Subota, 30. rujna

Velika koncertna dvorana Glazbene škole Varaždin,

Palača Erdödy, 19 sati

Ansambl Capella Zriniana

Marta Schwaiger, sopran

Silvio Richter, barokna violina

Marko Požgaj, blokflaute

Katarina Javora, čembalo, orgulje

Marko Radić, kontrabas

Rupert Čunko, udaraljke

Zoran Kelava, narator

Andrija Maronić, cimbal, specijalni gost

Igor Paro, teorba, barokna gitara, citern, umjetničko

vodstvo

La ribellione di Ungheria

Barokna glazba tragom Zrinskih i Frankopana

FANTASIA POETICA

Fran Krsto Frankopan Na diku črnih oči

(1643. – 1671.)

Nicola Matteis Aria amorosa

(oko 1650. – nakon 1713.)

Girolamo A. Frescobaldi Begli occhi io non provo F 7.18

(1583. – 1643.)

Samuel Capricornus Ciaconna in D

(1628. – 1665.)

Fran Krsto Frankopan Srićno u ljubavi prigoĎenje

Anonimus MaĎarski ples Princa od

Transilvanije

Anonimus MaĎarski ples

Anonimus Chorea ex C, Chorea ex E

Anonimus Lupul Vaidane Eneke

Anonimus Chorea

Nikola Zrinski Čakovečki Fantasia Poetica (odlomak)

(1620. – 1664.)

Tradicionalna maĎarska Akur szép az erdő mikar zöld

(„Lijepa je šuma kad je zelena“)

Johann Heinrich Schmelzer Die Fechtschule

(oko 1621. - 1680.) (“Škola mačevanja”)

Aria 1 & 2

Sarabande

Courante

Fechtschule

Bader Aria

Ali Ufki Bey Nikriz Peşrev

(Wojciech Bobowski,

oko 1610.– 1675.)

Fran Krsto Frankopan Pozvanje na vojsku

Debreceni S. János Katonaének Bocskai

(? – 1614.) István fejedelemhez

(„Ratna pjesma princa Istvána Bocskaija”)

------------------------------

Domenico Mazzocchi djelovao je takoĎer u Rimu, pod patronatom kardinala Aldobrandina i Urbana

VIII. La Madallena ricorre alle lagrime, iz zbirke Dialoghi e Sonetti, tiskane 1638. U Rimu, potresna je

četverodjelna arija u tradiciji Magdaleninog plača pod Križem. U toj skladbi nalazimo sve najvažnije

značajke Mazzocchijeva stila: upotrebu kromatike u vokalnoj dionici, vještu upotrebu retoričkih glazbenih

figura u glazbenom ilustriranju teksta, smjela harmonijska rješenja i neočekivane modulacije.

Alessandro Poglietti djelovao je u Beču kao dvorski orguljaš. Toccatina sopra La Ribellione di

Ungheria, skladateljev prvijenac iz 1671. godine u kojem je programno u osam stavaka uglazbio

najvažnija poglavlja Zrinsko-Frankopanske urote, predstavlja najraniji odjek tog dramatičnog dogaĎaja u

europskoj glazbi. Robustna partitura Toccatine... pokazuje da je izvorno napisana za posebnu vrstu

čembala, tzv. pedalno čembalo. Uništenjem dviju najmoćnijih hrvatskih feudalnih obitelji strateški je

znatno oslabljen otpor Hrvata i MaĎara osmanlijskim osvajanjima ne samo na području Baranje,

Podravine i MeĎimurja već i šire što je samo desetak godina kasnije 1683. rezultiralo do tad najvećom

opsadom Beča od strane Osmanlija. Tragičnom ironijom sudbine, Poglietti je zajedno s cijelom obitelji

poginuo za vrijeme opsade.

Pobuna dijela hrvatskog i maĎarskog plemstva pod vodstvom Petra Zrinskog i Frankopana protiv

habsburškog apsolutizma i popustljive politike Beča u ratovanju s Turcima u Europi je bila poznata kao

„MaĎarska pobuna“, odatle naziv La Ribellione di Ungheria. I u Pjesmarici Ane Katarine Zrinske

nalazimo podnaslov Cantio de Rebellione Com(m)itis olim Petri Zrinszky. Nakon sloma urote, lišena

posjeda i imetka, Katarina Zrinska je bila protjerana u dominikanski samostan u Grazu gdje je tri godine

poslije i umrla. I njezina kćer Aurora (Zora) Veronika je završila u uršulinskom samostanu u Celovcu gdje

je pjevala i vodila ženski zbor. Marijanski napjev O, rumena prelepa zorja iz zbirke Cithara Octochorda

(Beč, 1701.), prve tiskane antologije liturgijske glazbe u Hrvatskoj, mali je hommage Aurori Veroniki

Zrinskoj, jedinoj iz cijele velike obitelji Zrinskih za koju se pouzdano zna da se bavila glazbom.

Igor Paro

Ansambl Capella Zriniana osnovao je 2017. godine hrvatski lutnjist Igor Paro s ciljem istraživanja i

promoviranja barokne glazbe iz vremena i okruženja hrvatskih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana u

17. stoljeću. Čembalistica i orguljašica Katarina Javora maturirala je klavir u glazbenoj školi “Blagoje

Bersa” u Zagrebu u klasi profesorice Renate Strojin-Richter, majke prve violine ansambla Silvija Richtera.

Diplomirala je orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ljerke Očić-Turkulin i čembalo u

klasi prof. Višnje Mažuran, diplomski studij orgulja završila pri “Universität für Musik und darstellende

Kunst” u Beču u razredu profesora Pier Damiana Perettija, dok je čembalo učila kod profesora Emanuela

Schmelzera Ziringera. U Zagrebu je završila i studij teorije glazbe. Za vrijeme studija u Beču pri Hrvatskoj

katoličkoj misiji dvije je godine svirala na orguljama skladatelja Alessandra Pogliettija. Silvio Richter,

dobitnik prestižnih studijskih nagrada, traženi je barokni violinist u Hrvatskoj i u inozemstvu. Nakon što je

diplomirao violinu 2008. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi AnĎelka Krpana, magistrirao je

baroknu violinu 2010. godine na Royal College of Music u Londonu, istom gradu gdje je 1664. godine

objavljen opširan životopis Nikole Zrinskog Čakovečkog. Studije je potom nastavio u Den Haagu gdje je

diplomirao 2013. Sopranistica Marta Schwaiger je diplomirala pjevanje u Beču na Vienna

Konservatoriumu, te studij prevoĎenja (njemački, ruski i hrvatski) na Institutu za prevoĎenje sveučilišta u

Beču (Universität Wien). Glumac Zoran Kelava se u suradnji s lutnjistom Igorom Parom već nekoliko

godina intenzivno bavi glazbeno-scenskom interpretacijom pjesništva Zrinskih i Frankopana. Prekaljeni

orkestralni i komorni glazbenik, oboist Marko Požgaj odrastao je uz zvuke povijesnih glazbala, jer je

njegov otac Mladen Požgaj strastveni ljubitelj rane glazbe i član zagrebačkog kultnog ansambla za ranu

glazbu Universitas studiorum zagrabiensis još od 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Tu su i dvojica

najmlaĎih članova ansambla – svestrani kontrabasist Marko Radić upravo je diplomirao kontrabas na

Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Nikše Bobetka, dok je Rupert Čunko, roĎen u Čakovcu,

gradu Nikole Zrinskog Čakovečkog, student četvrte godine udaraljki na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u

klasi prof. Igora Lešnika. Specijalni gost Capelle Zriniane je najbolji hrvatski cimbalist Andrija Maronić

iz ĐurĎevca. Maronić utjelovljuje jednu nepisanu i neprekinutu tradiciju sviranja cimbala u Podravini i

MeĎimurju, kao i u maĎarskoj Baranji, tradiciju čiji korijeni sežu duboko u prošlost, vrlo vjerojatno i do

17. stoljeća. Maronićeva je zasluga što ta dragocjena cimbalistička tradicija u Hrvatskoj nije izumrla –

usprkos poznijoj životnoj dobi, uz neumornu koncertnu djelatnost Maronić još izraĎuje cimbale i

podučava sviranju mlade naraštaje. Premda svira na originalnom koncertnom glazbalu kultnog

budimpeštanskog majstora graditelja cimbala Józsefa Schunde iz 80-ih godina 19. stoljeća, Maronić

njeguje jedan arhaičan stil sviranja cimbala, karakterističan za Podravinu i MeĎimurje, različit od

razbarušene virtuoznosti romskih cimbalista koji su u MaĎarsku došli iz Rumunjske tek krajem 18. i

početkom 19. stoljeća.

CANTO DI RIBELLIONE

Vinko Jelić Ricercar primo

(1596. – nakon 1636.)

Ferenc Dellišimunovič Popivka vu kojoj se Stvoritelj z

Dušom razgovara

Vinko Jelić Oculi tui Deus

Ana Katarina Zrinska Miklovuša Zrinskog smrt

(oko 1625. – 1673.)

Domenico Mazzocchi Lagrime amare

(1592. – 1665.)

Alessandro Poglietti Toccatina sopra la Ribellione di (oko 1620. – 1683.)

Ungheria

Toccatina Galop & Fuge

Allemande La prisonnie

Courante Le Proces

Sarabande La Sentence,

Gigue La Lige

Ferenc Barakonyi Hová készülsz, szivem

(Kamo ideš, drago srce)

Petar Zrinski Moje drago serce

(1621. – 1671.)

Alessandro Poglietti Toccatina sopra la Ribellione di

(oko 1620. – 1683.) Ungheria (nastavak)

La Décapitation, avec

discretion

La Passacaglia

Les Cloches (Requiem aeternam)

Tradicionalna međimurska Dej mi, Bože, joĉi sokolove

Anonimus O, rumena prelepa zorja

Zbog devastirajućih posljedica sloma Zrinsko - Frankopanske urote od 1671. godine do danas u ostavštini

Zrinskih i Frankopana nije saĉuvano gotovo nikakvih fiziĉkih tragova o eventualnom glazbenom životu u krugu

njihovih obitelji. Ĉak je i ĉuvena Bibliotheca Zriniana, koju je osnovao Nikola Zrinski Ĉakoveĉki, ostala

saĉuvana samo djelomiĉno. Postoji ipak cijeli niz zanimljivih indicija i poveznica. I braća Nikola i Petar Zrinski i

Fran Krsto Frankopan, kao i Katarina Zrinska, sestra Frankopanova i Petrova supruga, bavili su se književnošću.

Uoĉljive su ponajprije brojne reference na glazbu u njihovom pjesništvu (Nikola i Petar Zrinski: Adrianskoga

mora sirena, Fran Krsto Frankopan: Gartlic za čas kratiti, Ana Katarina Zrinska: Pjesmarica), zatim obiteljske

veze s rimskom plemićkom dinastijom Barberini (Fran Krsto Frankopan je bio oženjen Julijom Anom di Naro,

nećakinjom kardinala Antonija Barberinija), s papom Urbanom VIII (Maffeo Barberini), velikim mecenom

umjetnosti i glazbe, kao i znaĉajne rodbinske, kulturne i politiĉke veze s MaĊarskom i Transilvanijom, tadašnjim

Erdeljom. Petrova kćer Jelena bila je udata za erdeljske velikaše, najprije za Franju (Ferenca) I Rákóczija, a

nakon njegove smrti za Mirka (Imre) Thökölya - obojica su bili voĊe maĊarskog ustanka protiv Habsburgovaca.

Na primjeru maĊarskih rukopisnih zbirki možemo vidjeti kakva se glazba u drugoj polovici 17. stoljeća

njegovala u istoĉnoj Europi. U Lőcse rukopisu orguljskom tabulaturom zabilježeni popularni plesovi u

transkripcijama za ĉembalo, tzv. choreae nose oznaku tonaliteta što nagovještava povezivanje plesnih stavaka u

suitu, dok je u Vietórisz rukopisu zapisano i 17 ljubavnih pjesama. U obimnoj zbirci erdeljskog franjevca Jánosa

Kájonia (1629. – 1687.), tzv. Kájoni Codex, uz skladbe tada poznatih talijanskih, austrijskih i njemaĉkih

skladatelja posve ravnopravno nalaze se i izuzetno zanimljivi zapisi onodobne tradicijske glazbe. Na temelju

svih tih tragova moguće je do stanovite mjere rekonstruirati glazbu u kojoj su Zrinski i Frankopani imali prilike

uživati u posjetama velikim europskim središtima kao što su Venecija, Rim i Beĉ, kao i glazbu koju su i s vrlo

skromnim instrumentarijem mogli izvoditi u krugu svojih posjeda u Ĉakovcu i Ozlju.

Koncertni program pod naslovom La Ribellione di Ungheria na tragu je lirike Nikole i Petra Zrinskog

kao i Ane Katarine Zrinske i Frana Krste Frankopana. Prvi dio programa – Fantasia poetica - predstavlja glazbu

uz ljubavnu i patriotsku liriku Nikole VII Zrinskog i F. K. Frankopana, dok drugi dio – Il canto di ribellione –

tematizira pogibiju Nikole VII Zrinskog i tragiĉan kraj Zrinsko-Frankopanske pobune, a u širem smislu

suoĉavanje sa smrću.

Nicola Matteis, kao i mnogi glazbenici siromašnog porijekla, potražio je svoju sreću daleko od svog

doma, Napulja. Propješaĉio je cijelu Njemaĉku prije no što je stigao u Englesku. Kao violinist i skladatelj postao

je vrlo popularan u Londonu sedamdesetih godina 17. stoljeća a 1676. godine tiskana mu je prva zbirka

instrumentalne glazbe Ayrs For the Violin…Usprkos velikom uspjehu skonĉao je u bolesti i neimaštini, a

njegove skladbe ponovno su se poĉele izvoditi tek potkraj 20. stoljeća.

Girolamo Frescobaldi, jedan od najinventivnijih i najutjecajnijih talijanskih skladatelja prve polovice

17. stoljeća, integrirao je polifonu tradiciju franko-flamanskih skladatelja u ranobaroknu instrumentalnu glazbu.

Kao orguljaš bio je poznat po svojoj virtuoznosti i gotovo nadljudskom umijeću improvizacije. Premda je fokus

njegova skladteljskog interesa glazba za instrumente s tipkama, objavio je i nekoliko zbirki vokalne glazbe.

Begliocchiio non trovo primjerje strofiĉne arije, izvorno za dva soprana i basso continuo. Papa Urban VIII mu je

1634. za službu orguljaša u bazilici Sv. Petra u Vatikanu ponudio do tada najveću plaću za nekog glazbenika.

1636. braća Nikola i Petar Zrinski su na svom jednogodišnjem studijskom putovanju u Italiji posjetili i Rim, gdje

ih je primio i papa Urban VIII osobno, dakle, postoji vjerojatnost da su imali prilike u živo ĉuti najpoznatijeg i

najskupljeg talijanskog orguljaša!

Samuel Friedrich Capricornus (Bockshorn) rodom iz protestantske obitelji u današnjoj Ĉeškoj,

studirao je u Bratislavi i u Sopronu. Nakon što je neko vrijeme djelovao kao dvorski glazbenik u Beĉu, od 1657.

je Kapellmeister u Stuttgartu. Ciaconna in D predstavlja razgovor dviju razigranih melodijskih dionica na

temelju popularnog ostinatnog basa. Eho-efekt kojeg Capricornus vješto koristi u svojoj Ciacconi bio je posebno

omiljen u baroknoj glazbi. Pjesme Nikole Zrinskog i F. K. Frankopana na temu jeke možda su nadahnute

slušanjem sliĉnih skladbi.

Johann Heinrich Schmelzer, premda od 1649. Angažiran kao violinist na beĉkom dvoru, tek je 1679.

službeno proglašen dvorskim Kapellmeisterom, da bi već godinu dana poslije umro za vrijeme epidemije kuge.

Schmelzer je pripadao krugu tadašnjih najznaĉajnijih beĉkih skladatelja kao što su Froberger, Bertali i Valentini,

a bio je cijenjen i kao jedan od najboljih violinista svog vremena. Programni naslov njegove suite - “Škola

mačevanja” - kao i polagani stavci koji doĉaravaju lagodnu i opuštenu atmosferu izmeĊu napornih vojniĉkih

vježbi, predstavlja pomalo humoristiĉan otklon žanru Battaglie, skladbe u kojoj se glazbeno doĉarava bitka.

Jedan mnogo konkretniji i neposredniji odnos prema ratnoj tematici predstavlja Frankopanovo

Pozvanje na vojsku koje izvodimo na melodiju poznate maĊarske ratniĉke pjesme kao primjer kontrafakture.

Budući da je melodija nastala već 1604.godine, moguće je da ju je Frankopan imao na umu –ili ĉak u uhu- kad

je pisao svoju pjesmu, a tome u prilog ide i metrika stihova, koji se bez teškoća uklapaju u ritam melodije.

Ali Ufki Bey – roĊen kao Wojciech Bobowski u Poljskoj–oko 1638. dospijeva u tursko zarobljeništvo,

no zahvaljujući svojoj glazbenoj naobrazbi dobiva službu na dvoru sultana, gdje je prešao na islam. Autor je

prvog prijevoda Biblije na otomansko turski jezik. Od izuzetnog je znaĉaja njegova rukopisna antologija

otomanske instrumentalne i vokalne glazbe Mecmûa-i Sâz ü Söz, koja predstavlja prve zapise turske umjetniĉke i

tradicijske glazbe pomoću europskog notnog pisma (doduše, s desna na lijevo!). Ufkijev Nikriz Peşrev uvrstili

smo kao glazbenu aluziju na posjet slavnog turskog putopisca Evlije Ćelebije Nikoli Zrinskom u Ĉakovcu 1660.

godine. Jelena Zrinska, najstarije dijete Petra i Katarine, nakon još jedne neuspjele maĊarske pobune i nakon

sedam godina zatoĉeništva zajedno sa svojim suprugom Imre Thökölyjem završila je 1699. U egzilu u

Otomanskom Carstvu, najprije u Istambulu, a potom u Izmiru.

Vinko Jelić, rodom iz Rijeke, nakon studija na Sveuĉilištu u Grazu, od 1617. godine djeluje kao

dvorski glazbenik u Strassbourgu. Ricercar primo i Oculi tui Deus potjeĉu iz njegove prve zbirke duhovnih

koncerata Parnassia Militia tiskane 1622. godine.