svečano otvorenje - vbv.hr · zbor purcell osnovao je 1990. godine györgy vashegyi za potrebe...
TRANSCRIPT
Petak, 22. rujna, 20 sati
Katedrala
Svečano otvorenje
Himna: Komorni vokalni ansambl Glazbene škole u Varaždinu
Dada Ruža, zborovođa
Prigodne riječi:
Dr.sc Ivan Čehok, gradonačelnik grada Varaždina, predstavnik
osnivača Varaždinskih baroknih večeri
Istvan Ijgyarto, Državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova i trgovine
Republike Mađarske zadužen za poslove kulturne i znanstvene
diplomacije
Damir Habijan, predsjednik Gradskog vijeća grada Varaždina i
izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića
Renata Margaretić Urlić, izaslanica Predsjednice Republike Hrvatske
Kolinde Grabar-Kitarović, pokroviteljice 47. Varaždinskih baroknih
večeri
Koncert: Orkestar Orfeo i Zbor Purcell
Poslije svečanog koncerta pozivamo Vas na program vanjskog otvorenja
uz ansambl Harangláb i Fokla iz Zalaegerszega, kao i na vatromet na
Starom gradu.
Koncert ORKESTAR ORFEO I ZBOR PURCELL
Katalin Szutrély, Ágnes Pintér, soprani
Péter Bárány, kontratenor
Zoltán Megyesi, tenor
Lóránt Najbauer (BWV 76), bas
Ákos Borka (BWV 243), bas
György Vashegyi, dirigent
Johann Sebastian Bach Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, BWV 76
(1685. - 1750.)
Prvi dio:
Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, zbor
So läßt sich Gott nicht unbezueget!, recitativ, tenor
Hört, ihr Völker, Gottes Stimme, arija, sopran
Wer aber hört, recitativ, bas
Fahr hin, abgöttische Zunft !, arija, bas
Du hast uns, Herr, von allen Straßen, recitativ, alt
Es woll uns Gott genädig sein, koral
Drugi dio:
Sinfonia
Gott segne noch die treue Schar, recitativ, bas
Hasse nur, hasse mich recht, arija, tenor
Ich fühle schon im Geist, recitativ, alt
Liebt, ihr Christen, in der Tat!, arija, alt
So soll die Christenheit, recitativ, tenor
Es danke, Gott , und lobe dich, koral
Johann Sebastian Bach Magnificat u D-duru, BWV 243
Magnificat anima mea Dominum, zbor
Et exsultavit spiritus meus in Deo salutari meo, sopran II., arija
Quia respexit humilitatem ancillae suae ecce enim ex hoc
beatam me dicent, sopran I., arija
Omnes generationes, zbor
Quia fecit mihi magna qui potens est, et sanctum nomen eius,
arija, bas
Et misericordia a progenie in progenies timentibus eum, duet
alt i tenor
Fecit potentiam in brachio suo, dispersit superbos mente
cordis sui, zbor
Deposuit potentes de sede et exaltavit humiles, arija, tenor
Esurientes implevit bonis et divites dimisit inanes, arija ,alt
Suscepit Israel puerum suum recordatus misericordiae suae,
tercet,sopran I, II., alt
Zbor PURCELL osnovao je 1990. godine György Vashegyi za potrebe izvođenja barokne
opere „Didona i Eneja”. Svi članovi zbora vrsni su profesionalni pjevači, glazbenici i svirači, a
neki su i članovi drugih zborova i orkestara. Osnovni repertoar zbora Purcell seže od djela
Gesualda do Mozarta, ali izvode i djela kasnijih skladatelja.
Stalni pratitelj zbora na nastupima je Orkestar ORFEO koji je 1991. godine u Budimpešti
osnovao također György Vashegyi, a ime mu je dao po Monteverdijevoj operi „Orfej” koju su
izveli po prvi puta u cijelosti u Mađarskoj. Orkestar (koji od 1992. svira na autentičnim
instrumentima) sastoji se od profesionalnih glazbenika s međunarodnim iskustvom u orkestrima i
solističkim koncertima.
Ansambli su najautentičniji predstavnici izvođenja rane glazbe (baroka, klasicizma i
romantizma) u Mađarskoj i često prvi put izvode glazbu na instrumentima toga razdoblja pod
dirigentskom palicom Györgya Vashegyija; od 1998. godine snimili su nekoliko svjetskih
premijernih izdanja za Hungaroton i za druge izdavačke kuće, i to skladbi Charpentiera, Geista,
Michaela Haydna, Istvánffyja, Krausa, Lickla, Manna, Méhula, Tartinija i Tundera. Od 2014.
godine usko surađuju s Centrom za baroknu glazbu u Versaillesu i izdali su zajednički CD, koji
je svjetska premijerna snimka „Herojskog baleta ”Jean-Philippea Rameaua“, „Les Fêtes de
Polymnie” (koji je objavila Glossa u siječnju 2015.). Nastavljajući suradnju, objavili su još dvije
snimke: „Velike motete” i „Isbé” Mondonvillea i Rameauovu operu „Nais at Béla Bartók” u
Nacionalnoj koncertnoj dvorani Müpe u ožujku 2017.
Kritičari su, osim odlične vokalne izvedbe pjevača, pohvalili muzikalno oblikovanu izvedbu;
dosad objavljene snimke zabilježile su zavidan međunarodni uspjeh poput: „Diapason D’Or”i
„Diapason Découverte”, „Diamant de l’Opéra” (Opéra Magazine, Pariz), „Preis der deutschen
Schallplattenkritik”.
Prvi koncertni majstor orkestra Orfeo bio je László Paulik, iako je Simon Standage – svjetski
poznati barokni violinist – često pozivan kao solist i da vodi orkestar od 2009. godine. Tijekom
posljednjih godina, Orkestrom Orfeo i Zborom Purcell dirigiraju međunarodno poznati dirigenti
poput Helmutha Rillinga, Renéa Jacobsa, Philippea Herreweghea i Masaakija Suzukija.
Imena Orkestra Orfeo i Zbora Purcell postala su neraskidivo vezana uz osnivača Györgya
Vashegyija koji je opravdano nazivan vrhunskim promotorom djela klasične i rane glazbe te
osobom koja je revitalizirala ta djela u Mađarskoj.
Sponzor svečanog vatrometa:
Jorge pirotehnika
Sicut locutus est ad Patres nostros, zbor
Abraham et semini eius in saecula, zbor
Gloria Patri, gloria Filio, gloria et Spiritui Sancto!, zbor
Sicut erat in principio et nunc et semper et in saecula
saeculorum. Amen, zbor
Georg Friedrich Händel Zadok, svećenik, HWV 258
(1685. - 1759.)
Mađarski glazbenici, Orkestar Orfeo i Zbor Purcell iz Budimpešte, svjetski afirmirani
ansambli, odabrali su za svečano otvorenje 47. Varaždinskih baroknih večeri doista stilski
vrhunski reprezentativan program budući da je riječ o ostvarenjima dvojice skladatelja čiji
opusi utjelovljuju sukus barokne glazbe u njezinom najrazvijenijem stadiju i na samome kraju
razdoblja 17. i prve polovice 18. stoljeća kojemu se varaždinski festival već tako dugo i
uspješno posvećuje.
Kantata Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, BWV 76 Johanna Sebastiana Bacha i njegov
Magnificat u D-duru, BWV 243 djela su koja je jedan od najvećih, za mnoge nedvojbeno i
najveći njemački glazbeni genij skladao u posljednjem razdoblju života, u vremenu u kojemu
je, nakon službi na plemićkim dvorovima i protestantskim crkvama, budući je pripadao
luteranskoj vjeroispovjedi, postao u svibnju 1723. godine kantor i orguljaš Crkve sv. Tome u
Leipzigu. Imao je 38 godina i već skladani bogati opus kao i reputaciju vrhunskog orguljaša.
Novo radno mjesto, na kojemu je ostao do smrti 28. srpnja 1750. godine, bilo je u svakom
pogledu vrlo zahtjevno, a uz obveze orguljaša i voditelja glazbenog učilišta, dakle interpreta i
pedagoga, u istoj je osobi bio i skladatelj, autor cjelokupnog repertoara neophodnog za liturgiju
i sve crkvene potrebe.
Kantate J. S. Bacha pripadaju njegovim najvažnijim i najviše slavljenim vokalno-
instrumentalnim djelima duhovne, ali i svjetovne glazbe i u njegovoj je ostavštini sačuvano više
od 200 naslova. Kantate su bile izvođene za vrijeme liturgije prvenstveno kao posebni dodatni
duhovni doživljaj ali i kao estetski užitak, a uključivale su soliste, zbor i orkestar. Upravo za
vrijeme službe u crkvama u Leipzigu, u Crkvi sv. Tome (Thomaskirche) i Crkvi sv. Nikole
(Nikolaikirche) Bach je skladao najveći broj kantata koje mogu zadovoljiti potrebama triju
ciklusa liturgijske godine, dakle za nedjelje prema blagdanima i slijedu nedjeljnih poslanica i
evanđelja kršćanske crkvene godine. Takva je bogata produkcija i izvođenje bila omogućena
odličnim orkestrom Crkve sv. Tome koji je Bach imao na raspolaganju ali i vrsnih pjevača, bilo
profesionalnih ili pak diletanata.
J. S. Bach skladao je kantatu Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, BWV 76 (Neba
pripovjedaju o slavi Božjoj) kao drugu otkako je došao u Leipzig a bila je praizvedena na drugu
nedjelju iza blagdana Svetoga Trojstva 6. lipnja 1723. godine. Kantata ima 14 stavaka
raspoređena simetrično u dva dijela, sedam do propovjedi i sedam iza propovjedi, a tekst je
nepoznati autor sastavio kombinacijom Psalma br. 19 i vlastitih stihova vezanih uz
novozavjetna čitanja Poslanice i to po Luki te iz Evanđelja po Ivanu („Tko ne poznaje ljubav
ostaje u smrti“). U prvom je dijelu uključena trublja kao simbol slave Božje, a u drugom dijelu
nakon propovjedi i za vrijeme pričesti sudjeluju oboa d'amore i viola da gamba uz sadržaj o
„bratskoj ljubavi“.
Oba dijela završavaju stihom iz hvalospjeva Martina Luthera „Bog neka nam bude milostiv“.
Uključena su četiri solista, sopran, alt, tenor i bas te četveroglasni zbor pa se izmjenjuju
recitativi, arije i zborovi sa zaključnim koralima, a drugi dio započinje instrumentalna Sinfonia.
Dakako, i u ovom se djelu otkriva Bachova izuzetna skladateljska inventivnost, melodijsko
nadahnuće i tehničko umijeće kasnobarokne polifonije, a moguće je u pobližoj analizi pratiti i
karakteristične elemente glazbene ilustracije pomoću tzv. figuralizama kojima su popraćene
određene riječi i pojmovi, a koji glazbenim sredstvima opisuju značenje riječi. Bachovi
suvremenici zacijelo su iskustveno prepoznavali takve glazbene opise, ali nama danas takve
situacije uglavnom izmiču pozornosti, pogotovo kada se jezično tekst ne razumije.
Primjer za opisani skladateljsko-tehnički postupak je tenorska arija „Hasse nur, hasse mich
recht“ (Mrzi samo, mrzi me svom svojom snagom) čiju „mazohističku“ poruku, kako je
zapisao dirigent John Eliot Gardiner koji je izvodio i analizirao Bachove kantate, najavljuje
disonantni uvod u liniji ispunjenoj kromatikom, te skokovi i prekidi u instrumentalnoj pratnji.
Magnificat, BWV 243, karakteristično je uglazbljivanje Hvalospjeva Marijinog „Veliča duša
moja Gospodina“, Gospine pjesme, riječi koje je Marija izgovorila kada je već noseći Isusa,
posjetila rođakinju Elizabetu, također buduću majku sv. Ivana Krstitelja. Djelo je skladano za
pet vokalnih solista, dva soprana, alt, tenor i bas te zbor i barokni orkestar u kojemu su trublje i
timpani. To je bilo Bachovo prvo važno liturgijsko djelo skladano na latinski tekst. Kada je
nastupio na mjesto kantora u Leipzigu Bach je za Božić 1723. godine skladao Magnificat u Es-
duru u 12 stavaka i uključio je četiri hvalospjeva, laude, sadržajno vezane uz blagdan Kristova
rođenja. U popisu djela taj se Magnificat navodi kao BWV 243a. Za potrebe blagdana kojim se
u crkvenoj godini obilježava pohod Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti a kojim
završava mjesec svibanj, u cijelosti za kršćane Marijin mjesec, Bach je 1733. godine napisao
novu verziju latinskog teksta, sada bez božićnih hvalospjeva, s novom instrumentacijom nekih
stavaka i promjenom tonaliteta u D-dur zbog izvođačkih razloga dionica trublji. Ta je verzija
poznata kao Magnificat, BWV 243.
Djelo je strukturirano simetrično u odnosu na sedmi stavak i to u pogledu rasporeda tonaliteta
pri čemu su prvi, sedmi i posljednji stavak u tonalitetu tonike, dakle u D-duru i u njima nastupa
zbor i cjeloviti orkestar. Arije su solo, duet i tercet a karakteristično je korištenje gregorijanike
(tonus peregrinus) što ovo djelo protestantskog skladatelja približava rimokatoličkoj tradiciji.
Tekst preuzet iz Evanđelja po Luki (Lk 1, 46-48) inspirirao je mnoge skladatelje, a Bachova su
ostvarenja ne samo vrhunci u njegovom osobnom opusu, već i nedvojbeni vrhunci baroknoga
glazbenoga stila u cjelini.
I na kraju koncerta Zadok the Priest, HWV 258 (Zadok svećenik) Georga Friedricha
Händela, skladba nastala za prigodu krunidbe kralja Georgea II. 1727. godine, svakako je
najpoznatija skladateljeva krunidbena himna, pa i jedno od njegovih najpoznatijih i vjerojatno
najpopularnijih djela, u smislu rasprostranjenosti, budući da se koristi kod krunidbe svakog
britanskog monarha i priznato je kao britanska domoljubna himna. Tekst je prijevod
tradicionalne antifone Unxerunt Salomonem, izvodu iz biblijskog pozdrava kralju Salomonu. U
pompoznom slogu sedmeroglasnoga zbora djelo je doista „popularna klasika“ koja se koristi za
kraljevska vjenčanja ali i u komercijalne svrhe, koristi se i kao obrađena melodija za UEFA
šampionsku ligu, a posebna je zanimljivost da je u primjeni i kao „nacionalna himna“ malih i
uglavnom nenaseljenih otočića u eksteritorijalnim vodama australskog Koraljnog mora
(Pacifički ocean). Dr. sc. Zdenka Weber