Charles Dickens - Velika oekivanja

Naslov originala :CHARLES DICKENS - GREAT EXPECTATIONS

1. POGLAVLJEBuduci da se oeva porodica zvala Pirrip, a moje krsno ime bilo Philip, nisam znao u svom djetinjem jeziku iz obiju rijei skovati nikakvo dulje ili jasnije ime nego Pip. I tako sam sebe prozvao Pip, a Pip su me i drugi zvali.Navodim Pirrip kao oevo prezime na temelju njegove nadgrobne ploe i prianja moje sestre - gospode Joe Gargery, koja se udala za kovaa. Ne vidjeh nikad ni oca, ni majke, niti sam ikad vidio bilo kakvu njegovu ili njezinu sliku (jer su ivjeli davno prije vremena fotografskog umijea), te sam stvorio sebi prve predodbe o njihovu obliju, sasvim nerazumno, po njihovim nadgrobnim ploama. Po obliku slova na nadgrobnoj ploi moga oca ja sam ga na neki udan nain zamiljao kao snana, stamena i mrka mukarca crne kovraste kose. Iz slova i stilizacije natpisa I Georgiana, ena Gore Spomenutoga, izveo sam djetinjasti zakljuak da je moja majka bila bljedah-na i pjegava lica. Pet kamenih ploica, svaka stopu i pol dugaka, lijepo poredanih do njihovih grobova, a posveenih sjeanju na petero moje male brae, koja su jo u najranijoj mladosti odustala od pokuaja da ive u toj opoj borbi, usadilo je u moju duu usrdno vjerovanje, koje sam do dana dananjega sauvao, da su se rodili po-leduke, s rukama u depovima svojih hlaa i da ih nikad nisu izvadili u ivotu.Stanovali smo u movarnom kraju pokraj rijeke, dvadesetak milja hoda uzdu njezina vijugavog toka, daleko do mora. Prvu, najivlju inajdublju uspomenu na zbilju ovog svijeta bit e da sam stekao jednog hladnog nezaboravnog popodneva kad se dan ve gasio. U tim trenucima bilo mi je jasno da je to turobno, koprivama zaraslo mjesto groblje, a da su Philip Pirrip, neko lan ove upe, i Georgiana, ena Gore Spomenutoga, mrtvi i pokopani, da su Alexander, Bartholornew, Abraham, Tobias i Roger, djeica spomenutih, takoer mrtva i pokopana a pusta ravnica iza groblja, ispresijecana nasipima, humcima i prijelazima, po kojoj pase ratrkana stoka- movara, niska olovna crta iza nje rijeka, onaj daleki divlji brlog, odakle estoko kulja vjetar - more, a maleni jadni drhtavi stvor to se stao svega toga bojati i udario u pla - Pip. Zavei! dreknu straan glas i nekakav mukarac iskrsnu medu grobovima pokraj crkvenih vrata. Zavei, mali vrae, ili u te zaklati!Straan lik, sav u gruboj surini, s velikim eljeznim negvama na nozi. Gologlav, poderanih cipela, a glavu umotao starom krpom. Prokvaen vodom, uprljan glibom, noge podbio o kamenje, raskrvario na otrome ljunku, ozario koprivama, izbo na glogovu trnju. Hramao, drhtao, piljio oima, reao, a zubi mu cvokotali u ustima kad me je epao za podbradak. Gospodine, nemojte me zaklati - zaklinjao sam ga zaprepaten od uasa. - Molim vas, gospodine, nemojte. Reci nam kako se zove! - progovori mukarac. - Brzo! Pip, gospodine. Ponovi ree, zurei u mene. Glasnije! Pip, gospodine, Pip. Pokai nam gdje stanuje - nato e neznanac. - Pokai nam to mjesto!Pokazah rukom gdje lei nae selo u nizinskom obalnom kraju, medu johama i okresanom drveu, milju-dvije od crkve.Gledao me asak, a zatim me okrene glavake te isprazni moje depove, u kojima nije bilo nita do krike kruha. Kada je crkva opet stajala na svome mjestu jer je bio tako brz i snaan da je crkvu o-krenuo naopake, tako da sam toranj vidio pod svojim nogama 10

kada je, dakle, crkva opet stajala na svome mjestu, sjedio sam, sav drui, na povisokom nadgrobnom spomeniku, dok je on prodrljivo gutao kruh.

2

- Kukin sine - ree oblizujui usne - ala su ti obrazi bucmasti. Vjerujem da su bili bucmasti, iako sam u ono vrijeme bio premalenarasta za svoje godine i slabaan.- avo me odnio ako ih ne bih pojeo - ree neznanac i prijetei zaklima glavom - i malo fali da to ne uinim.Odgovorih kako se ozbiljno nadam da to ne e uiniti, i privijem se jo vre uz nadgrobni spomenik, kamo me bjee posadio, prvo da zadrim ravnoteu, a drugo da ne briznem u pla.- A sada pogledaj u mene! - nato e mukarac. - Gdje ti je majka? Odgovorih: - Ovdje, gospodine!Neznanac se tre, potra malo, stade i pogleda preko ramena.- Ovdje, gospodine! - javim se uplaeno. - I Georgiana. To mi je majka.- A tako! - ree i vrati se natrag. - A je li ti to otac, tu pokraj majke?- Da, gospodine, i on je tu pokopan.- Ha! - promrsi premiljajui. - A kod koga ivi, ako ti dobrostivo dopustim da poivi, na to se, meutim, jo nisam odluio?- Kod sestre, gospodine, kod gospode Joe Gargerv, ene kovaa Joea Gargervja.- Kovaa, veli? - upita i pogleda dolje na svoju nogu. Pogledavajui mrko as u nogu, as u mene, priblii se nadgrobnomspomeniku, na kome sam sjedio, zgrabi me za obje ruke i zabaci me koliko je god vie mogao unatrag, tako da je oi svom snagom upiljio u moje, a ja nemono gledao u njegove.- A sad pazi, jer ti se radi o glavi. Zna to je turpija?- Da, gospodine.- I to je sjecalica?- Znam, gospodine.Nakon svakog pitanja jae me nagne kao da hoe da jo vie osjetim svoju nemo i opasnost u kojoj lebdim.11 Nabavit e mi turpiju pa me jo nagne. I sjecalicu. Opet me nagne. I donijet e mi oboje. Ponovno me nagne. Ili u ti iupati srce i jetru. Opet me nagne.Prepadoh se tako strano, a mozak mi se zavrtje u glavi da sam se objema rukama zakvaio za nj i rekao: - Gospodine, budite ljubazni pa me izvolite postaviti uspravno, onda mi moda ne e pozliti i bolje u pripaziti na vae rijei.Tolikom me estinom premetnu i prebaci, da se je crkva okrenula oko svoga vjetrokaza na tornju. Zatim me uze za ramena, uspravi navrh nadgrobnog spomenika i produi ovim stranim rijeima: Donijet e mi sutra rano turpiju i sjecalicu. Sve to donesi tamo preko na staru tvravu. To e uiniti, ni da pisne ni da oda znakom da si me vidio, ili ma koga drugoga, i potedjet u ti ivot. Ne uini li to ili na dlaku ne izvri to ti rekoh, iupat emo ti srce i jetru, ispei ih na rotilju i pojesti. Nisam ovdje sam, kako ti moda misli. Tu se sa mnom krije jo i mladi prema kome sam ja aneo. uje to govorim. Poznaje tajne putove, zna kako e se domoi djeaka i njegova srca i jetre. Djeak bi se zaludu pokuao sakriti pred njim. Moe zakljuati vrata, zavui se u toplu postelju, pokriti se svojim odijelom preko glave, sakriti se i misliti daje spaen. Ma kako se djeak sigurno i udobno osjeao, mladi e se tiho unjati i dounjati k njemu i onda ga rasporiti. Zasada ga tekom mukom odvraam od toga, da ti ne naudi. Vrlo ga teko drim podalje od tvog srca i jetre. Sto kae na to?Obeah da u pribaviti turpiju i prikupiti svaku mrvu hrane to je naem, i da u u cik zore doi k njemu na staru tvravu. Reci: ubila me strijela Boja ako to ne izvrim! - nato e neznanac. Izgovorih te rijei i on me skinu sa spomenika. A sad - produi - ne zaboravi to si obeao, sjeti se mladia, tornjaj se kui!

3

La-la-ku no, gospodine promucah. Bit e mi ba laka! odvrati razgledajui hladnu, vlanu pusto. Volio bih da sam aba ili jegulja.12

Tresao se od zime i cijelo vrijeme objema rukama grlio svoje tijelo kao da ga hoe sauvati da se ne raspadne i hramajui iao prema niskom grobljanskom zidu. Gledao sam ga kako se provlai izmeu kopriva i trnja to je izniklo izmeu zelenih humaka. Mojim se djetinj-skim oima inilo da izmie rukama to ih mrtvi oprezno pruaju iz grobova, da ih opletu oko njegovih gleanja i povuku ga u raku.Kada je doao do niskoga grobljanskog zida, prebaci se kao da su mu noge uzete i ukoene, a onda, okrenuvi se, pogleda u mene. Kad vid-jeh kako se osvrnuo za mnom, udarim ravno kui, trei to me noge nose. No uskoro pogledam preko ramena i tada sam vidio kako ponovno ide prema rijeci, svejednako stiui objema rukama svoje tijelo i trai ranjavim nogama put izmeu velikog kamenja, porazbacanog ovdje-ondje po movari kao nogostup kada udare kie ili nadode plima.Kada sam stao da pogledam za njim, movara je u tom asu bila samo duga crna ravna crta a rijeka isto tako, ali ni izdaleka tako iroka, niti crna; nebo samo isprepleten niz dugih, jarko crvenih i duboko crnih traka. Na rubu rijeke jedva sam nazirao jedina dva crna predmeta na cijelom vidiku, to su uspravno strila: svjetionik, po kome su se pomorci upravljali nalik na rasklimanu bavu, nataknutu na stup, runa stvar kada joj se priblii, i vjeala s lancima, na kojima se neko zibalo tijelo gusara. Neznanac je hramao prema vjealima; kao da je gusar oivio te se, siavi s vjeala, sada vraa da se ponovno objesi. Kada sam pomislio na to, podide me jeza, a kada vidjeh kako goveda podiu glave i bulje za njim, u udu sam se pitao ne misle li i ona to i ja. Ogledavao sam se na sve strane ne bih li gdje ugledao onog stranog mladia, ali njemu ni traga, ni glasa. Tada me ponovno obuze strah i ne osvrui se vie, potrah kui.132. POGLAVLJEMoja sestra gospoda Joe Gargerv bila je vie od dvadeset godina starija od mene i njoj je uspjelo da medu susjedima postane uvena po tome to je mene othranila svojom rukom. Kako sam u ono vrijeme bio prisiljen sam odgonetati znaenje tih rijei, a poznavajui njezinu nesmiljenu i teku ruku, to se esto sputa na njezina mua i na mene, smatrao sam da smo Gargerv i ja bili odgajani njezinom roenom rukom.Nije bila ba pristala ena i imao sam dojam da je ona svojom rukom prisilila Joe Gargervja da je uzme za enu. Joe je bio lijep mukarac, svijetloute kovrave kose s obje strane svoga glatkog lica i s oima tako neodreene modrine te se inilo da su se arenice nekako ras-plinule u bjeloonicama. Bio je blag, dobroudan, krotak, lakomislen, drag stvor - Herkul snage i slabosti u isti mah.Koa na licu moje crnokose i crnooke sestre gospode Joe bjee tako crvena preko svake mjere, da sam se ponekad u udu pitao ne upotrebljava li ona pri umivanju ribe za orake mjesto sapuna. Visoka, ko-ata, gotovo uvijek s grubom pregaom, koju je otraga vezivala poprijeko s dvije naramenice, a sprijeda je imala oprnjak naikan priba-daama i iglama. Smatrala je svojom velikom zaslugom i ljutim prijekorom za Joea to gotovo nikada nije skidala pregau. Zaista ne vidim razloga zato ju je uope nosila, a kad ju je ve nosila, zato je ne bi mogla skinuti svakog bogovetnog dana.Joeova kovanica bila je prigradena uz nau drvenu kuu, kao to su u ono vrijeme bile gotovo sve kue u naem kraju. Kada sam s groblja dotrao kui, kovanica bjee zatvorena, a Joe je sjedio sam u kuhinji. Kako smo Joe i ja bili supatnici to povjerljivo izmjenjuju svoje

4

tajne, tek to sam pritisnuo kvaku navratima i spazio ga kako sjedi u suprotnom kutu kuhinje, u zapeku, priopio mi je u povjerenju: Gospoda Joe je ve dvanaest puta izlazila da te trai, Pipe. A sada je izala trinaesti put.- Zbilja?14

- Da, Pipe - ree Joe - ali to je jo gore, ponijela je i Golicaljku.' uvi tu zloslutnu vijest, stao sam zavrtati jedino puce na prsluku,gledajui posve potiteno u vatru. Golicaljka bjee trska s uvotenim vrkom, to je od estih sukoba s mojim golicanim tijelom postala sasvim glatka.- Sjela je - ree Joe - pa ustala i epala Golicaljku, razgoropadila se i - izila van. Eto to uini - ree Joe, razgrui vatraljem ugljen medu niim prekama, gledajui u vatru. - Da, Pipe, razgoropadila se i izila.- Je li odavna izila, Joe? Vazda sam postupao s njim kao s nekim malo poodraslim djetetom i sebi ravnim.- Pa ree Joe, pogledavi na schwarzwaldsku uru njezina goro-padnost traje ve nekih pet minuta, Pipe. Evo dolazi! Stani iza vrata, stari drue, i omotaj se runikom.Posluan savjet. Moja sestra, gospoda Joe, otvori irom vrata i nai-avi na otpor iza njih, smjesta razabra to je tome uzrok, te se lati Go-licaljke da izvede stvar na istac. Najzad me hitnu - esto sam joj posluio kao oruje, kojim je gaala branog druga - Joeu, koji me, sav sretan to me je makar i u takvim okolnostima dobio u svoje ruke, posadi u zapeak te me sigurno ogradi svojom velikom nogom.- Gdje si bio, majmune? - upita gospoda Joe tupkajui nogom. -Odmah reci to si radio da si me tako izmuio strahom i tjeskobom ili u te istjerati iz zapeka, pa bio ti pedeset puta Pip, a on pet stotina puta Gargerv.- Bio sam samo na groblju - odgovorim sa svog stolca plaui i trljajui bubotke.- Na groblju! - ponovi moja sestra. - Da nije mene, bio bi ve odavna na groblju i ostao ondje. A tko te je othranio svojom rukom?- Vi odgovorih.- Voljela bih znati zato sam to uinila! usklikne sestra. Zastenjao sam: - Ne znam.Joe se esto slui rijeima i izrekama koje autor katkad pie velikim poetnim slovom, a tako su prenesene i neke druge rijei. - Prev.15

Ja ne znam! ree moja sestra. Nikad vie ne bih to uinila! To znam posigurno. Zaista mogu mirne due rei da nikada nisam skinula tu pregau otkako si se rodio. Dosta mi je muke i nevolje to sam ena kovaa, pogotovu kad je taj kova jedan Gargerv, a usto jo i tebi zamjenjujem majku.Moje misli odlutae od tog pitanja, dok sam neutjeljivo zurio u vatru. Preda mnom iz arkog ugljena iskrsnue bjegunac iz movarne ravnice s negvama na nozi, tajanstveni mladi, turpija, hrana i strana zakletva koja me sili da izvrim kradu u kui to mi prua utoite.- Ha! - usklikne gospoda Joe, stavljajui Golicaljku na svoje mjesto. Dakako, groblje! Lako je vama dvojici rei groblje. Nijedan od nas, uzgred reeno, nije uope izustio tu rije. - Jednog ete dana vas dvojica mene otjerati na groblje! Jao, vas ete dvojica onda lijepo izgledati bez mene!Dok se ona ushodala da priredi posude za aj, Joe je preko svoje noge piljio dolje u mene kao da u mislima slika mene i sebe, zamiljajui kako bismo nas dvojica uistinu izgledali u onim prije natuknutim a-lostivim prilikama. Zatim je sjedio gladei svoje svijetloute kovre i zaliske na desnom obrazu te pratei svojim plavim oima gospodu Joe, kako bi to uvijek inio u burnim trenucima.

5

Moja je sestra na svoj nain odrjeito rezala i mazala na kruh s maslacem, i te su kretnje bile uvijek jednake. Ponajprije bi lijevom rukom vrsto i odluno pritisnula kruh o svoj oprnjak - pri emu bi katkad u kruh ula pribadaa, a katkad igla, koje bi nam poslije dospjele u usta. Onda bi noem dohvatila neto maslaca (ne previe) i razmazivala ga po kruhu kao apotekar kad sprema melem - sluei se pritom objema stranama noa, okretno zamahujui plotimice, stavljajui i ski-' dajui maslac uz rub krune kore. Jo jedan, posljednji snani potez uz rub toga maza, a onda bi, sve u krugu, otpilila veliki komad, koji bi konano razrezala na dvije polovice, te bi Joe dobio jednu, a ja drugu.Iako sam bio gladan, nisam se tom prilikom usudio pojesti svoju kriku. Osjeao sam da je treba priuvati za stranog poznanika i njegova jo strasnijeg mladia. Znao sam da gospoda Joe vodi kuanstvo

najstroom tedljivou, te bi se moglo dogoditi da mi pri mom lopovskom pothvatu u smonici ne doe ba nita pod ruku. Stoga odluih da svoj dio kruha s maslacem spustim u nogavicu.inilo mi se da je potreban straan napor kako bih izvrio svoju odluku. Upravo kao da moram skoiti s krova visoke kue ili se suno-vratiti u vodeni bezdan. A Joe, niega svjestan, jo mi je vie oteavao odluku. Ponaao se prema meni s drugarskom dobroudnou, pa smo kao supatnici u zajednikoj nevolji svaku veer obiavali usporeivati koliko bismo jednim zalogajem odgrizli od naih kriki kruha s maslacem. Od asa do asa jedan od nas dvojice utke bi podigao svoj komad da mu se drugi divi i to nas je poticalo na nove napore. Joe mi je veeras nekoliko puta pokazao svoju kriku, koja se naglo smanjivala, pozivajui me da sudjelujem u prijateljskom nadmetanju, ali me je svaki put zatekao kako na jednom koljenu drim utu au aja, a na drugome netaknutu kriku kruha s maslacem. Napokon, sav oajan, odluih da moram izvriti to sam naumio i da je najbolje da, s obzirom na prilike, to bude to manje upadljivo. Iskoristih priliku, nakon to je upravo as prije Joe pogledao u me, i spustih kruh s maslacem u nogavicu.Joeu je oito bilo neugodno to, prema njegovu miljenju, nemam teka pri jelu, pa zamiljeno odgrize komad svoje krike, kao da mu osobito ne prija. Razmiljajui neko vrijeme, mnogo je dulje vakao zalogaj nego obino i napokon ga progutao kao neku pilulu. Upravo je htio ponovno zagristi i ve naherio glavu da odabere to ljepi zalogaj, kadli mu se pogled zaustavi na meni i opazi da je moga kruha s maslacem nestalo.Joe je upravo htio zagristi, ali je tako zaueno i zaprepateno razja-pio usta i zablenuo se u me da to nije moglo izmaknuti panji moje sestre.Dok je au stavljala na stol, otro zapita: Sto je sad? uje, Pipe, stari drue, mora i sam znati! promuca Joe vrlo ozbiljno i prijekorno potresajui glavom. Upropastit e se! Zapet e ti u grlu. Nije, Pipe, mogue da si to provakao.

Moja sestra ponovi jo otrije nego obino: - to je sad?Joe me, sav zaprepaten, svjetovae: - Preporuio bih ti, Pipe, da bar mrviak od toga iskalje, ako moe. Bilo pristojno ili nepristojno, ali tvoje je zdravlje najpree.Moja je sestra, meutim, ve pobjenjela. Nasrne na Joea, uhvati ga za zaliske i stade neko vrijeme bubati njegovom glavom o zid iza njega, dok sam ja, svjestan svoje krivnje, sjedio u kutu i gledao.- Moda e se sada dosjetiti to se dogodilo sva zadihana povie moja sestra ti veliko uireno krme!Joe je samo nemono pogleda, zatim nemono odgrize komad kruha i ponovno pogleda mene.- Zna, Pipe - sveano zapone Joe vaui posljednji zalogaj i povjerljivo se obrati meni kao da smo nas dvojica posve sami ti i ja smo uvijek bili prijatelji i ja sam posljednji koji bih te

6

htio ocrniti. Ali kako si - i pritom pomakne stolicu i zaokrui pogledom po podu izmeu sebe i mene - ali kako si tako neobino brzo progutao onoliku komadinu!?- to, svu veeru najedanput progutao? - povie moja sestra. Joe, jo uvijek punih usta, dometne, ne gledajui svoju enu negomene: - Zna, stari drue, i ja sam esto znao sve odjedanput progutati dok sam bio tvojih godina i bio sam kao djeak najvei prodrljivac, ali tebe, Pipe, jo nikad dosada ne vidjeh da bi sve odjedanput prodro. Prava je srea da nisi ostao na mjestu mrtav.Moja sestra sunu prema meni, upeca me za kosu i ne prozbori nita vie do zloslutnih rijei: - Sa mnom, da ti ulijem porciju!Neko je zvijere, lijenik, u to vrijeme ustanovio da je katranova vodica odlina ljekarija, pa ju je gospoda Joe uvijek u oveoj koliini drala u svom kuhinjskom ormaru. Vjerovala je, naime, daje upravo toliko koristan lijek koliko je bio odvratan. U svako je doba u me ulijevala toliko toga napitka za oporavljanje da sam osjeao kako okolo hodam zaudarajui na plot to su ga svjee namazali katranom. Te je veeri, meutim, hitnost mojega sluaja zahtijevala da progutam pola litre te mjeavine. Da se bre oporavim, gospoda Joe mi je sasu u grlo,18

stavivi mi glavu pod svoju miku, kao izmu u izuvau. Joe je proao s etvrt litre, ali ju je morao na duak ispiti jer se uzrujao to mu je uvelike poremetilo spokojstvo dok je sjedio pokraj ognjita i razmiljajui polako mljaskao. Sudei po sebi, rekao bih da se nakon toga zacijelo uzrujao, ako i nije prije.Savjest je strana kad optuuje odrasla ovjeka ili djeaka. Ali kad se radi o djeaku, kojega uz onaj tajni teret pritie jo i drugi u nogavici to mogu posvjedoiti, onda je to najtea kazna. Osjeaj krivnje to sam naumio orobiti gospodu Joe nisam ni asak pomislio da u orobiti Joea, jer nisam nikad smatrao da je bilo to u kuanstvu njegovo vlasnitvo uz potrebu da jednom rukom neprestano pridravam kruh s maslacem bilo kad sjedim, bilo kad moram trkarati po kuhinji da obavim poneki manji posao, gotovo me izbezumio. A kad je s movarnih nizina puhnuo vjetar i razbuktao vatru, priini mi se da izvana ujem glas onoga s negvama na nozi kojemu se zakleh da u utjeti gdje mi govori da ne moe i ne e do sutra skapavati od gladi i da ga moram ve sada nahraniti. Pokatkad sam pomiljao i na to to e biti ako onaj mladi, kojega su tek tekom mukom zadrali da ne omasti ruke mojom krvlju, ne odoli svome nagonskome nestrpljenju ili se prevari u vremenu te pomisli da ve noas, a ne sutra, ima pravo na moje srce i jetru! Ako se ikada ikome od straha nakostrijeila kosa, onda se to tada meni dogodilo. A moda se nikome i nije?Bio je Badnjak i morao sam od sedam do osam bakrenim tukom mijeati puding za sutranji dan, ravnajui se pritom po schwarzwald-skoj uri. Pokuao sam to uraditi s teretom na nozi, a to me ponovno podsjealo na onoga s teretom na njegovoj nozi, i uvidio sam kako je zaludu sve moje nastojanje da izvuem kruh s maslacem dolje kod glenja. Sreom, mugnuh i spremih taj dio tereta svoje savjesti u spavaonici u potkuplju. ujte rekoh kada sam dovrio mijeanje grijui se u zapeku da se prije no to e me poslati spavati malo ugrijem bije li to veliki top, Joe?- O! - nato e Joe. - Umae jo jedan robija.19

Upitah: to to znai, Joe?Gospoda Joe voljela je uvijek sama sve objanjavati, pa ree otro: -Pobjegao. Pobjegao - dajui to objanjenje kao da mi ulijeva katrano-vu vodicu.Dok je gospoda Joe sjedila nagnuvi se nad svoj runi rad, miui usnama, upitah Joea: to je robija? Nato je Joe poeo micati usnama nudei tako detaljan odgovor da sam razabrao samo jednu jedincatu rije: Pip.

7

Sino, o zalasku sunca, pobjee robija ree Joe naglas. Ispalie top da upozore ljude na oprez. Sada kao da pucaju na uzbunu zbog jo jednoga. Tko puca? - nato u ja. Vrag odnio tog djeaka ubaci moja sestra, mrtei se nad svojim pletivom - ala je to neko zapitkivalo. Tko malo pita, malo lai uje.Pomislim, kako nije ba suvie pristojna prema samoj sebi, kad bi mi mogla odvratiti laima, ako bih joj i dalje postavljao pitanja. No nikad nije bila pristojna, osim u drutvu.Joe je u tom trenutku uvelike podstakao moju radoznalost, napreui se iz sve snage da to vie razjapi usta i namjesti usne tako kao da e izgovoriti: gani je. Prirodno da sam prstom pokazao na gospodu Joe i naprio usne kao da u zapitati: nju? Ali Joe ni da uje o tom, ve irom rastvori usta te aptom izbaci neku neobino znaajno naglaenu rije. No nikako nisam razumio to hoe kazati. Gospodo Joe obratih se njoj kao posljednjoj nadi da neto saznam - ako vam je s voljom, htio bih znati, odakle dolazi pucnjava? Bog s tobom! usklikne moja sestra, kao da mi ne misli to zae-ljeti, nego ba protivno: S robijake galije! A-ha! - rekoh ja i pogledah u Joea - s galije!Joe prijekorno zakaljucne, kao da hoe rei: Pa kazao sam ti. A, molim vas, to su galije? opet u ja. Eto, deran uvijek tako! povika moja sestra, pokazujui na mene iglom s udjenutim koncem i vrtei glavom. Odgovori mu na jedno pitanje, a on odmah desetak drugih. Galije su brodovi za robijae, to20

prolaze kroz bare. U naem kraju vazda upotrebljavamo tu rije za movare. Volio bih znati koga stavljaju u robijake brodove i zato? upitam onako openito i pomalo oajno.To je bilo suvie za gospodu Joe i ona se smjesta die. Rei u ti neto, mladiu - produi ona - nisam te svojom rukom othranila zato da drugima dodijava. A da jesam, bila bi to sramota za mene, a ne ast. Na galije ubacuju ljude to ubijaju, provaljuju, krivotvore novac i poinjaju kojekakva zla i opaine, a svi poinju time da postavljaju pitanja. A sada, hajd' u krevet!Nije mi bilo doputeno da zapalim svijeu, kad sam iao spavati. Uspinjao sam se stepenicama po mraku, a glava mi je buala jer je gospoda Joe popratila svoje posljednje rijei bubnjajui naprskom po njoj kao po tamburinu. Jezivo sam osjeao da su galije upravo za mene. Moj put vodi ravno na galiju. Poeo sam postavljajui pitanja, a namjeravao orobiti gospodu Joe.Od tog vremena, sada ve dosta poodmaklog, esto sam razmiljao o tome kako malo ljudi zna u kakvom strahu ive djeca. Kolikogod bio uas neosnovan, ipak je uas. Bio sam u smrtnome strahu od onog mladia kojemu se prohtjelo moje srce i jetra, bojao sam se svog poznanika s negvama na nozi, u smrtnome strahu od sebe samog, jer mi je na silu iznueno ono strano obeanje. Bez svake nade da e me spasiti moja svemona sestra, koja me je svakom prilikom tjerala od sebe; strah me hvata kada pomislim to bih sve pod tim tajanstvenim uasom uinio da je netko to od mene zatraio.Ukoliko sam te noi uope spavao, osjeao sam u snu kako me snani valovi "poplave nose niz rijeku prema galijama, a neki sablasni gusar dogla-salom dozivlje, kada sam plovio pokraj gubilita, da bi bilo bolje izii na kopno da me odmah objese umjesto da to odgaamo. Bojao sam se zaspati, sve kad bih i mogao, jer sam znao da u praskozorje treba provaliti u smonicu. Nou nisam smio, jer nije bilo mogue da potiho iskreem iskru. Va^ru sam mogao uei samo kreui kremen o elik, a to bi podiglo buku, kao da sam gusar zvekee svojim lancima.

8

21

Tek to je crni barunasti plat pred mojim prozoriem posivio, di-goh se i sidoh niz stepenice, a svaka podnica i svaka pukotina u svakoj podnici vikale su iza mojih leda: Dr' lopova!, Ustajte, gospodo Joe! U smonici, a bjee obilatije snabdjevena nego obino, jer je bilo pred Boi, strano sam se uplaio zeca, objeena o stranje noge i kao da mirka na mene kad sam mu napola okrenuo leda. Nije bilo vremena da to provjerim, ni da biram, a ni za to drugo, jer je svaki trenutak bio skupocjen. Ukrao sam malo kruha, koricu-dvije sira, pola upa sasjec-kanog mesa (i sve umotao u rupi zajedno sa sinonjom krikom kruha s maslacem). Usto malo rakije iz kamena vra i ulio je u staklenu bocu, kojom sam se potajno sluio tamo gore u svom sobiku pri pravljenju opojnog pia sladievine. U kameni vr s rakijom nadolio sam vode iz boce, to sam je uzeo iz kuhinjskog ormara. Uzeh kost, gotovo sasvim oglodanu i veliki komad svinjske patete. Umalo to ne odoh bez patete, ali me zagolicala elja da se popnem na policu i pogledam to su tako briljivo sklonili u kutu u pokrivenoj glinenoj zdjeli, te sam onda vidio da je pateta. Uzeh je, uvjeren da je ne misle ve sutradan iznijeti na stol, pa e proi neko vrijeme prije no to primijete njezin nestanak.Iz kuhinje su vrata vodila u kovanicu. Otkljuao sam i otkraunao ta vrata i pograbio turpiju izmeu Joeova alata. Stavio sam zasune kao to sam ih naao, otvorio vrata na koja sam uao kada sam sino dotrao kui, zatvorio ih i potrao prema zamagljenim movarama.3. POGLAVLJEJutro mrazno, proeto parom. Vidio sam kako se para stae niz vanjsku stranu mog prozoria kao da je neki vilenjak svu no suze ronio, a moje mu okno bilo depni rupi. Sada sam razabirao kako para lei na ogoljelim ivicama i rijetkoj travi, nalik na neto grublju mreu pauine, povjeane izmeu granica i po strnitu. Po svim motkama i ogradama lijepila se vlaga; a movarna izmaglica bila tako gusta da se dr-22

veni prst putokaza, to je pokazivao prema naem selu - u smjeru, kojim ljudi nikad nisu skrenuli, jer nisu ni dolazili ovamo vidio tek onda kad sam ve stajao pod njim. Kad pogledah gore prema njemu, cijedila se s njega kap po kap, a mojoj se potitenoj svijesti uini da gledam sablast, koja me upuuje prema galijama.to sam dublje prodirao u movarnu ravnicu, magla je bila sve gua. Kao da predmeti nalijeu na mene, a ne ja na njih. To je bilo vrlo tjeskobno za neistu savjest. Ograde, nasipi i jarci nahrupili na mene iz te magle, kao da podvikuju iza glasa: Evo djeaka s tuom svinjskom patetom! Dr'te ga! A isto tako neoekivano banula bi i goveda preda me, zurei u mene izbuljenih oiju, frui paru na nozdrve: Ej, mladi tate! Crni vol s bijelom arom ispod vrata priinjao se mojoj probuenoj savjesti kao sveeniko lice, pa upiljio oi strogo u mene, i u trenutku kad sam zamakao u stranu, okrenuo svoju tupastu glavu za mnom s toliko prijekora da sam jecajui promucao: - Ne mogu drukije, gospodine! Nisam ukrao za sebe! - Nato vol obori glavu, huk-ne oblak pare, rimu se stranjim nogama, zavitla repom i iezne.Sve to vrijeme pribliavao sam se rijeci; no kako god brzo hodao, nisam mogao ugrijati noge, uz koje je prianjala studena vlaga, kao negve uz nogu mukarca, kojemu sam trao u susret. Znao sam put do tvrave prilino dobro jer sam bio tamo jedne nedjelje s Joeom. Sjedei na starom topu, ree mi tada Joe, da emo se na tom mjestu vraki proveseliti im postanem njegov pravi egrt! No zbog magle bilo je sve nejasno i zbrkano, pa sam zaao suvie nadesno i trebalo je krenuti natrag uzdu rijeke, nasipom od nabacanog kamenja u glibu, iz kojeg su strile motke za mjerenje plime i oseke. Prolazei ovuda to sam bre mogao i ba u trenutku kad sam preskoio jarak, za koji sam znao da se nalazi nedaleko tvrave, i upravo se uzverao na nasip s druge strane, ugledam onog mukarca kako sjedi preda mnom. Okrenut leima skrtenih ruku, klimao je glavom tekom od sna, to mu se sputala sve dublje na prsi.

9

Pomislih da e se vie veseliti ako ga iznenadim s dorukom i stoga mu pridem poistiha i dirnem ga?u rame. Onas skoi, ali to nije bio onaj mukarac, ve neki drugi.23

Pa ipak je i taj bio sav u gruboj surini, s velikim negvama na nozi, hramao, bio promukao i prozebao, u svemu kao onaj prvi; samo to nije imao isto lice, a na glavi mu bjee plosni neki pusteni eir iroka oboda. Sve sam to u prvi mah uoio, jer sam ga samo vidio naas: promrsi kletvu, omahne da me udari - bio to brz, slab udarac, koji mene promai, ali njega umalo to ne svali, jer je zaglavinjao a zatim potra u maglu, spotaknuvi se dvaput dok je bjeao, i ja ga izgubih iz vida. To je onaj mladi! pomislih i osjetih kako mi srce pomamno udara kad sam ga prepoznao. Zacijelo bi me jetra zaboljela da sam znao gdje se nalaze.Uskoro stigoh do tvrave i nadoh tamo onog pravog mukarca kako ogrlivi sama sebe objema rukama, epa tamo-amo kao da je svu no proepao, obuhvatajui i grijui svoje tijelo i eka na mene. Nema zbora, prozebao je do kosti. Pomalo sam oekivao da e se preda mnom srozati i umrijeti od smrtonosne studeni. Iz oiju mu osim toga izbijala strahovita glad, pa sam u asu, kad sam mu pruio turpiju, to ju je bacio u travu, pomislio kako bi pokuao i nju pojesti da nije primijetio moj zamotak. Nije me taj put obrnuo glavake da mi uzme sve to imam, nego me ostavi stojeke dok sam otvarao svenji i praznio depove.Upita me: - to je u boci, mali? Rakija odgovorih.I ve je sipao sasjeckano meso niz grlo, i to tako neobino vie nalik na nekoga koji u najveoj hitnji sve to sprema na sigurno mjesto, a ne da jede. Zastane da gucne malo rakije. Tresla ga je itavo vrijeme tako silna drhtavica da je zaista pravo udo to je drao grli boce u zubima, a da ga pritom nije pregrizao. Mislim da vas je spopala groznica rekoh. I ja mislim, mali nato e on. Taj je kraj vrlo nezdrav - dometnuh. - Leali ste u movari, gdje strahovito hara groznica i reumatizam.Odvrati: Pojest u svoj doruak prije nego me dokraje. Uinit u to, pa makar me poslije toga odmah digli tamo na ona vjeala. Dotle u, vjere mi, otrpjeti svaku groznicu.24

Prodrljivo je gutao u isti mah sasjeckano meso, glodao ve izgloda-nu kost, prodirao kruh, sir i svinjsku patetu, ibajui za sve to vrijeme oko sebe oima punim nepovjerenja, esto prestajui da jede, i oslukivao s razjapljenim ustima. Neki zbiljski ili samo zamiljeni tro-pot i zveckanje, to je dopiralo s rijeke, ili dahtanje kakve ivotinje u movarama, kao da ga sad potreslo i on se lecnu te e iznenada: Nisi valjda odajniko njukalo? Nisi nikoga poveo sa sobom? Nisam, gospodine! Nisam! Niti koga nahuckao da me slijedi? Nisam. Vjerujem ti - ree. - Zaista bi bio bijesno tene kad bi se ovako mlad dao u hajku za jadnim gadom, tako bijednim kao to sam ja, kojeg su natjerali na rub smrti i bunjita.U grlu mu neto zakrklja, kao da su u njemu kotaii ure to zvre prije no to e otkucati sate. Prijee prljavim dronjavim rukavom od grube tkanine preko svojih oiju.Ganut njegovim oajem promatrao sam kako je malo-pomalo prionuo pateti, i usudih se kazati: Drago mi je to vam prija. Ree li to? Rekoh da mi je drago to vam prija.

10

Hvala, sinko, ba mi prija.esto sam gledao nae veliko pseto kako dere, i sada sam uoio jasnu slinost - kako je na pas gutao hranu i kako jede taj ovjek. Ba poput naeg psa kidao je otrim zubima naglo komad po komad i gutao zalogaje; pogledavajui ispod oka tamo-amo dok je jeo, kao da mu sa svih strana prijeti opasnost da e netko doi i zgrabiti patetu. Bio je odve smuen da bi mogao pravo ocijeniti jelo ili uivati u njemu, pa pomislih, preklao bi zubima svakog gosta koji bi se u tom trenu njemu pribliio. U svim tim pojedinostima bio je posve nalik psu. Sve se bojim da ne e ni mrve ostati za njega ubacim bojaljivo poslije kratke utnje, dok sam iz pristojnosti oklijevao da mu to kaem. Tamo, odakle je ovo dolo, nema vie *iega. Izvjesnost da je zaista tako, natjerala me da natuknem tu injenicu.25

Ostati za njega? Za koga? upita moj prijatelj i prestane mljaskati koru od patete. Za mladia, o kome ste govorili, to se krije zajedno s vama. He, he! uzvrati glasom, nalik na promuklo smijanje. Za njega! Njemu nisu potrebne mrvice.Odgovorih: A meni se inilo da bi mu i te kako bile potrebne. Prestade jesti i zagleda se otro u mene s najveim iznenaenjem. Kada ti se priinilo? Maloprije. Gdje? Tamo rekoh i pokazah rukom tamo preko, gdje sam ga naao kako sneno kunja, pa sam mislio da ste vi.Pograbio me za ovratnik kaputa i zurio u mene, te sam pomislio da se ponovno u njemu porodila namisao da mi proreze grkljan. Obuen, znate, kao vi, samo to je imao eir na glavi - tumaio sam drui - i - i - elio sam da mu to uljudnije kaem - i s istim razlogom za posudbu turpije. Zar niste sino uli topovskii?pucanj Dakle, bilo je pucnjave? ree sam sebi. udim se to ste u to sumnjali odvratih jer smo mi uli u kui, a to je mnogo dalje i osim toga kod zatvorenih vrata i prozora. E, sluaj, to u ti kazati ree. Kad je netko sam u ovoj pustopoljini, prazne glave i prazna eluca, pogibajui od zime i bijede, taj svu no uje samo gruvanje topova i glasove to ga dozivaju. Zar samo uje? Vidi vojnike u crvenim dolamama oko sebe, osvijetljene bakljama to ih ljudi nose pred njima. uje prozivanje svoga broja, optubu, trocanje puaka, komandu: Gotovo! Nanian'te ga dobro, momci a onda ga grabe neije ruke i niega nema! E, noas kad vidjeh samo jednu etu progonitelja kako nastupa, Bog ih ubio! jedan-dva, jedan-dva - vidio sam ne jednu etu, ve stotinu. A paljba! Usred bijela dana vidim kako se magla razdire od gruvanja topova. - Sve je to dosada govorio kao da je zaboravio na mene. -A onog ovjeka, jesi li to opazio na njemu?26

- Lice mu je bilo zgruvano odgovorim prisjeajui se pojedinosti, za koje sam jedva i znao da sam ih upamtio.Snano udari dlanom po lijevom obrazu i uzvikne: - Na tom mjestu?- Da, ba tu!

11

- A gdje je? - i strpa ono malo preostala jela u njedra pod svoj sivi kaput. Pokai mi kojim je putem krenuo. Nanjuit u ga kao lovaki pas. Prokleto gvode na mojoj ranjenoj nozi! Ej, mali, daj mi turpiju.Pokazah rukom prema onoj strani gdje je magla progutala onoga drugog, i on askom pogleda onamo.Bio se ve spustio na gustu vlanu travu i kao mahnit pilio negve ne marei ni za mene ni za svoju nogu, na kojoj se nalazila stara nauljana rana to je prokrvarila. S ranom je postupao tako grubo kao da je isto toliko bezosjetna koliko i turpija. Opet sam se silno prestraio njega, jer se sav pomamio od divlje urbe s kojom je pilio, a bio sam u velikom strahu da dulje izostanem od kue. Rekoh da moram otii, no on se nije ni osvrnuo na to, te pomislim, bit e najbolje da se nezamjetno odunjam. Kad sam ga posljednji put pogledao, vidio sam kako je glavu sagnuo nad koljenom i kako bez predaha pili negve, nestrpljivo pro-klinjui i gvode i nogu. Zastao sam sred magle da osluhnem, i posljednje to sam uo bilo je neprestano kripanje turpije.4. POGLAVLJEOekivao sam da u u kuhinji nai straara, koji ve eka da me povede sa sobom. No ne samo da nije bilo straara, nego ni provalna kraa nije jo bila otkrivena. Gospoda Joe stvarala je prava udesa da kuu uredi za dananji sveani dan. Posadila je Joea na kuhinjski prag da ne dospije u smetljaru, kamo bi ga sudbina prije ili kasnije dovela uvijek kada bi se moja sestra svom duom dala na ienje podova u kui. A gdje si ti, dobijesa? glasio je boini pozdrav gospode Joe kad smo se pojavili ja i moja grjena savjest.27

Odgovorih da sam bio vani sluati boine pjesme. Lijepo! primijeti gospoda Joe. Bolje nego da si poinio to gorega. Nema sumnje, pomislim.- Da nisam kovaeva ena i ropkinja (to je ista stvar), koja nikad ne skida pregae, moda bih i ja pola sluati boine pjesme ree gospoda Joe. Jako volim boine pjesme, i to je najbolji razlog to ih nikada ne ujem.Joe, koji se usudio poslije mene ui u kuhinju kad je nestalo smet-ljare, povue nadlanicom preko nosa i pomirljivo se osmjehne kad ga gospoda Joe osinu pogledom. Poto je skinula oi s njega, Joe kriom sastavi svoja dva kaiprsta u obliku kria kao ugovoreni znak da je i njegov kri, gospoda Joe, zle volje.' Kako je gotovo uvijek bila zle volje, Joe i ja bismo po itave nedjelje s naim prekrienim prstima nalikovali na spomenike kriara s prekrienim nogama.ekao nas je sjajan ruak: usoljena svinjska butina s povrem i par peenih pilia s nadjevom. Ukusna mesna pateta bjee spravljena jo juer izjutra (emu treba zahvaliti da jo nitko nije primijetio nestanak sasjeckanog mesa). Puding se ve puio na vatri. Ovo je svestrano pripremanje bilo uzrokom da nam je ni pet ni est uskraen doruak jer meni - ree gospoda Joe - bome nije ni na kraj pameti da vas kao svaki dan do grla nakljukam i zatim perem sude, a ne znam gdje mi je glava od silnog posla to me jo eka!Tako smo dobili na brzu ruku svaki svoju kriku, kao da smo vojska od dvije tisue vojnika na hitnome pohodu, a ne mukarac i malian kod svoje kue. Srknuli smo pokoji gutljaj vodnjikava mlijeka iz vra na kuhinjskom stolu, smjekajui se skrueno i ponizno. Za to je vrijeme gospoda Joe povjeala iste bijele zavjese, pribijala avliima novi cvijeem izvezeni prevjes na kaminsku oplatu namjesto staroga, poskidala zastirae s namjetaja u sobici za sveane zgode, to se nalazila na drugoj strani hodnika. U toj je gostinjskoj sobici sav namjetaj u svako drugo doba bio prekriven hladnom koprenom srebrnog papira, tovi-1 Igra rijeima: cross u engleskom znai kri i zle volje. - Prev.

12

28e i ona etiri keramika psia s crnim njukicama i cvjetnom kotari-com u gubici na kaminskoj polici, nalik jedan na drugoga kao jaje jajetu. Gospoda Joe bjee domaica koja nadasve voli istou, ali takoer i prava umjetnica u tome da svoju istou uini neprijatnijom i nepod-noljivijom od same prljavtine. istoa je najblia pobonosti, a neki se ljudi slue vjerom kao gospoda Joe istoom.Gospoda Joe bila je toliko zaokupljena poslom da je prisustvovala slubi Bojoj preko zamjenika, to e rei da smo u crkvu ili Joe i ja. U svom radnom odijelu bio je Joe dobro graen mukarac, naizgled u svemu pravi kova. U praznikom je bio sliniji neto otmjenijem ptijem strailu nego bilo emu drugom. Ni jedan komad odijela nije mu pristajao, kao da nije njegovo, i to god bi tada imao na sebi, titalo ga i uljalo. Ovom sveanom zgodom, kada su zvona veselo zazvonila, izaao je iz svoje sobe kao suta neutjeljiva bijeda u nedjeljnim pokajnikim haljinama. Sto se mene tie, mislim da je moja sestra podravala neko principijelno miljenje da sam mladi zloinac, to ga je (na dan moga roenja) uhapsio neki poroajni Doktor-Policajac pa izruio njoj da postupa sa mnom kako to zahtijeva uvrijeena Pravda. Uvijek je sa mnom postupala kao da sam se rodio na svoju izriitu elju protiv zahtjeva zdravog razuma, vjere i morala, i navlas doao na svijet usprkos savjetu mojih najboljih prijatelja, koji su me odvraali od toga. tovie i onda kad bi me odveli krojau da mi kroji novo odijelo, dali bi mu izriito nareenje da ga saije po kroju odjee za djeake iz Popravilita i da svakako sprijei slobodno kretanje mojih ruku i nogu.Zato je pogled na Joea i mene, kad polazimo u crkvu, morao ganuti svako milosrdno srce. Pa ipak, to sam trpio izvana, ne da se porediti s mukama koje sam trpio iznutra. Uas, koji bi me spopadao kad god bi se gospoda Joe pribliila smonici, ili izala iz sobe, moe se usporediti jedino s kajanjem kad sam pomiljao na ono to su moje ruke uinile. Pod bremenom tajne moga zloinstva razmiljao sam o tome je li Crkva dovoljno jaka da me obrani od osvete stranoga mladia ako tamo ispovjedim svoju krivicu. Zamiljao sam kako bi u onaj mah, kada se itaju odzivi i kada sveenik kae: Sada je as da kaete svo-29\

ju!, i za mene kucnuo as da ustanem i zatraim poseban razgovor u sakristiji. Da nije Boi, ve nedjelja, vrsto sam uvjeren da bih uvelike bio zapanjio na maleni skup vjernika sluei se ovim krajnjim sredstvom.Kod nas su trebali biti na ruku gospodin Wopsle, crkvenjak, gospodin Hubble, kolar, njegova ena i ujko Pumblechook (Joeov ujak, ali ga je gospoda Joe prisvojila), imuan prekupac itom u oblinjem gradiu, koji je sam koijaio svoju zatvorenu koiju. Ruak je bio zakazan za jedan i pol. Kada smo Joe i ja doli kui, naosmo ve postavljen stol, sveano odjevenu gospodu Joe kako sprema ruak, i vrata u proelju otkljuana (to inae nisu bila) da bi uzvanici mogli ui, a sve u najveem sjaju. No o provalnoj kradi dosada ni slova.Doe vrijeme, ali meni ne odlaknu, i stigoe uzvanici. Gospodin Wopsle s rimskim nosom i s velikim blistavim elavim tjemenom imao je dubok glas, kojim se neobino ponosio. Zaista su se svi njegovi znanci slagali u tome da bi on svojim glasom natpjevao naeg sveenika u svakom poglavlju Evanelja, dok je on sam uvjeren da bi se zacijelo proslavio u tom zvanju kad bi u crkvi bilo doputeno natjecanje. No poto u crkvi nema slobodnog natjecanja, ostao je, kako rekoh, crkvenjak. Ali je zato u svakom njegovu otpjevanom Amen odjekivala pobjednika slava, a kada bi najavljivao psalme, koje bi trebalo pjevati - uvijek je izgovarao cijeli stih - a prvo pogledao skup vjernika kao da hoe rei: uli ste glas moga prijatelja s propovjedaonice, a sad sluajte moje pojanje.Otvarao sam vrata uzvanicima ne bi li pomislili kako je u nas obiaj da svakog dana otvaramo vrata - i prvi gost kome sam ih otvorio bio je gospodin Wopsle. Zatim sam ih

13

otvorio gospodinu i gospodi Hubble, a najzad ujku Pumblechooku. Bilo mi je, meutim, pod prijetnjom najstroe kazne zabranjeno da ga zovem ujakom. Gospodo Joe ree ujak Pumblechook, sredovjean, krupan i sipljiv mlitavac s ustima kao u ribe, s tupim izbuljenim oima i na-kostruenom kosom boje pijeska, koji kao da se taj as umalo nije udavio i upravo sada opet osvijestio: Donesoh vam kao boini dar,30

donesoh vam, kumo, bocu panjolskoga vina, i k tomu, kumo, bocu portugisca.Pojavio bi se svakog Boia kao s naroitom novou i uvijek izgovorio posve iste rijei, nosei svoje dvije boce kao buice za gimnastiku. Svakog Boia bi gospoda Joe odgovarala, kao to je i sada odgovarala: Uuuj-ko Pum-ble-chook! To je zaista ljubazno! A on bi svakog Boia otpovrnuo, kao to je i sada otpovrnuo: Dar nije vei od vaih zasluga. Jeste li svi zdravi i veseli, a kako si ti, maleni sitneu? mislei pod time mene.U takvim smo prilikama ruali u kuhinji, a poslije bismo se preselili u gostinjsku sobu i tamo jeli orahe, narane i jabuke. Ta je promjena bila vrlo nalik na Joeovo skidanje radnog i navlaenje nedjeljnog odijela. Ovom je prilikom moja sestra bila vrlo ivahna i zaista uglavnom mnogo prijaznija u drutvu gospode Hubble, nego u ma kojem drugom drutvu. Sjeam se gospode Hubble kao omalene, kotunjave enice s kovrastom kosom, u haljini plavetnoj kao nebo, a svi su je kao po dogovoru smatrali mlaahnom, jer je pola za gospodina Hubblea ne pamtim vie u koje davno minulo vrijeme kad je bila mnogo mlada od njega. Gospodina Hubblea sam zapamtio kao ilava, pogr-bljena starca, uzvijenih plea, koji je irio oko sebe zadah pilotine, a noge mu bile neobino raskreene, te sam pod njihovim lukom, u danima moga djetinjstva, uvijek vidio itav kraj na milje daleko kad bi mi dolazio puteljkom u susret.Da i nisam orobio smonicu, ipak bih se u tom estitom drutvu osjeao nelagodno. Ne zato to mi je otri rub stola pritjenjavao svojom ploom prsa, a Pumblechook mi zabio svoj lakat u oko, ne zato to mi nije bilo doputeno da govorim (ta ja nisam ni htio govoriti!), a ni zbog toga to su me astili ljuskavim zavrecima pileih bataka i najloijim okrajcima svinjetine, kojima se prase za ivota zaista najmanje ponosilo. Ne bih svemu tome zamjerio da su me samo ostavili na miru. Ali mi nisu dali mira. Smatrali su da bi neto izgubili, ako ne bi svakog trenutka navrnuli razgovor na mene i zabadali otre strjelice svoje dosjetljivosti u me. Pomislili biste da sam jedan od onih nesretnih31

malih bikova u panjolskoj areni, koliko su me ljuto izranili svojim moralnim bodljama.Poeli su, tek to smo sjeli za stol. Gospodin Wopsle je govorio molitvu zahvalnicu deklamirajui kao glumac - a to je, kad se danas toga sjetim, bila neka bogomoljaka mjeavina Duha iz Hamleta i Richarda Treeg. Zavrio je vrlo dubokim uzdahom kako bismo zaista imali razloga da budemo zahvalni. Nato moja sestra upre oi u mene i ree priguenim glasom: Jesi li uo? Budi zahvalan! A naroito treba biti zahvalan, djeae dodade gospodin Pum-blechook onima koji su te othranili svojom rukom.Gospoda Hubble zatrese glavom, gledajui me alostivo, kao da ve unaprijed sluti da nikad ne u doi na zelenu granu i upita: Kako to da mlade nikad nije zahvalna? Ta moralna tajna bila je i suvie zamrena za sve nazone, dok je najzad gospodin Hubble ne rijei jasno i glasno rekavi: Priroena izopaenost. Svi promrmljae: Istina! - i pogledae u mene naroito neprijatno, kao da se to tie samo mene.Joeov poloaj i utjecaj bio je u drutvu jo slabiji nego inae (ako je to mogue). Ipak me je na svoj nain uvijek pomagao i hrabrio kad god je mogao, naroito za vrijeme ruka, sipajui

14

mi u tanjur umak od peenke, ako ga je bilo. Kako ga je danas bilo u izobilju, izruio je u tom trenutku u moj tanjur oko etvrt litre.Malo kasnije, jo za ruka, iznese gospodin Wopsle otru ocjenu upnikove propovijedi te nam saopi kakvu bi propovijed on odrao, dodavi po svom obiaju: kad bi bilo doputeno javno natjecanje. Poastivi nas s nekoliko poetnih reenica, izjavi daje, po njegovu miljenju, dananja tema bila loe izabrana, i dometnu da je to tim vie neoprostivo to ima toliko tema da se upravo samenameu. Istina potvrdi ujko Pumblechook. E, gospodine, pogodiste ba u glavu! Bezbroj tema se upravo same nameu onima koji im znaju staviti soli na rep. Upravo to treba. Tko ima samo malo soli pri ruci, ne treba dugo traiti temu. - Razmislivi malo, nadoda: - Uzmimo, na primjer, svinju. Ako traite temu, pogledajte svinju!32

Upravo tako, gospodine. Vrlo pouno za mlade - odvrati gospodin Wopsle. Znao sam da e me uvaliti jo prije nego dokraji. Iz dotinih rijei Svetog pisma dale bi se izvesti mnoge moralne pouke.( To ti sluaj ubaci moja sestra strogim glasom.) Joe mi uspe jo malo umaka. Svinja- produi gospodin Wopsle svojim najdubljim glasom, upirui vilicom u moje zacrvenjele obraze kao da izgovara moje krsno ime svinje su bile drutvo sina razbludnoga. Prodrljivost svinje slui kao zastraujui primjer mladei. (E, izabrao je divan primjer, i to ba on koji je maloas pjevao slavu svinjetini to je tako sona i masna!) - Sto je za osudu kod svinje, jo je u veoj mjeri za osudu kod djeaka. Ili djevojice priklopi gospodin Hubble. Dakako, gospodine Hubble, ili djevojice prihvati pomalo raz-draeno gospodin Wopsle ali tu nema ni jedne djevojice. Osim toga obrecnu se gospodin Pumblechook na mene zamisli samo da si se rodio kao Skvialo... Takav se i rodio! Nikad ne bjee veeg skviala javi se moja sestra vanim i uzbuenim glasom.Joe mi naspe jo malo umaka od peenke. Dobro, dobro, no ja sam pomiljao na etveronono Skvialo ree gospodin Pumblechook. - Da si se rodio kao takvo Skvialo, sada ne bi bio tu. Bome ne bi... Ili u tom obliju primijeti gospodin Wopsle, odmahujui glavom prema zdjeli. Ne mislim u tom obliju, gospodine otpovrne gospodin Pumblechook, koji je mrzio da ga prekidaju; mislim da ne bi bio u drutvu starijih i pametnijih od sebe, crpao mudrost sluajui njihove razgovore i valjao se u raskonom obilju. Zar bi sada bio tu? Ne, nipoto ne. Sto bi bila tvoja sudbina? obrati se opet meni. Prodali bi te za toliko i toliko ilinga po trnoj cijeni za takvu ivotinju, i doao bi mesar Dun-stable, izvukao te iz slame, tutnuo pod lijevu miku, s desnom rukom odigao svoj haljetak, izvadio iz depa prsluka no, prolio tvoju krv i oduzeo ti ivot. Nitko te ne bi othranio svojom rukom. Ni govora!33Charles D/ckensJoe mi ponudi jo malo umaka, no bojao sam se primiti. Zadao vam mnogo muke i jada, kumo ree gospoda Hubble, saalijevajui moju sestru. Muke? odjeknu glas moje sestre. I jada? pa onda izbroji itav straan katalog svih bolesti, to sam ih ja skrivio, svih zloinstava, zbog kojih je probdjela besane noi, svih povisokih mjesta, s kojih sam se sruio, svih dubokih jama, u koje sam upao, svih ozljeda, to sam ih sebi nanio i svih onih zgoda kada je poeljela da bih bio ve mrtav, a ja se tvrdoglavo ustruavao da legnem u grobak.

15

ini mi se da su Rimljani jedni drugima dodijali zbog svojih nosova. Moda su ba zato i postali takvi kakvi su bili - narod nemirne udi. Bilo kako bilo, rimski nos gospodina Wopslea toliko mi je dozlogrdio, dok je moja sestra nabrajala moje prestupke, da me podilazila iva elja da ga tako dugo povlaim za njegovu nosinu dok ne propiti. Sve to sam propatio do sada, nije bilo nita prema osjeajima koji su ovladali nada mnom kad su poslije litanije moje sestre svi uutjeli i u-prli u mene poglede pune gnjeva i uasa (to sam i te kako svjesno i bolno osjeao). Pa ipak ree gospodin Pumblechook, vraajui se spretno temi, od koje se drutvo udaljilo - svinjetina je - za one to pate od ui -suvie masna. Gucnite nekoliko kapi rakije, ujko ponudi ga moja sestra.Nebesa! Najzad je kucnuo as! Osjetit e da je rakija slaba i rei ostalima, a moja e sudbina biti zapeaena! Grevito sam objema rukama uhvatio nogu stola oekujui strani sud.Moja sestra pode po kameni vr, vrati se s njime i natoi ujaku rakije, jer osim njega nitko nije htio piti. Prokletnik se igrao aom die je i zagleda se kroz nju prema svjetlosti, opet je stavi na stol pro-duavajui moje muke. Sve to vrijeme gospoda Joe i Joe ustro su pospremali stol da naine mjesta za patetu i puding.Nisam skidao oiju s njega. Drei se neprestano grevito rukama i nogama za nogu stola, vidio sam kako je onaj bijednik veselo opipao au, podigao, pa se nasmijao, zabacio glavu i istrusio rakiju. Sve je34

nazone spopalo neiskazano zaprepatenje kad je ujko nato poskoio, zavrtio se nekoliko puta oko sebe, strahovito se grio i poskakivao za-plesavi ples kalja - hripavca, a zatim sunuo napolje. Vidjeli smo kroz prozor kako se estoko bacaka i iskaljuje, razvukavi lice u nakaznu grimasu, oito enuvi umom.Drao sam se i dalje vrsto za svoje uporite, dok su gospoda Joe i Joe istrali za njim. Ne znam kako sam to uinio, ali nisam nimalo sumnjao da sam ga neim otrovao. Odlanulo mi je u tom stranom kripcu kada su ga doveli natrag, te se - ibajui pogledom itavo drutvo, kao da mu je zbog njih pozlilo - svalio na svoj stolac i prostenjao samo jednu jedinu znaajnu rije: Katran!Dotoio sam u onaj kameni vr katranovu vodicu! Znao sam da e gospodinu Pumblechooku svakim asom biti sve gore. Pomakoh nogama stol, a da nitko nije vidio, kao to danas ine spiritisti.- Katran! - uzvikne moja sestra sva zapanjena. - Ta, otkud se u rakiji stvorio katran?Ujko Pumblechook bio je u naoj kuhinji svemoan, pa ni da uje tu rije, ni da se govori o tome, ve zapovjedniki odmahne rukom i zatrai borovike s vodom. Moja se sestra nekako opasno zamislila, ali sad je dobila pune ruke posla da donese boroviku, vrelu vodu, eer i koru limuna, pa da sve to smijea. Bar zasada bio sam spaen. Jo sam svejednako drao nogu od stola, ali sam je sada stezao u zanosu zahvalnosti.Malo-pomalo smirio sam se tek toliko da sam ispustio nogu od stola i prihvatio se pudinga. Gospodin Pumblechook se takoer prihvati pudinga, a prihvatie se i svi ostali. Nestade pudinga, a lice gospodina Pumblechooka opet zasija pod blagim i veselim djelovanjem borovike s vodom, i ja se ve ponadah u mislima da u bez vee nevolje pre-turiti dan, kadno sestra zapovjedi Joeu: - Ciste tanjure, neugrijane.Ruke smjesta poletjee da se grevito stegnu oko noge stola i ja je privukoh na grudi kao da mi je driiga iz mladosti i dua moje due. Predvidio sam to je imalo doi i naslutio da mi je sada zaista odzvonilo.35

16

Morate okusiti ree moja sestra medenim glasom gostima morate jo okusiti divan i ukusan dar ujke Pumblechooka, jer konac djelo krasi!Zar su zbilja morali? Daj Boe, nikad se ne ponadali da okuse patete!- Morate znati - ree moja sestra ustajui - radi se o pateti, sonoj svinjeoj pateti.Gosti zaagorie ushienim odobravanjem. Ujko Pumblechook, svjestan svojih zasluga kojima je zaduio svoje blinje, ree prilino ivahnim glasom, uzevi u obzir sve to se dogodilo: No, gospodo Joe, potrudit emo se svojski, amo s patetom da je nanemo.Moja sestra izae daje donese. Sluao sam kako njezini koraaji odmiu prema smonici. Promatrao sam gospodina Pumblechooka kako balansira noem. Vidio sam po zadrhtalim nosnicama rimskog nosa gospodina Wopslea da mu se opet probudio tek. uo sam napomene gospodina Hubblea da komad sone patete prija poslije svakog jela i ne kodi nimalo zdravlju a Joe je dodao: I ti e dobiti svoj dio, Pipe. Ote mi se vrisak uasa, ni sad ne znajui je li bio samo u dui, il' je moda zaista resko odjeknuo medu gostima. Osjetih da se prevrila mjera i da moram pobjei. Ruke mi se otkinue od stola i ja nagnem bjeati glavom bez obzira.Ali dotrao sam samo do kunih vata, jer naletim glavom na etu vojnika s muketama; jedan od njih zamahne lisiinama prema meni i ree: Tu smo! A sad pozor! Naprijed!5. POGLAVLJEKada se pojavila eta vojnika i kundacima svojih nabijenih muketa tresnula na pragu kue, poustajae zbunjeni gosti od ruka, a gospoda Joe, vraajui se praznih ruku u kuhinju, zastade kao prikovana, izbu-ljenih oiju usred zapanjene kuknjave: - Blagi Boe, bogo moj, kud -nestade patete?36

Narednik i ja bijasmo u kuhinji, kad se gospoda Joe s razrogaenim oima iudavala, a meni se za to vrijeme donekle sredile misli. Bjee to naime narednik, koji mi je maloas uputio one rijei, a pogledom sada prelazio po drutvu pruajui im ljubazno desnicom lisiine, dok mu je lijeva ruka poivala na mom ramenu.- Oprostite, moje dame i gospodo - progovori narednik- kako maloprije spomenuh na vratima ovom junakom utokljuncu (a nita nije spomenuo) krenuo sam uime kralja u potjeru i potreban mi je kova. A molim vas lijepo, zato vam ba on treba? odbrusi moja sestra, u isti as kivna to ga uope netko treba. Gospo odvrati uljudni narednik odgovorio bih u svoje ime da traim ast i zadovoljstvo kako bih se upoznao s njegovom odlinom enom, no govorei uime kralja, moj odgovor glasi: trebam s njim obaviti neki posli.Svi su smatrali daje lijepo to je narednik rekao, te je gospodin Pumblechook glasno uskliknuo: E, ta mu valja!- Eto vidite, kovau - nato e narednik, koji je odmah na prvi pogled pronaao Joea - dogodila se nezgoda s lisiinama, te sam primijetio da se na jednima brava ne da zakljuati, a ni spojke ne prileu dobro. Pa kako su nam lisiine sad potrebne, biste li ih malo pregledali?Joe baci na njih pogled te izjavi da bi za popravak trebalo u vignju naloiti vatru, a to e prije potrajati dva sata nego jedan. - Odista? Onda, kovau, smjesta na posao odgovori narednik, kome se urilo. Obavljamo dunost uime Njegova Velianstva, pa ako vam moji ljudi mogu biti od pomoi, odmah e se prihvatiti posla.Nato pozove momke, koji su jedan za drugim upali u kuhinju i po-slagali oruje u kut. Zatim su po vojniki, oputenih ruku stajali, odmarajui as koljeno, as ramena, as raskopavali opasa ili torbu ili otvarali vrata da, ispruivi vratove iz svojih visokih ovratnika, to dalje pljucnu u dvorite.

17

Sve sam nesvjesno gledao, jer sam bio u dvostrukom strahu to e se dalje dogoditi. Ipak sam malo-pomalo shvatio da lisiine nisu na-37

mijenjene meni i da je zasad barem vojska pobudila vei interes od patete i potisnula je u zasjenak. Dotle sam donekle sredio svoje ratrkane misli. Biste li mi rekli koliko je sati? obrati se narednik gospodinu Pum-blechooku, po ijem se razumnom dranju moglo s pravom zakljuiti da je toan kao sat. Ba je prolo dva i pol. Pa nije tako strano ree narednik razmiljajui stii emo na vrijeme, makar bili prisiljeni da ekamo gotovo dva sata. Koliko je po vaem raunu daleko odavle do movara? Bit e da nema vie od milje? Upravo milja ree gospoda Joe. Pa lijepo. Poet emo ih opkoljavati u suton. Naredba glasi: u sumrak. Ima, dakle, vremena. Robijae, narednice? - upita gospodin Wopsle kao da se to po sebi razumije. Da! - odvrati narednik - dvojica. Znamo vrlo dobro da su jo u movarama, a prije mraka ne e se usuditi da izmile. Je li itko od vas vidio tu divlja u blizini?Svi osim mene odgovorie iste savjesti da nisu. Na mene nitko nije ni pomislio. Nadam se ree narednik da e se uvjeriti prije no to misle da su pali u zasjedu i da smo ih opkolili. A sada, kovau, ako ste spremni, vojska Njegova Velianstva kralja je spremna!Joe je meutim svukao prsluk, skinuo ovratnik i privezao konu pregau, te pode u kovanicu. Jedan od momaka rastvori drvene kapke na prozorima, drugi naloi vatru, trei prione uz mijeh, a ostali se natisnu oko vatre to se ubrzo rasplamtjela. Joe se sada lati ekia i stade kovati i nabijati, nabijati i kovati, a mi naokolo gledamo.Zanimanje za hajku ne samo to je zaokupilo svaiju pozornost, ve je i moju sestru uinilo podanom. Natoi iz burenceta krag pive za momke, a narednika pozva na aicu rakije. No gospodin Pumblec-hook ree otrim glasom: Dajte mu vina, kumo, jamim da u njemu nema katrana. - Narednik mu nato zahvali i ree da voli pie bez kat-38

rana pa e radije popiti au vina. Kada mu pruie au, zaeli njegovu velianstvu dug ivot, a nazonima sretan Boi, istrusi je naiskap i ob-lizne usne. Dobra kapljica, narednice? upita gospodin Pumblechook. Rekao bih odvrati narednik da je iz vae kleti... Gospodin Pumblechook zagrohota pretilim smijehom i zapita: Kako znate? Jer ste ovjek koji zna to je to otpovrne narednik tapui ga poramenu. Mislite? nato e gospodin Pumblechook i kao maloprije ponovno udari u smijeh. Daj jo jednu! Ali zajedno s vama. I do dna odgovori narednik. Vrak moje pod peteljku vae, a peteljka vae na vrak moje kuc! jedanput, kuc! dvaput najljepa staklena svirka! Da ste ivi i zdravi i uvijek znali prosuditi to je dobro, kao u ovom trenutku ivota!Narednik ponovno iskapi au na duak i kao da nije bio nesklon da okine i treu. Opazio sam da je gospodin Pumblechook u svojoj gostoljubivosti kanda zaboravio daje vino bio donio na dar; uzeo je bocu iz ruke gospode Joe i prisvojio za sebe ast da natae svima redom u neodoljivom nastupu srdanog veselja. tovie, i meni dopade poneki gutljaj. Tako je obilno

18

sipao vino da je zatraio da mu se donese ak i druga boca, pa je i ta ba kao i prva u tili as planula u njegovim podanim rukama.Gledao sam sve te ljude kako su veselo nagrnuli oko vignja, i pomislio da im je moj jadni prijatelj bjegunac u stranoj movarnoj ravnici zapravo i zasladio ruak. Nisu se ni izdaleka tako dobro zabavljali prije uzbuenja, kojemu je on bio uzrok. Sada su svi ve unaprijed uivali pri pomisli da e uloviti ona dva zlotvora, a mijeh je svojim hukta-njem dozivao bjegunce, vatra se zbog njih rasplamtjela, Joe kovao i zveketao njih radi, dim kuljao u potjeri za njima, a tmurne im sjene na zidu prijetile kad bi plamen liznuo i opet se smirio, a usijane varnice prtale i ugasle sada se mojoj ojaenoj mladenakoj mati priinilo da se i blijedo popodne utrnulo zbog one dvojice bijednika.39

Joe najzad zavri svoj posao, a kovanje i huktanje umukne. Kad je Joe navukao kaput, sakupio je hrabrost predloiti da neki od nas podu s vojnicima i vide kako e se ta hajka zavriti. Gospodin Pumblechook i gospodin Hubble otklonie, jer ele popuiti po jednu lulu, a ne mogu ostaviti ni dame posve same; gospodin Wopsle ree da je voljan poi ako pode i Joe. Joe pristade, a povest e i mene sa sobom ako dopusti gospoda Joe. Pouzdano znam, nikad nam ne bi dopustila poi da nije u nje prevladala radoznalost. Htjela je sve doznati, i kako se hajka svrila. Zbog toga dobaci samo napomenu: Ako se vrati s djeakom razmrskane glave od taneta mukete, onda mi ne dolazi s molbom da mu je opet namjestim.Narednik se uljudno oprosti s damama, a s gospodinom Pumblec-hookom rastade se kao s dobrim drugom; sumnjam, meutim, da bi se divio vrlinama toga dentlmena da su obojica bili trijezni, a ne ve malo pri piu. Momci dohvatie puke i svrstae se u stroj. Gospodinu Wopsleu, Joeu i meni bilo je strogo nareeno da se drimo pozadi i da ne zucnemo ni rijei kad stignemo do movara. im smo izili na o-tar zrak, koraajui ustro prema cilju, doapnuh Joeu izdajniki: Nadam se da ih ne e nai. A Joe mi uzvrati aptom: iling bih dao, Pipe, da im je uspjelo kidnuti!Ne bjee ni jednog namjernika iz sela da nam se pridrui, jer je vrijeme bilo hladno i natuteno, cesta izrovana, pa se omicale noge, mrak se ve sputao, a ljudi u svojim domovima palili vesele vatre na ognjitima svetkujui dananji dan. Poneki samo pojurie naas do jako osvijetljenih prozora i zurili su za nama, ali nitko iv ne izie van. Zakrenusmo za putokaz, a onda uzesmo pravac prema groblju. Tu se zadrasmo nekoliko trenutaka jer nam narednik dade znak rukom, dok su dva-tri momka zala medu grobove, a pretraili su i crkveni trijem. Ne naavi nita, opet izadoe. Proavi kroz pokrajnja grobljanska vrata, uputismo se prema movarnoj ravnici. Stade pratiti otra solika i zapljusne nas u lice noena vjetrom, to je duvao s istoka, a Joe me naprti na leda.Kad smo zali u tu turobnu pusto, nitko nije ni slutio da sam prije osam ili devet sati ovdje sreo onu dvojicu bjegunaca i vidio gdje se kri-40

ju, i sada prvi put s najveim strahom pomislim da li e, ako naidemo na njih, onaj moj robija pomisliti da sam ja doveo vojnike do tog mjesta? Ta pitao me je jesam li izdajniko njukalo i dodao da bih bio bijesno tene kad bih se ovako mlad dao u hajku za njim. Hoe li povjerovati da sam njukalo i bijesno tene i da sam ga zaista izdao?Utaman mi bjee pitati sada za to. Jahao sam na Joeovim leima, a poda mnom Joe, preskaui jarke poput lovakog konja i opominjui gospodina Wopslea da se ne spotakne i ne razbije svoj rimski nos, ve potri zajedno s nama. Vojnici su bili pred nama, poredani u dugoj crti razdaleko jedan od drugoga. Krenuli smo putem kojim sam i ja bio poao i zalutao u magli. Ili se magla jo nije digla iz movara, ili ju je vjetar ve rasprio. U krvavom odsjevu

19

suneva zalaska jasno se vidio svjetionik, vjeala, humak s tvravom i obala s onu stranu rijeke, iako tek pridueno u vodnjikastim olovnim arama.Srce mi udaralo u prsima, kao po nakovnju, o Joeova iroka plea. Ogledavao sam se na sve strane ne u li gdje ugledati ma kakav znak odbjeglih robijaa. Ali njima ni traga, ni glasa. Gospodin Wopsle me je ne jedanput uplaio svojim puhanjem i sipljivim dahtanjem. Pomalo sam se naviknuo na nj i dobro ga razlikovao od glasova to su dopirali do nas iz smjera kojim smo krenuli u potjeru. Protrnuh od strave kad mi se priinilo da ujem kako turpija jo uvijek kripi; no to bjee samo zvek ovje klepke. Ovce prestadoe pasti gledajui bojaljivo u nas; goveda okrenue glave od solike i vjetra buljei srdito u nas, kao da smo mi krivi za obje te nevolje; no osim tih znakova ivota i jezivog drhtanja svake travke u trenucima kad zamire dan, nita nije naruavalo turobnu tiinu u movarnoj ravnici.Vojnici su nastupali prema staroj tvravi, dok smo mi ili neto podalje iza njih, kadno svi u isti as stadosmo. Noen vjetrom i kiom dopre do nas otegnuti krik. Ponovno drugi glasniji krik izdaleka, negdje s istone strane. Ne, bila su dva krika, ili vie u isti mah, sudei po mjeavini glasova.Narednik i vojnici pokraj njega potiho su se dogovarali kad pristi-gosmo Joe i ja. Oslukujui askom, Joe (koji je bio otra sluha) sloi41

se s njima, a takoer i gospodin Wopsle (koji nije dobro uo). Narednik brzo i odluno zapovjedi da se nitko ne odazove tim glasovima, a momci neka krenu zaobilazno drugim smjerom brzim korakom. I tako skrenusmo nadesno (prema istoku). Joe je divno kasao te sam se morao vrsto drati da ne padnem s njegovih leda.To je sada uistinu bilo jurianje, a Joe je za sve to vrijeme izgovorio jedine dvije rijei - udri naprijed! - Niz nasip, uz nasip, preko gatova pa pljuskac! u prokope i kroz guste trake: nitko nije gledao po emu gazi. Sto smo blie bili mjestu, odakle je dopirala vika, ulo se sve jasnije da ne vie samo jedan ovjek. Na mahove sve utia, a tad bi i vojnici nijemo stali. Kad bi se ponovno prolomila vika, vojnici bi udarili u jo bri trk, a mi za njima. Poslije nekog vremena prevalili smo toliki komad puta da smo uli glasove od kojih je jedan za-pomagao: Ubi me! a drugi: Tu su robijai! Bjegunci! Ovamo straa! A onda kao da su se oba glasa guila u borbi, a zatim se opet izvijali krikovi.Sada su vojnici pojurili kao jeleni, a tako i Joe.Narednik je prvi od sviju stigao na mjesto vike, a dvojica vojnika tik iza njega. Kad svi dopadosmo, ve su drali zapete i uperene puke u rukama. Obojica su tu! dahtao je narednik, zagrezao u glib prokopa. Predajte se obojica! Proklete zvijeri, ne krvite se!Voda je pljuskala, glib prtao na sve strane, padale kletve i udarci kada se jo nekoliko vojnika spustilo u jarak u pomo naredniku i stalo izvlaiti prvo mog bjegunca, a zatim drugoga. Obliveni krvlju i bez daha, bacali su se i otimali mrsei grdne kletve; no ja sam dakako prepoznao obojicu. Upamtite ree moj robija briui dronjavim rukavima krv s lica i stresajui sa svojih prstiju uperke iupane kose ja sam ga uhvatio! Ja sam ga vama izruio! Upamtite! To nije nimalo vano odgovori narednik od toga ne e, pri-jane moj, imati ba veliko zadovoljstvo, jer si se i ti naao u nebranom grou. Stavite mu lisiine!42

Ni brige me to mi ne e donijeti zadovoljstva. Ne item veeg no to ga imam sada ree moj bjegunac i zasmije se zadovoljno. Uhvatio sam ga, a on to zna. To mi je dosta!

20

Drugi je robija sav posivio i sada mu je bio ne samo lijevi obraz natuen, nego itavo lice izudarano i izgrebeno. Nije smogao ni toliko daha da progovori, i dok nisu svakomu napose stavili lisiine, naslanjao se na vojnika, jer bi se inae sruio na zemlju. Pazite dobro, straari pokuao me je ubiti bile su mu prve rijei. Pokuao ga ubiti? ponovi moj robija prezirno. Da sam pokuao, bio bih i izvrio! Ja sam ga uhvatio i predao vama, eto to sam uinio. Ne samo to sam ga sprijeio da umakne iz movare, nego sam ga ba dovukao amo dovukao natrag ve s polovice njegova puta u slobodu. Molim lijepo, to je gospodin, ta lopua. Moja je zasluga to e galija opet dobiti svoga dentlmena. Ja da njega ubijem? Ba bi se isplatilo, kad sam mogao da mu se jo ljue osvetim i da ga do vuem amo!Drugi je jo uvijek zasopljeno dahtao: On je on je pokuao da me - da me ubije. Vi ete - to - posvjedoiti. Posluajte! ree moj robija naredniku. Kidnuh s galije bez iije pomoi. Stavio sam sve na kocku i - uspjelo je. Mogao sam se iskobeljati i iz ove kao smrt hladne ravnice eto, pogledajte moju nogu: ode gvode da nisam otkrio, da je i on tu. On da se seta na slobodi? Njega da pustim da se koristi sredstvom to sam ga ja pronaao? On da se opet poslui sa mnom kao svojim oruem? I po drugi put? Ne, ne, to ne, pa makar crkao na dnu toga blata i on uzbudljivom gestom svojih okovanih ruku pokaza na jamu. - Sepao sam ga i drao da biste ga primili iz mojih aka!Drugi bjegunac, koji se oigledno uasno plaio svoga druga, ponovi: Pokuao me ubiti. Da niste doli, bio bih ve mrtav. Lae! krikne moj robija bijesnom odlunou. Rodio se kao laac, a kao laac e i crknuti. Pogledajte mu samo njuku na kojoj pie da je laac. Neka mi pogleda u oi, ako se usuuje!43

Onaj drugi, silei se da razvue lice u prezriv smijeak- to meutim nije moglo izbrisati nervozne trzaje to su mu se grili oko usana pogledavao je na vojnike, pogledavao po movarnoj ravnici i vrljao pogledom po nebu, ali nikako da pogleda govornika. Jeste li vidjeli! produi moj robija. Vidite li, kakva je hulja? Vidite li te podle nemirne oi? Ba tako su mu oi poigravale kad su nam sudili. Ni naas da mi pogleda u oi.Onaj drugi je neprestano oblizivao svoje suhe usne i skretao oima sad u daljinu, sad oko sebe; najzad upre pogled askom u govornika i ree: - Nisi bas bogzna to za vidjeti - zamirivi podrugljivo prema njegovim okovanim rukama. Mog robijaa spopade takav oajniki bijes, te bi se zacijelo bio bacio na njega da se nisu umijeali vojnici. Zar vam nisam rekao nato e drugi robija da bi me bio ubio da mu se pruila prilika? Svi su vidjeli kako se sav trese od straha, a na usta mu izbila bijela pjena kao sitne pahuljice snijega. Dosta je preklapanja ree narednik. Zapalite baklje.Jedan je vojnik mjesto puke nosio koaru, pa pokleknuo da je rastvori, a moj bjegunac sada prvi put pogleda oko sebe i vidje mene. Cim stigosmo do tog mjesta, spustio sam se s Joeovih leda na rub jarka i nisam se maknuo sve dosad. Kad su se nai pogledi sreli, gledao sam ga rairenih oiju netremice i jedva zamjetno pomaknuo rukom i za-kimao glavom. ekao sam da me pogleda, da ga pokuam uvjeriti u svoju nevinost. Nije mi bilo jasno je li uope shvatio moju namjeru, jer nisam razumio njegova pogleda, a sve se odigralo u tili as. Ne bih bolje zauvijek upamtio njegov prodorni pogled da me je gledao jedan sat ili itav dan.Vojnik s koarom brzo izvadi svijeu, zapali na njoj tri-etiri baklje, uzme jednu sebi, a ostale porazdijeli drugima. Ve je i prije dobrano zamrailo, no sada je sve zacrnjelo, a doskora zatim pritisnula duboka tama. Prije nego smo odanle poli, etvorica se vojnika postave uokrug i opale dva plotuna u zrak. Odmah zatim vidjesmo kako zaplamtjee druge baklje u

21

izvjesnoj udaljenosti iza nas, a jednako i u movarama na suprotnoj obali rijeke. - Sve u redu - ree narednik. - Naprijed, mar!44Vel/ka oekivanjaNismo odmakli daleko, kadno pred nama zagrmjee tri topa tolikom silinom kao da mi neto u uima prepue. - Oekuju vas na brodu ree narednik mome robijau. Znaju da dolazite. Ej, nemoj zaostajati, prijane! Blie ovamo!Njih su dvojicu drali podalje jednog od drugoga i svaki je stupao za sebe pod straom. Primio sam sada Joea za ruku, a u drugoj je nosio baklju. Gospodin Wopsle predloi da se vratimo, no Joe odlui da vidimo sve do svretka, i tako podosmo za ostalima. Put, kojim smo sada ili, bio je prilino dobar, a vodio je veim dijelom uz obalu rijeke, obilazei ovdje-ondje oko kakva nasipa s malom vjetrenjaom i uglib-ljenim otvorom na ustavi. Kada sam se osvrnuo, vidio sam da iza nas dolaze i druge svjetiljke. S bakalja u naim rukama padale su velike gorue krpe, a vidio sam i odbaene baklje kako se dime i bukte. Sve je ostalo bilo zastrto crnom pomrinom. Lui su svojim smolastim pla-menim jezicima zagrijavale zrak oko nas, a obojici sunjeva kao da je to godilo dok su epajui trapali naprijed izmeu vojnikih muketa. Zbog njihovih napola hromih nogu stupali smo polagano, a bili su ve toliko iznureni da smo dvaput-triput stali dok su se odmarali.Hodali smo tako vie od sata dok nismo stigli do proste drvenjare i pristanita. U drvenjari bjee smjetena straa: vojnici zatrae zov, a narednik se odazove lozinkom. Udosmo zatim, a nas zapahne zadah duhana i vapna za bijeljenje; u pei je plamtjela jaka vatra; u kolibi se nalazila svjetiljka, stalak za mukete, bubanj i nisko drveno leite, nalik na golemi tijesak1 bez valjaka, dosta prostrano da se po njemu zajedno isprui dvanaestak ljudi. Tri-etiri vojnika, to su na njemu leala u svojim zimskim kabanicama, nisu se ba mnogo obazirala na nas. Odigoe glave, pogledavi nas pospano, te opet prilegoe. Narednik sastavi nekakav izvjetaj i zapie neto u knjigu, a zatim otjera najprije onog robijaa to ga nazivam drugi, u pratnji uvara na brod.Moj me robija nije nijedanput vie odonda pogledao. Dok smo stajali u kolibi, stajao je pred vatrom i zurio u nju zavezen u misli, ili stav-1 Prea (za valjanje rublja). - Prev.45

ljao naizmjence noge na penicu, promatrajui ih zamiljeno kao da ih ali to su sve propatile u posljednje dane. Iznenada se okrene naredniku i progovori: Htio bih da dam izjavu o mome bijegu. Da ne bi zbog mene sumnja pala na druge. Moe izjaviti to god hoe odvrati narednik skrtenih ruku, gledajui ga hladno ali nije doputeno da ovdje da ma kakvu izjavu. Imat e dosta prilike da o tome govori i uje prije no to svrimo s tobom. Znam, ali to je druga pjesma, neto naroito. ovjek ne moe da crkne od gladi, bar ja ne mogu. Digao sam neto tamo u selu - gdje usred barea stoji crkva. Hoe rei da si ukrao nadoveza narednik. A kazat u vam i gdje. U kovaevoj kui. Oho! ree narednik upiljivi oi u Joea. Hoho! ree Joe upiljivi oi u mene. Evo to: krbavu kosturu, gutljaj rakije i patetu. Jeste li vi, kovau, moda primijetili da vam je nestalo neto kao pateta? upita narednik prijateljski. Moja je ena opazila ba u trenutku kada ste vi nadoli - je li tako, Pipe? Vi ste, dakle ree moj robija, pogledavi Joea nekako sjetno, ni ne osvrui se na me onaj kova? Onda alim to sam pojeo vau patetu.

22

Bog mi je svjedok potvrdi Joe da ne alim za njom, ukoliko je uope moja sjetivi se da to smije rei samo u svoje ime, a ne i u ime gospode Joe. Ne znamo to ste uinili, no svakako ne bismo dopustili da zbog nje skapate od gladi, jadnice i blinji na, je li tako, Pipe?Kako sam ve prije bio zamijetio, ponovno neto zakrklja u robi-jaevu grlu, i on nam okrene leda. amac se vrati, pratnja je bila spremna; i mi ga ispratismo do pristanita, sklepana od grubog kolja i kamenja, te vidjesmo kako ga ugurae u barku, iji su veslai bili ba kao i on robijai. ini se da se nitko nije iznenadio to ga vidi, niti

se raduje, niti alosti, niti je itko prozborio rije, samo to netko povika kao da se izdire na pse: - Ej vi, uprite! - a to je imala da bude zapovijed da prionu uz vesla. Pri svjetlosti bakalja vidjesmo stari crni brod gdje lei neto podalje od glibovi te obale kao ukleta Noemova barka. Ukotvljeni robijaki brod, vezan tekim zahrdalim lancima, priinjao se mojim djetinjskim oima daje i sam okovan tekim neg-vama poput sunjeva. Vidjesmo kako je barka pristala uz bok i kako su robijaa povukli na palubu i nestade ga ispred naih oiju. Po-bacae okanine bakalja u vodu, koje se, zapitavi, ugasie kao da je i s robijaem sada sve svreno.6. POGLAVLJEMoje duevno raspoloenje, to je teret krivice zbog one krade neoekivano skinut s mojih leda, nije me navelo da poteno priznam svoju krivicu; no nadam se daje na dnu moje due ipak ostalo poneko zrnce dobrote.Ne sjeam se da li se moja savjest iole ganula pri pomisli na gospodu Joe, poto je iezlo moje strahovanje da e netko otkriti moj grijeh. No Joea sam volio moda u onim danima samo zato to je taj estiti dobriina doputao da ga volim a zbog njega se moja savjest nije dala tako lako umiriti. esto sam pomiljao da bih Joeu morao priznati svu istinu (pogotovu odonda kad sam prvi put vidio kako trai svoju turpiju). Nisam to uinio s razloga to sam se pobojao da e me, ako to uinim, smatrati gorim no to sam bio uistinu. Strah da ne izgubim Joeovo povjerenje, pa da odsada uveer sjedim u zapeku zurei alos-tivo u svog zauvijek izgubljenog druga i prijatelja, zavezao mi jezik. Boleivo sam zamiljao, ako Joe dozna za to, nikad ga vie ne u gledati kako pokraj ognjita gladi zaliske, a da odmah ne pomislim: evo, pre-tura u glavi misli o mojoj kradi. Da u ako bude znao, kadgod jueranji ostaci mesa i pudinga stignu na stol, a Joe ih tek ovla pogleda uvijek pomisliti: sad u sebi raspravlja o tome jesam li ili nisam ve bio4647

u smonici. A bude li ikad u naem daljem zajednikom porodinom ivotu spomenuo da je pivo ustajalo ili bljutavo, zarumenit e mi se obrazi, jer u biti uvjeren daje posumnjao: ulio sam u pivo katranove vodice. Rijeju, bio sam prevelika kukavica da uradim to sam znao da je pravo, kao to sam bio kukavica da izbjegnem ono to sam znao da ne valja. Nisam se tada druio ni s kim u svijetu, u kome tako rade mnogi od njegovih stanovnika. Kao posve samouki genij sam sam otkrio kako djelovati.Hvatao me san im smo malo odmakli od robijake galije, pa me Joe ponovno uprti na leda i ponese kui. Bit e da mu je dojadio itav taj put, jer je posve izmoreni gospodin Wopsle bio tako zle volje da bi zacijelo, kad bi crkva svima dopustila natjecanje, izopio itavu tu ekspediciju, a u prvom redu Joea i mene. Kao obini svjetovnjak sjedio je tako dugo i ludo na vlanoj zemlji da bi ga zbog njegovih hlaa - kad su mu skinuli kaput da ga sue pri vatri kuhinjskog ognjita objesili, ukoliko bi to bilo zloinstvo to se kanjava smru.Za to sam vrijeme teturao po kuhinji kao da sam malo pripit, jer me je Joe as prije spustio na noge. Bio sam vrsto zaspao, a zatim sam se od vruine, svjetlosti i Zagora glasova probudio. Otrijeznio sam se (kad me je sestra dobro grunula u leda, izdirui se na me: Ej, jeste li ikad

23

vidjeli takvo udovite od djeaka!) i uo Joea kako pria o robijaevu priznanju, dok su svi gosti, svaki po svome, tumaili kako je provalnik uao u smonicu. Poto je pretraio sve prostorije, gospodin Pumblec-hook je pronaao da se provalnik najprije popeo na krov kovanice, i odonud spustio kroz kuhinjski dimnjak po konopcu, to ga je spleo od svoje plahte, razrezavi je u trake. Kako je gospodin Pumblechook vrlo uvjerljivo iznosio svoju tvrdnju i preko sviju potjerao svoju laganu koiju svi se sloie da se to zaista tako dogodilo. Gospodin Wopsle je ve poneto zloban od umora, dakako bijesno, uzviknuo: Nije tako! no kako nije iznio nikakvu bolju teoriju, a osim toga bio bez kaputa, smatrali su da ga uope nema, tim vie to se odostraga sav dimio, kako se leima bio okrenuo kuhinjskom ognjitu da arka vatra izvue iz njega svu vlagu, te takav ni u koga nije izazvao povjerenja.48

To je sve to sam te veeri uo prije no to me je sestra pograbila kao snenu nepriliku za nazone goste i pomogla mi da odem u postelju, i to tako vrstom rukom kao da su mi noge bile obuvene u pedeset pari cipela, to sve u isti mah treskaju po stepenicama. Moje duevno stanje, kako sam ga ranije opisao, pojavilo se prije no to sam sutradan ustao, i trajalo je jo dugo, poto je itava stvar ve legla, te se vie ni spominjala nije, osim u izuzetnim zgodama.7. POGLAVLJEU vrijeme kad sam stajao na groblju, itajui natpise s porodinih nadgrobnih ploa, nauio sarrrupravo toliko da sam znao sricati rijei. Moje tumaenje tih jednostavnih natpisa nije bilo ba osobito tono, jer sam u rijeima ena Gore Spomenutoga proitao kao neko laskavo upuivanje na injenicu da se moj otac uzdignuo u neki bolji svijet. Da sam naiao na kakvog pokojnog roaka s napomenom nie navedeni, nimalo ne sumnjam da bih sebi stvorio najgore miljenje o tome lanu porodice. Niti su moji pojmovi o vjeri, to sam ih uio u katekizmu, bili naroito ispravni. ivo se sjeam da sam zamiljao kako moja izjava da ne skrenem s ovog puta za sve dane ivota svojega meni stavlja u dunost da uvijek idem od kue kroz selo istim putem, ne zakreui kod kolareve kue nizdo, niti kod mlina uzbrdo.Kad napunim potrebni broj godina, trebalo je da postanem Joeov egrt, a dok se ne uzvinem do tog asnog poloaja, po rijeima gospode Joe, ne smije se dopustiti da se ulijenim ili (kako bih ja to nazvao) da me maze. Stoga sam radio ne samo u kovanici, nego su me poastili i s dunou da ispomaem kad ustreba i kojem susjedu i plaim ptice, pobirem kamenje ili vrim sline poslove. Da se meutim ne bi time naruio na vii poloaj u drutvu, stavili su krabicu za novac na gornju policu kuhinjskog kamina, u koju se, kako je javno bilo obznanjeno, ubacuje sva moja zarada. Sve mi se ini da se taj novac imao uloiti49

u dravnu tedionicu, ali znam da nije bilo ni najmanje nade da u bilo kako i sam sudjelovati u podjeli toga blaga.Pratetka gospodina Wopslea drala je u selu veernju kolu, a to e rei da je bila smijena starica s ogranienim novanim sredstvima i neogranienim slabostima, pa je obiavala malo prodrijemati svake veeri od est do sedam, i to u drutvu maliana, od kojih je svaki plaao dva penija tjedno da ima prilike, gledajui je, usavravati se u dobrom odgoju. Uzela je u najam kuicu, u kojoj je na prvom katu stanovao gospodin Wopsle, pa smo mi dai obino sluali kako neobino dostojanstveno i jezivo ita naglas udarajui od vremena do vremena nogom o pod. Postojala je takoer ni na emu osnovana bajka da gospodin Wopsle svakog etvrtgodita ispituje uenike. to je zapravo radio u tim prilikama? Zasukao bi rukave, razbarusio kosu i recitirao nam Antonijev govor nad mrtvim tijelom Cezarovim1. Nato bi svaki put nadovezao Collinsovu Odu Strastima2, pri emu sam naroito uivao u Wopsleovoj interpretaciji Osvete, koja uz trijesak baca krvlju oma-teni ma i ugaslih oiju uzima trubu

24

to navjeuje rat. Tada jo nisam osjetio ono to sam osjeao u kasnijem ivotu, kad sam zapao u vrtlog Strasti i usporeivao ih s onima Collinsa i Wopslea na tetu obojice dentlmena.Pratetka gospodina Wopslea nije upravljala samo ovim Odgojnim zavodom, ve je u istoj prostoriji drala takoer duani sa svakovrsnim potreptinama. Nije imala pojma ega sve tamo ima, niti je znala bilo emu cijenu, ali se zato tu nalazio mali zamateni podsjetnik, to ga je uvala u jednom pretincu, a sluio je u isti mah kao cjenik. Uz pomo ove udesne sveie Biddy je obavljala sve trgovake transakcije. Biddy je bila unuka pratetke gospodina Wopslea. Priznajem da nikako nisam u stanju rijeiti problem kakav je rodbinski odnos izmeu nje i gospodina Wopslea. Bila je ba kao i ja siroe i isto1 Iz Sliakespeareove tragedije Julije Cezar. - Prev.2William Collins (1721 - 1759), engleski pjesnik, koji je tek nakon smrti postao slavan svojim Odama. Prev.50

tako othranjena neijom roenom rukom. Neobino upadljiva zbog svoje vanjtine: kosa joj je uvijek bila raupana, ruke prljave, cipele neokrpljene i izgaene. Taj opis valja primiti s izvjesnim ogranienjem, odnosi se naime samo na radne dane. Nedjeljom bi polazila u crkvu ista i dotjerana.Uglavnom sam bez tue podrke i oslonca, a jo vie uz Biddvnu pomo, negoli pomou pratetke gospodina Wopslea, krio sebi put kroz abecedu kao kroz iprag bodljikave kupine, sav izmoren i izgre-ben u borbi sa svakim slovom. Poslije toga uhvatio sam se u kotac s onim lupekim brojkama od jedan do devet, koje su se svake veeri iznova preruavale tako da nisam mogao razaznati jednu od druge. No naposljetku sam kao slijepac napipao put da nauim itati, pisati i raunati koliko je najpotrebnije.Jedne sam veeri sjedio u zapeku s tablicom od kriljevca, ulaui veliki napor da napiem Joeu pismo. Drim daje prola puna godina od nae hajke kroz movare, i opet bila cia zima i ljuta suhomrazica. S abecedom na metalnoj ploi pred ognjitem, u koju sam po potrebi mogao zavirkivati, rkajui sam natampao za sat-dva ovu poslanicu:- dragi Moj JO jaZE Nadamda Si DOBRO JaZE NA dam DAU skOrO mOI Ui TI TEbe I On da BIEmo VrlO SrEtnI Ikad bu-dEM tvOj egrd alae to bITI VeselO PiP.Nije bilo nikakve prijeke potrebe da se s Joeom dopisujem, to manje to je sjedio pokraj mene, a bili smo sami. No ipak sam mu predao tu pismenu poruku svojom rukom (zajedno s ploicom), a Joe je primio kao udo uenosti.- No uje, Pipe, stari drue! - usklikne Joe, raskolaivi svoje plave oi. - Pa ti si pravi uenjak!- Volio bih da jesam - rekoh, zagledajui u ploicu koju je Joe drao pred sobom s neugodnim osjeajem da je moja pisanija prilino krivudava.- Gle, tu je jedno J - ree Joe - i jedno O da ne moe ljepe! Ovdje je jedno J i jedno O i jedno J-O, dakle Joe!51

Nikad nisam uo Joea da je naglas proitao vie od ove jednoslone rijei, a prole sam nedjelje u crkvi zamijetio, kad sam sluajno drao na zajedniki molitvenik naopake, da mu nimalo ne smeta kako ga drim. Htijui iskoristiti priliku da se uvjerim, hou li, poduavajui Joea, trebati poeti sasvim od poetka, rekoh: - Ali to je s ostalim, Joe? S ostalim, Pipe? upita Joe i polako povrlja oima po tabli kao da neto trai: - jedan, dva, tri. Pa, tu su tri J i tri O i tri J-O, tri Joea, Pipe!Nagnuh se nad Joeom i, pokazujui kaiprstom u slova, proitah mu itavo pismo.- udo, pravo udo! - ree Joe kad doitah pismo. - Ti si pravi uenjak.

25

A kako srie Gargerv, Joe! upitah pomalo zatitniki. Ja uope ne sriem odvrati Joe.- Ali kad bi ipak sricao!- To ne moe biti - nato e Joe - premda neobino volim itati.- Uistinu Joe! Ne-obino. Daj ti meni produi Joe kakvu dobru knjigu ili dobre novine, pa me posadi uz ognjite, u kome pucketa vesela vatra, i ne traim nita vie! Gospode! - nastavi protrljavi malo koljena -kada nabasa na J i O, pa veli: Evo najzad J-O, Joe, to je onda zaista zanimljivo itanje!Iz toga sam zakljuio da se Joeovo obrazovanje nalazi tek u prvim poecima razvitka, ba kao i parni stroj. Istraujui dalje, upitao sam:- Nisi li, Joe, nikad pohaao kolu kad si bio malen kao ja!? Nisam, Pipe. A zato nisi nikad pohaao kolu, Joe, kad si bio malen kao ja!?- Pa, zna, Pipe, rei u ti - odgovori Joe i dohvati vatralj i stane polako arkati vatru ispod reetke kao uvijek to je obiavao kad bi se zavezao u misli. - Otac mi, Pipe, bio pijanica, a kad bi se naljoskao, udarao bi nemilosrdno po mojoj majci kao ekiem. Uostalom jedina prilika kad bi upotrijebio ruke za kovanje, osim kad bi po meni kovao.52

A snaga, s kojom je po meni udarao, bila je jednaka snazi kojom nije udarao po nakovnju. Slua li me i razumije li me? Razumijem, Joe. Posljedica bjee da smo majka i ja esto bjeali od oca. Majka je morala raditi kod tuih ljudi, a meni bi govorila: Joe, sada emo, hvala Bogu, dijete, i tebe u kolu, i dala me u kolu. Ali je u oca bilo dobro i meko srce te nikako da izdri bez nas. Zato bi uvijek doao sa strahovitom gomilom ljudi i podigao takvu buku pred vratima kue, gdje smo se sklonuli, da su svaki put digli ruke od nas i izruili nas njemu. Onda bi nas opet poveo kui pa udri po nama. Zna, Pipe ree Joe i zastane da po svom obiaju zamiljeno proarka vatru, pa me opet pogleda to je mnogo kodilo mome kolovanju. Svakako, jadni moj Joe! Premda, upamti, Pipe nastavi Joe, premiljajui i lupnuvi dva--tri puta araem po najgornjoj reetki kamina- ako uzmemo svakom prema zasluzi i primijenimo istu pravdu od ovjeka do ovjeka, moj je otac bio dobra srca, je li ti sada jasno!Nije mi bilo jasno, ali mu to nisam rekao. E, pa - nastavi Joe - netko mora grijati lonac, Pipe, ili nema juhe, zar ne?To mi je bilo jasno, i to i rekoh. Pa sad, jedno s drugim, moj se otac nije protivio da se prihvatim posla, i tako sam poeo uiti taj zanat koji bi bio i njegov da se bavio njime. Radio sam, vjeruj mi, Pipe, dosta teko. I doe vrijeme da sam ga mogao izdravati: izdravao sam oca dok ga nije spopao neki crveni osip i poao Bogu na istinu. I moja namisao bjee da mu stavim na plou eto ovakav natpis: Bjee grjenik, pamti Namjernice, jer svi ljudi grijee, ali u njega dobro srce bjee.Joe je taj dvostih izgovorio s tako oitim ponosom, pomnjivo i jasno da sam ga upitao nije li ga sam skovao. Jesam odgovori Joe ba ja glavom. Tek to bi dlanom udario o dlan. Kao da sam jednim udarcem skovao potkovu. Nikad se u ivotu nisam tako zabezeknuo - zar je to sinulo u mojoj glavi? - i da53

26

ti pravo kaem, nisam vjerovao da je to moja roena glava smislila. Kako rekoh, Pipe, moja namisao bjee da mu te rijei ukleu u nadgrobnu plou, ali pjesnitvo stoji novaca, svejedno da li e uklesati rijei velikim ili malim slovima, i tako nisam izvrio svoje namjere. Ne raunajui pogrebne trokove, sav novac to smo ga skucali bio je potreban za majku. Bila je slaba zdravlja i sasvim oronula. Nije trebao dugo ekati na nju, sirotu duicu, i najzad ode i ona na posljednji poinak.Joeove plave oi zalie se suzama; protare najprije jedno oko, pa onda drugo grubo i nespretno glavicom vrka vatralja.- Bilo je pusto ivjeti sam nastavi Joe i upoznah se s tvojom sestrom. A tvoja je sestra produi Joe zagledavi se vrsto u mene, kao da zna da se ne u suglasiti s njime fe komad enske.Nisam mogao a da ne pogledam u vatru s oitom sumnjom u istinitost ovih rijei.- Ma to obitelj ili svijet o tome mislili, Pipe, tvoja je sestra - i Joe poslije svake rijei udari vatraljem o ogradu kamina fe komad enske.Ne pade mi na um nita pametnije no da kaem: Drago mi je, Joe, to tako misli.- I meni - odgovori Joe uhvativi se za moje rijei. - Meni je drago to tako mislim, Pipe. Malo previe crvenila koe ili tu i tamo kotu-njavosti to to smeta!- Ako njemu ne smeta, kome e onda smetati! - ubacim pronicavo.- Dakako! - prihvati Joe. - Tako je! U pravu si, stari drue! Kad sam se upoznao s tvojom sestrom, poveli smo razgovor o tome kako e te postaviti na noge svojom rukom. Vrlo je lijepo od nje, govorio je sav svijet, a ja sam govorio isto. A ti - produi Joe, i lice mu se razvue u grimasu kao da gleda pred sobom neto zaista runo da si sebe vidio kako si bio majuan, siuan slabiak, bogo moj, ti bi stvorio najruniju predodbu o sebi!Nisam ba uivao u tome to je kazao, te rekoh: Ne brini se za mene, Joe.

Ali ja sam se brinuo za tebe, Pipe odvrati njeno i priprosto. - Kad sam ponudio tvojoj sestri da joj budem drug i da joj to kaem i pred oltarom kad god joj se prohtjedne i bude spremna da doe u moju kovanicu, rekoh joj ovo: Ponesite sa sobom i sirotog maliana, Bog ga uvao! U mojoj kovanici ima i za njega mjesta!Briznuh u pla, zamolih ga da mi oprosti i zagrlih Joea, a on, odba-civi vatralj, zagrli me i ree: - Ostat emo uvijek najbolji prijatelji, Pipe, zar ne? Ne plai, stari moj drue!Poto se ta mala upadica dokrajila, Joe nastavi: Eto vidi, Pipe, tako je to! To ti sve objanjava! Nego... kad me pone poduavati, Pipe (a ja ti velim da sam tupe glave, ba vrlo tupe), gospoda Joe ne bi ba trebala vidjeti to smjeramo. To treba ude-siti, da kaem, potajno. A zato potajno? Rei u ti, Pipe, zato.Opet je dohvatio ara, i ja ne vjerujem da bi bez njega mogao uope produiti svoje razlaganje. Tvoja sestra eli vladati. Vladati, Joe? Od uda sam se sav zapanjio i u meni iskrsne mutna pomisao (a moram priznati i nada) da e se Joe rastaviti od ene i da se odrie nje u korist ministarstva mornarice ili financija. eli vladati - ree Joe - a time hou kazati, eli vladati tobom i mnome.-Aha! Ona ba ne voli odvie da joj se po kui motaju mudre glave -produi Joe a pogotovu joj se ne bi mililo kad bih ja postao odve uen, sve od straha da se ne pobunim protiv nje. Kao neki buntovnik, jesi li razumio?Spremio sam se da odgovorim pitanjem i ve sam zaustio A zato... kad me Joe prekide.

27

Poekaj malo. Znam to si nakanio rei, Pipe, ali ekaj malo! Ne kaem da nas tvoja sestra ponekad ne zaulari. Ne kaem da nas tu i tamo ne baci na leda i svali se na nas svom teinom. U tre