SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DENIS TIKAS

POSLOVNI MODELI SUVREMENIH PODUZEĆA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

POSLOVNI MODELI SUVREMENIH PODUZEĆA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Upravljačka ekonomika

Mentor: prof. dr.sc. Nataša Rupčić

Student: Denis Tikas

Studijski smjer: Menadžment

JMBAG: 0081125675

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

str.

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ............................................. 1

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE ...................................................... 1

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ....................................................................... 2

1.4. ZNANSTVENE METODE ........................................................................................ 3

1.5. STRUKTURA RADA ................................................................................................ 3

2. ZNAČAJKE SUVREMENOG POSLOVANJA ................................................................ 4

2.1. Poduzeće u uvjetima „nove“ ekonomije .................................................................... 5

2.2. Utjecaj inovacija na suvremeno poslovanje ............................................................... 7

2.3. Utjecaj globalizacije na suvremena poduzeća .......................................................... 11

2.4. Elektroničko poslovanje ........................................................................................... 12

3. POSLOVNI MODELI I NJIHOVE ZNAČAJKE ............................................................ 17

3.1. Osnovne značajke poslovnih modela ....................................................................... 17

3.2. Mogući poslovni modeli ........................................................................................... 20

3.2.1. Franšizing ......................................................................................................... 20

3.2.2. Just in time ....................................................................................................... 24

3.2.4. Prodaja putem aukcija ...................................................................................... 30

3.2.5. Model cigla i klik (engl. „Brick-and-click model“) ......................................... 33

4. PRIMJERI POSLOVNIH MODELA U SUVREMENIM PODUZEĆIMA .................... 36

4.1. Model franšizinga na primjeru poduzeća McDonald's ............................................. 36

4.2. Primjena modela Just in time na primjeru poduzeća Toyota ................................... 37

4.3. Prodaja putem Interneta na primjeru poduzeća Pro Direct ...................................... 40

4.4. Prodaja putem aukcija na primjeru poduzeća eBay ................................................. 40

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 45

LITERATURA ..................................................................................................................... 49

POPIS SHEMA .................................................................................................................... 52

POPIS TABLICA ................................................................................................................. 53

1

1. UVOD

Turbulentne promjene te sve veća i jača konkurencija u poslovnom okruženju zahtijevaju

brze reakcije i odgovore na takve situacije. Suvremena poduzeća trebaju imati stručne

kadrove koji su spremni odgovoriti na zahtjeve modernog poslovnog svijeta, a neki od

zahtjeva su globalizacija, inovacije, te elektroničko poslovanje. Poduzeća su izložena

različitim povoljnim i nepovoljnim utjecajima iz okoline, stoga je potrebno na te promjene

odgovoriti i prilagoditi se kroz suvremene načine poslovanja i primjenu modernijih

poslovnih modela.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Poslovne modele poduzeća moraju izabrati prije početka djelovanja da bi mogli imati

okvirni plan načina poslovanja poduzeća, znati na koje će se tržište orijentirati, kako će se

suprostaviti konkurenciji, kakav će biti odnos s kupcima. Primjenom uspješnih poslovnih

modela omogućuje se napredak i uspješnost poslovanja poduzeća te samim time i održivost

poslovanja. Problem koji se u ovom radu istražuje je nedovoljna svijest poduzetnika o

važnosti odabira odgovarajućeg poslovnog modela na osnovi istraživanja njihovih

značajka, faktora koji su doveli do njihova razvoja te njihovim implikacijama na poslovanje

poduzeća koja su ih primijenila.

Predmet istraživanja je utjecaj poslovnih modela na suvremeno poslovanje.

Objekt istraživanja predstavljaju poslovni modeli suvremenih poduzeća.

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Imajući na umu prethodno naveden problem, predmet i objekt istraživanja, može se

postaviti temeljna radna hipoteza: sustavnim izučavanjem značajka poslovnih modela može

2

se utvrditi da suvremena poduzeća biraju poslovne modele s obzirom na prirodu svog

poslovanja, ali i značajke poslovnog okruženja u kojem djeluju.

Postavljena radna hipoteza može se konkretizirati s više pomoćnih hipoteza:

H1: Znanstveno utemeljenim spoznajama o značajkama okruženja suvremenih poduzeća

može se utvrditi da čimbenici kao što su inoviranje, globalizacija i elektroničko poslovanje

značajno utječu na odabir poslovnog modela.

H2: Poslovni modeli predstavljaju poslovnu arhitekturu poslovanja poduzeća te stoga

determiniraju odnose s interesno utjecajnim skupinama poduzeća.

H3: Poduzeća koja kombiniraju klasične sa suvremenim poslovnim modelima postižu bolje

rezultate od onih koja ne koriste prednosti ICT-a.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha ovoga rada je na temelju karakteristika i obilježja poslovnih modela poduzeća

ukazati na važnost njihove primjene za učinkovito poslovanje suvremenih poduzeća te

utvrditi na koji način bi pojedino poduzeće moglo unaprijediti poslovanje promjenom svog

poslovnog modela.

Cilj ovoga rada je opisati kako inovacije, globalizacija i elektroničko poslovanje utječu na

poslovne modele te analizirati neke od mogućih poslovnih modela.

Ovim istraživanjem traže se odgovori na sljedeća pitanja:

1. Kako se poduzeća ponašaju u suvremenom poslovanju?

2. Kako globalizacija utječe na poslovanje poduzeća?

3. Kako inovacije utječu na poslovanje poduzeća?

4. Koje su karakteristike poslovnih modela?

3

5. Koji se modeli koriste u suvremenim poduzećima?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Tijekom izrade rada korištene su sljedeće znanstvene metode: komparativna, povijesna i

statistička metoda, metoda analize i sinteze te metoda indukcije i dedukcije.

1.5. STRUKTURA RADA

Rad se sastoji od pet poglavlja. U prvom dijelu navode se problem i predmet istraživanja,

svrha i ciljevi istraživanja, postavljene hipoteze, istraživačka pitanja, korištene znanstvene

metode te prezentira struktura rada.

U drugom dijelu govori se o poslovanju u uvjetima nove ekonomije pa se u tu svrhu

spominje globalizacija i njeni efekti kao i značaj inovacija za današnje poslovanje.

Istraživanje i razvoj te elektroničko poslovanje trendovi su koji današnja poduzeća moraju

u velikoj mjeri primijenjivati.

U trećem dijelu govori se o poslovnim modelima suvremenih poduzeća, njihovim

značajkama te o vrstama poslovnih modela.

U četvrtom dijelu se opisuju primjeri poslovnih modela u suvremenim poduzećima,

odnosno analiziraju okolnosti koje su dovele do primjene nekog poslovnog modela, kao i

njihove prednosti i nedostaci.

Na kraju rada dana je zaključak u kojemu se iznosi sinteza najvažnijih spoznaja u radu.

4

2. ZNAČAJKE SUVREMENOG POSLOVANJA

Sve brže i turbulentnije promjene iz poslovnog i gospodarskog okruženja nalažu

poduzećima da brzo reagiraju i sustavno uvode nove metode i procese rada odnosno

poslovanja. Razni utjecaji uvelike utječu na razvoj poduzeća. Neki od najvećih utjecaja su

inovacije koje su potrebne da bi poduzeće bilo konkuretno te globalizacija, kojom se

područje poslovanja jednog poduzeća sve više širi. Do širenja poduzeća na globalna tržišta

dolazi ponajprije zbog olakšanog transporta i povećane komunikacije između poduzeća.

Elektroničko poslovanje igra veliki ulogu u poslovanju suvremenog poduzeća. Elektroničko

poslovanje proširuje poslovanje, omogućuje informacije o proizvodima i uslugama u bilo

kojem trenutku te olakšava kupovinu proizvoda i usluga. U cilju efikasnog funkcioniranja

poduzeća važno i temeljno mjesto zauzimaju poslovni modeli koji su arhitektura poduzeća i

prikazuju ponašanje poduzeća na tržištu.

Svrha postojanja i razvoja poduzeća sastoji se u nizu ciljeva koja se nastoji ostvariti radi

povećanja profita. Ciljevi poduzeća koje je poduzeće zacrtalo svojom misijom, vizijom i

strategijom mogu se s vremenom mijenjati (Udovičić i Kadlec, 2013, p. 55).

Poduzeća čine ljudi koji u njemu rade i privređuju, a to znači da poduzeće nije organizacija

u koju vlasnici ulažu svoj kapital samo kako bi ostvarili dobit. Poduzeće je ciljno udruženje

ljudi, udruga radnika, suradnika, menadžera, stručnjaka i pomoćnog osoblja bez kojih bi

bilo doista mrtva cjelina. Interesi, potrebe i želje, očekivanja pojedinca, skupina, dijelova

organizacije i organizacije bitno utječu na djelovanje samoga poduzeća (Bošković i

Vukčević, 2005, p. 221). Interesi koji obuhvaćaju načela poslovanja svakako upućuju na

vrijednosti i sustav vrijednosti koji ljudima odnosno zaposlenicima puno znači.

5

2.1. Poduzeće u uvjetima „nove“ ekonomije

Poduzeća u „staroj“ ekonomiji su bila ovisna o materijalnoj imovini (nekretnine i tvornice),

a današnja „nova“ ekonomija zasnovana je na novoj vrsti poduzeća koja je ovisna o

nematerijalnoj imovini (informacije i znanje). Zato je u današnjoj globalnoj i informacijskoj

„novoj“ ekonomiji, znanje postalo vrijednije nego ikada u povijesti razvitka teorija

poduzeća (Kolaković, 2003, 926). Znanje stvara vrijednost, a Internet je medij koji

omogućuje trenutno širenje znanja. Što je veći broj ljudi uključen u podjelu znanja, znanje

dobiva na vrijednosti jer se povećava i proširuje.

„Nova“ ekonomija, pojam kojim su se ekonomisti počeli koristiti intenzivnije u novije

vrijeme, osobito na zapadanoj hemisferi, usko je povezan s jačanjem trendova globalizacije

i značaja informatičkog društva. Potrebno je istaknuti da ne postoji jedinstvena definicija

„nove“ ekonomije, već ono što se može staviti pod zajednički nazivnik svih pokušaja

definiranja tog pojma. Ekonomski rast i intenzivno uključivanje informatičke i

komunikacijske tehnologiije (ITC sektora) u sva područja ekonomije i društva uzrokuje

promjene i na strani ponude i na strani potražnje (Škuflić i Vlahinić-Dizdarević, 2003, p.

462). Suvremena ekonomija zasnovana je na znanju, brzom protoku informacija i stalnom

razvijanju.

Poslovanje u suvremenom okruženju svako poduzeće izlaže financijskih rizicima.

Nestalnost tržišnih cijena, naročito cijena sirovina, kamatnih stopa, deviznih tečajeva te

rizik naplate utječu na uspješnost poslovanja poduzeća i ostvarivanje maksimalnih koristi

za vlasnike. Financijski rizici u velikoj mjeri određuju opstanak poduzeća u globalnom

okruženju (Dumičić i suradnici, 2006, p. 5).

Danas je poduzećima vrlo teško poslovati i ostvarivati dobit. Promjene u načinu poslovanja

su svakodnevne: promjene u nabavi sirovina, promjene na tržištu, promjene u financijskoj

moći kupaca i sl. Sve to uvelike utječe na krajnji poslovni rezultat poduzeća. Zbog toga

6

danas mnoga poduzeća propadaju, zatvaraju svoje poslovnice/urede jer nisu u mogućnosti

pratiti ubrzani ritam modernog poslovanja.

Škuflić i Vlahinić-Dizdarević (2003, p. 463) navode da su izvori rasta poduzeća:

restrukturiranje poduzeća, ulaganje u informatičko tehnološku komponentu poduzeća,

rastuća konkurentnost te fleksibilno i razvijeno tržište rada i kapitala. „Stoga „nova“

ekonomija predstavlja okruženje koje svakako vodi decentralizaciji ekonomije i jačanju

uslužnog sektora. Brzi rast nove ekonomije ne znači da će „stara“ ekonomija nestati. Ta dva

koncepta međusobno se ne isključuju, već se može očekivati veliki utjecaj „nove“

ekonomije. Veliki utjecaj se može očekivati i od suvremenih informacijskih i

komunikacijskih tehnologija na tradicionalne sektore kroz smanjivanje cijena roba i usluga.

To se može očekivati zbog jeftinijih i bržih informacija te zbog smanjivanja cijena i rasta

konkurencije.“

Različite teorije globalizacije koje su se pojavile unutar društvenih znanosti iskoristile su

osnovne ideje „nove“ ekonomije. Upozorile su da ekonomske promjene dovode do

transformacije uloge nacionalnih država u svjetskom sustavu te da promjene na tržištu rada

stvaraju nove prilike. Isto tako stvaraju i nove prijetnje za različite socijalne slojeve prema

kojima se države moraju odnositi na nove načine (Pavić, 2008, p. 85).

„Prema Škuflić i Vlahinić-Dizdarević (2003, p. 464) rezultati tog novog načina djelovanja i

promišljanja mikrosubjekata ogledaju se u sljedećem:

· nove industrije u području trgovine i e-trgovine postaju sve značajnije u

udjelu nacionalne proizvodnje

· mnoge industrije i poduzeća, čak i tradicionalne proizvodnje, nastoje se

koristiti naprednim tehnologijama

· statički pojam komparativnih prednosti gubi na važnosti, a zasnivao se na

raspoloživosti resursa, prometnim putevima, na blizini tržišta potrošača i

nižim troškovima proizvodnje

7

· ekonomski uspjeh će sve više biti determiniran sposobnosti poduzeća za

efikasnu implementaciju sve brojnijih tehnoloških inovacija i razvijanje

poduzetničkih vještina

· najznačajniji faktor uspjeha postaje obrazovana radna snaga.“

Na mikro i na makro razini podrazumijeva se duboka transformacija cjelokupne

proizvodnje, odnosno cjelokupne ekonomije. Rast ekonomije više se ne može očekivati u

postojećoj proizvodnji sa postojećim proizvodnim resursima i kapacitetima. Rast se očekuje

sa novim proizvodima dobivenim visokim tehnologijama, temeljenima na znanju odnosno

know-how-u.

Zbog mnogih zahtjeva koje suvremeno poslovanje nameće današnjim poduzećima,

potrebno je razviti adekvatne poslovne modele. Određeni modeli su postojali u prošlosti te

su se dalje razvijali. Neki od modela su spojeni sa nekim drugim poslovnim modelom u

svrhu povećanja konkurentnosti, a neki su tek nedavno osmišljeni kao inovacija u

modernom poslovanju.

2.2. Utjecaj inovacija na suvremeno poslovanje

Proces inoviranja ima ključnu ulogu u razvoju poslovanja i definiranju poslovnih modela.

Pojam inovacija može se definirati na nekoliko načina. S gledišta upravljanja, inovacija je

proces primjenjivanja nove zamisli radi poboljšanja organizacijskog procesa, proizvoda ili

usluga. Inovacija je od ključne važnosti za dugoročni uspjeh gotovo svih organizacija

(Certo i Certo, 2008, p. 459). Organizacije odnosno poduzeća bez inovacija nisu

konkurentne te su manje poželjne kupcima (potrošačima). Dakle, organizacije bez inovacija

obično i ne uspijevaju u poslovnom smislu.

Kreativnost je prvi korak u stvaranju inovacija. Kreativnost se može definirati kao

generiranje novih ideja koje mogu zadovoljiti potrebe poduzeća ili stvoriti prilike za

8

organizaciju. To je proces kombiniranja ideja na jedinstven način ili traženja neobičnih

veza među njima (Galetić, 2011., p. 387).

Inovacije i razvoj predstavljaju uzrok i posljedicu poduzetništva, a najčešće su usko

povezani s tehnologijom i napretkom u tehnološkom smislu. Tehnologija omogućuje

poduzećima da lako identificiraju najbolje klijente i na njih usmjere marketinške napore te

nagrade one za koje je vjerojatno da će često kupovati proizvode ili se služiti uslugama

poduzeća (Levar i Nikolić, 2012, p. 64). Upravo je bolje razumijevanje postojećih klijenata

rezultat poboljšanja stope zadržavanja klijenata. Poduzeća i poduzetnici koji samostalno

nastupaju na tržištu mogu razvijati iskustvo koje je prilagođeno klijentima upravo na

temelju inovacija i kontinuiranoga razvoja.

Kao što Levar i Nikolić (2012, p. 64) ističu: s razvojem tehnologije, poslovnih procesa,

ljudskim napretkom i stalnim inoviranjem u poslovanju, poduzeća su uspostavila odnose s

klijentima putem prikupljanja, pohranjivanja, održavanja i distribucije znanja o klijentu i za

klijenta kroz cijelo poduzeće. Pomoću različitih inovacija poduzeća mogu proizvesti važne

informacije kako bi koordinirala svoje odjele - prodaju, marketing, usluge korisnicima te

kako bi se brže i bolje služilo potrebama klijenata.

Implementirani novi proizvodi, proizvodni procesi i značajno tehnološki poboljšani

proizvodi i procesi ukazuju na definiciju inovacije. Pod pojmom inovacija se

podrazumijeva novi proizvod ili novi način proizvodnje, a pod novim proizvodom se

smatra proizvod koji je nov na tržištu (obično se dijeli još na nov proizvod na regionalnom

tržištu ili radikalno nov proizvod koji je nov na svjetskoj razini). Strogo se ističe razlika

između novih proizvoda koji mogu biti novi na lokalnom tržištu kao i postojećih proizvoda

koji su samo modificirani (Jung Erceg i Prester, 2007, p. 82).

Isto tako vrijedi i za poslovne modele koji mogu biti razvijeni i modificirani na temelju

prijašnjeg modela ili mogu nastati potpuno novi modeli za koje mora biti osmišljen cijeli

plan sudjelovanja na tržištu, organizacija unutar poduzeća i suradnja s ostalim poduzećima

9

koja je potrebna za izvršenje ciljeva poduzeća. Većina poslovnih modela je modificirana na

temelju nekog prijašnjeg modela. Samo mali broj poslovnih modela je potpuno nov.

Osmišljavanje i kreiranje novog kvalitetnog poslovnog modela je složen proces.

Proces inoviranja i poduzetništva ovisi o učenju s obzirom da promjene ne dolaze iz

statične okoline, niti se događaju onda kada ljudi nisu zainteresirani za unapređenje svoje

vlastite pozicije ili njihove organizacije. Veza između organizacije i tržišta može se

prikazati pomoću tri tipa učenja i to (Buble i Kružić, 2006, p. 74):

· učenje djelovanjem

· učenje na neuspjehu

· učenje primjenom.

Veza između organizacije i tržišta koja je objašnjena pomoću tri tipa učenja, prikazana je u

shemi 1.

Shema 1. Učenje u inoviranju

3.3. Istraživanje i razvoj

Izvor: Buble i Kružić, 2006, p. 74

Organizacija

Marketing

Proizvodnja Management

R&D

Učenje radom

(rješavanje problema

planiranjem

i

pokušajima)

Učenje radom

(rješavanje problema

planiranjem

i

pokušajima)

Value-

Contribution

Interface

(informacije o

proizvodima,

uslugama ili o

poduzeću)

Tržište

Korisnik

Učenje primjenom

(korištenje ili prihvaćanje ili

odbijanje i

povratna veza)

10

Iz sheme 1 je vidljivo kako organizacija koristi učenje radom. Probleme planiranjem i

pokušajima rješavaju odvojeno menadžment i tri odjela (marketing, proizvodnja te

istraživanje i razvoj). Tržište koristi učenje primjenom te se na temelju korisnikova

korištenja ili odbijanja dobiva povratna informacija o kvaliteti inovacije. Organizacija i

tržište međusobno razmjenjuju informacije o proizvodima, uslugama i o poduzeću. Učenje

djelovanjem je učenje radom i korištenjem novog proizvoda. Učenje na neuspjehu je učenje

na temelju doživljenog neuspjeha, čime se stječe iskustvo za buduća poslovanja. Učenje

primjenom predstavlja oblik učenja u kojem se korisnike inovacija odnosno kupce uči za

vrijeme korištenja inovacije.

Postoji nekoliko vrsta inovacija, a to su: proizvodne inovacije, inovacije u postupku

proizvodnje, organizacijske inovacije i marketinške inovacije

(www.dziv.hr/files/File/novosti/za-novinare/inovacije_o_inovacijama.pdf). Proizvodne

inovacije su one koje se tiču samih proizvoda, pri čemu se izrađuje potpuno novi proizvod.

Inovacije u postupku proizvodnje znači da se počinje koristiti novi stroj ili nova stvar u

načinu izrade proizvoda. Organizacijske inovacije su inovacije u organiziranju poslovanja,

znači da se koristi novi način organizacije u radu. Marketinške inovacije su inovacije u

promociji proizvoda, znači da se koristi nova metoda promoviranja proizvoda.

Inovacije su vrlo važne pri izboru poslovnih modela. Čak i mala promjena u načinu

poslovanja tj. modifikacija može uzrokovati velike promjene u rezultatima poslovanja. To

znači da svako poduzeće treba adaptirati i inovirati postojeći model gledajući vlastite

potrebe.

Početna točka svake rasprave, sastanka ili radionice o inovaciji poslovnoga modela treba

biti općeprihvaćena definicija poslovnoga modela. Potreban je koncept poslovnoga modela

koji svatko razumije, koncept koji omogućuje raspravu o njemu. Stoga upravo taj koncept

može postati zajednički jezik koji će omogućiti lakši opis poslovnih modela i upravljanje

njima kako bi se stvorile nove alternativne strategije. Bez takvog zajedničkog jezika teško

11

je sustavno ispitivati pretpostavke o nečijem poslovnom modelu i biti uspješan u motivaciji

(Osterwalder i Pigneur, 2014: 15).

2.3. Utjecaj globalizacije na suvremena poduzeća

Postoji veliki broj definicija globalizacije, no sve se one manje ili više svode na stupanj

integriranosti zemlje u međunarodnu podjelu rada i integriranost faktora proizvodnje u

internacionalnim razmjerima. Može se reći da je ekonomska globalizacija integracija

nacionalnih ekonomija u međunarodnu ekonomiju kroz trgovinu, izravne inozemne

investicije, kratkoročno kretanje kapitala, međunarodnu mobilnost radnika i humanitaraca

te međunarodne tokove tehnologije (Stojanov i Jakovac, 2013, p. 463).

Sikavica (2011, p. 185) navodi da globalizacija potpomognuta informacijskom

tehnologijom i telekomunikacijama mijenja način života u cijelom svijetu. Informacijsko-

komunikacijska tehnologija presudno je obilježila i poslovni svijet i život uopće. Danas se s

pravom govori o informacijskoj ekonomiji. Upravo je informacijsko-komunikacijska

tehnologija uvjetovala globalizaciju kao jedan od suvremenih trendova.

Globalna povezanost temeljena na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama te

međuovisnost država, kako razvijenih tako i onih nerazvijenih, ostavlja neizbrisive tragove

unutar nacionalnih granica. Posljednjih desetljeća se sve više važnosti pridaje ulaganjima u

primjenu suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u svakodnevnim

poslovnim aktivnostima. Ekonomski procesi uz ubrzan rast i napredak dovode do novih

ekonomskih kretanja, novog načina života i rada, novih obrazaca ponašanja, nove kulture,

novih stavova i novih vrijednosti, mijenjajući ustaljene norme i pravila (Lamza-Maronić i

Budimir, godina, p. 229).

Kao što Veselica (2003, p. 27) navodi, jedan svijet koji se stvarao stoljećima, na pragu 20.

stoljeća odumire i nastaje novi svijet, dominantno vezan za proces globalizacije.

12

Globalizacija nije fenomen novijeg datuma, ona intenzivnije poprima karakter od 80-ih

godina 20. stoljeća i manifestira svoje učinke.

U poslovnom svijetu, globalizacija je vidljiva u smanjivanju granica između komercijalnih i

financijskih tržišta, koje su se prije svega temeljile na zakonskim restrikcijama,

komunikacijskim preprekama te razlikama u nacionalnosti i kulturi (Galetić, 2011., p. 137).

Globalne aktivnosti omogućuju organizacijama ulazak na nova tržišta, korištenje

tehnoloških i komunikacijskih dostignuća, ali isto tako i smanjivanje troškova i poslovnog

rizika. Da bi se sve prednosti mogle iskoristiti, globalizacija zahtijeva od poduzeća da svoja

organizacijska rješenja prilagode novonastalim uvjetima (Galetić, 2011., p. 139).

Globalizacija pruža mogućnost odabira najpovoljnije lokacije na kojoj će se prezentirati

odabrani poslovni model, mjesto gdje će se ostvariti najveći prihod ili mjesto gdje ima

dovoljno potrebnih resursa. Isto tako, globalizacija utječe na razvoj transporta, te se

proizvodnja nekog proizvoda može obaviti u jednoj državi na jednom kontinentu, a prodaja

u nekoj drugoj državi ili državama na drugom kontinentu. Zbog globalizacije poslovni

modeli se brže i kvalitetnije razvijaju jer poduzeća lakše dolaze do informacija i onda mogu

prema provjerenim metodama oblikovati poslovni model. Sve se to događa ponajviše zbog

razvoja elektroničkog poslovanja o kojem će biti riječi u nastavku.

2.4. Elektroničko poslovanje

Svijet znanosti, informatike i gospodarstva na početku 21. stoljeća obilježen je pojavom i

dominacijom dviju novih paradigmi - paradigme nove, informacijske ekonomije i

paradigme prividne (virtualne) stvarnosti. Premda se obje sve češće spominju, tek se na

prijelomu dvaju tisućljeća počela razvijati globalna svijest o njihovim mogućnostima,

dometima i potencijalnim korjenitim promjenama, što će ih one sa sobom najvjerojatnije

donijeti (Panian, 2000, p. 268).

13

„E-poslovanje je primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) kao podrške

poslovnim aktivnostima. Omogućuje tvrtkama da povežu poslovne procese i time znatno

pojednostave odnos s kupcima i dobavljačima. Stoga treba spomenuti i primjere e-

poslovanja koji uključuju (Ministarstvo poduzetništva i obrta,

www.eposlovanje.com.hr/download/documents/read/za-konkurentnost-vaseg-poduzeca-u-

suvremenom-svijetu_15/, p. 6):

· poboljšanje interne komunikacije kroz interni internetski portal tvrtke

(intranet)

· korištenje modela poslovnog marketinga kao što su društvene mreže

· traženje poslovnih informacija na internetskim portalima

· korištenje etabliranih internetskih dućana

· praćenje isporuke roba

· zapošljavanje putem interneta

· ispitivanje tržišta putem interneta.“

U tablici 1 navesti će se koristi primjene elektroničke trgovine u malim i srednjim

poduzećima. Postoje kratkoročne i dugoročne koristi te direktne i indirektne.

Tablica 1. Koristi primjene elektroničke trgovine u malim i srednjim poduzećima

Kratkoročne koristi Dugoročne koristi

Direktne

Povećanje prihoda

Smanjivanje troškova

Niži troškovi nabavke i skladištenja

Direktno oglašavanje

Online prodaja i transakcije

Smanjenje troškova komunikacije

Smanjenje troškova oglašavanja

Mogućnost osvajanja međunarodnih tržišta

Privlačenje novih investicija

Lakši pristup potencijalnim kupcima

Povećanje tržišnog udjela proizvoda/usluga

Povećanje produktivnosti Povećanje prodaje

Prepreke zbog geografske

udaljenosti nestaju

Unapređenje imidža poduzeća

14

Indirektne

Kontinuirano oglašavanje u cijelom svijetu

Šira i bolja usluga kupaca

Ostvarivanje know-howa kroz

diskusiju i razmjenu podataka

putem Interneta

Bolja usluga i potpora dobavljača

Brži pristup informacijama sa internetskih stranica

Unapređenje efikasnosti komuniciranja

Efikasnije prikupljanje informacija

Dostupnost stručne pomoći bez obzira na lokaciju

Unapređenje konkurentske pozicije

Oblikovanje i proširenje poslovnih mreža

Stvaranje novih poslovnih prilika

Unapređenje zadovoljstva kupaca

Izvor: Bezić i suradnici, 2009, p. 267

Direktne kratkoročne koristi utječu na mala i srednja poduzeća povećanjem prihoda i

smanjivanjem troškova, dok direktne dugoročne koristi utječu na bolje mogućnosti u

budućnosti. Indirektne kratkoročne koristi utječu na kvalitetniji marketing i usavršavanje,

dok indirektne dugoročne koristi utječu na proširenje tržišta i stvaranje novih prilika.

Najjednostavnije rečeno, elektroničko poslovanje je suvremeni oblik organizacije

poslovanja, koji podrazumijeva intenzivnu primjenu informatičke i osobito, internetske

tehnologije. Može se ustvrditi kako je elektroničko poslovanje danas najsuvremeniji oblik

organizacije poslovanja kojem teže svi poduzetnici orijentirani agresivnom osvajanju što

boljih tržišnih pozicija i intenzivnom ulaganju u razvojne poslovne aktivnosti (Panian,

2000, p. 272).

Model elektroničkog poslovanja je način na koji poduzeće ostvaruje profit primjenom

internetskih tehnologija koristeći se pritom prednostima Interneta kao distribucijskoga

kanala. Pri uvođenju modela elektroničkog poslovanja razlikuju se dva pristupa: potpuni

početnici, koji svoje poslovanje temelje samo na korištenju Interneta (eng. startups) i oni

koji nadograđuju postojeći, tradicionalan način poslovanja primjenom informacijske

tehnologije i računalne mreže (eng. bricks-and-mortar). Stoga treba spomenuti da su često

korišteni primjeri predstavnika ovih pristupa, knjižara Amazon koja prodaju ostvaruje

15

isključivo na Internetu i Barns&Noble, koji je svoje tradicionalno poslovanje temeljeno na

lancu trgovina proširio i trgovinom na Internetu (Čerić i Varga, 2004: 59).

Svakako treba spomenuti da informacijski sustavi i informatičke tehnologije značajno

mogu prodonijeti ostvarivanju planiranih ciljeva i zadataka, sprječavanju stihije i kaosa

odnosno pada vlastitog udjela na specifičnom tržištu usluga. Potrebne i kvalitetne

informacije preduvjet su i važna pretpostavka istraživanja tržišta, planiranja o donošenju

poslovnih i razvojnih odluka te što je još važnije, njihove realizacije (Bošković i Vukčević,

2005, p. 328). Može se zaključiti da je značenje informacija u privredi ogromno.

Danas su kupci nestrpljivi i žele da sve bude brže. Odgovornost i prenatrpani programi

današnjih kupaca prisiljavaju trgovce da stvore inovativne proizvode i usluge. Dostava na

kućnu adresu je vrlo bitna, kao i drugi jedinstveni servisi ispunjavanja narudžbi i to upravo

zbog iznimnoga rasta izravne prodaje kupcima. Stari model tvrtke koja čeka da kupac dođe

k njoj danas prerasta u novi model poslovanja, kada tvrtke svoje usluge prinose kupcu.

Tako se može navesti primjerice, Gevalia Kaffe, uvoznik s najvećim udjelom na tržištu

kućnih dostavljača kave. Kupcima nudi pouzdanu uslugu i brzu dostavu, uz nedostižno

niske cijene. Gevalia tjedno procesira oko 200.000 transakcija u svom malom segmentu

izravne prodaje kupcima. Da bi održala prednost u tržišnoj utakmici, tvrtka Gevalia je

povećala volumen prodaje i usluga stalnim snižavanjem troškova isporuke (Kalakota i

Robinson, 2002: 52).

Poslovna infrastruktura elektroničkoga poslovanja spomenute tvrtke primjenjuje

automatizaciju procesa naručivanja, što znači da kada kupac obavi kupnju, mreža počinje

tražiti najjeftiniju rutu za dostavu, pronalazeći tako najbliže skladište lokaciji na kojoj se

kupac nalazi. Ukoliko proizvod trenutno nije dostupan na prvoj i najboljoj lokaciji, tada

sustav počinje pronalaziti sljedeće najbolje skladište u kojemu je proizvod dostupan. Dakle,

sustav automatski raspodjeljuje narudžbu dostavljačima i to tako da dobavljači znaju na

koju adresu proizvod treba dostaviti. Proizlazi da je takvim unapređenjem svojega sustava

16

tvrtka Gevalia znatno unaprijedila pristup podacima potrebnima za proces obrade narudžbi.

Rezultat je fleksibilnost izvješćivanja i brže dostavljanje narudžbi.

Odgovori na pitanje tko, što, kada, gdje i zašto temelj su strategije svakoga poslovanja pa

tako i elektroničkog. Prilikom formulacije strategije e-poslovanja tvrtka izgrađuje svijest o

potrebi stvaranja nove vrijednosti za kupca i planira stvaranje nove vrijednosti. Potrebno je

imati razvijenu jasnu viziju potreba kupaca. Stoga formuliranje strategije e-poslovanja

zahtijeva da tvrtka bude svjesna svojih vlastitih sposobnosti i organičenja (Kalakota i

Robinson, 2002: 431).

Kalakota i Robinson (2002: 431) navode sljedeće faze formulacije strategije e-poslovanja:

· izgradnja sustava znanja koji tvrtki pomaže razumjeti što kupac traži i kamo

industrija ide, a u toj se fazi otvara prozor u budućnost i mogućnost istinskoga

razumijevanja onoga što kupci cijene

· vrednovanje sposobnosti tvrtke oslikava postojeće poslovanje i utvrđuje mogućnosti

koje ona ima danas, kao i one koje bi trebala imati sutra, a u toj se fazi tvrtkama

omogućuje da se upitaju imaju li one ono što je potrebno za zadovoljavanje

promijenjenih prioriteta svojih kupaca

· dizajn e-poslovanja istražuje koje vrijednosti poduzeće mora ponuditi kako bi

iskoristilo mogućnosti digitalne tehnlogije, a ta faza uključuje razvoj koherentnog

dizajna koji polaže temelje za zadovoljanje novih potreba kupaca; dizajn je također i

vodič koji tvrtki pomaže stići tamo kamo treba.

Može se zaključiti da je elektroničko poslovanje veoma bitno za daljnji razvoj poduzeća.

Većina suvremenih poduzeća ima razvijeno elektroničko poslovanje, putem kojeg se odvija

kupovina i prodaja raznih proizvoda i usluga. U budućnosti će se uz pomoć raznih inovacija

elektroničko poslovanje razvijati sve više te će se ubrzati i olakšati kupovina i prodaja

raznim dodatnim mogućnostima.

17

3. POSLOVNI MODELI I NJIHOVE ZNAČAJKE

Poslovni modeli u današnjem poslovanju su način na koji poduzeće konkurira na tržištu i

ostvaruje prihode. Organizacijska arhitektura ili arhitektura organizacije predstavlja širi

pogled na organizaciju. Arhitektura organizacije uključuje formalnu strukturu, dizajniranje

radnih procesa, prirodu neformalne organizacije, kulturu i stil djelovanja te procese

selekcije, socijalizacije i razvoja ljudi (Sikavica i Hernaus, 2011, p. 18).

Kreiranje poslovnog modela je poput pisanja neke nove priče. Sve nove priče su varijacije

starih priča, obrade temeljene na ljudskom iskustvu. Isto tako, svi novi poslovni modeli su

varijacije generičkih lanaca vrijednosti na kojima se temelji svaka tvrtka. Općenito

govoreći, lanac ima dva dijela. Prvi dio uključuje sve aktivnosti vezane uz stvaranje

nečega: projektiranje, kupnja sirovina, proizvodnja i slično, dok drugi dio uključuje sve

aktivnosti povezane s prodajom: pronalaženje kupaca, prodaja proizvoda, transport

proizvoda ili pružanje usluga (Magretta, 2002).

Poduzeće ne može započeti svoje poslovanje bez određivanja kojim će se poslovnim

modelom koristiti. U današnjem poslovnom svijetu ima veliki broj raznih poslovnih

modela, tako da svako poduzeće bira najadekvatniji model s obzirom na potrebe. Poslovni

modeli nadilaze granice poduzeća. To znači da poslovni model nije fokusiran samo na

procese unutar poduzeća, nego i na tržište koje uključuje i konkurenciju.

3.1. Osnovne značajke poslovnih modela

Poslovni model je apstraktan prikaz organizacije. Može biti konceptualno, tekstualno ili

grafički prikazan. (Al- Debei, El-Haddadeh, Avison, 2008, p.7).

Poslovni model se može definirati kao koncepcijska arhitektura poslovanja kojom se

odgovara na pitanje kako poduzeće stvara i isporučuje neku vrijednost u određenom

ekonomskom, sociokulturnom i institucionalnom okruženju. (Rupčić, 2015, p.32)

18

Poslovni modeli se sastoje od nekoliko glavnih dijelova. Da bi poslovni model mogao

nastati, moraju se napraviti pripremne radnje. Poduzeće mora odlučiti gdje će biti područje

djelovanja, način djelovanja (odnosi s kupcima i dobavljačima) te mora napraviti plan

prihoda i rashoda. U nastavku se shemom 2 prikazuju sastavni dijelovi poslovnog modela.

Shema 2. Sastavni dijelovi/elementi poslovnoga modela

Izvor: obrada studenta prema Osterwalder i Pigneur, 2014, p. 128-136

Shema 2 prikazuje opis poslovnih modela jer na temelju devet sastavnih dijelova upućuje

na logiku kojom neka tvrtka želi postići zaradu. Devet sastavnih dijelova poslovnog modela

obuhvaća kupce, ponudu te infrastrukturu i financijsku održivost.

Kod poslovnih modela koncentriranih na masovno tržište nema razlike između različitih

tržišnih segemenata: ponude vrijednosti, distribucijskih kanala i odnosa s kupcima. Svi se

oni usredotočuju na veliku skupinu kupaca s uglavnom sličnim potrebama i problemima.

Elementi

poslovnoga

modela

Segmenti

kupaca

Ponude

vrijednosti

Kanali

Odnosi s

kupcima

Izvori

prihoda

Ključni resursi Ključne

aktivnosti

Ključna partnerstva

Struktura

troškova

19

Ta vrsta poslovnog modela često se nalazi u sektoru potrošačke elektronike. Stoga treba

reći da se poslovni modeli često pronalaze kod odnosa dobavljač-kupac. Primjerice, mnogi

proizvođači auto dijelova umnogome ovise o kupnji od glavnih proizvođača automobila i

odnosa s njima (Osterwalder i Pigneur, 2014: 21). Neki poslovni modeli razlikuju

segemente kupaca i s ponešto drugačijim potrebama i problemima. Kao primjer može se

spomenuti ogranak jedne banke koja svoje klijente svrstava u dvije skupine. U veću

skupinu, u koju ulaze oni koji posjeduju imovinu vrijednu primjerice do sto tisuća

američkih dolara te manju skupinu, u koju ulaze oni koji svaki pojedinačno imaju neto

prihode koji su primjerice veći od petsto tisuća američkih dolara. Organizacija se

poslovnim modelima može fokusirati na nepovezane segmente kupaca.

Tvrke mnogo ulažu u istraživanje tržišta, no često zanemaruju kupčevu perspektivu pri

dizajniranju proizvoda, usluga i poslovnih modela. Dobar dizajn poslovnog modela

izbjegava taj propust. U tu svrhu treba reći da se poslovni model gleda očima kupaca, što je

pristup koji može dovesti do otkrivanja potpuno novih prilika. No to ne znači da je kupčevo

razmišljanje jedino što određuje inovacijski proces, ali se ono mora uzeti u obzir prilikom

ocjene poslovnoga modela (Osterwalder i Pigneur, 2014: 128). Proizlazi da je potrebno

razumijevanje kupaca kako bi se na tome moglo temeljiti donošenje odluka o dizajniranju

poslovnoga modela.

Osterwalder i Pigneur (2014: 136) ističu da je stavljanje poslovnog modela na papir jedan

proces, a dizajniranje novog i inovativnog poslovnog modela potpuno različiti proces.

Stoga je potreban kreativan proces kojim se stvara veliki broj ideja za poslovne modele,

nakon čega slijedi primjena najboljeg. Takav proces se naziva formiranjem ideja. Prilikom

dizajniranja održivih poslovnih modela potrebno je umijeće formiranja ideja. Ukoliko se

žele stvoriti nove ideje koje će kasnije postati konkretni poslovni modeli, potrebno je

zanemariti trenutačno stanje stvari te se riješiti svih nedostataka koji su povezani s

operativnim problemima.

20

Poduzetnička je ideja prvotna zamisao o tomu što netko želi raditi (proizvoditi, trgovati,

usluživati) s ciljem zadovoljavanja neke potrošačke potrebe te ostvarivanja vlastite zarade

(dobiti ili profita). To je svaka zamišljena i vrlo gruba poduzetnikova skica (misaona slika

ili okvirni sinopsis) o korištenju nekog proizvodnog, trgovačkog, uslužnog ili mješovitog

biznisa. To znači da je poduzetnička ideja zapravo duhovni proizvod. Ona nastaje u

procesima misaonih djelovanja, čiji su tijekovi još tajnoviti (Kuvačić, 2005: 113).

3.2. Mogući poslovni modeli

U današnjem poslovnom svijetu postoje mnogi poslovni modeli. Neki postoje već dugo,

neki su osmišljeni nedavno kao inovacija, dok su neki postojeći modificirani pomoću

inovacija. Danas se najčešće koriste postojeći modeli koji se preoblikuju prema potrebama

poduzeća te poslovni modeli koje razvijaju poduzeća prema vlastitim potrebama. Velik broj

poduzeća se odlučuje za provjerene poslovne modele koji donekle mogu garantirati

poslovni uspjeh. U nastavku će se govoriti o franšizingu, modelu Just in time, prodaji

putem Interneta, prodaji putem aukcija i modelu cigla i klik. Ostali modeli koji se u

suvremenom poslovanju koriste su: premium poslovni model, „plati koliko možeš“

poslovni model, „plati što želiš“ poslovni model, distribucijski poslovni model, model

direktne prodaje, itd.

3.2.1. Franšizing

Riječ franchising engleski je naziv nastao od francuske riječi franchise, što u različitim

kontekstima može značiti oslobođenje od plaćanja neke dažbine, utočište, azil, povlasticu,

sloboštinu, smjelost, odvažnost, iskrenost, prostodušnost i slično. Još su u srednjemu vijeku

francuski lokalni poglavari ili kraljevi davali povlasticu održavanja sajmova, lova na svome

imanju, gradnje putova, kasnije i pružanja drugih javnih ili komunalnih usluga. Tijekom

vremena ovakve povlastice postale dio europskoga običajnoga prava dok su sredinom 19.

stoljeća u Njemačkoj neke veće pivovare davale franšize gostionicama. Ovlašćivale su ih

21

da budu isključivi prodavatelji njihova piva, što je bio početak franchizinga kakav se danas

poznaje (Kuvačić, 2005: 558).

„Među najznačajnija obilježja franšize mogu se ubrojiti sljedeća (Mahaček i Martinko

Lihtar, 2013: 599):

· ugovorni odnos između partnera prema kojemu jedan od njih (davatelj franšize)

ovlašćuje (licencira) drugoga partnera (primatelj franšize) da posluje pod njegovim

imenom te koristi njegov brend i koristi proizvode

· davatelj franšize nadzire način na koji primatelj franšize vodi poslovanje

· pomoć primatelju franšize od strane davatelja franšize

· odvojeno poslovanje, tj. primatelj franšize ulaže, pa time izlaže riziku vlastiti

kapital.“

Sve više poduzetnika iz tranzicijskih zemalja preuzima franšizing, posebice u hotelijerstvu

(Intercontinental, Sheraton), u rent-a-car poslovima te u poslovima s kreditnim karticama.

Sve ih je više i u području malih i srednjih privatnih franšizing tvrtki. U tranzicijskim

zemljama potrebno je usvojiti primjerenu legislativu te stvarati povoljne uvjete za napredak

takvih poslova. To jedan od najučinkovitijih i najbržih načina (samo)zapošljavanja kroz

stvaranje velikog broja malih i srednjih poduzetnika (Kuvačić, 2005: 558).

Franšizing poslove karakterizira smanjenje financijskih i tržišnih rizika, što predstavlja

dobar put ukoliko se žele premostiti politički, pravni, gospodarski i ostali rizici ulazaka

stranaca na tržišta financijskih zemalja. U tu svrhu potrebno je reći da u praksi postoje

različite vrste franšizinga: franšizing proizvoda, robe, usluga, industrijsko-tehnološki i

proizvodni franšizing i slično. „U praksi se uglavnom javljaju sljedeće vrste (Kuvačić,

2005: 558):

· Franšizing proizvoda: Proizvođač proizvoda (kao davatelj franšizinga),

primatelju daje pravo prodaje njegovih proizvoda na određenomu prostoru, na

određenomu mjestu i u određenomu vremenu.

22

· Franšizing robe: Vlasnik robe, obično veletrgovac (kao davatelj franšizinga),

primatelju daje pravo prodaje njegove robe na određenomu prostoru, na

određenomu mjestu i u određenomu vremenu.

· Franšizing usluga: Vlasnik usluga (kao davatelj franšizinga) ovlašćuje

primatelja da krajnjim korisnicima, obično potrošačima, pruža različite vrste

usluga (primjerice, u području zakupa vozila, ugostiteljstva, servisiranja

industrijskih proizvoda i slično).“

Postoje mnogobrojne prednosti franšiznog poslovanja, kako za primatelja, tako i za

davatelja franšize, ali i nedostataka, kojih je manje u odnosu na prednosti. Od prednosti se

može spomenuti brže širenje poslovanja, korištenje tuđih sredstava jer se kapital potreban

za širenje poslovanja dobiva od primatelja franšize. Upravljačke sposobnosti se bolje

koriste jer dio poslovnog rizika preuzima primatelj franšize. Dolazi i do boljeg korištenja

lokalnih izvora jer korisnici tržišne uvjete mogu bolje iskoristiti. Javlja se i veća

motiviranost kroz povećanje prometa i prihoda, a isto tako i pronalaženje novih primatelja

(Mahaček i Martinko Lihtar, 2013: 603). S druge strane, može se reći da se nedostatak

nalaz u tome što se davanjem franšize gubi potpuna kontrola nad poslovnim jedinicama i to

zato jer svaki korisnik franšize ima kontrolu nad svojom poslovnom jedinicom. Jednako

tako, kao još jedan nedostatak može se navesti i primjerice, nepridržavanje proceduralnih

postupaka prilikom poslovanja od strane primatelja te drugi problemi u odnosu s

primateljima franšize.

Ugovor o franchisingu relativno je novijega datuma i još se nalazi u fazi svoga pravnog i

gospodarskog oblikovanja. Može se definirati kao dvostrani pravni posao prema kojemu se

davatelj franšizinga obvezuje da će primatelju franšizinga, najčešće ustupiti čitavo pravo

prodaje proizvoda, robe ili usluga na određenu području i tijekom određena vremena.

Primatelj franchisinga se obvezuje isplaćivati naknadu te se u svomu poslovanju pridržavati

preuzetih obveza. „Stoga treba naglasiti da ugovor o franšizingu mora sadržavati nekoliko

preciznih i obaveznih odredaba o obvezama davatelja franšizinga, kao što su (Kuvačić,

2005: 559):

23

· imenovati primatelje kao ovlaštene pravne ili fizičke osobe za ispunjenje ugovornih

obveza

· obveza redovite isporuke proizvoda, robe ili nekih franšiznih usluga

· ustupiti prava uporabe tvrtke i zaštitnog znaka, trgovačkog imena, trgovačkog žiga,

robnog ili uslužnog znaka, uzoraka, modela, dizajna, patenta ili drugih prava

industrijskog i/ili intelektualnog vlasništva tijekom određena vremena

· ustupiti prava uporabe poslovnoga, tehničkog, tehnološkog i organizacijskog znanja

(know-howa) tijekom određenog vremena

· davati savjete i obuku te pružati različite oblike tehničke i marketinške pomoći

tijekom određenog vremena

· obavljati stalne kontrole kvalitete prodaje proizvoda, robe ili usluga na određenom

području i tijekom dogovorenog vremena

· obveza da drugim pravnim ili fizičkim osobama neće ustupati ništa, ili pak slična

prava na dogovorenomu području i tijekom dogovorenog vremena

· obveza da neće sam otvarati vlastite trgovačke ili uslužne jedinice na ugovorenom

području i tijekom ugovorenog vremena i slično

· obveze (ako je ugovorom precizirano) opskrbe sirovinama, materijalom, opremom,

naknadnim dijelovima i slično, obveze istraživanja, vođenja promidžbe,

knjigovodstva ili računovodstva, obračuna i prijave poreza te obveze vođenja

administracijskih i tehničkih poslova.“

„Ugovor o franchisingu mora sadržavati nekoliko preciznih i obvezatnih odredaba o

obvezama primatelja franšisinga, kao što su (Kuvačić, 2005: 560):

· obveza da će prodavati isključivo ugovorene proizvode, robu ili usluge davatelja u

ugovorom preciziranu prostoru i tijekom ugovorenog vremena

· obveza da će se služiti svim pravima ustupljenim ugovorom u određenoj poslovnoj

jedinici- prostoru i tijekom ugovorenog vremena

· obveza da će se suzdržati od prodaje i pridobivanja kupaca izvan poslovne jedinice

ili izvan ugovorenog područja i tijekom ugovorenog vremena

24

· obveza da se tijekom trajanja ugovora ili najmanje tri godine nakon toga neće

angažirati u sličnom načinu poslovanja izvan ugovorenog područja

· obveza da će uložiti sve svoje napore u prodaju proizvoda, robe ili usluga koji su

predmetom ugovora

· obveza da će, osim unaprijed i jednokratno plaćanje pristupnine (initial fee),

redovito obročno (tromjesečno ili polugodišnje) plaćati i franchising naknadu

(royalty fee) tijekom trajanja ugovorna odnosa i to u postotku od ostvarena prometa

(od 1% do 10%, ovisno o predmetu ugovora) i slično.“

Erceg i Čičić (2013: 327) navode da se franšizno poslovanje u Hrvatskoj javlja 1969.

godine kada se pokreće izdavanje kreditne kartice Diners Club International. Ugovor koji je

sklopio primatelj franšize Diners Club International omogućio mu je djelovanje na

području cijele bivše Jugoslavije i drugim balkanskim zemljama. Stoga treba napomenuti

da je hrvatski primatelj franšize tri puta primio nagradu davatelja franšize za svoj izniman

poslovni rezultat koji je postignut na istočnoeuropskome tržištu.

3.2.2. Just in time

U poduzećima se na nabavu dugo vremena gledalo kao na funkciju koja ima za cilj

prikupiti zahtjeve iz drugih poslovnih funkcija, kontaktirati dobavljače te između nekoliko

prikupljenih ponuda odabrati najpovoljniju. Razmatrajući razvoj nabave, mnogi su autori

razvijali različite modele kojima su tumačili promjenu uloge nabave u poslovnoj strategiji

kroz povijest (Karić, 2009, p. 188).

U tablici 2 se prikazuje proces razvoja modela nabave te uloga nabavne funkcije u

poduzeću.

Tablica 2. Model razvoja nabave

Faza Uloga nabavne funkcije u poduzeću

Nabava kao pasivna funkcija

Nabava je operativna funkcija koja rutinski

reagira na zahtjeve drugih poslovnih

funkcija

25

Nabava kao neovisna funkcija

Nabava ima utjecaj na profitabilnost i njen

je temeljni cilj sniziti troškove pri čemu ona

neovisno o drugim poslovnim funkcijama,

određuje i primjenjuje metodologiju

prilagođenu unaprijed postavljenom

strateškom planu

Nabava kao funkcija podrške

Nabava poboljšava konkurentsku

sposobnost poduzeća i sudjeluje u

strateškom planiranju prodaje i/ili

proizvodnje

Nabava kao integrativna funkcija

Nabava je potpuno uključena u strateško

planiranje te je značajan čimbenik pri

formulaciji strateškog poslovnog plana.

Izvor: Knežević i Cikač Vinter, 2011, p. 61

U prvoj fazi nabava se usmjeravala na rutinske operacije koje su se odnosile na nabavljanje

roba ili usluga. Nabava je prikupljala zahtjeve iz drugih službi ili odjela te ih

sistematizirala, naručujući robe i usluge u čijoj su izradi sudjelovale druge srateške

poslovne funkcije, kao što su prodaja i financije. Treba reći da se u ovoj fazi kao glavni

kriterij izbora dobavljača postavlja ponuđena cijena i dostupnost proizvoda i usluga u

količinskom smislu (Knežević i Cikač Vinter, 2011, p. 60).

Druga faza nabave nastaje kada se nabava počinje promatrati kao čimbenik profitabilnosti

poduzeća. To je faza kada se pokušavaju sniziti troškovi nabavljanja roba i usluga, kao i s

time povezanih procesa. Ni u ovoj fazi, nabava ne sudjeluje u strateškom planiranju

proizvodnje i prodaje, nego se sa svojim neovisnim aktivnostima pokušava uklopiti u

unaprijed postavljeni strateški plan. Kao što navode Knežević i Cikač Vinter (2011, p. 61),

u poduzeću se počinje prepoznavati važnost profesionalnog razvoja zaposlenih u nabavi, a

konačni rezultat nabave se procjenjuje njenim doprinosom ukupnoj profitabilnosti

poduzeća.

26

Kao što se može zaključiti na temelju tablice 2, u trećoj fazi razvoja nabavna funkcija kao

poslovna funkcija je uključena u planiranje prodaje ili proizvodnje. Planovi nabave, prodaje

i proizvodnje u potpunosti se moraju sinkronizirati. Dobavljači se pak javljaju kao strateški

resurs. Prilikom njihovoga odabira, u obzir se uzimaju kvalitativne komponente, kao što su

prethodna suradnja, dostupnost kapaciteta, motivacija, sposobnost, iskustvo i slično.

Trenutni dobavljači se detaljno i kontinuirano prate. Zadnja faza razvoja nabave u

potpunosti podrazumijeva ravnopravno sudjelovanje nabave u strateškom planiranju

poduzeća. Na operativnoj i strateškoj razini nabava komunicira s ostalim poslovnim

funkcijama.

Osnovni zadatak nabave jest osigurati raspoloživost potrebnih dobara i usluga odgovarajuće

količine i kakvoće u pravo vrijeme i na pravom mjestu, po povoljnim cijenama i uz što

povoljnije uvjete plaćanja. Planiranje u području nabave tako obuhvaća planiranje potreba i

zaliha, što upućuje na činjenicu da se za potrebe planiranja razlikuju sljedeće vrste potreba

za materijalima (Osmanagić Bedenik, 2002, p. 148):

· primarne potrebe odnosno potrebe tržišta za gotovim proizvodima, dijelovima

proizvoda za prodaju te rezervnim dijelovima,

· sekundarne potrebe odnosno potrebe za ugradbenim grupama, pojedinačnim

dijelovima i sirovinama nužnim za proizvodnju primarnih potreba te

· tercijarne potrebe odnosno potrebe za pomoćnim sredstvima, pogonskom energijom

i opremom za zavarivanje.

U djelovanju nabavne funkcije promijenio se pristup od tradicionalnog, zastarjelog načina

poslovanja, do suvremenoga načina poslovanja. U suvremenim uvjetima nabava ne obavlja

samo operativne zadatke, već i strategijske. Stoga dolazi do promjene položaja nabavne

službe unutar organizacijske strukture trgovinskog poduzeća (Stojanović i Mađarac, 2011,

p. 81). Treba reći i da se za razliku od starih shvaćanja i poimanja nabave, prema

suvremenom konceptu mijenja i odnos prema dobavljačima.

27

Osmanagić Bedenik (2002: 153) navodi da planiranje načina nabave uključuje izbor načina

nabave i to:

· povremeno, prema potrebi (tipično za pojedinačnu proizvodnju),

· nabava za zalihe (vrlo raširena, omogućuje iskorištavanje povoljnijih uvjeta nabave

i smanjuje rizike vezane za nju, no istodobno uzrokuje visoke troškove skladištenja

i kamata te veže znatan kapital),

· nabava sinkronizirana s proizvodnjom (količina nabave i potrebna količina gotovo

su jednake, primjenjiva za jedinstven proizvodni program i kontinuirani proces

proizvodnje),

· Just-in-time nabava kao način nabavljanja koji prelazi područje nabave i odražava

cjelovitu koncepciju poslovanja koja se primjenjuje i u nabavi.

Just in time metoda ili koncept odnosi se na proizvodnju određene količine proizvoda, a

daljnja se razrada koncepta može promatrati u okvirima potrebne količine proizvoda. Stoga

ako se poduzeće promatra s aspekta njegove vanjske okoline (tržište, konkurencija, kupci),

potrebnu količinu određuje sam klijent ili kupac, odnosno tržište. S druge strane, unutar

poduzeća, potrebnu količinu određuje proces tako da se proizvodi onoliko koliko je klijent

naručio (Piškor i Kondić, 40). Proizlazi da unutar poduzeća, Just in time metoda

funkcionira na način da svaki naredni proces određuje količinu već prerađenog ili

proizvedenog proizvoda na prethodnome. Na taj se način poduzeće rješava gubitaka

odnosno čekanja između pojedinih operacija tijekom proizvodnoga procesa.

Da bi se izbjegla velika skladišta gotovih proizvoda i sirovina, potrebno je stvoriti

kvalitetnu i učinkovitu mrežu klijenata i s njima izgraditi stroge poslovne odnose koji se

moraju temeljiti na suradnji i obostranome zadovoljstvu. Također, kod nabave sirovina za

potrebe vlastitoga poduzeća potrebno je organizirati uspješan sustav upravljanja lancem

dobave (engl. supply chain management). Drugim riječima može se reći da se model Just in

time odnosi na proizvodnju onoga što je potrebno, kada je potrebno i koliko je potrebno.

28

3.2.3 Prodaja putem Interneta

Dinamika današnjeg poslovanja zahtijeva povezanost svih sudionika procesa i trenutnu

reakciju na tržišna zbivanja. Poslovanje postaje u pravom smislu riječi poslovanje u

realnom vremenu. Upotreba Interneta i elektroničkog poslovanja donosi kudikamo veću

interaktivnost, povezanost, fleksibilnost, jeftinije i brže poslovanje. (Srića, Spremić, 2000,

p.76)

Internet, odnosno Web danas je jedini medij koji može odgovoriti na dinamiku tržišnih

promjena. Upotreba Weba za unapređenja procesa najčešći je način kojim kompanije

pokušavaju doskočiti tržišnoj dinamici (Srića, Spremić, 2000., p. 79). Danas velika većina

kompanija koristi Web te za uspješnost poslovanja to jednostavno neophodno. Svaka

kompanija pomoću Weba može ponuditi osnovne podatke o sebi, upoznati potencijalnog

dobavljača ili kupca sa svojim ciljevima, reklamirati i prodavati svoje proizvode i to u vrlo

kratkom roku.

Internet je vrlo moćan komunikacijski kanal. Sve više, osobito velikih kompanija, koristi ga

kao temelj pojedinačnog pristupa korisnicima. Koriste ga i za stvaranje dodatne vrijednosti

putem različitih pogodnosti koje na taj način pružaju kupcima - online naručivanje,

elektroničko plaćanje, usluga putem Weba, personalizirane informacije, podrška

odlučivanju putem Weba, Web ankete, direktni marketing, prikupljanje informacija od

kupaca, itd. (Srića, Spremić, 2000, p. 80).

Mnoge kompanije nude svoje proizvode pojedinačno kupcima, šaljući im mailove sa

katalozima novih proizvoda na njihove adrese. Do mail adresa dolaze uglavnom preko

samih kupaca koji su vjerojatno kupili neki proizvoid kod te kompanije te pritom ispunili

formular sa podacima u kojima se obavezno tražila mail adresa.

Prodaja putem Interneta je najbrži način prodaje roba ili usluga od prodavača do kupca te se

sve odvija u realnom vremenu. Više nije potrebno odlaziti do trgovine, već je moguće

29

kupovati spajajući se na Internet i tražeći stranice na kojima se nude određeni proizvodi.

Prilikom dolaska na Internet stranice na kojima se nude željeni proizvodi, kupac odabire

željeni proizvod i uspostavlja virtualni ugovor dajući vlastite podatke prodavaču. Najbitniji

podaci su osobni (ime i prezime, adresa, mjesto, poštanski broj) te podaci o sredstvu

plaćanja. Sredstvo plaćanja je najčešće kartica. Nakon što kupac upiše vlastite podatke i

broj kartice, ukoliko postoje novčana sredstva na toj kartici, ona se skidaju i prebacuju na

račun prodavača, prodavač to automatski vidi na svom računu i time je ugovor sklopljen i

prodavač je dužan poslati svoj proizvod na adresu kupca koju je upisao zajedno sa ostalim

osobnim podacima. Kupac naručenu robu dobija ovisno o udaljenosti Web trgovine. To

može trajati jedan dan od dana narudžbe, ali može mjesec dana ili više.

U okviru elektroničke trgovine mogu se spomenuti i njena dva osnovna područja, a to su

trgovina između poslovnih subjekata - Business to Business trgovina ili B2B te trgovina

koja je usmjerena prema tržištu krajnjih potrošača svakodnevne (neposlovne) potrošnje -

Business to Costumer ili B2C. Pored B2B i B2C oblika elektroničke trgovine koje

predstavljaju transakcijske vrijednosti između dviju strana, potrebno je uvažiti i brojne

druge odnose između različitih subjekata (Babić i suradnici, 2011: 49).

Babić i suradnici (2011) također navode da je prodavatelj jedna od zainteresiranih strana u

svakom obliku trgovanja pa tako i u elektroničkom poslovanju. Elektronička trgovina pruža

brojne prednosti prodavačima. Stoga je upravo Internet snažno oruđe za izgradnju odnosa s

klijentima. Budući da je individualnoga i interaktivnoga karaktera, osobito je moćno i

marketinško oruđe.

Sustavi za e-poslovanje i B2B e-tržišta mijenjaju način na koji kompanije nabavljaju zalihe

i razmjenjuju informacije s dobavljačima. Učinak tih promjena odražava se na način na koji

kompanije donose odluke vezane uz probleme nabave. Stoga su kupcima sustavi za e-

poslovanje i B2C e-tržišta novi načini za nabavu proizvoda i usluga omogućeni Internetom

i novim tehnologijama (Petrić, 2007, p. 8).

30

Kupci danas vrlo često koriste usluge kupovine putem Interneta. Svakodnevno u svakom

trenutku se odvija velik broj kupovina putem Interneta. Mnogi taj način koriste zbog brzine,

niskih troškova i većih mogućnosti. Ponajprije se to odnosi na veću ponudu roba i usluga

na Internet stranicama, veću nego u lokalnim prodavaonicama. Na Internetu se može naći

više stranica koje prodaju jednak proizvod, mogu se usporediti cijene, može se usporediti i

količina u odnosu na cijenu. Na različitim stranicama mogu biti jednaki proizvodi, a

različita cijena i količina. Ako je veličina bitna, može se provjeriti u kojoj je trgovini

dostupna tražena veličina. Kupca može zanimati i izgled proizvoda, što se ponajviše odnosi

na dizajn i boju. Ima mnogo stvari koje su ljudima bitne prilikom kupovine, a stranice na

Internetu sa svojom raznolikom ponudom u službi su olakšavanja kupovine proizvoda.

3.2.4. Prodaja putem aukcija

Aukcije su se koristile još u antičko doba za prodaju različitih objekata, još je Herodot

pisao o upotrebi aukcija u Babilonu 500 godina prije Krista. Danas su raspon vrijednosti i

objekata koji se prodaju na aukcijama narasli do zapanjujućih proporcija. Poseban rast

bilježi broj internetskih aukcijskih Web stranica te vrijednost dobara koja se na njima

prodaju (Petrić, 2007, p. 6).

Danas su aukcije jedna od najčešće proučavanih i upotrebljavanih pregovaračkih metoda u

e-poslovanju. Generalno gledajući, aukcije su efikasna i efektivna metoda alokacije

dobara/usluga onome tko ih najviše vrednuje pri čemu se to sve odvija u dinamičkoj

okolini. U aukciji jedan ili više aukcionera iniciraju aukciju dok više agenata ponuđača daju

ponude u skladu s važećim protokolom (Petrić, 2007, p.7).

Danas ima sve manje tradicionalnih aukcija, a sve više onih preko Interneta. Postoje razne

vrste aukcija, razlikuju se uglavnom po broju sudionika i načinu održavanja,. U radu će se

navesti 3 vrste. Prva vrsta prikazana u shemi 3 je ona najosnovnija, a to znači da ima jedan

31

prodavač koji nudi svoj proizvod većem broju kupaca. Kupci se nadmeću tko će ponuditi

višu cijenu za prodavačev proizvod.

Shema 3. Prikaz aukcije

Izvor: Sundelin,2008, The business model database;Auction based business models,

tbmdb.blogspot.hr/2008/12auction-based-business-models.html

Moguće je kupcima ponuditi opciju da sami odrede cijenu koju su spremni platiti, na

osnovi čega poduzeće određuje opseg ponude. Riječ je o tzv. obrnutoj aukciji. (Rupčić,

2015, p. 32)

Obrnuta aukcija je prikazana u shemi 4. To znači da ima puno prodavača koji nude svoje

proizvode jednom kupcu. Kupac odabire onaj proizvod koji mu najviše odgovara, kako

cjenovno, tako i po kvaliteti.

PRODAVATELJ

AUKCIJA

KUPAC

KUPAC

KUPAC

32

Shema 4. Prikaz obrnute aukcije

Izvor: Sundelin., 2008, The business model database;Auction based business models

tbmdb.blogspot.hr/2008/12auction-based-business-models.html

Treća vrsta aukcija, prikazana u shemi 5 je kombinacija prve i druge vrste. To znači da ima

više ponuđača i više kupaca, koji nalaze svatko sebi najbolje uvjete kupovine ili prodaje

proizvoda.

Shema 5. Prikaz duple aukcije

Izvor: Sundelin., 2008, The business model database;Auction based business models

tbmdb.blogspot.hr/2008/12auction-based-business-models.html

AUKCIJA

KUPAC

PRODAVATELJ

KUPAC

PRODAVATELJ

KUPAC

PRODAVATELJ

KUPAC

AUKCIJA

PRODAVATELJ

PRODAVATELJ

PRODAVATELJ

33

Prodaja putem aukcija je danas vrlo česta, koriste se mnogi načini. Najčešći način je kada

se proizvod ponudi na Web stranici (npr. eBay), postavi se početna cijena te kupci onda

sami nude iznos koji su voljni platiti za taj proizvod. Cijene pojedinih proizvoda mogu biti

jako velike, sve ovisi o kupovnoj moći kupca i njegovoj želji za tim proizvodom. Sljedeći

način je putem obrnute aukcije, što znači da kupci traže određeni proizvod, a prodavači

nude svoje proizvode koji odgovaraju zahtjevima kupca. Dogovor se postiže ukoliko kupac

bude zadovoljan s ponuđenim. Treća vrsta aukcija je kada postoji više kupaca i više

prodavača, kada svatko može sebi izabrati od koga će kupiti ili kome će prodati proizvod.

Mnogi ljudi danas kupuju preko aukcija, gdje se mogu naći kvalitetni proizvodi po

povoljnim cijenama. Dok s druge strane prodavači proizvoda prodaju svoje proizvode zbog

nezadovoljstva ili zbog toga što su prerasli proizvod ili zbog želje za promjenom.

Kupovanje putem aukcija će se sigurno razvijati i dalje ponajviše zbog obostranih koristi i

za prodavače i za kupce.

3.2.5. Model cigla i klik (engl. „Brick-and-click model“)

Cigla i klik poslovni model je model koji je nastao spajanjem dvaju modela, od kojih je

jedan klasično poslovanje i prodaja putem trgovina, a drugi prodaja putem Interneta. To je

jedan od najsuvremenijih poslovnih modela koji je nastao tako što su ljudi uvidjeli da nije

dovoljno samo klasično fizički prodavati proizvode, nego je potrebno smanjiti vrijeme

kupovanja nekog proizvoda. To se izvršilo tako što se ponuda stavila na Internet te se

omogućila narudžba i kupovina tih proizvoda preko interneta.

Kod klasičnog načina kupovanja proizvoda koji se naziva cigla, što označava

prodavaonicu, proizvodi se gledaju uživo. Mogu se dotaknuti te kupac u prodavaonici

odlučuje koji će proizvod kupiti. Dok se kod virtualne kupovine koja se naziva klik, što

znači pretraživanje pomoću klikanja kompjuterskim mišem, gledaju slike proizvoda i čitaju

specifikacije proizvoda preko Weba. Na temelju njih kupac odlučuje koji će proizvod

34

kupiti. Tom mogućnošću kupovine u prodavaonicama i preko Interneta poduzeće otvara

vrata većem broju kupaca kojima je nedostupna kupovina preko prodavaonice te time

ostvaruje veće prihode.

Prema Tepešu (2008: 29) „Brick-and-click“ poslovanje se dijeli na:

- model punog on-line poslovanja

- model djelomičnog on-line poslovanja

- model identičnog poslovanja

- model ekspanzivnog poslovanja

„Primjena modela punog on-line poslovanja podrazumijeva izjednačenu ponudu usluga ili

dobara putem elektroničke trgovine kao i putem klasične/fizičke trgovine. Zrakoplovne

kompanije teže da u cijelosti prihvate takav oblik poslovanja. Za sada zrakoplovne

kompanije koriste model djelomičnog on-line poslovanja, ne toliko iz potrebe očuvanja

razdvojenosti ponude usluga prema određenim distribucijskim kanalima, već iz

nemogućnosti ponude cjelovite usluge on-line putem Interneta ili drugih komunikacijskih

kanala. Model identičnog poslovanja u sebi može sadržavati model punog on-line

poslovanja ili model djelomičnog on-line poslovanja. Takav model nema cilj povećanja

broja usluge ili dobara koji će se nuditi u elektroničkoj trgovini. Model ekspanzivnog

poslovanja koristi se za povećanje broja korisnika usluga koje kompanija nudi putem

elektroničkog poslovanja. Internet omogućuje kompanijama da svoje usluge ili dobra mogu

nuditi diljem svijeta bez povećanja troška. Takvim poslovanjem, uz ekspanziju korisnika,

kompanija ostvaruje i proširenje ponude koju nudi u sklopu svog elektroničkog poslovanja.

Najbolji primjer su zrakoplovne kompanije koje uz prodaju zrakoplovnih karata na svojim

internet stranicama nude i rezervaciju hotela, rent-a-car, i slično, iako to ne nudem putem

svoje klasične distribucijske mreže poslovnica i predstavništva (Tepeš, 2008, p. 29).“

Cigla i klik je vrlo uspješan poslovni model kojeg koriste mnoga poduzeća, a njihov broj se

povećava. Model pruža dosta mogućnosti što se tiče razvoja poduzeća te povećava prihode

poduzeća. Poduzeća koja koriste taj model imaju mogućnost prodaje svojih proizvoda u

35

bilo kojem trenutku i bilo gdje ako imaju zastupljenu dostavu za to područje. Uvedene su i

razne dodatne mogućnosti koje poduzeća nude u okviru modela cigla i klik. Jedna od tih

mogućnosti je kupovina proizvoda putem Interneta, a preuzimanje robe se vrši osobno u

lokalnoj prodavaonici. Postoji i mogućnost dostave naručenih proizvoda ukoliko lokalna

prodavaonica ima svoj vlastiti kombi. Cigla i klik model se sve više razvija, unosi inovacije

u poslovanje, nudi puno dodatnih mogućnosti te je trenutno jedan od boljih poslovnih

modela.

36

4. PRIMJERI POSLOVNIH MODELA U SUVREMENIM PODUZEĆIMA

U ovom poglavlju opisati će se primjeri za sve navedene primjere poslovnih modela. Iako

postoji mnogo primjera za navedene modele, navesti će se samo oni najpoznatiji kako bi se

stekao uvid u poslovni model koji se koristi u tom poduzeću.

4.1. Model franšizinga na primjeru poduzeća McDonald's

McDonald's je nastao u Americi kao najpoznatiji lanac restorana brze hrane u svijetu koji

se pomoću franšiznog poslovanja proširio diljem svijeta. McDonald's je osnovan 1940.

godine kao mali restoran, a nakon toga je postao drive-in restoran. Počeo je prodavati

hamburgere, nakon toga pečene krumpiriće te je tako počeo ubrzani rast i razvoj restorana

McDonald's. S razvojem restorana i proširenjem na druga tržišta diljem svijeta, došlo je do

toga da je McDonald's ustupao svoj način poslovanja ljudima koji su bili spremni platiti

određenu svotu novca. Zauzvrat su imali gotov poslovni model: način izrade hamburgera,

krumpirića, odnosa s kupcima te točno određeno vrijeme za izradu hrane.

Kao globalni brand, vellika većina McDonald's restorana, više od 80% u svijetu, a gotovo

90% u SAD-u su u vlasništvu i upravljani od strane oko 5000 nezavisnih malih i srednjih

poduzetnika (http://www.aboutmcdonalds.com/mcd/our_company/business-model.html )

Većina vlasnika ulazi u sustav kupnjom postojećeg restorana od McDonald'sa ili od nekog

dosadašnjeg vlasnika. Samo mali broj novih poduzetnika ulazi u sustav kupovinom novog

restorana. Financijski uvjeti variraju ovisno o načinu stjecanja. Početna kapara je potrebna

prilikom kupovine novog restorana (40% od ukupne cijene) ili postojećeg restorana (25%

od ukupne cijene). Kapara mora biti plaćena iz vlastitih sredstava, što uključuje gotovinu u

blagajni, vrijednosne papire, obveznice, zadužnice, stečenu dobit (bez poreza) i kapital.

Budući da je ukupna cijena promijenjiva od restorana do restorana, minimalni iznos za

isplatu kapare će biti različit. Općenito, McDonald's traži minimalno 750 000 dolara

37

neposuđenih osobnih sredstava da bi poduzetnik uopće ušao u izbor za dobivanje franšize

McDonald's-a. Pojedinci sa dodatnim sredstvima mogu biti bolje pripremljeni za dodatne

mogućnosti restorana. Isto tako, traži se da kupac plati najmanje 25% novca kao predujam

za kupnju restorana. Preostali iznos se može otplaćivati pomoću kredita u razdoblju od

sedam godina

(http://www.aboutmcdonalds.com/mcd/franchising/us_franchising/acquiring_a_franchise.ht

ml).

Tijekom trajanja franšize plaćaju se sljedeće naknade:

- naknada za usluge: mjesečna naknada na temelju prodajnih rezultata

pojedinog restorana, trenutno je 4,0% mjesečne prodaje

- najam: mjesečna osnovica najma ili postotak iznajmljivanja je postotak

mjesečne prodaje

McDonalds se svakim danom sve više razvija. Kreiraju se novi proizvodi, nove

mogućnosti, puno više sadržaja je uključeno vezano uz sam restoran. Franšiza se nalazi

diljem svijeta. Postoje već ponude za preuzimanje novih franšiza, neke se već ostvaraju. Na

stranicama McDonald's-a se mogu pronaći podaci o ponudi franšize za pojedinu državu te

koji se podaci zahtijevaju da bi osoba koja želi franšizu mogla ući u izbor kandidata. U

Hrvatskoj se samo u par većih gradova nalazi McDonald's te trenutno nemaju namjeru

otvarati nove restorane.

4.2. Primjena modela Just in time na primjeru poduzeća Toyota

Sakichi Toyoda je osnovao 1918. godine tvrtku Toyoda Spinning and Weaving Company.

Par godina kasnije je Sakichijev sin Kiichiro osnovao tvrtku Toyota Motor Corporation

koja se temeljila na prijašnjoj tvrtci. Toyota Motor Corporatio je preuzela neke principe

prijašnje tvrtke (Jidoka – automatizacija uz ljudski dodir) i po uzoru na nju razvila vlastiti

sustav Just in time.

38

Nakon 2. svjetskog rata, potreba za učinkovitom proizvodnjom vozila je bila veća nego

ikad. Kiichirov mlađi rođak Eiji (kasnije predsjednik Toyote), zadužio je Toyotinog mladog

injženjera Taiichi Ohno-a da poveća proizvodnost i da spoji Just in time sustav sa

principima Jidoka. Ohno je posjetio SAD i proučavao Fordove metode, ali su ga više

inspirirali američki supermarketi. U supermarketima je primjetio kako ljudi uzimaju s

polica samo ono što im je potrebno u tom trenutku i kako se te police brzo i precizno

nadopunjuju. Ohno je dobio uvid da su supermarketi vrlo dobro organizirana skladišta gdje

se kupljena roba nadopunjuje odmah novom robom te ne postoji dugoročno skladištenje.

Kada se vratio u Japan, Ohno je razvio Kanban koncept. Od Dr. W. Edwards Deminga,

pionira američke kontrole kvalitete, naučio je metodu koja govori da treba poboljšati

kvalitetu svake faze proizvodnje, od dizajna proizvoda preko proizvodnje do postprodajnih

usluga. Toyotin proizvodni sustav ispunjava zahtjeve kupaca momentalno i učinkovito,

povezujući sve proizvodne aktivnosti na stvarnom tržištu potražnje. Just in time

proizvodnja temelji se na podešenim procesima montaže samo pomoću količine stvari koje

su potrebne i u trenutku kada su potrebne

(https://www.toyota-

forklifts.eu/SiteCollectionDocuments/PDF%20files/Toyota%20Production%20System%20

Brochure.pdf).

Kao primjer procesa od narudžbe do isporuke u poduzeću Toyota u kojemu se ciljevi

postavljaju u skladu s opisanom Just in time metodom, gdje klijentu u što kraćem vremenu

pokušavaju isporučiti naručeno vozilo, može se spomenuti sljedeći postupak (Piškor i

Kondić, 40):

· Nakon zaprimanja narudžbe za novo vozilo, naputak za proizvodnju mora biti izdan

prije kako bi počeo proces pripreme proizvodnje;

· Montažna linija mora biti opskrbljena malom, ali dovoljnom količinom svih vrsta

dijelova da bi se naručeno vozilo moglo sastaviti (osiguravanje fleksibilnosti

proizvodnje);

39

· Dijelovi utrošeni na montažnoj liniji moraju biti nadoknađeni istim brojem novih

dijelova iz procesa proizvodnje dijelova, odnosno iz prethodnoga procesa;

· Prethodni proces mora biti opskrbljen malom količinom svih vrsta dijelova, a

proizvoditi samo dijelove koji su upotrijebljeni ili iskorišteni u sljedećem

procesu/operaciji.

Just in time je baziran na 4 principa koji zajednički podupiru sustav u svakoj fazi

proizvodnje, a ti principi su:

- Heijunka – to je temelj Toyotinog proizvodnog sustava, to znači da su

troškovi zaliha minimizirani i da dolazi samo ono što je potrebno i kada je

potrebno;

- Muda – to je uklanjanje otpada, svega onoga što ne ostvaruje novu

vrijednost, a to mogu biti prevelika proizvodnja, nepotrebno kretanje, obrada

i čekanje;

- Takt time – to znači da se proizvodnja mora uskladiti sa stopom potražnje

kupaca, ne smije biti ni viškova ni manjkova, nego točno određena količina

proizvoda proizvedena u određenom vremenu, smanjuje otpad i

neučinkovitost, Takt time i Heijunka su vrlo fleksbilni s obzirom na

potražnju;

- Kanban – to je sustav koji se koristi za održavanje niske razine zaliha, to

znači da se stvari dostavljaju samo kada su potrebne, po pozivu i to u fiksno

određenim količinama.

Toyotin sustav Just in time je vrlo učinkovit i zato su ga preuzela i mnoga druga poduzeća.

To je sustav koji maksimalno iskorištava mogućnosti proizvodnog pogona, što znači da

nema stajanja u proizvodnom procesu. Sve su radnje povezane. Svaki zaposlenik je

odgovoran za svoj dio posla te je vrlo bitan timski rad kako bi se uskladila izrada traženog

proizvoda.

40

4.3. Prodaja putem Interneta na primjeru poduzeća Pro Direct

Prodaja putem Interneta, kao što je već napisano u prošlom poglavlju je danas vrlo

izražena. Ponajviše zbog brzine naručivanja i transporta kupljenih proizvoda te zbog niskih

troškova. Kao primjer prodaje putem Interneta navesti će se prodaja putem Web stranice

Pro Direct, koja je nastala 2005. godine sa sjedištem u Velikoj Britaniji. Trgovina vrši

prodaju sportske obuće, odjeće i ostalih rekvizita vezanih uz nogomet.

Kupovanje preko Pro Direct-a se obavlja tako da kupac putem Weba dođe na njihovu

Internet stranicu, nakon čega se osoba koja želi kupiti proizvod mora prijaviti i ispuniti

formular. Upisuju se osobni podaci od kojih su najbitniji ime, prezime, adresa, poštanski

broj i mjesto prebivališta. Nakon što se kupac prijavi, traži proizvod koji bi zadovoljio

njegove potrebe. Proizvodi su razvrstani po markama, modelima i cijenama. Kada kupac

pronađe zadovoljavajući proizvod sa strane ima mogućnost da taj proizvod ubaci u

košaricu. Nakon što proizvod ubaci u košaricu, upisuje broj kartice kojom namjerava platiti

zato što Pro Direct ne dozvoljava plaćanje gotovinom. Nakon što je upisan broj kartice,

sistem automatski provjerava da li je uplata izvršena. Ako je odgovor potvrdan, istog trena

se sa zaliha taj kupljeni proizvod pakuje i priprema za transport. Transport se vrši pomoću

Royal-mail dostavljačke kompanije i to u roku od nekoliko dana, ovisno o udaljenosti

kupaca od Velike Britanije, dolazi do kupčeve adrese. Dodatno se naplaćuje transport u

obliku poštarine, a iznos je određen s obzirom na udaljenost. Tvrtka Pro Direct se svake

godine sve više razvija. Povećava svoja područja poslovanja te povećava broj korisnika

njihovih usluga zbog brze i kvalitete usluge.

4.4. Prodaja putem aukcija na primjeru poduzeća eBay

eBay je osnovan u rujnu 1995. u dnevnom boravku u San Jose-u koji je bio u vlasništvu

Pierre-a Omidyar-a. Od početka je zamišljen kao tržište za prodaju roba i usluga

pojedinaca. Godine 1998. Pierre i njegov suosnivač su doveli Meg Whitman da nastave s

uspješnim poslovanjem. Ona je studirala na Harvardu i naučila važnost brendiranja

41

poduzeća. Meg je raspodijelila osoblje iz dvije firme (Pepsi i Disney), stvorila iskusni

menadžment tim koji je u prosjeku imao 20 godina poslovnog iskustva. Stvorila je snažnu

viziju poduzeća koja glasi da je eBay poduzeće koje poslovno spaja ljude (Bjornsson,

2001).

Prodaja putem eBay-a svakim danom sve više raste, a broj korisnika se neprestano

povećava. Ljudi danas putem eBay-a pronalaze razne proizvode koji su im potrebni, a

nemaju financijske mogućnosti za kupovinu istih ili takvih proizvoda nema na njihovom

području. Putem eBaya se danas mogu kupiti svakakvi proizvodi, od starih umjetnina preko

autodijelova, modnih stvari, sportskih stvari do raznih tehnologija. Postoje i neke

zabranjene stvari koje se ne smiju prodavati poput alkohola, droge, oružja, duhanskih

proizvoda, itd.

eBay je uspostavio online razmjenu od osobe do osobe pomoću Weba. Kupci i prodavači su

dogovorili zajednički način poslovanja, gdje je prodavačima dozvoljeno sastaviti listu

proizvoda koji su na prodaju. Kupci za proizvode koji ih interesiraju šalju ponude te mogu

pregledavati proizvode na potpuno automatizirani način. Predmeti su raspoređeni po

temama, gdje svaka vrsta aukcije ima svoju kategoriju (Bjornsson, 2001).

eBay ima moderni i globalizirani prikaz tradicionalne razmjene od osobe do osobe.

Tradicionalnu razmjenu je provodio preko svojih Web sučelja u oblicima kao što su

garažna prodaja, kolekcionarske prodaje, sajmovi i mnogi drugi. To kupcima olakšava

istraživanje i pruža prodavaču priliku da se odmah prilikom registracije korisnika izlistaju

proizvodi koji su u ponudi. Pregledavanje i ponude na aukcijama su besplatne, ali

prodavači naplaćuju dvije vrste naknada. Prva vrsta naknada je kada je stavka na popisu

eBay-a, onda se nepovratno naplaćuje iznos unošenja proizvoda. Taj iznos se kreće od 30

centa do 3,30 dolara, ovisno o otvaranju ponuda na taj proizvod. Druga vrsta je konačna

vrijednost koja se plaća na kraju prodavateljeve aukcije. Ona se obično kreće od 1,25% do

5% konačne cijene (Bjornsson, 2001).

42

eBay obavještava kupca i prodavatelja na kraju aukcije putem e-maila da li ponuda

zadovoljava prodavačevu minimalnu cijenu. Prodavač i kupac dogovaraju kupoprodaju

neovisno o eBay-u. Obvezujući ugovor je samo između krajnjeg kupca i prodavača

proizvoda (Bjornsson, 2001).

U današnjim uvjetima eBay je globalno prisutan na tržištima 39 zemalja, a broj korisnika

njegovih usluga je oko 90 milijuna. Procjenjuje se da eBay svake sekunde izvrši

kupoprodaju u vrijednosti od 1900 američkih dolara. Ovaj nevjerojatan rast komapnije je

direktna posljedica njene globalne strategije i vizije kreiranja virtualnog tržišta na kojem će

svaki korisnik sa bilo koje lokacije u svijetu moći poslovati sa bilo kojim korisnikom gdje

god se on nalazio (Simović, 2013, p.41).

4.5. Primjena modela „cigla i klik“ na primjeru poduzeća ASDA

Već je ranije navedeno da je model cigla i klik takav model koji spaja klasično prodavanje

roba i usluga u prodavaonicama i prodavanje roba i usluga preko Interneta. Kao primjer

takvog modela navesti će se tvrtka ASDA. ASDA je počela prvo s prodavanjem roba i

usluga u prodavaonicama te je kasnije uvela i prodaju putem Interneta.

Naziv ASDA je nastao 1965. godine od riječi Asquith and Dairies. Firma je nastala 1920.

godine prvo kao Hindell's dairy Farmers te se kasnije preimenovala u Associeted Dairies

and Farm Stores Limited 1949. godine. ASDA se u početku bavila maloprodajom

mliječnih proizvoda. Kasnije se spajanjem sa još dvije firme prebacila na prodaju razne

hrane. Najveći preobražaj je tvrtka doživljela za vrijeme vlasništva Archija Normana koji je

po uzoru na Walmart uredio trgovine ASDA. Time je Walmart osjetio priliku za proširenje

tržišta na Veliku Britaniju i 1999. godine je kupio ASDA.

ASDA pruža dobra i usluge koje klijenti koriste u svakodnevnom životu. ASDA je počela

prodavati online prvi puta 1998. godine. Sada posluje gotovo svuda u Velikoj Britaniji.

Prodaje namirnice, opće proizvode i financijske usluge. ASDA ima zaposleno više do 140

43

000 readnika u njihovim prodavaonicama. Ima 532 prodavaonice diljem Velike Britanije i

Irske, a sjedište se nalazi Leedsu (Justin, 2013).

Uvođenje e-trgovine u poslovanje je donijelo puno pozitivnih stvari. S druge strane ima i

nedostataka. Jedna od prednosti je uvođenje e-trgovine, koja donosi mogućnost prodaje

proizvoda diljem svijeta, ali ASDA to čini samo na razini Velike Britanije. Druga prednost

je da ASDA cilja na kupce koji su spriječeni ili nemaju vremena za posjet lokalnoj trgovini.

Oni mogu svoje proizvode naručiti putem Interneta. Nedostatci su da se ASDA mora

suočiti sa konkurentima te mora svoje proizvode oglašavati na Interntu kako bi kupci znali

da ASDA prodaje svoje robu na Internetu (Justin, 2013).

Internetsko poslovanje je lako započeti i zahtijeva manje troškove za pokretanje i

održavanje. ASDA ne treba potrošiti milijune da bi počela prodavati putem Interneta.

Postoje obrade podataka i siguronosne provjere zato jer postoji veliki rizik od napada

hakera i uništavanja podataka zbog virusa. To povećava cijenu jer tvrtka mora kupiti

siguronosni softver za zaštitu od virusa. Isto tako mora u skladu sa zakonom o zaštiti

potrošača zadržati osobne podatke kupaca i koristiti ih samo kada je to potrebno. ASDA

mora organizirati obuku zaposlenika o zakonima i propisima u vezi internetskih podataka.

Trebaju koristiti IT stručnjake radi održavanja i korištenja Web stranica. Sve ovo povećava

trošak korištenja e-trgovine.

Najveća prednost je da se može prodati roba svima u Velikoj Britaniji i Irskoj, što znači

više kupaca. Više kupaca donosi i više prodaje te veći profit. Još jedna opcija koja je

prednost je trgovanje 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, znači da kupci mogu kupiti bilo koji

proizvod kada god žele (Justin, 2013).

Pitanje transporta je vrlo čest problem u e-trgovini. ASDA ima svoj kombi za prijevoz, ali i

dalje postoje problemi isporuke. Roba se uglavnom ispručuje za vrijeme radnog vremena

mnogih ljudi. Zato se često događa da kupaca nema doma i nije moguće obaviti isporuku,

te se ta roba vraća natrag. Postoji vrijeme čekanja od 12 do 48 sati, ako se u tom vremenu

44

ne pokupi roba, vraća se na zalihe i to može biti vrlo frustrirajuće za kupce. Posebno veliku

štetu mogu napraviti veliki i lomljvi proizvodi, koji mogu biti slomljeni tijekom transporta i

onda ASDA mora nadoknaditi štetu, a uz to vrijeme za isporuku prolazi te se troškovi

povećavaju (Justin, 2013).

Na kraju se može zaključiti da je tvrtka ASDA uvođenjem e-poslovanja povećala svoje

prihode, ponajviše zbog mogućnosti kupnje u bilo kojem trenutku i što se roba može

dostaviti na kućnu adresu. Isto tako, može se naručiti roba putem Interneta, a preuzeti u

trgovini gdje čeka zapakirana i to par sati od narudžbe. Kad bi se poboljšala kvaliteta

transporta, kada bi kupci bili sigurniji u kupovinu preko Interneta te kada bi poboljšali

marketing, onda bi taj način kupovine postao puno kvalitetniji.

45

5. ZAKLJUČAK

Upravljanje poduzećem neizostavni je dio svakoga poslovanja poduzeća i može se reći da

je bez učinkovita upravljanja, poduzeće prepušteno stihiji i vjerojatnom odlasku u propast.

Menadžeri u procesu upravljanja poduzećem moraju biti svjesni nadolazećih promjena iz

okoline. U tu svrhu mora se osigurati i učinkovito upravljanje organizacijskim odnosno

poslovnim promjenama.

Upravljanje se zasniva najvećim dijelom na nematerijalnoj imovini, tj. na informacijama i

znanju. Puno više se koristi Internet te se traži obrazovano osoblje. U okviru globalizacije

može se reći da suvremeni uvjeti poslovanja i gospodarenja pogoduju globalizaciji uz

istovremenu izloženost rizicima i nesigurnosti u okolini poduzeća. Globalizacija nije

nastala stihijski već planski, a tehnološki razvitak vodi prema sve većoj učinkovitosti

globalizacije.

Inovacije se javljaju kao ona vrsta primjenjivanja novih ideja i zamisli u poslovanju

poduzeća kako bi se poboljšao organizacijski proces, proizvod ili usluga. Može se reći da

su upravo inovacije ključne za ostvarivanje dugoročne uspješnosti svakog poduzeća. Zbog

sve većih promjena i turbulentne okoline, kao i zbog mnogobrojne i jake konkurencije,

poduzeća su uvela elektroničko poslovanje koje ima brojne prednosti za poslovanje

poduzeća u 21. stoljeću. Najvažniji adut takvoga poslovanja je snižavanje troškova

poslovanja i brzina dostupnosti informacija.

Suvremena poduzeća okreću se novim poslovnim modelima koji oblikuju izgled

organizacijskih struktura i pridaju im značenje u njihovom poslovanju. Važno je naglasiti

da je potrebno razumijeti poslovne modele te je tako moguće komercijalizirati svoje

poslovne ideje. Stoga treba reći da se poslovni modeli ne sastoje samo od organizacijske

strukture ili pak imovine i poslovnih procesa. Poslovni modeli se sastoje od načina

poslovanja svakoga poduzeća. Poslovnih modela ima jako puno. Neki klasični su

46

modificirani i poboljšani (prodaja putem aukcija), neki modeli su izmišljeni pomoću

inovacija i zbog razvoja novih tehnologija (prodaja putem Interneta), dok su neki spojeni iz

više vrsta poslovnih modela (cigla i klik). Svako poduzeće ima svoj poslovni model i

prilagođava ga vlastitim potrebama i mogućnostima. Postoje i provjereni poslovni modeli

koji garantiraju uspjeh, kao što su prodaja putem franšize ili model Just in time.

Danas se sve više poslovnih modela bazira na online poslovanje, jer je to mnogo brže i

učinkovitije poslovanje. Pri kreiranju poslovnih modela i načina poslovanja bitnu ulogu

igraju i kupci, koji svojim željama i potrebama određuju čime će se pojedino poduzeće

baviti. Zato se moraju vršiti česta istraživanja tržišta. Poduzeća moraju pratiti trendove i u

skladu s njima modificirati svoje modele poslovanja da bi bili konkurentni na tržištu.

McDonald's svoju franšizu jako dobro iskorištava. Rasprostranjena je diljem svijeta te su u

pripremi otvaranja novih franšiza u nekim državama. Samim time McDonald's ostvaruje

velike prihode i ima mogućnost stvaranja raznih inovacija u poslovanju, ponajviše

proizvodnih i organizacijskih inovacija. Svi ti podaci prikazuju da će se McDonald's i dalje

razvijati te unaprijeđivati svoje poslovanje, ali postoje i određeni problemi. Danas ljudi sve

više brinu o vlastitom zdravlju i zdravoj prehrani. Postoji mogućnost da će McDonald's

izgubiti dobar dio tržišta zbog drugačijih navika i potreba modernog stanovništva.

Toyota je osmislila današnji model Just in time. Takav način poslovanja se pokazao

uspješnim, a prihodi se konstanto povećavaju. Njihovo znanje kako ne gubiti vrijeme

prilikom proizvodnje je traženo od strane drugih proizvođača. To na neki način dokazuje

uspješnost Toyotinog poslovnog modela. Toyota će sigurno svoj Just in time još više

nadograditi i uvesti neke inovacije u postupku i organizaciji, kao i proizvodne inovacije.

Toyotini su automobili jako kvalitetni i kupci se u sve većem broju odlučuju za kupovinu

njihovih modela, ponajviše zbog pouzdanosti motora. Zaključak je da će se razvoj Toyote

ubrzano nastaviti te će Toyota biti jedan od vodećih proizvođača automobila.

47

Pro Direct je poduzeće koje bilježi stalne poraste prodaje svojih proizvoda. Ljudi

svakodnevno kupuju sportsku opremu, ponajviše zbog zadovoljstva cijenama, kvalitetom i

brzom i sigurnom dostavom, ali i zbog nedostatka takvih vrsta trgovina u njihovoj blizini.

Pro Direct je trenutno jedan od vodećih prodavača sportske opreme putem Interneta. Često

uvodi nove mogućnosti na svojim stranicama i s takvim načinom poslovanja će zasigurno

još neko vrijeme ostati pri vrhu prodavača.

eBay svakodnevno bilježi porast trgovanja na njihovim stranicama, a prihodi se konstatno

povećavaju. eBay se koristi već dugi niz godina, što ukazuje da je model prodaje putem

aukcija adekvatan u modernom poslovanju. Postoje i inovacije koje eBay pokušava

ostvariti, a jedna od takvih je pametna prodavaonica. To je prodavaonica koja ima ogledalo

osjetljivo na dodir i može se pomoću njega kupovati. To znači da eBay može poslovati i

kao offline prodavaonica. Zbog toga postoji mogućnost za otkrivanje novog poslovnog

modela.

ASDA posluje samo na području Velike Britanije i Irske, gdje ima dosta veliku

konkurenciju. Stoga se mora boriti za svoj položaj na tržištu, a to čini čestim reklamiranjem

svoje ponude te inovacijama. Uvrstili su u svoju ponudu da kupci mogu naručiti robu preko

Interneta tijekom prijepodnevnih sati, te im se roba dostavi u popodnevnim satima putem

kombija. Roba se može naručiti preko Interneta, zaposlenici je zapakiraju i roba čeka

zapakirana da kupac dođe po nju. Te pogodnosti su zasigurno pomogle kupcima u odluci u

kojoj će trgovini kupovati. Razvoj ASDA se planira u proširenju asortimana prodaje te ima

za cilj ostvarenje povećanje prihoda ostvarenih putem online kupovine. ASDA namjerava

uvesti kupovinu na način da će se kupac autom dovesti do ulaza, naručiti će željenu robu te

će ga naručena roba čekati blizu mjesta narudžbe. Takve pogodnosti su već uveli

u Mc'Donalds-u.

Svi ovi poslovni modeli su uspješni, svaki na svoj način. Glavna prednost ovih modela su

inovacije. Bez inovacija nema napretka, poduzeća nisu konkurentna te se ne uspijevaju

48

održati na tržištu. Današnje tržište je promijenjivo i zahtijeva stalne promjene, poduzeća

zato moraju svakodnevno raditi na poboljšanju svojih poslovnih modela.

49

LITERATURA

Al Debei, M., El-Haddadeh, R., Avison, D., 2008, Defining the Business Model in the New

World of Digital Business, dostupno online:

http://v-scheiner.brunel.ac.uk/bitstream/2438/2887/1/AMCIS2008.pdf

Babić, R. (et al.), 2011, Dosezi elektroničke trgovine u Hrvatskoj i svijetu, Oeconomica

Jadertina, vol.2, Zadar

Bezić, H., Gašparini, A. i Bagarić, L., 2009, "Elektronička trgovina u malim i srednjim

poduzećima Republike Hrvatske", Ekonomski vjesnik, vol.22, no.2, pp. 266-281

Bjornsson, M., 2001, The history of eBay, dostupno online:

http://www.cs.brandeis.edu/~magnus/ief248a/eBay/history.html (06.09.2015.)

Bošković, D., Vukčević, M., 2005, Suvremena organizacija i menadžment u

globalizacijskim procesima, Tiskara G.E.M., Pićan

Buble, M., Kružić, D., 2006, Poduzetništvo: realnost sadašnjosti i izazov budućnosti, RRif,

Zagreb

Certo, S. C., Certo, S. T., 2008, Moderni menadžment, 10. izdanje, MATE d.o.o., Zagreb

Čerić, V., Varga, M. 2004, Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb

Dumičić, Ksenija, Čižmešija, M., Pavković, A., Andabaka, A. Istraživanje primjene metoda

upravljanja financijskim rizicima u hrvatskim poduzećima- anketa na uzorku poduzeća,

online:

https://bib.irb.hr/datoteka/237698.Projekt-_Dumicic_-10000_rijei__5000_znakova_eng.pdf

(06.09.2015.)

Erceg, A., Čičić, I., 2013., „Franšizno poslovanje- stanje u Hrvatskoj“, Ekonomski Vjesnik,

vol.16, no.1, pp. 323-336

Galetić, L., 2011, Organizacija velikih poduzeća, Sinergija – nakladništvo d.o.o., Zagreb

Jung Erceg, P., Prester, J., 2007, "Inovacije u proizvodnji- Hrvatsko-njemačka

komparativna analiza", Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, pp. 79-94

Justin, J., 2013, Evaluate the use of e-commerce in ASDA, dostupno online:

http://ecommercebusinesses.blogspot.hr/2013/03/blog-post.html (06.09.2015.)

Kalakota, R., Robinson, M., 2002, e- Poslovanje 2.0: vodič ka uspjehu, Mate, Zagreb

50

Karić, M. 2009, Ekonomika poduzeća, drugo dotiskano izdanje, Osijek

Knežević, B., Cikač Vinter, T., 2011, "Uloga nabave u strategiji usmjerenoj na stvaranje

vrijednosti- teorijski okvir", XI. Međunarodni znanstveni skup- Poslovna logistika u

suvremenom menadžmentu, Zbornik radova, Ekonomski fakultet Osijek, pp. 59-72

Kolaković, M., 2003, "Teorija intelektualnog kapitala", Ekonomski pregled, vol.54, no.11-

12, pp. 925-944

Kuvačić, N. 2005, Poduzetnička biblija, Beretin, Split

Lamza Marohnić, Maja, Glavaš, J. i Budimir, M., Globalizacija i ICT - utjecaj na razvoj

trgovine, online:

http://www.efos.unios.hr/repec/osi/bulimm/PDF/BusinessLogisticsinModernManagement1

1/blimm1120.pdf (06.09.2015.)

Levar, M., Nikolić, M., 2012, "Inovacije i razvoj kao uzrok i posljedica poduzetništva",

Učenje za poduzetništvo, vol.2, no.1, pp. 64-68

Magretta, J., 2002, Why business model matter, Harvard Business Review, online:

https://hbr.org/2002/05/why-business-models-matter

Mahaček, D., Martinko Lihtar, M., 2013., „Ulaganje u poslovanje putem franšize“,

Ekonomski Vjesnik, vol.15, no.2, pp. 598-609

Ministarstvo poduzetništva i obrta, Za konkurentnost vašeg poduzeća u suvremenom

svijetu, praktični vodič za male i srednje poduzetnike u Hrvatskoj, online:

http://www.eposlovanje.com.hr/download/documents/read/za-konkurentnost-vaseg-

poduzeca-u-suvremenom-svijetu_15/ (06.09.2015.)

McDonald's, Our Business Model, dostupno online:

www.aboutmcdonalds.com/mcd/our_company/business-model.html (06.09.2015.)

Osmanagić Bedenik, N., 2002, Operativno planiranje, Školska knjiga, Zagreb

Osterwalder, A., 2014., Stvaranje poslovnih modela: priručnik za vizionare, one koji

mijenjaju pravila igre i ljubitelje izazova, Školska knjiga, Zagreb

Panian, Ž., 2000, "Elektroničko poslovanje- šansa hrvatskoga gospodarstva u 21. stoljeću",

Ekonomski pregled, vol.51, no.3-4, pp. 268-280

Petrić, A., Agentski temeljeno elektroničko poslovanje: doktorski rad, online:

51

https://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Kvalifikacijski_-_Petric_Ana.pdf

(06.09.2015.)

Rupčić, N., 2015, „Poslovni modeli“, Poslovni savjetnik, broj 04

Sikavica, P. 2011, Organizacija, Školska knjiga, Zagreb

Sikavica, P., Hernaus, T., 2011, Dizajniranje organizacije- strukture, procesi, poslovi, Novi

informator d.o.o., Zagreb

Srića V., Spremić M., 2000., Informacijskom tehnologijom do poslovnog uspjeha,

Sinergija d.o.o., Zagreb

Stojanov, D., Jakovac, P., 2013, "Ekonomska znanost u zamci globalizacije", Ekonomski

pregled, vol.64, no.5, pp. 447-473

Stojanović, S., Mrvica Mađarac, S., 2011. "Menadžment troškova nabave u trgovinskim i

proizvodnim poduzećima", 11. međunarodni znanstveni skup Poslovna logistika u

suvremenom menadžmentu: "Logistika distribucije- inovativni oblici kanala", Osijek, pp.

79-89

Sundelin, A., 2008, Auction based business models, dostupno online:

http://tbmdb.blogspot.hr/2008/12/auction-based-business-models.html

Škuflić, L., Vlahinić-Dizdarević, N., 2003, "Koncept nove ekonomije i značaj

informacijsko-komunikacijske tehnologije u Republici Hrvatskoj", Ekonomski pregled,

vol.54, no.5-6, pp. 460-479

Toyota, Toyota Production System, dostupno online:

https://www.toyota-

forklifts.eu/SiteCollectionDocuments/PDF%20files/Toyota%20Production%20System%20

Brochure.pdf (06.09.2015.)

Tepeš, T., 2008., Elektronički sustavi za distribuciju putničkog kapaciteta u zrakoplovnoj

kompaniji; magistarski rad, online : https://bib.irb.hr/datoteka/370605.Tepes_MrRad.pdf

(06.09.2015.)

Udovičić, A., Kadlec, Ž., 2013, "Analiza rizika upravljanja poduzećem", Praktični

menadžment, vol.4, no.1, pp. 50-60

Veselica, V., 2003, Globalizacija i nova ekonomija, Ekonomija, vol.10, no.1, pp. 23-61.)

52

POPIS SHEMA

str.

Slika 1.: Učenje u inoviranju................................................................................................14

Slika 2.: Sastavni dijelovi/elementi poslovnih modela.........................................................22

Slika 3.: Prikaz aukcije.........................................................................................................34

Slika 4.: Prikaz obrnute aukcije............................................................................................34

Slika 5.: Prikaz duple aukcije................................................................................................35

53

POPIS TABLICA

str.

Tablica 1.: Koristi primjene elektroničke trgovine u malim i srednjim poduzećim.............14

Tablica 2.: Model razvoja nabave.........................................................................................15

54