DR.SC. DRAŽEN ARBUTINA DIPL.ING.ARH.

SUVREMENE METODE IZRADE SNIMAKA ZATEČENOG STANJA

Program stručnog usavršavanja ovlaštenih artihekata i inženjera Arhitekti - XI. tečaj

12 studeni. 2011. (subota) Avenija Vedeslava Holjevca 15

ZAGREB, 2011.

Sadržaj Uvod ........................................................................................................................................................ 4

Izrada snimaka zatečenog stanja............................................................................................................. 7

Izrada arhitektonske snimke postojedeg stanja .................................................................................... 15

Kategorije arhitektonskih snimka postojedeg stanja ............................................................................ 18

Postupak klasičnog snimanja zatečenog stanja i suvremene metode njegove realizacije ................... 19

Fotogrametrijska rekonstrukcija kao metoda pri izradi snimka zatečenog stanja građevina ............... 23

Upotreba totalne stanice za izradu snimaka zatečenog stanja ............................................................. 29

Upotreba 3D laserskog skena (3D skenera) pri izradi snimaka zatečenog stanja ................................. 30

Prezentacija izrađenih arhitektonskih snimaka zatečenog stanja ........................................................ 33

Uvod

Prilikom razmatranja izrade snimaka zatečenog stanja, tj. posebice suvremenih metoda tijekom te izrade, izuzetno je značajno spomenuti kontekst koji uvelike određuje način, tj. metodu pripreme, izrade i konačne obrade samoga snimka zatečenog stanja građevina. Prilikom razmatranja preliminarnih postupaka za definiranje adekvatne metode (tehnike i tehnologije) izrade snimke postojedeg stanja nužno je razjasniti i precizno utvrditi slijededi niz uvjeta:

o postorni obuhvat i obim objekta, tj. lokacije o materijalni i nematreijalni karakter građevine, tj. sklopa ili prostorne zone/cjeline o namjena i oblik konačnih rezultata samih postupaka izrade snimaka zatečenog stanja

Tako obim i prostorni obuhvat na kome se snimanje provodi predstavlja prvo ograničenje ili uvjetovanje prilikom izrade snimaka zatečenog stanja. U tom je smislu izrada snimki dijelova građevina, cijelih građevina, građevnih sklopova ili cijelih naselja, tj. prostornih zona1, faktor koji u osnovi definira potrebe razmatranja najšireg dijapazona raspoloživih tehnika i tehnologija. Kao poseban prosudbeni element u razmatranju izbora mogudih metoda izrade snimaka zatečenog stanja pojavljuje se materijalni i nematerijalni karakter samih građevina. Tako građevine koje posjeduju određene spomeničke, baštinske vrijednosti, pred zadade izrade snimaka zatečenog stanja postavljaju posebne izazove i standarde u smislu preciznosti i deskriptivnosti, za razliku od npr. Utilitarnih zgrada i sklopova, tj. pojedinačnih profanih zgrada industrijske, stambene ili neke druge namjene bez značajnih ili ikakvih spomeničkih, tj. baštinskih karakteristika. Metodologija izrade snimaka zatečenog stanja rezultat su i cijelog niza postupaka koji su uvjetovani u konačnici i formalnim oblikom konačnog rezultata. Tako se prilikom razmatranja metode izrade snimke mora razmisliti i definirati čemu konačn rezultat procesa izrade snimke zatečenog stanja treba služiti. Tako postupci, te u konačnici i rezultati snimaka zatečenog stanja građevina koji se izrađuju za potrebe ilustriranja imaju tehnički karakter podređen svojoj grafičkoj prezentaciji i u

1 U današnje vrjeme mogude su aktivnosti na dokumentiranju i izradi snimaka zatečenog stanja cijelog prostora jedne države, no naravno u mjeri i mjerilu oje je primjereno tako širokom prostornom obuhvatu.

konačnici vizualnoj percepciji2. Ukoliko se pak snimak zatečenog stanja izrađuje za potrebe dokumentiranja graditeljske baštine tada su kvalitativni i kvantitativni parametri koji se postavljaju prije izrade pojedinačnih snimki temeljem za pokretanje cijelokupne procedure u vedoj mjeri, detaljnosti i preciznosti, te se time u mogudi izbor metoda i tehnologije uzimaju i oni slučajevi koji bi inače bili izuzetno skupi ili tehnički zahtjevni3. Posebnu kategoriju izrade snimaka zatečenog stanja predstavljau postupci pripreme raznolikih projektantskih/inžinjerskih podloga. Takvi snimci zatečenog stnja predstavljaju podloge koje se kao zadada postavljaju pred inženjere prilikom provedbe nekog od postupaka reguliranih nužnošdu ishođenja određenih akata za legalizaciju4,

2 U tu kategoriju spadaju snimci zatečenog stanja koji se najčešde izrađuju na graditeljskoj baštini s najčešdim ciljem njene znanstvene obrade i prezentacije. U tim slučajevima tehnička isravnost prikaza pojedinačnih elemenata građevina ili sklopova nije upitna, no preciznost nije uvjetovana ničim do definicijom osnovnih proporcija i mjera u konačnu svrhu ilustriranja i prezentiranja građevine i sklopa kao konačnog oblika korištenja takvoga snimka. 3 Tome je tako jer se prilikom dokumentiranja graditeljske baštine postupak izrade snimaka zatečenog stanja, te obrada i u konačnici prezentacija rezultata procesa izrade snimka ne namjenjuju nekom određenom vidu korištenja, ved se izrađuju kao opdeniti prikaz fizičkog stnja građevine li sklopa koji bi trabao biti dovoljna baza podataka za bilo koju od mogudih bududh aktivnosti. Tako bi takve snimke morale zadovoljiti krterije prezentacije, ali i kriterije detaljne rekonstrukcije građevina ili sklopova ukoliko oni budu ugroženi ili uništeni djelovanjem čovjeka ili prirode. 4 ZAKON O POSTUPANJU S NEZAKONITO IZGRAĐENIM ZGRADAMA (NN 90/2011) III. POSTUPAK OZAKONJENJA ZGRADA Rješenje o izvedenom stanju Članak 6. (1) Nezakonito izgrađena zgrada ozakonjuje se donošenjem rješenja o izvedenom stanju. (2) Rješenje o izvedenom stanju donosi upravno tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne samouprave koje prema posebnom zakonu obavlja poslove izdavanja akata za provođenje dokumenata prostornog uređenja i građenje (u daljnjem tekstu: nadležno upravno tijelo). (3) Sastavni dio rješenja o izvedenom stanju je arhitektonska snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (u daljnjem tekstu: arhitektonska snimka) i geodetski elaborat za evidentiranje podataka o zgradama, odnosno posebna geodetska podloga, a što na snimci, odnosno elaboratu ili podlozi i rješenju mora biti navedeno i ovjereno potpisom službenika i pečatom nadležnog upravnog tijela. Članak 8. (3) Arhitektonska snimka, ovisno o vrsti zgrade, sadrži: 1. Opdi podaci: – ime, prezime i adresa, odnosno naziv i sjedište podnositelja zahtjeva, – tvrtka/ured, ime i prezime ovlaštenog arhitekta s dokazom ovlaštenja, 2. Lokacija zgrade: – ulica i kudni broj (ako je određen), broj katastarske čestice i opdine, – namjena zgrade, 3. Arhitektonski opis zgrade (struktura i opis dijelova zgrade), 4. Iskaz površina i obračunske veličine zgrade: – površina zgrade: bruto razvijena građevinska površina i bruto tlocrtna površina zgrade, neto korisna površina s tabličnim prikazom površina svake etaže, – broj etaža i visina zgrade (u m), – obračunske veličine zgrade prema posebnom propisu,

uporabu, građenje, rekonstrukciju, dogradnju ili tek obimnije radove održavanja, tj. unutar postupaka koje reguliraju propisi s područja prostornog uređenja i graditeljstva5. Tada se takve snmke zatečenog stanja izrađuju i prilagođavaju karakteru i zahtjevima koji se postavljaju pred inženjere koji de te snimke koristiti kao podloge u svome daljnjem radu, tj. snimke je mogude optimizirati u preciznosti obimu snimanja sukladno potrebama kje se reguliraju propisima ili potrebama određenih struka za podacima prilikom njihove uporabe. Svi prije spomenuti parametri tako uvelike određuju metode i tehnologiju kojom de se pristupiti izradi pojedinačnih snimaka zatečenog stanja i izboru pojedinačnih tehničkih i tehnoloških rješenja prilikom realizacije takvih zadada.

5. Nacrti (tlocrti, presjeci i pročelja) u mjerilu 1:100, a iznimno u drugom primjerenom mjerilu, 6. Fotodokumentacija (najmanje četiri fotografije u boji ili crno bijele koje prikazuju uličnu i sve susjedne strane zgrade), 7. Opis i stanje instalacija: – opskrba vodom, odvodnja, elektrotehničke i strojarske instalacije različitih funkcija koje ostvaruju osnovnu namjenu zgrade s načinom priključenja na odgovarajudu mrežu te način rješavanje otpada, 8. Opis stupnja završenosti i upotrebljivosti zgrade, 9. Podaci za obračun naknade za zadržavanje zgrade u prostoru prema kriterijima iz članka 17. ovoga Zakona. 5 Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine 76/07, 38/09, 55/11, 90/11) i Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine 152/08, 49/11)

Izrada snimaka zatečenog stanja Izrada snimaka zatečenog stanja predstavlja u osnovi postupak dokumentiranja građevina, njenih dijelova, kao i građevnih sklopova, te u novije vrijeme i cijelih širih teritorijalnih prostornih cjelina. Upravo u smislu dokumentiranja proces izrade zatečenog stanja unatoč potrebi da se provede u određenom vremenskom periodu u osnovi predstavlja kontinuiranu aktivnost. Kontinuitet aktivnosti je između ostaloga i u činjenici da se tijekom korištenja svake od građevina ili sklopova na njima pojavljuju deformacije i oštedenja, koje se zatim upravo metodama izrade snimaka zatečenog stanja dokumentiraju i priređuju kao tehničke podloge za sve mogude radove sanacije i održavanja.

slika 1 Shematski prikaz karaktera osnovnih aktivnosti na izradi snimaka zatečenog stanja. U tom najširem smislu snimanje zatečenog stanja je dio procesa kontinuirane brige o građevinama.

ITERATIVNA METODA/METODE

KONTINUIRANI PROCES/PROCEDURA

DOKUMENTIRANJE

slika 2 Izrada snimaka zatečenog stanja predstavlja odnos informacije i procesa nužnog da se takva informacija pribavi, gdje od karaktera/kvalitete i brojnosti/kvantitete potrebnih informacija uvelike ovisi proces koji se primjenjuje za njihovo pribavljanje.

slika 3 izrada snimaka zatečenog stanja i odnos informacije i procedure za njeno pribavljanje

Postupak izrade snimaka zatečenog stanja

nekada, tj. u povijesti, bio je ograničen mogudnostima dostupne tehnologije, a taj se postupak mogao najracionalnije i tehnički najprihvatljivije mogao prikazati crtežom i to u formi kodiranog tehničkog

informacija proces

posredno prikupljanje informacija (arhivska

istraživanja, literatura) INFORMACIJA

neposredno prikupljanje

informacija (terensko istraživanje samih

građevina ili sklopova)

nacrta, ili u obliku trodimenzionalnog prikaza6. Tijekom povijesti prvi su tehnički nacrti imali dozu umjetničke interpretacije vedu nego li samu esenciju tehničkog kodiranja, tako da su stariji nacrti građevina ili graditeljskih cjelina imali prispodobu umjetničkih grafika, mada sa cijelim nizom tehničkih detalja i elemenata koji su se u njima ucrtavali ili upisivali. U najranije doba dokumentiranja u postojedih zgrada ili sklopova u graditeljstvu trodimenzionalni prikazi imali su funkciju današnje fotografije i često su za samu građevinu ili sklop prikazivali i trenutni fizički, te nekada i društveni kontekst. Svi su ti crteži i danas od iznimne vrijednosti, jer postupcima rekognosciranja mogu se kodirati unutar vrlo strogih tehničkih okvira i sa zavidnom preciznosti. U povijesti, načini dokumentiranja ovisili su o tehnologiji koja je tada bila dostupna. Ta mjerna tehnologija i danas je prisutne preko mjernih traka, mjernih letava i sličnih analognih naprava kojima se najvedi dio dokumentiranja u graditeljstvu provodi i u XXI. stoljedu sa više nego li zadovoljavajudim rezultatima, naravno uz uvjet da se procesu pristupa na pedantan i tehnički korektan način. Suvremeni postupci izrade snimaka zatečenog stnja u graditeljstvu također se danas u najvedoj mjeri baziraju na principima tehničkog kodiranja crtežom fizičkih mjera samih građevina, no danas se uvelike mijenja način mjerenja. Tako se danas upotrebljavaju tehnička rješenja i naprave koje koriste suvremena tehnička i tehnološka dostignuda. Danas se prilikom provođenja klasičnih metoda dokumentiranja građevina ili graditeljskih sklopova neposredno, na lokaciji gdje se građevina nalazi, koriste laserski mjerači i laserske libele, digitalni kutomjeri, a sve kao naprave kojima je mogude preciznije i jednostavnije izvršiti radnje koje se i dalje mogu izvoditi i klasičnim mjernim trakama ili mjernim letvama. No, uporaba takvih tehničkih i tehnoloških rješenja uvelike olakšava i ubrzava postupak dokumentiranja građevina, njihovih dijelova ili cijelih graditeljskih sklopova, te pridonosi mogudnostima dokumentiranja vedeg broja građevina u manjem vremenskom okviru7. Uz klasične metode neposrednog mjerenja na samoj lokaciji, uz ili na građevinama i sklopovima, danas se uvelike koriste i suvremeni načini dokumentiranja koji uključuju uporabu digitalne fotografije, te zatim primjenu sofisticiranih računalnih alata za fotogrametrijske rekonstrukcije, pa do

6 Izuzetno rijetko izrađivane su i makete kao način na koji se snimak zatečenog stanja mogao prezentirati, uglavnom tehnički neupudenima. 7 Ta je činjenica posebno interesantna s aspekat zaštite graditeljskog naslijeđa, jer postupka snimanja vrijednih građevina ili sklopova tako postaje brži i precizniji.

uporabe trodimenzionalnog skeniranja, kao tehnologije koja se počinje rabiti uz iznimno veliki potencijal8.

8 Tehnologija trodimenzionalnog sken-a razvila se iz uporabe laserskih mjernih uređaja, koji se obliku totalnih stanica danas uveliko koriste. Prva uporaba totalnih stanica bila je vezana uz geodetske izmjere terena, dok su danas uvelike u direktnoj uporabi od strane arhitekata i građevinara za dokumentiranje građevina ili cijelih sklopova. Problem uporabe instrumetana i tehnologije koja je, u principu, razvijana, ili se u Hrvatskoj to tako svada, za potrebe geodetskih i sličnih izmjera, jest u interpretaciji izmjerenih rezultata. Ved se prilikom uporabe klasičnih fotogrametrijskih metoda,u Hrvatskoj korištenih gotovo isključivo među geodetima, za dokumentiranje graditeljske baštine pokazalo to iskustvo kao problematično, i to vrlo često poradi od strane geodeta nepoznavanja bitnih odlika arhitekture i načina njihove kvalitetne interpretacije i kodiranja pomodu crteža. Njihovo znanje primjenjenog kodiranja arhitektonskih i građevinskih elemenata neke građevine, nažalost uvjetovano postojedim planovima i programima obrazovanja, je prilično limitirano, te iz toga neznanja i nepoznavanja često kao rezultati izlaze mjerenja koja su za potrebe zaštite u potpunosti neuporabiva. Tako se znalo događati da fotogrametrijske izmjere i njihova kasnija grafička interpretacija uključuju cijeli niz nepotrebnih detlja (kao npr. zone pročelja na kojima je otpala žbuka, ili oštedenja uslijed djelovanja pješačkog ili drugog streljiva nakon ratnih razaranja), a ne uključuju razlikovanje bitnih elemenata dekoracije od konstrukcije. Uporaba trodimenzionalnog sken-a pri dokumentiranju graditeljske baštine danas je ponovno u rukama geodeta, čiji način razumijevanja arhitekture i građevine, te mogudnost grafičke interpretacije niti danas nije na minimlno potrebnoj, a kamo li zadovoljavajudoj razini. Upravo poradi toga nužno je, ukoliko geodeti vrše radove na trodimenzionalnom sken-u graditeljske baštine, da unutar timova koji de izvršiti samo sken i zatim grafičku interpretaciju rezultata budu i osposobljeni arhitekti i građevinari, kako bi sama dokumentacija, kao finalni rezultat, imala mogudnost i praktične primjene u postupcima cijelog niza intervencija na građevinana ili sklopovima . Kod mogudnosti praktične primjene rezultata takvog tehnološki i tehnički sofisticiranog dokumentiranja prvenstvneo se misli na kavlitetne nacrte kao podloge za sve aktivnosti, kako istraživanja, tako i zaštitnih radova i radova održavanja na građevinama.

slika 4 Osnovne faze u procesu izrade snimaka zatečenog stanja građevina ili građevnih sklopova

slika 5 Prikaz detaljnijeg strukturiranja procesa zrade snimaka zatečenog stanja koji uključuju unutar faze dokumentiranja i interpretaciju rezultata postupaka uzimanja nužnih mjera građevina ili sklopova.

PROVJERA I DODATNO MJERENJE

PRIPREMA DOKUMENTIRANJE PREZENTACIJA

PRIPREMA MJERENJE GRAFIČKA

INTERPRETACIJA PREZENTACIJA

slika 6 Shematski prikaz pripreme izrade snimaka zatečenog stanja građevina ili sklopova posredno ili neposredno tj. u, uz ili na samoj građevini ili sklopu.

priprema dokumentiranja

posredna

(iz literature, u arhivima)

nac

rti i

pla

no

vi

foto

graf

ije

dru

ga

do

kum

enta

rna

građ

a

neposredna

(na građevini)

fotografija

analogna digitalna

skica

kao podloga

za mjerenje

za označavanje drugih tipova dokumentira

nja

slika 7 Vrste neposrednog dokumentiranja građevina ili sklopova slika 8 Primjeri fotografija kao načina dokumentiranja kulturno-povijesne baštine, posebice graditeljskog naslijeđa kaospecifičnog dijela graditeljstva, posebice u smislu izrade snimaka zatečenog stanja

tehnička fotografija

•digitalna ili analogna - za potrebe fotogrametrijske rekonstrukcije

umjetnička

• mogudnost distorzije dokumentiranog materijala poradi postizanja umjetničkog efekta dokumentarna

•profesionalna - novinska, konzervatorska

•amaterska - obiteljske fotografije

neposredno mjerenje

•uporabom mjernih traka

•uporabom mjerne letve

•uporabom laserskih i sličnih instrumenata

fotografiranje

•klasična fotografija (film)

•digitalna fotografija

trodimenzionalan scan

•uporaba 3d scan uređaja velike razlučivosti

•mogud scan tekstura i boja materijala

slika 9 Primjena snimke zatečenog stanja i moguda namjena dokumentiranja građevina ili graditeljskih cjelina

slika 10 Prikaz principijelne strukture metoda i karaktera vizualne rekonstrukcije kulturno povijesne baštine prema tehnološko-tehničkom pristupu metodi rekonstrukcije.

•klasične metode

•suvremene metode

izrada snimaka zatečenog stanja

•vizualna

•materijalna

rekonstrukcija građevina ili sklopova •osiguranje memorij

•praktičan utjecaj (održavanje same građevine)

•ostvarenje određenih prva ili obveza (reguliranih temeljem zakona i posebnih propisa)

utjecaj u suvremenom društvu

ANALOGNE, KLASIČNE METODE VIZUALIZACIJE PREMA PODACIMA IZ

DOSTUPNE DOKUMENTACIJE

DIGITALNE, RAČUNALNE VIZUALIZACIJE PREMA

PODACIMA IZ DOSTUPNE DOKUMENTACIJE

DIGITALNE VIZUALIZACIJE PREMA I UZ POMOD SUSTAVA

DIGITALNIH INFORMACIJA PRIBAVLJENIM POSTUPKOM

3D SCAN-A

Izrada arhitektonske snimke postojedeg stanja Razlog za izradu snimke zatečenog stanja leži u potrebi da se neki segment graditeljske prakse dokumentira na način koji de prikazati sve bitne karakteristike same građevine, sklopa ili njihovih detalja i pomodi prilikom svih daljnjih aktivnosti na tom objektu ili sklopu. Izrada arhitektonske snimke zatečenog stanja nije postupak koji se isključivo primjenjuje na objektima koje možemo podvesti pod naziv graditeljsko naslijeđe, ved je osnovni način pripreme podloga za bilo koje radove na svim vrstama građevina i predstavlja osnovu na kojoj svoje projektantske ili druge graditeljske aktivnosti veže cijeli niz struka i stručnjaka. Snimak postojedeg stanja kodirani je prikaz neke zgrade, nekog arhitektonskog objekta, sklopa ili njegova detalja. Na snimku postojedeg stanja se crtežom definira prilikom mjerenja zatečeno stanje građevnog sklopa, građevine ili njenog detalja za potrebe svih postupaka i procesa na istraživanju, te zaštiti i očuvanju graditeljskog naslijeđa. Prilikom razmatranja sadržaja i završnog prikaza snimke postojedeg stanja u vidu crteža (u analognom obliku na nekom mediju kao što je npr. papir, ili digitalnom prikazu nastalom uz pomod računalnih alata i digitalno pohranjenom na nekoj od elektroničkih naprava, bitno je imati na umu da svi ti prikazi imaju sadržaj i obradu samog snimka definiranu neovisno o načinu na koji je snimak načinjen (metode) ili kasnije obrađen poradi pohrane, prikaza ili bilo kakve druge uporabe. Specifičnost izrade arhitektonske snimke postojedeg stanja je upravo u karakteru postupaka na snimanju i kasnijoj obradi prikupljenih informacija, koja nije vezana samo uz praktične elemente koji definiraju realizaciju konkretnih aktivnosti, ved i iz specifičnosti tih aktivnosti i stručno-pravne odgovornosti njihovih sudionika prilikom realizacije i nakon nje9.

9 Aktivnosti koje se na građevinama provode potpadaju pod isključivu ingerenciju Zakona o prostornom uređenju i gradnji, te drugih propisa koji reguliraju prostorno uređenje i gradnju. Zakon o prostornom uređenju i gradnji strogo regulira sve konkretne aktivnosti na gradnji ili graditeljske intervencije na građevinama. Kako je rad u graditeljstvu jedna od strogo reguliranih stručnih i privrednih aktivnosti, i to ne samo u Hrvatskoj, ved i u najvedem dijelu svijeta, postupci i aktivnosti koje se na građevinama, sklopovima, ili samo u prostoru provode strogo su uređene i regulirane. Tako sve aktivnosti podliježu ishođenju posebnih akata po posebnoj proceduri, od suglasnosti na izvođenje radova, do lokacijskih dozvola, građevnih i uporabnih dozvola, rješenja o gradnji, rješenje o potvrdama glavnih projekata, rješenja o uporabivosti i sl. Svaki od tih akata definiran je procedurama, ali i strogom kontrolom ovlasti koje imaju pojedini sudionici u postupcima i procesima. Tako projekte i nadzor mogu vršiti isključivo za to ovlašteni ineženjeri, članovi pojedinih komora, dok građenje mogu vršiti isključivo tvrtke sa potrebnim ovlaštenjima i odgovarajude obrazovanim i licenciranim stručnjacima unutar samih njihovih internih struktura. Kako bi pojedinci ili tvrtke mogli pristupiti aktivnostima na izradi snimaka zatečenog stanja graditeljske baštine, kao jednom od

Kao završni rezultat rada na izradi arhitektonske snimke jest niz nacrta koji mogu ili moraju obuhvatiti slijedede sastavnice (zavisi od eksplicitne namjene za koju se izrađuje pojedinačni snimak):

Situacija, situacioni , položajni nacrt elementa/sklopa graditeljske baštine

Tlocrti podova svih etaža

Tlocrti/pogledi stropova

Pogledi svih unutrašnjih ploha (zidovi i stropovi, podovi)

Pročelja

Presjeci

Detalji (konstrukcije, završnih obrada, dekoracija, inventara) Faze rada na izradi arhitektonskog snimka, nacrta postojedeg stanja obuhvadaju slijedede osnovne sastavnice:

Terenski rad/na, u i oko same građevine.

Rad u uredu/grafička interpretacija prikupljenih podataka – priređivanje stručno adekvatnog nacrta kao podloga za početak snimanja ili kao završne obrade prikupljenih podataka (skica-tehnički korektan nacrt postojedeg stanja).

Terenski rad obuhvada rekognosciranje elemenata koji čine objekt ili njegov sklop, a uz njega, na njemu ili u njemu. Aktivnosti na samom terenu uključuju pripremu/iscrtavanje skica za upis mjernih podataka tijekom postupka mjerenja, postupke direktnog mjerenja na samom elementu graditeljske baštine, te upis izmjerenih podataka na priređene skice. Rad u uredu prilikom izrade arhitektonskih snimaka postojedeg stanja na građevinama uključuju prije početka terenskog rada prikupljanje i pripremu eventualnih povijesnih ili bilo kakvih postojedih nacrta koji bi poslužili kao početne podloge za početak snimanja na samoj građevini ili sklopu. Nakon provedenih pripremnih terenskih aktivnosti (kao dio pripreme za završni posao arhitektonskog snimanja) u uredu se mogu obraditi i pripremati osnovne skice za upis rezultata mjerenja tijekom samog terenskog rada (mjerenja).

segmenata graditeljske prakse oni moraju uz sve opde uvjete ishoditi i suglasnost Ministarstva kulture, te dobiti ovlaštenje za rad na kulturnim dobrima. Sve te aktivnosti stoga se uvelike razlikuju od mnoštva drugih koje se provode na zaštiti nekih drugih vrsta kulturnih dobara, gdje je ovlaštenje Ministarstva kulture jedino koje treba ishoditi da bi se pristupilo konkretnim aktivnostima.

Rad u uredu pri izradi arhitektonske snimke postojedeg stanja uključuje u finalnoj fazi i konačnu obradu prikupljenih podataka i njihovu grafičku interpretaciju, kao rezultata terenskog mjerenja. Finalizacija tehnički korektnih i potpuno obrađenih nacrta temeljem terenskih skica sa upisanim podacima postupak je kojim se za daljnje potrebe izrađuju nacrti svih građevina za koje se izrađuju snimci zatečenog stanja, a posebice graditeljske baštine, kao izuzetno zahtjevnog segmenta graditeljske prakse.

Kategorije arhitektonskih snimka postojedeg stanja Prilikom razmatranja postupaka izrade i prezentacije arhitektonskog snimka postojedeg stanja nužno je u obzir uzeti mogudu podjelu na osnovne kategorije snimaka prema definiciji objekta snimanja, te prema načinu prezentacije. Prilikom razmatranja samog načina prezentacije važno je napomenuti kako sve kategorije snimaka mogu biti prezentirane na oba od dva moguda načina, tj. kao kotirani10 ili ne kotirani nacrti. Snimak, tj. arhitektonsko snimanje postojedeg stanja, bilo pojedinačnih objekata ili sklopova objekata, nužno je započeti na osnovi geodetske podloge. Geodetska podloga za pojedinačni objekt ili za sklop trebala bi definirati smještaj objekta obzirom na okolnu situaciju, ali i osigurati mogudnost u uklapanje snimljenog materijala u prikaz cjelokupne slike nekoga područja11. Geodetska podloga osigurava čak i za snimanje detalja pojedinih objekata osnovne mjere i dimenzije koje je na druge načine teško ili nemogude realizirati12. Kategorije arhitektonskih snimka postojedeg stanja:

snimak objekta

snimak sklopa objekata

snimak detalja

10 Kotiranje je prezentacijski postupakkojim se na nacrtu kao grafički kodiranom tehničkom prikazu nekoga predmeta (preko tlocrta, presjeka i pogleda) uz pojedine elemente prikazanog objekta upisuju adekvatne mjere, a često i dodatni opisi koji pomažu definiciji nekoga od detalja na objektu, tj.građevini ili definiciji objekta u cjelini. 11 U suvremenoj praksi početak rada na bilo kojem graditeljskom objektu temeljem Zakona o prostornom uređenju i gradnji uvjetovan je izradom i primjenom posebne geodetske podloge, geodetskog prikaza koji osigurava ažuran i realan prikaz građevine i njena osnovnog okruženja, ali i uklapanje iste u aktualni katastarski sustav, te mogudnost georeferntnog pozicioniranja objekta. Na posebnoj geodetskoj podlozi se uz tlocrtnu projekciju objekta i bitnih odrednica njegova fizičkog okruženja (prometnice, ograde, zidovi, druge zgrade ili nepokretna oprema, nasipi, kanali, infraszrukturni sustavi i njihovi elementi...) ucrtavaju i granice katastarskih čestica koje određuju položaj nekog građevinskog elementa, građevine ili sklopa. Upravo primjena računalnih alata i tehnologije globalnog pozicioniranja u geodeziji osiguravaju informacije o apsolutnom položaju bilo koje snimljene točke, time se za pojedinačne objekte, ali posebice za sklopove objekata, te detalje na pojedinačnim objektima, osigurava točan trodimenzionalan položaj i smještaj u najširu, globalnu, svjetsku situaciju. Način koji osigurava geokodiranje položaja geodetski snimljenih objekata osigurava da se unutar tako priređene osnove rezultati mjerenja nakon obrade mogu uklapati u baze podataka s podacima o prostoru (GIS). 12 Prilikom započinjanja arhitektonskog snimanja za preciznost konačnog rezultata značajna je mogudnost izrade geodetskog, preciznog snimka gabarita snimanog objekta ili objekata (naravno uz direktno vođenje i koordinaciju s voditeljem snimanja), jer se time osigurava izmjera mjera koje su konvencionalnim načinima mjernja teško dostupne ili u potpunosti nedostupne bez velikih priprema i troškova. Tu su osnovni gabariti građevina i njihove visine posebice problematični. Tako, prilikom snimanja sakralnih objekta, čest je slučaj da visine tornjeva, zvonika kod crkava, i nije mogude snimiti drugačije nego li uz pomod geodetskih metoda i instrumenata. Danas uporaba totalnih stanica i osposobljavanje građevinskih inženjera i arhitekata za njihovu uporabu uvelike mijenja nužnost angažiranja geodetskih stručnjaka za osnovne pripremne radove mjerenja ili uzimanje parcijalnih mjera na nedostupnim dijelovima objekata. No, međusobna suradnja i nužnost integriranja geodeta u snimanje bilo kakvih građevina ili građevinskih sklopova i danas je imperativ.

Postupak klasičnog snimanja zatečenog stanja i suvremene metode njegove realizacije Izrada arhitektonskog snimka13 postupak je koji se provodi na terenu i to u građevini, na građevini ili u njenoj neposrednoj okolici. Postupak arhitektonskog snimanja zahtijeva timski rad i najčešde je to ekipa od minimalno troje ljudi14. Radu na samoj građevini prethodi priprema koja se sastoji od pribavljanja eventualno sačuvanih starijih nacrta za snimanje planirane građevine koji mogu poslužiti kao iznimno korisna osnova za početak snimanja. Na samoj građevini rad na arhitektonskom snimanju započinje izradom terenskih skica snimane građevine ili sklopa. Takve skice predstavljaju tehnički korektne prikaze tlocrta, presjeka i pogleda predmetne građevine ili njenih detalja, na koje de se po početku snimanja upisivati mjerene dimenzije pojedinih elemenata i njihovih karakterističnih segmenata, kao i sve druge za kasniju obradu potrebne informacije. Terenske skice važno je izraditi na način kojim de se tehnički korektno prikazati svi za mjerenje nužni detalji građevine i to pazedi na međusobne proporcije crtanih elemenata15.

13 za izradu arhitektonskih snimaka postojedeg stanja pilikom definiranja osnovnih postavki bio je od iznimnog značaja detaljni prikaz metodologije u člankuBorisa Vučida-Šnepergera, gdje je prikazano i opisano dugogodišnje praktično iskustvo koje je autor članka primjenjivao tijekom provođenja nastave terenskog snimanja na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagtebu. Izvor: Vučid Šneperger, Boris (2007.), Metoda izrade arhitektonskih snimaka za potrebezaštite i obnove kulturnih dobara, II. tečaj – stručni materijali uz seminar, Tehničko veleučilište u Zagrebu, Zagreb:44-68 14 Danas je uporabom suvremenih metoda računalne fotogrametrije, ili uporabom totalne stanice mogude taj terenski rad realizirati i s jednom osobom ili eventualno dvije, kod složenijih zadada. Mada je u suvremenim postupcima izrade arhitektonskih snimaka mogude smanjiti broj stručnjaka na minimum ipak sve te aktivnosti iziskuju skupu opremu i osposobljenost sudionika za rad s takvom opremom, dok je klasičan način terenskog snimanja mogude realizirati uz primjenu osnovnih principa i osnovnog alata na jednako efikasan i precizan način, a s timom od tri stručne i osposobljene osobe. Ukoliko se za terensko snimanje priprema tročlana ekipa, tada je važno da najiskusniji član tima preuzme vođenje i koordinaciju snimanja, te po završetku snimanja i koordinaciju interpretacije i prezentacije snimljenih podataka. Taj najiskusniji član tima tada je odgovoran i za tehničku ispravnost i točnost izmjerenih, interpretiranih, priređenih i prezentiranih nacrta. 15 Terenska skica mora biti izrađena od strane najiskusnijeg člana tima i pritom mora biti crtački korektno priređena i nadasve uredna, a sve kako bi se na nju i preko nje mogle upisivati sve izmjerene dimenzije za prikaz potrebnih segmenata građevine. Crtež koji de poslužiti kao osnova za upisivanje izmjerenih dimenzija, tj. kao osnovno sredstvo na kome se koordinira sam postupak mjerenja može biti izrađen i u uredu koristedi se eventualno pribavljenim postojedim nacrtima predmetne građevine. Ukoliko se terenska skica izrađuje na samoj građevini nužno ju je uz uredno iscrtavanje izraditi pazedi i na stvarne međusobne proporcije crtanih elemenata i njihovo proporcionalno prikazivanje na samom crtežu. Takav nači pripreme uvelike olakšava mjerenje, no time se posebice olakšava kasnija interpretacija i prezentacija mjerene građevine i svih njenih tehnički obrađenih i priređenih nacrta.

Prilikom izvođenja terenskih radova arhitektonskog snimanja važno je primjenjivati postupak tzv. kliznog mjerenja. Postupak kliznog mjerenja je st procedura kojom se za mjerenje linearnih mjera (npr. horizontalnih mjera zidova i svih njihovih parcijalnih dijelova) primjenjuje postupak kojim se definira fiksna nula mjerenja (početna točka od koje se započinje mjerenje te linearne strukture) i gdje se od te točke mjere dijelovi pojedine linearne strukture na način kojim se ne upisuje njihova parcijalna mjera (mjera od početka do kraja nekog specifičnog elementa, npr. širine prozorskog otvora u tlocrtu od jednog njegova ruba do drugog njegova ruba), ved udaljenost pojedinog karakterističnog elementa od u početku definirane nule (tako se npr. za takav hipotetski prozorski otvor definira nula na jednom uglu zida, te se od toga ugla-nule mjeri udaljenost jednog ruba prozorskog otvora, te od te nule i udaljenost drugog ruba prozorskog otvora)16. Postupak parcijalnog mjerenja u slučaju vedeg broja pojedinačnih elemenata neke linearne strukture uvijek u nizanju takvih parcijalnih mjera predstavlja opasnost od multipliciranja grešaka i time distorzije mjernih rezultata, te u konačnici i distorzije točnosti ukupne arhitektonske snimke postojedeg stanja17. Svaka od pojedinačnih aktivnosti prilikom klasičnog načina mjerenja i priređianja snimaka zatečenog stanja ovisi o timskom radu i preciznosti svakog od pojedinačnih članova tima, a ograničena je uporabom korištenh analognih mjernih instrumenata (krutih metara, mjernih letvi, mjernih traka i klasičnih libela i visaka). Svi ti bazični, tradicionalni istrumenti osiguravaju zadovoljavajude rezultate uz uvjet da je vremenski rok takav da je iste u njemu mogude realizirati, uz sve nužne korektivne procedure (provjere iponovne izmjere).

16 Vučid Šneperger, Boris (2007.), Metoda izrade arhitektonskih snimaka za potrebezaštite i obnove kulturnih dobara, II. tečaj – stručni materijali uz seminar, Tehničko veleučilište u Zagrebu, Zagreb:44-68. U svom tekstu Boris Vučid-Šneperger detaljno opisuje postupak izvođenja linearnog mjerenja. Postupak koji je opisan nalaže da jedan član tima za mjerenje fiksira nulu na mjesto od kuda se sa mjerenjem započinje (nula na mjernoj traci/metru), dok drugi polazi od elementa do elementa u slijedu linearne struktur zida, a sve prema kraju zida, i izriče brojeve koji označavaju položaj elementa promatrajudi oznake na metru/mjernoj traci gdje se nalazi položaj mjerenog segmenta. Brojevi koji se tijekom takvog kliznog merenja izriču obilaskom uz metar/mjernu traku zapisuju se redosljedom kojim su izrečeni i to na ono mjesto u podlozi/skici gdje se stvarno nalaze i to npr. tankim crvenim pisalom (koje de onda poslužiti za upis svih horizontalno izmjerenih dimenzija). Upisivanje brojeva na podlogu/skicu vrši se onako kako se one rekognosciraju, a tako da se linija zida (označena tankom crnom bojom) koji se snima nalazi lijevo ili desno od niza na skicu upisanih brojeva, dok se na skici samo mjesto mjerenja označava točkom na npr. liniji zida uz koju je upisana mjera. 17 Često se prilikom mjerenja dugačkih linearnih struktura zidova, sa velikm brojem prozorskih otvora može dogoditi da postupkom isčitavanja mjera sa mjernih uređaja biva zaokružena konačna mjerna vrijednost. Uslijede toga zaokruživanja (npr. 0,5 cm često se zaokruži na prvu manju ili prvu vedu brojku) i multipliciranja istoga postupka konačna vrijednost biva veda ili manja od stvarne i dolazi do diskrepancije između u jednom dahu mjerene ukupne dužine te linearne strukture i zbroja parcijalno izmjerenih dimenzija.

Slika 11 Prikaz mjerenja nagiba krovne građe digitalnim kutomjerom.

Slika 12 Prikaz mjerenja kuteva unutrašnjih zidova digitalnim kutomjerom.

Suvremena dostignuda i njihova uporaba na polju klasične izmjere značila su uporabu suvremenih digitalnih i posebice laserskih naprava, koje su u vidu laserskih mjerača udaljenosti ili digitalnih kutomjera, laserskih libela ili nivelira uvelike olakšali i ubrzali mjerenje, no i povedali njegovu preciznost, naravno uz pedantnu primjenu osnovnih pravila klasične izrade snimka zatečenog stanja. Slika 13 Prikaz uporabe laserskog mjerača daljine za uzimanje visinskih dimenzija ili mjerenje dijagonala unutar prostorija. Uslijed volumena i dimenzja samog uređaja isti nije mogude prisloniti neposredno uz ugao, stoga se iz samog uređaja izvlači antena koja se prislanja točno u ugao, dok sam uređaj izborom posebnog programa tijekom mjerenja u obzir uzima i distancu koju osigurava takva antena od samog ugla mjerene prostorije.

Uslijed primjene suvremenih pomagala uporaba laserskih daljinomjera18 predstavlja značajno poboljšanje, tako se sada ekipa koja je nekada morala biti tročlana bez ujecaja na efikasnost i preciznost rada reducira za jednog člana. Primjena laserskih daljinomjera integrirana je uz primjenu laserskih nivelira, ali i računala koja imaju mogudnost direktne

veze s mjernim uređajem, tako da se uporabom određenih računalnih programa gotovo istovremeno može integrirati uzimanje podataka na građevini s digitalnim unosom istih u računalne alate.

18 Laserski daljinomjer je elektronski uređaj koji postupak mjerenja dužine izvodi pomodu odašiljanja i prihvadanja svjetlosnog signala (laserske zrake). Uređaj na osnovu mjerenja vremena koje protekne između odašiljanja i prihvadanja laserskog signala izračunava prevaljeni put (udaljenost). Mjerenje na ovakav način naziva se „optički postupak mjerenja“. Primjenom laserskog daljinomjera uvelike se povedava preciznost i ušteda vremena.

Korištenje laserskih daljinomjera, ali i mogudnost njihova integriranja u elektronski sustav ili računalne alate direktnim unosom mjerenih podataka uvelike je povedalo preciznost19 i osiguralo povedanu brzinu snimanja. Integriranje mjerenja i postupaka u sustav elektroničkih uređaja (računala, laserskih daljinomjra, digitalnih kutomjera, totalnih stanica), te korištenje tablet računala ili touch screen ekrana na prijenosnim računalima doveo je do pojave računalnih alata koji prilikom prve faze izrade snimaka zatečenog stanja, tj. pripreme skica za početan unos mjernih rezultata, iste priređuju direktno na računalu, dok je samo računalo vezano uz mjerni uređaj koji protokolom mjerenja upisuje samostalno podatke u digitalnu shemu.

19 Laserski daljinomjeri posebno su osjetljivi na promjen temperature, tako da bolji uređaji prilikom mjerenja uzimaju u obzir i temperaturu zraka.

Fotogrametrijska rekonstrukcija kao metoda pri izradi snimka zatečenog stanja građevina Fotogrametrijske metode prilikom izrade snimaka zatečenog stanja danas se sve više koriste kao način integriranja digitalnog fortografiranja i prikupljanja osnovnih teničkih/postornih informacija o građevinama. U pošlosti je metoda fotogrametrijske rekonstrukcije korištena za izradu tehničke dokumentacije u pravilu za građevine koje su vedim dijelom bile uništene i značajno ruinirane. U slučaju graditeljske baštine to obično znači da arhitektonske snimke same građevine ili su lošije kvalitete, bez dovoljno detalja i informacija, ili uopde ne postoje. Danas su uz primjenu suvremenih računalnih alata te metode sve preciznije i savršenije, ali i pistupačnije širem krugfu zainteresiranih stručnjaka. Tako se danas fotogrametriskim metodama osiguravaju tehnički podaci/nacrti uz iznimnu preciznost20. Danas se primjena računalne tehnologije bazira na primjeni računalnih alata koji analizom dostupnih fotografija uz unos određenih poznatih elemenata za promatrano kulturno dobro mogu izraditi rekonstrukciju toga dobra u mjeri koja je izuzetno precizna. U suvremenoj primjeni fotogrametrijskih metoda posebno je važno naglasiti kako se one uslijed značajnog razvoja računalne tehnologije ne primjenjuju isključivo među geodetima, koji su do danas bili osnovna struka koja se time suvereno bavila, ved su među korisnicima mnoštva računalnih alata koji barataju principima fotogrametrijske rekonstrukcije i brojni arhitekti i građevinari. Tako se u suvremenim metodama izrade snimaka zatečenog stanja ističu alati koji koriste dosege digitalne tehnologije i posebno razvijenih računalnih alata na način koji do danas nije bio zamisliv. Struktura alata koji se prilikom izrade snimaka zatečenog stanja danas uvelike koriste mogu se svrstati u dvije grupe povezanih, no principijelno različitih programskih struktura. U toj podjeli tako teba definirati slijedede dvije skupine računlnih alata:

20 No i bez sofisticirane računalne tehnologije mogude je primjenom osnovnih postupaka nacrtne geometrije izraditi zadovoljavajude fotogrametrijske rekonstrukcije, koje uz primjenu podataka koje sa sigurnosti možemo rekognoscirati na mjestima gdje jest ili je bilo promatrano kulturno dobro.

računalne alate koji fotografski matrijal (raster digitale fotografije ili digitalni scan analognih fotografija) obrađuju i eksportiraju u dvodimenzionalnom obliku

obrađuju osnovni grafički materijal na način kojim se anuliraju perspektivne distorzije, te se zatim takav prilagođen grafički materijal kao podloga eksportira u neki od CAD računalnih alata na daljnju obradu i thničku prilagodbu

ili se primjenom djelomičih fotogrametrijskih algoritama, a pomodu nekih poznatih realnih mjera promatrane građevine (koje je jednostavno na terenu mogude pribaviti), a čije se granice mogu jasno identificirati na samoj ilustraciji, definiraju implicitno i pojedinačne mjere cijelog niza drugih sastavnica cjelokupne grafičke strukture promatrane i fotografirane građevine (digitalne fotografske podloge koja je unutar računalnog alata unesena i obrađena)

računalne alate koji fotografski materijal (raster digitale fotografije ili sken analognih fotorafija) obrađuju i eksportiraju u trodimenzionalnom obliku, u vidu 3D modela koji se zatim mogu u preciznom mjerilu i na klasičan način ortogonalnog projiciranja samostalno prikazivati ili dodatno obrađivati u nekom od CAD računalnih alata

Obje glavne skupine računalnih alata uvelke ovise o digitalnoj fotografskoj tehnologiji koja im omogudava manipulaciju slikovnim podlogama izuzetno velike razlučivosti, tako da su i mogudnosti takvih programa izuzetno velike. U slučaju obje od ovih grupa računalnih alata nužno je napomenuti kako one uvelike ovise o značajnoj količini direktne ljudske manipulacije (priprema stručnjaka, inženjera) i povezivanja podataka koji se unutar pojedinačnih računalnih alata unose. Tako svaki od tih alata zahtjeva povezivanje slikovnih prikaza pojedinačnih elemenata neke građevine (vrhova, bridova, ploha i sl.) sa njihovim vektoriziranm interpretacijama (točke, linije, točke, plohe i sl.) kako bi se uspješno proveo postupak fotogrametrijske rektifikacije. Navedeni postupak u pravilu je to točniji što je više međusobno povezanih elemenata, sa točno utvrđenim dimenzijama i/ili pozicijama. Uz veliku atraktivnost modela koji se tako dobiju značajna je i ušteda pilikom izrade snimaka zatečenog stanja i optimiziranje na minimum terenskog rada i smanjivanje terenske ekipe. Tako klasično snimanje tročlane ekipe može potrajati na terenu i više dana ili tjedana, što takve suvremene

računalne metode drastično reduciraju i time uvelike ekonomski optimiziraju procese izrade snimaka zatečenog stanja21. Osnovni fotogrametriski postupci u najranijoj fazi primjeni digitalne tehnologije uvelike su ovisili o primjeni scanova klasičnih fotografija, koje su se zatim obrađivale i prpremale za rad u CAD alatima. Tada je korištenje specijaliziranih alata za pripremu slike i njenu rektifikaciju bilo svedeno na niz jednostavnih postupaka uklanjana perspektivnih deformacija ili deformacija uzrokovanih objektivima fotografskih aparata. U slučaju takvih alata često se pristupalo rektifikaciji fotografija manjih segmenata građevina, obično fasadnih platna, na kojima je bilo mnoštvo nepravilnih detalja. Često je to bio slučaj sa kamenim

građevinama, gdje su se rektificirali dijelovi fotografija sa kamenim ziđem na način koji bi uklanjao perspektivne deformacije i deformacije uslijed objektiva, te bi se tada takva ilustracija unosila u računalni alat. U samom računalnom CAD alatu određivalo bi se mjerilo fotografiji (prema nekim unaprijed izmjerenim i tako poznatim preciznim dimenzijama realne građevine) koja bi se zatim grafički kodirala. Grafičko kodiranje informacije sa takvh fotografija obino bi blo puko precrtavanje kontura pojedinačnih elemenata na rektificiranom slikovnom prikazu neke plohe, no u mjerilu i saiznimnom preciznosti. Slika 14 AutoCad Raster Design nasljednik je AutoCad Overlay računalnog alata koji omogudava manipulaciju digitalnm slikovnim zapisima i njihovu obradu CAD sučelju. Zanimljivost ovoga programa je da omogudava i automatsku vektorizaciju slikovnih skenova nacrta, kao i mogudnosti nadziranja toga digitalizacijskog procesa, kao i prepoznavanje teksta ako se nalazi na u njega unešenim slikovnim zapisima (OCR).

21 Boravak tročlane ekipe na terenu predstavlja logistički i financijsi problem, jer često se snimanja obavljaju na zgradama ili lokacijama koje nisu unutar ravitacionog kruga matičnih gradova stručne ekipe. Puni troškovi, roškovi smještaja, ali i često opasan rad na terenu tako se vremenski smanjuje i time smanjuje trošak za izrađivača, tj. neugodnosti i opasnosti terenskog rada za članove tima

Slika 15 Primjer računalnog alata PhotoModeler 6 koji se koristi prilikom pripreme 3D podloga na sustavima kao što je npr. Google Earth, gdje se na jednostavan model obavija fotografija objeka i tako definira gotovo realan model. Navedena tehnologija samo u preciznijoj formi koristi se prilikom rektifikacije detalja građevina i pri postupcima suvremene izrade snimaka zatečenog stanja. Navedena metoda doprinosi posebice smanjivanju terenskog rada, koji u slučaju klasičnog snimanja za tročlani tim može predstavljati značajan financijski i organizacijski izdatak.

slika 16 primjer sučelja računalnog alata PhotoModeler Pro 5 kojim se iz niza fotografija definiranjem i povezivanjem definiranih geometrijskih parametara može rekonstruirati realan trodimenzionalni model neke građevine. Navedeni programski alat koristi vedi broj fortografija na kojima se manuelno međusobo mora definirati veza pojedinačnih elemanata (bridova, točaka) na pojedinačnim fortografijama. Tako je rezultat to točniji što se više bridova i točaka veže na vedem broju fortografija. Na takav način računalni algoritam ima više počeznih parametara za proračun točnog modela i njegvo definiranje. Prednost ovga alata je u načinu definiranja 3d modela koji se zatim može samostalno prikazati ili importirati u neki od CAD računalnih alata. U CAD alatima model je mogude precrtati (mogude je model prikazati u ortogonalnoj projekciji i na taj način osigurati njegovu jednostavnu dvodimenzionalnu, tehničku, grafičku interpretaciju) i na ta način prirediti tehničke nacrte. Prilikom definiranja 3d modela računalni algoritam ima mogudnost uz model vezati i fotografije objekta na način kojim de se rasterizirani slikovni materijal pojaviti na modelu kao tekstura. Takva tekstura to de realnije prikazivati izvorni ovjekt što je on preciznije definiran u početnom stadiju povezivanja pojedinačnih elemenata na višestrukim fotografijama. Izvor: http://www.photomodeler.com/applications/architecture_and_preservation/examples.htm

Slika 17 Prikaz računalnog alata Curamess koji specifičnim algoritmima određuje dimenzije pojedinih dijelova na digitalnoj fotografiji, prikazu nekog objekta. Posebnost ovoga lta je da algoritam zahtjeva poznavanje jedne ili dvije dužine, koja se može precizno rektificirati na fotografiji, kako bi zatim izračunao i duge dijelove i segmente čitljive na grafičkom prikazu. Algoritam također ima mogudnost korigiranja optičke deformacije koju leda uzrokuje na samoj fotografiji. Princip rda aovoga algoritma je da se nakon unošenja digitale fotografije na njoj definiraju osnovni parametri perspektivnih skradenja i deformacija, te se nakon unošenja podataka o poznatim dimnezijama nekih od dužina na prikazu algoritamski računaju druge dimenzije na označenim dužinama, poligonima ili plohama.

Upotreba totalne stanice za izradu snimaka zatečenog stanja

Totalna stanica22 je elektroničko/optički instrument koji se najčešde koristi u suvremenoj geodeziji, no njegova primjena u arhitekturi i graditeljstvu je sve veda i veda, te se posebice rabi prilikom izrade snimaka zatečenog stanja. Nakon snimanja totalnom stanicom prikupljeni podaci čine niz prostornih točaka čije su koordinate relativne poziciji samog mjernog instrumenta. Takav niz točaka prebacuje se na računala koja specijalnim računalnim alatima generiraju mapu prikupljenih podataka. Takvi računalni alati pripremaju prikupljene podatke i z obradu u CAD alatima, gdje je pojedinačno snimljene točke nužno povezati linijama u

kostur koji de dati osnovne podatke o mjerenom prostoru ili zgradi. Često je uporaba totalne stanice tek komplementarna metoda izradi snimaka zatečenog stanja klasičnim metodama mjerenja (uz pripremu terenskih skica i mjerenje koje se može vršiti i suvremenim elektronskim/laserskim napravama) i koristi se posebice pri određivanju vanjskih/osnovnih gabarita mjerenog prostora ili objekta. Izuzetno je korsna upotreba totalne stanice u mjerenju visokih elemenata građevina ili prostora za koje se izrađuje snimak zatečenog stanja, ali i za velike površine na kojima se progušdivanjem broja mjerenih točaka mogu definirati osnovne plohe i njihove visine ili eventualne deformacije.

22 Totalna stanica je elektronski teodolit integriran s elektronskim daljinomjerom koji očitava udaljenosti od instrumenta do određene točke. Robotizirane totalne stanice mogu se upravljati s udaljenosti i tada se gubi potreba za pomodnikom, jer tada samo jedan čovjek nosi reflektor kojim se osigurava sigurna izmjera i upravlja totalnom stanicom preko daljinskog upravljača. Prilikom mjerenja totalnom stanicom koordinate mjrene točk obzirom na koordinate poznate toček (tj.točke na kojoj se nalazi instrument) mož se utvrditi ako postoji direktna, neprekinuta vizualna/vizurna linija između tih dviju točaka. Od totalne stanice prema mjerenoj točki uglovi i udaljenosti se mjere direktno, dok se koordinate (X,Y,Z) promarane/mjerene točke utvrđuju relativno položaju totalne stanice trigonometrijskim proračunom i triangulacijom. Kao bi se utvrdila apsolutna pozicija totalne stanice njena pozicija mora biti određena spram pozicije barem dvije ili više točaka čije se lokacije i pozicije zasigurno poznaju i koje se također nalaze u vidnom polju totalne stanice. Često se poradi toga uz totalnu stanicu integrira i GNSS (Global Navigation Satellite System) sustav kako bi se osigurala točna pozicija mjernog instrumenta (no s manjom točnosti uz vertkalnu os, tj. visinsku poziciju samog instrumenta).

Upotreba 3D laserskog skena (3D skenera23) pri izradi snimaka zatečenog stanja Slika 18 Prikaz monokromatskog oblaka točaka koji je prikupljen 3D skenom plohe jedne pvijesne građevine. U razmatranju suvremenih metoda izrade snimaka zatečenog stanja upotreba tehnologije 3D skeniranja najmlađa je i tehnološki najzahtjevnija, no rezultati koji se njome postižu ved su sada iznimne vrijednosti. Primjenom tehnologije 3D skena mogude je dokumentirati i najmanje deformacije unutar prostora ili na objektima, a sami rezultati omogudavaju visok stupanj rekonstrukcije tako snimljenih objekata (posebice primjenom

računalnih alata koji podatke prikupljene 3D sken tehnologijom konvertiraju u 3D modele kojima se može manipulirati na mnogostruko načina). Sam rezultat 3D skeniranja je proukt postupka koji se može opisati u narednih nekoliko natuknica: faza jest sken objekta rotacijom lasera (laserske zrake i prikupljanje podataka u obliku “oblaka točaka”. Oblak točaka je grubo prikupljen niz skeniranih prostornih točaka koje sadašnjom tehnologijom mogu imati i pojedinačne podatke o boji skeniranog materijala24. Oblak se satoji od više milijuna točaka koje zajedno čine precizan 3d model skeniranog objekta. Za najvedi dio programskih alata neprocesirani (neobrađeni) “oblak točaka” je prevelik za obradu i manipulaciju, no posebnim računalnim alatima (npr. Pointools) oblak se obrađuje kako bi se priredio model za vizualizaciju objekta.

23 3D skener je uređaj koji analizira realni svijet i svoj okoliš, te prikuplja iz njega podatke o oblicima i dimenzijama, te mogude i boji, kako bi se iz tako prikupljnih poataka mogao rekonstruirati trodimenzionalni model. Rezultat skena je oblak točaka, tj. geometrijskih uzoraka sa plohe promatranog objekta. Iz tako prikuplkenih točaka može se ekstrapolirati oblik objekta koji se promatra (rekonstrukcija). Ako je tijekom skena prikupljen i podataka o boji u svakoj točki, tada se prilikom rekonstrukcije modela može utvrditi, tj. rekonstruirati i boja/tekstura promatranog objekta.

24 Mada je tehnologija direktnog skena boje sa pojdinačnih ploha principijelno poznata, danas se češde koristi tehnologija vezanja digitalnih fotogafija visoke razlučivosti sa trodimnzionalnim modelom prilagođenim iz prikupljnog oblaka točaka. Takve fortgrafij nse podatke o boji i teksturi pojedinačnih ploha, te se superponiranjm i računalnom obradom ti podaci vežu za trodimenzionalne točke modelakoj je nastao obdom oblaka točka.

Rezultati 3D skeniranja tako su priređeni za: o Uzimanje jednostavnih mjera i izradu 2d nacrta o Komparaciju projektiranog i izvedenog stanja

Sama vjerojatnost prikupljanja podataka samo u jednom prolazu (rotaciji) skenera je minimalna, tako da je velika vjerojatnost da je nužno izvesti nekoliko operacija 3D skeniranja. Sistematiziranje tako prikupljenih podataka (3D raster pojedinačno skeniranih točaka, tj. oblaka točaka25) koje se preko specijalnih računalnih alata procesiraju u 3d model koji se dalje može obrađivati u CAD programima obrada u CAD programima pojedinačnih modela (obrada 3D oblaka točaka i konverzija u CAD trodimenzionalne modele) Slika 19 Prikaz oblaka točaka koji je nastao 3D skeniranjm intrijera povijesne građevine.

25 Oblaci točaka koji su rezultat trodimenzionalnog skeniranja može se direktno koristiti za mjerenje i vizualizaciju u arhitektri i graditeljstvu uopde.

Prednosti korištenja 3D skener tehnlogije očituje se u povedanoj točnosti osnovne informacije o prostoru/građevini, dok se podaci koji su prikupljeni 3D skenom mogu lako formirati i formatirati u 3D model koji se zatim povezuje sa novim dijelovima zgrade ili sklopa bez vedih tehničkih problema. Prednost uporabe trodimenzionalnog skeniranja je i u mogudnosti snimanja zatečenog stanja građevina gdje bi kontinuirana prisutnost ljudi i njihovo kretanje bilo opasno kako za građevinu, tako

i za ljude same. Time se uz brzinu i točnost otvara i prednost sigurnosti u okolišu koji ne pruža sve sigurnosne uvjete za kontinuirani rad stručnjaka na izradi snimaka zatečenog stanja. Slika 20 Prikaz 3D modela koji je nastao superponiranjem podataka o boji i teksturi ioblaka točaka koji su generirali opdeniti volumen građevine koja je dokumentirana tehnologijom 3D skena. Uz upotrebu nužnih računalnih alata i stručnu obradu iz podataka

prikupljenih 3D skeniranjem mogude je bez vedih problema kreirati/interpretirati tehičke nacrte u kao što su tlocrti, presjeci, pogledi ili čak detalji. U konačnici obračuni površina i količina matrijala temeljem takvog način izrade snimaka zatečenog stanja predstavljaju značajan olakšavajudi faktor prilikom pripreme izuzetno točnih kalkulacija ili finalnih obračuna26. No uz sve prednosti 3D tehnologije nužno j napomenuti i njena očigledn ograničenja. Podaci prikupljeni u sustavu oblaka točaka nažalost ne predstavljaju cjelovite plohe ili bridove mjerenog objekta/građevine, stoga iako ih je mogude unijeti u CAD računalne alate ne mogu se automatki interpretirati. U stručnom sustavu, gdje se tom tehnologijom bave uglavnom geodeti nužno je da interpretiranje i grafičko kodiranje (priprema iscrtavanja tehnički korektnih nacrta) obavlja stručna osoba tj. arhitekt ili građevinski inženjer. Ukoliko se polidisciplinano pristupi korištenju te nove i sofisticirane tehnologije i kvalitetni rezultati su izvjesni.

26 Upravo je veza 3D skena s finalizacijom obračuna prilikom izvedenih radova zanimljiva u graditeljstvu pri zmljanim radovima na velikim površinama. Trodimenzionalno skeniranje prije početka radova, te u fazama i po okončanju radova, uz točnu vezu sa globalnim koordinatama referentnih sustava osigurava izuzetnu točnost u pradenju izvršenih radova i utrošenog materijala. Veza totalne stanice i 3D skenera tako uz globalno pozicioniranje referentnih sustava osigurava maksimalnu kontrolu, koja je tijekom izvođenja upravo zemljanih radova bila izizetno kompleksna.

Prezentacija izrađenih arhitektonskih snimaka zatečenog stanja27 Prezentiranje suvremenih snimaka zatečenog stanja uvelike se razlikuje o onih koji su izrađeni samo nekoliko desetljeda ranije. Primjena računalnih CAD alata promijenila je način i mogudnosti prikazivanja. Crteži koji su se rukom radili u određenom mjerilu bili su i kodirani u razini točnosti koju je to mjerilo podržavalo, danas, nacrt može biti prezentiran u mjerilu, no najčešde je njegov podatkovni slog takav da se kodirani materijal zapisuje u mjerilu 1:1, tj. realnim dimenzijama. Situacija u kojoj se podaci pohranjuju i obrađuju u realnim mjerama zahtjeva i specifičan način njihove pripreme i prikupljanja, tako da mnogi parcijalni načini, tj. nekada zadovoljavajudi načini izrade snimaka zatečenog stanja danas nisu adekvatni. S druge strane nekadašnje metode pripreme snimaka mjernjem analognim mjernim sredstvima (npr. mjernim trakama) i danas mogu biti zadovoljavajude ukoliko se sistematično i precizno koriste. U takvoj situaciji priprema prezentacije zahtjeva da se poštuju osnovni postulati koji vrijede kako za analogno priređene nacrte, tako i za digitalno u CAD alatima uređene podatke priređene za tisak:

Prezentacija bilo kojeg snimka postojedeg stanja mora započeti prilogom geodetske podloge. Snimak objekata se uvijek izrađuje na geodetskoj podlozi koja se prilaže elaboratu kao njegov poseban dio.

Sve kategorije arhitektonskih snimaka mogu biti prezentirane kao

snimak bez kota

snimak s kotama

kod kotiranja objekata princip je da se u snimku kotira samo ono što je neposredno izmjereno, a ne ono što je dobiveno posrednim putem

posredno dobivene mjere (kote) moraju biti posebno označene

Osim u izuzetnim slučajevima jednodijelnih izoliranih građevina izrada arhitektonskih snimaka postojedeg stanja izrađuje se tako da bude prikladna minimalno za mjerilo 1:50, dok se za manje i izdvojene objekte prikaz može izraditi i u mjerilu 1:25. Umanjenje je dobro

27 Za strukturiranj ovoga teksta izvorno je poslužio izniman izvorni materijal koji je pripredio Jerko Marasovid, a koji je bio sastavni dio obvezne literature tijekom izvođenja nastave na poslijediplomkom znanstvenom studiju Graditeljsko naslijeđe u Splitu. Preporuke, kako je naslovljen tekst iz Splita s datacijom u 1983. godini u potpisu je imao: Zavod za zaštitu spomenika kulture Split Zavod za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta Zagreb

izraditi smanjivanjem osnovnih mjerila prvobitno priređenih prikaza arhitektonskih snimaka postojedeg stanja.

osnovno mjerilo je 1:50

mjerilo posebnih slučajeva 1:25

umanjenje u mjerilu 1:100 ili 1:50 (umanjenje iz mjerila 1:50 na 1:100 i iz mjerila 1:25 na mj. 1:50)

Prilikom izrade grafičke interpretacije i prezentacije snimak mora sadržavati samo stvarne-postojede elemente, a treba izbjegavati konvencionalne ili nerealne prezentacije (posebice uporabu šrafura ili drugi grafičko-simboličkih elemenata koji ne definiraju stvarno stanje na objektu, ved predstavljaju tek uopdenu simboličku prispodobu nekog elementa28). To je posebice značajno kod prikaza objekata kojima je vanjština tvorena od prezentnih ploha kamena. Na takvim se građevinama ukoliko postoji potreba ili želja prezentacije specifične kamene građe na nekom kamenom zidu, tada svaki kamen mora biti na točnom mjestu, točnog oblika i dimenzija, a ukoliko to nije mogude ili ukoliko to mjerilo ne dopušta poradi zagušenja grafičkog prikaza, tada je bolje prikaz pojedinačnih kamenih elemenata ispustiti nego li ga netočno prezentirati.

Prilikom izrade snimke postojedeg stanja grafička prezentacija važan je segment u vrednovanju konačnog rezultata, posebice čitljivosti tako grafički kodiranh podataka o građevini. Grafička prezentacija mora se odrediti na temelju precizno definiranih normi koje često proizlaze iz komparacije među slijededim zahtjevima

maksimalno moguda preciznost mjera na crtežu

jednostavnost korištenja crteža za daljnja istraživanja ili grafičku obradu

mogudnost umanjenja u svrhu tiska i objavljivanja

28 Uporaba šrafura prilikom završne prezentacije arhitektonskih snimaka postojedeg stanja moguda je u slučajevima kad se ona koristi kao grafički neutralna i apstraktna forma koja razgraničava pojedine elemente crteža vizualno. Problem prilikom uporab šrafiranih sustava na snimkama postojedeg stanja nastake kada se oni koriste na način i na položajima koji sugeriraju njihovom uporabom konkretne materijale i konkretan njihov raspored. To je slučaj sa uporabom šrafura koje simboliziraju vez opeke ili raster kamena, kao i položaj pojedinačnih elemenata pokrova neke građevine. Takvi uopdeni grafički prikazi ne predstavljaju točan položaj pojedinih elemenata unutar konstrukcije građevine, ali impliciraju, a za laike i eksplicite definiraju njihovu konkretnu dispoziciju. Tako, ukoliko se želi prikazati opeku na nekom od nacrta nužno je mjerenjem utvrditi njene stvarne dimenzije i stvarne veličine reški između pojedinih lemenata, naravno u granicama neke praktično primjenjive tolerancije, te tada tako mjerene i definirane elemente ucrtati na stvarnim pozicijama. Upravo iscrtavanje pojedinih opeka ili kamneih blokova i njihova grafička interpretacija na suvremenim nacrtima koji su konačna obrada arhitektonskih snimaka postojedeg stanja, danas omogudava promjena fotogrametrijskih metoda, posebice njihovih računalnih, dgitalnih inačica. Takvim računalnim metodama mogude je fotografski snimiti, fotografirati, pojedini segment konstrukcije, ili konstrukciju u cjelini, te zatim fotografiju obraditi na način koji omogudava direktno precrtavanje svih segmenata u točno određenom mjerilu.