SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
DARKO ŽIKOVIĆ
ANALIZA I OCJENA PERSPEKTIVE RAZVOJA
REPUBLIKE HRVATSKE ULASKOM U EUROPSKU UNIJU
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKLUTET
ANALIZA I OCJENA PERSPEKTIVE RAZVOJA
REPUBLIKE HRVATSKE ULASKOM U EUROPSKU UNIJU
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Međunarodna politička ekonomija
Mentor: Doc. dr. sc. Dunja Škalamera-Alilović
Student: Darko Žiković
JMBAG: 0081102250
Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije
Rijeka, lipanj, 2014.
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 4
1.1. Problem i predmet istraživanja ...................................................................................... 4
1.2 Hipoteza ............................................................................................................................. 4
1.3 Svrha i cilj .......................................................................................................................... 2
1.4 Znanstvene metode ........................................................................................................... 2
1.5 Struktura rada .................................................................................................................... 2
2. TEMELJNE ODREDNICE SUVREMENIH INTEGRACIJSKIH PROCESA .......... 4
2.1 Pojmovno određenje integracijskih procesa .................................................................. 4
2.2 Oblici regionalnih integracija .......................................................................................... 6
2.3 Učinci regionalnih integracijskih procesa ................................................................... 10
2.3.1 Statički učinci regionalne integracije ................................................................. 10
2.3.2 Dinamički učinci regionalne integracije ............................................................. 13
2.4 Analiza utjecaja integracijskih procesa u EU na zemlje članice ............................. 15
3. INTEGRACIJSKI PROCESI KAO DETERMINANTA EKONOMSKOG RAZVOJA
REPUBLIKE HRVATSKE ....................................................................................... 19
3.1 Ocjena stanja ekonomske razvijenosti Republike Hrvatske ..................................... 19
3.2 Motivi integriranja Republike Hrvatske u Europsku uniju ....................................... 27
3.3 Analiza strategije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju ............................. 29
4. OČEKIVANI UČINCI ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU ................. 33
4.1 Političke posljedice ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju .......................... 33
4.2 Ekonomske prednosti ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju ...................... 37
4.3. Usporedba izravnih financijskih koristi i troškova ulaska Republike Hrvatske u
Europsku uniju ................................................................................................................ 38
5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 44
LITERATURA ............................................................................................................... 48
POPIS TABLICA ........................................................................................................... 52
POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 53
1. UVOD
U uvodnom dijelu prikazan je problem i predmet istraživanja, znastvena hipoteza i svrha
i cilj rada. Također su objašnjene znastvene metode te je ukratko predstavljena struktura
rada.
1.1. Problem i predmet istraživanja
Republika Hrvatska je mala zemlja na svjetskoj sceni. Poput većine malih i slabije
razvijenih zemalja svijeta ima velikih problema s razvojem svog gospodarstva što se vidi
po njenoj visokoj zaduženosti, niskim stopama rasta, velikoj nezaposlenosti, slabom
izvozno orijentiranom tržišnom pristupu, nedostatku kapitala za investicije koje
generiraju rast. U okviru svih problema koje ima Hrvatska i slične male zemlje u svijetu
zbog pritiska globalizacije dolazi do potrebe povezivanja zemalja u nadnacionalne
integracije s ciljem poboljšanja konkurentnosti na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini.
Također postoje razne teorije i pristupi koji izučavaju koristi povezivanja zemalja u
ekonomskim, političkim i društvenim zajednicama, te je takav trend prisutan ne samo u
Europi, nego i u čitavom svijetu. Problem istraživanja ovog rada odnosi se na stanje
ekonomskog razvoja Hrvatske i njezine perspektive kao punopravne članice Europske
Unije.
1.2 Hipoteza
Hipoteza ovoga rada glasi: na temelju proučavanja suvremenih trendova ekonomskog
razvoja putem procesa integracije u svijetu kao i analize i ocjene stanja hrvatskog
gospodarstva mogu se utvrditi pozitivni učinci za razvoj Hrvatske kroz proces
pridruživanja i ulazak u Europsku uniju.
2
1.3 Svrha i cilj
Europska integracija gradi se više od 50 godina i u nju je uloženo puno truda i rada
mnogih generacija s ciljem boljeg i lakšeg života svih njezinih stanovnika. U svim njenim
ugovorima opisana su pravila i ideje koje teoretski, a i u praksi idu u smjeru ekonomskog,
političkog i društvenog razvoja država članica. Danas se u svijetu većina zemalja udružuje
u nadnacionalne organizacije kako bi se lakše suočavale s izazovima globalizacije,
sukladno tome i Hrvatska bi kao relativno mala zemlja imala veće izglede za razvoj i
konkurentnost kada bi na svjetskoj sceni sudjelovala kao članica jedne od najjačih
integracija svijeta. Hrvatska kao i mnoge manje razvijene zemlje kasni s razvojem
naspram najrazvijenijih zemalja. Iz tog razloga strateško povezivanje s ciljem ubrzavanja
gospodarskog rasta od iznimne je važnosti za daljnji razvoj Hrvatske. Cilj ovoga rada
jeste dati uvid u sve mogućnosti koji nam integriranje u EU donosi, odnosno analizirati i
ocijeniti prilike i prednosti koje su na raspolaganju za brži gospodarski razvoj Republike
Hrvatske.
1.4 Znanstvene metode
Metode koje će se koristiti u radu su: induktivna i deduktivna metoda, metoda deskripcije,
metoda klasifikacije, komparativna metoda, metoda analize i sinteze te kompilacije.
1.5 Struktura rada
Rad je osmišljen kao cjelina od pet dijelova. U prvom dijelu odnosno Uvodu dane su opće
informacije o predmetu tj. samoj hipotezi, te cilju i načinu, konceptu rada. U drugom
dijelu izložene su opće odrednice suvremenih integracijskih procesa, oblici regionalnih
integracija, statički i dinamički učinci regionalnih integracija, te učinci regionalne
integracije na zemlje članice. U trećem poglavlju pod naslovom Integracijski procesi kao
determinanta ekonomskog razvoja Republike Hrvatske opisani su redom: stanje
gospodarske razvijenosti Hrvatske, njezini problemi, motivi za ulazak u EU kao i
strategija ulaska u EU. U četvrtom dijelu govori se o političko-ekonomskim vidovima
3
integracije kao i njezinim učincima, te se u tu svrhu izlažu kriteriji ulaska Hrvatske u
Europsku uniju, gospodarski aspekti, koristi i troškove integriranja, te kontekst
globalizacije Hrvatske i EU. Peto i posljednje poglavlje, zaključak, daje sintezu rezultata
istraživanja.
4
2. TEMELJNE ODREDNICE SUVREMENIH INTEGRACIJSKIH
PROCESA
Drugo poglavlje prikazuje osnovne pojmove vezane za integracijske procese, oblike
integracija, statičke i dinamičke učinke regionalnog integriranja. Osim toga, izložena će
biti i sama analiza utjecaja integracijskih procesa u EU na zemlje članice.
2.1 Pojmovno određenje integracijskih procesa
Globalizacijski procesi označili su početak novog doba i začetak jednog novog svjetskog
društvenog poretka. Istovremeno upravo ti procesi, za koje su brojni vjerovali da će
pridonijeti smanjivanju razlika, uvelike su utjecali na produbljivanje istih unutar društva.
To se posebno odnosi na ekonomsku dimenziju globalizacijskih procesa, područje koje
danas izaziva najviše polemika. Iako je globalizacija na početku imala obećavajući
potencijal procesa koji će rezultirati rješenjima svjetskih problema nejednakosti i
siromaštva, te stvoriti prosperitetno svjetsko društvo, čini se da su razlike i problemi veći
nego ikada. Globalizacijska tvrdnja kako će svjetsko društvo, organizirano u jedinstveno
svjetsko slobodno tržište, rezultirati smanjenjem siromaštva i povećanjem općeg
blagostanja možda i nije polučila planirane rezultate na globalnoj razini, no jedno je
sigurno - globalizacijska atmosfera pozitivno je utjecala na stvaranje regionalnih
ekonomskih integracija (Bogunović, 2011). Europska unija predstavlja upravo primjer
jedne takve regionalne integracije.
S druge strane, otvorenost prema svjetskom tržištu te uključivanje u procese globalizacije
i regionalizacije obilježja su gotovo svih suvremenih gospodarstava, a to je osobito slučaj
kada se radi o gospodarstvima malih zemalja. Rast utemeljen na izvozu, a ne na domaćoj
potrošnji, nužan je preduvjet razvoja EU zemalja s malim unutarnjim tržištem, a
usklađivanje s globalnim trendovima postaje jednim od ključnih ciljeva nacionalnih
gospodarskih politika (Strahinja, 2007, str. 135).
5
Ovaj proces udruživanja nacionalnih privreda radi ostvarivanja određenih ciljeva, a prije
svega, uklanjanje carinskih i necarinskih barijera i drugih ograničavajućih propisa u
međusobnoj trgovini jeste proces ekonomske integracije. Osigurava se slobodno kretanje
ljudi odnosno radne snage, kapitala, resursa i ostalih čimbenika proizvodnje, također
definira se odnos integriranja nacionalnih privreda prema ostalim zemljama svijeta. Oblik
ekonomskog povezivanja provodi se na različitim temeljima, najčešće zasnovanim na
komplementarnim interesima. Pri tome su vidljivi upečatljivi tragovi nastojanja da se ovi
procesi reguliraju i svedu pod ustaljeni pravni režim. Nadzor nad provođenjem kako
samih procesa integracije, tako i upravljanjem integriranom grupacijom, regulira se
sporazumom o stvaranju ekonomske integracije (Karić, 2012, str. 2).
Međunarodnim integracijama zemlje diljem svijeta nastoje povećati svoju konkurentsku
prednost na globalnom tržištu i iskoristiti sve povoljne utjecaje koje integracija sa sobom
donosi. Suvremene su integracije u najširem smislu motivirane ekonomskim, političkim,
pa i vojnim razlozima. Ekonomski motivi obično su vezani uz pozitivna očekivanja u
realnoj ekonomiji i rastu proizvodnosti kao ključnim polugama rasta blagostanja, ali i
pravednijoj raspodjeli bogatstva u okviru integracije. U političkom i vojnom smislu,
integracijama se nastoje umanjiti razne tenzije, pritisci i povećati sigurnost stanovništva
(Bogunović, 2011, str. 230).
Regionalne ekonomske integracije motivaciju nalaze u očekivanom rastu blagostanja
temeljenom na mobilnosti i alokaciji proizvodnih čimbenika, te dostupnosti i
konkurentnosti dobara. To je polazište za međuregionalni optimum, a sloboda kretanja u
univerzalnom integracijskom prostoru pridonosi rastu razmjene i realne ekonomije.
Afirmacija tržišta i konkurencija čine ključnu pretpostavku za međuregionalni rast, dok
ekonomski napredak i primjerena raspodjela raspoloživih vrijednosti smanjuju
međuregionalne socijalne kao i političke tenzije. Međuregionalnom suradnjom
ujednačavaju se pak vrijednosni sustavi, te posljedično tome, smanjuju ideološke i
političke različitosti između regionalnih područja. Smanjivanje napetosti i političkih
sukoba svakako povećava sigurnost naroda, a osim toga utječe na smanjivanje
migracijskih pritisaka i oslobađa resurse i energiju prijeko potrebne za dinamiziranje
ekonomskog rasta (Bogunović, 2011, str. 231).
6
Karić (2012) kao ciljeve integracije redom navodi: unapređivanje mira, vrijednosti i
blagostanja ljudi, održivi razvoj zasnovan na uravnoteženom ekonomskom razvoju,
visoka društvena konkurentnost tržišne ekonomije, visok stupanj zaštite i unapređivanja
kvaliteta životne sredine, poticanje znanstvenog i tehničkog napretka, sprečavanje
isključivosti i diskriminacije, kao i napredak pravde i socijalne zaštite, jednakosti spolova,
međugeneracijske solidarnosti i zaštita prava djece.
Iako su integracije proces koji traje već godinama i o kojem se uglavnom govori u
pozitivnom kontekstu, sve više dolazi do izražaja i činjenica da taj isti proces ima
višeslojne aspekte od kojih su neki, nažalost, i nepovoljni. Ovo posebice dolazi do
izražaja kada je riječ o učincima koje integracija ima na manje zemlje ili na gospodarski
i tehnološki manje razvijene zemlje. Manje i slabije razvijene zemlje teško se nose sa
prilagodbama koje međunarodno integriranje donosi zbog velikih troškova
restrukturiranja i reformi gospodarstva koje su pak potrebne kako bi se zemlja kvalitetnije
integrirala u nadnacionalne organizacije. Međunarodno gospodarsko i političko
integriranje odgovor je na izazove internacionalizacije i globalizacije ekonomije koje
relativno malim i manje razvijem zemljama pomaže pri lakšoj prilagodbi na brze
promjene u međunarodnim odnosima.
2.2 Oblici regionalnih integracija
Kada je riječ o obliku regionalnog integriranja odnosno o stupnju povezanosti zemalja
članica, u literaturi se najčešće spominju sljedeće faze integriranja (Kersan-Škabić, 2012,
str.15):
1) područje (zona) slobodne trgovine,
2) carinska unija,
3) zajedničko tržište i
4) monetarna i ekonomska unija.
Područje slobodne trgovine predstavlja najniži i najjednostavniji oblik suradnje među
državama. To je prostor kojeg obilježava slobodna razmjena roba, uglavnom industrijskih
proizvoda, pa stoga podrazumijeva ukidanje svih trgovinskih barijera između zemalja
7
članica, dok u odnosima prema trećim zemljama svaka država članica zadržava i
odgovara za samostalnu trgovinsku politiku. Danas je taj oblik integriranja vrlo
rasprostranjen, kako među razvijenijim zemljama, tako i među zemljama u razvoju
(Strahinja, 2007., str. 136). Prva takva integracija na europskom području bila je EFTA
(European Free Trade Association).
Carinska unija podrazumijeva ukidanje međusobnih trgovinskih ograničenja, ali
istodobno i uvođenje zajedničke trgovinske politike u zemljama članicama. Jedinstvene
carine i raspodjela carinskih prihoda između članica odvija se prema unaprijed
dogovorenoj formuli, a prema trećim zemljama članice carinske unije nastupaju kao
cjelina. Najstariji primjer carinskog saveza datira iz 1834. godine, a sklopljen je između
njemačkih država koje se kasnije ujedinjuju u jedinstvenu zemlju Njemačku. Europska
ekonomska zajednica – EEZ je u svom početku imala obilježja carinske unije koja je
kasnije prerasla u viši oblik integriranja (Kersan-Škabić, 2012, str.16).
Zajedničko tržište je, pak, oblik integriranja koji podrazumijeva djelovanje carinske unije,
te uključuje i slobodno kretanje kapitala, rada i ostalih čimbenika proizvodnje, kao i
slobodu osnivanja poduzeća unutar zajedničkog tržišta. Primjer takve integracije je
Mercosur osnovan 1991. godine u Južnoj Americi (Kersan-Škabić, 2012, str.16).
Monetarna i ekonomska unija je najviši stupanj integracije i ujedno posljednja faza
integriranja. Ova faza integracije obuhvaća funkcioniranje zajedničkog tržišta, ali sa
sobom isto tako donosi i unificiranje fiskalne i monetarne politike, kao i razvijanje
zajedničke politike kada je u pitanju, primjerice poljoprivredna, socijalna, regionalna i
druge. Takav stupanj integracije prisutan je samo u Europskoj uniji (Strahinja, 2007., str.
137).
Prva tri tipa integracije imaju za cilj ukidanje ograničenja mobilnosti robe, financijske
imovine i ostalih čimbenika proizvodnje, a posljednji tip - monetarna i ekonomska unija,
ima za konačni cilj definiranje, uspostavu i provođenje zajedničke monetarne, fiskalne i
sektorske politike zemalja članica.
8
U sljedećoj tablici prikazani su glavni oblici integriranja ovisno o dubini odnosno stupnju
međusobnog povezivanja zemalja članica.
Tablica 1. Tipovi ekonomskih integracija ovisno o stupnju integriranja
Nema
vidljivih
unutarnjih
ograničenja
trgovine
Zajednička
vanjska
trgovinska
ograničenja
Nema
nevidljivih
unutarnjih
ograničenja
trgovine
Slobodno
kretanje
proizvodnih
čimbenika i
financijske
imovine
Zajednička
valuta
Zajednička
ekonomska
politika
Slobodno
trgovinsko
područje
X
Carinska
unija X X
Jedinstveno
tržište robe X X X
Zajedničko
tržište X X X X
Monetarna
unija X X X X X
Ekonomska
unija X X X X X X
Izvor: Izrada studenta prema: Grgić, Bilas, Teorija regionalnih ekonomskih integracija,
2012., str. 27
Kao što je vidljivo iz gornje tablice, područje slobodne trgovine kao najniži oblik
ekonomske integracije, nema vidljivih unutarnjih ograničenja trgovine, odnosno, svaka
zemlja samostalno određuje vlastite trgovinske barijere prema van. Drugi tip ekonomske
integracije predstavlja carinska unija koja se nadograđuje na prvi tip i ide korak dalje, pa
zemlje članice carinske unije formiraju zajedničku vanjskotrgovinsku politiku. Nakon
toga slijedi jedinstveno tržište robe gdje uz sve već navedeno, nema ni nevidljivih
unutarnjih ograničenja trgovine. Zajedničko tržište uključuje jedinstveno tržište uz
slobodno kretanje čimbenika proizvodnje i financijske imovine. Monetarna unija
9
podrazumijeva zajedničko tržište uz neopozivo fiksiranje tečajeva ili zajedničku valutu
za sve zemlje članice. Naposljetku, ekonomska unija jeste monetarna unija u kojoj su
ekonomske politike zemalja članica koordinirane na visokom stupnju.
Zagovornici regionalnih integriranja vjeruju da se ekonomski razvoj integriranih zemalja
ubrzava: stimuliranjem i ekspanzijom proizvodnje na racionalnim osnovama,
povećanjem korisnosti od razmjene, ostvarivanjem koristi od međusobne konkurencije i
uštedom deviznih sredstava (Strahinja, 2007, str. 135).
Postoje brojna istraživanja kada su međunarodni odnosi u pitanju, tako je na primjer,
Jennifer Pedussel Wu na uzorku od 150 zemalja istraživala ima li veća politička i
ekonomska nesigurnost ikakvog utjecaja na regionalno integriranje, odnosno izabranu
razinu regionalne integracije. Ekonometrijski rezultati istraživanja pokazali su kako je
trgovinska nesigurnost jedina od važnosti pri odluci o regionalnom integriranju. Također
došla je do zaključka kako će uglavnom zemlje s višim dohotkom, demokratske zemlje s
brojnijim stanovništvom (koje uz to nisu otočne zemlje) vjerojatnije pripadati dubljim
razinama regionalnih integracija dok se za zemlje u razvoju pretpostavlja kako nemaju
dovoljno razvijene institucije koje bi podupirale dublju regionalnu integraciju (Grgić,
Bilas, 2012, str. 32).
Globalizacijom svjetske ekonomije države su sve više povezane međusobnim trgovanjem
te su uvidjele da se ekonomskim povezivanjem osim same liberalizacije trgovine,
istodobno javlja i potreba za povezivanjem na ostalim područjima poput politike,
usklađivanjem zakonodavstva i drugih politika na koje ekonomija ima izravan i neizravan
utjecaj.
10
2.3 Učinci regionalnih integracijskih procesa
Regionalne integracije imaju razne učinke na zemlje članice, ali i na ostale zemlje koje
nisu zahvaćene samim integracijama. Općenito govoreći, moguće je utvrditi dvije skupine
učinaka integriranja na blagostanje (Grgić, Bilas, 2012, str. 45):
§ statički i
§ dinamički.
Statički učinci obično nastupaju u kratkom roku, te imaju najveći utjecaj na trgovinu, a
mogu se podijeliti na: učinke koje imaju na trgovinu, učinak supstitucije proizvoda,
učinak na realokaciju proizvodnje i učinak na uvjete razmjene.
Dinamički učinci su, s druge strane, teže uočljivi i vidljivi su tek nakon dužeg razdoblja.
Među dinamičke učinke integriranja ubrajaju se učinak povećanja konkurencija, učinak
ekonomije obujma, učinci integracija na investicije i učinci na platnu bilancu. U sljedećim
potpoglavljima opisane su vrste učinaka - statički i dinamički učinci integracijskih
procesa.
2.3.1 Statički učinci regionalne integracije
Učinci koji se odražavaju na trgovinu, proizvodnju i potrošnju zemalja članica, ne
uzimajući u obzir promjene koje će razvoj integracije tek potaknuti, nazivaju se statički
učinci regionalnog integriranja. To su ujedno učinci koji se događaju neposredno nakon
stvaranja integracija. Među statičke učinke ubrajaju se učinci na trgovinu (stvaranje i
skretanje trgovine), učinci supstitucije proizvoda, učinci na realokaciju proizvodnje i
učinci na uvjete razmjene.
· Učinci na trgovinu
Učinak stvaranja trgovine (engl. trade creation) nastaje ukidanjem carina među
članicama, a odnosi se upravo na povećavanje trgovinskih razmjena koje se javljaju kao
11
posljedica ukidanja carina. Domaća proizvodnja zemlje članice zamjenjuje se jeftinijim
uvozom iz druge zemlje članice, što omogućuje bolje iskorištavanje raspoloživih resursa.
Dolazi do nove podjele rada i specijalizacije zemalja članica; kupuju se dobra koja se
jeftinije proizvode u drugoj zemlji članici, a izvoze se ona dobra u kojima zemlja ima
komparativnu prednost. Iz navedenog proizlazi da je učinak stvaranja trgovine posljedica
supstitucije domaćih proizvoda jeftinijim uvoznim proizvodima. Intenzitet međusobne
razmjene pojačan je tako što su sve zemlje članice dovedene u istu poziciju prilikom
postizanja cjenovne konkurentnosti (Kersan-Škabić, 2012, str.19).
Učinak skretanja trgovine (engl. trade diversion) posljedica je carinskih promjena između
unije i trećih zemalja. Jedinstvenom carinskom politikom prema trećim zemljama
ostvaruje se trgovinska razmjena između njih i članica unije, što je prije integriranja bilo
onemogućeno. Učinak skretanja trgovine manifestira se kroz promjene trgovinskih
tokova, od manje produktivnih proizvođača unutar unije prema produktivnoj konkurenciji
izvan nje. Negativan aspekt skretanja trgovine obilježen je gubitkom manje produktivnih
proizvođača unutar unije jer isti gube utrku s učinkovitijom konkurencijom izvan unije.
Pozitivna strana učinka skretanja trgovine odražava se u korisnosti koju ostvaruju sami
potrošači upravo zbog jeftinijih nabavki (Kersan-Škabić, 2012, str. 21).
· Učinak supstitucije proizvoda
Supstitucija skupljih domaćih proizvoda s jeftinijim proizvodima iz uvoza nastaje
ukidanjem carina između zemalja članica ili smanjenja carina prema trećim zemljama.
Kao što je već navedeno, gledajući sa stajališta potrošača, supstitucija skupljih proizvoda
jeftinijima povećava njihovu kupovnu moć, a time i stupanj blagostanja. Stupanj
liberalizacije trgovine postignut u carinskoj uniji uvjetuje supstituciju proizvoda, a s
obzirom da carinska unija ima različit odnos prema državama članicama i prema trećim
državama može se govoriti o parcijalnoj liberalizaciji svjetske trgovine (Grgić, Bilas,
2012, str. 45).
12
· Učinak na realokaciju proizvodnje
Potpunim ukidanjem carina između članica carinske unije omogućava se slobodna
razmjena roba unutar integracijske unije, te dolazi do realokacije resursa i proizvodnje od
proizvođača s višim prema proizvođačima s nižim troškovima proizvodnje. To znači da
se proizvodnja s višim troškovima seli se u zemlju gdje ista proizvodnja ima niže
troškove. Također slobodna razmjena među članicama unije potiče novu podjelu rada
prema zakonima međusobne specijalizacije (Kersan-Škabić, 2012, str. 23).
· Učinak na uvjete razmjene
Odnos uvoznih i izvoznih cijena među zemljama članicama integracije mijenja se
ukidanjem međusobnih carina. Učinci razmjene izraženi su više tamo gdje su carine
prethodno bile veće. Pri procjeni tih učinaka treba uzeti u obzir i elastičnost ponude i
potražnje s obzirom da se novi uvjeti razmjene formiraju i u odnosu na koeficijente
elastičnosti. Proširenje tržišta i povećanje udjela u svjetskoj trgovini kao rezultat stvaranja
integracije povlači za sobom veću elastičnost potražnje za uvozom iz trećih zemalja
odnosno veću elastičnost potražnje u trećim zemljama za proizvodima iz unije (Strahinja,
2007, str. 137).
Statički učinci regionalnih integracija nastupaju naječešće u kraćem roku, odmah nakon
osnivanja integracije i za njih se može ustanovit da kroz stvaranje i skretanja trgovine i
ostale učinke članice integracije mogu bolje iskoristiti svoje raspoložive resurse, jefitnije
nabavljati proizvode iz susjednih zemalja članica, ostvariti cjenovnu konkuretnost zbog
istih uvjeta svih sudionika na tržištu integracije. Dolazi i do promjene u trgovinskim
tokovima prema trećim zemljama gdje ostvaruje trgovinska razmjena između njih i
članica Unije, što je prije integriranja u nekim slučajevima bilo onemogućeno.
13
2.3.2 Dinamički učinci regionalne integracije
Dinamički učinci integriranja neizvjesni su u pogledu nastanka i intenziteta djelovanja, te
ih je teško kvantificirati i procijeniti njihove razmjere, a i vidljivi su tek na duži vremenski
rok. Među dinamičke učinke integriranja ubrajaju se povećanje konkurencije, ekonomija
obujma, učinci integracija na investicije i učinci na platnu bilancu.
§ Učinak povećanja konkurencije
Proširivanjem tržišta zemalja članica integracije povećava se i stupanj konkurentnosti, te
se smanjuju monopolističke tendencije. Zbog veće koncentracije ponude različite
konkurentne sposobnosti, integrirano tržište motivira ispodprosječne proizvođače za
jačanjem vlastite konkurentnosti. S druge strane, natprosječno produktivni proizvođači
vide svoju perspektivu u konstantnom nadmetanju i podizanju cjenovne i kvalitativne
konkurentnosti na višu razinu, čime se tržišna utakmica proširuje na cjelokupnu ponudu
integriranog tržišta (Grgić, Bilas, 2012, str. 84).
§ Učinak na ekonomiju obujma
Učinak na ekonomiju obujma promatra se s mikroekonomskog i makroekonomskog
stajališta. Mikroekonomski učinci vidljivi su kroz specijalizaciju i proizvodno
povezivanje subjekata unutar integracije, a na to ih potiče veći opseg potražnje.
Povećanjem proizvodnje dolazi do smanjenja proizvodnih troškova, a time se postiže
cjenovna konkurentnost i veća profitabilnost proizvodnih programa. Makroekonomski
učinci proizlaze iz specijalizacije zemalja članica, proširenja tržišta i povećanja izvoza
(Grgić, Bilas, 2012, str. 84).
§ Učinak na investicije
Kao rezultat proširenja tržišta dolazi do povećane ukupne potražnje i kupovne moći
stanovništva. Upravo to stvara temelje za intenziviranje novih investicija, odnosno za
ulaganje u one proizvodne čimbenike koji su u pravilu manje raspoloživi. Povećanje
14
investicija najviše utječe na ubrzanje tehnološkog razvoja, a postotak promašenih
investicija mnogo je manji od onog prije ulaska u integraciju (Strahinja, 2007, str. 140).
§ Učinak na platnu bilancu
Eliminiranjem carina mijenjaju se postojeći odnosi cijena zemalja članica. Ravnoteža u
njihovim trgovinskim bilancama ovisi o tim odnosima, a novi paritet cijena može
potaknuti neujednačene reakcije zemalja u uvozu iz zemalja partnera. Iz dinamičke
perspektive, promjene u trgovinskoj i platnoj bilanci među članicama unije nastaju na
osnovi realizacije postojećih čimbenika proizvodnje, alokacijom novih investicija prema
smjeru najnižih troškova, na osnovi razlika u stupnju inovacija i poboljšanja tehnologije,
razlika u stupnju kretanja produktivnosti rada i nadnica, te razlika u dinamici potražnje u
pojedinim zemljama članicama (Strahinja, 2007, str. 140).
Na osnovu učinaka koji proizlaze iz integriranja, može se ustanoviti niz prilika za zemlje
koje integriranjem ostvaruju povoljniji i ravnopravniji položaj u međunarodnim
odnosima. Razvijenije zemlje u regionalnom integriranju prepoznaju mogućnosti širenja
tržišta za trgovinu i investicije, a relativno manje razvijene države integracijom dobijaju
zaklon od vanjskih utjecaja tržišta, te veće mogućnosti za jačanje svoje konkurentnosti
(Tišma, Samardžija, Jurlin, 2012.)
Kod dinamičkih se učinaka njihov utjecaj teže primjećuje jer najstaju kroz duži vremenski
period međutim njihov utjecaj je važan jer se kroz integracije vrši pritisak na tržišne
aktere koji zbog jače ponude na tržištu moraju jačati vlastitu konkurentnost kako bi opstali
na integriranom tržištu, također zbog povećanja tržišta i protoka roba dolazi do povećanja
blagostanja ljudi koji su onda skloniji intezivnije investirati i u tom pogledu se očitava
učinak na investicije. Ekonomija obujma dolazi do izražaja kao jedan od dinamičkih
učinaka gdje se zemlje članice specijaliziraju, povećava se tržište i izvoz.
15
2.4 Analiza utjecaja integracijskih procesa u EU na zemlje članice
Integracijski procesi u novije vrijeme obilježavaju ekonomske politike većine zemalja u
svijetu. Regionalno integriranje u Europskoj uniji ima različite utjecaje na stare i nove
zemlje članice, a i zemlje kandidate za članstvo. U nastavku su predstavljeni neki od
primjera kako integracijski procesi u Europi djeluju na zemlje članice EU.
Europska unija nastala je 1957. godine i u svojoj dugoj povijesti i razvoju imala je šest
proširenja, počevši od 6 članica na početku prilikom osnivanja do ukupno 28 članica u
2013. godine kada je Hrvatska službeno primljena u članstvo EU. Najveće proširenje
Unije bilo 2004. godine kada se Uniji priključilo 10 zemalja. Među tim zemljama većina
njih bile su bivše socijalističke zemlje koje su kao Hrvatske prošle tranziciju iz planskog
u tržišno gospodarstvo i restukturiranjem svojih privreda ušle u europski integracijski
prostor. Pokazalo se da ulazak u EU je za te zemlje u narednim godinama prije globalne
krize iz 2008. godine donijelo više stope rasta i brži sveukupni rast blagostanja, pa je
Hrvatska na primjeru tih zemalja mogla dobiti uvid u sve prednosti koje integriranje u
EU donosi novim članicama.
Može se ustanoviti povezanost između putova tranzicijskih zemalja i integracijske
sposobnosti EU da u institucionalnom i gospodarstvenom razvitku tranzicijskih država
ima utjecaj dok još zemlje nisu pozvane u krug zemalja kandidata. Ta se povezanost može
donekle objasniti na primjeru Rumunjske i Bugarske. Obje su države, nakon političkih
previranja na početku devedesetih godina, zapale u fazu stagnacije. Odlučujući ulogu u
tome imala su nacionalistička i socijalistička strujanja unutar njihovih vlada. Tek nakon
novog političkog usmjeravanja i nakon provođenja prijeko potrebnih reformi na pravnoj
razini, došao je iz Bruxellesa dugo priželjkivani signal o mogućem EU-članstvu. Taj je
signal, osobito u fazi prilagođivanja zemlje stanju zemlje kandidata, financijskom i
administrativnom potporom iz EU, omogućio i ubrzao provođenje daljih reformi i tako
započeo proces nadoknađivanja na gospodarskoj razini. Mnogi su potrebni zahvati i
reforme tek politički mogli biti provedeni, jer su legitimirani ujednačenjem s acquis
communautaire i jer su zemlje istovremeno mogle profitirati od financijske pomoći EU
(Konig i Kusić, 2004).
16
Kao daljnji primjer može se uzeti Slovačka. U toj zemlji su ekonomski rezultati
reformskih mjera bili sasvim pozitivni: mala nezaposlenost, od 1994. dobre stope rasta i
relativno ujednačeni proračun. No Europska je unija osudila autoritativnu politiku
predsjednika Mečiara i politički izolirala Slovačku. Kao posljedica toga zemlja je bila do
daljnjega isključena iz kruga kandidata za pristup. To je izmijenjeno tek poslije 1998.,
pošto je sljedeća vlada temeljito promijenila politički smjer djelovanja, te se pokazala na
gotovo svim područjima pripravnom za kompromis. Neposredno nakon toga, Slovačka je
svečano primljena u krug izabranih zemalja kandidata (Konig i Kusić, 2004).
Sve nove zemlje koje pristupaju u članstvo EU, moraju zadovoljiti stroge gospodarske,
političke i pravne kriterije prije potpisivanja samog ugovora o članstvu. To znači da
zemlje kandidatkinje moraju imati djelotvornu tržišnu ekonomiju i sposobnost da se bore
s pritiscima konkurencije i tržišnih sila unutar Unije; također je važno da zemlje
kandidatkinje imaju stabilne institucije koje osiguravaju vladavinu prava, ljudskih prava
i zaštitu manjina. Od iznimne važnosti je i sposobnost država kandidatkinja da na sebe
preuzmu obveze koje proizlaze iz članstva odnosno potpuno prihvaćanje pravne stečevine
EU-a (Kandžija, Cvečić, 2010., str 219).
Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Malta su
2004. godine postale nove članice EU. Sve ove zemlje prošle su kroz dugotrajan proces
usklađenja vlastitih gospodarskih sustava s pravnim stečevinama Europske unije, a u
pogledu gospodarstva najznačajnija bila je potpuna liberalizacija tržišta u odnosu na
ostale članice EU. S obzirom da je većina navedenih zemalja izašla iz tranzicijske planske
privrede na tržišnu ekonomiju, očekivanja od članstva u Europskoj uniji bila su velika,
osobito u pogledu gospodarskog rasta i razvoja svih segmenata gospodarstva. Prema
podacima Eurostata iz 2011. godine o realnim godišnjim stopama rasta BDP-a, vidljivo
je da većina zemalja novopridošlih članica Europske unije počinje bilježiti više stope rasta
BDP-a nakon ulaska u Europsku uniju u odnosu na godine prije ulaska.
U nastavku je dana tablica koja prikazuje kretanja realne stope BDP-a u odnosu na
prijašnje godine u nekim članicama EU.
17
Tablica 2. Realne stope rasta BDP-a novih zemalja članica u razdoblju od 2000. do 2010.
godine
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
EU (27) 3,8 2 1,2 1,3 2,5 2 3,4 3,1 0,5 -4,3 1,9
Eurozona(16) 3,8 2 0,9 0,7 2,2 1,7 3,2 3 0,4 -4,2 1,8
Češka 4,2 3,1 2,1 3,8 4,7 6,8 7 5,7 3,1 -4,7 2,7
Estonija 10 7,5 9,2 7,8 6,3 8,9 10,1 7,5 -3,7 -14,3 2,3
Cipar 5 4 2,1 1,9 4,2 3,9 4,1 5,1 3,6 -1,9 1,1
Latvija 6,1 7,3 7,2 7,6 8,9 10,1 11,2 9,6 -3,3 -17,7 -0,3
Litva 3,8 6,7 6,8 10,3 7,4 7,8 7,8 9,8 2,9 -14,8 1,4
Mađarska 4,2 3,7 4,5 3,9 4,8 4 3,9 0,1 0,9 -6,8 1,3
Malta -1,5 2,8 0,1 -0,5 3,7 2,2 4,3 4,4 -2,7 2,7
Poljska 4,3 1,2 1,4 3,9 5,3 3,6 6,2 6,8 5,1 1,6 3,9
Slovenija 4,3 2,9 3,8 2,9 4,4 4 5,8 6,9 3,6 -8 1,4
Slovačka 1,4 3,5 4,6 4,8 5,1 6,7 8,3 10,5 5,9 -4,9 4,2
Rumunjska 2,4 5,7 5,1 5,2 8,5 4,2 7,9 6,3 7,3 -6,6 -1,9
Bugarska 5,7 4,2 4,7 5,5 6,7 6,4 6,5 6,4 6,2 -5,5 0,2
Hrvatska 3,8 3,7 4,9 5,4 4,1 4,3 4,9 5,1 2,2 -6 -1,2
Izvor: Izrada studenta prema podacima Hrvatske agencije za nadzor finacijskih usluga,
Eurostat , 2011, str. 6.
Iz prikazanih podataka vidljiv je i učinak financijske krize, pa tako po negativnim
stopama rasta u 2009. prednjače Estonija, Latvija i Litva (koje su imale i najveći rast
BDP-a nakon ulaska u EU). Po negativnim stopama nadalje prednjače Mađarska i
Rumunjska, a za njima Hrvatska. U 2010. vidljiva je konsolidacija gospodarstava, te se
kao zemlje s najvišim rastom BDP-a ističu redom Poljska, Slovačka, Češka, Malta i
Estonija. BDP po stanovniku prema indeksu standarda kupovne moći nakon ulaska u
Europsku uniju raste u svim zemljama novim članicama EU, osim u Mađarskoj i na Malti.
18
Najveći rast vidljiv je u Estoniji, Litvi i Latviji, ali navedene zemlje pogodio je i najveći
pad tijekom krize. Također, rast je vidljiv u Slovačkoj i Rumunjskoj. Iako nije bilježila
visoke stope rasta BDP-a po stanovniku poput npr. Estonije, Slovenija u 2009. godini
bilježi pad koji se nastavlja i u 2010. godini. Republika Hrvatska bilježi najveći rast BDP-
a po stanovniku u 2007. i 2008. godini, dok je u 2009. godini zabilježena stagnacija, a u
2010. pad u odnosu na prethodnu godinu.
Proširenje Unije iz 2004. godine pokazalo je da su zemlje istočne Europe reformama i
restrukturiranjem svojih gospodarstva, i potom ulaskom u EU ostvarile propulzivan
ekonomski rast u prvim godinama članstva sve do nastajanja globalne krize koja je
utjecala na pad ekonomske aktivnosti u velikom broju zemalja diljem svijeta.
Za „stare“ članice EU ekonomski učinak proširenja također je bio koristan, iako, zbog
logike veličine relacija, puno manji. Neke zemlje Unije, primjerice, Austrija i Njemačka,
odlično posluju izvozeći na brzorastuća istočnoeuropska tržišta. Mnoge zapadnoeuropske
tvrtke značajno su profitirale ulažući u maloprodaju, telekomunikacije, energetiku i
medije u novim zemljama članicama (Perica J., 2006.).
Integracijski procesi u Europskoj uniji imali su različite utjecaje na stare i nove članice.
Kod starih članica nije došlo do značajnijih promjena jer se uglavnom pomoć u razvoju
kretala prema novim članicama Unije, stare su članice dobile novo proširenje tržišta i
mogućnosti za investiranje, dok su nove članice pogotovo zemlje koje su u Uniju ušle
2004. godine dobile značajne mogućnosti od članstva u Uniji pogotovo u okviru
financiranja iz eurospkih fondova što se i vidi jer ulaskom u EU počele u narednim
godinama ostvarivati veće stope rasta gospodarstva.
19
3. INTEGRACIJSKI PROCESI KAO DETERMINANTA
EKONOMSKOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE
U tećem poglavlju bit će prikazano stanje ekonomske razvijenosti Republike Hrvatske od
početaka hrvatskog puta prema EU do završnih pregovora; motivi integriranja Hrvatske
u Eurospku uniju, te analiza strategije ulaska Hrvatske u europske integracije.
3.1 Ocjena stanja ekonomske razvijenosti Republike Hrvatske
Republika Hrvatska je nakon domovinskog rata i ostvarivanja svoje samostalnosti
devesetih godina 20. stoljeća postala u globalnim razmjerima tipična zemlja male
otvorene ekonomije koju karakterizira vrlo visok udio vanjske trgovine roba i usluga u
nacionalnom bruto društvenom proizvodu, pa je tako hrvatsko gospodarstvo, te ukupni
društveni razvoj i standard veoma ovisan o kretanjima na svjetskom tržitšu (Staničić,
2005., str. 112). Hrvatska ima relativno niske i često negativne stope rasta, veliki vanjski
dug, slabo izvozno orijentirano gospodarstvo, visoku nezaposlenost i brojne druge
probleme, stoga se okretanje europskim integracijama postavlja kao logičan smjer
razvoja. Kako bi se ocijenilo stanje ekonomske razvijenosti Hrvatske prije ulaska u EU
uzeto je u obzir razdoblje od 2005. godine kada je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
stupio na snagu, pa do kraja pregovora i priprema ugovora o pristupanju 2012. godine.
U nastavku slijedi prikaz tablica podataka s odrabranim ekonomskim pokazateljima
stanja gospodarstva Hrvatske za određeno razdoblje.
20
Tablica 3. Stope rasta BDP-a i BDP/pc u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do
2012. godine
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
BDP
(mil.
HRK,
tekuće
cijene)
266.652 291.044 318.308 343.412 328.672 323.807 328.737 328.562
BDP (mil.
EUR,
tekuće
cijene)
36.034 39.745 43.390 47.543 44.781 44.441 44.220 43.707
BDP po
stanovniku
(EUR)
8.112 8.951 9.781 10.722 10.111 10.060 10.332 10.243
BDP,
realna
godišnja
stopa rasta
(%)
4,3 4,9 5,1 2,1 –6,9 –2,3 –0,2 –1,9
Izvor: Izrada studenta prema podacima Hrvatske Narodne Banke (www.hnb.hr)
Hrvatska s 4,4 milijuna stanovnika i bruto domaćim proizvodom od 10.243 eura per
capita u 2012. godini predstavlja malo tržište. No, upravo zbog malog tržišta, a dobre
geoprometne pozicije, investicije bi trebale biti izvozno orijentirane.
Tendenciju kretanja ukupne gospodarske aktivnosti jedne nacionalne ekonomije najbolje
pokazuje realna stopa rasta BDP-a, koja je u Hrvatskoj u 2007. godini bila 5,1%, što je
njena najveća razina u promatranom razdoblju, da bi već u 2008. godini pala na 2,1%, a
u 2009. godini bilježi negativan predznak koji se nastavlja i u idućim godinama.
Sljedeća tablica prikazuje Hrvatsku vanjskotrgovinsku bilancu od 2008. do 2012. godine,
odnosno ukupan izvoz, uvoz, saldo robne razmjene, te postotak pokrivenosti uvoza
izvozom.
21
Tablica 4. Vanjskotrgovinska bilanca u tisućama eura (prema tekućem tečaju), za
razdoblje od 2008. do 2012. godine
Izvoz Uvoz
ukupno Verižni
indeks ukupno
Verižni
indeks
Saldo
robne
razmjene
Pokrivenost
uvoza
izvozom, %
2008. 9.585,134 106,5 20.817,147 110,5 -
11.232,013 46,0
2009. 7.529,396 78,6 15.220,090 73,1 -7.690,694 49,5
2010. 8.905,242 118,3 15.137,011 99,5 -6.231,769 58,8
2011. 9.582,161 107,6 16.281,147 107,6 -6.698,986 58,9
2012. 9.628,650 100,5 16.214,395 99,6 -6.585,745 59,4
Izvor: Izrada studenta prema podacima Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr)
Tablica vanjskotrgovinske bilance pokazuje smanjenje izvoza i uvoza u 2009. godine
uslijed krize, međutim prisutan je i sveukupni lagani rast obujma izvoza i uvoza Hrvatske.
U Hrvatskoj je također prisutan višegodišnji trend gotovo dvostruko većeg uvoza roba i
usluga od njihovog izvoza na strana tržišta što svakako utječe na nepovoljan gospodarski
rast. Ukupni obujam vanjskotrgovinske razmjene od 2008. do 2012. smanjen je sa 30,4
mlrd eura na 25,8 mlrd eura ili za 17,8%. Posljedica je toga pad uvoza za 4,6 mlrd eura
ili 22,1%, dok se izvoz održao na razini 2008. Ukupni vanjskotrgovinski deficit smanjen
je za 4,6 mlrd eura ili 41,4%, time je pokrivenost izvoza uvozom povećana sa 46,0% na
59,4% u 2012. Prema robnim sektorima u promatranom razdoblju smanjen je uvoz
motornih vozila, naftnih proizvoda, metalnih proizvoda i prehrambenih proizvoda, što se
odrazilo na pad industrijske proizvodnje. Tako su naši najveći vanjskotrgovinski partneri:
Njemačka, Italija, Austrija, Slovenija i Rusija manje uvozili u Hrvatsku i time ostvarili
niži vanjskotrgovinski suficit u odnosu na prethodne godine, dok je istovremeno RH
manje uvozila od spomenutih zemalja i time zabilježila manji vanjskotrgovinski deficit
(Poslovni info, www.poslovni-info.eu).
22
U idućoj tablici prikazane su stope zaposlenosti i nezaposlenosti u Hrvatskoj od 2005. do
2012. godine.
Tablica 5. Stope zaposlenosti i nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj od 2005. do 2012.
godine
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Stopa
nezaposlenosti
(prema definiciji
ILO-a,
stanovništvo
starije od 15 g.)
12,7 11,2 9,6 8,4 9,1 11,8 13,5 15,8
Stopa
zaposlenosti
(prema definiciji
ILO-a,
stanovništvo
starije od 15 g.)
43,3 43,6 44,2 44,5 43,3 41,1 39,5 38,1
Izvor: Izrada studenta prema podacima Hrvatske Narodne Banke (www.hnb.hr)
Uzimajući u obzir prethodno prikazanu tablicu može se zaključiti da postoji tendencija
rasta stope nezaposlenosti. Stopa zaposlenosti se kroz godine ponaša obrnuto od stope
nezaposlenosti, pa je u tom smislu prisutan pad stope zaposlenosti. Snažni gospodarski
rezultati Hrvatske u razdoblju od 2000. do 2008. godine ponešto su poboljšali stanje na
tržištu rada, uz godišnju prosječnu stopu rasta zaposlenosti od 1,4 posto i smanjenje stope
nezaposlenosti (s 15,4 posto 2002. na 8,4 posto 2008. godine). Nakon 2001. godine sa
gotovo 400 000 nezaposlenih, broj se 2002. godine smanjio na 389 741 nezaposlenih.
Broj se smanjivao sve do 2008. godine kada je iznosio 236 741 nezaposlenih. Međutim,
razina zaposlenosti u Hrvatskoj unatoč takvom napretku i dalje je među najnižim stopama
zemalja iz skupine EU-28 zbog kombinacije visoke razine nezaposlenosti i niske stope
sudjelovanja radne snage. Stezanje gospodarstva iz 2008. i 2009. godine dovelo je do
naglog pogoršanja pokazatelja tržišta rada, uz smanjenje stope zaposlenosti, odnosno
povećanje stope nezaposlenosti (Gotovac, 2011, str. 19).
23
Iduća tablica prikazuje javni dug u Hrvatskoj kao postotak BDP-a i prosječne godišnje
stopa inflacije.
Tablica 6. Javni dug kao postotak BDP-a i prosječna godišnja stopa inflacije
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Javni dug
(% BDP-
a)
38,5 35,7 33,3 30,0 36,6 44,9 51,9 55,8
Prosječna
godišnja
stopa
inflacije
3,3 3,2 2,9 6,1 2,4 1,1 2,3 3,4
Izvor: Izrada studenta prema podacima Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr)
Prema gore navedenim podacima javni dug u postotku BDP ne premašuje 60 posto od
2005. pa nadalje, čime se ispunjava jedan od kriterija konvergencije iz Maastrichta1 i
pokazuje da je Hrvatska na dobrom putu s usklađivanjem svog gospodarstva s
gospodarstvom Europske unije. Stopa inflacije bila je najviša 2008. godini sa visokih 6,1
a kasnije nagli pad u 2009. godini na 1,1 i postupnim porastom u zadnjih četiri godine.
U nastavku slijedi grafikon koji prikazuje usporedbu ukupnog inozemnog duga per capita
za Hrvatsku, Mađarsku, Rumnjsku i Sloveniju za razdoblje od 2000. do 2008. godine.
1 Kriteriji konvergencije ili, kako se još nazivaju, kriteriji iz Maastrichta kriteriji su koje moraju zadovoljiti
zemlje članice EU kako bi ušle u treću fazu Ekonomske i monetarne unije (Economic and Monetary Union,
EMU) i uvele euro. Ti su kriteriji razrađeni na osnovi odredbi članka 121(1) Ugovora o Europskoj uniji
(Ugovor).
24
Grafikon 1: Ukupni inozemni dug per capita u 2000. i 2008. godini za odabrane članice
Unije, u USD dolarima
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata, 2014.
(http://epp.eurostat.ec.europa.eu/)
Iz grafikona 1. se može uočiti da je Slovenija u promatranim godinama imala najveći
ukupni inozemni dug per capita (4.498,4 USD u 2000., odnosno 27.804,0 USD u 2008.
godini), slijedi Mađarska (2.971,9 USD u 2000., odnosno 21.107,9 USD u 2008. godini).
Hrvatska je na trećem mjestu zaduženosti u odnosu na broj stanovnika (2.447,6 USD u
2000., odnosno 12.342,4 USD u 2008. godini), dok je najmanje zadužena zemlja prema
ovoj analizi Rumunjska (510,5 USD u 2000., odnosno 4.468,2 USD u 2008. godini).
Ukupni inozemni dug per capita u promatranom razdoblju se znatno povećao u svim
zemljama, a najveći porast u odnosu na 2000. godinu ostvaren je u Rumunjskoj gdje je
ukupni inozemni dug per capita porastao za 775% u 2008. godini. Slijedi Mađarska čiji
je ukupni inozemni dug po broju stanovnika 2008. godine 6 puta veći u odnosu na 2000.
te Slovenija u kojoj je inozemni dug per capita porastao 5 puta, dok je u Hrvatskoj
ostvaren porast od 404%.
0,00
5.000,00
10.000,00
15.000,00
20.000,00
25.000,00
30.000,00
Hrvatska Mađarska Rumunjska Slovenija
2000 2008
25
U nastavku slijedi grafikon koji prikazuje BDP Hrvatske u 2009. godini raspoređen po
glavnim sektorima gospodarstva.
Grafikon 2: BDP Hrvatske raspoređen po glavnim sektorima 2009. godina (%)
Izvor: Izrada studenta, prema podacima United Nations Economic Commission for
Europe, 2014.
(https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/hr.html)
Iz gornjeg grafikona vidljivo je da najveći dio BDP Hrvatske, tj. 23,7%, odlazi na
trgovinu na veliko i malo, hotelijerstvo i restorane, te promet i komunikacije. Drugo po
redu je financijsko poslovanje gdje odlazi 23,4% BDP-a. Slijedi indutrija zajedno s
energijom sa 19,1%, pa ostale uslužne djelatnosti s 18%, te graditeljstvo s 8% i
poljoprivreda, lov, ribolov i šumarstvo s 6,7% BDP-a.
6,7
19,1
8
23,7
23,4
18
BDP
Poljoprivreda, lov i šumarstvo, ribolov
Industrija, uključujući energiju
Izgradnja
Trgovina na veliko i malo, popravci, hoteli i restorani, promet i komunikacije
Financijsko posredovanje; nekretninama, iznajmljivanja i poslovnih djelatnosti
Ostale uslužne aktivnosti
26
Tablica 7. Bruto nacionalna štednja Hrvatske (kao % BDP-a)
2013. godina 2012. godina 2011. godina
19,9 19,3 19,5
Izvor: Izrada studenta prema podacima Središnje obavještajne agencije (CIA), The World
Factbook, 2014.,
(https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/hr.html)
Tablica prikazuje bruto nacionalnu štednju Hrvatske koja se računa oduzimanjem
izdataka za potrošnju od bruto nacionalnog raspoloživog dohotka, a sastoji se od osobne
štednje, poslovne štednje, štednje vlade, ali isključuje inozemnu štednju. Vidljivo je da
postotak bruto nacionalne štednje od 2011. godine u 2012. godinu lagano pada za 0,2
postotna poena, te opet raste iz 2012. godine u 2013. za 0,6 postonih poena i u 2013. je
iznosila 19,9% BDP-a. Hrvatska je na svjetskoj ljestivici kada se u obzir uzima bruto
nacionalna štednja na 79. mjestu u svijetu prema podacima Središnje obavještajne
agencije SAD-a.
Slijedi prikaz odabranih podataka od Svjetske banke za Hrvatsku u razdoblju od 2009.
godine do 2012. godine.
Tablica 8. BDP per capita, ukupno stanovištvo, ukupni BDP, rast BDP-a (%), životni
vijek stanovništva, Republika Hrvatska od 2009. godine do 2012. godine
Izvor: izrada studenta prema podacima Svjetske banke, 2014.,
(http://databank.worldbank.org/data/views/reports/tableview.aspx)
2009. 2010. 2011. 2012.
BDP/per
capita
(US $)
18.710 18.070 19.550 20.200
Stanovni.
(Ukupno) 4.429,000 4.417,800 4.280,600 4.267,600
BDP
(US $) 62.244,202,54 58.873,839,43 61.789,184,18 59.228,247,41
BDP rast
(god. %) -6,94 -1,40 -0,92 -1,97
Očekivani životni vijek
76,16 76,47 76,77 76,92
27
Iz gornjih podataka može se ustanoviti da BDP per capita u Hrvatskoj nakon svjetske
krize od 2008. godine pada u 2009. i 2010. godini, te se polako povećava u 2011. godini
i 2012. godini. Ukupni broj stanovništva je iz godine u godinu smanjuje zbog loših
gospodarskih uvjeta u zemlji, pa je stanovništvo prisiljeno seliti se u potrazi za poslom.
Godišnji postotak rasta BDP-a je u sve četiri odabrane godine u minusu, međutim taj se
minus postepeno smanjuje. Očekivani prosječni životni vijek u Hrvatskoj je oko 76
godina i prikazanom razdoblju zadržava svoje vrijednosti uz minimalne promjene.
Hrvatsko se gospodarstvo u posljednjih dvadesetak godina razvijalo sličnim putem kao i
ostale bivše tranzicijske zemlje Istočne Europe međutim Hrvatska nije bila spremna za
ulazak u Europsku uniju 2004. godine zajedno s ostalim zemljama jer se nije mogla
dovesti u stanje da ubrza reforme, također pretrpjela je velike štete ratnim zbivanjima
devesetih godina čije se posljedice osjete još i danas. Uvidom u tadašnje stanje zaključeno
je da treba vremena da se cijelo gospodarstvo i država prilagode regulativi Unije kako bi
se Hrvatska što bolje i lakše integrirala u jedistveno tržište. Hrvatsko gospodarstvo trpi
usporen dotok stranih insvesticija, visoku zaduženost u inozemstvu, veliku nezaposlenost,
sporost i neučinkovitost institucija i ostale probleme. Ipak, unatoč svim lošim
pokazateljima koji obilježaju hrvatsko gospodarstvo, Hrvatska je dosljedna u provođenju
ne baš popularnih reformi i približavanju standardima ostalih članica EU.
3.2 Motivi integriranja Republike Hrvatske u Europsku uniju
Od osamostaljenja i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske punopravno članstvo
u Europskoj uniji strateški je cilj njezine državne politike. Sudjelovanje u procesu
integracija na europskom kontinentu politički je cilj koji predstavlja nastojanje Republike
Hrvatske da odgovori na izazove globalizacije. To se prvenstveno odnosi na zastupanje
hrvatskih interesa u sklopu udruženja koja se razvijaju i rastu u Europi, a koja zajedno
imaju veći geopolitički i ekonomski utjecaj na globalnoj razini nego što bi to imale države
članice Unije pojedinačno. Republika Hrvatska već je napravila korake u tom smjeru
postavši 1992. godine članicom Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, te 1996.
godine članicom Vijeća Europe čime se pridružila europskim političkim organizacijama.
U sklopu procesa približavanja Europskoj uniji, Republika je Hrvatska u listopadu 2001.
28
godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom Unijom čime su
pak, započete sveobuhvatne pripreme za punopravno članstvo u Uniji (Ministarstvo
vanjskih i europskih poslova, Hrvatska na putu u Europsku uniju).
Za Hrvatsku je Europska unija glavni vanjskotrgovinski partner i stoga EU predstavlja
logičan put ulaska Hrvatske u globalne međunarodne gospodarske tokove. Integracija u
Uniju je za Hrvatsku proces koji izgleda kao jedina alternativa za ostvarenje strateških
prioriteta zemlje. Integriranje bi Hrvatskoj trebalo omogućiti ostvarenje dugoročno
stabilnog gospodarskog razvitka, dotok kapitala i direktnih stranih investicija,
uključivanje u međunarodne trgovinske tokove i unutarnje tržište EU, uključivanje u zone
slobodne trgovine koje EU uspostavlja s ostalim zemljama, povećanje konkurentnosti na
stranim tržištima postupnim ukidanjem carina, te bolji pristup međunarodnim
tehnološkim tokovima (Međunarodne studije, Časopis za međunarodne odnose, vanjsku
politiku i diplomaciju). Sve navedeno samo po sebi gledano s ekonomskog aspekta
predstavlja dovoljnu motivaciju za ulazak Hrvatske u Europsku uniju.
Na osnovi analiza tijekova i tendencija u međunarodnim odnosima u uvjetima
globalizacije i položaja malih zemalja, kao što je Hrvatska, u tim se procesima pokazuje
da je članstvo u međunarodnim integracijama2 gospodarski i politički puno povoljnije za
svaku od tih zemalja nego ostajanje izvan takvih integracija (Staničić, 2005., str. 129).
Dosadašnja iskustva su pokazala da članstvo u integracijma osigurava za svaku članicu
stabilan gospodarski razvitak, koji omogućuje i povoljniji i ravnopravniji politički položaj
u međunarodnim odnosima.
Hrvatska je u procesu pregovora i priprema za potpisivanje ugovora koristila sredstva
Europske unije putem pretpristupnih fondova, a i nakon ulaska koristit će sredstva
kohezijskih i strukturnih fondova što je važan motiv kada su u pitanju financiranja javnih
investicija. Ulaskom u Uniju Hrvatska će postati neto primateljica proračunskih sredstava
Europske unije odnosno više će sredstava dobivati iz proračuna nego uplaćivati u
proračun (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Pregled pregovarčkih poglavlja).
Ulaskom u Europsku Uniju hrvatski gospodarstvenici poslovat će na zajedničkom
unutarnjem tržištu bez carina i drugih uvoznih ograničenja, na kojemu će, zajedno s
2 Proces međunarodnog integriranja širi je od jedine dosad zaokružene međunarodne integracije, kao što je EU. Proces se odvija i u drugim dijelovima svijeta – Sjevernoj i Južnoj Americi, jugoistočnoj Aziji i tako dalje, iako još nije dosegao fazu kakvu je postigla EU. Zato se ovdje o međunarodnim integracijama govori u množini u dinamičkom smislu.
29
gospodarstvenicima iz svih država članica, imati mogućnost natjecanja pod jednakim
uvjetima. Također za hrvatske tvrtke koje već izvoze svoje proizvode i usluge na
jedinstveno tržište Unije – osim jačanja njihove konkurentnosti bržim protokom roba i
usluga – članstvo u Europskoj uniji učvrstit će i mogućnost sklapanja različitih oblika
suradnje s partnerima iz država članica Unije, između ostaloga i radi zajedničkog nastupa
na trećim tržištima.
Za hrvatske građane ulazak u europske integracije znači i primjenu europskih standarda
zaštite potrošača gdje će hrvatski potrošači uživati jednaka prava kao i europski što znači
veću sigurnost proizvoda na tržištu i bolju zaštitu zdravlja potrošača. Hrvatski će se
građani također moći zaposliti u ostalim državama članicama EU ako u Hrvatskoj ne budu
mogli naći odgovarajuće zaposlenje. Za mlade se otvara mogućnost lakšeg obrazovanja i
studiranja na nekim od europskih sveučilišta i potencijalno lakša kasnija integracija u
tokove europskog društva.
Brojni su motivi zašto se Hrvatska odlučila za pripajanje Europskoj uniji, a najvažniji su
motivi vezani uz razvoj gopodarstva. Ti motivi uključuju one poput: većeg tržišta za
domaće izvoznike, veći priljev financija za javne investicije koje jačaju infrastrukturu,
institucije i povećavaju standarde s ciljem jačanja gopodarskog razvitka i ubrzanja istog.
3.3 Analiza strategije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju
Za razvoj RH osobito je značajna mogućnost da RH s razvijenim zemljama iz EU može
liberalnije razmijenjivati robu, tehnologiju, kapital, radnu snagu i know-how, čime bi
mogla dodatno osnažiti vlastito gospodarstvo i vlastitu teoretsku i primijenjenu znanost.
Isto je tako za Hrvatsku značajno da se uključi u međunarodnu ekonomsku razmjenu bez
elemenata i mjera ograničavajuće protekcionističke ekonomske politike, a kakvu vode
zemlje članice gospodarsko-političkih udruženja prema trećim zemljama. Zaostajanje
Republike Hrvatske u uključivanje u proces proširenja Europske unije sredinom
devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je uvjetovano objektivnom nespremnošću
Europske unije da u svoje okrilje uzme i zemlje obuhvaćene ratnim sukobima i
nestabilnošću. No, sasvim sigurno, to je zaostajanje rezultat i karaktera tadašnje vlasti u
Hrvatskoj, koja nije jamčila poštivanje temeljnih demokratskih vrijednosti na kojima
30
počiva savez zemalja u Europskoj uniji (Staničić, 2005., str. 253). Stoga su tranzicijske
zemlje srednje i istočne Europe, koje su u doba socijalizma razvile daleko manje
pretpostavki i poticaja za građenje svoje europske budućnosti, ubrzo prestigle Hrvatsku
u usvajanju standarda i kriterija na kojima funkcionira Europska unija. To je zaostajanje
imalo i pozitivan učinak jer je nova vlast u Hrvatskoj od 2000. godine mogla kvalitetno
analizirat dobra i loša iskustva zemalja koje su prije nje krenule na put europskih reformi,
a i dobilo se više vremena za provedbu reformi zbog čega je Hrvatska imala bolju startnu
poziciju u prilagodbi negoli tranzicijske zemlje koje su ranije krenule kao kandidatkinje
za članstvo u EU.
Hrvatska je 29. listopada 2001. godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
koji je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine, a imao je za cilj ispunjenje osnovnih
preduvjeta kroz koje prolaze sve države koje žele ući u EU i uglavnom se radi o jamčenju
demokratskog funkcioniranja institucija, vladavine prava, zaštita temeljnih ljudskih prava
i sloboda, prava manjina, razvoja i unaprijeđenja gospodarskog sustava, te intenzivne i
kvalitetne regionalna suradnja.
U veljači 2003. godine Hrvatska je podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji (Lejour
et al, 2009, str. 62), a Europsko vijeće dodijelilo je 18. lipnja 2004. godine Hrvatskoj
status kandidata. Europska komisija objavila je pretpristupnu strategiju za Hrvatsku
kojom je detaljnije uređena lista uvjeta i zahtjeva za stjecanje punopravnog članstva. EU
je inizistirala na ostvarenju potpune suradnje Hrvatske s Haškim sudom u čiju je svrhu
osnovana i radna skupina koje je nadgledala suradnju Hrvatske u ovom smislu, te su
nakon ispunjenja i tog preduvjeta, gdje je utvrđena dobra suradnja Hrvatske s Haškim
sudom, 3. listopada 2005. otvoreni pregovori za punopravno članostvo u EU. Pregovori
za usvajanje pravne stečevine EU za Hrvatsku sastojali su se od 33 poglavlja koja su se
odnosila na način inkorporiranja pravne stečevine EU u nacionalno zakonodavstvo države
kandidatkinje. Europska unija naglašavala je da je za proces stjecanja punopravnog
članstva predsudna volja države kandidatkinje u procesu reformi i prilagodbe, te je
Hrvatska uz znatne napore 30. lipnja 2010. godine dovršila otvaranje svih poglavlja u
pristupnim pregovorima (Mintas Hodak, 2010., str. 623).
31
Govoreći o putu pristupanja Hrvatske u EU, valja spomenuti i aspekte financijske pomoći
koju je EU pružila Hrvatskoj kroz razne instrumente. Za jačanje političkih, gospodarskih
i institucionalnih reformi u državama knadidantkinjama poput Hrvatske najznačajniji od
programa pretpristupne pomoći su bili (Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj,
Pregled financijske potpore EU):
a) CARDS u smislu programa pomoći za stabilizaciju, obnovu i razvoj (2000.-2004.)
b) PHARE, ISPA, SEPARD, u smislu tri pretpristupna fonda u 2005. i 2006.,
odnosno
c) IPA od 2007., te
d) posebnih programa EU usmjerenih na pomoć Hrvatskoj.
U brojkama, ovakva vrsta pomoći značila je oko 278,8 milijuna eura pomoći Hrvatskoj
za vrijeme trajanja CARDS programa od 2000.- 2004., odnosno 252 milijuna eura iz tri
pretpristupna fonda (PHARE, ISPA I SEPARD), te u razdoblju od 2007. do 2010. 589,9
milijuna eura temeljem instrumenta IPA3 (Mintas Hodak, 2010., str. 655).
Završetkom pregovora 30. lipnja 2011. godine Hrvatska je prošla još jednu zahtjevnu
dionicu na svojem putu prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Rezultati skoro
šestogodišnjih pregovora sadržani su u Ugovoru o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji
koji su u prosincu 2011. potpisali najviši predstavnici Hrvatske i država članica Europske
unije. Konačnu odluka o tome hoće li Hrvatska postati 28. država članica Europske unije
donijele su hrvatske građanke i građani na referendumu koji je raspisan nakon
potpisivanja Ugovora. Nakon pozitivnog ishoda referenduma, slijedio je postupak
potvrđivanja Ugovora u Hrvatskom saboru i u svim državama članicama Europske unije,
sukladno njihovim ustavnim odredbama (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova,
Pregled pregovarčkih poglavlja). Nakon što su ga svih 27 država članica i Hrvatska
ratificirali, Ugovor je stupio na snagu, čime je Hrvatska 1. srpnja 2013. godine i službeno
postatala punopravna članica Europske unije.
3 Izvor podataka dostupan je na službenim stranicama Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj,
http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=68 (06.07.2010.).
32
Ekonomska razvijenost Hrvatske posljednjih godina ne pokazuje zavidne rezultate što je
i vidljivo iz prikazanih osnovnih ekonomskih pokazatelja. BDP je u padu,
vanjskotrgovinska bilanca u deficitu, zaposlenost pada a javni dug raste. Hrvatska se u
proteklom razdoblju razvijala kao i ostale tranzicijske zemlje Istočne Europe ali nije bila
spremna postati članicom EU kada i spomenute zemlje. Nakon prilagodbe regulativi EU
i brojnih reformi postala je kandidatkinjom, a danas kao članica unatoč lošem
gospodarskom rezulatatu i dalje dosljedno provodi reforme i prilagodbe. Motivi
integracije kao i većini zemalja bili su politički i ekonomski, gospodarski napredak te
najviše podizanje standarda svojih stanovnika. Na putu prema članstvu Hrvatska je
koristila brojne pomoći koje je EU nudila kroz svoje pretpristupne fondove.
33
4. OČEKIVANI UČINCI ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU
UNIJU
U četvrtom poglavlju prikazane su političke i institucionalne promjene u Hrvatskoj koje
nastupaju s ulaskom u Europsku uniju, ekonomske prednosti i prilike nastale članostvom
u EU, te usporedba izravnih financijskih koristi i troškova integriranja Hrvatske u
europske integracije.
4.1 Političke posljedice ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju
Ulazak Republike Hrvatske u EU označava ispravnost hrvatske politike u cilju reformi
cjelokupnog hrvatskog društva. Reforme koje su u tijeku već nekoliko godina, iako
nepopularne i bolne za jedan segment hrvatskog stanovništva, dio su svekolikoga
zacratnog i željenog hrvatskog unutarnjopolitičkog razvoja i transformacije iz
postsocijalističog društva u društvo moderne demokracije, tržišne privrede, većeg stupnja
ljudskih sloboda i poštovanja prava nacionalnih manjina i sl.
Hrvatska se u pregovorima s Europskom unijom obvezala na brojne zajedničke politke i
time stekla različita prava i obveze uređene ugovorom o pristupanju. U nastavku slijede
primjeri nekih od političkih prednosti i nedostaka koja je Hrvatska dobila integracijom u
EU. Kada su institucije u pitanju Hrvatska je pristupajući u Europskoj uniji dobila, kao i
ostale države članice, jednog člana u Europskoj komisiji. Za vrijeme mandata sadašnjeg
saziva Europskoga parlamenta Hrvatskoj je dodijeljeno 12 zastupničkih
mjesta(Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Pregled pregovarčkih poglavlja). U
svibnju 2014. godine u Hrvatskoj su provedeni posebni izbori za Europski parlament gdje
će Hrvatska u novom sazivu Europskog parlamenta imati 11 članova (Hrvatski sabor,
2014.)
Ostala mjesta za Hrvatsku u institucijama Unije odnose se na Sud Europske unije, gdje
će Hrvatska imati po jednog suca u Sudu i u Općem sudu, Europsku središnju banku gdje
je u Općem vijeću banke rezervirano mjesto za guvernera HNB-a te Revizorski sud u koji
34
će Hrvatska po pristupanju predložiti jednog svojeg državljanina kao člana. Hrvatska
dobiva i 9 mjesta u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, a jednako toliko i u
Odboru regija. Jedan ministar iz Hrvatske predstavljat će državu u Vijeću guvernera
Europske investicijske banke. Prema Ugovoru o Euratomu, Hrvatska će kao država
članica imati svog predstavnika u Znanstvenom i tehničkom odboru Euratoma.
Također je utvrđeno da će hrvatski jezik biti priznat kao izvorni jezik osnivačkih ugovora
Europske unije te da će dokumenti institucija Unije od pristupanja Hrvatske biti
sastavljeni i na hrvatskom jeziku. Hrvatski će jezik također biti priznat kao službeni i
radni jezik institucija Unije.
Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji njezina granica s južnim i istočnim susjedima
postat će vanjska granica Unije. Učinkovita provedba sigurnosnih standarda na granicama
zahtijeva novu metodologiju postupanja granične policije, carine i svih ostalih službi koje
sudjeluju u obavljanju granične kontrole. Hrvatska uložila znatna sredstva kada je u
pitanju poglavlje vezano za pravdu, sigurnost i slobodu te je poglavlje bili i financijski
najzahtjevnije. Usklađivanjem sa standardima Europske unije i ulaskom u schengenski
prostor svim hrvatskim građanima bit će zajamčen prostor slobode, sigurnosti i pravde
bez unutarnjih granica, uz slobodu kretanja bez graničnih kontrola unutar schengenskog
područja. Jačanjem suradnje između hrvatske policije i policija država članica hrvatski
građani uživat će veći stupanj sigurnosti.
Građani u Hrvatskoj postaju ulaskom u EU europski građani, to je i zapisano u Ustavu
Republike Hrvatske4 znači da će građani Hrvatske dobiti pravo slobodnog kretanja i
prebivanja na teritoriju svih država članica. Imat će pravo glasovati i kandidirati se na
izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima prema mjestu prebivališta.
Hrvatski građani također će dobiti pravo zaštite diplomatskih i konzularnih vlasti svake
države članice pod uvjetima koji vrijede za državljane te države (Tišma, Samardžija,
Jurlin, 2012., str. 21). Ovo će svakako donijeti i dodatne administrativne troškove zbog
promjena osobnih dokumenata građana, te će građani Hrvatske trebati i odlično poznavati
politički sustav EU-a zato što svaka skupina građana mora ustanoviti je li ono što nastoje
4 Ustav Republike Hrvatske, NN 85/10, čl. 141 d.
35
postići već riješeno, je li njihov prijedlog optimalan te kako financirati takvu kampanju i
u suradnji s kime bi mogli razraditi prijedlog.
Ulaskom u EU Hrvatska gubi znatan dio autonomije u vođenju poljoprivredne politike
jer ZPP (Zajdenička poljoprivredna politika) postaje nacionalnom politikom. To znači da
će Hrvatska morati primjenjivati mjere ZPP-a koje vrijede u Europskoj uniji i koje nužno
ne moraju biti povoljne za hrvatske proizvođače. No, kao buduća članica Hrvatska će
sudjelovati u kreiranju ZPP-a i donošenju odluka, pri čemu će se njezini predstavnici
voditi najboljim interesima zemlje. Troškovi usklađivanja nacionalne poljoprivredne
politike i politike ruralnog razvoja s europskim standardima uključuju troškove izgradnje
administrativne i tehničke infrastrukture i većinom se financiraju iz nacionalnog
proračuna. Osim toga, Hrvatska će kao država članica morati uplaćivati doprinos za ZPP
u proračun EU-a.
Članstvo u EU-u trebalo bi donijeti brže i učinkovitije sudske postupke. Postoji stalna
tendencija smanjivanja trajanja sudskih postupaka u Hrvatskoj, odnosno njihova
okončavanja u razumnom roku. Ukupan broj neriješenih predmeta u lipnju 2011. godine
iznosio je 774.781, u odnosu na 1.640.182 predmeta u 2004. godini (Vlada Republike
Hrvatske, pravosuđe i temeljna prava). Rezultati uvođenja informatizacije u rad sudova
također donose značajne rezultate. Uvođenjem elektroničkog sustava zemljišnih knjiga
znatno su pojednostavljeni postupci u tim predmetima i olakšan pristup stanju u
zemljišnim knjigama (Tišma, Samardžija, Jurlin, 2012., str. 128).
Ulaskom u članstvo EU-a prestat će sustavni nadzor Europske unije nad reformama i
Hrvatska kao nova članica mora sama osigurati da nacionalno sudstvo djeluje nezavisno
i funkcionalno. Dakle, poticaj i pritisak EU-a za provedbu reformi, koji je postojao u
pretpristupnom razdoblju, bit će manje intenzivan i Hrvatska će morati sama nastaviti
raditi na unapređenju funkcioniranja hrvatskog sudstva.
Održavanje djelotvornog institucionalnog sustava borbe protiv korupcije i ubuduće će
zahtijevati financijska sredstva i napore. Rad na složenim predmetima otkrivanja,
36
progona i sankcioniranja raznih oblika korupcije i organiziranog kriminala zahtijeva
stručne timove, dovoljno osposobljene za učinkovito obavljanje tih zadataka.
Ulazak u članstvo EU-a stvara još efikasnije mehanizme potpore i pritisaka za daljnje
aktivnosti u reformi javne uprave. Tijekom prve godine nakon pristupanja EU-u
Hrvatskoj će biti na raspolaganju privremena financijska pomoć od 29 milijuna eura za
razvoj i jačanje njezinih administrativnih (i pravosudnih) sposobnosti za provedbu i
primjenu zakonodavstva EU-a te za postizanje razmjene najbolje prakse (Vlada
Republike Hrvatske, 2014.).
Hrvatska kao mala zemlja i prema mnogim europskim kriterijima još uvijek slaba zemlja
treba koristiti svoje članstvo, zajedno sa zemljama koje teže članstvu Europskoj uniji,
kako bi artikulirala politiku daljnjeg proširenja. Ulaskom u EU Hrvatska nije bitno
opteretila proračun EU-a. Sudjelovat će u samo 1,2% proračuna za razdoblje od 2014. do
2020. godine, a sa svojih 12 mjesta u Europskom parlamentu ne predstavlja nikakvu
direktnu prijetnju postojećoj raspodjeli političke moći unutar političke arene Unije
(Čehulić Vukadinović, 2013, str. 57).
Jedan od izazova za Hrvatsku bit će poštivanje svih uredbi potpisanih u Ugovoru o
pristupanju gdje za neke mjere poput na primjer prekomjernog deficita postoje
mehanizmi i sankcije od strane EU kada država članica ne poštuje pravila dogovorena u
ugovorima.
Ulaskom u EU Hrvatska je obvezana na brojne zajedničke politike s ciljem konvergencije
na svim područjima rada i djelovanja gospodarstva. Time bi se ubrzali i olakšali brojni
postupci ali isto tako postoje sankcije ukoliko država ne provede ono što je dogovoreno
kao što je u slučaju sa deficitom.
37
4.2 Ekonomske prednosti ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju
Članstvo u EU-u trebalo bi donijeti veću usklađenost ekonomske politike Hrvatske s
ekonomskim politikama država članica. Usklađivanje s integriranim smjernicama Europe
2020, energičnija provedba strukturnih reformi te jačanje fiskalne discipline trebali bi
voditi stvaranju temelja za održiv ekonomski rast, osnažiti gospodarstvo i povećati
konkurentnost. U okviru izravnih i lako vidljivih koristi ulaska Hrvatske u EU potrebno
je naglasiti i mogućnost sudjelovanja u Europskom fondu za ribarstvo (European
Fisheries Fund, EFF), koji omogućava financiranje ili sufinanciranje različitih investicija
u sektoru te može znatno olakšati provedbu niza tehničkih mjera u ribarstvu. Hrvatska će
u punom iznosu raspolagati sa oko 30 milijuna eura namijenjenih sufinanciranju mjera u
ribarstvu, na koje se dodaje i najmanje 25% nacionalnih sredstava. Nove države ne
raspolažu odmah svim sredstvima. Primjenjuju se postotni godišnji porasti, a puni iznos
bit će raspoloživ 2016. godine (Institut za oceanografiju i ribarstvo, 2014.).
Može se očekivati da će ulazak u EU ispraviti trenutačne neujednačenosti u sektoru
prometa otvaranjem mogućnosti za izgradnju raznolike prometne infrastrukture. U
posljednjih desetak godina 90% svih ulaganja u tom sektoru odnosilo se na cestovni
promet (Vlada Republike Hrvatske) što je objektivno smanjilo mogućnosti za razvoj
intermodalnog kombiniranog prijevoza roba (Tišma, Samardžija, Jurlin, 2012.).
Članstvo u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) i uvođenje eura znače gubitak
monetarne suverenosti zemlje. Ulaskom u EMU Hrvatska više neće imati nadzor nad
ponudom novca i tečajem, koji prelazi u ruke Europske središnje banke. Hrvatska je
međutim već sada visoko „eurizirano“ gospodarstvo što znači da je stupanj neovisnosti
monetarne politike u Hrvatskoj u svakom slučaju već sada malen (Radošević, 2010.).
Sukladno Operativnom programu zaštite okoliša u sklopu programa IPA za razdoblje od
2007.−2011. godine u području okoliša EU je Hrvatskoj odobrio bespovratna sredstva u
iznosu od 96,7 milijuna eura (53,49 milijuna eura 2007.–2009. i 43,20 milijuna eura
2010.−2011.). Za gospodarenje otpadom izdvojeno je 47,6 milijuna eura, 47,7 milijuna
eura za zaštitu vodnih resursa poboljšanjem sustava vodoopskrbe te izgradnju
38
integriranog sustava upravljanja otpadnim vodama, a 1,4 milijuna eura odobreno je kao
tehnička pomoć za jačanje administrativnih kapaciteta u sektoru okoliša na državnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini te za provedbu horizontalnih mjera i integriranje zaštite
okoliša u druge sektorske politike (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Pregled
pregovarčkih poglavlja).
Ukupan iznos sredstava koje Hrvatska može primiti iz Europske unije u periodu od 2014.
do 2020. godine iznosi do 6,34 milijarde eura, s time da se godišnji iznos povećava sa 0,7
milijardi eura 2014. godine na 1,2 milijarde eura 2020. godine. Procjenjuje se da bi u
2020. godini Hrvatska trebala biti neto primatelj europskih sredstava u ukupnom iznosu
od 1,72% BDP-a (Sopek, 2013, str. 32).
Europska unija Hrvatskoj donosi brojne financijske mogućnosti za jačanje gospodarstva,
s ciljem stvaranja kvalitetnije infrastruktute, jačih inistitucija i višeg sveukupnog životnog
standarda ljudi. Da bi se Hrvatsko gospodarstvo počelo jače razvijati potrebna je snažna
politička volja i rad Vlade, a i građana, za stvaranjem primamljivog podneblja za
privlačenje investitora koji bi direktnim stranim investicajama pokrenuli gospodarski rast
u državi, također restrukturiranje tržišta iz uvozno orijentiranog na izvozno orijentirano,
pomoć hrvatskim poduzetnicima da svoje proizvode i inovacije izvoze i plasiraju na
inozemna tržišta, smanjenje ovisnosti o uvozu, povećanje radnih mjesta i znajčajnije
investiranje u obrazovanje i stvaranje kvalitetnih kadrova, te racionaliziranje državnog
sistema uprave kako bi se smanjili državni izdaci.
4.3. Usporedba izravnih financijskih koristi i troškova ulaska Republike
Hrvatske u Europsku uniju
U ovom poglavlju prikazane su neke od izravnih koristi koje Hrvatska ima kao članica
EU, iznosi financija koje Hrvatskoj stoje na raspolaganju i troškovi koji uslijed su
integriranja nastali i koji Hrvatska mora snositi kao članica Europske Unije.
Republika Hrvatska je postala punopravna Europske unije članica 1. srpnja 2013. godine
i kao članica EU može sudjelovat u planiranju proračuna Unije za razdoblje od 2014. do
2020. godine. Hrvatskoj su u procesu pridruživanja i za vrijeme pregovora o članstvu bila
39
na raspolaganju sredstva EU-a iz pretpristupnih programa i iz predpristupnih fondova.
Ulaskom u Uniji Hrvatska sada može koristiti sredstva iz strukturnih i kohezijskih
fondova koja su znatno veća od onih prije ulaska u članstvo Unije. U sedmogodišnjem
proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. godine Hrvatska će imati na raspolaganju 13,7
milijardi eura. Kada se od toga iznosa odbije ono što će Hrvatska uplaćivati u europski
proračun, u 2013. godini Hrvatska je kao zemlja članica morala uplatiti u zajednički
proračun otprilike 1,7 milijardi kuna ali u 2014. će se taj iznos i udvostručiti, proizlazi da
će godišnje imati na raspolaganju oko milijardu eura. Međutim, najveći dio toga iznosa
nije zajamčen novac i on će se moći povući na temelju kvalitetnih projekata koji će morati
zadovoljiti stroge kriterije. Za Hrvatsku je jako važna priprema strateške podloge,
operativni programi kojima će se jasno identificirati potrebe u pojedinim sektorima, a
koje su u skladu s razvojnim prioritetima EU-a, odnosno strategijom EU 2020
(Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, 22.03.2014).
Slijedeća tablica prikazuje sredstva za 2013. godinu koja je Europska unija odobrila za
pristupanje Hrvatske u Uniju.
40
Tablica 9. Financijski paket za pristupanje Hrvatske u Europsku uniju
FINANCIJSKI PAKET ZA PRISTUPANJE REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI
(prema datumu pristupanja 1. srpnja 2013. )
ODOBRENA SREDSTVA HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE 1. SRPNJA – 31. PROSINCA 2013.
(u milijunima eura, u tekućim cijenama)
SUDJELOVANJE U INICIJATIVAMA I
PROGRAMIMA EU 47,4
STRUKTURNI FONDOVI I KOHEZIJSKI FOND 449,4
Kohezijski fond 149,8
Strukturni fondovi 299,6
POLJOPRIVREDA I RURALNI RAZVOJ (bez izdataka u kurzivu) 20,4
tržišne mjere 9
potpora sektoru vina 3,159
izravna plaćanja poljoprivrednicima 93,25
tzv. minska omotnica 2,4
potpora ruralnom razvoju (IPARD) 13,85
Europski fond za ribarstvo 8,7
ostale mjere, inicijative i programi EU u ovom području 2,7
GRAĐANSTVO, SLOBODA, SIGURNOST I PRAVDA 73,3
Schengenski instrument 40
Prijelazni instrument 29
ostale mjere, inicijative i programi u ovom području 4,3
ADMINISTRACIJA 22
INSTRUMENT ZA JAČANJE NOVČANOG TOKA 75
UKUPNO 687,5
UKUPNO (uključujući izdatke u kurzivu) 800,16
PROCJENA UPLATA REPUBLIKE HRVATSKE U
PRORAČUN EU 267,7
Izvor: Izrada studenta prema podacima Ministarstva vanjskih i europskih poslova, 2014.
41
Financijska sredstva koja će Hrvatskoj biti na raspolaganju nisu zanemariva. U prvih šest
mjeseci članstva iz Kohezijskog i strukturnih fondova za Hrvatsku je predviđeno 687,5
milijuna eura iz važećeg financijskog okvira EU-a. S obzirom na to da će Hrvatska prvih
šest mjeseci članstva u europski proračun uplatiti 267,7 milijuna eura, računica pokazuje
da će za jedan euro koji uplati dobiti tri eura.
Najveći dio tog iznosa obuhvaća sredstva iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda
(449,4 milijuna eura) i Europskog fonda za ribarstvo (8,7 milijuna eura). U idućim
godinama članstva sredstva će se postupno povećavati, a stupanj tog povećanja dijelom
ovisiti i o uspješnosti korištenja.
Premda se iznos sredstava iz fondova EU-a namijenjen Hrvatskoj često stavlja u prvi plan,
vjerojatno najveća prednost integriranja leži u činjenici da će biti nužno primijeniti nov
pristup u vođenju nacionalne razvojne politike. Naime korištenje sredstava iz fondova
EU-a podrazumijeva primjenu niza mehanizama kojih je cilj osigurati što veću
djelotvornost, učinkovitost i transparentnost u pogledu trošenja javnih investicijskih
sredstava.
Najvažnija izravna korist carinske unije postupno je ukidanje granične kontrole prema
EU-u što podrazumijeva izravnu uštedu vremena i troškova kontrole, administrativne
procedure špedicije i carinjenja te ubrzava i pojeftinjuje protok osoba i roba. Posredni je
učinak ukidanja granične kontrole i znatno veći jer su smanjenje transakcijskih troškova
i percepcija Hrvatske kao stabilnog i sigurnog partnera u Uniji velik poticaj za zaključenje
čvrstih poslovnih i vlasničkih prekograničnih veza između poduzetnika (Tišma,
Samardžija, Jurlin, 2012.).
Kada su u pitanju gubici, najočitiji je gubitak za Hrvatsku smanjenje fiskalnih prihoda
zbog smanjene carinske zaštite prema trećim zemljama i obveze uplate 75% prihoda od
carina u zajednički proračun EU-a. Prihodi od carina u 2010. godini iznosili su 1,6
milijardi kuna odnosno 0,5% BDP-a (Sopek P., 2013.).
Među nedostacima članstva RH u Europskoj uniji često se navodi mogući gubitak tržišta
u zemljama CEFTA-e, koje čine visokih 18,7% našeg izvoza i 5,4% uvoza u 2010. godini.
42
Gledajući unazad, pristupanjem CEFTA-i, struktura trgovine nije se bitno promjenila,
osim u uvozu zbog smanjene potražnje za investicijskim dobrima tijekom financijske
krize. Članstvom u EU predviđeno je blago smanjenje hrvatskog izvoza te umjerena
redukcija izvoza u Kosovo i Srbiju (Moder, Steiner, 2013, str. 102).
Sljedeća tablica prikazuje vanjskotrgovinsku razmjenu Hrvatske sa zemljama CEFTA-e
u određenom razdoblju.
Tablica 10. Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske sa zemljama članicama CEFTA-e,
2006.-2012. (u 000 dolara)
Izvor: Izrada studenta prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2014.
Iz priložene tablice može se zaključiti da je tržište CEFTA-e vrlo bitno za hrvatsku
vanjsku trgovinu.
Albanija BiH Crna
Gora Makedonija Moldavija Srbija Kosovo
2006 Izvoz 30.899 1.310.514 6.404 83.257 2.004 33.941 /
Uvoz 2.695 600.375 316 179.992 7.801 15.928 /
2007 Izvoz 35.325 1.782.585 154.855 116.906 3.427 664.942 /
Uvoz 3.032 733.865 6.689 221.734 6.616 329.479 /
2008 Izvoz 44.375 2.177.792 186.641 143.114 2.026 778.491 /
Uvoz 4.776 819.386 1.073 278.814 7.737 428.127 /
2009 Izvoz 37.165 1.347.170 168.074 121.072 1.800 559.026 /
Uvoz 2.999 566.988 52.900 177.774 4.627 281.170 /
2010 Izvoz 79.990 1.370.688 107.865 112.322 1.694 462.882 72.522
Uvoz 5.479 612.078 3.593 141.837 3.783 305.645 3.689
2011 Izvoz 59.467 1.633.715 82.062 133.565 2.405 522.036 87.939
Uvoz 4.720 757.182 4.987 167.291 5.323 399.089 3.826
2012 Izvoz 74.771 1.577.751 186.806 124.682 1.638 536.902 87.706
Uvoz 5.382 728.445 58.119 111.452 4.306 362.019 2.822
43
Hrvatskim izvoznicima osobito je važno tržište Bosne i Hercegovine, u koju je 2010.
godine bilo usmjereno znatnih 11,6% ukupnog robnog izvoza, te Srbije sa 3,9% izvoza.
No, zbog članstva u EU-u, s iznimkom manjeg dijela poljoprivrednih i prehrambenih
proizvoda, pristup tržištima tih zemalja neće se bitno pogoršati jer se progresivno provode
odredbe privremenih sporazuma u području trgovinske liberalizacije između tih zemalja
i EU-a. Važno je istaknuti kako upravo zbog tih sporazuma, preko kojih se u zemljama
CEFTA-e progresivno smanjuju carine za uvoz proizvoda iz EU-a, hrvatski proizvođači
gube povlašten pristup tim tržištima (Ćudina, Sušić, 2013.).
Hrvatska će nakon ulaska u EU nastaviti izvoziti u BiH oko dvije trećine svojih
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda uz nultu stopu carine. Problem za Hrvatsku je
što će se nakon ulaska u EU trećina poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, koji se
izvoze u BiH, opteretiti carinama, koje bi mogle biti veće i za 20% za neke proizvode, što
će smanjiti konkurentnost hrvatskih izvoznika. Najveće opterećenje bilo bi za proizvode
mesne industrije kod kojih bi se primjenjivale carine i u količinskom iznosu pakod nekih
proizvoda to može dosezati i 50%. Više od polovine hrvatskog izvoza cigareta odlazilo
je na tržište BiH uz nultu stopu carine, a nakon ulaska Hrvatske u EU, BiH će
primjenjivati carinu od 15% na cigarete (Poslovni dnevnik, 2014.).
Predviđanje ekonomskih učinaka pristupanja, kao i sama izrada ekonomskih projekcija,
nezahvalan je posao. Budućnost je neizvjesna – moguće su različite nepredviđene
okolnosti i neočekivane reakcije koje tijek događaja mogu lako udaljiti i od
najsofisticiranijih projekcija. Pristupanje se Uniji, uostalom, događa istodobno s drugim
procesima, pa je teško razlučiti njegove učinke od gospodarskih kretanja izazvanih
nacionalnim ili globalnim procesima. Sam je proces pristupanja iznimno složen i donosi
niz promjena čije je ukupne učinke teško sagledati. Uz izravne, prisutni su i neizravni
učinci, a posljedice istih promjena mogu dugoročno biti različite od onih kratkoročnih.
Osobit problem predstavljaju nemjerljivi učinci, zbog kojih je ponekad nemoguće
brojčano izraziti veličinu ukupnih učinaka. Može se ustanoviti da je potencijal za
ekspanziju trgovine prema proširenoj Uniji za proizvođače iz Hrvatske u kratkom roku
ograničen njihovim proizvodnim kapacitetima, koji ne odgovaraju potražnji na tržištu
EU.
44
5. ZAKLJUČAK
Kao relativno mala zemlja u svijetu Republika Hrvatska se od svoje neovisnosti početkom
devesetih godina prošlog stoljeća i tranzicijom iz socijalističkog privrednog sustava u
tržišni sustav našla u brojnim gospodarskim problemima. Niske stopa rasta, velika
nezaposlenost, nedostatak kapitala za investicije, visoki inozemni dugovi, ljudske i
materijalne štete uzrokovane ratnim zbivanjima na ovom području i slično, sve je to
utjecalo na usmjeravanje hrvatske gospodarske politike prema visoko razvijenim
zapadnim zemljama Europe.
Usred globalizacijskih procesa koji su označili početak novog doba i začetak jednog
novog svjetskog društvenog poretka, male zemlje poput Hrvatske u svijetu su se počele
integrirati u zajednice s razvijeni(ji)m zemljama u nadnacionalne integracije kako bi lakše
podnijele pritiske globalizacije i povećale svoju konkurentnost na lokalnoj, regionalnoj i
globalnoj razini. Proces ekonomske integracije je proces udruživanja zemalja radi
ostvarenja određenih ciljeva; u prvom planu je to uklanjanje carinskih i necarinskih
barijera i ostalih ograničavajućih propisa u međusobnoj trgovini, zatim osiguravanje
slobodnog kretanja radne snage, kapitala i ostalih čimbenika proizvodnje, te uređenje
odnosa zemalja u integraciji prema ostalim zemljama svijeta. U literaturi se najčešće, kad
je riječ o oblicima regionalnog integriranja, spominju: područje slobodne trgovine,
carinska unija, zajedničko tržište i monetarna i ekonomska unija. Ti oblici integriranja
najčešće se odvijaju u fazama koje slijede jedna nakon druge i imaju različite učinke na
gospodarstva zemalja članica integracija, a utječu i na ostale zemlje van integracije.
Upravo povijest razvoja Europske unije utjelovljuje primjer stvaranja regionalne
integracije od prve faze područja slobodne trgovine do najsloženije faze ekonomske i
monetarne unije. Europska unija jedinstven je primjer regionalne integracije u svijetu koja
je dostigla najviši stupanj međusobnog integriranja zemalja članica.
Učinci integriranja na gospodarstvo i blagostanje dijele se na statičke koji nastupaju u
kratkom roku i dinamičke koji su vidljivi tek u dužem roku. Među statičke učinke spadaju
skretanje i stvaranje trgovine, učinci supstitucije proizvoda, učinci na realokaciju
proizvodnje i učinci na uvjete razmjene. Primjere statičkih učinaka može se iščitati upravo
45
iz integriranja Hrvatske u EU. Hrvatska se trgovina sa zemljama članicama Unije ulaskom
Hrvatske u EU dodatno liberalizirala i povećala te znatno pojeftinila. Za očekivati je stoga
da će se dogoditi stvaranje trgovine sa zemljama članicama i skretanje trgovine prema
državama s kojima EU ima povlaštene trgovinske sporazume. Također, građani i tvrtke
iz Hrvatske moći će kupovati jeftinije proizvode iz zemalje EU kao supstitute za skuplje
proizvode domaće proizvodnje. Poduzeća iz Hrvatske moći će svoje pogone za
prozvodnju preseliti u neku od zemalja članica gdje su čimbenici proizvodnje jefitniji.
Dinamički učinci su učinak povećanja konkurencije, učinak ekonomije obujma, učinci
integracija na investicije i učinci na platnu bilancu. S obzirom da će dinamički učinci koje
će integriranje Hrvatske u EU imati na ekonomiju države biti vidljivi tek u dužem
vremenskom razdoblju može se samo nagađati kakvi će oni biti. Svakako će jača
poduzeća iz zemalja članica stvorit pritisak na domaće tvrtke koje će da bi opstale na
tržištu morati unaprijediti vlastito poslovanje i time povećati konkurentnost. Iz
perspektive ekonomije obujma hrvatski poduzetnici imaju sad na raspolaganju veliko
europsko tržište od preko 500 milijuna stanovnika što znači puno veći broj potencijalnih
kupaca/klijenata u svakom sektoru poslovanja. Hrvatskim je proizvođačima u EU
otvoreno ogromno tržište resursa za proizvodnju. Kada su u pitanju investicije
prihvaćanjem europskih standarda u Hrvatskoj stvara se povoljnija i sigurnija klima za
potencijalne inozemne ulagače. Sredstva iz europskih fondova koji će pomoći
gospodarstvu da genirira rast utjecati će dugoročno na smanjenje deficita platne bilance i
inozemnog duga Hrvatske.
Temeljem suvremenih trendova ekonomskog razvoja u svijetu, ocjenom i analizom
razvijenosti hrvatskog gospodarstva može se zaključiti da bi se Hrvatskoj otvorio niz
prilika za razvoj u procesu pridruživanja i ulaska u Europsku uniju. Ulazak jedne zemlje
u Europsku Uniju dug je i naporan proces prilagodbe privrede zemlje kandidatkinje
pravnim stečevinama EU kako bi se nova članica što kvalitetnije i bezbolnije integrirala
u Uniju.
Hrvatsko je gospodarstvo godinama karakterizirao visok udio vanjske trgovine u
nacionalnom bruto društevnom prozivodu, pa je tako hrvatsko gospodarstvo, ukupni
46
društveni razvoj i standard izrazito ovisan o kretanjima na svjetskom tržištu, a i uz ostale
gospodarske probleme put prema Europskoj uniji za Hrvatsku je svojevrstan jedini
logičan smjer razvoja. U 2001. godini Hrvatska je s Europskom unijom potpisala
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanja koji je na snagu stupio 2005. godine. Tim
sporazumom je Hrvatska počela intenzivije pripremat stratešku podlogu za ulazak u
članstvo EU. Godine 2004. Hrvatska je postala kandidatkinja za ulazak u Uniju a od 2005.
intenzivno su se vodili pregovori koji su okončani u 2011. godini kada je i potpisan
ugovor o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji, te je Hrvatska 1. srpnja 2013. godine
postala punopravna članica EU.
Dok Hrvatska još nije bila članica EU, u fazi stabilizacije, a kasnije i za vrijeme
pregovora, EU je Hrvatskoj na raspolaganje dala znatna sredstva iz programa pomoći i
pretpristupnih fondova kako bi se u Hrvatskoj ojačale institucije, infrastruktura i ostalo
potrebno za što bolju integraciju u Uniju.
Kao članica EU Hrvatska je u mogućnosti koristiti sredstva strukturnih i kohezijskih
fondova koja su daleko veća od pretpristupnih, a također može sudjelovati u donošenju
europskog proračuna. U Europskoj uniji hrvatski gospodarstvenici poslovat će na
zajedničkom unutarnjem tržištu bez carina i drugih uvoznih ograničenja, i zajedno s
gospodarstvenicima iz svih država članica, imati će mogućnost natjecanja pod jednakim
uvjetima na jedinstvenom tržištu. Hrvatske tvrtke izvoznici moći će jačati svoju
konkurentnost na tržištu i povezivati se s ostalim tvrtkama iz drugih članica Unije radi
zajedničkog nastupa na trećim tržištima. Izravna korist carinske unije bit će postupno
ukidanje granične kontrole prema EU-u što podrazumijeva izravnu uštedu vremena i
troškova kontrole, administrativne procedure špedicije i carinjenja te ubrzavanje i
pojeftinjenje protoka osoba i roba.
Građani Hrvatske imati će u Uniji primjenu europskih standarda zaštite potrošača gdje će
uživati jednaku zaštitu svojih prava kao i europski građani, isto tako moći će se zaposliti
i studirati u ostalim zemljama EU-a ako u Hrvatskoj ne nađu odgovarajuće uvjete.
Usklađivanjem sa standardima Europske unije i ulaskom u schengenski prostor bit će
zajamčen prostor slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, uz slobodu kretanja
47
bez graničnih kontrola unutar schengenskog područja. Financiranjem iz fondova i
informatizacijom u radu sudova doći će do ubrzanja uspješnosti rješavanja sudskih
sporova. Jačanjem suradnje između hrvatske policije i policija država članica hrvatski
građani uživat će veći stupanj sigurnosti.
Zaključno može se ustanoviti da je cijeli proces od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanja preko Pregovora o članstvu do potpisivanja Ugovora o pristupanju i samog
ulaska Hrvatske u Europsku uniju za Hrvatsku bio ispunjenje važnog političko-
ekonomskog cilja. Gospodarski razvoj i opći rast blagostanja i standarda stanovinštva u
budućnosti Hrvatske kao punopravne članice Europske unije najviše ovise o hrvatskoj
Vladi i građanima Hrvatske koji svojim aktivnim radom i korištenjem sredstava iz
europskih fondova kroz projekte, mogu Hrvatskoj osigurati prosperitetan razvoj cijele
zemlje.
48
LITERATURA
Knjige:
1. Bogunović A., 2011., Regionalna ekonomika i politika, Ekonomski fakultet,
Zagreb
2. Crgić M., Bilas V., 2012., Teorija regionalnih ekonomskih integracija, Sinergija
nakladništvo, Zagreb
3. Kandžija V., Cvečić I., 2010., Ekonomika i politike Europske Unije, Ekonomski
fakultet Rijeka, Rijeka
4. Kersan – Škabić I., 2012., Ekonomija Europske Unije, Sveučilište Juraj Dobrila u
Puli, odjel za ekonomiju i turizam, Pula
5. Mintas Hodak Lj., 2010., Europska unija, Mate d.o.o, Zagreb
6. Samardžija V., Staničić M., Nikić G., 2000., Hrvatska i EU: koristi i troškovi
integriranja, Imo, Zagreb
7. Staničić M., 2005., Dugo putovanje Hrvatske u Europsku uniju, Naklada Ljevak,
Zagreb
8. Strahinja D., 2007., Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka
9. Vukadinović R., Čehulić Vukadinović L., 2011., Politika europskih integracija,
Naklada Ljevak, Zagreb
Članci:
10. Benić Đ., 2012., Ekonomska kriza u Europi i Hrvatsko gospodarstvo, Ekon. misao
praksa dbk. godina XXI. (2012.) br. 2. , p. 847-854
11. Ćudina A., Sušić G., 2013., Utjecaj pristupanja Hrvatske Europskoj uniji na
trgovinske i gospodarske odnose sa zemljama CEFTA-e.
12. Čehulić Vukadinović L., Croatia's entry into the European Union and perspectives
od further EU enlargement to the Western Balkans, Megatrend Review, vol. 10,
no. 3, p. 49 – 64
13. Gotovac V., 2011., Strategijepotpore za oporavak od krize u jugoistočnoj Europi,
International Labour Organization, p. 1-56
49
14. Karić D., 2012., Ekonomske integracije – posledica procesa globalizacije i
ekonomskog razvoja, Socioeconomica, Vol.1 (2), pp.246-254
15. Konig M., Kusić S., 2004., Zemlje Istočne Europe na putu u Europsku uniju - Od
tranzicije do integracije, Ekonomski pregled, 55 (1-2), p.132-156
16. Lejour A., Mervar A., Verweij G., 2009., The Economic Effects of Croatia's
Accession to the European Union, Eastern European Economics, vol. 47, no.6, p.
60 – 83
17. Moder I., Steiner K., 2013., 73rd East Jour Fixe: Croatia – The 28th EU Member
State, Focus on European Economic Integration, v. 13, iss. 3
18. Perica J., 2006., Politički akspekti proširenja Europske Unije, Pravnik, Zagreb
19. Radošević D., 2010., Osnove strategije ulaska Hrvatske u Europsku monetarnu
uniju, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb
20. Radovan Vukadinović, Međunarodne studije, Časopis za međunarodne odnose,
vanjsku politiku i diplomaciju, 2013., br. 1 god. 13, Zagreb
21. Sopek P., 2013., Budget perspective in Croatia after accession to the European
union, Financial theory and practice, 37 (1) 31-71
22. Tišma S., Samardžija V., Jurlin K., 2012., Hrvatska i Europska unija - Prednosti i
izazovi članstva, Institut za međunarodne odnose, Zagreb
Ostali izvori:
23. BDP Hrvatske po glavnim sektorima 2009. godina, 2011., dostupno na
http://www.unece.org/fileadmin/DAM/stats/profiles2011/Croatia.pdf
(21.05.2014)
24. Državni zavod za statistiku, dostupno na
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/CroInFig/croinfig_2013.pdf (25.4.2014.)
25. Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Pregled financijske potpore EU,
dostupno na
http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=68 (21.04.2014)
50
26. Eurostat: Ukupni inozemni dug od 2000.- 2008. godine u USD, dostupno na
ttp://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&language=en&pcode=
tps00001&tableSelection=1&footnotes=yes&labeling=labels&plugin=1
(25.05.2014)
27. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, 2011., Analiza utjecaja ulaska
Hrvatske u Europsku uniju, Zagreb, dostupno na:
http://www.osiguranje.ba/Portals/0/Analiza%20utjecaja%20ulaska%20RH%20u
%20EU-lektorirano.pdf (25.03.2014)
28. Hrvatski makroekonomski pokazatelji, 2013., dostupno na
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/hr.html
(26.05.2014)
29. Hrvatska narodna banka, dostupno na
http://www.hnb.hr/statistika/h_ekonomski_indikatori.pdf (21.4.2014)
30. Hrvatski sabor, dostupno na http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=5644
(27.05.2014)
31. Institut za međunarodne odnose, 2012., Gospodarska diplomacija Republike
Hrvatske ili zašto Hrvatskoj nužno treba snažna i sustavna gospodrska
diplomacija, Zagreb, dostupno na:
http://www.irmo.hr/wp-content/uploads/2013/11/godip-web-hr.pdf (25.05.2014)
32. Institut za oceanografiju i ribarstvo, Hrvatsko morsko ribarstvo – stanje i
perspektive na pragu EU, dostupno na
http://www.izor.hr/c/document_library/get_file?uuid=6b15551d-11e8-4c86-
a4dc-aeaf12d3ae83&groupId=14 (25.04.2014)
33. Kronologija odnosa Hrvatske i EU, dostupno na
http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID
=5960 (22.03.2014)
34. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, dostupno na
http://www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=1166 (22.03.2014)
35. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Hrvatska na putu u Europsku uniju,
2012., dostupno na
http://www.mvep.hr/files/file/publikacije/Hrvatska_na_putu_2012.pdf
(21.04.2014)
51
36. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Godišnjak 2011., dostupno na
http://www.mvep.hr/_old/custompages/static/hrv/files/godisnjak2011/pdf/Godis
njak_MVEP_2011.pdf (25.03.2014)
37. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Što donosi članstvo u Europskoj uniji
– pregled pregovaračkih poglavlja, dostupno na
http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/120112-
stodonosi.pdf (25.03.2014)
38. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 100 pitanja o Europskoj uniji,
dostupno na http://www.mvep.hr/files/file/publikacije/100_pitanja.pdf
(26.03.2014)
39. Poslovni dnevnik, dostupno na http://www.poslovni.hr/vijesti/ulaskom-u-eu-
hrvatski-izvoznici-manje-konkurentni-na-trzistu-cefte-213064, (27.5.2014.)
40. Poslovni info, dostupno na http://www.poslovni-info.eu/sadrzaj/gospodarstvo-
rh/kretanje-vanjskotrgovinske-razmjene-rh-od-2008-do-2013/ (23.5.2014.)
41. Prvi korak, http://www.prvikorak.eu/info-europski-parlament-prihvatio-
sedmogodisnji-proracun-2014-2020.aspx (26.05.2014)
42. Svjetska banka, gospodarski pokazatelji za Hrvatsku, 2014., dostupno na
http://databank.worldbank.org/data/views/reports/tableview.aspx (23.05.2014)
43. Vlada Republike Hrvatske, Prijedlog programa Vlade Republike Hrvatske za
preuzimanje i provedbu pravne stečevine Europske unije za 2013. godinu
dostupno na www.vlada.hr/hr/content/download/262002/.../file/98.%20-
%2012.pdf (25.04.2014)
52
POPIS TABLICA
Redni
broj Naziv tablice Stranica
1. Tipovi ekonomskih integracija ovisno o stupnju integriranja 8
2. Realne stope rasta BDP-a novih zemalja članica u razdoblju
od 2000. do 2010. godine 17
3. Stope rasta BDP-a i BDP/pc u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2005. do 2012. godine 20
4. Vanjskotrgovinska bilanca u tisućama eura (prema tekućem
tečaju), za razdoblje od 2008. do 2012. godine 21
5. Stope zaposlenosti i nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj od
2005. do 2012. godine 22
6. Javni dug kao postotak BDP-a i prosječna godišnja stopa
inflacije 23
7. Bruto nacionalna štednja Hrvatske ( kao % BDP-a) 25
8.
BDP per capita, ukupno stanovištvo, ukupni BDP, rast BDP-a
(%), životni vijek stanovništva, Republika Hrvatska od 2009.
godine do 2012. godine
26
9. Financijski paket za pristupanje Hrvatske u Europsku uniju 40
10. Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske sa zemljama članicama
CEFTA-e, 2006.-2012. (u 000 dolara) 42
53
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naziv grafikona Stranica
1. Ukupni inozemni dug per capita u 2000. i 2008. godini za
odabrane članice Unije, u USD dolarima 24
2. BDP Hrvatske raspoređen po glavnim sektorima 2009.
godina (%) 25
54
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ANALIZA I OCJENA
PERSPEKTIVE RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE ULASKOM U EUROPSKU
UNIJU izradio samostalno pod voditeljstvom docenta dr. sc. Dunja Škalamera Alilović.
U radu sam primijenio metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu
koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen,
standardan način citirao sam i povezao s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je
pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim
stranicama Fakulteta.
Student
Darko Žiković