Suvremene teorije drutvenog razvoja- Z. Bui

NOVOVJEKOVNE SOCIJALNE I POLITIKE KONCEPCIJENovovjekovne socijalne i politike koncepcije (novi vijek- otkrie Amerike) nastajale su od 16.-18.st. (renesansa) kada se javlja i veliki broj teoretiara- Rousseau, Machiavelli. Machiavelli koji je ivio u 15. i 16.st. mislilac je idealistike filozofske orijentacije. Suprotstavljao se teolokom shvaanju drutva, te razvijao teoriju o graanskom drutvu. Poznat je po djelu Vladar u kojem je istakao svoju kovanicu: Cilj opravdava sredstvo. Smatra da u svakoj dravi postoje 2 oprena pola: 1. narod kojim se vlada- on se uvijek protivi da se njime vlada,

2. oni koji vlast ele pod svaku cijenu.Smatrao je da se vlast moe uspostaviti kao demokracija ili kao tiranija.

Tomas Hobbes (1588-1679)- smatra da u borbi za samoodranjem ovjek postaje ovjeku vuk. Istie da je prirodno stanje stanje rata sviju protiv svih radi toga ovjek dolazi do svijesti o potrebi drutvenog ugovora. Drava oduzima ovjeku dio prirodne slobode, a titi ga od drugih i njega samoga.Spinoza- temeljni motiv ljudskog udruivanja je utilitarizam.

John Loche- engleski empirist, 17.st i poetak 18.st. Za razliku od Hobbesa smatrao je da je ovjek po svojoj prirodi drutveno bie, pa da preddrutveno stanje nije stanje rata sviju protiv svih. Govorio je o podjeli vlasti na: 1. zakonodavnu,

2. izvrnu i

3. federativnu,te je govorio da moraju biti odvojene, da ne utjeu jedna na drugu.Rousseau - 18.st. Smatrao je da je privatno vlasnitvo izvor svih sukoba.

Hegel 18.st.i 19.st. Djelo: Filozofija povijesti i povijest filozofije. Smatrao je da je cilj svjetske povijesti progres u svijesti i u slobodu. Istie da promjene nisu po sluajnosti nego povijesne nunosti. One se javljaju kao rezultat stalnih sukoba i sinteza interesa i imaju obiljeje neprekidnog povijesnog procesa. Saint Simon (1760-1825)- Pretea Comtea, njegov sekretar i uenik. Postoji velika slinost u idejama ova dva mislioca iako su se razili u konanici. Engels je smatrao da kod Saint Simona nalazimo klice svih ideja koje su hranile refleksiju nae epohe. Mnogi su teoretiari mislili da je S. Simon glavni osniva sociologije, a ne Comte. Nakon francuske buroaske revolucije i revolucijskih previranja traio se teorijski odgovor na mnoga postavljena pitanja. U takvim uvjetima Saint Simon je istakao zahtjev za znanost koja e moi odgovoriti na otvorena pitanja i naziva je socijalna fiziologija. Ta znanost bi trebala biti o globalnom drutvu, a ne njegovom dijelu. To je znanost o drutvu u nastajanju stvaranju i trai stalnu intelektualnu i mentalnu ljudsku akciju. S. Simon se pita to je drutvo, je li to organizam poput biolokog ili pak mehaniki zbroj individua, ili jednom zauvijek stvorena struktura. Nije nita od navedenog- drutvo je svjesno jedinstvo ljudi u kojemu se oni posveuju zajednikim ciljevima, ono je organizirani stroj u kojemu svi dijelovi doprinose kreanju cjeline. S. Simon se pita i o drutvenoj strukturi te zakljuuje da se ona temelji na:

1. vlasnitvu,2. materijalnoj proizvodnji i3. podjeli rada. Smatra da je za drutveni sastav vana snaga ideja jer drutveni sustav vidi kao aplikaciju sustava ideja. S. Simon drutvo ne shvaa statino kao jednom zauvijek datu strukturu, stoga je zakon progresa temeljni zakon, javlja se kao apsolutna nunost tijekom cjele povijesti. U objanjavanju zakonitosti cijelog sustava istie dva imbenika:

1. Intelektualni i

2. ekonomski.Ekonomski zakon koji uvruje vlasnitvo temelj je svakog drutva, od njegova karaktera ovisi karakter socijalne strukture drutva.

Drutvo svog vremena podijelio je na:

1. I. klasu proizvoaa- radnici i industrijalci i 2. II. klasu- birokracija i rentijeri. Slijedei komervativnu nit htio je sauvati drutvo onako kako jest s tim da on nije elio povratak na oblike iz srednjeg vijeka. S. Simon je bio pozitivist, smatrao je da i drutvene znanosti trebaju koristiti metode i tehnike kao i u prirodnim znanostima. Zalagao se za socijalne reforme iako u tome nije daleko otiao. Kapitaliste je smatrao slojem koje nasljeuje federalno plemstvo, ali nije mogao zamisliti da bi kapitaliste mogla naslijediti radnika klasa. Auguste Comte (1789.-1857.) Francuz, -odlian student, ali nikada nije diplomirao, -1818. postao sekretar S. Simona, - Oko 1824. razilazi se sa S. Simonom, o tome razdoblju Comte pie kao o morbidnoj lekciji svoje mladosti koju je iskoristio korumpirani maioniar, ali usprkos tome esto je priznavao zasluge S. Simona. -1826. pie sheme za 72 predavanja o Filozofiji ivota, nakon 3 predavanja doivio nervni slom, nakon ega je imao este nervne probleme, -1827. se pokuao ubiti bacivi se u Senu. -1837. postavljen je ispitivaa i tada prvi put u ivotu ima solidne prihode, u to vrijeme poinje djelo Teaj pozitivne filozofije. U 4 dijelu prvi put upotrebljava rije sociologija, i naglaava da je socijologija najvia znanost. -1851. Sistem pozitivne politike iz etri dijela, tu razrauje plan reorganizacije drutva. Imao je i bizarnih ideja poput cerebralne higijene nije itao djela drugih autora, zbog ega je ostao intelektualno izoliran od razvoja svoga vremena. O sebi je fantazirao kao o najveem sveeniku ljudskog roda i nove religije. Vjerovao je u svijet u kojem e konano upravljati socijologija- sociolozi e vladati. I pored ovoga imao je sljedbenika -utjecao na Spencera i Durkheima. Comte je smatrao da sociologijsko prouavanje mora biti znanstveno zasnovano. Drao je prosvjetiteljstvo osnovnim uzrokom izbijanja Francuske revolucije. Smetala mu je anarhija u drutvu poslije revolucije zato i ne udi da je imao negativan stav prema prosvjetiteljstvu i revoluciji. Svoj znanstveni pogled razvijao je kao pozitivizam ili pozitivistiku filozofiju. Bio je pod utjecajem francuskih kontrarevolucionarnih katolika. Smatrao je da nije mogu povratak na srednji vijek jer je napredak znanosti i industrijska revolucija to uinila nemoguim. Nova znanost sociologija koju je nazvao socijalna fizika ukazuje na to da je Comte novu znanost htio modelirati po uzoru na krute znanosti. Prema njemu, u drutvu se treba prouavati: 1. socijalna statika postojee drutvene strukture, 2. socijalna dinamika postojee socijalne promjene, njih je drao vanijim od socijalne statike.Interes za socijalnu promjenu, odnosno dinamiku odraavao je njegov interes za socijalnom reformom koja bi trebala popraviti bolesno francusko drutvo nakon revolucije i prosvjetiteljstva. Nije se zalagao za revolucionarne promjene, nego e prirodna evolucija drutva, kako je isticao, stvari uiniti boljima.

Njegova teorija evoluciji ili zakon o evoluciji ima tri stadija. Comte tvrdi da u dananjoj povijesti svijet prolazi kroz tri faze ili tri intelektualna razvojna stadija: 1. teoloki (do 1300.g.)- vjerovalo se da su nadnaravne sile u korijenu svega, 2. metafiziki (1300-1800.g.)- vjerovalo se da apstraktne sile objanjavaju sve, 3. pozitivistiki stadij (nakon 1800.g.)- ljudi su u potrazi za zakonima koji upravljaju prirodnim i drutvenim svjetlom.Za razvoj socijologije vane su neke Comteove postavke, a mi emo apostrofirati sljedee:

a) konzervatizam, b) reformizam, c) scijentizam i d) evolucionistiki pogled na svijet.Comteova socijologija nije skoncentrirana na pojedinca nego na ire jedinice poput obitelji. Utjecao je na razvoj strukturalnog funkcionalizma. Bio je i elitist, smatrao je da e sociologija postati glavna znanstvena sila. Herbert Spencer (1820-1903) -Englez, -obrazovan u tehnikim znanostima i utilitaristikim, -do 1846. radio je na eljeznici kao graevinski inenjer, - poslije toga nastavlja se sam obrazovati i publicira znanstvena i politika djela, -1850. izdaje svoje prvo znaajno djelo Socijalna statika, - radei na ovom djelu poeo patiti od nesanice kada nastaju i njegovi problemi u duevnom i psihikom ivotu koji su mu se tijekom ivota pogorali i uzrokovali mu niz ivanih slomova, -1853. nasljedio imetak koji mu je omoguio da normalno ivi i djeluje kao samostalni, privatni znanstvenik. nikada nije stekao sveuilinu diplomu, -kako je njegova bolest uznapredovala on je bivao sve izoliraniji, a u to vrijeme njegova znanstvena produktivnost biva sve vea tako da postie slavu u Engleskoj i stjee internacionalno priznanje. Kao Comte i on nije volio itati djela drugih autora i isticao: Cijeli sam ivot bio mislilac, a ne italac, da sam proitao koliko su to drugi inili znao bi jako malo. Govorio je da do ideja dolazi intuitivno, malo pomalo bez svjesnog napora. Njegovo ignoriranje pravila znanstvenog rada ga je dovelo do niza nedokumentiranih pretpostavki o evoluciji svijeta. Zbog toga je njegov rad u velikoj mjeri odbacivana od sociologa 20. st.

Spenser je razvio ideju biologizma u objanjavanju drutva i drutvenih pojava. Njegov biologizam se manifestira kroz dvije osnove: a) teorija evolucije i b) organska teorija razvoja.Zakon evolucije po njemu je univerzalan zakon (vrijedi za sve), protee se kako na biologiju i psihologiju tako i na sociologiju. Kako je zakon evolucije primjenjiv i na ljudsko drutvo, Spencer je htio sociologiju razviti kao prirodnu znanost. Evolucija je proces stalnog stvaranja i razvijanja. Tako je ljudsko drutvo u svojoj povijesti prolo 3 tipa razvoja: 1. horda (rod, pleme)- oblik primitivnog, ali homogenog drutva,2. militaristiki tip kojeg karakterizira: zatvorenost, neprijateljstvo, sklonost ratovima, unutarnja izgraenost na ropstvu, prisili i despotske vlasti, 3. industrijski tip drutva brani individualnost i nastoji pomiriti razliite interese pojedinaca, smatra da ovo nije posljednji tip drutva. Spencer u budunosti predvia etiko drutvo gdje e u budunosti biti uspostavljena prevlast etikih naela.Njegova organska teorija izjednaava drutvo i bioloki organizam jer izmeu njih postoje bitne slinosti. I drutvo i organizam stalno poveavaju svoju masu, pokazujui oigledan porast tijekom svog razvoja, i fizikim poveanjem poveava se i kompleksnosti strukture. Razvoj strukture rezultira sve veom diferencijacijom funkcija. ivot cjeline moe biti uniten i u biolokom organizmu i u drutvu, ali jedinke, njihovi dijelovi e nastaviti ivjeti jo neko vrijeme. Drutvo je oblik superorganizma nastavlja funkcionirati bez obzira na to to se jedinke u njemu raaju i umiru. Kao to ivi organizam ne prekida svoju funkciju bez obzira to se u njemu stanice raaju i umiru. Kao to organi u organizmu vre svoju funkciju i drutvo mora imati svoje organe za njegovo funkcioniranje.*Primjer ispitnog pitanja; Znanstveni doprinos socijologiji Herberta Spencera?

Karl Marx (1818.-1883.)- -Roen u Triru (Pruska), -otac mu je bio odvjetniki pripadnik srednje klase, -njegovi roditelji potjeu iz rabinske obitelji, -otac mu je iz poslovnih razloga preao na luteranstvo, -1841. Marx doktorira filozofiju na sveuilitu u Berlinu, -po zavretku studija postaje urednik liberalno-radikalnih novina koje pruska Vlada ubrzo zabranila zbog izraenih politikih stavova, -1843. Marxsovi stavovi toga vremena predstavljaju mjeavinu demokratskih principa humanizma i idealizma. -1843. Marx se preselio u Pariz gdje se susree s idejama francuskog socijalizma i engleskom politikom ekonomijom. Osobito znaajan bio je njegov susret s Fridrichom Engelsom koji mu je kasnije bio suradnik, dobrotvor i prijatelj. Engels je bio vlasnik tekstilne tvornice ali je bio i estoki kritiar uvijeta u kojima je ivjela tadanja radnika klasa. Marxovi radovi iz ovog razdoblja vezani su s hegelijanskom tradicijom. Marx je bio materijalist (u biti svega je materija). Marx i Engels dijelili su teorijsku orijentaciju, ali meu njima su postojale razlike. Marx je bio apstraktan mislilac bio je brutalan intelektualac i iznad svega je cijenio svoju obitelj. Engels je bio praktian mislilac, biznismen i ljubitelj ena.Makrosocijoloka teorija- smatra da je drutveni ivot odreen iz vana.

Mikrosocijoloka teorija- smatra da je drutvo odreeno iznutra.Emil Durkheim (1858-1916)- Francuz, -potie kao i Marx iz rabinske obitelji, ali u mladosti postaje agnostik, -njegov interes za religiju bio je vie akademskog karaktera nego teolokog, -1902. pozvan na Sorbognu, -Djela: 1893.g. objavio svoju prvu knjigu Podjela drutvenog rada, potom Pravila socioloke metode, te Elementarni oblici religijskog ivota. O Durkheimu se danas promilja kao o politikom konzervativcu, meutim u njegovom vremenu smatraju ga liberalom. Umro je kao proslavljeni lik francuskih intelektualnih krugova. -U Americi se za njega saznalo tek 20 godina nakon njegove smrti kada je izila Parsonsova knjiga Struktura socijalne akcije. Od tada raste njegov utjecaj utjecaj u amerikoj sociologiji. Durkheim je izgradio najveu francusku socioloku kolu kojoj su pripadali: Marcel Mos, George Dany, Podle Capone i Moris Hablax. Prema Durkheimu predmet sociologije moraju biti drutvene injenice, tj. naini djelovanja, miljenja i osjeanja koji su izvan pojedinca, a posjeduju mo prisile pomou koje njime upravljaju. Drugim rijeima reeno ponaanjem pojedinca ne upravlja njegova individualna nego kolektivna svijest. Kolektivna svijest nije tek prost zbroj pojedinanih svijesti, nego svojevrsna sinteza meusobnih akcija i reakcija tih svijesti. Kolektivna svijest i drutvena podjela rada ine temelj drutvene solidarnosti i integracije. Drutvena solidarnost moe biti:

a) mehanika ib) organska. Mehanika solidarnost vezana je za nerazvijena drutva u kojima je slabije razvijena podjele rada. Nju karakterizira pokoravanje pojedinaca svim diktaturama tradicije i javnog mnijenja. Organska solidarnosti odlika je razvijenog drutva, ona je posljedica sve sloenije podjele rada, dakle razvijenije specijalizacije u kojoj pojedinac ima razliite osobnosti, iskustva i funkcije. Ova solidarnost vraa ovjeku ono mjesto koje mu pripada. Dominantno moralno naelo je individualizam. Max Weber (1864-1920) -Nijemac, -potie iz srednje klase, -otac birokrat, sklon ovozemaljskim uivanjima. -Majka Marija bila je uvjerena kalvinistkinja, povuena i samozatajna ena. -Ove suprotnosti izmeu Weberovih roditelja esto dovodile do branih tenzija, to je posebno djelovalo na Webera koji je isprva bio privren ocu, a potom majci. -Studirao je pravo na Hajdenbergu. bio je stidljiv i u drutvenom smislu nedovoljno okretan, -Nakon 3. semestra odlazi na odsluenje vojnog roka, po povratku nastavlja studij u Berlinu gdje stjee doktorat znanosti. U ovom razdoblju izuzetno se zanima za ekonomiju, povijest i sociologiju i zapoinje asketski ivot, svega se odrie i postaje radoholiar. -1897.g. poeo je pokazivati simptome ivanog sloma od ega se lijeio 6-7 godina. -1904.-1905. publicira jednu od svojih najpoznatiji radova Protestantsku etiku i duh kapitalizma. Do svoje smrti radi na svom vanom dijelu Privreda i drutvo. Iako je ova knjiga prevedena na mnoge jezike autor je nije uspio dovriti. Weberov znaaj za sociologiju je prije svega u tome to je nastojao odredit prirodu i zadatke sociologije. Smatra da je zadaa socijologije da se okrene izuavanju postojeeg poretka kao globalnog drutvenog poredka. On je najpoznatiji po svojim analizama vlasti u kojima se pokazuje logika idealnih likova. Prema legitimnosti, vlast dijeli na: 1. tradicionalnu, 2. racionalnu i3. karizmatsku. Moderna drutva obiljeava racionalna vlast odnosno zakonska, a za nju je karakteristina birokratska organizacija. Birokracija je po Marxu najracionalniji oblik moderne organizacije, stoga moderno drutvo obiljeava vei stupanj drutvene organizacije, jer birokracija je sve podvrgnula kalkulaciji i predvianjima, osjeaj strasti i ovjekova osobnost potpuno su potisnuti. Po novijim sociolozima religiozna svijest u Weberovoj sociologiji ima sredinje mjesto.

RAZVOJ AMERIKE SOCIJALNE MISLI- RAZVOJ ZNANOSTI O DRUTVU

Na razvoj socijalne teorije, izmeu ostalih, moemo izdvojiti sljedee utjecaje: 1. politike revolucije,

2. industrijska revolucija,

3. rast kapitalizma i socijalizma,

4. religijske promjene,

5. porast znanosti.

Za Francusku su najznaajniji: Auguste Comte, Saint Simon, Emil Durkheim. Za Njemaku: Karl Marx, Max Weber, G. Simel. U Engleskoj: Spencer. U Italiji: Mosca i Pareto. Prvi odjel sa sociologijom u nastavnom programu u Americi osnovan je u Kanzasu 1889., a 1892. osnovan je novi odjel za sociologiju u Chicagu koji e postati vaan centar amerike sociologije. Kod veine europskih teoretiara sociologije rana socijoloka misao je bila konzervativno orijentirana, dok se za ranu ameriku misao moe rei da je bila obojena politiki liberalno. Dvije su bitne oznake njihova liberalizma: 1. da su polazili od uvjerenja o slobodi pojedinca i njegovog blagostanja i 2. prihvatili su evolucionistiki pogled na svijet; urbanizacija i industrijalizacija.

Na ameriku socijologiju znaajan utjecaj je imao Spencer, a potom Comte. Spencerov najznaajniji uenik Samner, koji je proirio njegove socialdarvinistike ideje. On je prihvatio doktrinu o preivljavanju najuspjenijih i najprilagodljivijih u drutvenom svijetu. Ovaj model odlino se uklapa u kapitalistiku doktrinu jer im je osiguravao teorijsku podlogu za postojanje velikih razlika u bogatstvu i moi. Pod utjecajem Spencera bio je i Laster Wart koji je smatrao da se drutva razvijaju od najjednostavnijih prema sloenijim koja osiguravaju vei stupanj slobode. Smatrao je da sociologija treba prouavati socijalne promjene i socijalne strukture. Zalagao se za primjenjenu sociologiju.

U Chicagu je zapoela trajno znaajna tradicija za sociologijom. Ovaj odjel bio je povezan s religijom jer njegovi lanovi bili su sveenici i njihovi sinovi. Albion Smell osniva chicagskog odjela, on vjeruje da najvii cilj sociologije mora biti kranski. Znaajan doprinos ovoj koli dao je i W. Thomas svojim djelom Poljski seljak u Europi i Americi. Ovim djelom sociologija se pomakla od apstraktne teorije prema prouavanju empirijskog svijeta. Ovo njegovo djelo je makrosocijalna studija, tako je on tijekom karijere sve vie naginjao mikroperspektivama. Poznat je Thomasov teorem psiholoko-socijalnog karaktera koji glasi: Ukoliko ljudi definiraju situaciju kao realnu, biti e realna po svojim konsekvencama. Ova orijentacija e postati jedna od glavni odlika chicagskog teorijskog ostvarenja simbolikog interakcionizma. Znaajno ime je i Robert Park koji je studirao kod Simela u Europi.

Nezaobilazan je i Charles Sally koji je djelovao u Michigenu, zanimao se za svijest, odbio odvojiti svijest od savjesti socijalnog svijeta. Razvio je koncept Ja u zrcalu pomou kojega shvaa da ljudi posjeduju svijest koja se stalno oblikuje kroz stalne procese socijalne interakcije. Odreuje primarne grupe kao intimne grupe, u kojima se odvijaju odnosi licem u lice (obitelj, skupina vrnjaka visoki stupanj interakcije). Primarne grupe imaju kljunu ulogu u ukljuivanju aktera (pojedinaca) u socijalni svijet, dakle, u ire drutvene strukture.Na sveuilitu u Chicagu djelovao je i Y. Herbertt Mead. Neprestano je radio, ali je malo pisao. Njegovo najznaajnije djelo publicirali su njegovi studenti od biljeki s njegovih predavanja u knjizi, Svijest, osoba i drutvo. Tridesetih godina dvadesetog stoljea kao novi centar moi u sociologiji istie se Sveuilite u Harvardu za to je osobito bio zasluan P. Sorakin, a potom i Parsons koji je europske mislioce pribliio amerikoj javnosti. Razvio je cikliku teoriju o drutvu, bio je poznat kao strukturalni funkcionalist. Utjecao je na R. Mertona, a njihovo uenje sredinom 20.st. dominiralo je u amerikoj sociologiji.

Do sredine 20. stoljea amerikom sociologijskom scenom upravlja strukturalni funkcionalizam, do toga vremena marksistika teorija u Americi je ignorirana. Kao alternativa strukturalnom funkcionalizmu razvijaju se konfliktne teorije koje razvija Ralph Darendorf. 50.-ih godina 20. stoljea Goffman razvija simboliki interakcionizam. Njegova dramatika analiza usmjerena je na akciju, reakciju i interakciju. 60-ih i 70-ih godina razvija se jo nekoliko teorijskih pravaca koje je Monika Morris objedinila pod nazivom Kreativna sociologija u koju su svakako ulazile fenomenoloka sociologija, etnometodologija i egzistencialistika sociologija. 60. i 70-tih razvija se sistemska teorija, a 80-tih godina suvremena feministika teorija. Novim oblicima mogu se pridruiti strukturalizam, poststrukturalizam i neofunkcionalizam. FUNKCIONALIZAM

Socijalna teorija je skup ideja kojima se objanjava ljudsko drutvo. Kritiari SOCIOLOGIJE prigovaraju sociologiji da previe vanosti daje teorijama, i da bi bilo bolje pustiti injenice da govore. Ali mi zacijelo moemo uzeti primjer kako je u zapadnim drutvima injenica da je zemlja okrugla i da se okree oko sunca- ova injenica neodvojiva je od teorija koje objanjavaju prirodu i kretanje nebeskih tijela,a u nekim nezapadnim drutvima vjeruje se da je zemlja ravna ploa i da se sunev sustav okree oko nje. Oito da injenice ne govore same za sebe, kao i sve teorije i socioloka teorija je selektivna, daje djelomian pogled na ljudsko drutvo i grupira se prema razliitim kriterijima. Funkcionalisti zasnivaju svoj model drutva oko pretpostavke funkcionalnih preduvjeta ili osnovnih potreba drutva. Oni naglaavaju razmjere u kojima se razliiti elementi drutvene strukture meusobno uklapaju. Funkcionalnu analizu utemeljili su Comte i Spencer, razvio ju je Durkheim, a usavrio Parsons. U 20.st. funkcionalizam je dugo vremena bio dominantna teorija. Funkcionalizam smatra drutvo sustavom skupom meusobno povezanih dijelova koji zajedno oblikuju cjelinu. Osnovna jedinica analize je drutvo, a razni dijelovi drutva shvaaju se kroz njihov odnos prema cjelini. Rani funkcionalisti esto su povlaili analogiju izmeu drutva i ljudskog organizma. Osnovne potrebe drutva poznate su kao funkcionalni preduvjetu drutva. Npr. Davis i Moor smatraju da drutvo ima odreeni oblik stratifikacije. Moordoc smatra da je obitelj postojala u svakom dosad poznatom drutvu, nuna za reprodukciju i socijalizaciju za razliku od organizma koji odumire ako funkcionalni preduvjeti nisu zadovoljeni. Drutvo ne umire ako se oslanja na zdrav razum i mijenja se. Funkcionalisti esto istrauju dijelove drutva da bi ispitali njihov prinos drutvu kao cjelini (religija se esto smatra snanim mehanizmom drutvene integracije). Uvijek je vano to dijelovi daju cjelini. Kritiari funkcionalizma istiu da funkcionalisti zanemaruju pojedinca i stalno se ini da sustav upravlja lanovima drutva. Durkheim je odbacio ovakvo stajalite, tvrdio je da drutvo ima svoju vlastitu realnost koja je iznad pojedinaca od kojih se sastoji. lanovi drutva su ogranieni drutvenim injenicama, nainom miljenja, djelovanja i osjeanja koji su izvanjski pojedincu i obdareni snagom prinude to je razlog zbog kojeg kontroliraju pojedinca. Smatrao je da pojedincem upravljaju zajedniko vjerovanje i osjeaji. Durkheim se trudio pokazati razliku izmeu uzroka i funkcije, npr. uzrok kranske religije moemo traiti u okviru idovske zajednice, a njezine formulacije su razlog zbog ega se odrala vie o 2000.g. Po njemu osnovni preduvjet drutva je potreba za drutvenim redom. Smatrao je da kolektivna svijest upravlja pojedincem, ona je iznad njega, ili ona je nain na koji drutvo ivi u pojedincu. Parsons je sinonim funkcionalizma, poinje s pitanjem kako je drutveni ivot mogu. Opazio je da drutveni ivot karakterizira meusobna predanost i suradnja, a ne destrukcija i neprijateljstvo. Otpoeo je razmatranjem Hobbesa koji smatra da ovjeanstvom upravljaju i strast i razum, koji ljude vidi kao racionalna i proraunata bia voena interesom. Parsons zauzima stav da samo predanost zajednikim vrijednostima moe biti temelj reda u drutvu. Za njega je kljuno moralno uvjerenje, vrijednosni konsenzus tvori bitno integrativno naelo u drutvu, ako su pripadnici drutva odani tim vrijednostima, dijele zajedniki identitet koji je temelj jedinstva i suradnje. Iz zajednikih vrijednosti proistjeu zajedniki ciljevi. Zajedniki cilj je poticaj za suradnju. Kad su vrijednosti institucionalizirane, a ponaanje strukturirano rezultat je stabilan sustav. Postignuto je stanje drutvene ravnotee. Drutveni ekvilibri- ravnotea postie se socijalizacijom i internalizacijom u kojima vanu ulogu imaju obitelj i obrazovni sustav. Funkcionalizam koji je u prvoj polovici 20.st. bio dominantna socijalna teorija 60.-ih godina poeo je gubiti naznaenju 80.-ih godina 20.st. javljaju se pokuaji da se ta teorija oivi, ali pod nazivom neofunkcionalizam. Ovaj nas naziv povezuje sa strukturalnim funkcionalizmom, ali i na napore da se on proiri. Znaajno djelo iz ovoga razdoblja je zbornik koji je priredio 1985. Jeffrey Alexander pod nazivom Neofunkcionalizam. Po njemu osnovne znaajke neofunkcionalizma su sljedee:a) Preuzima deskriptivni model drutva za koji smatra da se sastoji od elemenata koji u meusobnoj interakciji oblikuju obrazac, b) on odbacuje monouzroni determinizam, c) on je otvoren i pluralistian,

d) zainteresiran i za pojedinca i za poredak-nije usredotoen samo na makrostrukturalne izvore, e) zadrava strukturalni funkcionalizam, interes za integraciju kao socijalnu mogunost,

f) neofunkcionalizam prihvaa Parsonsov naglasak na linost, kulturu i socijalni sistem.

80-tih godina 20.st. iri se Europom, a najutjecajniji su bili Munch, Sluchter, Luhman.

Konfliktne teorije obino se promatraju kao svojevrsna reakcija na strukturalni funkcionalizam. Ove teorije imaju korijen u marksistikoj teoriji i Zimelovom radu o socijalnom konfliktu. 50-tih i 60-tih godina 20.st. ova teorija je bila alternativa strukturalnom funkcionalizmu od kojeg se nikad nije uspjela dovoljno odvojiti. Kasnije je zamijenjena razliitim tipovima neomarksistikih teorija. Ona je postavila temelje za teorije koje su mnogo vjernije Marxovom radu od nje same. Konfliktni teoretiari kao i funkcionalisti prouavaju socijalne strukture kao i institucije. Ralpf Darendorf- Istie stavove preko kojih su konfliktne i funkcionalne teorije suprotstavljene. Tako on smatra da je za funkcionaliste drutvo statino ili u stanju dinamikog ekvilibrija (ravnotee). Za konfliktne teoretiare drutvo se u svakom trenutku nalazi u procesu promjene. Konfliktni teoretiari smatraju da doprinosi dezintegraciji socijalnog sistema. Nadalje, funkcionalisti tvrde da se pomou normi, vrijednosti i zajednikog morala drutvo odrava na okupu. Konfliktni teoretiari misle da svaki tip poretka proizlazi iz dominacije lanova drutva koji imaju mo. Darendorf je smatrao da drutvo ima dva lika:

1. Konfliktni i 2. konsenzualni. Jedan drugome su preduvjet i ujedno uvjetuju opstanak drutva. Darendorf je svoj rad zapoeo pod utjecajem strukturalnih funkcionalista, a njegova konfliktna teorija izrasla je na kritikoj evaluaciji Marxovog djela. Smatrao je da je Marx dao toan opis kapitalizma u 19.st., ali u 20.st. taj opis je zastario. On uzima primjer SAD-a i Britanije, za ove drave misli da su postkapitalistika drutva. Marx je predviao polarizaciju dviju klasa, ali dogodilo se suprotno: poveala se brojnost nove-srednje klase (bijeli ovratnici). Nejednakost u dohotku i bogatstvu se smanjuje. Smanjuje se ona bitna veza izmeu bogatstva i moi. Npr. dioniari mogu biti vlasnici bogatstva neke tvrtke, ali oni u praksi nemaju vrstu kontrolu nad menadmentom (odvojeno vlasnitvo od upravljanja). Darendorf tvrdi da se sukobi vie ne zasnivaju na postojanju dviju klasa nego smatra da ima veze s vlau. Smatra da je vlast legitimna mo pripojena zauzimanju posebne drutvene uloge unutar neke organizacije (uloga menadera). Neki poloaji u drutvu raspolau veom koliinom moi i autoriteta nego drugi. Darendorf ovdje iznosi svoju osnovnu tezu: da razliito rasporeivanje autoriteta nepovratno postaje determinirajui inilac sistematski drutvenih konflikata. Autoritet ne boravi u pojedincu nego u poloajim. On je dakle uvijek povezan sa statusom. Autoritet implicira podreenost i nadreenost. Oni koji imaju autoritet od njih se oekuje da kontroliraju i dominiraju nad podreenima. Budui da je autoritet legitiman, sankcije se mogu primjenjivati protiv onih koji mu se ne pokoravaju. Autoritet nije konstantan, jedna osoba u nekoj grupi ima autoritet, a u nekoj drugoj grupi ima podreen poloaj. U Darendorfovoj teoriji konflikta susreemo se i s pojmom interesa. Smatra da interesi predstavljaju globalne fenomene. Oni koji zauzimaju dominirajue poloaje ele ih zadrati, a podreeni uvijek ele izmjeniti situaciju, ele promjenu. Konflikt interesa latentno je prisutan u svim vremenima to znai da je legitimitet autoriteta uvijek nesiguran. Darendorf smatra da konflikt moe voditi do promjene i razvoja. Neki teoretiari poput Jana Krajba smatraju da Darendorfov pristup ne moe uistinu objasniti konflikt. Npr. podreena skupina mora se pokoriti vlasti dominantnih skupina, ali je izvor bola i patnje. Neki pak smatraju da teorija konflikta stvara zbrkanu sliku drutvene strukture. Drutvo se oslikava tako da se sastoji od mnotva raznih skupina od kojih sve mogu biti u sukobu jedna s drugom i na taj nain teko je stei sliku o drutvenom funkcioniranju. Levis Cuzer i Joseph Heinze prouavali su funkcije socijalnog konflikta. Funkcionalno razmatranje konflikta vodi prema integriranju konfliktne i strukturalno-funkcionalne teorije. Cuzer je smatrao da konflikt upravljen utvrivanju slabije integriranih grupa. Konflikt kao sredstvo uvrivanja drutva je ideja dobro iskoritena u politikoj propagandi koja se esto slui izmiljajui neprijatelja u situacijama kada ne postoji. Nadalje smatra da konflikt s jednom grupom moe dovesti do jaanja stupnja kohezije s jednom grupom. Pa navodi primjer konflikta s Arapima. Doveo je do sklapanja saveza izmedu SAD-a i Izraela. Smanjenje konflikta izmeu Izraela i Arapa moglo bi oslabiti vezu izmeu Izraela i SAD-a. Konflikt moe dovesti do aktiviranja obinih izoliranih pojedinaca. Konflikt ima komunikacijske funkcije. Promatrajui funkcije socijalnog konflikta s teorijskog stajalita mogue je spojiti konfliktnu teoriju i funkcionalizam, ali mora se priznati da konflikt ima i disfunkcionalno djelovanje. Noviji oblik konfliktne teorije moe se nai u Collinsovom radu koji raspravlja o tome je li konflikt dobar ili lo. Za njega konflikt je arina toka, a moda i najbitniji proces u drutvenom ivotu. Kako korijeni njegove teorije lee u etnometodologiji i fenomenologiji on konfliktu pristupa sa individualnog stajalita. On tvrdi da akter kontinuirano kreira i rekreira socijalnu organizaciju. Smatra da su velike teorije stratifikacije promaeno, odnosno promaaj. U tu kategoriju ubraja marksistike i strukturalno-funkcionalne teorije. Collinsov konfliktni pristup moe reducirati na 5 bitnih principa:

1. Konfliktna teorija mora se usredotoiti na stvarni ivot, a ne na apstraktne formulacije, 2. konfliktna teorija mora ispitivati materijalne uvjete koji utjeu na interakciju,

3. u situaciji nejednakosti, grupe koje kontroliraju resurse trudit e se eksploatirati one koje nemaju,

4. konfliktni teoretiari sa stajalita interesa resursa i moi trebaju prouavati i konfliktne fenomene, 5. stratifikaciju smatra da treba prouavati ne samo teoretski nego i empirijski i ako je mogue na komparativni nain. MARKSIZAM KAO SUVREMENA SOCIOLOGIJSKA PERSPEKTIVA

Osnove marksistike teorije drutvaKoliina Marxovih spisa tijekom 40 godina njegovog rada je izvanredna. Mnogi njegovi projekti ostali su nedovreni, dio je objavljen poslije njegove smrti. Taj dio potjee od biljeaka kojima je pravio nacrte za budua djela. Njegovi spisi sadre: nedosljednost, dvosmislenost, promjene naglaska, stoga postoje mnoge razlike u interpretaciji njegovih djela. Marx je smatrao ljude proizvoaima i proizvodima drutva. Pojedinci stvaraju drutvo i sami sebe vlastitim djelovanjem. Povijest je stoga proces ljudskog samostvaranja. Pored toga ljudi su i proizvod drutva, jer se oblikuju drutvenim odnosima i sustavima miljenja koje stvaraju. Smatra da je za razumijevanje drutva nuno ukljuiti povijesnu perspektivu koja ispituje proces kojim ovjeanstvo istovremeno stvara, ali je i stvoreno od strane drutvene stvarnosti. Povijest ljudskog drutva je proces napretka i konflikta. Marxova shvaanja povijesti zasnovano je na ideji dijalektike. Dijalektiko kretanje je borba suprotnosti, sukob proturjeja. Po njemu je konflikt dinamiko naelo, izvor promjena. Svaki proces promjene pretpostavlja napetost izmeu nespojivih sila. Borba meu silama raste sve do konanog sukoba. Posljedica je skok naprijed, ali taj skok stvara novi skup sila na istoj razini razvoja, dijalektiki proces poinje ispoetka. Marx je veliku vanost pridavao ekonomskim imbenicima i materijalnom ivotu, stoga je isticao da su ljudske ideje odraz ekonomskih, odnosno drutvenih odnosa. Priroda ovjeanstva i priroda drutva proizlaze iz materijalnog ivota. Proturjeja se javljaju s pojavom privatnog vlasnitva, osobito privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju. Temeljem ovog vlasnitva manjine je u stanju kontrolirati, zapovijedati i uivati u plodovima rada veine. Napetosti i sukobi stvoreni ovom kontradikcijom glavne su dinamike drutvene promjene. Tijekom dugog povijesnog razdoblja ljudi nisu svjesni ovih proturijeja. Marx tvrdi:Ne oblikuje svijest ljudi njihov drutveni ivot, nego suprotno, njihov drutveni ivot odreuje njihovu svijest. Drutveni ivot i drutveni odnosi reproduciraju se kroz ideje, koncepte, zakone, vjerovanja te se stvaraju normalnim i prirodnim, a zapravo produciraju lanu svijest i iskrivljenu sliku stvarnosti. Upravo s tijekom ljudske povijesti ide i uveanje ljudskog otuenja koje svoj vrhunac doivljava u kapitalistikom drutvu. Tako Marx spominje da ovjek moe biti otuen od:a) predmeta svoga rada, b) samoga rada,c) drugog ovjeka i d) samoga sebe. to radnici vie proizvode, to vie gube sebe. Otuenje je posljedica ljudske djelatnosti, a ne izvanjske sile koja postoji neovisno o ovjeanstvu. Otuenje proistjee iz tih odnosa i okonat e se kada se rijee kontradikcije izmeu ljudske svijesti i objektivne stvarnosti. Marx je govorio i o drutvenim klasama jer sva postojea ljudska drutva podijeljenana skupine poznate kao klase. Odnosi izmeu klasa je odnos antagonizma i sukoba. Klasni sukob je temelj dijalektike drutvene promjene. Klase su suprotstavljene kao tlaitelji i potlaeni. Pripadnici vladajue klase pretpostavljaju da su njeni interesi interesi cijeloga drutva. Potlaena klasa prihvaa taj poredak i gleda ga kao prirodni poredak stvari. Na taj nain u radnikoj klasi oblikuje se lana svijest. Najamni radnici i proletarijat tako ine klasu po sebi. Kada njeni lanovi postanu svjesni prave situacije, ova e se klasa transformirati u klasu za sebe. Marx predvia drutvo nove ere kao besplosno drutvo- drutvo bez suprotnosti u kojem etiko naelo prestaje djelovati.

Hegelijanski marksizamPredstavnici Gyrgy Lukacs i Antonio Gramsci. Vidjeli smo da je konfliktna teorija nastala kao reakcija na strukturalni funkcionalizam od kojeg se nije uspijela dovoljno odmaknuti. Konfliktna teorija vezuje se i sa marksistikom tradicijom kojoj se nije uspijela odmai, ali se povezuje i s marksistikom teorijom kojoj se nije uspijela primai. Gyrgy Lukacs (1885-1971) -Budimpeta studirao u Haidebergu, -Svoje teorijske koncepcije izgraivao je na Hegelu i njemakim klasicima, na tada vladajuim koncepcijama neokantovaca i Weberovoj sociolokoj koli. -Preko Hegela i Ferbaha je doao do izravnijeg susreta s Marxom. U svojim idejnim previranjima pridruuje se radnikom pokretu i prihvaa marksistiku kritiku buroaskog drutva. -1919. u Maarskoj postaje komesar za prosvjetu, -nakon poraza maarske revolucije emigrirao je u Be. -1929. odlazi u Moskvu gdje radi na institutu Marxa i Engelsa, a kasnije na institutu filozofije pri akademiji nauka Sovjetskog Saveza. Gyrgy Lukacs je sebi postavio zadatak pravilno razumjeti Marxa bez ikakvog popravljanja. U Marxovom osnovnom stavu jedinstva teorije i prakse Lukacs vidi rjeenje historijskih problema ovjeka. Zato prvenstveno naglaava uzajamni odnos subjekta i objekta u historijskom procesu i ograniava metodu na historijsku stvarnost. Ovo mjesto je otro napadano u tadanjoj polemici protiv Lukacsa. Tono je da je otiao predaleko kada je odbacivao dijalektiku u prirodi, ali je tono da je pravilnije od svojih kritiara uoio problematiku naega vremena i neophodnu potrebu da se Marxova dijalektika primjeni u njenoj dubini upravo na historijsko podruje koje je u mnogome poelo iznicati pravilnoj spoznaji Marksista. On je dublje od drugih shvatio Marxovu koncepciju ovjeka. Kategoriju totaliteta smatra odbaenom. Graanski pogled na svijet promatra sa stajalita individualizma s kojeg se mogu sagledati samo djelomine oblasti. Totalitet moe biti postavljen samo ako je i subjekt sam totalitet. U modernom drutvu to stajalita totaliteta predstavljaju klase. Klasnu svijest je shvaao kao do svijesti doveden smisao historijskog poloaja klasa. Antonio Gramsci (1891-1937): -kao student u Torinu priao socijalistikom pokretu i ubrzo postaje jedan od najvanijih zastupnika njegova lijevog krila. -1922. bio je predstavnik KP Italije na III. internacionali. U to vrijeme u Italiji faizam je ve uzeo maha. -Gramsci je 1926. uhien i u zatvoru je skonao njegov ivot. Vanim je smatrao stvaranje intelektualne elite u drutvu. Ljudska klasa ne razlikuje se i ne postaje nezavisna sama od sebe, ona se mora organizirati, a nema organizacije bez intelektualaca, organizatora i rukovodilaca. Najopasnija je konzervativna snaga birokracija. On je ukazivao i na karakter sindikalizma, koji je za njega jedan od oblika kapitalistikog drutva, a ne potencijal savladavanja tog drutva. Misli da je sindikalistika teorija potpuno propala u konkretnom iskustvu proleterskih revolucija. Sindikati su pokazali organsku nesposobnost da otijelove diktaturu proletarijata.KRITIKE TEORIJE

Kritika kola slubeno je osnovana 1923. u Frankfurtu. Dolaskom nacista na vlast mnogi njemaki lanovi su emigrirali u SAD, neki su se vratili nakon rata. Kritika teorija uglavnom je europski proizvod orijentacije iako njen utjecaj u amerikoj sociologiji raste. Ona se sastoji od kritike razliitih aspekata socijalnog i intelektualnog ivota. Inspirirana je Marxovim radom. Veina radova nastala u ovoj tradiciji imaju oblik kritike, a cilj im je to preciznije otkriti osnovnu prirodu drutva. Kritika teorija predstavlja varijantu marksistike teorije, stoga kao svoje polazno stajalite uzima kritiku marksistike teorije. Kritiare su najvie uznemiravali ekonomski deterministi i mehanicisti, dakle neomoralisti koji su previe mehaniki interpretirali marxov rad. Ekonomskim deterministima ne zamjeraju to to su se usmjerili na ekonomska podruja nego to to nisu bili zainteresirani za druge aspekte drutvenog ivota. Kritika kola se usmjerava na druga kulturna podruja, usmjereni su i na kritiku pozitivizma. Smatraju da pozitivisti socijalni svijetshvaaju kao prirodni proces. Pozitivizam iz vida gubi aktere i reducira ih na pasivne entitete, dakle on pasivizira aktera i socijalnog znanstvenika. Kritika kola kritizira i sociologiju da nedovoljno ozbiljno kritizira drutvo i prihvaa status quo. Kritiari tee prouavanju kulturne represije nad pojedincem u modernom drutvu. Teoretiari su djelomino bili i pod utjecajem Webera. Usprkos prividnoj racionalnosti modernog ivota, kritika kola doivljava moderni svijet kao iracionalan. Primjerice: iracionalno je da se mir odrava kontinuiranim strahom od rata, iracionalno je i to da usprkos postojanju dovoljnih sredstava ljudi jo uvijek gladuju itd.

Herbert Marcuze je otar kritiar moderne tehnologije, vidi je kao sredstvo dominacije nad ljudima. Frankfurtska kola (kritika) zanima se i za ideologiju. Ideologiju definiraju kao sisteme ideja, esto lane i zbunjujue, koje stvaraju societalne elite. Zainteresirani su i za prouavanje dijalektike te smatraju da se jedna komponenta socijalnog ivota ne moe prouavati izolirano od drugih. Jrgen Habermans je jedan od najutjecajnijih predstavnika kritike kole. Smatra da se objektivni i subjektivni imbenici ne mogu prouavati izolirano neovisno jedno od drugog. Habermans istie da znanje postoji na objektivnom nivou, a ljudski su interesi vie subjektivni fenomeni. On razlikuje 3 tipa znanja i njima odgovarajue interese: 1. analitika znanost ili klasini pozitivistiki znanstveni sustav,

2. humanistiko znanje, 3. kritiko znanje. Iako je Habermans preuzima neka Marxova stajalita on ide i vlastitim putem. Za razliku od Marxa zanima se za komunikativno djelovanje kojim se postie komunikacijskog razumijevanja, stoga komunikativno djelovanje postaje temelj cjelokupnog sociokulturnog ivota i humanistikih znanosti. Drutvo s neiskrivljenom komunikacijom za Habermansa je politiki cilj. Ponajvie je bio zainteresiran za svijet ivota. STRUKTURALNI MARKSIZAM

Strukturalni marksizam nastao je spajanjem marksizam i strukturalizam. Strukturalni marksisti sebe vide kao najiskrenije nastavljae Marxova rada. Oni kritiziraju one marksiste koji u svojim analizama previe naglaavaju empirijske podatke, takoer kritiziraju pretjeranu sklonost nekih marksista prema historizmu. Polazei od uvianja ogromnog znaaja ekonomije oni kritiziraju revolucionistiki ekonomski determinizam. Strukturalni marksisti usmjeravaju se na objektivne strukture drutva; ekonomiju, politiku, ideologiju, a ne na njihove aktere. Za njih je znaajnije teorijsko, a ne empirijsko istraivanje. Drutvene strukture su nevidljive onda je logino da se objanjavaju jedino teorijski. Oni se usmjeravaju na prouavanje suvremenog drutva. Najznaajniji predstavnici su Louis Althusser i Nicos Poulantzas (Polancas). Louis Althusser smatra da su mnogi marksisti uinili nasilje nad marxovim radom. Istie da sredite marksistike teorije lei u strukturi drutva i u zakonima koji upravljaju dijelovima tih struktura drutva, a ne u slobodnim akterima. Nicos Poulantzas usmjerava se na analizu stvarnog svijeta npr. drutvene klase, faizam, diktature, itd. Smatra da su tri najvanija elementa suvremenog kapitalizma: 1. drava, 2. ideologija i 3. ekonomija.Njegova najpoznatija ideja je ideja frakcija drutvenih klasa. Smatra da drutvena klasa nije jedinstveni totalitet, nego se sastoje od niza jedinica.

SIMBOLIKI INTERAKCIONIZAMSimboliki interakcionizam kao i mnoge druge sociologijske teorije daje vrlo iroku teorijsku orijentaciju. Tradicionalni simboliki interakcionizam predstavljaju ideja Heberta Blumera i Georga Herberta Meada. Druge vrste ukljuuje znanstveniji pristup Manferda Kuma, dramaturki pristup Irwina Goffmana pa ak i etnometodologiju i fenomenologiju.

George Herbert Mead (1863-1931) Obrazovan je prvenstveno u filozofiji i njenoj primjeni na socijalnu psihologiju. Na sveuilitu u Chicagu predavao je filozofiju. Zanimljivo je da nikada nije postigao nikakav znanstveni stupanj. Kao osnovicu za izdavanje njegovog glavnog djela Svijest osoba i drutvo posluile su biljeke studenata koje su skupili na njegovim predavanjima. Na Meadov rad utjecala je filozofija pragmatizma i psihologijski biheviorizam. Bitni aspekti koji su utjecali na njegov rad su sljedei:

a) Ponajprije uenje pragmatista koji smatraju da stvarnost ne postoji negdje tamo ona se aktivno stvara u stvarnom svijetu. b) Potom spoznaja da ljudi pamte ono to se za njih pokazalo stvarno korisnim, na emu i zasnivaju svoje znanje o svijetu i na koncu ljudi definiraju socijalne i psihike predmete u svijetu, s obzirom na to koliko su im korisni. Za simboliki interakcionizam znaajne su 3 toke koje moemo istai na sljedei nain: 1. usredotoavanje na interakciju izmeu aktera i svijeta, 2. razumijevanje aktera i svijeta kao dinamikih procesa, a ne statikih struktura,

3. pripisivanje velikog znaenja sposobnostima aktera da interpretiraju socijalnu svijest.

Mead je bio i pod utjecajem psihologijskog biheviorizma kojega je odveo prema realistikom i empirijskom usmjerenju. On je uvaavao znaaj opaivog ponaanja, ali je drao da postoje i prikriveni aspekti ponaanja, to su radikalni bihvioristi negirali. Meada je najvie zanimalo to se dogaa izmeu primjene stimulansa i pojave reakcije. Dakle, radikalni bihevioristi tvrdili su da nema razlike u ponaanju izmeu ljudi i ivotinja. Mead tvrdili da postoji bitna kvalitativna razlika, koja lei u duhovnim sposobnostima ljudi, koji mogu koristiti jezik, a izmeu stimulansa i reakcije mogu odluiti kako e reagirati na stimulanse. Kovanicu simboliki interakcionizam stvorio je Herbert Blumer 1937. koji se protivio svakoj psihologijskoj teoriji koja ignorira injenicu da akteri imaju svoje ja i meusobne odnose. Blumer se suprostavljao i sociologijskoj teoriji koje prihvaaju da je individualno determinirano irim vanjskim silama. Maed je proirio biheviorizam u podruje svijest i podruje drutva. On ljudsku svijest ne shvaa kao stvar, kao entitet, ve je shvaa prvenstveno kao socijalni proces. U biti postojanje jezika, koji je socijalni proizvod, omoguava postojanje svijesti. Svijest moe biti odreena kao unutarnji razgovor sa samim sobom uz uporabu znaajnih simbola. Najznaajnija toka u procesu interakcije je to da moemo stavljati sebe na mjesto drugoga. Tako lake moemo razumjeti govorenje ili djelovanje druge osobe. Za drutveni ivot vano je da se ljudi koriste zajedniki simbolima koji imaju isto znaenje za sve, potiui iste reakcije kod ljudi koji ih koriste kao i kod onih koji na njih reagiraju. Za Meada su posebno vani verbalni simboli, jer ono to kaemo utjee na nas i na one s kojima komuniciramo. On veliku vanost pridaje konceptu znaenja. Smatra da znaenje ne nastaje originalno iz svijesti, nego iz socijalne situacije. Znaenje ne mora biti svjesno jer prije nego to su ljudi stvorili znaenje simbola, znaenje nije bilo svjesno. Prema Meadu refleksivnost tj. sposobnost da se odgovori samom sebi kao i drugima je bitan uvjet unutar socijalnog procesa za razvoj svijesti. U razvoju osobnosti Maead istie vanost socijalizacije unutar koje ljudi moraju nauiti mnogo vie od jezika. Meadove glavne komponente osobe sadrane su u pojmovima Ja i Mene. Mene predstavlja dio linosti kojeg je akter svjestan i koja prestaje interakcijom organiziranih stavova drugih ili ga generalizira u drugog. Generaliziranje drugih predstavlja snage konflikta i socijalne kontrole. Ja predstavlja dio linosti koje je akter nesvjestan, njegs smo svijesni tek onda kada je neka situacija zavrila. Osoba je proizvod odnosa Ja i Mene. Kad Mead raspravlja o drutvu on nema gotovo nikakav osjeaj za ire drutvene strukture. Za njega drutvo predstavlja socijalnu organizaciju u kojoj svijest i osoba nastaju, dakle rezidualna osoba preostala kategorija. Drutvo shvaa kao obrazac interakcije, ono postoji prije osobe, a mentalni odnosi proizlaze iz drutva.U red modernih simbolikih interakcionista ubrajaju se: Ervin Goffman (1922-1982). Svoje ideje o osobi prikazao je dramaturkim pristupom. Osoba se oblikuje u dramskoj interakciji izmeu osobe i publike. Fenomenologijska sociologija kao suvremena teorijska perspektivaOna je grana europske filozofije, a razvio ju je Edmund Husar. Alfred Schutz fenomenologiju je razradio u sociologiju. Schutz je bio Husarov uenik koji se nakon uspona faizma emigrirao u SAD. Fenomenologijska sociologija udarila je temelje etnometodologiji iji je je osniva Garfinkel. I fenomenologijska sociologija i etnometodologija zainteresirane su za socijalni svijet. Obje teorije su usmjerene na socijalne definicije, spadaju u kreativnu sociologiju to znai da su akteri aktivni kreatori socijalne scene. Obje ove teorije imaju mikro pogled na sociologiju svakodnevnog ivota. Dakle, socijalne definicije, kreativnosti i mikro orijentacija zajednike su dimenzije fenomenoloke sociologije i etnometodologije. Razlike meu ovim teorijama su metodoloke prirode. Fenomenologija se jako malo bavi empirijskim istraivanjima. Etnometodologija je krajnje empirijski usmjerena. U empirijskim radovima etnometodologije moe se nai prouavanje telefonskih razgovora, novinskih izvjetaja, sudskih postupaka, politikih govora, pa ak i analizu hodanja. Poznat je Gafinkelov eksperiment prekida. Razvilu su preciznu analizu audio i video vrpce. Alfred Schutz roen je u Beu 1889. i tijekom ivota nije bio poznat. Njegov rad tek odnedavno privlai pozornost sociologa. Schutza je privlaio i Weberov rad o tipovima djelovanja i idealnim tipovima. Schutzove teorije su kompleksne stoga su vrlo razliite interpretacije njegova rada. On predstavlja dijalektiku sliku socijalne stvarnosti u kojoj su s jedne strane ljudi ogranieni socijalnim silama, a s druge strane ljudi koji mogu prevladati navedena ogranienja. Naime, Schutz uvia da ljudi posjeduju svijest, angairaju se u konstruiranju socijalne stvarnosti, a te iste konstrukcije predstavljaju granicu njihovoj aktivnosti. Schuts je okupiran pitanjem kakvim je sistemom objektivnog znanja mogue uhvatiti strukture subjektivnog znaenja. On identificira 4 podruja socijalne stvarnosti:1. Umvelt- podruje direktno proivljene stvarnosti jer u njemu je interakcija licem u lice,

2. Mitvelt podruje indirektno proivljena socijalna stvarnost. Ono obuhvaa sadanjost, suvremenike.

3. Folgevelt podruje nasljednika, podrazumijeva budunost,

4. Forvelt podruje prethodnika. Ono se odnosi na prolost. Podruje nasljednika i prethodnika u Schutzovom radu od perifernog su znaaja. Smatra da je budunost potpuno slobodan i nedeterminiran svijet, kojim ne upravljaju nikakvi znanstveni zakoni. Prolost i ljude koji su u njoj ivjeli teko je interpretirati, jer mi se koristimo suvremeni kategorijama miljenja, stoga je budunost krive interpretacije velika. Mi moemo razumjeti suvremenike, a jo bolje moemo interpretirati one s kojima se nalazimo licem u lice. Socijalna konstrukcija stvarnosti odvija se u prostoru neposrednog iskustva pa je znanstvenik moe razumjeti. Kako su ljudi nepredvidivi u svojim interakcijama licem u lice Schutz se orijentira na Mitvelt ili podruja suvremenika s kojima sociologija ne rauna kao s realnim osobama nego kao s tipovima. Odnosi u Umveltu postaju sve anonimniji i personalniji. Znanje o suvremenicima se ne odnosi na konkretnu osobu nego na tip osobe. Vano je napomenuti da mi moemo revidirati svoju osobnu tipizaciju, a da kulturna tipizacija ostane ne promijenjena.

EtnometodologijaEtnometodologija- rije je grkog je porijekla, a oznaava metode koje ljudi koriste u svakodnevnom iskustvu. Osniva etnometodologije je Garlfilkel 1940. Osnovica etnometodologije lei u specifinosti istraivanja, a ne u opim teorijskim postavkama. Ona je prouavanje cjeline uobinog znanja pomou kojeg obini lan drutva stvara smisao, nalazi svoju orijentaciju i djeluje u okviru okolnosti u kojima se nalazi. Konverzacijska analiza je glavna podgrana etnometodologije koja utvruje red i pravilnosti nastale u konverzaciji ljudi. Konverzacijski analitiari smatraju da je konverzacija temelj svih drugih oblika ponaanja, ona je najprirodniji oblik interakcije jer informacije dolaze iz stvarnog svijeta- istraiva ih ne mora izazivati. Etnometodolozi su u svoja analize ukljuili i hodanje, odnosno izvoenje hodanja. Oni analiziraju i telefonske razgovore koji nisu razliiti od razgovora licem u lice iako uesnicima nedostaje vizualni kontakt. Neki su primjerice prouavali govore britanskih politiara, uoavali reenice kojima potiu aplauz, takva je reenica npr. previe je novaca potroeno za rat, a premalo za mir. Dio etnometodologije usmjeren je na neverbalnu komunikaciju: parajezik, govor tijela i dodir. Etnometodologija je postala poznata po eksperimentima prekida, njima se prekida uobiajena socijalna situacija. Bihevioralna teorija i teorija razmjene Postoje 3 vana razloga zbog kojih ove dvije teorije moemo oznaiti kao jedinstvene socioloke teorije.:

I. Taj da su obje ove teorije pod utjecajem psihologije osobito Skinerovog biheviorizma,

II. na obje teorije znaajan utjecaj ima ekonomija,

III. u svojim najekstremnijim oblicima odbacuju sve druge teorije. Skiner odbacuje i mikro i makro teoriju i smatra ih mistinim pothvatima, jer udaljavaju sociologa od konkretnog predmeta njegovog izuavanja, ponaanja i konsekvenci do kojih e ponaanje najvjerojatnije dovesti. On je kritian i prema mikroteoretiarima i njihovim konceptima osobito prema konceptu autonomnog ovjeka koji koji je blizak Meadovu Ja, to znai da ljudi imaju nekakvu unutarnju strukturu, miljenje, osjeaje, slobodu; to je po Skineru mistiko metafiziko stajalite. Smatra da pojam autonomnog ovjeka treba izbaciti iz drutvenih znanosti jer je vezan za ono to ne moemo objasniti na drugi nain, on je u vezi s naim neznanjem. Osnovni predmet Skinerova prouavanja je ponaanje kao i osnovni uvjeti koji ga uzrokuju. Bio je zaokupljen privatnim dogaajima, tj. onim koji se odvijaju unutar pojedinca, a drugi ih ne mogu izravno opaati. On ih prihvaa kao nezavisne varijable i njih se moe prouavati opaanjem ponaanja aktera. Socioloki bihevioristi smatraju da akteri nesvjesno odgovaraju na stimulanse. Individualni odgoj determiniran je prirodom vanjskog stimulansa. Istiu da je vaan proces uenja kroz koji se ponaanje modificira u skladu sa svojim posljedicama. Pozitivna, negativna ili neutralan reakcija na ponaanje aktera utjee na njegovo kasnije ponaanje, stoga je koncept potkrijepljivanja u bihevioralnoj sociologiji znaajan i on se uvijek definira kao nagrada. Nagrada koja ne utjee na akterovo ponaanje nije potkrepljiva, npr. Hrana nije potkrepljiva sitoj osobi, ali gladnoj jeste. Potkrepljivai mogu biti pozitivni i negativni. Kad se govori o potkrepljivaima, u obzir se uzima i kanjavanje, treba iskljuiti mazohiste (njima je kanjavanje uitak). Veina potkrepljivaa karakteristina je za samo odreene situacije, ali pitanje je postoje li univerzalni ili generalizirani potkrepljiva. U njih se uglavnom ubraja novac i socijalni status jer oni se koriste da osiguraju mnoge druge elje. Sociolozi smatraju da velike koliine novca i visok socijalni status ne zaustavljaju elje pojedinca za neim jo veim. Vano je istai da bihevioristika sociologija ima mnogo pragmatiniji karakter od bilo koje druge socijalne teorije. Teorija razmjeneTeorija razmjene svoj vrhunac doivljava 50-ih i 60-ih godina 20. stoljea kroz djelovanje Georgea Homansa. Naglaava da su njegove postavke utemelje na psihologijskim pristupima. On osobu ne uzima kao izolirani entitet, smatra da su ljudi drutvena bia, ali socijalno ponaanje pokuava objasniti pomou psiholokih principa na kojima razvija teoriju razmjene, u okviru koje nastoji objasniti elementarno socijalno ponaanje pomou odnosa nagrade i cijena. Smatra da to je ee neka posebna akcija nagraivana, osoba e najvjerojatnije tu akciju nastaviti i dalje izvoditi. Zauzima se za proces generalizacije odnosno tendenciju proirivanja ponaanja u slinim situacijama. Ako je osobi vrjedniji rezultat neke akcije, tu e akciju ee izvoditi. On kanjavanje ne smatra efikasnim, mnogo je efikasnije izostaviti nagradu. Ako se u duem vremenskom periodu odreena nagrada ponavlja, ona e poet gubiti vrijednost. U socijalnoj razmjeni plaaju se odreene cijene, ali uvijek s ciljem postizanja profita. Ako osoba nije nagraena javlja se ljutnja i frustracija. U njegovoj teoriji akter je racionalna, profitno usmjerena osoba. Njegova teorija je doivjela otru kritiku osobito od Parsonsa koji mu zamjera to je htio izgladiti razliku u ponaanju ljudi i ivotinja. Parsons misli da se socijalne injenice ne mogu objasniti psihologijskim principima. Neki smatraju da se Homans pretjerano usmjerio na vidljivo ponaanje i da je previdio unutarnje iskustvo aktera.

Suvremene feministike teorijeU Bibliji pie:Istoni grijeh u Edenskom vrtu poinila je ena, ona je okusila zabranjeno voe, dovela u kunju Adama i otada zbog toga plaa. U knjizi postanka Bog je rekao: U trudnoi tvojoj muke u umnoiti ,u mukama djecu e raati, udnja e te muu tjerati, a on e gospodariti nad tobom. Sociolozi smatraju ovaj navod mitolokim opravdanjem ene u drutvu. Mnoge e ene pomisliti da ovaj odjeljak saima status ene tijekom tisuljea, a to znai:

1. ene raaju djecu,2. ene su majke i supruge,

3. ene kuhaju, iste, ivaju i peru,

4. Brinu se o mukarcima i podreene su mukom autoritetu,

5. Iskljuene su iz zanimanja, statusa i poloaja koji donose mo.

Neki sociolozi i antropolozi smatraju da nije postojalo niti jedno drutvo u kojem ene nemaju imperioran poloaj u odnosu na mukarce. U novije vrijeme razvojem feministiki ideja mnogo se raspravlja o objanjenju te razlike. Feministice su tvrdile da su do 70-ih godina 20. st. sociologijom se bavili samo mukarci, pisali su o mukarcima i za mukarce. Od ovog dvremena umnoile su se socijalne teorije o enama koje piu ene. Mnogi autori kao poetnu toku svoje analize koriste distinkciju izmeu spola i roda koji uvodi ameriki psihoanalitiar Robert Stoller. Enn Oackley smatra:

1. Da su radne uloge su kulturno, a ne bioloki determinirane,

2. dolazi iz niza razliitih drutava, pokazuju da ne postoje zadae koje iskljuivo obavljaju samo ene (osim raanja),3. bioloke karakteristike ne iskljuuju ene iz posebnih profesija,4. majinska uloga je kulturna konstrukcija. Misli da su radne uloge proizvedena kulturno, a ne bioloki, jer ljudsko ponaanje nije odreeno uroenim karakteristikama, nego je kulturno uvjetovano.Razvoj feminizma doveo je do toga da se panja usredotoi na podreeni poloaj ene u mnogim drutvima. Moemo razlikovati nekoliko feministikih pristupa:

1. radikalni feminizam, 2. marksistiki i socijalistiki feminizam,

3. liberalni feminizam,

4. crni feminizam,

5. post moderni feminizam.Radikalni feminizam: Optuuje mukarce za eksploataciju i tlaenje ena, jer ene za mukarce obavljaju neplaeni rad, bavei se odgoje djece i kuanskim poslovima, i stoga im je zaprijeen pristup pozicijama moi. Radikalni feminizam drutvo vidi patrijarhalnim, a obitelj kao kljunu instituciju u suvremenom drutvu u kojoj se ena tlai. One smatraju da su ene oduvijek bile eksploatirane i da samo revolucionarne promjene mogu dovesti do mogunosti njihovog oslobaanja. U okviru radikalnog feminizma dolazi do neslaganja po pitanju podrijetla tlaenja ene. Neke misle da njihovo tlaenje proistjee iz njihove biologije, a neke pak da je ono proizvod kulture. Neke pripadnice radikalnog feminizma tvrde da istinske feministice mogu biti samo lezbijke, budui da su one istinski neovisne o mukarcima. Nadalje, jedna radikalna skupina- zagovornice enske nadmoi tvrde da su ene ne samo jednake mukarcima nego su moralno nadmonije i one ele patrijarhat zamijeniti matrijarhatom.

Marksistike i socijalistike feministice eksploataciju ene ne pripisuju u cijelosti mukarcima, one smatraju da je osnovni izvor potlaenosti ene kapitalizam, a ne patrijarhalizam emu pridonosi neplaeni enski rad kuanicama i majki od ega opet najvie profitiraju kapitalisti, jer se nove generacije radnika reproduciraju besplatno. Marksistike feministice osjetljive su na razliku izmeu ena koje pripadaju vladajuoj klasi i one koje pripadaju proleterskoj klasi. Zalau se za revolucionarne promjene i uspostavu komunistikog drutva.

Liberalni feminizam uiva veu popularnost od predhodnih jer je umjerena i predstavlja manji izazov postojeim vrijednostima. Smatraju da mukarci i ene nemaju koristi od postojeih nejednakosti- trpe i jedni i drugi. Smatraju da problemi lee u kulturi drutva i shvaanjima pojedinaca. One se bore za jednake mogunosti u obrazovanju mukaraca i ene. Nastoje iskorijeniti stereotipna shvaanja mukaraca i ene koja se nalaze u djeijim knjigama i masovnim medijima. Zalau se za reforme unutar postojeeg demokratskog sustava. Promjene koje podravaju liberalne feministice dovele su do toga da ene imaju pristup visoko statusnim poslovima kao i mukarci. Crni feminizam- Razvio se kao reakcija na druge oblike feminizma. Primjerice Bill Hooks 1981. tvrdi kako druge feministice isto kao i mukarci antirasisti ne govore o posebnim problemima s kojima se susreu crne ene. Bill Hicks tvrdi da crne ene u SAD nisu se udruivale da brane enska prava jer rasistika i seksistika socijalizacija navela ih je da zapostave svoju enskost i rasu vide kao jedini relevantni izvor identiteta. Patrizia Collins istie razliku u iskustvu crnih i bijelih ena. Crne ene bile su robinje, orale su i kopale na plantaama i radile najtee poslove.

Umreavanje mikro i makro sociologijskih problema

Neki sociolozi pokuavajui zbliiti mikro i makro sredini zavrili su na ekstremnoj mikro razini poput Colinsa ili na ekstremnoj makro razini poput Alexsandra. Najznaajniji oblici konsenzusa o centralnim teorijskim pitanjima sociologije mogu se nai u teoriji strukturacije Antony Giddensa. U ovoj teoriji Giddens eli integrirati makro i mikro aspekte. Giddens istie da svako istraivanje u drutvenim znanostima u sebe ukljuuje odreeni odnos akcije i strukture, te ne vidi nikakav smisao u tvrdnji da akcija determinira strukturu ili struktura akciju. Smatra da mikro i makro razine suprotstavljaju sami sociolozi te ne daju prednost ni jednoj od njih. Giddens o mikro i makro distinkcija ne eli raspravljati, jer nije korisno, ali eli raspravljati o njihovoj meusobnoj povezanosti. Makro teorije su usmjerene na socijalne objekte, a nikako na socijalne subjekte. Giddensova teorija strukturalizacije suprotstavljena je ovim polarizacijama. Predmet njenog prouavanja su socijalne prakse koje su upravljene vremenom i prostorom. Giddens je jedan od najutjecajnijih sociologa koji odbacuju teorije postmodernista. On ne prihvaa tvrdnju da sve prosvjetiteljsko miljenjde treba odbaciti, da za meta naracija nema vie mjesta i da je sve znanje relativno. On odbacuje tvrdnju da su zapadna drutva ula u postmodernost, vjeruje da su se u modernosti dogodile velike promjene i vjeruju da bi se post modernost u budunosti mogla razviti. Giddens zapoinje svoju analizu suprotstavljajui moderno drutvo tradicionalnom. Moderno drutvo karakterizira bra promjena. Promjene naglo obuhvaaju gotovo cijelu zemaljsku kuglu. On tvrdi da niz kljunih obiljeja modernost dovodi do naglog ubrzavanja i veliine razmjera promjene.

1. Postoji proces distanciranja vremena i prostora tim se procesom odvaja prostor od vremena. U modernosti vremenska koordinata ne ovisi o tome gdje se nalazi. U 20. st. svi dijelovi svijeta poeli su se koristiti standardiziranim sustavom biljeenja vremena. To je omoguilo razvoj eljeznica i avio-transporta koji su potom omoguili i koordinirano kretanje ljudi i dobara u prostoru i vremenu,

2. Distanciranje prostora i vremena bilo je bitno kao mehanizam iskorjenjivanja koje Giddens opisuje kao izdvajanje socijalnih odnosa iz lokalnog konteksta i interakcije,

3. Vaan mehanizam iskorjenjivanja je razvoj simboliki znamena. Novac je jedna od njih, a omoguuje razvoj dobara i usluga meu ljudima koji se nikad nisu sreli,

4. Sljedei vaan mehanizam iskorjenjivanja je razvoj ekspertnih sustava,

5. Kao rezultat izloenih promjena modernost mijenja temelj na kojem se gradilo povjerenje. U modernosti svoje povjerenje ulaemo u ekspertne sustave koji poduavaju ljude, nadziru ih i reguliraju njihova ponaanja,

6. Uz mehanizam iskorjenjivanja kljuna obiljeja modernosti je sve vea refleksivnost koja se odnosi na refleksno motrenje akcije, tj. na nain na koji ljudi razmiljaju i reflektiraju o tome hoe li u budunosti postupiti drugaije. Giddens tvrdi da se refleksivnost modernog drutva sastoji u tome da ljudi stalno preispitivaju socijalnu praksu i da je mijenjaju pod utjecajem novih informacija. To dovodi do stalnih promjena i do trajnog stanja neizvjesnosti. Sociologiju Giddens opisuje kao najopenitiju vrstu refleksije o modernom drutvu,

7. Prema Giddensu modernost je globalizirajua. Iskorjenjivanje i refleksnost omoguuje da se socijalne interakcije protegnu na cijeli svijet. Giddens smatra da najnoviji feminizam modernosti obiljeavaju i izvjesni rizici sa moguim bitnim uincima koji prijete unitavanju ljudskog drutva. Rije je o sljedeim rizicima:

a) rast totalitarne moi, ona proizlazi iz postojanog sustava nadziranja koji omoguuje jaku kontrolu populacije,

b) Kolaps organiziranja ekonomskog rasta. On proizlazi iz nepredvidivosti kapitalizma, njegovih uspona i padova i iscrpive prirode odreenih resursa,

c) Nuklearni sukob globalnog ratovanja, on postoji kao stvarna mogunost jer niz zemalja posjeduje sredstva za masovno unitenje,

d) Ekoloki raspad ili katastrofa takoer je stvarna mogunost globalnog zagrijavanja, raspad ozonskog omotaa.

Prema Giddensu kasno moderno drutvo moe zavriti katastrofom, neke vrste to je jedna mogunost, a druga je da pokuaj kasne moderne da upravlja drutvom moe uspjeno zavriti to je i poeljno.