SUSRETIZagreb, lipanj 2016., godina XXIV., broj 34

Ivan Zajc i Ivo Vojnović – veze s Česima

Amelija Jurković – Opatijka kao prva dama Praga

Zašto Češka napreduje?

Izvještaji o aktivnostima HČD-a

Doznajte najnovije hrvatsko-češke vijesti i zanimljivosti

Karlo IV. – veliki jubilej 700 godina od rođenja

Upoznajte Slavensku epopeju Alfonsa Muche

Josip Salač – od poštara do zagrebačkog biskupa

Kako je popularna glazba spojila Hrvate i Čehe

Sadržaj

SUSRETIBroj 34, lipanj 2016.

Izdavač:Hrvatsko-češko društvoUlica Pavla Šubića 2010000 ZagrebOIB: 19958857498www.hcdzg.hre-mail: hcdzag@gmail.comŽiro-račun (PBZ): HR8623400091110052228

Urednik: Marijan LipovacUredništvo: Vlatka Banek, Snježana Herceg, Vjenceslav Herout, Miroslav Křepela, Tihomil Maštrović,

Zvonimir Maštrović, Mato Pejić, Ivanka Stahuljak, Barbora Veselić, Franjo VondračekFotografije: Arhiv Hrvatsko-češkog društva, Damir Crnogaj, Toni Hnojčik, Tigran Ilić, Marijan Lipovac, Ivan

ŠebeljaDizajn i prijelom: Alan Čaplar, Urednik d.o.o.Lektura i korektura: Ivona MamićTisak: SKANER STUDIO d.o.o.Susreti su interno glasilo Hrvatsko-češkog društva i članovima se dostavljaju besplatno.Izlaženje Susreta novčano su pomogli Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo kulture.Na naslovnici: Samostan Na Slovanech (ili Emaus) u Pragu na desnoj obali Vltave koji je 1347. osnovao češki kralj i rimsko-njemački car Karlo IV. i u njega pozvao hrvatske benediktince glagoljaše Na poleđini: Slika češkog slikara Alfonsa Muche Obrana Sigeta protiv Turaka Nikole Zrinskog iz ciklusa Slavenska epopeja, nastala 1914., dimenzija 610 puta 810 centimetara

Uvodnik: Jačamo svijest o zajedničkim identitetskim odrednicama Hrvata i Čeha 3

O aktivnostima Hrvatsko-češkog društva 4

Dragutin Stražimir: Otac hrvatske enologije i zaljubljenik u Češku 11

Vijesti 12

In memoriam Ludvík Vaculík: Trijumf slobode 32

Bratstvo po pismopisanju 34

Ivan Zajc i opera Nikola Šubić Zrinjski u Češkoj: Omiljen kod publike usprkos kritičarima 36

Zdenka Taborski: Obličej města 37

Karel Havlíček Borovský: Popularizator i mučenik austroslavizma 38

Ivica Antolčić: Svi mi nosimo svoja mala bogatstva 40

Karlo IV : Otac domovine, čovjek ispred svog vremena 42

Slavenska epopeja Alfonsa Muche: Herojski prizori zasjenjeni alegorijama i simbolima 47

Ivo Vojnović i njegova pisma Česima 50

Josip Salač: Poštar koji je postao zagrebački biskup 53

Amelija Jurković Baxová: Od „Cvijeta Opatije“ do prve dame Praga 58

Marijana i Kristinka u crvenoj suknjici 62

Doprinos sportskom, glazbenom i društvenom životu Daruvara 66

Tomáš Masaryk i alkoholozam: Apstinencijom do etikete na pivu 70

Češka veza, domov můj 74

Bajkoviti stanovnici čeških voda: Strah i trepet za puk, inspiracija za umjetnike 76

Drago Štambuk: Praga caput regni 78

SUSRETI

2

HČD info

Hrvatsko-češko društvo je nevladina, nepolitička, neprofitna udruga kojoj je cilj davanje doprinosa razmjeni kulturnih, umjetničkih, znanstvenih, gospodarskih i drugih civilizacijskih dostignuća hrvatskog i češkog naroda, odnosno građana Hrvatske i Češke Društvo je utemeljeno 22 veljače 1992 pod nazivom Društvo hrvatsko-češkoga i slovačkoga prijateljstva, a 21 veljače 1993 promijenilo je naziv u Hrvatsko-češko društvo Od samog osnutka HČD podupire i pokreće aktivnosti kojima je cilj jačanje hrvatsko-čeških veza i bolje upoznavanje dvaju naroda, pri čemu posebnu pozornost posvećuje češkoj manjini u Hrvatskoj i hrvatskoj manjini u Češkoj

Na čelu HČD-a nalazi se Predsjedništvo koje od 2015 čine: Marijan Lipovac (predsjednik HČD-a), Miroslav Křepela (potpredsjednik), Tigran Ilić (tajnik) te članovi Ivan Havelka i Zvonimir Maštrović Nadzorni odbor HČD-a čine: Gordana Divac, Dubravko Dosegović i Ivanka Stahuljak kao članovi te Dragutin Zajec kao zamjenik člana Sjedište HČD-a je u Zagrebu, u Ulici Pavla Šubića 20, a HČD ima i svoju podružnicu u Omišu kojoj je predsjednik Tonći Stanić te podružnicu u Daruvaru kojoj je predsjednik Vladimir Ivić Internetska stranica HČD-a je www hcdzg hr, a udruga ima i svoju stranicu i grupu na Facebooku

SUSRETI

3

U veljači 2017 Hrvatsko-češko druš-tvo proslavit će 25 godišnjicu svog osnutka i uspješnog djelovanja

na promicanju ideje hrvatsko-češkog pri-jateljstva U tih četvrt stoljeća mijenjale su se i Hrvatska i Češka, a mijenjalo se i naše Hrvatsko-češko društvo koje je od male skupine entuzijasta postalo respek-tabilna udruga koja svojim akcijama daje mali, ali značajan doprinos ukupnom bo-gatstvu hrvatsko-čeških odnosa o kojem svjedočimo na svim područjima Svjedok tih promjena je i glasilo Hrvatsko-češ-kog društva Susreti koji su jačanjem naše udruge i angažmanom njenih članova po-stupno prerastali okvire internog biltena i postajali pravo informativno glasilo s naj-važnijim aktualnostima i zanimljivostima vezanima uz hrvatsko-češke veze Danas, kada u rukama držite Susrete s rednim brojem 34, svjedočite još jednom velikom uspjehu Hrvatsko-češkog društva koje već šestu godinu zaredom izdaje časopis kakvih u Hrvatskoj doista ima malo, koji prednjači kvalitetom tekstova i grafičke izvedbe, kao i pozitivnim duhom s kojim pristupa temama vezanima uz Češku i hr-vatsko-češke veze Izlaženje Susreta već

tradicionano podupiru Ministarstvo vanj-skih i europskih poslova i Ministarstvo kulture, prepoznajući u Susretima kvalite-tan proizvod i važan medij za poveziva-nje Hrvatske s Češkom, zemljom s kojom nas spajaju mnoge epizode iz prošlosti, mnogi zajednički velikani, ali prije sve-ga pripadnost našem srednjoeuropskom kulturnom i civilizacijskom krugu Svijest o tome Hrvatsko-češko društvo i Susreti šire od samog početka dajući djelatan do-prinos da se na tim zdravim i povijesno čvrstim temeljima gradi buduća surad-nja za koju danas postoje bolje okolnosti nego ikada prije Kroz stoljeća je suradnja Hrvata i Čeha donosila brojne rezultate, definirajući nacionalni i kulturni identitet oba naroda i obogaćujući njihovu baštinu Tu je suradnju moguće dodatno unapri-jediti upravo jačanjem svijesti o našim zajedničkim identitetskim odrednicama Tome žele doprinijeti i ovi Susreti u ko-jima donosimo niz zanimljivih tema koje spajaju Hrvate i Čehe, počevši od češkog kralja i rimsko-njemačkog cara Karla IV , prijatelja hrvatskih glagoljaša i osnivača Karlova sveučilišta gdje su studirali broj-ni Hrvati Tu su i tekstovi o vezama koje su s Česima imali dvojica velikana hrvat-ske kulture, Ivo Vojnović i Ivan Zajc, čiju operu Nikola Šubić Zrinjski ćemo u 2016 gledati i slušati s još više emocija zbog ju-bileja 450 godišnjice Sigetske bitke, tog slavnog i tragičnog događaja hrvatske po-vijesti kojeg je u sklopu ciklusa Slavenska epopeja ovjekovječio slavni češki slikar Alfons Mucha, o čemu također možete či-tati u ovim Susretima Podsjećamo da smo upravo uoči ovog jubileja, u broju Susre-ta iz 2015 , pisali o vezama Nikole Šubi-ća Zrinskog s Česima, a još 2014 upravo su Susreti prvi u Hrvatskoj pisali o tome

kako je arija U boj, u boj posredstvom češ-kih vojnika postala popularna u Japanu, što je danas u Hrvatskoj relativno poznata činjenica S pravom se možemo ponositi da Susreti na neki način anticipiraju tren-dove i prvi otvaraju neke teme Uostalom, u lanjskom broju opširno smo pisali o Višegradskoj skupini apelirajući na hrvat-ske političare da toj grupaciji srednjoeu-ropskih država posvete veću pažnju, što se odnedavno počelo i događati I dalje radimo na boljem povezivanju dviju me-tropola, Zagreba i Praga, pa je zanimljivo čitati o tome kako je između dva svjetska rata prva dama Praga bila jedna Hrvatica, Opatijka Amelija Jurković Ove godine pada i stota godišnjica unikatnog primje-ra hrvatsko-češkog kulturnog prožima-nja, Hrvatskih jaslica u zagrebačkoj crkvi svetog Blaža čiji je autor Čeh Vojta Bra-niš, o kojem iz prve ruke govori istaknuti hrvatski likovni umjetnik Ivica Antolčić, najstariji član Hrvatsko-češkog društva U Susretima pišemo i o popularnoj glaz-bi kao vezi između Hrvata i Čeha, a tu su i pomalo neobični tekstovi o Tomášu Masaryku I ovi Susreti izvještavaju o ak-tualnostima iz života češke manjine u Hr-vatskoj i hrvatske manjine u Češkoj koje se uspješno odupiru asimilaciji čuvajući i češku i hrvatsku komponentu svojih iden-titeta spajajući time i dvije zemlje U tom je kontekstu poučna životna priča biskupa Josipa Salača, daruvarskog Čeha Ni ovog puta nismo zaboravili kratke uspored-ne podatke o Hrvatskoj i Češkoj pri dnu stranica iz kojih možemo dosta naučiti, kao što se može učiti i iz brojnih svijetlih primjera hrvatsko-češkog prijateljstva Njihovu popularizaciju Hrvatsko-češko društvo i Susreti nastavljaju i dalje, ususret svom jubileju

Uvodnik

## Marijan Lipovacpredsjednik Hrvatsko-češkog društva

Jačamo svijest o zajedničkim identitetskim odrednicama Hrvata i Čeha

O aktivnostima Hrvatsko-češkog društva

SUSRETI

4

Susreti otkrivaju kapilarnu povezanost češkog i hrvatskog naroda

Hrvatsko-češko društvo izdalo je novi broj svog glasila Susreti koji je javnosti predstavljen 17

lipnja 2015 u Češkom domu u Zagrebu Riječ je o 33 broju glasila, odnosno pe-tom od ponovnog pokretanja ove edici-je 2011 , nakon stanke od 12 godina O sadržaju Susreta govorio je član HČD-a prof dr Tihomil Maštrović, književni povjesničar i kroatolog koji je istaknuo da su Susreti uređeni na moderan način, ponajviše tako što se istraživački ispituju sve relevantne činjenice vezane uz poje-dine hrvatsko-češke veze, povezujući pri tom obavijesne s obrazovnim sadržaji-ma Uz to se ne zaboravljaju ni odgova-rajući zabavni sadržaji, a sve na način da se skladno povežu tekstualni s ilustrativ-nim dijelovima časopisa

„Susreti reprezentativno izgledaju i ta kvalitetna likovnost svakog broja, nje-gov pažljivo oblikovan vizualni izgled, odmah privlači onog tko ga uzme u ruke, pozivajući ga na listanje, na taj iza-zov otkrivanja novih činjenica u otprije poznatim povijesnim zgodama i u sud-binama poznatih, pri čemu se odmah može prepoznati njegova kvaliteta, uz prikladnu likovnu opremljenost U Su-sretima se objavljuju brojne činjenice te stručne i znanstvene spoznaje o važnim pitanjima dvaju prijateljskih naroda, i to kako one što su ostvarene tijekom proš-lih stoljeća, tako i one suvremene, pri čemu se njihovim iznošenjem i razma-tranjem pridonosi iskrenom i čvrstom hrvatsko-češkom prijateljstvu i dobrim zajedničkim odnosima u budućnosti Raduje spoznaja da sadržaj svakog broja Susreta, pa tako i najnovijeg broja, pri-je svega plijeni svojom iznimnom zani-mljivošću, a rekao bih i ekskluzivnošću višestruko zanimljivih poruka Javnost se tako, iz broja u broj Susreta, podsje-ća na brojne osobe i događaje koji su od srednjeg vijeka do današnjih dana spaja-

li Hrvate i Čehe i doprinosili zbližavanju dvaju naroda“, kazao je Maštrović, pod-sjetivši na brojne događaje i osobe iz po-vijesti hrvatsko-čeških odnosa „Časopis Susreti pokazuje da, u današnje doba opće globalizacije, identiteti nacija i nji-hovo prepoznavanje mogu služiti kao mostovi u povezivanju pojedinih bliskih naroda i država Susreti su do sada u tom smislu puno napravili, ukazujući na međusobne sličnosti i razlike Hrvatske i Češke, otkrivajući kapilarnu povezanost češkog i hrvatskog naroda u povijesti na brojnim razinama Upravo to neka i u budućnosti bude jedna od važnih zada-ća Susreta, te zaista valja pozdraviti sva-ku potporu tom vrijednom nastojanju U tom smislu velike čestitke izdavaču, a napose uredniku Marijanu Lipovcu Za-ista, Susreti su lijep i koristan časopis i s pravom ga se može uvrstiti među najbo-lje u Hrvatskoj“, zaključio je Maštrović

Predsjednik HČD-a i urednik Susre-ta Marijan Lipovac izrazio je zadovoljstvo što se Susreti promoviraju upravo uoči ljeta i turističke sezone kad hrvatsko-češki odnosi doživljavaju svoj vrhunac jer brojni Česi dolaze na hrvatski Jadran „Susreti su najvažniji i najuspješniji pro-jekt Hrvatsko-češkog društva, naš brend, naša osobna iskaznica Mi smo jedino društvo prijateljstva u Hrvatskoj koje ima svoje glasilo, i to u obliku pravog časopi-sa, kao što smo među rijetkima koji imaju i svoju internetsku stranicu, kao i stranicu na Facebooku Ako me pitate u čemu je tajna kvalitete Susreta, rekao bih da je ona u bogatstvu hrvatsko-čeških veza, kako u prošlosti tako i danas Tu nalazimo toli-ko tema o kojima možda nismo ni slutili i one jednostavno moraju rezultirati jed-nim ovako kvalitetnim djelom S ova-kvim časopisom Hrvatsko-češko društvo zapravo prezentira ono što želi i iskazuje svoju viziju Hrvatske, a to je Hrvatska koja je svjesna sebe i svog identiteta, koja

zna gdje pripada i na temelju te samosvi-jesti i samopouzdanja želi graditi odnose sa svim drugim narodima, posebno s oni-ma poput Čeha s kojima nas vežu duboke višestoljetne veze u sklopu istog kultur-nog i civilizacijskog kruga, a posljednje dvije godine i u sklopu iste političke aso-cijacije, Europske unije Želimo Hrvatsku koja nije u strahu i zatvorena u sebe, nego Hrvatsku koja je otvorena za suradnju s bliskim i prijateljskim državama i narodi-ma kako bi njoj samoj bilo bolje i kako bi ojačala svoju političku, gospodarsku, kulturnu i svaku drugu poziciju“, kazao je Lipovac, istaknuvši da je na području hrvatsko-čeških veza u posljednjih godi-nu dana bila vrlo živa aktivnost na svim područjima, od politike preko kulture do sporta „Zašto sve ovo radimo? Zato jer smatramo da je hrvatsko-češko prijatelj-stvo jedna vrednota koju treba njegovati i unapređivati, i to radi naše vlastite do-brobiti Jer da bi se uspjelo jednostavno se treba ugledati na uspješnije od sebe“, zaključio je Lipovac Na promociji je bio i zamjenik češkog veleposlanika Miroslav Kolatek koji je pohvalio djelovanje HČD-a na promicanju veza Hrvatske i Češke i najavio daljnju potporu veleposlanstva

Ivona Mamić

Miroslav Kolatek, Tihomil Maštrović i Marijan Lipovac

SUSRETI

5

Vjenceslav Herout dobitnik nagrade Gratias Agit

Češki ministar vanjskih poslova Lubomír Zaorálek uručio je 12 lipnja 2015 u Pragu nagrade Gratias Agit dobitnicima među kojima je bio i Vjenceslav Herout, povjesničar iz Daruvara, član Hrvatsko-češkog

društva Kako se navodi u obrazloženju, Herout je jedan je važnih predstavni-ka češkog manjinskog života u Hrvatskoj, a svojim znanstveno-povjesničar-skim, ali i pedagoškim radom, zadužio je generacije hrvatskih i čeških đaka kojima je s nepresušnim entuzijazmom prenosio svoje bogato znanje o povi-jesti Posebice je zaslužan za praćenje povijesnog razvoja češke manjine u Hr-vatskoj Nagradu Gratias Agit češko Ministarstvo vanjskih poslova od 1997 dodjeljuje zaslužnima za širenje dobrog imena Češke u inozemstvu Prvi do-bitnik iz Hrvatske bio je 1999 Josip Matušek, također član HČD-a, 2003 pri-znanje je dobio Savez Čeha, 2004 Dubravka Sesar, 2007 Dušan Karpatský, a 2013 Leonora Janota „Nisam očekivao nagradu, a jesam li ju zaslužio neka sude drugi No nakon 50 godina istraživačkog rada i gotovo pola stoljeća pro-svjetne djelatnosti morao je za mnom ostati neki trag Neobrađenih tema je i dalje puno i rado bih nastavio s radom“, izjavio je Herout M. L.

U Zagrebu obilježena 600. godišnjica smrti Jana Husa

U organizaciji Reformirane crkve Zagreb, Hrvatsko-češkog druš-tva i Češke besede Zagreb, 28

studenog 2015 u Reformiranoj crkvi u Zagrebu obilježena je 600 godišnjica smrti češkog vjerskog reformatora Jana Husa

Nakon bogoštovlja koje je predvodio župnik Branimir Bučanović, predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipo-vac održao je predavanje o životu i djelu Jana Husa u kojem je objasnio okolnosti zbog kojih je u Češkoj krajem 14 i po-četkom 15 stoljeća došlo do jačanja sna-ga koje su se zalagale za reformu Katolič-ke crkve i njeno vraćanje evanđeoskim vrijednostima uz odricanje od sekularne moći i bogatstva Jan Hus jedan je od preteča protestantske reformacije koja je započela stoljeće nakon njegove smrti Česi ga smatraju jednom od najznačaj-nijih osoba svoje povijesti, a dan njegove smrti u Češkoj je državni blagdan Papa Ivan Pavao II pohvalno je govorio o Husu tijekom svog prvog posjeta Češkoj 1990 , a 1999 , uoči Velikog jubileja 2000 godina kršćanstva, izrazio je duboko ža-ljenje zbog Husove smrti i zbog sukoba i podjela koje je ona izazvala među Česi-ma Papa Franjo je u lipnju 2015 kazao da je potrebno nastaviti proučavanje lika i djela Jana Husa, koji je dugo bio pred-metom prijepora među kršćanima, dok je danas postao poticaj za dijalog Hrvat-ski franjevac fra Šimun Šito Ćorić upu-tio je 2014 pismo papi Franji u kojem ga moli da rehabilitira Jana Husa Marijan

Lipovac je istaknuo i važnost Jana Husa za češku kulturu, uz ostalo i zbog toga što je bio autor češkog pravopisa i slova s dijakritičkim znakovima koje su u 19 stoljeću preuzeli i Hrvati, a spomenuo je i da je Hus među svojim studentima i sljedbenicima imao i nekoliko Hrvata Veliki štovatelj Jana Husa među Hrvati-ma bio je Stjepan Radić

Na obilježavanju 600 godišnjice smrti Jana Husa bio je i župnik Valdeš-ke crkve iz Trsta Ruggiero Marchetti koji je podsjetio na povijest ove vjerske za-jednice osnovane 1184 koja je tijekom stoljeća proživjela teške progone, kao i na njene veze s Husovim sljedbenicima Važnost Jana Husa za reformaciju u svom

je govoru istaknuo i župnik Evangeličke crkvene općine Zagreb Moran Rajković, dok je Jindra Malá iz češkog velepo-slanstva u Zagrebu kazala da je Jan Hus iznimna osoba češke povijesti na koju su svi Česi ponosni, posebno zbog njegove poruke da istina uvijek pobjeđuje koja se nalazi i na zastavi čeških predsjednika Na spomen-večeri su govorili i izasla-nik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića Željko Zaninović, predsjednik Hrvatskog biblijskog društva Dražen Brodarić, predstavnik inicijative 40 dana za život Vedran Politeo, a nazočni su bili i pripadnici češke manjine u Zagrebu te vjernici Reformirane crkve i drugih kr-šćanskih crkava M. L.

SUSRETI

6

Spomen na Božidara Grubišića i Miroslava Jileka

Hrvatsko-češko društvo prisjeti-lo se 3 studenog 2015 na spo-men-večeri u Češkom domu u

Zagrebu dvojice svojih istaknutih člano-va-utemeljitelja kojima su padale okru-gle godišnjice rođenja i smrti, novinara Božidara Grubišića i sociologa Mirosla-va Jileka koji su dali ključan doprinos osnutku i profilaciji ove udruge

Božidar Grubišić rodio se 20 listo-pada 1925 u Zagrebu, a umro je u Šibe-niku 12 listopada 2000 Po majci je bio Čeh te se tako i izašnjavao Od 1946 živio je u Daruvaru gdje počinje surađivati u tek osnovanom češkom tjedniku Jednota kojem je od 1952 do 1965 bio glavni i odgovorni urednik Potaknuo je razvoj izdavaštva češke manjine pa je 1953 , s Frantom Burianom ponovno pokrenuo časopis Detský koutek, a iste godine i Če-ský lidový kalendář Inicirao je i izdava-nje udžbenika za češke škole, pokrenuo Studnice – književni prilog Jednote, te kulturni zbornik Přehled Od 1965 živio je u Zagrebu gdje je do 1980 radio na Radio Zagrebu kao urednik informativ-nih emisija i redakcije za unutarnju poli-tiku i privredu Od 1980 do 1982 , bio je glavni urednik latiničkog izdanja Borbe, zatim je do 1983 bio predsjednik Skup-štine Općine Trešnjevka, a do umirovlje-nja 1986 bio je urednik Kronike Čeha i Slovaka na Televiziji Zagreb Bio je čelna osoba inicijativnog odbora za osnutak Hrvatsko-češkog društva 1992 kojem je od 1994 do 1998 bio tajnik

Miroslav Jilek rodio se 7 svibnja 1945 u Gornjem Daruvaru, a umro je u Zagrebu 27 prosinca 2005 Na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu 1969 je diplomirao sociologiju i filozofiju, 1974 je magistrirao na Arhitektonskom fa-kultetu, na studiju iz područja urbanih i prostornih znanosti, a 1997 doktorirao na Filozofskom fakultetu Od 1971 pa sve do smrti Jilek je bio zaposlen na Od-sjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta na Katedri za metodologiju znanstveno-istraživačkog rada, a na Ekonomskom fa-kultetu predavao je sociologiju turizma Bavio se uglavnom sociologijom grada i prostora, kulture, mladeži, masovnih ko-munikacija, slobodnog vremena, turiz-ma, životnih stilova, religije te metodo-logijom znanstveno-istraživačkog rada u području društvenih znanosti Bio je i član Češke besede Zagreb i Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba

O Grubišićevim i Jilekovim zasluga-ma za HČD govorio je predsjednik Druš-

tva Marijan Lipovac „U prvim danima i godinama HČD-a dragocjene su bile Grubišićeve organizacijske sposobnosti, njegovo iskustvo novinara i urednika, pa i društveno-političkog radnika, odlično poznavanje Češke, češke manjine i češ-kog jezika Od Grubišića potječe i stra-teška orijentacija HČD prema udruga-ma češke manjine kao našim prirodnim partnerima, i to tako da jedni drugima svojim aktivnostima ne konkuriramo, nego da se nadopunjujemo Ono što je trajna ostavština Božidara Grubišića je glasilo Susreti koje je upravo on osmislio i pokrenuo, zajedno s Vlatkom Banek, a koje smo prije pet godina uspješno ob-novili i unaprijedili Miroslav Jilek bio je jedan od članova inicijativnog odbora za osnutak našeg Društva, a kasnije je bio na čelu Sekcije za društvene tijekove gdje su u punoj mjeri došli do izražaja nje-gova erudicija, veliko znanje iz raznih područja, analitičan pristup društvenim pojavama kakav se i očekuje od jednog sociologa Ukratko, Jilek je bio jedan od mozgova HČD-a, uvijek spreman svoje znanje prenositi drugima, bilo na tribi-nama i predavanjima, bilo u neformal-nim druženjima uz pivo ili daruvarski ri-zling Osobe formata Božidara Grubišića i Miroslava Jileka teško je nadomjestiti i naravno da nam i danas nedostaju i da bi nam dobro došli sa svim svojim spo-sobnostima, znanjima i entuzijazmom s kojim su pristupali radu na jačanju hr-vatsko-čeških odnosa, jer to je ono što ih je obojicu povezivalo“, kazao je Lipovac Podsjetio je da od 2012 HČD dodjeljuje nagradu za doprinos razvoju hrvatsko-čeških odnosa na području publicistike i medija nazvanu po Božidaru Grubišiću (dobila ju je NIU Jednota), dok ime Mi-roslava Jileka nosi nagrada za doprinos

hrvatsko-češkim vezama na području društvenih znanosti (jedini dosadašnji dobitnik je Vjenceslav Herout) Na spo-men-večeri je prikazan i polusatni doku-mentarni film o Grubišiću i Jileku koji je pripremila Vlatka Banek uz pomoć čla-nova svoje obitelji, s mnoštvom zanimlji-vih podataka te fotografskih i filmskih materijala kojima je istaknut Grubišićev i Jilekov značaj ne samo za HČD i češku manjinu, nego i za širu zajednicu Svoja sjećanja na njih iznijeli su i nazočni na spomen-večeri Zdenka Taborski je spo-menula da je Jilek mnoge pripadnike češ-ke manjine potaknuo da upišu fakultete te istaknula da su zagrebački Česi od nje-ga saznavali prve informacije o civilnom društvu Jilekov kolega prof dr Mladen Labus istaknuo je da su mnoge spoznaje do kojih je Jilek došao u svojim sociološ-kim istraživanjima aktualne i danas „Bio je tip intelektualca koji se danas već po-malo gubi Resilo ga je kritičko mišljenje i human odnos prema čovjeku i svijetu, blagost i fini humor“, kazao je Labus Govoreći o Grubišiću, Vlatka Banek se prisjetila kako se zajedno s njim 1987 izborila za postavljanje poprsja hrvat-skog skladatelja češkog porijekla Frana Lhotke u njegovoj ulici u zagrebačkom naselju Prečko, a kasnije i skladatelju Kr-sti Odaku koji je bio praški student Pot-predsjednik Saveza Čeha i predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba Juraj Bahnik podsjetio je na Grubišićeve zasluge za novinstvo češke manjine i poručio da hrvatski Česi danas nastavljaju djelo koje je on započeo Na spomen-večeri bili su i članovi obitelji Grubišić i Jilek koji su HČD-u dali velik broj dokumenata i fotografija temeljem kojih je rekonstruiran njihov životopis M. L.

SUSRETI

7

Václav Havel kandidat za ulicu u Zagrebu

Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova Gradske skupštine Grada Zagreba 21 prosinca 2015 na prijed-log Hrvatsko-češkog društva uvrstio je Václava Havela

u Fond imena iz kojeg se imenuju javne površine u Zagrebu Time je učinjen prvi korak da Zagreb dobije Ulicu Václava Ha-vela za koju se traži primjerena lokacija Plan HČD-a je da ulica bude imenovana do listopada 2016 kada se slavi Havelov 80 rođendan, tim više što je i Tomáš Masaryk svoju ulicu također dobio povodom 80 rođendana „Imajući na umu višestoljetnu tradiciju dobrih i prijateljskih hrvatsko-čeških odnosa koji su uzajamno oplemenjivali i obogaćivali oba naroda, smatramo da i Zagreb kao hrvatska, europska i svjetska metropola zaslu-žuje imati Ulicu Václava Havela Prihvaćanje našeg prijedloga bilo bi pozitivno primljeno u Češkoj, a bio bi to i korak napri-jed u naporima da Zagreb i Prag i službeno postanu gradovi-prijatelji“, stoji među ostalim u prijedlogu HČD-a u kojem se podsjeća na zasluge Havela kao književnika i državnika te na njegovu potporu Hrvatskoj i BiH tijekom srpske agresije, kada je bio među rijetkima koji su branili legitimitet operacije Oluja M. L.

Václav Havel s članovima HČD-a u Zagrebu 2000.

Vlado Milunić dobitnik Nagrade „Marija i Stjepan Radić“

Vlado Milunić, češki arhitekt hr-vatskog porijekla, autor poznate Kuće koja pleše u Pragu, prosla-

vio je 3 ožujka 2016 75 rođendan i tim povodom Hrvatsko-češko društvo dodi-jelilo mu je Nagradu „Marija i Stjepan Radić“ zbog, kako stoji u obrazloženju, „njegovih iznimnih zasluga za razvoj hrvatsko-čeških odnosa u cjelini, koje se očituju u njegovom višegodišnjem radu i prepoznatljivim rezultatima trajne vri-jednosti i od šireg društvenog interesa “

Milunić već 60 godina živi u Češkoj gdje je ostvario vrijedna i od struke, ko-risnika te publike priznata djela suvre-mene arhitekture, među kojima se kao najpoznatija u europskim i svjetskim razmjerima ističe poslovna zgrada na obali Vltave u Pragu poznata kao Kuća koja pleše dovršena prije 20 godina Ikonu suvremene praške arhitekture Milunić je projektirao 1992 zajedno sa svjetski poznatim kanadsko-američkim arhitektom Frankom Gehryjem, a idej-ni projekt za zgradu Milunić je osmislio zajedno sa svojim prijateljem, češkim predsjednikom Václavom Havelom Zgrada simbolizira slobodu i dinamič-nost češkog društva nakon Baršunaste revolucije i stekla je veliku popular-nost među posjetiteljima Praga te se, uz

Hradčane i Karlov most, smatra jednom od tri praške znamenitosti koje turisti najčešće fotografiraju Zgrada i njeni au-tori dobili su više nagrada i priznanja u Češkoj i inozemstvu

„Osim što je simbol modernog Pra-ga, Kuća koja pleše na određen način simbolizira i hrvatsko-češke odnose koje su kroz stoljeća obilježili i Hrvati koji su dugi niz godina živjeli i djelovali u Češ-koj, među kojima se ističu Faust Vrančić, Josip Filipović, Vlaho Bukovac, Vladi-mir Prelog, Branko Gavella i Zvonimir Rogoz Tom nizu hrvatskih velikana pridružuje se i Vlado Milunić, ugledni i priznati arhitekt i intelektualac kojem su Češka i Prag postali trajno prebiva-lište, poznat u češkoj javnosti ne samo po svom arhitektonskom opusu, nego i po dosljednom zalaganju za poštiva-nje pravila i etike arhitektonske struke i urbanizma te za javni interes Svojim umjetničkim i javnim djelovanjem Vla-do Milunić, u češkoj javnosti prepoznat kao češki arhitekt hrvatskog porijekla, doprinosi popularizaciji Hrvatske u Češkoj, a njegova Kuća koja pleše jedan je od vidljivih znakova uzajamnog kul-turnog prožimanja Hrvata i Čeha koje je povezivalo i oplemenjivalo oba naroda stvarajući ne samo djela trajne vrijedno-

sti, nego i jedinstven duh prijateljstva i zajedništva utemeljenog na zajedničkim civilizacijskim i ljudskim vrijednostima Globalna prepoznatljivost Kuće koja pleše pozicinira to prijateljstvo i zajed-ništvo Hrvata i Čeha kao relevantan fe-nomen u europskim i svjetskim razmje-rima koji može služiti za primjer drugim narodima, naročito u današnje doba velikih kriza, napetosti i novih izazova“, kaže se u odluci Hrvatsko-češkog druš-tva o dodjeli Nagrade „Marija i Stjepan Radić“ Vladi Miluniću Ovo priznanje do sada su dobili violist, glazbeni peda-gog i diplomat Zlatko Stahuljak (2012 ) i češki kroatist Dušan Karpatský (2015 ), a nazvano je u čast hrvatskog političa-ra Stjepana Radića koji je krajem 19 i početkom 20 stoljeća bio najznačajniji promicatelj hrvatsko-češkog prijateljstva i njegove supruge Čehinje Marije Radić

M. L.

SUSRETI

8

U Zagrebu održana spomen-večer u čast Predraga Jirsaka

Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb prisjetili su se 27 travnja 2016 istaknutog

hrvatskog bohemista, književnika i prevoditelja Predraga Jirsaka povodom 75 godišnjice rođenja i 5 godišnjice smrti U dvorani Češkog doma tražio se stolac više jer okupili su se brojni studenti bohemistike te Jirsakovi pri-jatelji i poštovatelji, uz članove njegove obitelji, suprugu Nadu, kćeri Libuše, Ivanu i Iskru te sina Mislava O Jirsaku kao bohemistu govorila je prof dr Du-bravka Sesar s Katedre za češki jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Za-grebu, uz mnoga prisjećanja na zajed-ničke trenutke, dok je prof dr Marijan Bobinac s Odsjeka za germanistiku go-vorio o Jirsaku kao uredniku časopisa Umjetnost riječi u kojem je dao važan doprinos književnoj znanosti Vedrom i ležernom ugođaju spomen-večeri po-sebno je pridonijela Jirsakova najmlađa kći, glumica Iskra Jirsak koja je čitala odlomke iz očevih proznih i poetskih djela

Predsjednik Hrvatsko-češkog druš-tva Marijan Lipovac pojasnio je da je spomen-večer organizirana i u povodu predstojeće proslave 25 godišnjice ove udruge kojoj je Jirsak bio jedan od ini-cijatora i osnivača te prvi potpredsjed-nik „Upravo je on bio zaslužan za de-finiranje programskih osnova Društva Njegov entuzijazam, široko obrazova-nje i erudicija i danas nam nedostaju, ali oni su bili upravo presudni u vre-menima kad se HČD tek rađalo i sta-salo, kad je trebalo iz zaborava izvući tolike nepoznate i zapostavljene osobe i događanje iz povijesti hrvatsko-čeških veza i kad su se, osnutkom samostalne

Hrvatske, napokon stekli uvjeti da veze Hrvata i Čeha zažive u punom opsegu, da se više ne svode samo na gospodar-sku razmjenu i turističko servisiranje, kako je rekao u govoru na osnivačkoj skupštini, nego i na politiku i kultu-ru“, kazao je Lipovac Podsjetio je da od 2012 ime Predraga Jirsaka nosi nagrada Hrvatsko-češkog društva za doprinos razvoju hrvatsko-čeških od-nosa na području bohemistike i pisa-ne riječi (jedina dobitnica je Dubravka Sesar) Predsjednica Češke besede Za-greb Alenka Štokić o Jirsaku je govorila kao njegova studentica, prisjetivši se s kolikim je žarom održavao svoja pre-davanja Sjećanja na Jirsaka iznijeli su i pročelnica Odsjeka za zapadnoslaven-ske jezike i književnosti prof dr Zrinka Kovačević te drugi nazočni na spomen-večeri, a o Jirsaku kao osobi, profesoru, književniku i prevodiocu govorili su i drugi njegovi prijatelji, suradnici i stu-denti u kratkom filmu koji su pripremi-le Tamara i Vlatka Banek

Predrag Jirsak rodio se u Osijeku 24 siječnja 1941 , a umro je u Zagrebu 5 srpnja 2011 Diplomirao je kompa-rativnu književnost i anglistiku 1965 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Od 1967 do 1968 radio je kao lektor hrvatskog jezika na Filozofskom fakul-tetu Karlova sveučilišta u Pragu, gdje je upisao poslijediplomski studij češke književnosti Od 1969 počeo je raditi

na studiju bohemistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je vodio jezič-ne vježbe, a od 1972 , nakon umirovlje-nja Ljudevita Jonkea, predavao je češku književnost sve do odlaska u mirovinu 2007 Prevodio je s engleskog, češkog i slovačkog jezika Napisao je roman za djecu Mjesečeva djeca (1958 ), a najvaž-nije djelo mu je roman moderne poeti-ke Karavan savršenih (1964 ) Autor je i pjesničkih zbirki Lov na vepra (1986 ) i Žena u jednini (2010 ) te zbirke pri-ča Lugarinka i grdelin (2010 ) Predrag Jirsak bio je član uredništva časopisa Telegram i Umjetnost riječi u kojem je objavio značajne radove o teoriji knji-ževnosti, praškom strukturalizmu i suvremenoj češkoj književnosti U Hr-vatskoj enciklopediji i Leksikonu stra-nih pisaca pisao je natuknice iz češke književnosti Prevodio je znanstvena djela te umjetničku prozu i poeziju s češkog, slovačkog i engleskog Za pri-jevod romana Josefa Škvoreckog Jedna Dvořakova ljubav bio je 2000 dobitnik Nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca Preveo je i Poštarsku bajku Karela Čapeka Važan je i Jirsakov pri-jevod (u suradnji s ocem Mirkom Jirsa-kom) tri knjige Vojtecha Zamarovskog, Bogovi i junaci antičkih mitova, Grčko čudo i Otkriće Troje koje su imale zna-čajnu ulogu u popularizaciji antičke kulture i baštine u Hrvatskoj, posebno među mladima M. L.

Iskra Jirsak, Dubravka Sesar i Marijan Bobinac

Predrag Jirsak

SUSRETI

9

Podružnica HČD-a Omiš i lokalna policija aktivni u sportu

Osnutak Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk u praškoj pivnici Kod Fleka 1911 najpoznatija je

sportska epizoda iz povijesti hrvatsko-čeških odnosa, no i naša Podružnica Hrvatsko-češkog društva u Omišu daje mali doprinos boljem povezivanju Hr-vata i Čeha na području sporta U svib-nju 2015 ekipa omiške policije u kojoj su bila i tri člana naše Podružnice, na čelu s potpredsjednikom Stanislavom Kovačićem, bila je u Haviřovu na sjeve-ru Moravske na natjecanju u streljaštvu gdje su osvojili sedmo mjesto od 14 ekipa U listopadu naši policajci odlaze u Třinec u Šleskoj na međunarodni ma-lonogometni turnir „Zdenek Juroš“ gdje je sudjelovalo osam ekipa iz Češke, Polj-ske, Slovačke i Hrvatske Osvojili su prvo mjesto, a voditelj malonogometne ekipe bio je Stanislav Kovačić U prosincu su omiški policajci ponovno posjetili Tři-nec, ovog puta radi međunarodnog tur-nira u bowlingu IPA 2015 TRINEC U ekipi su bila četvorica članova Podruž-nice HČD-a, a uz našeg neizostavnog Stanu bio je i predsjednik Podružnice Tonći Stanić Od 23 ekipe naša osvaja deseto mjesto U ugodnom druženju s

prijateljima iz Češke prezentirali smo rad našeg HČD-a Naposlijetku, zado-voljni smo što se, zahvaljujući pomoći počasnog člana naše Podružnice Jarde Vaněka, uspješno razvija hokejaška ka-rijera našeg člana Ante Imerija koji od 2013 u mjestu Brumov-Bylnice kraj Zlína pohađa školu za kuhara i konobara te igra hokej u lokalnom klubu Na Bo-

žićnom turniru hokeja u Splitu odigrao je nekoliko utakmica za amaterski Hokej klub Split i dobio pohvale predsjednika kluba Naša Podružnica planira dogovo-riti prijateljstvo splitskog kluba s nekim češkim hokejaškim amaterskim klubom, a budući da smo uspješni na polju sport-ske suradnje, ne sumnjamo da ćemo uspjeti Tonći Stanić

Tonći Stanić, Ante Imeri i Jarda Vaněk

Umro Janko Bučar

Član Hrvatsko-češkog društva Janko Bučar, hrvatski književnik, novinar, karikaturist, humorist,

satiričar, aforističar i veliki svjetski put-nik umro je 20 travnja 2016 u New Del-hiju Smrt ga je zatekla tijekom posjeta Indiji, a pokopan je u Zagrebu na gro-blju Miroševac 29 travnja Janko Bučar rodio se u Barovki kod Krašića 26 lipnja 1952 Školu učenika u privredi i Srednju strojarsku školu završio je u Zagrebu Od 1973 do 1977 živio je u Njemačkoj i Južnoafričkoj Republici koju je morao napustiti zbog protivljenja apartheidu Po povratku u Hrvatsku upisao se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1982 Radio je u Hr-vatskoj narodnoj banci

Kao dragovoljac Domovinskog rata odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahval-nosti i Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski Priloge je objavljivao u Večernjem listu, Vjesniku, Glasu Slavo-

nije, Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom obzoru, Fokusu, Hrvatskom fokusu, Hrvatskom slovu te u Berekinu, Zgubidanu, Žalcu, Sraki, Potepuhu, Ke-rempuhu i drugim novinama Objavio je 16 knjiga, među kojima se ističu Misli opasnog čovjeka (2002 ), Domovinski rat

kroz smijeh do suza (2003 ), Nepoprav-ljive misli (2005 ), Iz neispranog mozga (2006 ), Anegdote i misli Tina Ujevića (2006 ), Hrvatski književnici u anegdo-tama (2007 ), Susreti s velikim Otom Re-isingerom (2010 ), Pisma iz vedrine duha (2012 ), 10 godina objavljivanja, 50 godi-na otpora, 60 godina života i 200 dariva-nja krvi Janka Bučara (2012 ), Anegdote i misli Antuna Gustava Matoša (2014 ) te Molba nad molbama (2014 ) Na 7 Me-đunarodnom zagrebačkom salonu auto-karikature 2013 osvojio je Grand prix Bio je član brojnih udruga, a kao dobro-voljni davalac darovao je krv preko 230 puta, na što je bio posebno ponosan

Janko Bučar među prijateljima i znancima bio je općepoznat kao dobar, veseo i duhovit čovjek, često nepredvi-div u svojoj spontanosti, ali uvijek beza-zlen, neposredan i srdačan u kontaktima sa svakim Trajno je oko sebe širio ve-drinu duha u kojoj je, vjerujemo, našao i spokoj M. L.

SUSRETI

10

Na zapadnom dijelu Rijeke, pet kilometara udaljen od gradske buke, okružen zelenilom s prekrasnim pogledom na Kvarner

• Veliko besplatno parkiralište

• Dvokrevetne, trokrevetne i višekrevetne svije-tle i prozračne većinom klimatizirane sobe

• Priručna kuhinja s potrebnom opremom

• Blagovaonica i prostor za druženje s TV-om

• Besplatan pristup internetu

• Tuš kabine, sapuni, šamponi i sušila za kosu

• Dodatna posteljina i ručnici na zahtjev

• Kućni ljubimci su dobrodošli

• 15 % popust na veće grupe, duži boravak, redovne goste te članove Hrvatsko-češkog društva i Čeških beseda

H o s t e l Češka beseda Rijeka

Rijeka, Ćićarijska 20, Hrvatska

Jaruška Husak-Marinković, voditeljica hostelamob: 098709676, ceskabesedarijeka@gmail.com

Predavanje o Masaryku u Rijeci

Predsjednik Hrvatsko-češkog druš-tva Marijan Lipovac održao je 4 svibnja 2016 u Češkom narodnom

domu Tomáša Garriguea Masaryka u Ri-jeci predavanje o tom češkom velikanu svjetskog glasa, osnivaču i prvom pred-sjedniku Čehoslovačke Predavanje su organizirali Češka beseda Rijeka i pred-stavnica češke manjine u Gradu Rijeci Snježana Herceg U svom predavanju Li-povac je prikazao Masarykov život i djelo, istaknuvši njegovu dosljednost u stavovi-ma i borbu za istinu i poštivanje moralnih vrednota „Masaryk je službeno najpopu-larniji stranac u Hrvatskoj jer ima najviše ulica, čak sedam, u Zagrebu, Daruvaru, Dubrovniku, Varaždinu, Čakovcu, Bje-lovaru i Virovitici No te su ulice ostatak prošlih vremena kad je Masaryk bio živ i općepoznat, dok danas većina Hrvata ne zna tko je bio Masaryk, iako su njegov ži-vot i djelo poučni i za današnje vrijeme“, kazao je Lipovac, pojasnivši kontroverze koje postoje kad je u pitanju Masarykov odnos prema Hrvatima Dodao je da je Masaryk, iako je bio znanstvenik i misli-oc, a ne vojnik, uspio učiniti svojevrsno čudo kad je u središtu Europe na ruše-vinama Austro-Ugarske ne samo stvorio novu državu, nego takvu državu koja je bila uzor ostalom dijelu Europe po svojoj demokraciji, slobodama i gospodarskom

razvoju „Česi su s Masarykom pokazali da i jedan mali narod može postati poli-tički ugledan i jak, ako prednjači u odno-su na druge narode u pravim vrijedno-stima koje je Česima ucjepljivao upravo Masaryk – demokracija, ljudska prava, slobode, jer u protivnom mali narod može doživjeti samo prezir i poniženje“,

poručio je Lipovac Među Masarykovim citatima izdvojio je dva vezana uz de-mokraciju: „Demokracija znači da svaki građanin može reći – država to sam ja, ili skromije – i ja sam država“ te „Ako naša demokracija ima svoje nedostatke, mo-ramo svladati te nedostatke, a ne svladati demokraciju “ I. M.

Masaryk je nekad imao svoje šetalište i u Rijeci

SUSRETI

11

125. obljetnica smrti Dragutina Stražimira

Otac hrvatske enologije i zaljubljenik u ČeškuU Bukovcu kod Ludbrega 27 rujna

1821 rodio se Karl Vahter Otac mu je vodio imanje grofova Draš-

ković Pučku školu pohađa u Petrijancu kod Varaždina, zatim pohađa gimnaziju u Zagrebu, a 1839 primljen je u sjemenište Karl Vahter svoje ime pohrvaćuje i 1849 mijenja u Dragutin Stražimir

No zašto je on važan za naš časopis? Autor je prve knjige o vinogradarstvu u Hrvatskoj tiskanoj 1870 u Varaždinu – Vinogradar Tu po prvi puta piše o uzgoju vinove loze na armaturi Knjiga ima još dva izdanja, dopunjena, četiri i šest godi-na kasnije S pravom ga smatramo ocem hrvatske enologije Posebno nam je važ-no da je ovu knjigu napisao na temelju proučavanja uzgoja vinove loze u Češkoj

Stražimir je prvi put bio u Češkoj još kao bogoslov 1843 Češka ga je odu-ševila i postaje pravi „čehofil“: naučio je jezik te kasnije čak i prevodi s češkog Oduševljava ga češka kultura, ali najviše

napredak u poljoprivrednoj proizvodnji Za svećenika ga je zaredio zagrebački

biskup Juraj Haulik 1845 , 1848 se poli-tički veže uz narodnjake te ostaje njihov pristaša cijelog života Kao mladi sveće-nik od 1851 djeluje u Donjoj Zelini Tu je osnovao osnovnu školu, a već 1852 u Svetom Ivanu Zelini osniva podružnicu Gospodarskog društva te 1860 organi-zira prvu izložbu raznih plodova, voća, vina, gomolja i ostalog Na izložbi vina u Beču 1866 za svoju graševinu osvojio je brončanu medalju Kao predsjednik podružnice Hrvatsko-slavonskog gospo-darskog društva u Svetom Ivanu Zelini određuje vrijeme početka berbe grožđa, provodi različite pokuse sa strojevima te puku objašnjava prednosti uzgoja vinove loze na armaturi, onako kako je to vidio u Češkoj Piše za mnoge novine tog doba

Izdaje i knjižicu Ratarstvo za puk, a piše i poučnu knjigu za seljake Mijat Briguša ili kako se može čovjek popeti s osla na konja koju je nagradila Matica hrvatska

U političkom smislu od 1875 je zastupnik u Hrvatskom saboru Jedna je od ključnih osoba koje su se izborile za izgradnju ceste od Zagreba do Rije-ke Kako bi se izbjeglo plaćanje velike cestarine za robu koja dolazi iz Rijeke, njegovim zalaganjem ukinute su malte na toj komunikaciji Silno je kritizirao cijenu prijevoza željeznicom na pruzi od Budimpešte do Rijeke

Kako je cijelog života bio zaljubljen u Češku te proučavao češke gospodarske i ine časopise, u sedamdesetoj godini ži-vota, narušena zdravlja, odlučuje se za putovanje u Karlove Vary na liječenje Na povratku s liječenja boravi u Pragu gdje je i umro 7 svibnja 1891 pa ove godine obilježavamo 125 obljetnicu nje-gove smrti U Pragu je i pokopan Uosta-

lom sam je u oporuci napisao da ga uko-paju tamo gdje umre, a ovo se dogodilo u njegovoj ljubljenoj češkoj zemlji

Godinama su u Svetom Ivanu Zeli-ni, gdje srednja škola nosi njegovo ime, razmišljali o obilježavanju mjesta njegova ukopa, no nitko ništa nije poduzeo da i pronađe mjesto ukopa Dragutina Stra-žimira Konačno je to 2008 nakon du-gog traženja uspjelo autoru ovog teksta Stražimir je pokopan na danas najvećem praškom groblju Olšany Iste te godine uz prethodne dozvole uprave groblja po-stavljen je i mali nadgrobni dvojezični spomenik koji govori o tom hrvatskom velikanu Nekoliko godina kasnije uprava groblja postavila je i prikladne tekstualne zapise o važnim osobama koje su ukopane na tom groblju Tako u blizini Stražimiro-va groba na češkom jeziku stoji prigodan tekst o njemu u kojem je naglašeno da je mjesto njegova ukopa pronašao novinar i turistički djelatnik, „rodak“ Dragutina Stražimira František Vondraček

Franjo Vondraček

Stražimir je prvi put bio u Češkoj još kao bogoslov 1843. Češka ga je oduševila i postaje pravi „čehofil”: naučio je jezik te kasnije čak i prevodi s češkog. Oduševljava ga češka kultura, ali najviše napredak u poljoprivrednoj proizvodnji

VIJeStISUSRETI

12

Češka Republika napokon postala (i) Češka„Češka mijenja ime“, vrištali su u travnju 2016 naslovi mnogih svjetskih, pa i hr-vatskih medija, javljajući o vijesti koja je uzbudila strasti u Češkoj Nije se među-tim dogodilo ništa dramatično – nije se promijenio niti zemljopisni naziv države (Češka), niti politički (Češka Republi-ka), već se državni vrh usuglasio da se nakon 24 godine u baze podataka Ujedi-njenih naroda unese i kratki naziv Češ-ke na engleskom (Czechia), francuskom (Tchéquie), španjolskom (Chequia), ruskom (Чехия) te na arapskom i kine-skom, što je 2 svibnja službeno prihvatila i češka vlada Do sada je u UN-ovim ba-zama bio naveden samo kratki naziv Češ-ke na češkom jeziku (Česko), dok je na ostalim svjetskim jezicima kratki naziv bio identičan službenom, Češka Republi-ka (Czech Republic, République tchèque, República Checa, Чешская Республика), iako je Zavod za češki jezik još 1993 pre-poručio uporabu imena Czechia i njenih ekvivalenata u drugim jezicima Vlada je službeno preporučila da se kratki na-ziv Češke koristi uvijek kad nije nužna upotreba službenog naziva, posebno u sportu, trgovini i marketingu Doduše, u većini jezika kratki naziv za Češku je nakon njena osamostaljenja zaživio, po-sebno u njemačkom gdje se koristi oblik Tschechien, no najveći problem bio je u zemljama s engleskog govornog područja gdje je umjesto Czechia prevladavao oblik Czech Republic Posljedica toga bila je da se i u drugim jezicima, pa i u hrvatskom, oblik Češka Republika koristio prečesto i to uglavnom deplasirano, kao na sport-skim natjecajima kad bi utakmicu igrale Češka Republika i, primjerice, Italija (a ne Talijanska Republika kako glasi službeno ime Italije) ili na Eurosongu

Česi već dugo muku muče s nazivom svoje države, i to na svom vlastitom jeziku, budući da postoji povijesna zemlja Češka (Čechy) čiji naziv međutim ne pokriva područja drugih dviju povijesnih pokra-jina, Moravske i Šleske Naziv Česko još uvijek kod mnogih Čeha izaziva otpor, otprilike kao kad bi se za Hrvatsku skovao naziv Hrvatija, iako ga primjerice koristi i Andrija Kačić Miošić, tako da bez reak-cije nije prošla ni odluka da će se Češka

ubuduće na engleskom i službeno kratko zvati Czechia Drugi dio Čeha je pak za-dovoljan što je napokon i Češka službe-no dobila svoj kratki naziv na stranim jezicima, posebno građanska inicijativa Česko/Czechia koja djeluje još od 1997 sa sjedištem u Brnu te je vrlo aktivna i na društvenim mrežama Ona je iznijela niz argumenata u prilog nazivu Czechia, među kojima je i onaj da se ne radi o ni o kakvom neologizmu, nego o nazivu koji se, kao sinonim za pojam Bohemia u la-tinskom prvi put spominje 1602 , a u en-gleskom 1841 , kad se postepeno za Čehe i Češku počinju koristiti termini s češkim, a ne više latinskim korijenom (Czechs umjesto Bohemians) Slično se počelo događati i u drugim jezicima pa je 1918 i nova češko-slovačka država na engle-skom nazvana Czechoslovakia, na fran-cuskom Tchécoslovaquie itd Premda je naziv Czechia u početku označavao samo povijesnu zemlju Češku, od 20 stoljeća on se odnosi i na Moravsku i Šlesku Za upotrebu kratkog naziva Češke, kao uo-stalom i svake zemlje, postoji i praktični razlog jer taj naziv u sebi obuhvaća neku zemlju u svim njenim povijesnim perio-dima, što s političkim nazivom nije slučaj (smiješno je govoriti primjerice o Češkoj Republici u srednjem vijeku, ili u kame-no doba) Protivnici imena Czechia tvr-de da je presličan nazivu Chechnya, što i nije neki argument, jer postoje primjerice Austrija i Australija, Slovenija i Slovačka, Irak i Iran Drugima pak Czechia napro-sto para uši, ali zanimljivo je da je slične reakcije prije gotovo sto godina izazvao i pojam Czechoslovakia koji se nije sviđao čak niti Karelu Čapeku No tadašnja vlada je naprosto propagirala to ime i ono je za-živjelo pa bi analogno tome i Czechia mo-gla postati sasvim normalna riječ, čime bi Češka u svim jezicima napokon prestala biti jedina kontinentalna europska zemlja bez zemljopisnog naziva

Marijan Lipovac

Ministar Miro Kovač u Pragu

Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač boravio je 5. i 6.

svibnja 2016. u službenom posjetu Češkoj gdje se susreo sa svojim ko-legom Lubomírom Zaorálekom. Glavna tema bila je izbjeglička kriza, a oba ministra složila su se da je u vremenu kada je Europa suočena s pojačanim pritiskom važno održati stabilnim područje jugoistočne Europe i poduprijeti politiku proširenja Europske uni-je. Češka i druge zemlje Višegrad-ske skupine – Slovačka, Mađarska i Poljska, odbacile su ideju o ob-vezujućim kvotama, a pridružile su ime se i Latvija i Estonija. Pred kritikama o nedostatku solidar-nosti, te zemlje kažu da izbjeglice dobro znaju u koju zemlju žele ići i ne može ih se prisiliti na osta-nak u nekoj drugoj. „Ne možete nametati rješenja, a da ne uzmete u obzir nacionalne specifičnosti i osjetljivost nekih pitanja. Name-tanje rješenja nije u europskom duhu konsenzusa“, rekao ministar Kovač kojeg je tijekom posjeta Pragu primio i premijer Bohuslav Sobotka, a susreo se i s Milanom Štěchom, predsjednikom Senata, Janom Hamáčekom, predsjedni-kom Zastupničkog doma, pripad-nicima hrvatske zajednice te je održao predavanje na Fakultetu društvenih znanosti. M. L.

SUSRETI

13

Češka predsjedala Višegradskom skupinom

Do 1 srpnja 2016 traje jedno-godišnje češko predsjedanje Višegradskom skupinom koja

je upravo početkom godine proslavi-la svoju 25 godišnjicu osnutka Češko veleposlanstvo organiziralo je proslavu u Zagrebu 8 ožujka 2016 , u suradnji s veleposlanstvima Mađarske, Slovačke i Poljske u prostoru Mađarskog instituta gdje se okupio niz značajnih gostiju na čelu s predsjednikom Hrvatskog sabora akademikom Željkom Reinerom, mi-nistrom vanjskih i europskih poslova Mirom Kovačem, ministrom zdravlja Dariom Nakićem i zagrebačkim grado-načelnikom Milanom Bandićem „Hr-vatska želi jače surađivati sa zemljama Višegradske skupine Bit ćemo snažni, bit ćemo vaši partneri, bit ćemo prijate-lji i veselimo se suradnji s prijateljima u srednjoj Europi“, kazao je u svom govoru ministar Kovač, poručivši da će Hrvat-ska uz horizontalnu suradnju – jači an-gažman u jugoistočnoj Europi – jačati i vertikalnu suradnju prema prijateljima u srednjoj Europi

Češki veleposlanik Martin Košatka u uvodnom je govoru kratko približio po-vijest i sadašnjost Višegradske skupine, a bila je postavljena i izložba Suradnja V4 u fotografijama novinskih agencija koju je pripremilo češko predsjedništvo V4 „Članice V4 žele surađivati s drugim ze-mljama, a posebice susjedima kao što je Hrvatska Mi pozdravljamo to da su Predsjednica i nova hrvatska vlada izrazi-le želju pojačati suradnju sa zemljama V4 Uvjereni smo da možemo puno toga po-stići s hrvatskim prijateljima i veselimo se zajedničkom radu s vama Puno se toga promijenilo u tih 25 godina, ali je ostao isti duh prijateljstva i bliski odnosi naših četiriju zemalja i njihovih građana Mi smo kao obitelj i znamo da smo snažni samo ako se budemo držali zajedno“, ka-zao je Košatka Čast da razreže slavljenič-ku tortu pripala je akademiku Reineru, a gosti su imali prilike uživati u delicijama iz Češke, Slovačke, Mađarske i Poljske

U sklopu češkog predsjedanja Više-gradskom skupinom, češko veleposlan-stvo je 17 ožujka u Hrvatskoj gospo-darskoj komori u Zagrebu organiziralo poslovni forum zemalja V4 i Hrvatske pod naslovom Prezentacija naprednih tehnologija u prometnim sustavima gdje su se predstavile neke od tvrtki iz svih pet zemalja sudionica, a u ime Češke njih pet (AŽD Praha, Signal Project, MSV Elektronika, Sudop Brno i Divetta) Na-

kon prezentacija uslijedio je najvažniji dio foruma, a to su bili razgovori tvrtki iz zemalja V4 te hrvatskog državnog i privatnog sektora, na kojima je sudjelo-valo čak 27 tvrtki Interes svih sudionika foruma potvrdio je potencijal suradnje u području naprednih prometnih sustava, a češkim je tvrtkama omogućio da se prezentiraju hrvatskom tržištu te ostvare nove poslovne kontakte

Jubilej Višegradske skupine bio je povod i za koncertnu turneju zbora Kantiléna iz Brna koji je od 7 do 12 ve-ljače 2016 koncertima u pet hrvatskih gradova – Varaždinu, Zagrebu, Rijeci, Daruvaru i Osijeku – prezentirao svoje vrhunsko umijeće i pred oduševljenom hrvatskom publikom ponovno dokazao da ga s punim pravom svrstavaju među najbolje europske zborove djece i mla-dih Kantiléna je predstavila dio svoga

širokog repertoara te su izvedena djela najboljih svjetskih skladatelja duhovne glazbe, ali i narodne popjevke i to ne samo iz Češke, nego i iz Slovačke, Ma-đarske i Poljske Biser ovogodišnje hr-vatske turneje nesumnjivo je bio svečani koncert koji je 9 veljače održan u Hr-vatskom glazbenom zavodu u Zagrebu Koncert je bio sjajan primjer kulturne suradnje naših dviju zemalja: Kantiléna je zajednički s Hrvatskim komornim orkestrom uvježbala i majstorski izvela, vjerojatno prvi puta u Hrvatskoj, sklad-bu Stabat Mater znamenitog češkog skladatelja Jana Křtitela Vaňhala

Češko veleposlanstvo od 15 pro-sinca 2015 do 15 siječnja 2016 u Na-rodnom muzeju u Zadru organiziralo je putujuću izložbu plakata Karma Vise-grád Izložbu su sačinjavali plakati koje su izradili poznati umjetnici zemalja V4 kako bi podsjetili na promjene režima u istočnoj Europi Cilj izložbe bio je osli-kati prošlost, njezine političke, socijal-ne i kulturne aspekte u svim državama višegradske četvorke Izložba Visegrad Karma predstavlja društvene promjene u Mađarskoj, Poljskoj i Čehoslovačkoj tako kako su prikazane na plakatima koji su propagirali knjige, kazališne predstave, koncerte, festivale, ali i poli-tičke ideje Izložba je, osim ljubavi pre-ma plakatu, nastojala veličati slobodu i ljudska prava, univerzalne teme, koje su motivirale nastanak izloženih plakata

M. L.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović s predsjednicima zemalja Višegradske skupine na summitu u Balatonfüredu u listopadu 2015.

Ministar Miro Kovač govori na proslavi 25. godišnjice Višegradske skupine u Zagrebu

SUSRETI

14

Rast češkog gospodarstva i mirovina, uvođenje eura

Rast češkog gospodarstva u 2015 bio je 4,7 posto, potvrdila je Češka narodna banka, ali za 2016 predviđa njegovo smanjenje na 2,7 posto, te u 2017 dosizanje rasta od 3 posto Naravno, pri tome ta središnja banka pažljivo prati sva zbivanja, defla-cijska i inflacijska kretanja te intervenira na valutnom tržištu s nakanom održanja tečaja češke krune u odnosu na euro

Dobri gospodarski pokazatelji razlog su i rastu plaća, pa je Vlada podržala odluke Parlamenta o 2,7 postotnom povećanju mi-rovina u narednoj godini Pored toga, donijela je odluku o isplati jednokratne pomoći (1200 kruna) svim umirovljenicima, čime je osvjedočila svoju politiku kontinuiranog povećanja mirovinskih prihoda, pa oni sada premašuju 40 posto bruto plaća, a to je itekako važan podatak o poboljšanju standarda umirovljenika

U Vladi se, pak, zapažaju i disonantni tonovi Tiče se to pitanja uvođenja eura kao platežnog sredstva, što je obveza Češke iz pristupnog ugovora s EU, ali bez nekog fiksnog datuma Naime, premijer Bohuslav Sobotka i predsjednik Miloš Zeman skloni su što bržem pridruživanju eurozoni, dok ministar financija Andrej Babiš drži da to ova vlada ne treba činiti u svom mandatu Kao zamjenik premijera, vođa najpopularnije stranke i drugi najbogatiji Čeh, naveo je i razloge – visoka cijena uvođenja i negativni utjecaj na izvoznike V. B.

Zašto Češka napreduje, a Hrvatska ne?

Prema informaciji koju je po-četkom svibnja 2016 obja-vio statistički ured Europske

unije Eurostat, Češka ima najma-nju stopu nezaposlenosti u EU, 4,1 posto, te je pretekla čak i Njemač-ku, što znači da Češka polako, ali sigurno, grabi prema europskom vrhu i vraća se na stare staze uspje-ha gdje je bila sve do Drugog svjet-skog rata „Iza te gole brojke stoji velika priča o uspjehu koja se s pravom može nazvati češkim ču-dom“, napisao je Antonio Mandir u Večernjem listu iznijevši niz za-nimljivih usporednih podataka za Hrvatsku i Češku „Češka s deset i pol milijuna stanovnika ima samo 94 612 nezaposlenih Za usporedbu – Hrvatska s manje od 4,5 milijuna stanovnika ima više od 276 tisuća nezaposlenih Kada bi imala neza-poslenost kao Češka, u Hrvatskoj bi bez posla bilo samo 45 000 ljudi! Prije deset godina, Čeh je sanjao da ima plaću kao Hrvat Preraču-nato u kune, tada su Česi u prosje-ku zarađivali 3100 kuna, a Hrvati 4400 kuna Čeh u prosjeku danas zarađuje više od Hrvata Njihove plaće od 2006 porasle su 85 posto i sada Čeh u prosjeku zarađuje 5730 kuna, a Hrvat 5652 kune odnosno 28,5 posto više nego 2006 Uz veća primanja, Česi imaju puno manje životne troškove od Hrvata – hrana i piće u prosjeku su jefti-niji 25 posto, a režije oko 20 posto Stoga i ne čudi što Češka, po službenim poda-cima, ima najmanje siromašnih u cijeloj

Uniji – oko 9 posto, dok Hrvatska ima 21, Njemačka 17, a i prosjek EU je 17 posto Jedan od glavnih razloga za veći češki standard jest i manje oporezivanje plaća – najviši porez na plaću u Češkoj je 32, a u Hrvatskoj 40 posto Većina Čeha državi daje jednu šestinu plaće, dok pro-sječan Hrvat daje jednu četvrtinu, a to

povećava potrošnju i proizvodnju Zbog svega navedenog, Česi ne napuštaju svoju domovinu Broj stanovnika u posljednjih 10 godina porastao je za 250 tisuća, dok je u Hrvatskoj smanjen za oko 80 tisu-ća Brojni su razlozi za češki uzlet Česi su sačuvali svoju industriju i proizvodnju, nisu proveli privati-zaciju na „hrvatski način“ Jedan od motora češkoga rasta je prljava, teška industrija, koja je utemeljena na nalazištima kamenog ugljena, lignita, cinka, olova, urana Ve-ćinu onoga što pojedu, Česi sami i proizvedu – nisu žrtve uvoznih lobija Uzgajaju sve žitarice, a jaki su i u govedarstvu, svinjogojstvu, ovčarstvu Jedna su od najvećih pivskih sila Škoda se već odavno etablirala kao kvalitetan automo-bil i prerasla tržišta država bivšega istočnog bloka, a sve je uspješnija i češka kemijska industrija Uza sve nabrojeno, treba istaknuti i možda najveću češku vrlinu – germansku disciplinu, organiziranost i etiku rada kombiniranu sa slavenskom dušom – opuštenošću i smislom za improvizaciju Česi, na koje mnogi Hrvati gledaju podcjenjivački, već

desetljećima hrle u Hrvatsku na odmor i naši su najvjerniji gosti, a Hrvati bi trbu-hom za kruhom uskoro mogli krenuti i u Češku, koja uz sadašnje stope ekonom-skog rasta (4 posto godišnje) za 10 godi-na može postati jaka kao Njemačka“, za-ključio je Antonio Mandir u Večernjem listu M. L.

SUSRETI

15

Prvi posjet kineskog predsjednika Češkoj

Kineski predsjednik Xi Jinping boravio je 28 i 29 ožujka 2016 u službenom posjetu

Češkoj Osim njegovog kolege Milo-ša Zemana, prvog predsjednika Kine koji je ikad posjetio Češku u Pragu su dočekali i prosvjedi koje je svo-jim izjavama potaknuo i sam Zeman, kazavši da su odnosi dviju država u vrijeme bivše vlade bili loši jer je bila pod pretjeranim pritiskom Sjedinje-nih Država i Europske unije i poru-čio da je Češka „ponovno neovisna zemlja“ koja sama treba graditi vanj-sku politiku, čime je razbjesnio dio češke političke javnosti Prosvjednici su blizu ulice koja povezuje zračnu luku i središte grada istaknuli divov-sku fotografiju Dalaj Lame u društvu Václava Havela, a pedesetak kineskih zastava podignutih na ulicama Praga nepoznate su osobe zamrljale crnom bojom tijekom noći Xi i Zeman pot-pisali su ugovor o strateškom par-tnerstvu koje bi trebalo povećati ki-neska ulaganja u Češkoj „Htio bih da Češka bude vrata na koja će Kina ući u Europsku uniju i mirna luka u koju će se kineski brodovi vraćati nakon oluja kako bi pronašli prijateljsko utočište“, rekao je Zeman i najavio da će kineska ulaganja u Češku ove godine 3,5 milijarda eura Xi se pak zauzeo za „pragmatičnu suradnju“ Pekinga i Praga i za „jačanje među-sobnih veza“ M. L.

Ponovno izravna zrakoplovna linija Prag – Zagreb

U Hrvatskoj je, krajem 2015 , dobro primljena najava od-luke češkog nacionalnog

zrakoplovnog prijevoznika ČSA kojom prekida četiri godine dugu stanku te obnavlja izravnu liniju Prag – Zagreb (od 27 travnja do 29 listopada 2016 ) Istodobno je ob-znanjena i nakana produženja pro-metovanja i tijekom cijele godine Kako se ta najava i ostvarila, može se putovati četiri puta tjedno zrakoplo-vima tipa ATR 72 i ATR 42 Let tra-je 90 minuta, a s praške internetske stranice saznajemo i njegovu cijenu od 138 eura ili, kako oglašavaju naše agencije, povratna karta košta 1091 kunu po osobi

ČSA je jedna od najstarijih zra-koplovnih tvrtki u Europi, djeluje od 1923 , a prvi povijesni let između Praga i Zagreba je uspostavila 1 srp-nja 1930 , pa je tako riječ i o obno-vi njezine najstarije međunarodne linije Naime, tvrtka je osnovana u doba Čehoslovačke (Československé státní aerolinie) i njezine su tadašnje linije Prag – Bratislava, zapravo bile domaće, dok je Zagreb bio strana destinacija Premda je danas riječ o restrukturiranoj tvrtci s udjelom stranoga vlasništva, tj Korean Air-linesa, trenutno obavlja letove na pedesetak destinacija i teži k ostva-renju novih, ali i obnovi zračne flote

Prvo je, pak, zagrebačko uzleti-šte izgrađeno 1909 između Selske ceste i potoka Črnomerec u vrijeme kada je više hrvatskih pionira zrako-plovstva pokušalo izraditi letjelice i s njima letjeti, a u sljedećih petnaestak godina i aerodrom na Borongaju Upravo je tamo 1927 sletio zname-niti Amerikanac Charles Lindbergh, čovjek koji je deset godina prije sam preletio Atlantski ocean od New Yorka do Pariza, dok je prvi zrako-plov na redovnoj domaćoj liniji sle-tio sljedeće godine Nakon Drugog svjetskog rata središnjom zagrebač-kom zračnom lukom za domaće i međunarodne letove postaje Lučko (1947 ) Zračna luka Zagreb, koja od 2016 nosi ime Franje Tuđmana, na sadašnjoj je lokaciji otvorena 1962

U povijesti Aerodroma Zagreb na Borongaju bilježi se dan kada je uvedena redovita međunarodna zra-koplovna linija Prag – Zagreb, preko Brna i Bratislave Na tom prvom letu tromotornim zrakoplovom Ford 5 AT-C, dvočlanu su posadu činili pilot Albert Kocián i mehaničar Vladimír Čadský, a među četrnaest putnika bili su i generalni direktor praške zrakoplovne luke Bedřich Trnka i tehnički direktor ČSA František Sto-čes Na Borongaju je priređen svečani doček s limenom glazbom, a slavlje je nastavljeno u hotelu Esplanade V. B.

SUSRETI

16

Nećakinja svetog Václava donijela je kršćanstvo u Poljsku

Poljaci su u travnju 2016 proslavili 1050 godina kršćanstva u svojoj zemlji i ujedno 1050 godina od po-

četka poljske države Navršilo se naime 1050 godina od krštenja Mieszka, kneza plemena Poljana, a time i početka kristi-janizacije Poljske Mieszkovim krštenjem 966 rodila se i poljska država kao puno-pravni član obitelji kršćanskih naroda Europe Za taj sudbonosni događaj polj-ske povijesti zaslužna je jedna Čehinja, Mieszkova supruga i kći češkog kneza Boleslava I koja se zvala Dobrava (što znači dobra), no prema poljskom obliku imena Dąbrówka kod Čeha je poznati-ja kao Doubravka, što bi na hrvatskom glasilo Dubravka Rodila se između 933 i 936 Bila je povjerena odgoju časnih se-stara u Regensburgu gdje je odlučila za-rediti se i posvetiti Bogu i Crkvi Razlog je možda bila želja da otkupi teški očev grijeh (dao je ubiti svog brata, a njenog strica Václava), no možda se djelomično radilo i o političkoj računici Boleslav je naime imao u planu osnovati ženski sa-mostan u Pragu pa je moguće da je želio da mu opatica postane njegova nastarija kći Kasnije su se u Regensburgu školo-vali i Boleslavov sin Strachkvas-Kristián, kandidat za praškog biskupa i najmlađa Boleslavova kći Mlada Šezdesetih godi-na desetog stoljeća Boleslav se povezao s Mieszkom i sklopio savezništvo koje im je trebalo osigurati jači položaj ne samo prema poganskim plemenima oko rije-ke Odre, nego i prema Svetom Rmskom Carstvu Njihov sporazum trebao je po-tvrditi Mieszkov brak s jednom od Bole-slavovih kćeri, a Mieszko je odlučio pri-

miti kršćanstvo, što je bio osnovni uvjet da bi se uopće mogao oženiti kršćankom Boleslav je Mieszku mogao ponuditi dvi-je potencijalne mladenke, Doubravku koja je već imala oko 30 godina i posveti-la se Bogu ili desetak godina mlađu Mla-du koja je po godinama bila prikladnija za ulazak u brak Teško je reći je li Bole-slav ili Mieszko odlučio da će Doubravka biti ta koja će 965 postati poljska knegi-nja Mogući razlog bio je njeno obrazo-vanje, iskustvo te vjerojatno i kontakti u visokim crkvenim krugovima, zbog čega je svom suprugu mogla biti od koristi pri pokrštenju Poljske Godinu dana nakon vjenčanja Mieszko je bio spreman pri-miti krštenje iz ruku biskupa Jordana za kojeg se pretpostavlja da je bio rodom iz Zadra Mieszkov kum vjerojatno je bio sam knez Boleslav Oba kneza su zatim učinila važan korak na putu ostvarenja crkvene samostalnosti svojih zemalja te su poslali izaslanstva u Rim kako bi od pape Ivana XII dobili dozvolu za osnu-tak svojih biskupija Papa je dao dozvolu Mieszku te je Jordan 968 postao biskup novoosnovane biskupije u Poznańu, dok su Česi morali čekati sve do 973 kad je osnovana Praška biskupija

Doubravka je rodila troje ili čak če-tvero djece Sin, kojeg je po svom ocu nazvala Boleslav, kasnije će dobiti na-dimak Hrabri i postati prvi poljski kralj te kao moćan vladar privremeno zavla-dati i Češkom Kći Sigrida (slavenskim imenom vjerojato Svetoslava) postala je supruga švedskog kralja Erika, a za-tim danskog kralja Svena Druga kći nepoznatog imena vjerojatno se udala

za kneza nekog od slavenskih plemena na Baltiku Sporno je pitanje četvrtog potomka – prema nekim istraživačima to bi mogao Vladivoj kojeg je Boleslav Hrabri 1002 nakratko postavio za češ-kog kneza, a koji je navodno potjecao iz roda Přemyslovića

Doubravki se pripisuje osnutak crkve Svetog Trojstva i svetog Vida u Gnieznu te Majke Božje u Poznańu Umrla je 977 u dobi od oko 45 godina Bio je to velik gubitak za obitelj (najstarijem sinu Bo-leslavu bilo je tek devet godina), a smrt se negativno odrazila i na poljsko-češ-ke odnose Mieszko se naime 980 ože-nio Odom, kćerkom carskog upravitelja osvojenih slavenskih zemalja Dietricha iz Haldenslebena te je 990 uz potporu Car-stva Češkoj oduzeo Šlesku Između dota-dašnjih saveznika tako je nastalo neprija-teljstvo koje će utjecati na odnose dviju zemalja u narednim desetljećima

Proslava poljskog jubileja održana je i u Pragu U bazilici svetog Jurja sveča-nu misu 10 travnja 2016 vodio je praški nadbiskup kardinal Dominik Duka, a propovijedao je poznanjski nadbiskup Stanisław Gądecki, predsjednik Poljske biskupske konferencije U bazilici se ina-če nalaze relikvije Doubravkine prabake svete Ludmile, a obližnji samostan osno-vala je njena sestra Mlada Moguće je da se upravo u ovoj crkvi na Hradčanima molila mlada češka kneginja prije svog odlaska na sjever U sklopu mise pjevane su i najstarije himne dviju zemalja, polj-ska Bogurodzica i češka Svatý Václave, podsjećajući tako na zajedničke korijene Češke i Poljske Marijan Lipovac

Novčanica od 20 zlota s likovima Mieszka i Doubravke izdana 2015.

SUSRETI

17

Šef češke diplomacije u Zagrebu

Češki ministar vanjskih poslova Lubomír Zaorálek boravio je 15 i 16 listopada 2015 u posjetu

Hrvatskoj Osim sa svojom hrvatskom kolegicom Vesnom Pusić, razgovarao je i s predsjednikom saborskog Odbora za vanjsku politiku Miloradom Pupovcem, vanjskopolitičkim tajnikom HDZ-a Mi-rom Kovačem, ministricom graditelj-

stva Ankom Mrak Taritaš te potpred-sjednikom Hrvatskog Sabora Nenadom Stazićem Teme sastanka bile su bilate-ralni odnosi dviju zemalja, ali i situacija u trećim zemljama te aktualna europ-ska pitanja, kao što je val migranata i izbjeglica Ministra Zaoráleka pratila je i delegacija čeških poduzetnika, a mini-star je imao prilike u Hrvatskoj gospo-

darskoj komori otvoriti Češko-hrvatski gospodarski forum Češku delegaciju su, osim predstavnika Saveza industri-je i prometa, sačinjavali i predstavni-ci 11 tvrtki: European Patent Service, Xanthus, Bilfinger Babcock CZ, RCD Radiokomunikace, Bileto, AŽD Praha, Svitap J H J , TZÚS Praha, Provod, Pe-terka & Partners i Geotest Hrvatsku su stranu predstavljali zastupnici 35 tvrtki te djelatnici županijskih komora HGK Ukupan broj sudionika foruma tako je dosegao zavidnih 100 Vrhunac poslov-nog susreta svakako je bio niz sastanaka koji su potvrdili interes za daljnji razvoj češko-hrvatskih poslovnih i ekonom-skih odnosa U društvu glumice Anne Geislerove ministar je otvorio 22 Tje-dan češkog filma u Zagrebu gdje se su-sreo i s predstavnicima Hrvatsko-češkog društva i na dar dobio primjerak Susre-ta, a posjetio je i Češki dom te razgova-rao s predsjednicom Saveza Čeha u Hr-vatskoj Libušom Stranjikom, saborskim zastupnikom za češku i slovačku manji-nu Vladimirom Bilekom te čelnicima Češke besede Zagreb M. L.

Hans-Dietrich Genscher i Česi

Hans-Dietrich Genscher, jedan od najdugovječnijih ministara vanjskih poslova u svijetu, koji

je obnašao tu dužnost čak osamnaest godina (1974 – 1992 ), okarakteriziran je u povodu vijesti o njegovom preminu-ću (31 ožujka 2016 ) kao „veliki držav-nik, veliki Europljanin i veliki Nijemac“, premda se još davne 1992 povukao iz aktivne politike Ostvario je, čini se, bar dva svoja ključna cilja – pad Željezne za-vjese i ujedinjenje Njemačke I dok „pad Zida i Zavjese“, kako kažu neki politič-ki analitičari, zapravo i nije bila zasluga njemačkih polititičara, već istočnonje-mačkih građana-prosvjednika, a onda i građana Istočnoga bloka, dotle je mirno ujedinjenje obiju Njemački, 3 listopada 1990 , bio rezultat izvrsno isposlovanog sporazuma među njima i s četiri sile po-bjednice u Drugom svjetskom ratu

Česi pamte Genschera po događaju iz Praga u rujnu 1989 kada se tisuće Istoč-nih Nijemaca sklonilo u okrilje (dvorište) zapadnonjemačkog veleposlanstva tra-

žeći ulazak u Zapadnu Njemačku, dok je istodobno još uvijek na one koji su poku-šali pobjeći preko Berlinskoga zida pucala istočnonjemačka vojska Nakon tjedana diplomatskih aktivnosti, Genscher je 30 rujna s balkona veleposlanstva izrekao znamenite riječi „Pozivam vas sugrađane, i izražavam vam dobrodošlicu“, nakon čega je govor prekinut urnebesnim odu-ševljenjem, a on sam je kasnije novina-rima priznao kako je to bila najdirljivija točka njegove političke karijere

Daljnji tijek povijesnih zbivanja je više-manje poznat svima pa je Baršu-nastom revolucijom još iste godine pro-mijenjena i situacija u tada još uvijek je-dinstvenoj Čehoslovačkoj Česi i Slovaci tako pamte za njih važan povijesni do-gađaj – rezanje žice na češko-bavarskom graničnom prijelazu Rozvadov – koji su simbolički obavili Genscher i tadašnji mu čehoslovački kolega Jiří Dienstbier pred Božić 1989

Tog čovjeka sa žutim puloverom is-pod sakoa, kojega su u svijetu prozvali

„Genschman“ aludirajući na Supermana, dobro pamti i Hrvatska Naime, Genscher je prepoznavši stvarno stanje inzistirao na priznavanju hrvatske neovisnosti od strane Europske zajednice, zaprijetivši službenim priznanjem tzv samostalnim hodom (Alleingang) tj bez konzultacija i koordinacije s drugima, ako druge zemlje EZ-a ne žele ili ne mogu učiniti to isto Međunarodno priznanje Hrvatske koje je uslijedilo 15 siječnja 1992 na koncu je ipak bilo skupno, a ne jednostrano Tomu treba nadodati i jednu zanimljivu informaciju – Genscher je u jednodnevni službeni posjet Hrvatskoj došao upravo 22 veljače 1992 – na dan osnivanja Hr-vatsko-češkoga društva! V. B

Marijan Lipovac, Lubomír Zaorálek i Vjenceslav Herout na Tjednu češkog filma u Zagrebu

SUSRETI

18

Problemi VW-a i Škode

Krajem rujna 2015 Europu je zapljusnulo iznenađujuće i ne- ugodno američko otkriće auto-

mobilskog skandala vezanog uz najve- ćeg njemačkog proizvođača Volkswa- gen. VW je postao moćna proizvođačka grupacija okupivši čitav niz automobil-skih brendova – Audi, Bentley, Bugatti, Ducati, Lamborghini, MAN, Porsche, Seat, Scania i Škoda – bilo kao svoje tvrt-ke kćeri ili s vlasničkim udjelima VW-a u njima, te je gradio uspjeh na prepo-znatljivosti svoje pouzdanost i kvalitete Dapače, uspio je skinuti s trona vode-ćeg svjetskog proizvođača automobila japansku Toyotu A onda je otkriveno kako se još od 2009 u VW vozila ugra-đuje softver za dizelske motore koji pri testiranju daje lažni prikaz emisije štet-nih plinova pa je ona u stvarnosti veća od standardima dopuštene Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) je od-mah podigla optužnicu protiv VW-a, naredila otklanjanje nedostataka s pro-danih vozila kao i onih koja tek čekaju na isporuku te je potpuno obustavljena tamošnja prodaja novih VW dizelskih vozila Razumljivo, s obzirom da je pro-izvodnja i prodaja takvih vozila trajala godinama, radi se o velikom broju au-tomobila, pa će uz troškove otklanja-nja te mane i trenutne zabrane prodaje valjati računati i na visoke kazne radi prekomjernog zagađenja okoliša I dok su pristalice teorija zavjere već nakanili ispresti kakvu svoju zanimljivu priču, VW je priznao prijevaru, ali još nije ra-svijetljeno kako je do nje došlo i čijom odgovornošću te koje će sve posljedice iz nje proizaći Prvi eho bio je automat-ski pad vrijednosti dionica, glavni je direktor grupacije Martin Winterkorn odstupio, a strah od tržišnih i ostalih posljedica uvukao se u cijeli koncern, kojem pripada i Škoda Auto iz Češke Zato su iz Ško-de žurno demantirali postojanje ikak-

ve veze s tim problemom jer u novije vrijeme ne ugrađuju te motore u svoja vozila Češki je, pak, ministar prometa Dan Ťok podastro službene podatke kako je u Češkoj prodano 148 000 auto-mobila VW grupe s ugrađenim spornim softverom, a od toga je bilo čak 101 000 automobila marke Škoda Istina, nado-dao je kako se sporni softver ne ugrađu-je u aktualne modele te je najavio i nova testiranja koja će financirati vlast Tako će njegovo ministarstvo, reče, pozvati i sve vlasnike sa spornim motorom na prilagodbu softvera stvarnoj emisiji pli-nova, a na teret Škode odnosno Grupe VW S time je učinak skandala trebao biti brzo i djelotvorno riješen, ali se za kojih petnaestak dana kasnije s dužno-sti glavnog izvršnog direktora Škode iznenadno povukao Winfried Wahland koji je uspješno vodio tvrtku od 2010 i već narednoga mjeseca trebao preuzeti VW u Sjevernoj Americi Kako bi šok bio veći, Wahland je u potpunosti na-pustio koncern Istina, odbio je sumnje da je njegov odlazak vezan uz skandal, pa je i Škoda pojasnila kako je riječ o njegovom neslaganju s koncernom oko

buduće organi-

zacije posla, a Češka je nacionalna ti-skovna agencija ČTK izvijestila kako se ipak radi o „privatnim razlozima“ Je li problem Škode time riješen teško je reći, ali vijesti iz ožujka ove godine da Škoda bilježi porast prodaje automobi-la na tržištu Kine, očigledno ohrabruje sve izravno ili posredno „umočene“ u skandal S druge strane, Škoda je po-duzela i konkretne korake spram svojih kupaca te je na službenim internetskim stranicama (i svojih predstavništava diljem svijeta) objavila uljudnu ispri-ku, naglasila sigurnost vozila za upo-rabu u cestovnom prometu, preuzela punu odgovornost za neželjeni eksces i ustvrdila kako će pokriti sve troško-ve koji proizlaze iz modificiranja vozila uz zamolbu uvažavanja potrebnog joj vremena za analizu i uvođenje tehnič-kih rješenja Pored toga, ustvrdila je kako novi automobili imaju motore su-kladne normi za ispušne plinove EU6 i odgovaraju zakonskim zahtjevima i ekološkim standardima Dapače, jasno je specificirano da su problematični motori bili EA 189, a kako bi se kupci uvjerili je li u njihovo vozilo eventu-alno instaliran sporni softver provjera je omogućena putem „vruće telefonske linije“ ili preko online-tražilice na sa-moj internetskoj stranici Ovo naravno vrijedi kako drugdje u svijetu tako i u Hrvatskoj

Škoda je 1991 potpisala sporazum o suradnji s Volkswagenom i omogu-ćila mu ulazak u djelomično vlasniš-tvo te ubrzo promovirala danas nam poznate modele osobnih automobila Kasnijih će se godina vlasnički udio VW-a povećavati i posvema će prijeći u njegovo vlasništvo 2000 Činjenično, ulazak njemačkoga kapitala omogućio je nužne promjene u moderniziranju proizvodnje i proizvoda, tržište je do-bilo primamljiv i ne preskup proizvod, osigurano je zaposlenje brojnim radni-cima i stručnjacima, a za uzvrat je VW dobio tržišta na kojima je brend Škode bio od ranije poznat i prihvaćen, ali i ona nova Primjerice, prema podaci-ma iz veljače ove godine Škoda Auto je zabilježio prodaju od 78 000 auto-mobila od čega 18 500 u Kini, što je

izvrstan rezultat No Škoda Auto je neočekivano krajem 2015 dobio teret kojega nije očekivao, skan-dal čije će posljedice i sam morati

snositi, bio kriv ili ne, pa ostaje vi-djeti kamo će ga to odvesti V. B.

SUSRETI

19

Problemi s europskim fondovima

Dobro je znano kako domaće političke elite silno zagovaraju korištenje EU fondova koji bi

po svemu sudeći trebali biti spas za gos-podarstvo i druga područja suvremeno-ga života u nas Međutim, jednako tako čuju se i iskustva onih koji su se odlučili na taj iskorak – nije to baš tako jedno-stavno – što zbog zahtjeva EU, a što zbog domaćih prilika i neprilika Više-manje sve se svodi na izgubljenosti u vreme-nu, prostoru i prijevodu, kao i u činje-nici nenaviknutosti na ozbiljan i odgo-voran timski rad, nužnost potiskivanja osobnih sujeta i prevladavanje stalnih napetosti političkih prilika itd Logično je stoga zapitati se kako to ide drugima, onima kojima su ti fondovi bili otvoreni i dostupni puno prije

Sudeći prema vijestima iz čeških me-dija, Češka trenutno ima popriličnih pro-blema Tako je vijest s kraja veljače 2016 zabrinjavajuća, a govori o opasnosti po okončanje čak 98 projekata vezanih za prometnu infrastrukturu, vrijednih oko 130 milijardi kruna Prijeti im uskrata financijske potpore iz EU Razlog su stu-dije utjecaja na okoliš Rađene su, naime, prema češkom zakonu iz 1992 pa ih Eu-ropska komisija drži nevjerodostojnima te traži izradu novih

Istina, u Hrvatskoj se počesto rogo-bori protiv učestalosti izmjena zakona i propisa, dapače, prigovara se i prerevnoj i nekritičkoj implementaciji razno raznih EU direktiva, ali činjenično, cijeli je svijet pa i EU u stalnoj i ubrzanoj mijeni, a ono što je bilo kriterijem pred zamalo 25 go-dina teško može ostati zacementirano na toj razini S druge pak strane, nameće se pitanje što je s tim jednom već uloženim novcem i trudom, je li on bačen u vje-tar, jer je dobro znano da takve studije i nisu baš jeftine Čini se kako Češka igra upravo na tu kartu i pokušava pregovo-rima s Europskom komisijom razriješiti nastali problem, jer razmišljati i govoriti o zamjenskim modelima financiranja tih projekata ovoga časa nije jednostavno

Uglavnom, ispada da je i Češkoj, kao iskusnijoj članici EU-e u odnosu na Hr-vatsku, europski put popločan dobrim namjerama, ali isto tako i trnovit

V. B.

Gavranfest preselio u Prag

Šesti Gavranfest, međunarodni fe-stival u cijelosti posvećen hrvat-skom književniku Miri Gavranu

kao jedinome živućem dramatičaru u Europi s kazališnim festivalom izvan zemlje rođenja, održao se od 4 do 8 travnja 2016 u Pragu Festival po-krenut 2003 u Teatru Jána Palárika u Trnavi u Slovačkoj, gdje je imao četiri izdanja, 2013 je preselio u Teatar Lu-dowy u Krakov u Poljskoj, a od ove se godine održava u Pragu u Češkoj, u organizaciji kazališta Žižkovské divad-lo Jary Cimrmana, Udruge Lastavica i Kazališta Troniček

Selektor i producent festivala František Karoch odabrao je sedam predstava po Gavranovim dramskim tekstovima u produkciji pet kazališta, iz Hrvatske, Češke i Slovačke „Gavran je autor koji bi trebao biti prisutniji u češkim kazalištima koliko je kvalite-tan, plodan i svjetski uspješan“, izjavio je Karoch Festivalski program otvo-ren je u kazalištu Žižkovské divadlo Jary Cimrmana predstavom Hotel Babilon u produkciji Teatra Gavran iz Zagreba, a zatim je Dvorní divadlo iz slovačkog Hlohoveca izvelo svoju produkciju predstave Lutka Teatar Gavran izveo je i predstavu Sladoled, praški Teatar 3D Zabranjeno smija-nje, a Kazalište Antonína Dvořáka iz Přibrama predstavu Sve o ženama Zadnjega dana festivala u Kazalištu Troniček publici se predstavilo kazali-šte Komorní činohra iz Praga, s pred-

stavama Noć bogova i Pacijent doktora Freuda U sklopu festivalskih doga-đanja organizirano je i predstavljanje Gavranovih knjiga na češkom Kafkin prijatelj i Šest komedija iz Hrvatske o kojima su, uz autora, govorili prevo-ditelji Jaroslav Otčenášek i František Karoch Gavran je dosad napisao više od 40 kazališnih tekstova, djela su mu prevedena na 38 jezika, a po njego-vim dramama i komedijama nastalo je više od 250 kazališnih premijera di-ljem svijeta koje je vidjelo više od tri milijuna ljudi Igraju ga svugdje – od SAD-a i Južne Amerike, preko Euro-pe i Rusije do Indije, a trenutno u nizu kazališta na najrazličitijim krajevima svijeta ima po nekoliko „živućih“ dra-ma Velik dio Gavranova opusa zau-zimaju knjige za djecu i mladež, a u svojim djelima autor često progovara o temama kao što su ljudska seksu-alnost, bračna nevjera, siromaštvo, alkoholizam, bolest i smrt U Češkoj je dosad imao 17 premijera Gavran je član suradnik HAZU, dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, a ove je godine nominiran za Andersenovu nagradu Zajedno sa suprugom, glumicom Mladenom Gavran, prije 14 je godina u Zagre-bu osnovao Teatar Gavran koji je kao putujući teatar odigrao brojne pred-stave diljem Hrvatske, a pored stalnih zagrebačkih izvedbi u maloj dvorani Lisinski u Zagrebu, kazalište nerijetko nastupa i u inozemstvu M. L.

Koncert Matije Dedića u Pragu

Hrvatski jazz pijanist Mati-ja Dedić održao je 27 i 28 studenog 2015 koncerte u

praškom klubu Jazz Time Dedić je prvog dana nastupio u sastavu Matija Dedić & Czech Jazz Stars, a drugi dan je održao recital u sklopu 20 Među-narodnog festivala jazz pijanista Oba nastupa publika je izvrsno primila Za nastupe Matije Dedića u Pragu financijsku potporu je osigurao Grad Zagreb M. L.

SUSRETI

20

Dani Južnomoravskog kraja u Zagrebu

U Zagrebu su 13 i 14 travnja 2016 održani Dani Južnomo-ravskog kraja na kojima je su-

djelovala delegacija predvođena hejtma-nom (županom) Michalom Hašekom, čime se ta češka regija potvrdila kao lider u razvoju odnosa s Hrvatskom na regionalnoj i lokalnoj razini Hašek je ujedno i predsjednik Udruženja čeških krajeva pa se susreo i s predsjednikom Zajednice hrvatskih županija, šibensko-kninskim županom Goranom Paukom s kojim je dogovorio sklapanje sporazu-ma o uzajamnoj suradnji Suradnja će biti usmjerena na konkretne projekte, posebno u turizmu, a Češka nudi i isku-stva s korištenjem sredstava iz fondova EU U Hrvatskom saboru delegaciju je primio predsjednik akademik Željko Reiner koji je zahvalio za pomoć u fi-nanciranju uređenja Muzeja moravskih

Hrvata u Jevišovki Delegaciju Južnomo-ravskog kraja primio je i potpredsjednik Vlade Božo Petrov koji je iskazao interes za češka iskustva u reformi regionalnog ustrojstva

Dani Južnomoravskog kraja započe-li su gala večerom u hotelu Esplanade 13 travnja, a idućeg dana održana je pre-zentacija južnomoravskog folklora uz nastup folklornih skupina Stražničan i dječje folklorne skupine Bystrouška Po-zornost javnosti privukli su i zanimljivi znanstveni pokusi Centra za promociju znanosti Vida! iz Brna Nakon Zagre-ba, delegacija Južnomoravskog kraja posjetila je svoju partnersku Zadarsku županiju gdje je sudjelovala na prosla-vi njenog dana Delegacija je posjetila i Sveučilište u Zadru gdje je studentima češkog jezika predala preko sto knjiga, uglavnom klasika češke književnosti,

ali i stručne literature Trenutačno 50 studenata u Zadru uči češki jezik koji predaje lektorica Kristýna Rygolová, a nekoliko desetaka zadarskih studenata studira u Brnu Župan Hašek posjetio je i Daruvar gdje je predao dar glazbenoj školi namijenjen kupnji klavira M. L.

Češka filharmonija ponovno u Zagrebu

Nakon dvije godine, koncer-tna dvorana Vatroslav Li-sinski u Zagrebu ponovno

je 27. veljače 2016. ugostila Češku filharmoniju i njenog dirigenta Jiříja Bělohláveka. Uz pratnju ruskog pija-nista Kirila Gersteina izveli su djela Antonína Dvořáka Otello, koncertna uvertira i Simfoniju u D-duru te Kon-cert za glasovir i orkestar u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog. Dvorana je i ovog puta bila prepuna. „Orkestar

duge tradicije gostovao je relativno nedavno, napamet govoreći prije dvi-je do tri godine. Ali ono što se dogo-dilo na koncertu u subotu jedan je od ljepših glazbenih događaja koji će se zacijelo dugo pamtiti. Sav svoj dugi sjaj na europskoj i svjetskoj glazbenoj sceni kao jedan od najboljih svjetskih simfonijskih orkestara još je jednom potvrdio. S dugogodišnjim šefom di-rigentom Jiříjem Bĕlohlávekom Češ-ka filharmonija donijela je repertoar svoje domovine. Nastup koji je pod-sjetio na znamenitu scenu iz filma Kolja, kada su svi izgnani glazbenici, koji su za sovjetske okupacije pre-življavali svirajući i na sprovodima, maestralno zasvirali i na Vaclavo-vu trgu“, napisala je u Vijencu Maja Stanetti. Češka filharmonija upravo 2016. slavi svoju 120. godišnjicu. Ot-kako je 1896. Antonín Dvořák rav-nao debitantskim nastupom Češke filharmonije u Pragu, ona je postala simbol češke, ali i europske kultu-re. Stotinu dvadeset godina poslije Dvořákov orkestar potvrđuje ugled jednog od najmuzikalnijih orkestara svijeta. M. L.

SUSRETI

21

Viteški red Svetog Václava održao konferenciju u Zagrebu

U Zagrebu je 15 i 16 lipnja 2015 odr-žana 10 Međunarodna konferen-cija voditelja dječjih domova koju

su organizirali Viteški red Svetog Václava (EOSW) za Hrvatsku, čija kancelarka je čla-nica Hrvatsko-češkog društva Ivanka Sta-huljak te Caritas Zagrebačke nadbiskupije Tema konferencije bila je Začarani krug ovi-snosti o sustavu socijalne skrbi, a sudjelovalo je šest zemalja – Hrvatska, Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka te po prvi put BiH Tako-đer su bili pozvani i predstavnici veleposlan-stava svih sudjelujućih zemalja, kao i Hrvat-skog sabora, Ministarstva socijalne politike i mladih, nacionalnih manjina te voditelji dječjih domova Skup su uvodno pozdravili pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić u ime kardinala Josipa Bozanića, ravnatelji-ca Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s Jele-na Lončar i kancelarka Viteškog reda Svetog Václava za Hrvatsku Ivanka Stahuljak, dok su na zatvaranju skupa govorili veliki meštar Viteškog reda Milan Rýdlo te predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Juraj Jer-neić Skup je obilježila visoka razina struč-nih predavanja, uz razmjenu iskustava i vrlo dobru raspravu Sudionici skupa posjetili su i Muzej neandertalca u Krapini i obližnji Trški vrh te Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici Prva Međunarod-na konferencija održana je u Zagrebu 2002 i utemeljena je na inicijativu Ivanke Stahuljak Dosad su konferencije triput održane u Hr-vatskoj, a domaćini su bili i Češka, Mađarska i Slovačka, Hrvatska

Inače, Viteški red Sv Vaclava organizirao je od 1 do 14 srpnja 2015 ljetni dječji tabor u Češkoj (Hamr na Jezeře) s bogatim edu-kativnim i sportskim programom Ondje je boravilo i 12 djece uz troje odraslih iz Dječ-jeg doma Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Tabori se održavaju tradicionalno od 1997 i dvaput su održani u Hrvatskoj na moru

Ivanka Stahuljak

Izložba Češki arhitekti i početci turizma na hrvatskom Jadranu

Kad su tijekom 2014 dr Ja-senka Kranjčević iz Instituta za turizam u Zagrebu i dr

Mirjana Kos iz Hrvatskog muzeja za turizam u Opatiji pripremale izlož-bu Češki arhitekti i početci turizma na hrvatskom Jadranu (u organiza-ciji Instituta za turizam, Državnog arhiva u Rijeci i Veleposlanstva Češke) nisu mogle ni zamisliti da će u više gradova Hrvatske vladati in-teres za izložbu te da će se pojaviti interes i u inozemstvu

Izložbu prati katalog koji je do-stupan na web stranici Instituta za turizam Recenzenti kataloga su aka-demik Mladen Obad Ščitaroci i doc dr Zlatko Karač s Arhitektonskog fa-kulteta u Zagrebu Do sada su izlož-be održane u Rijeci, Zagrebu (Glip-toteka), Baškoj i Daruvaru, a planira se i u Ostravi Na 30-tak izložbenih panoa prezentirani su projekti i/ili fotografije turističke arhitekture – hoteli, vile i kupališta – koje su pro-jektirali češki arhitekti na prostoru hrvatskog Jadrana do početka Pr-voga svjetskog rata Cilj izložbe bio je utvrditi doprinos i utjecaj čeških arhitekata na oblikovanje turističke arhitekture Jadrana Od prezenti-ranih čeških arhitekata svakako se ističu Jan Kotĕra, Adolf Loos, Carl Seidl, Emil Králíček, Josef Schulz, Josef Hoffmann i dr Neki od prezen-tiranih čeških arhitekata trajno su se

nastanili u Hrvatskoj poput Josefa Dryáka ili Lava Kalde, neki su imali velika projektantska ili građevinska poduzeća u Češkoj poput Matěja Bleche i Emila Králíčeka, a neki od arhitekata bili su uvaženi profeso-ri u Pragu, Beču i Brnu poput Jana Kotĕre, Adolfa Loosa i Josefa Schul-za Izložba Češki arhitekti i početci tu-rizma na hrvatskom Jadranu svjedoči da su Česi na različite načine sudje-lovali u razvoju turizma na Jadranu: kao investitori, projektanti, graditelji i dakako turisti Iako je izložba veza-na uz Jadran, ne smije se misliti da su poveznice između Hrvatske i Češke vezane samo uz maritimni prostor, već su one žive u kontinentalnim i planinskim dijelovima Hrvatske Navedenu činjenicu potkrepljuju po-datci iz časopisa Hrvatski planinar u kojem su često, od njegova izlaženja 1898 , objavljivani posjeti čeških tu-rista Zanimanje čeških turista za Ja-dran uvjetovano je različitim razlozi-ma Interes nije bio isključivo vezan za boravak na prekrasnoj obali, već je on imao određenu političku po-zadinu, ali i turističku kulturu Čeha Valja istaknuti činjenicu da je u Pra-gu još 1888 osnovan Klub čeških turista koji je organizirao putovanja u različite dijelove Hrvatske Detalji, kao i impresije s putovanja, često su opisivani u češkim časopisima

Jasenka Kranjčević

SUSRETI

22

Predstavljen Muškarac s britvom

U Češkom domu u Zagrebu 10 studenog 2015 održana je pro-mocija hrvatskog izdanja roma-

na Muškarac s britvom Jaroslava Putíka (1923 – 2013 ) u prijevodu Renate Kuc-har i u izdanju Hena coma Muškarac s britvom smatra se vrhunskim dometom pripovijednog umijeća ovog autora čiji je cjelokupan književni rad obilježen prožimanjem ozbiljnosti i humora, uz stalno prisutnu tematizaciju hrabrog pojedinca suprotstavljenog političkoj moći Roman donosi životopis Jana Baudyša, skromnoga seoskog brijača, originalnog i vrlo osebujnog, pomalo čak šašavog čovjeka Takvim ga, naime, smatraju sumještani zbog njegove izni-mne radoznalosti i prometejske težnje za širenjem vlastitih spoznaja te pregnu-ća da proživi život izvan okvira propisa-nih konvencijama Život proživljen bez prilagodbe očekivanjima drugih ujedno je i život prepun dogovdovština, pa ju-nakove brojne urnebesne zgode, erotske avanture, lutanja, bijegovi i bjesovi te hrabro ustrajavanje u stavovima suproti-vim vlastodržačkim političkim garnitu-rama roman čine iznimno zabavnim, ali i drskim štivom

Muškarac s britvom slojevita je priča o ustrajnosti i nepokolebljivosti ljudskog duha, o ambicijama koje ne uspijeva ugasiti tegobna svakodnevica ni nepo-štivanje nesklone okoline, te o životno-me elanu koji se opire unaprijed zadanoj pravocrtnosti linije života To je literarni spomenik čovjekovoj težnji da usmjeri životni tijek u željenome pravcu kako se sudba ne bi morala podnositi u svojoj zadanosti, ali je to ujedno i humoristična romaneskna oda ljudskim osebujnosti-ma, a posebice intelektualnoj radoznalo-sti, svojstvu koje je ljudskom rodu omo-gućilo razvoj te izlaz iz mraka neznanja i zabluda Na promociji je bila i autorova kći Martina Schepelern-Putíková M. L.

Šumné stopy oduševile hrvatsku publiku

Od 2. do 4. lipnja 2015. u Za-grebu, Osijeku i Daruvaru održano je predstavljanje

dokumentarne serije Češke televi-zije Šumné stopy (Dražesni tragovi) posvećene djelovanju čeških arhite-kata u Hrvatskoj. Autori serije, Ra-dovan Lipus i David Vávra su 2013. u Zagrebu, Splitu, Opatiji, Osijeku, Daruvaru i drugim gradovima sni-mili ukupno pet epizoda Dražesnih tragova. U Zagrebu su u Gliptoteci HAZU, predstavljene dvije epizode serije, Dobrodošli i Lav Kalda. U Osijeku se održalo predstavljanje epizoda Česi u Slavoniji i Česi na Jadranu, dok su Daruvarčani mogli pogledati epizode Dobrodošli i Česi u Slavoniji. Peta epizoda posveće-na je arhitektu Vjekoslavu (Aloisu) Bastlu. Projekcije su u sva tri grada imale vrlo dobru posjećenost, a još su bolje bile reakcije publike koja je s oduševljenjem primila ovu seriju u kojoj se izmijenjuju dokumentar-ni i igrani dijelovi, a činjenice pre-zentiraju na ležeran, pristupačan i humorističan način. Nadajmo se da će Hrvatska radiotelevizija pokazati interes za otkup serije. M. L.

Hrvatska nagrađena na Praškom kvadrijenalu

Hrvatska nacionalna izložba na Praškom kvadrijenalu kazališ-nog dizajna i arhitekture na-

građena je 22 lipnja 2015 Zlatnom me-daljom PQ 2015 za najbolje korištenje prostora za izvedbu Radi se o projektu nazvanom Neopipljivo/Intangible u ku-

stoskoj koncepciji Marka Goluba, Ni-kole Radeljkovića i Igora Ružića, nasta-lom u organizaciji Ministarstva kulture i Hrvatskog dizajnerskog društva, koje je, kao i ranije, bilo producent projekta Praškog kvadrijenala Projekt problema-tizira pojam scenskog prostora na sjeci-štu između izvedbene i vizualne umjet-nosti, šireći polje kazališnog prostora i uspostavljajući nove veze između bliskih disciplina Riječ je o devet kazališnih predstava i umjetničkih performansa ukupno 12 umjetnika, scenografa i reda-telja: BADco , Božena Končić Badurina, Boris Bakal & Leo Vukelić, Oliver Frljić & Igor Pauška, Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo, Siniša Labrović, Kata Mi-jatović, Borut Šeparović i Vlasta Žanić Sami predstavljeni radovi prikazani su u formi kratkih filmova u režiji Ane Mari-je Habjan M. L.

S projekcije u Daruvaru

SUSRETI

23

Napokon prva velika češka gramatika na hrvatskom jeziku

Hrvatski studenti bohemistike i svi koje zanima češki jezik na-pokon su dočekali sveučilišni

udžbenik koji će im omogućiti cjelovito upoznavanje s tim jezikom i njegovim pravilima Izdavačka kuća Porfirogenet iz Zagreba izdala je Češku gramatiku s vježbama autorica Zdenke Ribarove i Slavomire Ribarove koja je javnosti predstavljena u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu 29 listopada 2015 , dan nakon najvećeg češkog državnog blagdana, Dana uspostave samostale če-hoslovačke države Promocija je doista bila praznik za sve hrvatske bohemiste, od najstarijih do najmlađih, koji su u ve-likom broju ispunili dvoranu sretni zbog prve velike znanstvene gramatike češkog jezika na hrvatskom jeziku s 556 strani-ca Češka gramatika s vježbama rezultat je višegodišnjeg rada majke i kćeri, dviju znanstvenica i dugogodišnjih predavači-ca češkog jezika, koje su dobro poznate u svjetskim slavističkim krugovima kao vrsne stručnjakinje Zdenka Ribaro-va znanstvena je savjetnica Slavenskog instituta Češke akademije znanosti u Pragu te članica Makedonske akademi-je znanosti i umjetnosti, a Slavomira Ri-barova viša je lektorica za češki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s više-desetljetnim iskustvom u nastavi češkog jezika hrvatskim studentima

Zadovoljstvo prvom češkom gra-matikom na hrvatskom jeziku nije krio ni češki veleposlanik Martin Košatka koji je podsjetio da je nastava češkog u Hrvatskoj važan dio djelovanja češkog veleposlanstva „Kad sam uzeo ovu gra-matiku vidio sam da mnoge stvari ne znam i ustanovio sam da je češki težak jezik i doista ne znam kako ga netko iz druge zemlje može naučiti“, kazao je Košatka Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac podsjetio je da se upravo ove godine navršava 50 godiš-njica samostalnog studija bohemistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a podsjetio je i na Stjepana Radića koji je krajem 19 stoljeća napisao prve priruč-nike za učenje češkog Kazao je i da je sličnost jezika ono što najviše spaja Hr-vate i Čehe i da je vjerojatno najviše do-prinijela osjećaju bliskosti dvaju naroda „Izlazak ove Češke gramatike još je jedan dokaz da u posljednje vrijeme u Hrvat-skoj dobivamo infrastrukturu potrebnu

za bolje upoznavanje Češke i Čeha – lani je izašla prva Povijest Češke na hrvat-skom jeziku, zadnjih dvadesetak godi-na izašlo je i nekoliko hrvatsko-čeških rječnika i konverzacijskih priručnika, a ima i raznih drugih knjiga koji se odno-se na češku kulturu i znamenitosti Na-dajmo se da će ova gramatika naći svoju publiku i da će nakon njenog izlaženja porasti opće znanje o nekim osnovnim elementima češkog jezika, primjerice da je naglasak uvijek na prvom slogu, pa da u medijima ne slušamo izgovor češ-kih imena koji nama bohemistima para

uši“, rekao je Lipovac Recenzentica prof dr Dubravka Sesar, vodeća hrvatska bo-hemistica, podsjetila se početka svog studija bohemistike na koji je došla bez predznanja češkog i kao jedini priručnik koristila Pregled češke gramatike tada mlade lektorice Zdenke Ribarove „Osim fonetike, morfologije, tvorbe riječi i dije-lova sintakse, Gramatika donosi i iznim-ke, kao i obecnu češtinu, a tu su i vjež-be s rješenjima „Gramatika je pisana u tradiciji čeških sveučilišnih udžbenika“, kazala je Dubravka Sesar, pohvalivši što su autorice navele i popis literature s čak 170 naslova što inače nije običaj u hrvat-skim gramatikama I recenzentica prof dr Branka Tafra pohvalila je autorice i poručila da joj je bio izazov recenzirati tako zahtjevan tekst „Gramatika daje valjane odgovore i jasna pravila Ona je sretan spoj znanstvenog interesa i prak-

tičnog rada Autorice imaju bogato isku-stvo u radu sa studentima i to se vidi Kao kroatistica samo mogu zažaliti što kroatistika još uvijek nema takve grama-tike S ovom će gramatikom bohemisti-ka na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dobiti vrstan udžbenik bez kojega se više neće moći studirati češki jezik“, istaknula je Branka Tafra Zdenka Ribarova je izrazila zadovoljstvo što je ponovno na zagrebačkom Filozofskom fakultetu na kojem je prije 48 godina za-počela svoju nastavničku karijeru, dok je Slavomira Ribarova istaknula da su i nje-

ni djed i baka pisali gramatike, tako da ju je odrastanje u gramatičarskoj obitelji obilježilo „Posebno zahvaljujem svim svojim dragim studentima, i bivšim i sadašnjim, bez čijih pitanja na jezičnim vježbama ne bi sigurno toliko detaljno bile objašnjene neke za njih problema-tične gramatičke jedinice Nadamo se da će im ova gramatika olakšati život dok je svakako, s ljubavlju, uče“, kazala je Sla-vomira Ribarova koja je s majkom rad na Češkoj gramatici započela još 2006 Zagrebački studenti bohemistike svoje su reakcije na vijest da je izašla Češka gramatika snimili i napravili od toga kratak duhovit i zanimljiv filmić prika-zan na kraju promocije koja je tako u cijelosti protekla u vedrom i opuštenom raspoloženju kakvo već tradicionalno prati sva događanja u Zagrebu povezana s češkim temama M. L.

SUSRETI

24

Arnošt Lustig i Zagreb

Na Festivalu tolerancije JFF Za-greb 10 travnja 2016 u Kinu Europa prikazan je film Eve Lu-

stigove Prisutnost Arnošta Lustiga posve-ćenog tom velikom češkom židovskom književniku i autoričinom ocu „Morate znati da sam ja odrastala uz pjesme Tere-ze Kesovije, Vice Vukova i Ljupke Dimi-trovske“, kazala je Lustigová i nasmijala publiku, a u razgovoru za Jutarnji list Lu-stigová se prisjetila očevih veza sa Zagre-bom nakon što je 1969 poslije gušenja Praškog proljeća preko veza u praškom studiju Barrandov uspio postati pomoć-ni scenarist u Jadran filmu „Stanovali smo u Dubravi, u neposrednoj blizini studija, tada nisam imala pojma da je to četvrt za siromašnije građane, nama je bilo prekrasno, šetali smo po Maksi-miru, jeli kolače i ćevapčiće, slušali vaše šlagere, brzo sam naučila hrvatski i išla u školu, a moj brat je upisao Filozofski fakultet“, kazala je Lustigová čiji otac je

1970 otišao u Ameriku gdje je živio sve do pada komunizma U Češku se defini-tivno vratio tek 2004 , uz najviše državne i kulturne počasti Eva se u međuvreme-nu zaposlila u Svjetskoj zdravstvenoj or-ganizaciji, živjela između Ženeve i Pra-ga, a 2006 počela snimati film o svom ocu koji je dovršila tek 2012 , nakon njegove smrti Film dočarava Lustiga i otkriva njegove malo poznate navike, primjerice da se nije se mogao odvojiti od klasičnog pisaćeg stroja i da nije htio čuti za električni, a kamoli za kompjutor Imao je nevjerojatan životopis Lustig je kao tinejdžer preživio tri koncentra-cijska logora, a ponekad bi ga spasilo to što je njemačkim vojnicima objašnjavao da mu je ime i prezime paradoksalno jer se zove Ernst Lustig, tj „ozbiljni veseli“ No kad je u oslobođenom Pragu poku-šao objasniti svom profesoru kakve je sve strahote prošao, taj ga je pogladio po kosi u nevjerici, misleći da sve to izmi-

šlja Zato je i odlučio postati pisac, pa je uz svoj redovni novinarski posao počeo objavljivati pripovijetke i romane koji su imali samo jednu temu – holokaust Eva Lustigová prisjetila se i očevih veza s redateljem Brankom Bauerom koji je želio snimiti film po Lustigovom roma-nu Djevojka s ožiljkom No Baueru su odbili scenarij, što je Lustig komentirao riječima: „Pa kod vas je puno gore nego kod nas pod sovjetskom okupacijom “ Lustigová kaže da je našla redatelja koji je zainteresiran za tekst i da bi ga rado realizirala u češko-hrvatskoj koproduk-ciji M. L.

tjedan češkog filma po 22. put

U organizaciji češkog veleposlanstva, od 15 do 20 li-stopada 2015 u Kinu Europa u Zagrebu održan je 22 Tjedan češkog filma, jedna od najstarijih i najza-

nimljivijih međunarodnih filmskih manifestacija u Hrvatskoj Festival je otvorio češki ministar vanjskih poslova Lubomír Zaorálek, a zatim je prikazan film Fair Play Andree Sedlač-kove koji kroz priču o mladoj sportašici koja se priprema za olimpijske igre 1984 prikazuje ondašnju strogu kontroliranu čehoslovačku svakodnevicu Film je najavila glumica Anna

Geislerová koja je igrala ulogu majke glavne junakinje Na Tjednu je prikazan i dobitnik devet Čeških lavova, triler U sje-ni Davida Ondříčeka, čija se radnja odvija u Pragu pedesetih godina U središtu priče je inspektor kojega istraga naizgled rutinske provale vodi prema mračnim tajnama komunističke države U glavnoj ulozi je češki glumački veteran Ivan Trojan Film Fotograf Irene Pavláskove nadahnut je životom i djelom Jana Saudeka, popularnog češkog fotografa te prati ključne tre-nutke u životu uspješnog umjetnika s velikim talentom, ali i podjednako velikom strašću prema ženama Film Put do izlaza Petra Václava potresna je priča o mladoj Romkinji i njezinoj borbi protiv ograničavajuće i stereotipima opterećene okoline Premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu, a osvojio je se-dam Čeških lavova, uključivši one za najbolji film i najboljeg redatelja Kao tipična češka komedija najavljen je film Ljubav-ne bore me more Jiříja Stracha koji prati umirovljenog učitelja u potrazi za nekoć slavnom glumicom Janom koja je mnogo de-setljeća ranije ostavila neizbrisiv trag u njegovom životu Češka glumačka ikona, Jiřina Bohdalová je za ulogu temperamentne Jane bila višestruko nagrađivana, među ostalim i za najbolje glumačko ostvarenje u Međunarodnom programu Pula Film Festivala Prikazan je i animirani film Jana Baleja izrađen teh-nikom stop-animacije, Mala iz ribarnice, suvremena adaptacija bajke Hansa Christiana Andersena o Maloj sireni U filmu se pojavljuje 66 različitih lutaka, a morske dubine zamijenjene su kontekstom užurbane gradske luke Unatoč tim promjenama film prenosi izvornu poruku koja je aktualna i danas – o snazi bezuvjetne ljubavi i moralnih vrijednosti Po sedmi put Tjedan češkog filma je nakon Zagreba održan i u Art kinu Croatia u Rijeci M. L.

SUSRETI

25

tomáš Zmeškal, autor koji ruši predrasude prema drugačijima

Češki književnik kongoanskih korijena Tomáš Zmeškal go-stovao je 3 studenog 2015

na književnom festivalu Naklade Lje-vak Europea u Dvorištu gdje je pred-stavio svoja dva romana objavljena kod ovog izdavača – Ljubavno pismo klinopisom i Životopis crno-bijeloga janjeta Gostovanje je izazvalo veli-ko zanimanje publike, budući da je kritika Zmeškala proglasila nasljed-nikom Bohumila Hrabala i Jáchyma Topola, a njegov je debitantski roman Ljubavno pismo klinopisom, koji opi-suje Čehoslovačku iz fragmentarne, postmoderne perspektive, odmah po objavljivanju 2008 proglašen književnim događajem godine Pisac egzotične biografije rođen je u Pra-gu 1966 u miješanom braku majke Čehinje i oca Kongoanca „Moj je otac politolog i početkom šezdesetih borio se za neovisnost Konga pa ga je Patrice Lumumba poslao u Čeho-slovačku da tamo isposluje službeno priznaje neovisnog Konga U Pra-gu je tako sreo moju majku, no na-kon moga rođenja odlučio se vratiti u Kongo Ja sam tako odrastao bez oca u Čehoslovačkoj, u doba rigid-ne komunističke ideologije koja je bila sjajna meta mom buntovničkom kriticizmu“, kazao je Zmeškal koji u svojim romanima tematizira češku stvarnost u drugoj polovici 20 stolje-ća „Sedamdesete su u Čehoslovač-koj imale mračno lice Svi kvalitetni češki pisci i filmaši bili su ili protje-rani, ili im je bio zabranjen rad, pa se s ironijom može reći da je tadaš-nja politička elita imala jako dobar ukus jer je zabranila najbolje“, kazao je Zmeškal koji se u svojim djelima intenzivno bavi razlikom između rasizma i konformizma „Nakon li-beralnih težnji početkom šezdesetih i sovjetske okupacije 1968 , vratili su se na vlast rigidni neostaljinisti, poti-snuta je svaka kreativnost i zavladao je sveopći društveni konformizam Sve drugačije postalo je tuđe i nepri-jateljsko A to je primarno posljedica neznanja i konformizma ljudi, a ne rasizma“, smatra Zmeškal Životopis crno-bijeloga janjeta stoga nije poli-tički roman i ne progovara o rasizmu,

već o predrasudama prema drugači-jim ljudima S tim se predrasudama u romanu suočavaju blizanci crne boje kože u komunističkom Pragu sedamdesetih i utoliko je ovaj roman autoreferencijalan Snažan okvir za oba njegova romana je povijesno raz-doblje, no u njegovim djelima koja su već proglašena klasicima, nema po-litičkog razračunavanja – on kritiku društva donosi suptilno i posredno Govoreći o nastanku prvoga roma-na, Zmeškal je priznao da je za njega bio presudan desetogodišnji boravak u Londonu gdje je upoznao sve pre-drasude koje Britanci gaje prema Če-sima i obrnuto Kada se nakon pada komunizma vratio u domovinu, vrlo jasno je vidio besmislenost nekih ta-mošnjih običaja i shvaćanja „Nakon nekog vremena, međutim, dogodilo se ono čega sam se i bojao, a to je da sam se i ja prilagodio i postao ma-nje kritičan Od svega je ostalo samo Ljubavno pismo klinopisom, rekao je Zmeškal koji je prije 2013 napisao roman Sokrat na ekvatoru inspiriran posjetom ocu i rodbini u Kongu Da-nas živi u Pragu i radi kao srednjoš-kolski nastavnik engleskog jezika, prevodi i piše

U razgovoru za Jutarnji list Zmeškal je otkrio da dijelom ima i hrvatske korijene: „Moj djed je, mi-slim, rođen ovdje, bio je pripadnik autohtone češke manjine u Hrvat-skoj Baka ga je upoznala ljetujući u Dubrovniku, tamo je redovito odla-zila 1930-ih Tako se djed, za bakom, doselio u Prag prije Drugog svjetskog rata Iz djetinjstva pamtim dvije cr-no-bijele fotografije Dubrovnika što su stajale na zidu u njihovoj sobi, gle-dao bi ih tako nakon buđenja “

M. L.

A je to! na kazališnim daskama

Legendarni češki animirani serijal A je to!, koji ove godine slavi 40. go-dišnjicu nastanka, zaživio je i na ka-

zališnim daskama u Gradskom kazalištu Trešnja u Zagrebu 13. svibnja 2016., u režiji Marija Kovača. Likove Pata i Mata glume Asim Ugljen i Marko Cindrić, a predstava je nastala kao koprodukcija umjetničke or-ganizacije Trešnje i Nu:Write Theatre Festi-val Zagreb, nakon otkupa prava na likove od praškog studija Patmat film.

Na scenu su vjerno preneseni stilizirani pokret, kao i brojne duhovitosti, no radnja je prilagođena hrvatskoj publici: Pat i Mat oduševe se ljepotama hrvatskog Jadrana gle-dajući televizijsku reklamu pa odluče krenu-ti automobilom na more. Na putu, naravano, doživljavaju razne nezgode koje rješavaju na svoj poznat „uradi sam“ način. U vrijeme instant-rješenja i kupnje gotovih proizvoda kratkog vijeka trajanja, Pat i Mat time pod-sjećaju na vještine rješavanja kvarova i nez-goda te izrade potrebnih predmeta vlastitim rukama, na maštovit, a u njihovom slučaju počesto i nespretan i kompliciran način, ali uvijek uz vedar i optimističan pogled na ži-vot. Osim prepoznatljivih glazbenih tema iz originalne serije, skladatelja Petra Sko-umala, nagrađivani hrvatski autor scenske glazbe i oblikovatelj zvuka Tomislav Babić ovu je predstavu obogatio novim temama i duhovitim songovima, a Jonny Hoskins, engleski redatelj scenskog pokreta i profesor glume i pokreta na akademiji Arts Univer-sity of Bournemouth, glumce je podučio klaunovskom scenskom pokretu po metodi Jacquesa Lecoqa. Likovni identitet potpisuje scenograf i kostimograf Davor Prah, a ino-vativna domaća tvrtka Dok-ing pobrinula se za izradu pravog električnog automobila istovjetnog onome iz crtića. M. L.

SUSRETI

26

Iz Praga protiv tita!

U sklopu festivala povijesti Kli-ofest, u Zagrebu je 12 svibnja 2016 predstavljena knjiga češ-

kog povjesničara Ondřeja Vojtěchovskog Iz Praga protiv Tita! Jugoslavenska proso-vjetska emigracija u Čehoslovačkoj koju je izdala nakladnička kuća Srednja Europa Opsežna knjiga od 750 stranica posve-ćena je sudbini jugoslavenskih građana koji su se nakon sukoba između Staljina i Tita zatekli u Čehoslovačkoj i okrenuli se protiv svoje partije i države, dubo-ko vjerujući Staljinu i njegovu vodstvu u međunarodnom radničkom pokretu Vojtěchovský je detaljno istražio i opisao složenu i raznoliku problematiku grupe jugoslavenskih pobornika Informbiroa u Čehoslovačkoj, posebno u Pragu Oko 150 komunista iz Jugoslavije, među koji-ma su bili diplomatski službenici, radnici na razmjeni, učenici i studenti stipendi-sti, prvih je nekoliko godina izgnanstva u Pragu maštalo o tome da će se vratiti u Jugoslaviju i preuzeti vlast u zemlji No od druge polovice pedesetih sve je bilo posve jasno – oni su postali politički emigran-ti suočeni s dilemom da se vrate kući (i snose posljedice protivljenja jugoslaven-skom režimu) ili da se nastane zauvijek u inozemstvu te nastave svoje daljnje poli-tičko djelovanje Autor je proučio brojne čehoslovačke i jugoslavenske arhivske do-kumente i obuhvatio ne samo aktivnost emigracije, već i različite aspekte života stranaca u komunističkoj Čehoslovačkoj i pokazao koliko su jugoslavenski politički

(informbiroovski) emigranti sudjelovali u javnom životu Čehoslovačke i, kasni-je, Češke Prikazao je i njihove dvojbe i političke stavove, međusobne sukobe i prilagodbe životu u emigraciji, strahove i stradanja, osobne nesreće i slično Osobi-to je dojmljiva sudbina liječnika Josipa i Atene Milunić koji su se u Pragu 1948 za-tekli slučajno, na povratku sa školovanja u SAD-u, i čije je četvero djece, među nji-ma i sin Vlado Milunić, kasnije arhitekt, ostalo živjeti s bakom u Zagrebu i Opatiji Atena Milunić osobno je pisala Titu, čijeg je sina Mišu neko vrijeme čuvala tijekom Drugog svjetskog rata, i molila da se djeca puste k roditeljima No Tito, kojeg je ko-munistička propaganda prikazivala kao

velikog prijatelja djece, a koji je za dvoje unuka primao dječji doplatak, nije imao samilosti za Miluniće i njihovu djecu Tek nakon što se 1956 za Miluniće zauzeo Ni-kita Hruščov, djeca su puštena iz Jugosla-vije i došla u Prag Iako emigrantska sku-pina u Pragu nije bila brojna, bila je vrlo važna jer Prag je bio glavni grad zemlje koja je cijelo vrijeme imala prijateljski od-nos s Jugoslavijom i prema kojoj je odnos građana Jugoslavije bio pozitivniji nego prema davnim ili donedavnim neprijate-ljima Emigranti u Pragu izdavali su glav-no emigrantsko glasilo, Novu borbu koja se u pedesetim godinama tiskala u 14 000 primjeraka i kao propagandne novine kri-jumčarila u Jugoslaviju, ali i širila među iseljenicima u prekomorskim zemljama Emigrante su u potpunosti financirale če-hoslovačke komunističke vlasti, tražeći od njih istovremeno da rade u svojim struka-ma, smatrajući da je najbolji način borbe protiv titoizma sudjelovanje u izgradnji socijalizma u Čehoslovačkoj Josip i Atena Milunić tako su kao liječnici morali raditi u bolnici Staljinu odani emigranti bili su preslabi da bi uzdrmali Titovu vladavinu i iz današnje perspektive možemo reći da je jedini dugoročni rezultat postojanja praš-ke emigrantske skupine Kuća koja pleše i ostala djela Vlade Milunića Osim njega, istaknuti sin informbiroovskog emigran-ta, (Antona Rupnika), je i ugledni francu-ski povjesničar i politolog Jacques Rupnik koji je odrastao u Pragu pa je kasnije bio i savjetnik Václava Havela M. L.

Objavljen prvi Zbornik Janković

Zbornik Janković nastao je 2015 kao časopis ogranka Matice Hrvatske u Daruvaru s ciljem istraživanja daruvarske prošlosti Zanimljiv je široj publici zbog raznolikosti sadržaja koji čitatelja vodi kroz prošlost daruvarskog kraja, Bjelovarsko-bilogorske županije i šire U

Zborniku su i radovi dvojice čeških i dvoje mađarskih znanstvenika što mu daje europski identitet Arnošt Skoupý u radu Žrtve Velikog rata u Olomouckom mauzoleju Jugoslavena donosi po-

datke o žrtvama Prvog svjetskog rata s prostora južnoslavenskih zemalja koje su sahranjene u Olomouckom mauzoleju Između 1187 vojnika nalazi se ime Ivana Vrabeca iz Ivanovog Sela, Jana Kočija iz Končanice i Tome Jeřábeka iz Zdenaca Jan Rychlík u radu Braća Radić i Hrvatska seljačka stranka govori o životopisima Antuna i Stjepana Radića Rad prati Radićevu političku djelatnost u Austro-Ugarskoj i Kraljevini SHS Korisno je spomenuti da je Stjepan Radić jedno vrijeme živio u Končanici

Među ostalim, dragocjen izvor novih saznanja o Daruvaru je članak Vjenceslava Herouta Prilog za povijest daruvarskog pučkog školstva za drugu polovinu 19. stoljeća koji obrađuje crkvene arhivske podatke iz 19 stoljeća Zanimljiv je plan i program daruvarske pučke škole iz 1860 , popis nastavnih predmeta od 1859 do 1960 te elementi ocjenjivanja, što je odraz jednog vremena

Objavljen je i rad Naš tatiček – kult Tomàša G. Masaryka u časopisu „Dĕtský koutek“ između dvaju svjetskih ratova (1930. – 1940.) učenica Elizabete Kiršek i Marine Šourek Vladimir Ivić obradio je 32 broj Přehleda u izdanju NIU Jednota u tri tematske cjeline Prva se odnosi na povijesnu tematiku Čeha u Hrvatskoj u predvečerje Drugog svjetskog rata, drugi dio je posvećen jezi-koslovnim istraživanjima sa simpozija o češkom jeziku, a treći recenzijama knjiga Možemo zaključiti da Zbornik vjerodostojno i dostojanstveno nosi grofovsko prezime Janković Vladimir Ivić

SUSRETI

27

Dožínky proslavile 90 godina

U Daruvaru je 10 i 11 srpnja 2015 obilježena 90 godišnjica prvih žetvenih svečanosti češke manji-

ne Dožínky Svečanosti su organizirali Sa-vez Čeha u Hrvatskoj i Češka Beseda Da-ruvar pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Savjeta za nacionalne manjine, Bjelovarsko-bilogorske županije i Grada Daruvara Prvog dana proslave otvorena je izložba fotografija koje bilježe povijest i tradiciju proslava žetvenih svečanosti u Daruvaru i okolici od 1925 Drugi dan

je u gradskom parku održan staročeški sajam, zatim je kroz centar grada prošla svečana povorka plesnih i glazbenih sku-pina, a program je nastavljen na Grad-skom stadionu U proslavama je sudjelo-valo više od 800 sudionika, predstavnika gotovo svih čeških beseda u Hrvatskoj Iduće Dožínky održat će se 15 i 16 srp-nja 2016 u Kutini i Međuriću Kutina još nikad nije bila domaćin ove manifesta-cije, dok su zadnje Dožínky u Međuriću održane davne 1961 M. L.

Češka zemlja partner Lipovljanskih susreta 2015.

Od 21 do 23 kolovoza 2015 u Lipovljanima su održani Lipovljanski susreti, najveća manjinska manifestacija u Hrvatskoj na kojoj je zemlja par-

tner bila Češka Prvog dana manifestacije održan je gos-podarski okrugli stol na kojem je Češka predstavljena kao prikladan partner koji nudi značajan potencijal za razvoj uzajamne gospodarske suradnje U Gradskoj knjižnici otvorena je izložba tematski podijeljena u tri dijela – o češ-kim spomenicima UNESCO-a, o djelovanju Čeha u Hr-vatskoj te životu i djelu Franza Kafke Izložbu je otvorio češki veleposlanik Martin Košatka U kulturnom progra-mu Lipovljanskih susreta sudjelovalo je deset glazbeno-folklornih skupina koje su predstavljale pojedine manjine, a Češku je predstavila skupina Gaudeamus iz Praga Dru-gog dana manifestacije posjetila ju je i njena pokrovitelji-ca, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je poručila da su Lipovljani odličan primjer suživota manji-na i većinskog hrvatskog stanovništva jer u njima zajed-no s matičnim hrvatskim stanovništvom žive pripadnici 13 nacionalnih manjina Predsjednica je obišla i štandove na kojima su se predstavljale udruge nacionalnih manjina, među kojima je bilo i više čeških beseda M. L.

Predsjednica na štandu Češke besede Lipovljani

Češka beseda Zagreb proslavila 140 godina svog kazališta

Češka beseda Zagreb od 7 studenog do 9 prosinca 2015 kazališnim je festivalom slavila 140 godina svoje kaza-lišne aktivnosti Kako bilježe Besedine kronike, godinu

dana nakon osnutka ove najstarije češke manjinske udruge u Hrvatskoj u njoj je odigrana i prva kazališna predstava, dra-ma Svatopluk a Rostislav koju je napisao osnivač Besede Josef Václav Frič, čije ime danas nosi i kazališna skupina ČBZ U sklopu festivala posvećenog ovom značajnom i rijetkom jubi-leju izvedene su četiri predstave s ukupno 50 glumaca Najprije su nastupili najmlađi glumci iz kazališne skupine Záhřebské sluníčko koji su izveli igrokaz O vesele mašince Zatim su mla-di glumci Kazališne skupine J V Frič izveli predstavu Ve stínu Martine Marinković Plehati posvećenu problemu bullyinga Bila je organizirana i kazališna radionica Svi ljudi su glumci na kojoj su se polaznici mogli upoznati s kazališnim metodama dvojice vrhunskih kazališnih pedagoga, Konstantina Stanislav-skog i Mihaila Čehova Festival je zaključen predstavom Záhře-bská Prodaná nevěsta koju je izvela Kazališna skupina J V Frič te predstava Roboti Marie Kestřankove koju su izveli polaznici tečaja češkog jezika u Besedi Proslavom ovog jubileja Češka beseda Zagreb je potvrdila da njena kazališna aktivnost ima dugu tradiciju, ali i budućnost M. L.

SUSRETI

28

Knjiga o Češkoj besedi Rijeka

Nakon što je 2014 proslavila svo-ju 20 godišnjicu, Češka beseda Rijeka 2015 je dobila i svoju

monografiju, objavljenu dvojezično na hrvatskom i češkom Knjigu je izda-la NIU Jednota, a priredila ju je Zdena Steckerová, s time da su svoje priloge napisali i drugi istaknuti članovi Besede, od prvog predsjednika Antuna Řeháka do sadašnje Fanike Husak Knjiga do-nosi prikaz rada svih Besedinih sekcija – plesnih, kazališnih i pjevačkih, a govo-ri se i o nastavi češkog koju vodi Kreši-mir Špralja, biltenu Naše řeč koji uređuje

Snježana Herceg, a posebno mjesto do-bio je najveći Besedin pothvat – izgrad-nja Češkog doma Tomáša Garriguea Masaryka 2009 , uz potporu hrvatske i češke vlade, Primorsko-goranske župa-nije, Saveza Čeha, Savjeta za nacionalne manjine i drugih donatora Češki dom danas je u funkciji i kao hostel, no to je tek dio uloge koju ova udruga ima u kulturnom i društvenom životu Rijeke koja će 2020 biti Europska prijestolnica kulture Riječka Češka beseda najudalje-nija je od manjinskog središta Daruvara i jedina je na obali Jadrana M. L.

Lužičke Srbe dojmio položaj Čeha u Hrvatskoj

Hrvatski Česi u Zagrebu i Daru-varu bili su 16 i 17 listopada 2015 domaćini seminara sla-

venskih manjina okupljenih u Federa-ciju unije europskih manjina (FUEN) koja djeluje već 60 godina, a čije člani-ca je i Koordinacija vijeća češke manji-ne u Hrvatskoj Osim domaćina, zbog nedostatka financijskih sredstava na seminaru su se okupili predstavnici samo četiri manjine – Lužičkih Srba iz Njemačke, Rusina iz Ukrajine, Rusa iz Poljske i Hrvata iz Srbije, no pridružili su im se i predstavnici Srba, Roma i Ma-đara iz Bjelovarsko-bilogorske županije FUEN ima tri radne skupine od kojih jedna okuplja slavenske manjine i cilj joj je razvoj suradnje između pojedinih manjina i razmjena iskustva Na skupu je bio i potpredsjednik FUEN-a, pred-stavnik Lužičkih Srba Bjarnat Cyž kojeg se posebno dojmio koncept čeških ško-la u Hrvatskoj Ujedno je najavio da će

FUEN u Bruxellesu otvoriti ured koji će lobirati za projekte europskih manjina, a cilj je izboriti se i za jedno zastupničko mjesto u Europskom parlamentu

„Naša manjina ima sličan položaj kao i češka u Hrvatskoj Imamo škole, dvojezičnost, ali vi ste u boljoj situaciji vezano uz političko predstavljanje“, rekao je Dawid Statnik, predsjednik glavne lu-žičkosrpske manjinske udruge Domowi-na, pojasnivši da Lužički Srbi nemaju zastupnika u parlamentu FUEN inače organizira Europeadu, prvenstvo europ-skih manjina u nogometu Na dosadašnja tri prvenstva odlične rezultate dvaput su postigli Hrvati iz Srbije U Zagrebu su domaćini seminara FUEN-a bili Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba i Češka beseda Zagreb, a u Daruvaru Ko-ordinacija vijeća češke manjine Sudionici seminara posjetili su u Daruvaru središ-nje institucije češke manjine, a posjetili su i Daruvarski Brestovac M. L.

Hezky česky u Sisku

Povodom desete godišnjice Češke besede Sisak, 7 svibnja 2016 javnosti je predstavljena

knjiga Hezky česky (Lijepo češki), iz-dana dvojezično na hrvatskom i češ-kom Osim poviješću udruge, knjiga se bavi i doseljenjem Čeha u Hrvat-sku i na sisačko područje, istaknutim Česima te djelovanjem Češke Besede koja je u Sisku kratko postojala na-kon 1928 Knjigu su priredili Nikola i Iva Vidović te Željko Rakarić, a izdali NIU Jednota i Savez Čeha Tekst je na češki osobno prevela predsjednica Saveza Čeha Libuše Stranjik M. L.

Bjarnat Cyž u razgovoru s novinarima Matom Pejićem i Lenkom Lalić

SUSRETI

29

Novi uspjesi OKA JADRANA: nastava na češkom u Bibinjama

U prošlom broju Susreta izašao je članak Neumorno OKO JADRA-NA pa da ne bi bilo da smo stali

nakon prve pohvale: i dalje neumorno radimo na razvoju češko-slovačko-hr-vatskih odnosa, družimo se, učimo (se) i širimo dobro ime Češke i Slovačke na području Hrvatske Osim druženja naših članova – što je više šlag na tor-ti nakon puno posla, sudjelovali smo u više kulturnih i sportskih programa (po-časni gosti na Danu raznolikosti u Za-dru, Karneval na otoku Viru tim OKO JADRANA je i ove godine sudjelovao na humanitarnoj manifestaciji WINGS FOR LIFE u Zadru, u Osnovnoj ško-li Bibinje imali smo svoj mali božićni štand pa smo svu zaradu podijelili za UNICEF-ov program Škola u Africi te za kupnju knjiga u OŠ Bibinje)

Krajem rujna 2015 u OŠ Bibinje smo pokrenuli nastavu češkog jezika po modelu C Bibinjska osnovna škola je tako postala prva škola u Dalmaciji gdje se održava redovita nastava češ-kog jezika (nastava je jednom tjedno u trajanju od tri sata) U ovoj školskoj godini nastavu pohađa devet učenika iz okolnih škola (Zadar, Biograd, Pako-štane…) i djeca su od prvog do petog razreda Pretežno se radi o djeci iz mi-ješanih brakova, ali nastava je otvorena svima zainteresiranima Pokretač nasta-ve bila je naša Udruga uz veliku pomoć saborskog zastupnika Vladimira Bile-ka te zahvaljujući otvorenom pristupu ravnateljice škole Mirke Sikirić koja je s oduševljenjem prihvatila mogućnost nastave češkog jer kako sama navodi, puno gostiju u Zadru i okolici su upravo Česi (i Slovaci) Kako nam rastu djeca,

tako se intenzivno pregovara o nastavi slovačkog jezika, zahvaljujući neumor-nom trudu dopredsjednice Udruge Mo-nike Sunare pa će od rujna 2016 početi nastava slovačkog jezika, ne samo u Bi-binjama nego i u Šibeniku

Drugi veliki projekt koji je OKO JA-DRANA ostvarilo je Večer češko-slovač-ke kulture u Tkonu na otoku Pašmanu Uz nastup čeških i slovačkih folklornih ansambala, članice Udruge su prezen-tirale delikatese – tipičnu hranu i piće iz Slovačke i Češke Degustacija tra-dicionalnih kolača, sireva, alkoholnih napitaka i sličnog bila je vrlo uspješna te Udruga planira ove godine napraviti Večeri češko-slovačke kulture na Pašma-nu, Viru i u Zadru Veselimo se uspješ-

nom druženju uz domaće i strane goste kojima možemo na ovaj malo drugačiji način usred ljetne sezone prezentirati češku i slovačku kulturu i kuhinju Osim ovih velikih projekta, OKO JADRANA surađuje s češkom i slovačkom ambasa-dom, u stalnom smo kontaktu sa Save-zom Čeha te Savezom Slovaka, pratimo i prevodimo za češke i slovačke dele-gacije, sportske klubove (dogovaramo prijateljske utakmice u košarci, odboj-ci, nogometu) te pripremamo suradnju među gradovima – kraljevski grad Nin će uskoro potpisati Sporazum o suradnji sa slovačkim rudarskim gradom Nová Baňa Suradnja među drugim grado-vima u Hrvatskoj i Slovačkoj se pripre-ma… Barbora Veselić

Napokon obnovljeno Češko-hrvatsko društvo u Pragu

Nakon više od 15 godina u svibnju 2016 napokon je u Pragu opet započelo djelovati Češko-hrvatsko druš-tvo, udruga osnovana 1993 kao pandan Hrvatsko-

češkom društvu iz Zagreba Predsjednica Društva je Ivana Tichá, a potpredsjednica Manja Tuček Tichá Poslanje Druš-tva je ostvarivanje i produbljivanje suradnje između Češke i Hrvatske, a među ciljevima je navedeno i pomaganje hr-vatskoj, odnosno češkoj manjini u očuvanju njihovog kultur-nog identiteta i povezivanju s matičnim zemljama, suradnja među kulturnim, znanstvenim, sportskim, humanitarnim, turističkim i gospodarskim društvima u Češkoj i Hrvatskoj,

posredovanje u kontaktima, suradnja sa srodnim udrugama u Hrvatskoj, doprinos boljem informiranju češke javnosti o Hrvatskoj te promocija hrvatskih proizvoda i usluga u Češkoj i čeških u Hrvatskoj M. L.

SUSRETI

30

U Zagrebu imenovana Ulica Marije Radić

Zagreb je napokon dobio ulicu na-zvanu po jednoj Čehinji U subotu 12 ožujka 2016 održana je sve-

čanost imenovanja Ulice Marije Radić u zagrebačkom naselju Špansko koja je ime-novana u čast političarke i publicistkinje Marije Radić, supruge i najbliže suradnice Stjepana Radića, na prijedlog Organizacije žena HSS-a „Hrvatsko srce“ Gradske če-tvrti Stenjevec Uz više desetaka članova i dužnosnika HSS-a, pripadnika češke ma-njine, članova Hrvatsko-češkog društva i drugih građana, na svečanosti je bio i pra-unuk Marije i Stjepana Radića August Tu-rina koji je novinarima izjavio da je ime-novanje jedne zagrebačke ulice po Mariji Radić značajan podsjetnik na velika djela koja je učinila za hrvatski narod, a po-sebno za prava hrvatskih žena u društvu „Kao potomci velikana Stjepana i Marije Radić uvjereni smo da će spomen na nju kroz imenovanje ove ulice posebno našim mladim naraštajima dati kontinuiran do-datan poticaj da prouče cjelokupnu povi-jesnu i društvenu ostavštinu koju je svom hrvatskom narodu u nasljeđe ostavila naša babička Marija Radić“, kazao je Turina

Predsjednik HSS-a Branko Hrg, ujed-no i gradonačelnik Križevaca, izrazio je ponos što je Marija Radić bila počasna građanka toga grada U svom je govoru po-

ručio da je imenovanje Ulice Marije Radić dodatan doprinos osvjetljavanju osoba i događaja iz hrvatske povijesti koji su pola stoljeća bili skrivani Predsjednik Gradske organizacije HSS-a Grada Zagreba Nenad Matić podsjetio je da je na inicijativu HSS-a 2007 u Zagrebu postavljen spomenik Stje-pana Radića, a 2014 , u suradnji s Hrvat-sko-češkim društvom, i spomen-ploča na kući u Mihanovićevoj ulici gdje je Marija Radić provela zadnje godine života i umrla

O zaslugama Marije Radić, posebno za prava žena, govorila je predsjednica Organizacije žena HSS-a „Hrvatsko srce“ Marija Ledinski Anić koja je istaknula da se malo žena u svjetskoj politici može us-porediti s Marijom Radić „Iz jedne ure-đene europske zemlje zbog ljubavi prema Stjepanu Radiću došla je u Trebarjevo Desno, u blato do koljena, i podizala dje-cu dok joj je suprug robijao zbog borbe za prava hrvatskog naroda“, kazala je Ledin-ski Anić, dodavši da je želja Hrvatskog srca da i u drugim hrvatskim mjestima ulice u što većem broju budu imenovane po ista-knutim ženama iz hrvatske povijesti

Potpredsjednica Češke besede Za-greb Marina Kolaček Novosel podsjetila je da je ta najstarija udruga češke manjine u Hrvatskoj osnovana iste godine kada je rođena Marija Radić za koju je kazala da je

jedna od mnogih Čeha kojima je Hrvatska postala nova domovina

Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac podsjetio je na doprinos koji je ova udruga proteklih godina dala popularizaciji Marije Radić u hrvatskoj i češkoj javnosti Uz postavljanje spomen-ploče u Mihanovićevoj ulici u Zagrebu, među tim aktivnostima je i postavljanje spomen-ploče u crkvi svetog Norberta u Pragu gdje su se Marija i Stjepan Radić vjenčali „Bez potpore Marije Radić Stje-pan Radić ne bi postao vodeći hrvatski političar svoga doba i stoga njihov brak na neki način simbolizira i hrvatsko-češ-ko prijateljstvo“, kazao je Lipovac U ime gradonačelnika Milana Bandića nazočne je pozdravio predsjednik Vijeća Gradske četvrti Stenjevec Vladimir Andrić, a po-zdrave nazočnima na svečanosti uputio je i češki veleposlanik Martin Košatka M. L.

Moravski Hrvati grade Muzej, a izdali su i CD

Protekla je godina dana od početka građevinskih radova na Muzeju mo-ravskih Hrvata koji će se nalaziti u

Hrvatskom domu u centru sela Jevišovke u južnoj Moravskoj Dom je 2008 kupila hrvatska vlada s namjerom da se u njemu uredi muzej, a zahvaljujući financijskoj potpori češke vlade 2015 se moglo poče-ti s rekonstrukcijom stare zgrade „Nakon godinu dana intenzivnih radova možemo reći da je prvi dio za nama Ove godine će se uz prvobitnu zgradu izgraditi još jedna nova i uredit će se izložba Računamo da će muzej biti otvoren 2017 “, kaže Jan Kopřiva, predsjednik Udruge građana hrvatske na-rodnosti u Češkoj koji koordinira projekt

Druga dobra vijest iz života morav-skih Hrvata je da je Savjet za nacionalne manjine češke vlade preporučio vladi da proširi ratifikaciju Europske povelje o re-gionalnim ili manjinskim jezicima i na hr-vatski jezik Dosad se u češkoj Povelja od-nosila samo na njemački, poljski, slovački i romski jezik „Proširenje na hrvatski jezik primamo vrlo pozitivno Za nas je to izraz

svojevrsnog priznanja činjenice da Hrvati u Moravskoj žive S  obzirom na to da je naša zajednica mala, za mnoge smo izvan fokusa“, kaže Lenka Kopřivová koja pred-stavlja hrvatsku manjinu u Savjetu

Sa starim hrvatskim dijalektom koji koriste Hrvati u Moravskoj povezan je još jedan veliki kulturni pothvat koji je Udruga poduzela 2016: izdanje glaz-benog CD-a O 106 – Písně moravských Chorvatů Stare pjesme u modernom shvaćanju snimila su dva praška glazbena zbora, La Grande Bande i kapela Praški fržoni „Nismo željeli izdati samo CD s  narodnim pjesmama Željeli smo da netko nakon što posluša CD može mašta-

ti, otići među Hrvate, upoznati ih, zaba-viti se i plakati s njima Zato smo pozvali na suradnju skladatelja Matěja Kroupu koji je uspio stvoriti sjajan aranžman koji će vas svojim slikovitošću naposto progu-tati“, objašnjava Lenka Kopřivová

Materijal koji je Kroupi poslužio kao temelj za njegov rad sam je za sebe uni-katan Radi se naime o zvučnim snimka-ma koje je prije više od sto godina snimio moravski etnograf František Pospišil On se 1910 uputio među Hrvate u okolici Mi-kulova sa svojim fonografom, u to doba značajnim izumom koji je omogućavao snimanje i arhiviranje zvuka Snimke do danas čuva Fonografski arhiv u Beču „Osim s Pospišilovim snimkama, Kroupa je radio i s rezultatima terenskog rada ne-koliko drugih istraživača zahvaljujući koji-ma se sačuvala glazbena baština moravskih Hrvata“, dodaje Kopřivová Rezultat toga je 18 pjesama koje, s dubokim poštovanjem prema tradiciji, prezentiraju današnjoj pu-blici glazbenu baštinu moravskih Hrvata Lenka Kopřivová

SUSRETI

31

Moravski Hrvati iz Charvátske Nove Vesi povezali se s Vrbovcem i Dubravom

Břeclav, grad na krajnjem jugoi-stoku Moravske s 25 000 stanov-nika koji je zahvaljujući svom

zemljopisnom položaju od svih čeških gradova fizički najbliži Hrvatskoj po-stao joj je bliži i u duhovnom smislu Tamošnje Kulturno-umjetničko druš-tvo Charvatčané od 25 do 27 rujna 2015 ugostilo je članove Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Petar Zrinski iz Vrbovca i članove pjevačke skupine Češke besede Zagrebačke žu-panije iz Dubrave i time ostvarilo svoju želju da uspostavi suradnju s folklor-nim skupinama iz Hrvatske Zasluge za to pripadaju predstavniku češke manjine u Zagrebačkoj županiji Franji Vondračeku koji je uspio povezati sva tri ansambla i organizirati im putovanje u dio Češke koji s Hrvatskom ne veže samo zemljopisna blizina, nego prije svega tamošnji moravski Hrvati koji su se doduše uglavnom asimilirali, za ra-zliku od poznatijih moravskih Hrvata protjeranih nakon 1948 iz sela Jevišov-ka, Dobré Pole i Nový Přerov u okolici Mikulova koji još odolijevaju asimilaci-ji I dok se o njima u hrvatskoj javnosti ipak nešto zna, o Hrvatima na područ-ju Břeclava znaju rijetki Oni su doduše korpusu moravskih Hrvata pridruženi tek 1919 jer njihova sela – Charvátská Nová Ves i Poštorná koje su danas sa-stavni dio Břeclava te obližnji Hlohovec do tada su pripadali Austriji No i jed-nu i drugu skupinu hrvatske manjine povezivalo je to što su živjeli na ima-njima velikaške obitelji Liechtenstein, što je u vrijeme feudalizma za seljake bilo važnije od pripadnosti nekoj dr-žavi ili pokrajini Liechtensteini su bili protestanti, no na svoje posjede koji su opustjeli tijekom ratova primali su i ka-tolike Hrvate koji su bježali od Osman-lija cijeneći ih kao dobre ratare, voćare, vinare, pčelare i ribolovce Hrvati su se 1533 naselili u Poštorni koja je po njima nazvana i Unter Krabatten, tj Donji Hrvati, te su osnovali selo Obern Krabatten, kasnije nazvano Charvátská Nová Ves Oko 1570 osnovali su i selo Bischofward, kasnije nazvano Hloho-vec Sva tri sela nalazila su se nedaleko sjedišta Liechtensteina, dvorca Valtice koji je danas, zajedno s obližnjim dvor-cem Lednice i cijelim arealom površine 283 četvorna kilometra pod zaštitom

UNESCO-a kao dio svjetske kulturne baštine I dok su njihovi sunarodnjaci u okolici Mikulova živjeli u njemačkom okruženju te su lakše sačuvali hrvatski identitet, Hrvati pored Valtica brže su podlegli asimilaciji jer su bili okruženi jezično bližim češkim stanovništvom

Asimilacija je dovršena tijekom 19 stoljeća i danas je jedini vidljivi znak hrvatske nazočnosti toponim Charvát-ská Nová Ves, kao i prezimena kao što su Jankovič, Grbavčic, Mikulič, Košu-lič, Křižanič, Popovič, Vlašic, Radkovič, Geršic i slična kod kojih je hrvatsko po-rijeklo evidentno Njihovi nositelji da-nas se osjećaju Česima, ali ponosni su na svoje hrvatske korijene, iako su od predaka zadržali tek nekoliko izraza, kao što su „pada kiša“ ili „laku noć“ I narodna nošnja članova zbora Charvat-čané, posebno kape, slična je nošnjama u Hrvatskoj

Goste iz Vrbovca i Dubrave sr-dačno su ugostili predsjednik skupine Charvatčané Martin Radkovič i povje-sničar Miroslav Geršic koji je 2013 na češkom objavio knjigu Dolazak Hrva-ta na područje Valtica i kneževski rod Liechtensteina Kad je u pitanju povijest Břeclava i tamošnjih Hrvata, Geršic je doista prava hodajuća enciklopedija te je goste detaljno upoznao s poviješću i zanimljivostima tog dijela Moravske Inače, povod za posjet Břeclavu bile su

Svetovaclavske svečanosti tijekom ko-jih su HKUD Petar Zrinski i pjevačka skupina Češke besede Zagrebačke žu-panije nastupili na središnjoj priredbi i oduševili mjesnu publiku Břeclav je 26 rujna posjetio i praški nadbiskup kardi-nal Dominik Duka i predvodio misu u crkvi svetog Václava koja je slavila svo-ju 20 godišnjicu Riječ je o modernoj zgradi koja je svojom vanjštinom i unu-trašnjošću doista remek-djelo suvreme-ne češke sakralne arhitekture Kardinal Duka na kraju mise pozdravio je goste iz Hrvatske na hrvatskom s „dobro doš-li“ i rado se odazvao molbi da se s njima fotografira za uspomenu Od predsjed-nika Hrvatsko-češkog društva Marijana Lipovca kardinal Duka dobio je na dar glasilo HČD-a Susreti, dok mu je Fra-njo Vondraček darovao svoju knjigu Češki sveci Putovanje u Břeclav bio je poseban doživljaj za članove Češke be-sede Zagrebačke županije jer njihovi preci na područje Vrbovca doselili su se upravo iz tog dijela Moravske „Mi moravski Hrvati i vi hrvatski Morav-ljani imamo mnogo toga zajedničkog i stoga naše druženje ima perspektivu“, kazao je Martin Radkovič tijekom dru-ženja uz hrvatske i moravske pjesme i nezaobilazno moravsko vino Plan je da uzajamni posjeti članova tri folklorne skupine postanu tradicija

Marijan Lipovac

SUSRETI

32

U 89 godini života u gradiću Do-břichovice nadomak Praga 6 lipnja 2015 umro je veliki češki

književnik, publicist i disident Ludvík Vaculík Malo je javnih osoba, pa tako i književnika, koji su kao Vaculík s ne-umornim entuzijazmom i ustrajnošću stajali na braniku slobode, ponekad na kocku stavljajući gotovo sve Bio je jedan od onih koji ne samo da su propitkivali granice ljudske slobode nego su ih dje-lima i sami mijenjali A takvih je u ono vrijeme i u onoj Češkoj (Čehoslovačkoj) bilo malo

Ludvík Vaculík rođen je 23 srpnja 1926 u Brumovu, gdje je završio osnov-no i srednjoškolsko obrazovanje U go-dinama 1941 – 1946 radio je u Batinim tvornicama obuće, a 1946 upisuje po-litičko-novinarski Fakultet političkih i društvenih znanosti u Pragu, na kojem je diplomirao 1950 Premda je u razdo-blju nakon dolaska komunista na vlast 1948 bio zagovornik komunističke ide-ologije, njegovi se ideali postupno razbi-jaju o zbilju režimskoga terora i straho-vlade U šezdesetima stoga postaje jedan od vodećih reformnih komunista koji su težili „socijalizmu s ljudskim licem“, otvoreno iskazujući protest zbog aktual-nog stanja U tom smislu svakako valja

istaknuti neizbrisiv trag koji je ostavio u tjedniku Literární noviny (Književne novine), u čije uredništvo dolazi 1965 Upravo je Vaculík među najzaslužniji-ma što se spomenuti tjednik profilirao kao glavna liberalno-kritička platforma u osvit i za vrijeme Praškoga proljeća, platforma koja je postala jedan od nosi-telja vala liberalizacije i demokratizaci-je češkoga društva sredinom šezdesetih godina Kada Vaculík 27 lipnja 1968 (dakle svega mjesec i pol prije interven-cije udruženih snaga Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj) na stranicama tjedni-ka Literární noviny objavljuje glasovit i utjecajan manifest Dvije tisuće riječi, koji se uz partijski Akcijski plan smatra naj-važnijim programatskim tekstom Praš-koga proljeća i koji je potpisalo više od sto tisuća građana, časopis je dosegnuo nakladu od nevjerojatnih tristo tisuća primjeraka! Zahvaljujući osobama po-put Vaculíka imperativ za slobodu te ne-izvjesne 1968 pokucao je tako na vrata gotovo svakoga doma u Čehoslovačkoj

Manifestu Dvije tisuće riječi pret-hodio je autorov referat na IV kongre-su Saveza čehoslovačkih književnika u lipnju 1967 Referat je imao silan utje-

caj ne samo na Vaculíkov život (izgu-bio je posao i postao zabranjeni pisac), nego i na društveno-politička strujanja u Čehoslovačkoj U njemu se Vaculík odvažio reći ono što su mnogi osjećali, ali su bili odveć preplašeni da bi o tome mogli javno progovoriti Upozoravajući na nesposobne ali podobne na svim važ-nim funkcijama i institucijama u drža-vi, ukazujući na brojne višeznačnosti u čehoslovačkom ustavu koje su omogu-ćavale proizvoljna tumačenja ovisno o povijesnom trenutku (a uvijek na račun civilnih sloboda), javno progovarajući o cenzuri tiska, o sveprisutnoj atmos-feri straha i terora, Vaculík je šokirao izaslanika češke Komunističke partije Jiříja Hendrycha koji demonstrativno napušta kongres, dok je sam Vaculík izbačen iz Partije, kao i iz Saveza čeho-slovačkih književnika U vrijeme kad se o njoj tek potajice i sa zamuckivanjem šaputalo, Vaculík je svojim referatom takoreći pred svima vrištao o slobodi, bez diplomatskog izvrtanja, s iskreno-šću koja je bila gotovo nestvarna za one prilike, svjestan da „sloboda može zaista postojati tek tamo gdje se o njoj ne mora govoriti“ Vaculík je naizgled izgubio sve,

In memoriam Ludvík Vaculík (1926. – 2015.)

trijumf slobode##Matija Ivačić

Nakon odlaska Václava Havela, Češka je ostala bez još jednoga simbola otpora komunizmu. U vrijeme kad su kompromisi, politički i moralni, bili svakodnevica, Vaculík je odabrao put slobode pod cijenu progona

SUSRETI

33

ali u zbilji izašao je kao moralni pobjed-nik jer se – kako se sam prisjetio 1990 – „oslobodio dugogodišnje krivnje zbog bespomoćne šutnje“ Bio je to jedan od vrhunaca Praškoga proljeća

U dvadesetogodišnjoj eri tzv nor-malizacije, a zapravo obnovljene stra-hovlade karakteristične za staljinističke pedesete, Vaculík je, dakako, bio zabra-njen, no ne i utišan autor Štoviše, pot-kraj 1972 osniva slavnu Ediciju Petlice, jednu od glavnih čeških samizdatskih edicija u kojoj je do 1989 objavljeno ukupno četiristotinjak naslova i zbog koje je Vaculík redovito pozivan na po-licijska saslušanja U Ediciji Petlice, sa sjedištem u praškom stanu supružnika Vaculík, djela su objavljivali autori za koje je prostor oficijelne književne ko-munikacije bio nešto zabranjeno, ali i odbojno Akteri proizvodnoga procesa strojopisnih izdanja u Ediciji – bilo da su posrijedi knjigoveže, prepisivači ili sami autori – nerijetko su bili policijski progonjeni, a neki čak i osuđeni na vi-šegodišnje zatvorske kazne No Ediciju Petlice, koja je u sedamdesetim i osam-desetim godinama prošloga stoljeća bila jedna od posljednjih utvrda (umjetnič-ke) slobode u Češkoj, bilo je nemoguće ugušiti Vaculíkov je prinos paralelnoj, neslužbenoj češkoj kulturi nemjerljiv, kao što je nemjerljiv i njegov prinos ra-zvoju demokratskih procesa u Čehoslo-vačkoj Uostalom, ne čudi da je upravo Vaculík bio jedan od prvih potpisnika glasovite Povelje 77, kojom je početkom 1977 iz Čehoslovačke u svijet odaslan vapaj za temeljnim ljudskim slobodama

Vaculík nije bio samo borac za slo-bodu i organizator književnog života koji je bujao u podzemlju, nego i jedan od vodećih književnika svoga vreme-na čija su djela bila dubinski povezana s autorovim društvenim angažmanom Ukoliko je bio opterećen krivnjom zbog vlastite šutnje, te se krivnje – kako je sam priznao – oslobodio na kongresu Saveza književnika 1967, ali podjednako važan moment u smislu Vaculíkove političke i moralne katarze predstavlja njegov cije-

njeni roman (inače drugi po redu) Sjeki-ra (Sekyra, 1966 ) U ovom autobiograf-skom romanu pripovjedač se suočava s političkim (komunističkim) dogmatiz-mom utjelovljenim u liku vlastita oca, spram kojeg se postupno sve negativnije određuje U komunističkoj eri Vaculík će objaviti još nekoliko romana među koji-ma se posebice ističu Zamorci (Morčata; objavljeno 1977 u Torontu u egzilskoj nakladničkoj kući Sixty-Eight Publis-hers, koju su osnovali i vodili bračni par Josef Škvorecký i Zdena Salivarová) te Češka sanjarica (Český snář; objavljeno 1983 također u Torontu), žanrovski hi-bridno djelo u kojem pripovjedač imena Ludvík Vaculík u obliku dnevnika opisu-je godinu dana vlastita života, ocrtava-jući ujedno i društveno-političku fresku svoga vremena, a posebice disidentski milje Češkoj sanjarici često se stoga pri-stupa prije kao vrijednom svjedočanstvu „iz prve ruke“ o onodobnim disident-skim krugovima, nego kao fikciji Nakon 1989, kada mu je omogućen povratak u prostor službene književne komunikaci-je, Vaculík će objaviti još nekoliko roma-na, između ostalih Kako se prave muška djeca (Jak se dělá chlapec, 1993; 2000 objavljeno i u Hrvatskoj), Put na Praděd (Cesta na Praděd, 2001 ) i dr Ipak, naj-veći dio Vaculíkova opusa zauzima izni-mno cijenjen feljtonistički rad, koji ga je privlačio od kraja šezdesetih i čiji je izbor objavljen u ukupno devet knjiga Njego-vi feljtoni, koji su ga dobrim dijelom i proslavili u češkoj javnosti, u pravilu su društveno i politički kritički intonirani, a nerijetko su protkani humorom

Ludvík Vaculík ovjenčan je brojnim nagradama i priznanjima: 1975 dobio je nagradu Egona Hostovskog za roman Zamorci, 1987 Nagradu Jaroslava Sei-ferta za feljtonistiku, 1996 dodijeljen mu je Red T G Masaryka III razreda za prinos demokraciji, sljedeće godine dobiva Mirovnu nagradu Erich Maria Remarque, 2002 prima Nagradu Karela Čapeka za feljtonistiku i beletristiku, la-ureat je Državne nagrade za književnost (2008 )…

Nakon odlaska Václava Havela (1936 – 2011 ), Češka je ostala bez još jednoga simbola otpora zatiranju ljud-skih sloboda, ali i bez velikoga književ-nika U vrijeme kad su kompromisi, kako politički tako i moralni, bili češka svakodnevica, Vaculík je odabrao put unutarnje slobode pod cijenu progo-na, a taj je put slijedio i u svom javnom angažmanu i u književnim djelima O tome, uostalom, progovara i u romanu Sjekira, u rečenicama koje možda naj-bolje opisuju njegov život: „Ja sam net-ko tko je samome sebi postavio zamke i tko je stavio lance na sebe kako bi se bojao i kako ne bi mogao natrag Slab sam, da, i bojim se, da, ali to je strah koji se širi u sve strane; nijedna strana ne nudi mi bolju početnu poziciju, a to je ipak velika sloboda, moći ići bilo kamo uz podjednaku opasnost Sada napokon mogu ići slobodno naprijed, to je moja prednost crpljena iz straha u svim smjerovima “ Rijetki su oni koji-ma je pošlo za rukom vlastite strahove pretočiti u trijumf slobode Češka je imala privilegij iznjedriti, ali i izgubiti, jednoga od njih

Vaculík nije bio samo borac za slobodu i organizator književnog života koji je bujao u podzemlju, nego i jedan od vodećih književnika svoga vremena čija su djela bila dubinski povezana s autorovim društvenim angažmanom

„Zagreb mi uopće ne djeluje kao grad u inozemstvu“Ludvík Vaculík, koji je sredinom de-vedesetih godina posjetio Istru gdje ga je najviše oduševio Motovun, prvi je put „službeno“ posjetio Hrvatsku u svibnju 2000 kad je u Zagrebu u Društvu hrvatskih književnika predstavljen njegov roman Kako se prave muška djeca. Tom prigodom posjetio je i Češki narodni dom gdje se susreo s članovima Hrvatsko-češ-kog društva Drugi put je Vaculík posjetio Hrvatsku u prosincu 2002 kad je bio gost Sajma knjige u Puli čije posjetitelje je posebno dojmio svojim pjevanjem moravskih pjesa-ma Tada se osvrnuo i na svoj prvi posjet kazavši: „Za posljednjeg po-sjeta Hrvatskoj bio sam iznenađen koliko je mnogo ljudi došlo na su-sret sa mnom Zagreb mi uopće ne djeluje kao grad u inozemstvu Osje-ćam se kao bilo gdje drugdje u Češ-koj, Slovačkoj, Austriji Arhitektura ima ista obilježja, poglavito iz 19 stoljeća “ M. L.

SUSRETI

34

Uz novu knjiga pisama Dušana Karpatskog Listář

Bratstvo po pismopisanju##Akademik tonko Maroević

S obzirom da smo u hrvatskoj verziji dobili sliku neprocjenjivih zasluga Karpatskog za naše pisce, čitanje Listářa treba nam pomoći u stvaranju zaokruženijega portreta Karpatskog kao čovjeka i kao djelatnika u češkoj kulturi i zbilji

Nedavno je i u Zagrebu proslav-ljena osamdeseta obljetnica ro-đenja Dušana Karpatskoga – uz

ostale zasluge i domete – jamačno naj-revnijega i najmotiviranijega prevodioca hrvatske književnosti na neki strani je-zik Sa stotinjak svezaka što ih je s na-šega jezika savjesno i nadahnuto prenio na češki (u rasponu od Krleže i Zagorke, preko Marinkovića i Matkovića, pa do Brešana i Pavličića), podigao je svoje-vrstan spomenik iznimnoj ljubavi i vo-kaciji A ne možemo preskočiti ni da je dvije kulture zadužio priređivanjem naj-opsežnijih i najmjerodavnijih antologija pjesničkih tradicija i suvremenosti: češ-ke na hrvatskom i hrvatske na češkom

Zbog višestrano prepletena anga-žmana i općenito vrlo burna i tegobna životopisa (živjelo se u „zanimljivim“ vremenima), prijatelj Albert Goldstein nagovarao je Karpatskoga da napiše svoja sjećanja i uspomene, ako baš neće pravu autobiografiju Potaknut time, skroman i samozatajan, odlučio je Dušan srediti svoju (odlično sačuvanu) koresponden-ciju s piscima iz češko-slovačkih i južno-slavenskih strana te preuzeti ulogu svje-doka složenih relacija, a tek u drugom planu iskazati i svoje mjesto u nemirima i inicijativama „kratkoga stoljeća“ iz išča-šene perspektive dijelom „ograničena su-

vereniteta“ Sređeno dopisivanje s hrvat-skim i (prevedenim) češkim tekstovima stigla je objaviti Albertova kći Simona u predviđenoj ediciji Antibarbarus, a pod naslovom Epistolar Prikazujući to iz-danje mogli smo prepoznati i istaknuti radno značenje adresata i njegovu izni-mnu bliskost s domaćim nam autorima, počevši upravo od Krleže, koji mu je uz-vratio velikom pažnjom i uvažavanjem

Pred nama je sad i češko izdanje velikog izbora iz korespondencije Du-šana Karpatskoga, naslovljeno Listář U njemu su hrvatski (i ini, ali rjeđi, juž-noslavenski) pisci dobili na češkome ne samo prijevode svojih pisama upućenih sastavljaču nego i male monografske li-terarne portrete, krokije što pomažu ra-zumijevanju konteksta

Češka je dionica ovaj put znatno uvećana, obogaćena dodatnim prilozi-ma niza korespondenata (ukupno ih je 165), što nam može poslužiti točnijem rekonstruiranju i životnih postaja i rad-nih angažmana Karpatskog Primjerice, iz posljednjega bloka u knjizi nazvana Trebišov iz dopisivanja autora s vodi-teljicom knjižnice rodnoga mu mjesta doznajemo da je rođen kao Dušan Ro-senzweig, da mu je oca 1939 Slovač-ka Republika iz tog mjesta otjerala kao Čeha i Židova, nakon čega je on uskoro

preminuo, a majka Slovakinja potom, sa sinovima, našla neko utočište u Češkoj Bibliotekarku pritom Karpatský s razlo-gom podsjeća da je on preveo i razne slovačke autore (Sladkoviča, Ondruša, Vlka) na hrvatski te da se prijateljski dopisivao – što se može vidjeti i u ovoj knjizi – sa suvremenim mu literarnim Slovacima kao što su Tatarka, Novome-ski i Bžoch Uostalom, uz sintezni pre-gled češke književnosti na hrvatskom, složio je samostalno i panoramu slovač-ke knjige

Listář je, logično, namijenjen češkoj publici, no popraćen je dvama pogovo-rima sačinjenim iz hrvatskoga rakursa, dvama tumačenjima što se odnose na ipak pretežniji dio djelovanja i kores-pondiranja Karpatskog Zaslužna bohe-mistica i izvanredna prevoditeljica Du-bravka Dorotić Sesar evocirala je etape suradnje s Karpatskim na epohalnoj Zlatnoj knjizi te podsjetila na različite situacije i različite posljedice u kojima se Karpatský našao za tzv Praškoga pro-ljeća i tzv Hrvatskog proljeća: u prvome je pretrpio ozbiljne represalije, drugo je vrlo malo osjetio (već 1970 izbivao je dulje vrijeme iz Hrvatske) Pogovor Zdravka Zime iz pera je književnoga kritičara duboko zainteresirana za kom-parativne odnose i posebne srednjoeu-

SUSRETI

35

ropske koordinate duhovnih veza, pa stoga i jednoga od najučestalijih prati-telja i komentatora svih pothvata i do-meta Karpatskog Kao kuriozitet Zima napominje kako je naš korespondent uspostavio povlaštene odnose s Kafkom (ipak, ne s Franzom, već s Vladimirom), s Čapekom (ali ne s Karelom, nego s Janom Blahoslavom) i Kunderom (ni-pošto s Milanom, „samo“ s Ludvíkom) Naravno, poigravanje s glasovitim pre-zimenima nije umanjivanje uloge „ma-nje znanih nosilaca istoga pedigrea“, jer riječ je o vrijednim i dragim suputnici-ma sastavljača knjige

S obzirom da smo u hrvatskoj ver-ziji izdanja dobili sliku neprocjenjivih zasluga Karpatskog za naše pisce i nje-gove prijateljske prisnosti s velikanima i epizodistima, čitanje (ili koncentrira-no listanje) Listářa treba nam pomoći u stvaranju određenijega profila ili za-okruženijega portreta Karpatskog kao čovjeka i kao djelatnika u češkoj kulturi i zbilji Bez pravih jezičnih kompetenci-ja, ali s uživljavanjem u kontekst, dobio sam uvjerljivu sliku ustrajna zagovorni-ka i dosjetljiva promotora autentičnih literarnih vrijednosti, čitatelja i prija-telja gotovo svih protagonista češkoga

Parnasa i žive „podzemne“ literarne agilnosti

Uvidjet ćemo kako je Karpatský ne-posredno po diplomiranju postao vrlo agilan pratitelj aktualnih tokova i ured-nik u časopisu Plamen, zainteresiran za „odleđivanje“ domaće literarne scene i

postupno otvaranje prema suvremeni-jim, modernijim, zapadnoeuropskim tendencijama, gdje je import iz Jugo-slavije mogao također imati stanovitu posredničku funkciju Nepreskočivi su emotivni komentari Karpatskog o ko-legama i prijateljima iz mladenačkog razdoblja, suborcima u razbijanju pre-drasuda i zalaganju za nove vrijednosti, ponajprije o „bratskome“ Jiříju Fied-leru, zatim Vladimiru Miltneru, Jani Štroblovoj, pa Pavelu Juračeku, Otakaru Chaloupki, Viktoru Kudělki Riječ je i o razmjeni prvih literarnih pokušaja, o raspravljanju oko nametnutih proble-ma A tih nije bilo malo, jer su izdanja i zabranjivana, objavljivanja onemogu-ćivana i pisci stavljani na led Tako je i Karpatský doživljavao zabrane tiskanja,

pa se morao javljati pod pseudonimima ili tuđim imenima Njegovo važno lek-sikografsko djelo Mali labirint literature izašao je 1982 s potpisom (spomenu-toga) Kudělke Uživanje u pismima iz mladenačke faze uvećano je ironičnim tonovima i bespoštednom zafrkanci-

jom, poigravanjem nonsensom, u čemu su Karpatský i sugovornici (napose Jir-ka Fiedler) prethodili inače glasovitom uzorku češkoga humora zvanoga Teatar Járe Cimrmana

Ne mogavši, i ne znajući, iscrpsti gusti sadržaj Listářa, posebnu pozornost želim posvetiti epizodi Dušanova od-nosa prema pjesništvu Premda je sam vrlo rano raskrstio s pokušajima stiho-tvorenja, ostao je čitavoga života vjeran pjesništvu kao najvišoj realizaciji svih mogućnosti jezika te je praćenju, pu-bliciranju i prevođenju stihova darovao maksimum sabranosti, znanja i volje Upravo je dirljivo poštovanje prema – budućem nobelovcu – Seifertu kojega upoznaje u osamnaestoj godini, pa stra-stveno zalaganje za Hola pa reafirmaci-ja Palivca (i kao prevoditelja modernih klasika i suputnika Hore i Halasa), pa apologija Františeka Halasa, za kojega još kaže da mu je najmiliji poetski au-tor Uostalom, u Zlatnoj knjizi došla je na svoje ta ljubav prema češkoj poeziji, a hrvatskoj se pak odužio u analognom, simetričnom izdanju

Zaključujući, Karpatský nije sačinio prave memoare, ali jest stvorio „auto-portret kroz druge“, produbljenim dru-ženjima i empatijskim čitanjima te kom-plementarno ukriženim prevođenjima U znak zahvalnosti s naše hrvatske stra-ne slažem akrostišni pozdrav:

Dragi moj Duško, po EpistolaruUpoznali smo tvoje prijatelje,Što pružilo nam pravo je veselje,A nastavlja se i sad u Listářu

Načinio si spomenik svom maru Kolike li si ispunio želje!Al vidi se i vrijeme koje melje,Radu zahvalit treba ko i daru

Podrijetlo češko životno te prati,Al pristrano te rado posvajaju,Tebi zahvalnost dugujuć, Hrvati

Sonet je više nego skroman, prosti!Krenuo tek je da bljesne na krajuYpsilon, simbol tvoje dvostranosti

Akademik Tonko Maroević s Dušanom Karpatskim na proslavi njegovog 80. rođendana u Zagrebu u svibnju 2015.

Premda je sam vrlo rano raskrstio s pokušajima stihotvorenja, ostao je čitavoga života vjeran pjesništvu kao najvišoj realizaciji svih mogućnosti jezika te je praćenju, publiciranju i prevođenju stihova darovao maksimum sabranosti, znanja i volje

SUSRETI

36

Ivan Zajc i opera Nikola Šubić Zrinjski u Češkoj

Omiljen kod publike usprkos kritičarimaIzvedba djela Ivana Zajca u češkim

zemljama uvijek je imala svoje lice i naličje – dok su u široj publici nje-

gove veće i manje skladbe bile omiljene, stavovi glazbenih kritičara razlikovali su se ovisno o društvenoj i političkoj situa-ciji Na prijelazu iz 19 u 20 stoljeće po-jedini brojevi iz Zajčevih opera i opereta i posebno njegovi zborovi pojavljivali ne samo na programima koncerata poznatih pjevačkih društava, nego su se izvodili i na selu Velik interes čeških pjevačkih društava posebno je uživao zbor U boj iz opere Nikola Šubić Zrinjski koji je bio objavljen u češkim zbirkama Sokolské sbory, Hlahol. Sbírka čtverozpěvů pro mužské hlasy i Sbory pro mužské hlasy, a po Češkoj se širio i posredovanjem pje-smarice Zbori za štiri moške glasove koje je u Ljubljani 1897 izdao Josip Kerin Konrad Wangler je u Pragu objavio ver-ziju za klavir u zbirci Slovanské hymny a národní pochody pro piano, a duet i fi-nale iz Zrinjskog izveo je 1889 na svom koncertu damski pjevački zbor Ludiše u Jičínu U Vysokom Mýtu su ga 1892 izve-li đaci i učitelji gimnazije, a 1898 u Pragu članovi Kluba citarista, dugo prije nego je u tom gradu izvedena opera Zrinjski, u Divadlu na Vinohradech 1913 Recenzija opere bila je negativna jer je praška glaz-bena scena tog doba bila pod utjecajem dviju različitih grupa mišljenja Ideal jed-ne bila je programatska glazba, Wagne-rove opere i Bedřich Smetana kao pred-stavnik moderne češke glazbe, a druga je vjerovala u snagu apsolutne glazbe koju je zastupao Antonín Dvořák Autor kritike Adolf Piskáček tvrdio je da Zajca nije do-voljno privukao domaći folklor te da su njegova djela pod prevelikim utjecajem talijanske i francuske opere No priznao je da je Zrinjski, unatoč svom staromodnom romantičkom libretu, bio dobro primljen, posebno zbor U boj Piskáček je istaknuo da razlozi za izvedbu Zrinjskog nisu bili sasvim umjetnički, a to je dokazivao bur-nim, demonstrativnim prijemom zbora U boj kod češkog građanstva

Kritika je negativno ocijenila i Za-jčevu operu Mislav, izvedenu 1871 u praškom Privremenom kazalištu, kojoj

##Michaela Freemanová

„Što su smetana i Dvořák bili Česima, to je Zajc svim južnim Slavenima. Svaki Slaven će za njegov jubilarni 80. rođendan uskliknuti: Živio, živio – živio Zajc!”, pisao je 1914. časopis Divadlo

Zdenka taborski: Obličej městaVšechny ty modré tramvaje,Řinčivě rozjeté do naših ran, A všechny ty cestující u dveří,I na zastávkýách,Ve vleku slavného města Záhřebu – Blaží dřívějšek plynoucí s dneškem.Mijím domy, náměstí, záhřebské holuby,Střechy s gejzírem slunečních paprsků.Dýchají ve mně dávné doby a vánek z Griče.Servus, dobrý duše záhřebský,Schyl se svou láskou k nám,Kteří jsme zde zakotvili jako před oltářem,Sníce o věčné slávě tvojí.Prožívám tě často v modrém:Na jihu se zrcadlí neklidná hladina Sávy,Obloha modrá, modrá, modřejší,Tam někde vysoko nahoře je ulička,

S vůni císařského cukráře Šenoy.Hraje hudba… Nebo je to přelud? Zastavte čas.Ošálila mě živost a barvitost ulicHlavního města Záhřebu.

Pjesmu Obličej města (Lice grada) napisala je članica Hrvatsko-češkog društva Zdenka Taborski, dugogodišnja novinarka češkog tjednika Jednota za koji je bila dopisnica iz Zagreba.

SUSRETI

37

se prigovaralo da nije na razini dotadaš-njih slavenskih opera Smetane i Glinke Recenzent časopisa Hudební listy priznao je da je Mislav ponudio niz zanimljivih južnoslavenskih melodija i ritmova bli-skih češkim srcima, no prigovorio je da opera pati od nezanimljive instrumen-talizacije, ponavljanja folklornih motiva i pretjerane jednostavnosti u obradi cje-line U Pragu su bile izvođene i Zajčeve operete nastale tijekom bečkog razdoblja na njemačka libreta: Mannschaft an Bord, Lazzarone de Naples, Nach Mekka, Der Raub der Sabinerinnen, Die Somnambule, no o njima nisu objavljene recenzije, za razliku od komične opere Die Hexe von Boissy koja je naišla uglavnom na poziti-van odjek kritike

Zajčevom 80 rođendanu i smrti 1914 praški tisak je posvetio nekoli-ko članaka o njegovom skladateljskoim opusu i značajnoj ulozi koju je odigrao u razvoju hrvatskog glazbenog života, na-stave glazbe i zagrebačke opere Članak Ivan pl. Zajc: Jubilejsko sjećanje tiskan 1914 u časpisu Divadlo ocijenio je Za-jčevu važnost za hrvatsku kulturu ovim riječima: „Što su Smetana i Dvořák bili Česima, to je Zajc svim južnim Slaveni-ma Svaki Slaven će za njegov jubilarni 80 rođendan uskliknuti: Živio, živio – živio Zajc!“

Nikola Šubić Zrinjski bio je izveden 1918 u Brnu, u Divadlu na Veveří, no

izvedba nije naišla ni na kakav odjek u novinstvu

U doba Čehoslovačke glazbeni su kritičari za Zajčeve opere imali više ra-zumijevanja jer su ga smatrali predstav-nikom kulture Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, važnog saveznika mlade republike Slični osjećaji utjecali su i na kritičare nakon Drugog svjetskog rata U međuratnom razdoblju Zrinjski je u Čehoslovačkoj bio izveden triput: u ope-ri u Olomoucu 1923 koja je gostovala i u Pragu, zatim ponovno u Pragu u Di-vadlu na Vinohradech 1927 i u Plzenju 1937 Recenzent praške izvedbe 1927 smatrao je operu ne u potpunosti na-cionalnom, ali sigurno iznimno domo-ljubnom, posebno istaknuvši zbor U boj i njegovu popularnost kod čeških pje-vačkih društava Poznati glazbeni pisac i kritičar Otakar Šourek je 1937 u prigodi Zajčevog stotog rođendana napisao: „Iz mnoštva njegovih skladbi, među kojima je niz opera i opereta pisanih u duhu ta-lijanske glazbe te mnogo pjesama, zbo-rova, instrumentalmih skladbi i misa, s najvećim uspjehom i najduljom život-nošću susrela se njegova opera Nikola Zrinski koja s  operom Lisinskog Porin tvori barem idejni temelj hrvatske na-cionalne opere Njezin domoljubni zbor U boj nalik na koračnicu koji je u Zajče-vom domovini prihvaćen kao narodni kod nas je doista postao popularan u na-

širim krugovima pjevača “ Domoljubne motive libreta istaknuo

je nekoliko desetljeća kasnije muzikolog Vladimír Hudec u recenziji predstave u Olomoucu 1969 koji je ustvrdio da je sa-držaj opere morao na nacionalni osjećaj Hrvata imati isti utjecaj kao i Verdijev Nabucco kod Talijana, Glinkin Ivan Su-sanjin kod Rusa ili Smetanini Braniboři v Čechách kod Čeha Istaknuo je „revo-lucionarnu snagu“ zbora U boj i njegovu ulogu neformalne hrvatske nacionalne himne, ali nije zaboravio spomenuti ni talijanske utjecaje

Prošlo je 15 godina dok časopis Scéna nije 1984 donio nepristrani sud opere Kritičarka Jarmila Brožovská istaknula je važnost Zrinjskog u kontek-stu hrvatske glazbene i opće povijesti i upozorila da je Zrinjski pod Zajčevom palicom otvorio povijest zagrebačke opere te na činjenicu da je sadržaj opere bio ono što je mlado hrvatsko kazalište najviše trebalo – nacionalnu i domoljub-nu priču te borbu za slobodu Recenzija je nastala povodom gostovanja Hrvat-skog narodnog kazališta iz Zagreba u Janáčekovom divadlu u Brnu te je visoko ocijenila donizzetijevski karakter opere, njene melodične arije, ansamble i zboro-ve pune topline Predstava u Brnu bila je vrlo dobro primljena i tu je Zajc konač-no dosegnuo svoje pravo mjesto u češkoj glazbenoj povijesti

SUSRETI

38

Uz 160. obljetnicu smrti političara, književnika i novinara Karla Havlíčeka Borovskog

Popularizator i mučenik austroslavizma

## Franjo Vondraček

Ove godine diljem Češke obi-lježavat će se obljetnica smrti jednog od najpoznatijih čeških

novinara, političara, pisca i, prije svega, preporoditelja Karla Havlíčeka Borov-skog Umro je u Pragu 29 srpnja 1856 , dakle prije 160 godina

Havlíček je važan i za hrvatsko-češke odnose jer je u vrijeme revolucionarnih zbivanja u K&K Monarhiji 1848 izvje-sno vrijeme boravio u Zagrebu tražeći političke saveznike u redovima hrvat-skih preporoditelja i političara, posebno kod bana Josipa Jelačića S njim se susre-tao svakodnevno i čak je bio njegov gost Čak je prilikom kasnijih napada liberala na Jelačićevu oportunističku politiku u Beču uporno bio na njegovoj strani

Karel Havlíček Borovský je, kao i „osnivač“ austroslavizma najpoznatiji češki povjesničar toga doba František Pa-lacký, ali i kao František Ladislav Rieger, bio strastveni popularizator austroslavi-stičke ideje koja je težila federalizmu u Monarhiji i posebnu pažnju posvećiva-

la njenim slavenskim narodima Svima: Slovacima, Slovencima, vojvođanskim Srbima, ali poseban naglasak bio je na narodima i zemljama koje su imale pri-jašnju kraljevsku tradiciju, na Česima u Češkoj, te na Hrvatima u Hrvatskoj, koje su trebale predvoditi slavenske narode u Monarhiji Te ideje platio je najgorim mogućim načinom, izgnanstvom iz Češ-ke što se odrazilo kako na njegovo, tako i na zdravstveno stanje njegove supruge No krenimo redom

Rodno mjesto Karla Havlíčeka je ne-kadašnja Rudná Borová, danas Havlíč-ková Borová, kod današnjeg Havlíčkovog Broda Rodio se 31 listopada 1821 kao drugo dijete u obitelji trgovca Matěja i supruge mu Josefine Krstio ga je župnik Jan Brůžek koji je kasnije postao njegov prijatelj, suradnik i savjetnik Havlíček je često puta u životu govorio o svom prija-telju župniku jer župa u Borovi postala je njegovim drugim domom u djetinjstvu Njegovu inteligenciju prepoznali su i u

Havlíček je važan i za hrvatsko-češke odnose jer je 1848. izvjesno vrijeme boravio u Zagrebu tražeći političke saveznike u redovima hrvatskih preporoditelja i političara, posebno kod bana Josipa Jelačića. S njim se susretao svakodnevno i čak je bio njegov gost.

Karel Havlíček Borovský

SUSRETI

39

pučkoj školi u Borovi i Havlíčekovim roditeljima preporučili da ga pošalju na kvalitetnije školovanje S nepunih deset godina već je bio na školovanju u Jihlavi, a zatim se školovao u Německom (da-nas Havlíčkovom) Brodu Tamošnju gi-mnaziju vodili su nacionalno osviješteni pripadnici premonstratskog reda i tu se mladić po prvi puta upoznao s domo-ljubnim idealima češkog naroda Uskoro se u Německý Brod sele i njegovi rodite-

lji Otac je nastavio uspješno prosperira-ti kao trgovac i poduzetnik Dogodilo se to 1833 , a već 1838 Havlíček odlazi na studij filozofije u Prag

Tu se dodatno upoznao s romantič-nim stavovima tadašnjeg preporoditelj-skog društva Poseban utjecaj na njega imao je Bernard Bolzano koji ga je uveo u svijet češke literature, u djela Šafárika, Čelakovskog, Kollára… Pod utjecajem prijatelja župnika Brůžeka također je želio postati svećenik i kao preporoditelj djelovati u puku No nakon godinu dana obrazovanja u sjemeništu napušta ga razočaran stavovima tadašnjeg praškog svećenstva Počeo je tražiti posao

Posredstvom čeških već renomiranih intelektualaca koji u njemu prepoznaju talent, odlazi na rad u Moskvu gdje radi kao odgajatelj u obitelji profesora Ševire-va Tu se dodatno upoznao s ruskom kul-turom, ruskim načinom života Bila je to Havlíčekova politička prekretnica Vraća se u Prag silno razočaran jer otišao je za-ljubljen u sveslavensku ideju uzajamnosti, a vratio se razočaran nakon susreta s real-nošću življenja u tadašnjoj carskoj Rusiji

Svoje razočaranje opisao je u seriji feljto-na pod naslovom Slike iz Rusije U Pragu se konfrontirao s nekim intelektualcima posebno kad je satirički kritizirao roman Josefa Kajetána Tyla Posljednji Čeh

Posebno ga je cijenio František Pa-lacký i na njegovu inicijativu Havlíček Borovsky od 1 siječnja 1846 radi kao urednik Praških novina Djeluje u vrije-me silne cenzure, no ipak uspijeva stvo-riti moderne liberalne novine Posebno

je bio dojmljiv njegov članak Što je op-ćina u kome na izvanredan način pojaš-njava odnos pojedinca i zajednice, ali i europski liberalni program tog vremena Veoma je zapažen također njegov članak Slaven i Čeh u kome odbija i primisao o stvaranju jedinstvene slavenske nacije U to doba članak je naišao na mnoge oštre kritike Komentirao je sva politička zbi-vanja tog doba, a 1848 postao je jedna od najznačajnijih osoba u praškim revo-lucionarnim zbivanjima

Tu njegova politika austroslavizma dolazi do punog izražaja Dana 5 travnja izdaje prvi broj Narodnih novina Na-kon poraza praške revolucije, Havlíček je osobno zvao mnoge hrvatske inte-lektualce da se pridruže praškim revo-lucionarnim zbivanjima Bori se protiv obnavljanja apsolutizma i njegove no-vine postaju najjača opozicija službenoj bečkoj politici Zbog članka Pojašnjenje oktroiranog ustava od 4. ožujka Havlíček je čak pred sudom U siječnju 1850 za-branjeno je izlaženje ovih novina

Havlíček se 1848 oženio i sa su-prugom Julijom imao kćerku Zdenku

Nakon zabrane izlaženja praških novi-na seli se s obitelji u Kutnu Horu gdje uređuje opozicijski tjednik Slovan Opet je pred sudom zbog napada na apsolu-tističku politiku, ali sukobljava se i sa svećenstvom tog vremena pa 1850 re-zignirano napušta novinarstvo, s obitelji odlazi u Německý Brod s ciljem kupiti imanje i baviti se poljoprivredom Žive u obiteljskoj kući njegove majke No do kupnje imanja ne dolazi jer je u noći s

15 na 16 prosinca uhapšen i deportiran u Brixen u južnom Tirolu Vlast mu tu plaća smještaj, ali ne smije ga posjećivati obitelj i ne smije javno djelovati Jedno-stavno, cilj je bio ušutkati ga

Tu je napisao djela Krštenje sv. Vla-dimira, Kralj Lavra i Tirolske elegije Kasnije vlast dozvoljava da ga posjećuju supruga i kćerka, no Havlíček je nakon njihova odlaska još depresivniji Ko-načno je pismeno molio za dopuštenje za povratak doma Nakon dugo vreme-na to mu je dozvoljeno Nekoliko dana prije njegova povratka od tuberkuloze umrla mu je supruga, a i on sam je obo-lio od te bolesti Bolestan i osamljen živio je u Německom Brodu kod brata Františeka, a sam konac života u 35 go-dini života dočekao je u Pragu Njegov pogreb bio je narodna manifestacija protiv aktualnog režima i tako se ubrzo nakon smrti počela stvarati i havlíče-kovska legenda Jedan od rezultata te legende je i poslijeratna promjena na-ziva grada Německý Brod u Havlíčkův Brod, a u kući njegove obitelji danas se nalazi gradski muzej

Novčanica čehoslovačke krune iz 1945. s likom Karela Havlíčeka Borovskog

SUSRETI

40

Ivica Antolčić, istaknuti hrvatski likovni umjetnik i član Hrvatsko-češkog društva

Svi mi nosimo svoja mala bogatstva##Marijan Lipovac

Ivan (Ivica) Antolčić, istaknuti hrvat-ski kipar, grafičar, scenograf, crtač, slikar, dizajner, ilustrator i medaljer,

najstariji član Hrvatsko-češkog društva, tijekom svog dugog i ispunjenog života susreo se s brojnim istaknutim hrvatskim umjetnicima, no na poseban je način bio vezan uz kipara Čeha Vojtu Braniša, svog profesora u Školi za primijenjenu umjet-nost čije najznačajnije djelo, Hrvatske ja-slice u crkvi svetog Blaža u Zagrebu, ove godine slave stotu godišnjicu U razgo-voru za Susrete Antolčić se prisjeća Voj-te Braniša i drugih istaknutih hrvatskih umjetnika, posebno onih češkog porije-kla, kao i svojih kontakata s Češkom Ivica Antolčić rođen je 1928 u Komarevu kod Siska, gimnaziju je pohađao u Sisku i Pe-trinji, 1945 je preživio Križni put, a 1954 završio Školu za primijenjenu umjetnost Radio je kao slikar i scenski kipar u HNK u Zagrebu, a slavu i popularnost stekao je i kao ilustrator kazališnih plakata te knjiga i časopisa za djecu Svoje slikarske i kiparske radove izlagao je na više dese-taka izložbi Za svoje stvaralaštvo dobio je brojne domaće i međunarodne nagrade

Vojta Braniš je na neki način sudbin-ski utjecao na Vaš život i umjetničku karijeru.

Govoriti o dragom Vojti Branišu zna-či govoriti o vremenu kad je on zapravo bio svjetionik svih događanja u našem školstvu On je 1934 bio imenovan za direktora Obrtne škole, a na moju veli-ku radost došao za direktora 1948 kad je osnovana Škola za primijenjenu umjet-nost koja je bila nastavak tradicija te stare Obrtne škole Ja sam se 1946 upisao u Obrtnu školu, a 1948 u Školu za primi-jenjenu umjetnost Ta škola je uz našeg dragog Vojtu imala sjajne profesore On je uspio oko sebe okupiti sjajan tim Pro-fesor Davorin Hotko za kiparstvo, Belizar Bahorić također, zatim Ante Despot, to su bila sjajna imena Također i u slikar-stvu, profesori Ivan Kirinčić, Nikola Ma-raković, Ivan Palčić, u grafici Vilko Gliha Selan, pa Antun Motika, svi ti profesori

su značajni svaki na svoj način Ali Bra-niš je još uspio uz te profesore dovesti i neke naše značajne ličnosti iz arhitektu-re, Branka Petrovića i Branka Vasiljevića Antun Petrović bio je profesor koji je pre-davao drvo i kad bismo došli njemu u ra-dionicu, bila je prava ljepota vidjeti reljefe koje su izrađivale generacije učenika

Te su osobe svaka na svoj način osta-vili velik trag i na moje školovanje Ra-deći i učeći na toj školi na četvrtoj i petoj godina bio sam sâm na odjelu kiparstva, drugi su s vremenom odustali Sâm sam i diplomirao, kod Braniša

Interesantno je spomentuti da je Braniš i u predratnoj Obrtnoj školi imao sjajnu ekipu Tu su bili profesori Kamilo Tompa, Edo Kovačević, Ernest Toma-

šević, Đuka Kavurić Ja sam u Školi za primijenjenu umjetnost proveo punih sedam godina jer po završetku 1953 di-rektor Braniš me pozvao i rekao: „Ivice, ti i dvojica kolega ostajete još godinu dana, ja vam dajem prostor i to će biti špecijalka “ I dobili smo prostor gdje smo radili, k nama su dolazili kolege i iz inozemstva To je bila prava sreća na životnom putu da bi čovjek došao do ne-kih saznanja Braniš mi je također rekao: „Znam da nemaš gdje, poslijepodne puno radiš i tebi, dete – svi smo mi bili njegova „deca“ – jedinom budem dopu-stio da možeš i prespavati “

Svi odjeli, poput odjela keramike i tekstila, bili smo kao velika obitelj, bez obzira je li netko polaznik prve ili pete godine, svi bi se lijepo nalazili On bi nas sve sazvao u dvorište, ali za mene je bilo dodatno lijepo i što je moja kasnija supruga Jelena tada bila učenica na kera-mičkom odjelu Mi smo bili prva gene-racija koja je 1948 upisala i 1953 diplo-mirala, a Jelena je bila druga generacija Znajući da se mi gledamo, Braniš nas je znao tobože prekoriti, ali poslije, kad smo završili školovanje, on je sam brao ruže u svom cvjetnjaku u Hercegovačkoj kad bih ja došao i davao da odnesem Jeleni, nje-govom „detetu“ Bio je toliko sretan da joj je i na dan završetka škole poslao buket velikih ruža Naš Vojta je puno putovao u druge zemlje, da prenese ono što je vri-jedno za generacije koje dolaze

Do svoje direktorske kancelarije imao je mali atelje i tu bi on radio, vječi-to je bio u radu Uvijek je donosio jedno svjetlo da nam pokaže put, trag i usmje-renje Pazio je na nas jer imao je tolika poznanstva da bi često delegacijama koje su dolazile u Zagreb volio pokazati što rade učenici njegove škole Organizirao je čudesne izlete Išli bi Samoborčekom do Samobora pa prema Oštrcu, uvijek je to bila radost i veselje Zato uvijek volim pogledati film Tko pjeva, zlo ne misli

Kako ocjenjujete Braniševe Hrvatske jaslice, kao umjetnik i njegov učenik?

Jaslice su bile narudžba za crkvu svetog Blaža i tu mu je velika pomoć bio

Prag je čudesan. Kad se kaže „zlatni Prag”, to se kaže s punim pravom. Sjećam se kad smo došli na Karlov most. Bilo je jutro, a Vltava kao da je od srebra.

Ivica Antolčić

SUSRETI

41

Robert Frangeš Mihanović, gotovo kao roditelj Često nas je vodio da vidimo te jaslice koje su kasnije putovale i u svijet To su zaista čuvene jaslice, tu su seljaci iz okolice Zagreba u narodnim nošnjama, Šestinčani i Šestinčanke, puno figura modeliranih od voska i kasnije bojanih, i to je sjajno, to je velika vrijednost, nešto veličanstveno Velika podrška Branišu kod izrade jaslica bio je Iso Kršnjavi

Kojih se još istaknutih osoba prisjeća-te, a bile su vezane uz Branišev krug?

Ličnosti koje su dolazile i u atelje i bile učenici te škole su Aleksandar Augustin-čić, veliki scenograf Zvonimir Agbaba, Edo Murtić, veliki ikonoslikar Anđelko Glavan Uz sve te ličnosti koje su svaka na svoj način dale doprinos likovnoj kulturi, Braniš je nastojao da i druge moje kolege koje su završile školovanje uvijek dobiju zaposlenje Mnogi keramičari su išli u Ju-gokeramiku i dobili posao Dizajneri žlica i vilica dobili su posao u tvornici Kordun, drugi u Krašu, a mnogi su dobili posao u Zagrebačkoj školi crtanog filma

tijekom karijere izlagali ste i u Češkoj?Ja sam u Pragu imao izložbu dvaput

na kvadrijenalu, to je bila izložba sce-nografija, a u Brnu sam bio skoro deset puta na izložbi plakata i knjiga

Kako Vam se sviđa Prag?Prag je čudesan Kad se kaže „zlatni

Prag“, to se kaže s punim pravom Sje-ćam se kad smo došli na Karlov most, pa taj pogled prema Divadlu pa prema Hradčanima… Bilo je jutro, a Vltava kao da je od srebra Pa smo išli pogledati spo-

menik Jana Husa To je bilo veliko obo-gaćenje Posjetio sam veliku galeriju na Hradčanima gdje ima soba s puno djela Rubensa U to vrijeme kad sam došao našao sam i profesora Vladu Habuneka koji je tada u Pragu nešto režirao Rekao mi je: „Ivice, samo smo nas dva ovdje “ Svaki takav odlazak nas obogaćuje i pru-ža saznanja da tih ljepota ima

Za Prag ste, posredovanjem Hrvat-sko-češkog društva, napravili i popr-sje Vladimira Preloga.

Sam ne mogu vjerovati da se to do-godilo Najprije sam na poziv Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije i profesora Antuna Glasnovića napravio Prelogovo poprsje postavljeno na ulazu u zgradu Fakulteta, a zatim je to isto po-prsje postavljeno i na Visokoj kemijsko-tehnološkoj školi u Pragu

Boris Vrga o vama je napisao veliku monografiju s naslovom Posavski An-tej. Osjećate li se doista kao antički Antej, sudbinski vezan uz zemlju?

To su zavičajni korijeni Antej je bio vezan za zemlju, a moj rad je zbilja vezan uz sjećanja na djetinjstvo i rodni kraj U biti, svijet je mali, svi mi nosimo svoja mala bogatstva, svi imamo neku svoju vrijednost i spoznajemo koliko je čovjek čovjeku potreban

Istaknuti hrvatski kipari češkog pori-jekla bili su i Želimir Janeš kojem je majka bila Čehinja, Vanja Radauš ko-jem se djed doselio u Vinkovce iz oko-lice Praga te Mila Vod (Vodsedalek) kojoj je otac bio Čeh. Kako ih pamtite?

Željko Janeš bio mi je veliki prijatelj Bio je iz mog Siska, tamo smo često do-lazili u posjet slikaru Slavi Strieglu Jane-šu je grad dao atelje i tamo smo se često nalazili Janeš je bio veličina i kao čovjek i kao umjetnik Uz Ivu Kerdića on je je-dan od naših najvećih medaljera

Vanja Radauš je često puta bio bučan i imao svoje male ljutnje, ali je bez sumnje veličina našeg kiparstva Da ne spomi-njem njegov čudesni Panopticum Croati-cum, ciklus skupltura hrvatskih umjetni-ka koji su umrli tragičnom smrću Sjećam se kad smo, u vrijeme Hrvatskog proljeća, bili u Mariji Gorici gdje je bio postavljen spomenik Anti Kovačiću Te večeri kad smo sjeli za stolom u Ladanjskom raju, rekao je „Nisam baš najbolje“, da bi na-kon izvjesnog vremena otišao tako da se nije saznalo što se u stvari dogodilo

Mila Vod je kao autorica bila vezana za Petrinju gdje je prije Drugog svjet-skog rata bio razvijen kulturni život, bilo je puno pjevačkih društava Velika sve-čanost bilo je otkriće njenog spomenika Stjepanu Radiću Imao sam tada šest godina, sjećam se da sam stajao u parku kod fontane Ferde Ćusa, Kornjače s dje-čacima, i promatrao brojne povorke koje su prolazile Kasnije je spomenik pre-seljen kod crkve koja je u ratu stradala I spomenik je nestao, ali su ga pronašli u jednom dvorištu i obnovili Milu Vod sam sretao i poslije O njoj je znao pri-čati Ivan Kožarić koji je iz Petrinje Svi mi negdje na tom našem životnom putu imamo svoje dodire i doživljaje

Aktivno stvarate i dalje. Što trenutno radite?

Radim novi ciklus akvarela To sam si zadao u zadatak, kad ne odem u atelje, posebno sada kada je bilo loše vrijeme, jer akvarele možete raditi i kod kuće Inače, predivne akvarele radio je Matko Peić koji je bio i slikar Pozvao me jed-nom k sebi u Medulićevu ulicu da ih vi-dim, to je bio rijedak privilegij Ivica Antolčić s Vojtom Branišem 1978.

Hrvatske jaslice Vojte Braniša u crkvi sv. Blaža u Zagrebu

SUSRETI

42

Prije 700 godina rodio se je veliki češki i njemački kralj i car Svetog Rimskog Carstva, Karlo IV Bio

je čovjek ispred svojega vremena koji je ostavio duboki trag u povijesti sred-nje Europe, poglavito Češke Bila su to turbulentna vremena sukoba, ratova, nestabilnosti, nesigurnosti svake vrste i haranja kuge, u prenesenom smislu vladavine četiriju jahača apokalipse koji donose rat, glad, bolesti i smrt Pa osvr-nimo se na povijest koja je prethodila rođenju Karla IV

Nakon smrti kralja Přemysla Otokara II , u češkim zemljama zavladao je kaos Nakon rane smrti Václava II (21 lipnja 1305 ), slijedilo je ubojstvo u Olomoucu njegovog sina bez nasljednika, Václa-va III (4 kolovoza 1306 ) To je ujedno bio kraj slavne dinastije Přemyslovića Nasljednik krune bio je kraće vrijeme Jindřich Korutanský (Henrik Koruški), muž Anne Přemyslovne, najstarije kćer-ke Václava II Na češku krunu pretendi-rali su i Habsburgovci, pa je tako samo mjesec dana od krunidbe vojska Rudo-lfa Habsburškog, sina rimskoga kralja Alberta I Habsburškog, izvršila opsadu Praga Jindřich Korutanský sa ženom

Annom tajno je pobjegao iz Praškog gra-da Nakon nepune godine vladavine, ne-popularni Rudolf umire 4 srpnja 1307 , a Jindřich se vraća i po drugi put, 15 kolo-voza 1307 , biva izabran od strane češkog plemstva za kralja Novi napad od strane Alberta I Habsburškog biva odbijen, a nakon njegovog ubojstva 1308 , utjecaj i prijetnja Habsburgovaca u srednjoj Eu-ropi na dulji rok je otklonjena Međutim, Jindřichova vladavina nije zemlji donijela stabilnost i red, a nije uspio zaustaviti niti gospodarski i financijski pad

U to vrijeme, 1308 , za rimskoga kra-lja izabran je Henrik VII Luksemburški, vazal francuskoga kralja, okrunjen 29 lipnja 1312 u Rimu za cara Svetog Rim-skog Carstva S ciljem preuzimanja vlasti u Češkoj, najstarijeg (i jedinog) sina Jana (Ivana) Luksemburškog oženio je 1310 za Elišku (Elizabetu) Přemyslovnu, mlađu kćerku Václava II i tako postao pretendent na češku krunu Podržan od strane plemstva nezadovoljnog vladavi-nom Jindřichovom, Jan zauzima Prag 3 prosinca 1310 i svrgava Jindřicha Slje-

Otac domovine, čovjek ispred svog vremenaKarlo IV., češki kralj i car Svetog Rimskog Carstva, povodom 700. godišnjice rođenja

Za njegove vladavine češki jezik bio je treći, iza francuskog i talijanskog, na koji je prevedena Biblija. U odnosu na položaj plemstva pokušao je poduzeti progresivne, ali tada nepopularne korake. Bio je velikodušni mecena umjetnosti i znanosti, posebno u Pragu, zainteresiran za rani humanizam koji je osobito utjecao na njegovu vladavinu

Karlo IV, rad Majstora Theodorika, oko 1370.

SUSRETI

43

deće godine Jan je okrunjen je za češkog kralja, a Jindřich je prisiljen povući se u Korušku gdje Anna Přemyslovna umire 1313 bez djece i nasljednika

Dana 14 svibnja 1316 Janu Luk-semburškom i Eliški Přemislovnoj rodio se sin kojemu su dali ime Václav Brak Jana i Eliške bio je, uz utjecaj odnosa s češkim plemstvom, sve samo ne idealan Godine 1319 Eliška je s malim Václavom našla utočište od Jana na gradu Loketu u zapadnoj Češkoj Jan zauzima Loket i šalje Elišku u poluprogonstvo u Mělnik, dok malog Václava skriva u Loketu i ka-snije u Křivoklatu kako ga u njegovoj če-stoj odsutnosti, uz podršku Eliške, češko plemstvo ne bi izabralo za kralja Godine 1323 , sedmogodišnjeg Václava otac ša-lje na obrazovanje u Francusku Tada je i posljednji puta vidio majku Elišku koja umire 1330

Dolaskom u Pariz na francuski kra-ljevski dvor, po kumu francuskom kra-lju Karlu IV Lijepom, preimenovan je u Karla Još kao sedmogodišnjaka oženili su ga s vršnjakinjom Blankom od Valo-isa Tijekom boravka u Francuskoj, gdje je kao nadareni učenik naučio njemački, francuski, latinski i talijanski jezik, uči-telj mu je bio Pierre de Rosiers, budući papa Klement VI (1342 – 1352 ) Pre-ma legendi, na rastanku je učitelj Pierre rekao Karlu da će jednoga dana postati car, na što mu je Karlo odgovorio: „Prije ćeš ti postati papa nego ja car“ Oboje se na kraju obistinilo

Još kao mladića otac ga je postavio za namjesnika sjevernotalijanskih po-sjeda Luksemburgovaca i tu funkciju je obnašao u periodu 1331 – 1333 Tamo je po prvi puta upoznao i mlađeg brata Ivana Henrika (Jana Jindřicha) s kojim je imao vrlo bliske odnose Tijekom tog perioda, na dan svete Katarine 1332 mladi Karlo sudjeluje u svojoj prvoj veli-koj bitci zauzimanja grada Svete Felicije, nakon koje je proglašen vitezom

U to vrijeme u Češkoj je vladala anarhija, zemlja je bila u vrlo lošem sta-nju i u dugovima zbog pohoda i gotovo stalnog izbivanja kralja Jana Nagovorom plemstva, princ Karlo vraća se u Češku krajem 1333 bez znanja oca Jana Prvo što je učinio po povratku u domovinu bio je posjet zbraslavskom samostanu gdje mu je u grobnici Přemyslovića sa-

hranjena majka Uskoro ga otac imenuje glavnim zapovjednikom Češke, a siječ-nja 1334 moravskim markgrofom U to vrijeme supruga Blanka rodila mu je kćerke Margaretu i Katarinu

Karlove upravljačke sposobnosti za-brinule su kralja Jana i 1335 ga smjenju-je Nakon pomirenja s ocem poslan je na misije izvan Češke, no njegove sposob-nosti kao državnika i diplomata učinile su ga iznimno neovisnim od oca Već gotovo slijep, kralj Jan ga predstavlja kao svog nasljednika vijeću prelata, plemića i vlastele te predstavnicima kraljevskih gradova, a 1343 mu povjerava vođenje zemlje Godinu dana kasnije, uz Karlov utjecaj, papa Klement VI podiže prašku biskupiju na razinu nadbiskupije, čime su češke zemlje dobile crkvenu autonomiju Prvim praškim nadbiskupom imenovan je Arnošt iz Pardubica Iste godine, 21 studenog 1344 , položen je kamen teme-ljac katedrale sv Vida (od 1997 katedrala

sv Vida, Václava i Vojtjeha), namijenje-ne za krunidbu čeških kraljeva, ali i kao njihova grobnica Gradnja je trajala šest stoljeća, a završena je 1929

U međuvremenu su pokrenuti pre-govori oko izbora Karla za njemačkog kralja umjesto Ludviga IV Bavarskog iz roda Wittelsbacha, rimskog kralja od 1314 , kasnije okrunjenog za rimskog cara, kojeg je 1324 ekskomunicirao papa Za njemačkog (a time i rimskog) kralja izabran je glasovima pet od sedam elektora 11 srpnja 1346 , a okrunjen u Bonnu 26 studenog 1346 Ludvig je odbio priznati izbor Karla, što rezultira

dvovlašćem Otac Jan i sin Karlo znali su da im predstoje sukobi s Ludvigom, no u međuvremenu im je stigao poziv francuskoga kralja Filipa od Valoisa za pomoć protiv Engleza pod vodstvom kralja Eduarda, s kojima su sukobi za-počeli 1337 i trajat će sljedećih sto go-dina, u povijesti poznati kao Stogodišnji rat Kralj Jan, već praktički posve slijep, u pratnji sina Karla s vojskom kreće u Francusku, gdje na strani Francuza sudjeluje u bitci kod francuskog sela Crécyja, 26 kolovoza 1346 Usprkos početnoj nadmoći i očekivanoj pobjedi Francuza, zahvaljujući „novom oružju“ – engleskim dugim lukovima, Englezi preuzimaju inicijativu i na kraju odnose pobjedu Karlo je ranjen strijelom i otac ga šalje s bojišta Slijepi kralj Jan ostaje u bitci i zajedno s dva vjerna viteza odlazi u svoj posljednji juriš s riječima: „Neće se dogoditi da češki kralj pobjegne iz borbe!“ Ujutro su ih svo troje našli mr-

tve na bojištu Nakon bitke kod Crécyja i pogi-

bije oca Jana, Karlo se vraća u Češku u siječnju 1347 i preuzima vlast nad češ-kim kraljevstvom Kao 11 češkog kralja okrunio ga je praški nadbiskup Arnošt iz Pardubica Nekoliko mjeseci nakon krunidbe izdaje novi krunidbeni zakon koji definira konstitutivnu poziciju kra-lja Češka je postala nasljedna monarhi-ja s obvezujućim zakonom nasljedstva krune od strane prvorođenog sina i nje-govih potomaka U slučaju izumiranja muške loze, zakon nasljedstva se prenosi na kćerke

ispred svog vremena ##Miroslav Křepela

Kao mlad Karlo IV. je 1337. boravio nekoliko dana u Senju gdje se sprijateljio s obitelji Frankopan. U to vrijeme se u katedrali sv. Marije slavila glagoljaška misa, na koju je vjerojatno dolazio. Po izgradnji samostana Emaus, pozvao je tamo oko 80 glagoljaša benediktinaca, vjerojatno s otoka Pašmana, da njeguju liturgiju i književnost na slavenskom jeziku

SUSRETI

44

Iste godine položio je kamen temeljac za kameni most, danas poznat kao Karlov most, na mjestu starog Juditinog mosta, čija izgradnja je, prema projektu i pod vodstvom Petra Parléřa, trajala do 1402

Tijekom priprema za boj između Luksemburga i Wittelsbacha, Ludvig Ba-varski umire 11 listopada 1347 , a njego-vi nasljednici biraju protukralja Dajući privilegije gradovima južne Njemačke, Karlo dobiva njihovu potporu, a diplo-

matskim sposobnostima stječe prijatelje i na sjeveru te je 1349 priznat kao jedini njemački (i rimski) kralj

Jedna od najznačajnijih godina Kar-lova života je 1348 , obilježena i tragedi-jom koja ga je zadesila smrću prve žene Blanke od Valoisa u 32 godini Te je godine, 8 ožujka 1348 , osnovao praški Novi Grad (Nové Město) u kojem je sa-građen i velebni Emauski samostan, naj-ljepši gotički samostan u Pragu Svatko tko izgradi kamenu kuću u Novém Městu i useli se 18 mjeseci nakon početka grad-nje bio je oslobođen poreza 12 godina Za

vladavine Karla IV Prag bilježi in-tenzivni razvoj i procvat i po-

staje najmanje dva i pol puta veći nego u doba njegovog oca Nakon spajanja sa Starim Gradom (Staré Město), grad je nazvan Kraljevski glavni grad Prag U to vrijeme najveći gradovi Europe bili su stari antički gradovi Rim i bizantski Cari-grad Prag je tada imao oko 40 do 50 tisu-ća stanovnika, kao Barcelona, Marseilles i Bruxelles

Dana 7 travnja 1348 utemeljio je prvo sveučilište u srednjoj Europi, s istim pravima i slobodama koje su imala sve-učilišta u Parizu i Bolonji, do danas po-znato kao Karlovo sveučilište (Univerzita Karlova) Imalo je četiri fakulteta: umjet-nički, teološki, pravni i medicinski Iste godine, 10 lipnja 1348 , osnovao je i grad Karlštejn gdje su se trebali čuvati krunski dragulji i kraljevska obilježja, koji je sve-čano otvoren nakon gotovo devet godina gradnje, 27 ožujka 1357

Godina 1348 u Europi je ostala zapamćena i po velikom zlu koje ju je snašlo – epidemiji kuge koja je, po ne-kim procjenama života stajala polovicu tadašnje populacije

Ostavši udovac nakon smrti prve žene Blanke, 1349 oženio je dvadese-togodišnju Annu Falcku, koja umire

1353 S njom je imao sina Václava koji je umro u prvoj godini života Iste godine Karlo se oženio Annom Svídnickom kojoj je bilo tek 14 go-dina

Dvorac Karlštejn

Proslava u Pragu

Jubilej 700 godina od rođenja Karla IV svečano je proslavljen diljem Češ-ke Središnja proslava održana je 14

svibnja 2016 u Pragu gdje je u katedrali svetog Vida služena svečana misa koju je predvodio kardinal Dominik Duka, a bila je izložena i češka kraljevska kruna Kardinal Duka je u propovijedi istaknuo društvenu pravednost uspostavljenu u doba Karla IV koja je počivala na surad-nji Crkve i države, a ne na suparništvu Nakon mise nazočnima se obratio i češki predsjednik Miloš Zeman koji je Karla nazvao najvećom osobom češke povi-jesti koji je Češku pretvorio u bogatu i prosperitetnu zemlju, središte kulture i obrazovanja, što joj je priskrbilo „me-đunarodni kredit“ Apostolski nuncij Giuseppe Leanza pročitao je posebnu poruku pape Franje koji je predstavnike češkog javnog života pozvao da se i dalje inspiriraju djelom Karla IV Na misi su bila nazočna dvojica europskih monarha

– luksemburški veliki vojvoda Henrik i knez Monaka Albert II, kao i lihtenštajn-ski princ Alois Rektor Karlovog sveuči-

lišta Tomáš Zima počast Karlu IV odao je polaganjem vijenca na njegov grob u kripti katedrale svetog Vida M. L.

SUSRETI

45

Proslava u Zagrebu

Hrvatsko-češko društvo i Češ-ka beseda Zagreb proslavili su 700 godišnjicu rođenja Karla

IV 17 svibnja 2016 u Češkom domu u Zagrebu Kako je istaknuo predsjed-nik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac, radi se o važnom jubileju iz češke povijesti, ali i iz povijesti hrvat-sko-čeških odnosa, budući da Karlo IV pripada osobama koje spajaju Hr-vate i Čehe „Karlo IV spaja nas prije svega kao osnivač Karlovog sveučilišta na kojem su studirali brojni Hrvati, ali i kao osnivač samostana Na Slova-nech u Pragu 1347 u koji je pozvao hrvatske benediktince s Pašmana, što je imalo dalekosežan utjecaj na razvoj češke kulture i duhovnosti“, kazao je Lipovac Prema njegovim riječima, taj Karlov čin ima snažno simboličko značenje jer osoba Karla IV i njegova baština su među temeljnim odredni-cama češkog nacionalnog identiteta, dok su glagoljaši i glagoljica jedna od temeljnih identitetskih odrednica Hrvata „Mi Hrvati s pravom može-mo zavidjeti Česima na Karlu IV jer naprosto u povijesti nismo imali oso-bu koja bi se mogla s njim usporediti Karlo IV je učvrstio češku državnost i zacrtao smjer razvoja Češke, što za po-sljedicu ima to da je danas Češka jedna od najprosperitetnijih europskih ze-malja kojoj se i danas divimo Zato ga Česi s pravom nazivaju ocem domovi-ne“, zaključio je Lipovac O životu Kar-la IV govorio je Dubravko Dosegović On je istaknuo da se Karlo IV , kao pri-padnik dinastije Luxemburg, posebno ponosio svojim češkim korijenima, budući da mu je majka bila iz češke

dinastije Přemyslovića „Karlo IV bio je novi tip vladara, kralj-intelektualac Bio je obrazovan i govorio je češki, nje-mački, latinski, talijanski i njemački“, kazao je Dosegović O životu u Češkoj u vrijeme Karla IV govorila je Mari-na Kolaček Novosel koja je govorila i o češkoj kraljevskoj kruni koju je dao izraditi Karlo IV O hrvatsko-češkim glagoljaškim vezama govorio je akade-mik Josip Bratulić koji je podsjetio na zasluge čeških slavista koji su se bavili hrvatskim glagoljaštvom Govorio je i o hrvatskim glagoljašima koji su došli u Prag na poziv Karla IV , kazavši da su u Češku bili pozvani i došli kao učite-lji, ali su se pretvorili u učenike nakon što su upoznali bogatu češku kulturu Stoga su na hrvatski i na glagoljicu preveli češke tekstove, među kojima i srednjovjekovnu enciklopediju Luci-dar, a kasnije su se u hrvatskim gla-goljskim brevijarima mogle naći i pro-povijedi Jana Husa Na proslavi 700 godišnjice rođenja Karla IV bio je i češki veleposlanik Martin Košatka koji je kazao da Česi tog svog vladara iz 14 stoljeća smatraju najvećim Čehom U spomen na veze Karla IV s hrvatskim glagoljašima, 8 svibnja je u Zagrebu u crkvi svetog Franje Ksaverskog na inicijativu Hrvatsko-češkog društva služena misa na staroslavenskom jezi-ku koju je predvodio župnik fra Vice Blekić, a pjevao je Mješoviti zbor Ba-šćina Društva prijatelja glagoljice koji je pod ravnanjem dirigenta Marijana Tucakovića izveo glagoljaške napjeve i djela hrvatskih skladatelja inspirira-na glagoljaškom glazbenom baštinom M. L.

Uz odgodu od šest godina nakon proglašenja njemačkim i rimskim kra-ljem zbog ratova i „crne smrti“ koja je harala Europom, 1355 odlazi u pratnji 4000 vitezova, zajedno sa svojom trećom ženom, Annom Svídnickom u Rim, gdje na svečanoj misi u bazilici sv Petra 5 travnja 1355 prima pomazanje i od stra-ne pape biva okrunjen za cara Svetoga Rimskog Carstva Postao je najmoćnijim čovjekom tadašnjeg kršćanskog svijeta, a Prag „glavnim gradom“ carstva

Iste godine pripremio je zemaljski zakonik Majestas Carolina kojim je želio ograničiti vlast plemstva nad podanici-ma, čime je izazvao gnjev velikaša te ga je morao povući Majestas Carolina oču-vao se do naših dana

Veliko značenje za povijest ima Zlatna bula Karla IV koju izdaje godine 1356 Tim dokumentom potvrđuje slje-deće: rimski kralj odnosno car bira se većinom glasova sedmero birača – pred-stavnika svjetovnih i crkvenih vlasti; češ-ki kralj prvi je među biračima rimskoga cara; Češke zemlje slobodni su dio car-stva nad kojim car nema izravne ovlasti; u slučaju smrti kralja, novoga biraju do-maći istaknuti predstavnici plemstva, vi-tezova i gradova; uspostavljena je insti-tucija Zemlje Češke Krune kao nedjeljivi skup zemalja (teritorija) pod vlašću češ-kog kralja Zlatna bula Karla IV postala je temeljni carski zakon Pojam kruna je dobio šire značenje u smislu „država“, a kralj postaje institucija Zemlje Češke Krune obuhvaćale su Češko kraljevstvo, Moravsku markgrofoviju, šleske kneže-vine i Gornju Lužicu, a kasnije i Donju Lužicu, Gornju Falačku i Brandenburg Zlatna bula Karla IV vrijedila je više od 400 godina

Treća žena, Anna Svídnicka, rodila je 1361 godine toliko željenog nasljed-nika krune, budućeg kralja Václava IV Umrla je mlada, 1362 Malog, dvogo-dišnjeg Václava, Karlo IV okrunio je za češkoga kralja 15 lipnja 1363 Nakon smrti treće žene, Karlo IV oženio se je i po četvrti puta, trideset godina mlađom Alžbětom Eliškom Pomořanskom, s ko-jom je živio do kraja života, a koja mu je rodila sina Žigmunda, budućeg ugar-skog i hrvatskog kralja

Karlo IV se tijekom vladavine u ve-likoj mjeri oslanjao na crkvu i kraljevske gradove, a crkveni dostojanstvenici često obnašaju visoke svjetovne funkcije Ute-meljio je, uz Emaus, niz samostana i mi-losrdnih ustanova Za njegove vladavine češki jezik bio je treći, iza francuskog i talijanskog, na koji je prevedena Biblija U odnosu na položaj plemstva pokušao

SUSRETI

46

je poduzeti progresivne, ali tada nepo-pularne korake Bio je velikodušni me-cena umjetnosti i znanosti, posebno u Pragu, zainteresiran za rani humanizam koji je osobito utjecao na njegovu vla-davinu Poticao je javne radove koji su zapošljavali tisuće ljudi (npr utvrđivanje Petřina 1361 )

U kronikama je opisan kao čovjek srednje građe, visine 173 centimetara, crne kose i širokog lica, lagano pogr-bljen, s glavom otklonjenom na stranu zbog posljedice ranjavanja

Zanimljivo je da je kao mlad Karlo IV 1337 boravio nekoliko dana u Senju gdje se sprijateljio s obitelji Frankopan U to vrijeme se je u katedrali sv Marije slavila glagoljaška misa, na koju je vje-rojatno dolazio Prema nekim izvorima, po izgradnji samostana Emaus, pozvao je tamo oko 80 glagoljaša benediktinaca, vjerojatno s otoka Pašmana, da njegu-ju liturgiju i književnost na slavenskom jeziku Hrvatski glagoljaši ostali su u samostanu Emaus u Pragu od 1348 do 1430 , odnosno do početka husitskih ra-tova Tamo je nakon Karlove smrti 1395 napisana znamenita Knjiga posvećenja,

poznata i kao Reimski evanđelistar (čuva se u Gradskoj knjižnici Reimsa) Na nju su prisezali francuski kraljevi prilikom krunidbe pa ju ponekad zovu i Krunidbe-na knjiga Glagoljaši su sa staročeškog na hrvatski preveli Lucidar – svojevrsnu kr-šćansku enciklopediju, a hrvatskom ugla-tom glagoljicom je napisan i niz hrvatskih i staročeških rukopisa To je ostavilo traga na češkoj kulturnoj povijesti, a sačuvani ostaci češkoglagoljskih, poglavito crkve-nih knjiga značajni su za povijest češkog jezika Pretpostavlja se da je kvačica na slova (kao što je npr „č“) preuzeta u češki pravopis iz glagoljskog slova „ž“

Karlo IV umro je 29 studenog 1378 u tri sata ujutro, u 63 godini života, od posljedica prijeloma bedrene kosti usli-jed pada i komplikacija nastalih upalom pluća Tuga i žalost zavladali su Zemlja-ma Češke Krune koje su za njegove vladavine doživjele svekoliki procvat i napredak Ostavio je neizbrisiv pečat u povijesti ne samo čeških zemalja nego i srednje Europe u cjelini

Uz sve carske i kraljevske počasti, tijelo Karla IV položeno je u grobnicu u katedrali sv Vida 15 prosinca 1378 , nakon velike pogrebne svete mise koju je odslužio nadbiskup Jan Očko Pri po-smrtnom obredu dali su mu nadimak „Otac domovine“

Karlo IV. polaže kamen temeljac za Karlov most, slika Josefa Mathausera

Dana 7. travnja 1348. utemeljio je prvo sveučilište u srednjoj Europi, s istim pravima i slobodama koje su imala sveučilišta u Parizu i Bolonji, do danas poznato kao Karlovo sveučilište

Najveći mozaik u Češkoj i ujedno najveći u Eu-ropi, površine 450 četvornih metara, nalazi se na zgradi poglavarstva Usteckog kraja u gradu Ústí nad Labem Mozaik je postavljen 1985 , autor mu je Miroslav Houra i u socrealističkoj maniri prikazuje razvoj sjeverne Češke Na mozaiku je preko 300 osoba, od Přemysla Orača do sudioni-ka seljačkih buna, husita, rudara i radnika

ZAN IML J IVOST I

Najveći mozaik u Hrvatskoj, površine 94 četvorna metra, nalazi se u salezijanskoj crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji u Zagrebu na glavnom oltaru Autor mozaika dovršenog 1978 je kipar Ante Starčević, a slaganje su izveli Stanko Gašparec i Stjepan Galetić Mozaik prikazuje san osnivača Salezijanskog reda svetog Ivana Bosca o sretnoj plovidbi Crkve „morem života“ između dva stupa, Euharistije i Ma-rije na koje svetac pokazuje grupi mladih oko sebe

SUSRETI

47

Ciklus Slavenska epopeja Alfonsa Muche: zakašnjeli romantizam ili futurizam?

Herojski prizori zasjenjeni alegorijama i simbolimaMucha je govorio da ovim ciklusom želi stvoriti ep, ali i baladu, tako da uglavnom izbjegava patetične herojske prizore s glavnim likovima u prvom planu, već naglasak stavlja na ono što je u uobičajenom poimanju povijesnih događaja zaboravljeno ili zanemareno

##Marijan Lipovac

Od 2012 u Nacionalnoj galeriji u Pragu, u nekadašnjoj Vele-sajamskoj palači, smještena je

Slavenska epopeja, ciklus od 20 golemih platna s prizorima iz povijesti slaven-skih naroda koje je od 1910 do 1928 izradio češki slikar Alfons Mucha Smje-štaj u Nacionalnoj galeriji je privremen jer Prag se, primajući 1928 Muchina remek-djela kao donaciju, obavezao smjestiti ih u za tu namjenu posebno izgrađeni objekt, što sve do danas nije realizirano Od 1963 do 2012 Slavenska epopeja bila je smještena u Moravskom Krumlovu i sve do danas traju sporovi između tog gradića u južnoj Moravskoj i Praga oko prava na slike, a na strani Moravskog Krumlova je i Muchin unuk John Mucha nezadovoljan što Prag još nije ispunio djedovu želju

Slavensku epopeju Mucha je naslikao u dvorcu Zbiroh zahvaljujući svom ame-ričkom meceni Charlesu Craneu, a ideju da krene u tako opsežan projekt dugo je nosio u sebi, još od 1900 kada je za

Svjetsku izložbu u Parizu radio paviljon Bosne i Hercegovine Na prigovore da kao panslavistički orijentirani Čeh radi za Habsburgovce, odgovorio je: „I ovaj put crtam historijske likove, ne za Nje-mačku, nego za jedan prijateljski slaven-ski narod Opisujući događaje, tragične i slavne, njegove povijesti, mislim na radosti i muke mog vlastitog naroda, i svih Slavena I zato sam odlučio napravi-ti veliki projekt koji će se zvati Slavenska epopeja To će biti slavodobitna zraka svjetlosti koja će svojim prozračnim ide-alom obasjati dušu svih naroda“

Osim svojim impozantnim dimen-zijama i vrhunskom umjetničkom izved-bom, slike iz ciklusa Slavenska epopeja privlače pozornost i zbog Muchina pri-stupa obradi pojedinih tema iz povijesti slavenskih naroda Mucha je govorio da ovim ciklusom želi stvoriti ep, ali i baladu, što znači korištenje mnogih lirskih eleme-nata, tako da za razliku od historicističkih slikara, poput hrvatskog Otona Ivekovića ili češkog Václava Brožika, Mucha uglav-nom izbjegava patetične herojske prizore s glavnim likovima u prvom planu, već naglasak stavlja na ono što je u uobičaje-

nom poimanju povijesnih događaja zabo-ravljeno ili zanemareno, koristeći pritom mnoge simbole i alegorije Vidljivo je to i na slici posvećenoj hrvatskoj povijesti, Obrani Sigeta protiv Turaka Nikole Zrin-skog nastaloj 1914 , dimenzija 610 puta 810 centimetara Slikom dominiraju crve-ni tonovi koji dočaravaju opsjednuti Siget u plamenu Glavni lik, Nikola Šubić Zrin-ski, jedva je vidljiv u sredini slike gdje drži govor svojim vojnicima U prvom planu u sredini slike Mucha je naslikao stup cr-nog dima kao predznak skore propasti i simbol ljudske žrtve, a desno su prikazane žene na čelu s Evom Zrinskom kako bježe na toranj barutane s bakljom u ruci, kako bi toranj digle u zrak i junački poginule Ovo je ujedno i jedina slika u ciklusu koja prikazuje prizor iz borbe, stradanje i ju-naštvo, ali naglasak stavlja na žene koje su, kako se smatra, također branile Siget Postoji legenda o neznanoj junakinji koja je poginula zajedno sa Zrinskim i ostalim braniteljima i po kojoj je u Zagrebu na-zvana i jedna ulica (Ulica Neznane juna-kinje između Trga kralja Petra Krešimira IV i Avenije Marina Držića), a kao što je poznato, i u Zajčevoj operi napisanoj na libreto Huga Badalića prema drami The-odora Körnera, Zrinskog je u Sigetu pra-tila i supruga Eva, što ne odgovara povije-snim činjenicama

Druga slika iz ciklusa posvećena ratnoj prošlosti potpuno je drugačija od Obrane Sigeta Radi se o slici Nakon bitke kod Grünwalda: Sjevernoslavenska uza-jamnost iz 1924 koja u sjećanje doziva veliku pobjedu Poljaka nad njemačkim vitezovima 1411 kojom je spriječeno njihovo širenje Baltikom Umjesto da pri-kaže samu bitku ili trijumf pobjednika, Mucha je naslikao poljskog kralja Vla-dislava II kako na bojnom polju izražava tugu zbog gubitaka na obje strane

Slično je Mucha obradio i važnu bitku iz češke povijesti, s početka Hu-sitskih ratova, na slici Nakon bitke na Vítkovu: Tebe Boga hvalimo iz 1916 Na slici je prikazan svećenik koji na bojno polje donosi pokaznicu, kao i husitski vojskovođa Jan Žižka, nad kojim je silu-eta Hradčana Na Žižku padaju sunčeve

Alfons Mucha

SUSRETI

48

zrake kroz crne oblake, što predstavlja Božju milost koja je omogućila pobjedu U prvom planu lijevo naslikana je žena s djetetom zabrinuta zbog toga što će se rat nastaviti i odnositi nove žrtve

Takav neuobičajeni način prikaza velikih događaja Mucha je primijenio i na slici Ukidanje kmetstva u Rusiji: Slo-bodan rad temelj naroda iz 1914 Slika prikazuje trenutak objave proglasa o ukidanju kmetstva u carskoj Rusiji 1861 na Crvenom trgu u Moskvi pred crkvom svetog Vasilija Blaženog To je jedina zgrada prikazana u cijelom ciklusu, a simbolizira goleme razlike između vla-dajućih slojeva i podređenih Umjesto da je naslikao razdragani narod kako slavi svoju slobodu, Mucha je prikazao ljude koji ne znaju što raditi s dobive-nom slobodom te im se na licima vidi nesigurnost i strah od budućnosti

Mucha je ciklus započeo kronološki te je prvu sliku dovršenu 1912 posvetio najranijom slavenskoj povijesti To je sli-ka Slaveni u pradomovini: između tiran-skog knuta i mača Gota koja prikazuje „slavenskog Adama i Evu“ u bijelim halji-nama koje simboliziraju njihovu čistoču i nevinost U pozadini se vidi selo u pla-menu i vojnici koji ga plijene, a desno su tri levitirajuće osobe – poganski svećenik u molitvi, pod njegovom lijevom rukom djevojka sa zelenim vijencem kao simbo-lom mira, a pod desnom rukom mladi ratnik koji predstavlja pravednu borbu poručujući da će Slaveni u budućnosti morati boriti za svoju slobodu Puna sim-bolike je i iduća slika iz ciklusa, Svečanost Svantevidova: Kad bogovi ratuju spas je u umjetnosti iz 1912 smještena na baltički otok Rujanu (danas Rügen) gdje se u mje-stu Arkoni nalazio hram slavenskog boga Svantevida Među hodočasnicima najja-snije se vidi majka s djetetom za kojom zalazi Sunce Desno gore stoji vikinški bog Thor s psima kao najava predstojećeg pustošenja Arkone, a u sredini je umiru-ći slavenski ratnik pred likom Svantevida omotanog lipovim lišćem Svantevid uzi-ma ratnikov mač kako bi zaštitio buduć-nost Slavena U sredini kompozicije su tri svirača i rezbar sa svojom muzom koji simboliziraju važnost umjetničkog djelo-vanja kao reakcije na rat

Iste, 1912 godine, Mucha je naslikao i sliku Uvođenje slavenske liturgije: Hva-lite Gospodina svojim jezikom Prikazao je čitanje papine bule velikomoravskom knezu Svatopluku pred zidinama Vele-hrada U sredini platna stoji sveti Me-tod prikazan kao starac Gore lijevo, na nebu, je skupina uplakanih žena koje tje-ši sveti Ćiril, nad njima u sredini je knez

Rastislav s carigradskim patrijarhom, a desno bugarski i ruski vladari koji su po-dupirali slavensko bogoslužje U prvom planu lijevo je lik mladića s krugom u ruci koji predstavlja slavensko jedinstvo

Neke slike nemaju duboke simbolič-ke poruke, ali umjetnički ne zaostaju za ostalima Na slici Bugarski car Simeon: utemeljitelj slavenske književnosti iz 1923 prikazan je ovaj veliki bugarski kako sjedi u prekrasnoj bazilici s prikazima svetaca Car djeluje uzvišeno i autoritarno i ra-spravlja s okupljenim filozofima i pisci-ma Prikazano je mnogo knjiga i svitaka koji simboliziraju povezanost prošlosti i budućnosti Slavena Na slici Češki kralj Přemysl Otokar II: Savez slavenskih dina-sta iz 1924 Mucha je naslikao vjenčanje Otokarove nećakinje Kunhute s ugarskim princom Belom na koje je Otokar, prika-zan u sredini slike, pozvao i okolne sla-venske vladare Kod rada na ovom djelu Mucha je očito ostao bez inspiracije jer slika djeluje dosadno i nemaštovito, jed-nako kao i slika Krunidba srpskog cara Stefana Dušana istočnorimskim carem: Slavenski zakonik iz 1926 Mucha je pri-kazao povorku naroda nakon krunidbe na čelu s mladim djevojkama u narodnim

nošnjama i starcima koje nose carsku krunu i mač Dušan se nalazi u sredini sli-ke s pratnjom koja mu pridržava plašt, a cijeli prizor djeluje prilično šablonizirano

Tri slike iz ciklusa naslikane 1916 čine triptih nazvan Čarolija riječi, s pri-zorima s početaka češke reformacije Prva slika nosi naziv Milíč iz Kromeříža: pregradnja javne kuće u samostan po-svećena češkom propovjedniku Janu Miliču On na gradilištu samostana, čije glavno poslanje će biti briga o siromaš-nima, propovijeda skupini žena, a svuda okolo je bijeli snijeg kao simbol moralne čistoće, snage vjere i suosjećanja

Na slici Propovijed Učitelja Jana Husa u Betlehemskoj kapeli: istina pobje-đuje Hus je prikazan na propovjedaoni-ci, a ispod su studenti koji zapisuju nje-gove riječi Tu je i trgovac Kříž, osnivač Betlehemske kapele, Jan Žižka, a pod baldahinom kraljica Sofija Desno stoji svećenik koji vodi bilješke za predstojeći proces protiv Husa Treća slika, Susret na Křížkama prikazuje svećenika Václava Korandu kako propovijeda pristašama i poručuje da za obranu vjere treba i oruž-je Slika predstavlja početak Husitskih ratova Na drvetu su istaknute crvena i

Apoteoza iz povijesti Slavenstva

SUSRETI

49

bijela zastava kao simboli života i smrti Pacifistička poruka izvire iz slike

Petr Chelčický: Neuzvraćati na zlo zlom, nastala na vrhuncu Prvog svjetskog rata 1918 Češki vjerski reformator Petr Chelčický koji je propovijedao radikalni pacifizam prikazan je s Biblijom u ruci kako tješi ljude stradale u ratu i odgova-ra ih od osvete U daljini se nazire dim iz spaljenog sela

Na slici Jiří iz Poděbrada: kralj dvoj-nog naroda iz 1923 naslikan je trenutak kad češki kralj odbija papin nalog da mu se potčini, i to ljutito i odlučno, na što upućuje oboreni stolac Desno se vidi mladić koji zatvara knjigu na kojoj piše „Roma finita“, što znači početak gubitka vjerskog utjecaja Rima na Češku Kroz prozor dopiru sunčeve zrake kao simbol rođenja nove slobode

Slutnja nevolja vidi se na slici Brat-ska škola u Ivančicama: kolijevka Kra-ljičke Biblije iz 1914 Prikazan je češki plemić kako pregledava prve primjerke tiskane Biblije, a oko njega su studenti vjerske zajednice Češke braće Jedan stu-dent čita Bibliju slijepom starcu, a u nje-govom liku Mucha je naslikao sebe kao mladića Budućnost Češke braće prika-

zana je u pticama koje lete oko crkve-nog tornja i spremaju se za let u druge zemlje, kao što će i članovi Češke braće morati bježati u tuđinu Najpoznatiji od njih bio je poznati pedagog prikazan na slici Jan Amos Komenský, učitelj naroda: plamičak nade Komenský je prikazan na samrti na obali mora kraj Naardena u Nizozemskoj sa svojim sljedbenici koji tuguju Osamljenost i izolacija Komen-skog dočarana je sivilom mora i tla, no tu je i svjetiljka s malim plamenom kao simbol nade u bolje sutra za sve Slavene

Slika Mont Athos Sveta gora: Vatikan pravoslavlja iz 1926 odudara od ostalih slika iz ciklusa jer jedina ne prikazu-je događaj iz slavenske povijesti, već je izraz poštovanja prema pravoslavnoj cr-kvi koja je spojila Slavene s bizantskom kulturom i prosvjetom Mucha je nasli-kao hodočasnike kako odaju počast reli-kvijama svetaca koje drže monasi Iznad njih su zaštitnici četiri slavenska ma-nastira kao simbol vjere i dobrote, a na vrhu Majka Božja kao simbol čiste žene

Nedovršena je ostala slika Prisega Omladine pod slavenskom lipom 1894: Slavenski preporod iz 1926 Prikazani su vođe omladinske organizacije Omladina

kako pod lipom polažu prisegu, a u lipi sjedi božica Slavenstva Dvoje djece na donjem dijelu slike su Muchin sin Jiří i kći Jaroslava koja svira harfu

Ciklus završava slikom Apoteoza iz povijesti Slavenstva: Četiri razdoblja Sla-venstva u četiri boje iz 1926 koja je puna razne simbolike U sredini je muškarac s ispruženim rukama koji utjelovljuje teš-koće koje su Slaveni stoljećima trpjeli, ali i nadu Krugovi vijenaca simboliziraju jedinstvo, golubica mir, duga sreću, a u pozadini se vidi i Isus koji daje blagoslov Mucha koristi četiri boje kako bi prika-zao razne aspekte slavenske povijesti Plava prikazuje mitsko rano razdoblje, crvena Husitske ratove, crne osobe su neprijatelji Slavena, a žutom su bojom prikazani oni koji donose slobodu, mir i jedinstvo među narodima Mladi nose grančice lipe i odaju počast slavenskim junacima, među kojima je i skupina voj-nika Prvog svjetskog rata, a vide se i za-stave tadašnjih glavnih svjetskih sila

Iako se radi o monumentalnom dje-lu, likovni kritičari nisu bili osobito skloni Slavenskoj epopeji, smatrajući da tematski i izvedbeno ipak zaostaje za najpoznati-jim Muchinim djelima koja je stvarao ti-jekom života u Parizu kada se proslavio svojim secesijskim plakatima i dekoraci-jama Ciklusu se zamjera anakronizam jer slike s romantičarskim povijesnim prizorima više odgovaraju drugoj polo-vici 19 stoljeća, nego prvim desetljećima 20 stoljeća kad su europskom umjetno-šću vladali moderni stilovi poput ekspre-sionizma, nadrealizma i kubizma (slične zamjerke mogu se čuti i na račun Ivana Meštrovića i njegovih monumentanih spomenika) Unatoč tome, Slavenska epo-peja izaziva divljenje turista, a njeni pri-zori mlađe generacije podsjećaju na scene iz Gospodara prstenova ili Avatara, što bi zakašnjelog romantičara Muchu moglo pretvoriti u futurista koji je predvidio bu-duće umjetničke trendove i ukus publike

Ciklusu se zamjera anakronizam jer slike s romantičarskim povijesnim prizorima više odgovaraju drugoj polovici 19. stoljeća, nego prvim desetljećima 20. stoljeća kad su europskom umjetnošću vladali moderni stilovi poput ekspresionizma, nadrealizma i kubizma

Svečanost Svantevidova

Bugarski car Simeon

SUSRETI

50

U kazališnim arhivima, među spisi-ma, često se susreću pisma dram-skih pisaca upućena redateljima

njihovih dramskih ostvarenja Dramati-čari su pisali i glumcima, ali najčešće su to samo zahvale nakon uspjelih glumačkih kreacija Korespondencija Iva Vojnovi-ća zasigurno je jedna od najobimnijih u hrvatskoj književnosti Kao dramski pisac napisao je brojna pisma mnogim redate-ljima i glumcima njegovih drama Među tim epistolama, osobitim po mnogo čemu, svakako su među interesantnijim ona upućena njegovim prijateljima iz češ-kog kazališnog i književnog svijeta Osim što ih je, uz karakteristični literarni šarm pisao izrazito epistolarni pisac, zanimlji-va su i zbog mnoštva autorovih sugestija kako valja interpretirati pojedine uloge, što u tekstu istaknuti, koliko dozirati čuv-stvena raspoloženja u pojedinačnim glu-mačkim interpretacijama Dramatičareva pisma tako postaju važan izvor kazališnih promišljanja njegovih dramskih djela, a to opet s napomenom da su ona ipak samo marginalne bilješke, jer kako Voj-nović u jednom pismu izrijekom ističe: „samo ono vrijedi što umjetnik od glave i od srca osjeća“

Među inozemnim književnim i kaza-lišnim vezama Iva Vojnovića svakako su najbrojnije i najvažnije one koje je ugledni hrvatski književnik, napose dramatičar Ivo Vojnović imao u Češkoj, posebno u Pragu gdje su izvođena njegova brojna dramska djela i gdje su obitavali njegovi brojni prijatelji i znanci, uglavnom „kaza-lišni ljudi“, umjetnici i ostali ugledni češki kulturni i javni radnici Svoju dramu Maš-karate ispod kuplja Vojnović je posvetio gradu Pragu (Praze mé milence – Pragu mojoj ljubavnici), gdje je ta drama prai-zvedena u Vinohradskom divadlu 1923 , a tek godinu dana nakon toga postavljena i u Zagrebu Kako je većina Vojnovićevih drama prije izvođenja prevedena na češki i objavljena, bilo u časopisima ili u zaseb-nim knjigama, pisac je često u pismima savjetovao prevoditelje svojih drama O tim vezama rječito svjedoči Vojnovićeva korespondencija sačuvana u pismenim ostavštinama pojedinih naslovnika koji su ju sačuvali da bi potom bila predana češ-kim arhivima Najveći dio njegove kores-

pondencije sačuvan je u Literarnom arhi-vu u Pragu (Literárni archiv Památniku národního písemnictvi v Praze) Tragajući za pjesnikovom ostavštinom, u doba kada sam pripremao Vojnovićevu korespon-denciju za objavljivanje u kritičkom izda-nju piščevih Sabranih djela, obratio sam se za pomoć pismeno toj ustanovi, kao i nekim češkim slavistima koji su se bavili i kroatističkim temama Rezultat potrage bio je iznimno uspješan

Najuspješnija suradnja oko prona-laženja Vojnovićevih pisama u Češkoj ostvarena je sa slavistom Dušanom Kar-patskim iz Praga Dragocjena mi je bila njegova pomoć kod određivanja, priku-pljanja te potom i preslikavanja Vojno-vićevih pisama pohranjenih u praškom Literarnom arhivu Naime, u tom se ar-hivu čuva 37 Vojnovićevih pisma upu-ćenih Jaroslavu Kvapilu (1868 – 1950 ), češkom književniku i redatelju koji je od 1900 dramaturg, a od 1912 do 1918

ravnatelj drame Narodnog divadla u Pra-gu, te od godine 1921 do 1928 ravnatelj praškog Vinohradskog divadla Kvapil je na praške kazališne pozornice postavio gotovo sva važnija hrvatska dramska dje-la iz razdoblja moderne, pa tako i brojne Vojnovićeve drame Tu su i pisma Zdeni Kvapil-Rydlovoj, (1884 – 1955 ), češkoj glumici, članici češkog Nacionalnog ka-zališta u Pragu od 1906 do 1928 , (njezin pseudonim Rydlová izveden je u skladu s imenom poljskog dramatičara Lucijana Rydela), zatim Zdenki Háskovoj udatoj Dykovoj (1878 – 1946 ), češkoj novinarki, pjesnikinji i pripovjedačici, supruzi češ-kog pjesnika Viktora Dyka (koji se utopio na Lopudu), potom Janu Hudecu (1856 – 1940 ), češkom književnom prevodite-lju koji je na češki jezik preveo gotovo sva Vojnovićeva dramska djela, te češkom pu-blicistu i prevoditelju Arne Laurinu (1889 – 1945 ), uredniku časopisa Prager Presse i autoru stručnih priručnika o novinarstvu, a spomenimo još i Vojnovićevo pismo Jo-sefu Pachmayeru (1864 – 1928 ), češkom novinaru, uredniku i prevoditelju (s devet jezika) U praškom Literarnom arhivu ču-vaju se još i Vojnovićeva pisma Friedrichu Adleru, Zorki Hovorkovoj, Stevi Kluiću, Karelu Váňi te pismo nepoznatom naslov-niku iz praškog kazališta

Uz pomoć Dušana Karpatskog došao sam do različitih podataka, uglavnom ži-votopisnih, o pojedinim češkim naslov-nicima, uz napomenu da o Karelu Váňi, unatoč svim traganjima, ni Karpatský niti ja nismo uspjeli ništa saznati te da o tom Vojnovićevu naslovniku, kako mi Karpatský piše u svom pismu iz Praga od 4 travnja 1982 , „ništa nezna ni urednik ogromnog Leksikona češke književnosti koji se tada dovršavao u Institutu češke i svjetske književnosti u Pragu“ Poznato je da se Ivo Vojnović dugi niz godina dopi-sivao sa svojim češkim prevoditeljem Ja-nom Hudecom razmijenivši s njim broj-na i zasigurno zanimljiva pisma, ali od te obilne korespondencije, koliko nam je do sada poznato, sačuvano je samo jedno pi-smo Dušan Karpatský, na moju zamolbu, pismom se obratio i Hudecovim nasljed-nicima, pretpostavljajući da obitelj možda čuva Hudecovu korespondenciju s Vojno-vićem, no i njihov je odgovor bio niječan

Ivo Vojnović i njegova pisma Česima

„Prag i ja, stari smo prijatelji“## tihomil Maštrović

Fotografija Iva Vojnovića iz Praga (FOTO: American Photo Studio, Prague, Václavské nám. 15)

SUSRETI

51

Tragajući za Vojnovićevom kores-pondencijom u Pragu, obratio sam se za pomoć i dr sc Miroslavu Kvapilu, prof Evi Truskovoj (autorici rasprave Ivo Voj-nović u Češkoj) te posebno dr sc Miladi Černoj koja mi je pružila dosta zanimlji-vih obavijesti o sudbini jednog dijela Voj-novićeve ostavštine pa tako i njegove ko-respondencije u Češkoj Osim obavijesti o Vojnovićevim rukopisima u praškom Literarnom arhivu, čiji je popis objavljen u posebnim otiscima Jugoslavica v Li-terárním archivu Narodniho Musea, Prag 1957 i Jugoslavica, Prag 1963 , doktorica Černá obavijestila me je da se navodno u Pragu našao mali komplet Vojnovićeve ostavštine koji je do sada nepoznat Riječ je o obiteljskoj korespondenciji, točnije rečeno o nekoliko Ivinih dopisnica upu-ćenih nećakinji Marici Schidloff, kćeri Ivinog brata Luje Vojnovića, o pismima nekolicine drugih naslovnika iz kruga obitelji i prijatelja, nekoliko dopisnica iz pera Luja Vojnovića, njegove supruge te nekih bliskih obiteljskih prijatelja Tu je i pismo vlasnika hotela Praha iz Supetra na Braču u kojem obavještava Maricu o Vojnovićevoj proslavi godine 1936 te dosta obiteljskih fotografija (Ivine majke, sestre, obitelji Schidloff, Luja Vojnovića, njegove obitelji itd ) od kojih su najzani-

mljivije Ivine slike iz zagrebačke bolnice godine 1915 Ovdje valja napomenuti da se u doba kada se prikupljala Vojnovićeva pisma za izdanje njegove korespondenci-je, novopronađeni dio piščeve ostavštine nalazio na stručnoj obradi i ocjeni u praš-kom Muzeju narodne književnosti i kako tada još nije bio otkupljen nisam, unatoč brojnim nastojanjima, mogao doći do preslika tih Vojnovićevih pisama koja su inače, kako me obavijestila dr Černá, u cijelosti posve obiteljske naravi

Vojnović je često i rado odlazio u Prag, a njegovi boravci u tom gradu 1912 , 1917 , 1918 , 1923 i 1927 u pravilu su bili povezani s premijerama njegovih dra-ma, a češke su novine popratile njegove dolaske brojnim člancima i intervjuima s uglednim hrvatskim piscem U tekstu Prag i ja, stari smo prijatelji Vojnović se 1924 prisjeća Praga i svojih čeških prija-telja, a taj grad uspoređuje i nalazi mnoge sličnosti s njemu najdražim gradom – Dubrovnikom: „Sjećam se dobro da kad sam prvi put ugledao Vltavu, a to je bilo god 1911, prigodom premijere Trilogije u Narodnom Divadlu, osjetio sam kao da sam se vratio doma Kao Dubrovnik, tako i Prag budi u meni dušu prošlih, doživje-lih vremena Moj estetski osjećaj zadrhtao je kadgod i snažnijim bilom kad ugledah

čudesa Rima, Firenze, Venecije i Pariza, ali to bješe više plod umjetničkog uživa-nja, i ako naslijegjenog i prefinjenog krv-lju i umom; ali kad ugledah Prag, osim te poetske vizije, duša mi se razgali u naruč-ju Slavenske miline jedinstvenoga grada koji predstavljaše meni isti čar Dubrovni-ka u tradiciji slobode i kulture svog roda

Pradavni instinkt jedinstva slaven-skog „naroda“ kako su ga svi stari pjesni-ci Dubrovački shvatali, postade u meni realnost i život, kad upoznah Prag i češki narod Kako sam tek ovdje razumio za-nos slavnog hrvatskog Ilirstva, kad je Ga-jev i Štrosmajerov Zagreb, taj autentični nasljednik istorijskih težnja staroga Du-brovnika, crpao u Pragu snagu i riječ da ostvari tradicijonalni smisao ujedinjenja zarobljenog i pocijepanog nam roda! A to ne bje tek momentani čar, jer svaki put kad se vratih u Prag, a to bje god 1912 za premijeru Smrti Majke Jugovića, pak god 1918 u praskozorju našeg oslobogjenja, a i sada eto na pragu starosti, kad mi se svi ti osjećaji spojiše u jedan jedini blje-sak spoznanja Za to rekoh sada samome sebi: Bogu hvala da je Prag, u ovo 5 godi-na slobode, otkada ga ja ne vidjeh, ostao onakav isti kakav bješe u dobi sudbono-snih borba – živo, naime, sijelo narodne tradicije i narodnog Jedinstva

Ivo Vojnović je jedan od najizvođenijih hrvatskih dramatičara u Češkoj o čemu uz ostalo svjedoči i obilna piščeva korespondencija s češkim naslovnicima

Václav Havel o Ivi Vojnoviću

Pod pokroviteljstvom češkog predsjednika Václava Havela, u Pragu su od 17 do 22 veljače 1997 održani Dani hrvatske kulture u sklopu kojih je u Narodnom kazalištu gostovala Drama HNK iz Zagreba s dramom Ekvinocij Ive Vojnovića povodom stote godišnjice premijere tog djela u Pragu Predstavu je simultano na češki prevodio Dušan Karpatský Václav Havel zbog bolesti nije mogao biti nazočan predstavi na kojoj je pročitana ova njegova poruka:

„Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji! Žao mi je da ne mogu osobno biti nazočan današnjem svečanom večeru Dozvo-lite mi dakle da bar u nekoliko rečenica kažem kako doživljavam ovaj događaj Izvedba drame Ive Vojnovića Ekvinocij predstavlja vrhunski trenutak Dana hrvatske kulture u Pragu Podsjeća nas na djelo pisca koji je bio veoma omiljen kod nas i koji je našoj ze-mlji svesrdno uzvraćao njezinu blagonaklonost Ta Pragu – „svojoj ljubavi“, posvetio je zadnju svoju dovršenu dramu Međutim, to nije jedini dokaz povijesne i kulturne uzajamnosti koji nam pada na um u vezi s Ekvinocijem, tom prvom velikom Vojnovićevom dramom, nastalom prigodom otvorenja današnje zgrade zagrebačkog Narodnog kazališta 1895 Svjedočanstvo ove uzajamnosti također je izložba o stvaralaštvu arhitekata Fellnera i Helmera koji su podigli ne samo zagrebačko kazalište, nego i našu današ-nju Državnu operu Sličnih primjera koji svjedoče o prisnosti naših kulturnih odnosa u prošlosti mogli bismo bez sumnje naći bezbroj Međutim, povijest nas istodobno podsjeća da je prilikom otvorenja Hrvatskog narodnog kazališta došlo u Zagrebu do velikih studentskih demonstracija te da su studenti, isključeni tada iz ugarskih škola, našli pribježište u Pragu Mnogi su postali đaci i sljedbenici Tomáša Garriguea Masaryka Možemo dakle prilikom ovogodišnjih Dana hrvatske kulture i gledajući Vojnovi-ćevo djelo misliti ne samo na stogodišnju tradiciju intenzivnih kazališnih i kulturnih veza, nego i na tradiciju političke suradnje u obrani pozitivnih interesa obaju naših naroda

Želio bih da ni danas ne zaboravljamo ove dobre tradicije i da znamo u okviru češko-hrvatskih odnosa, u Europi koja se oblikuje na novi način, stvaralački nastaviti u njihovu duhu “

Ivo Vojnović i njegova pisma Česima

„Prag i ja, stari smo prijatelji“

SUSRETI

52

O idealnoj pak predstavi moje Maš-karate ispod kuplja mogao bih mnogo da govorim e da Vam ocrtam svoje udivlje-nje i svoje ganuće gledajući predamnom živu sliku mojih snova Čarobnjak Jaro-slav Kvapil, moj stari i mili prijatelj, do-čarao je čitavi milieu starog Dubrovnika do najtanjih tančina – da sam časovito mislio da je to halucinacija A tek glumci! Počamši od ženijalnih „djevojaka“ Gjive i Mare, pak ganutljiva pojava Anice, pa uprav grandijozne figure gje Jele i Ane – i onaj Watteau-ov Pierrot – a nadasve div-ni ensembli maškarata starih gospogja i gospara i mladića Dubrovačkih, sve je to disalo pravim životom i neusporedivom intuicijom dobi u kojoj se kreće vàs onaj svijet sitnih čina i velikih bolova

Prvi je to put da se jedno moje djelo prikazuje na premijeri u drugome jeziku Teška je to bila proba – ali tim zaslužniji uspjeh kad je utisak bio kao da je origi-nalni češki komad Velika je za to zasluga i izvrsnog prevagjača, g Pelišeka – Pune kuće i jednodušno povlagjivanje praške publike neka bude putokazom kako da se slavenska pozorišta uzajamno podupiru i u poznavanju zajedničkih kulturnih i nacijonalnih ciljeva oporedo kroče – Ja ostajem još nekoliko dana ovdje, a valjda ću sprovesti i božićne blagdane u krugu prijatelja i rodbine Megjutim zamoljen od Jugoslavensko – češke Lige, čitat ću 18-og o mj nekoliko fragmenata iz mo-jih drama, da udovoljim želji prijatelja Čeha da čuju u originalu ono što ih se toliko dojmilo u češkom prevodu – Dao Bog da to ne bude zadnji put!“

Osim u Pragu, za Vojnovićevim pi-smima tragalo se i u drugim češkim gradovima, međutim od više mogućih destinacija, zahvaljujući istraživanjima

akademika Lovre Županovića, pisma su pronađena jedino u Brnu Prikupljajući relevantnu građu za raspravu Ivo Vojno-vić i glazba (objavljenu u zborniku O dje-lu Iva Vojnovića, Zagreb, 1981 ), Župano-vić je preko muzikologa dra Jiříja Sehnala došao do preslika dvanaest Ivinih pisama češko-moravskom skladatelju i dirigentu Františeku Neumannu (1874 – 1929 ) koja su pohranjena u Moravskom mu-seumu – Hudebnĕ historické oddĕlení u Brnu Neumann je od 1897 djelovao u raznim opernim kućama u Njemačkoj, Austriji i Češkoj, a od 1919 do smrti ak-tivan je u Narodnom kazalištu u Brnu, prvo kao ravnatelj opere, zatim kao rav-natelj kazališta Kako je Neumann, izme-đu brojnih glazbenih ostvarenja, autor i četiriju opera od kojih je u jednoj Ekvi-nokce (praizvedenoj 10 travnja 1919 u Berlinu – Charlottenburgu), posegnuo za Vojnovićevom dramom Ekvinocijo kao predloškom za svoje operno djelo, Voj-novićeva korespondencija vezana je uz taj važan događaj za njegovo stvaralaštvo

Zaključujući ovaj kratak prikaz o pi-smima Iva Vojnovića češkim naslovnici-ma istaknimo da je cjelokupna Vojnovi-ćeva korespondencija, pa tako i njegova pisma Česima, objavljena godine 2009 u trotomnom izdanju Pisma Iva Vojnovića izdavača Nacionalne i sveučilišne knjiž-nice u Zagrebu i Ogranka Matice hr-vatske u Dubrovniku u kojem je njihov priređivač Tihomil Maštrović na 1780 stranica objavio 2351 Vojnovićevo pi-smo upućeno 181 naslovniku Brojnost čeških naslovnika govori o čvrstim ve-zama što je hrvatski pisac Ivo Vojnović imao s uglednim češkim umjetnicima i kulturnim djelatnicima prvih desetljeća XX stoljeća

Ivo Vojnović: 25-godišnjica Česke besede

Eto danas slavimo 25-godišnjicu ot-kada se u sunčanome Dubrovniku stvorilo skromno društvo – Česka beseda – koje smo i onda pozdravili s istom onom simpatijom, s kojom se, još od ilirskih vremena, s naše strane pratila svaka afirmacija češkog patri-otizma kao obvezatan preduvjet na-šega Skromno bješe društvo, velim, koje je i po najudaljenijim krajevima gajilo hereditarnu snagu češkog orga-nizatornog duha, a da se tadašnji „vla-stodršci“ za čudo ne sjetiše, od kolike li je usudne važnosti tako mala, a agil-na flotila pregalačkih nada raštrkana po našim strmenim obalama 1

„Od čaše je do usana… udes!“ kako govori neka stara pjesma Dva-deset i pet godina – tek da srkneš i da progutaš! – pa ipak u tome trenu vremena, dok jedva i zrnje ispod ka-mena proklija, sva češka zemlja bi jedna živa Makbetska šuma, gdje ne-umorna vježba mišica i duša, stvori čudo podignuvši nebrojenu, gvozde-nom disciplinom očeličenu vojsku, koja je spravna čekala riječ borbe i spasenja […]

Vaše i naše jedinstvo – Vaša i naša sloboda – Vaše i naše mišice čvrste su i svete kao onaj mač božje pravde koji zasječe silnike i osveti mučenike Zato braćo Česi, radite i dalje – ve-selije i upornije, po našoj zemlji kao što ćemo mi po Vašoj Hrlite u nas, kupajte se u našemu moru, gradite kuće, porinite brodove ne mareći na bodljikave komarce, ni na proždrlji-ve „pešekane“ – morske pse! – isto kao što ćemo hrliti i mi u Vas, svaki put kad se naželimo Vaše mudrosti, Vašega rada i Vaše umjetnosti

Stari su naši govorili: „svak dava ono što ima!“ Zato kad ustrebamo mi da nam isklešete ljudi po kalupu Vašemu, poslat ćemo Vam ih na spa-sonosnu rabotu volje i energije A kad Vi ustrebate mora našega, da omekša-te Vaše oči – eto Vam ga tu! […]

[Dubrovnik, 1924 ]

1 Prva češka Beseda na području sadašnje Hrvatske osnovana je 1874 u Zagrebu, slijedila je Beseda Dubrovnik 1899 , te niz saveza koji su nastali u okolici Daruvara, gdje i živi većina hrvatskih Čeha

Fotografija s premijere Vojnovićeve drame Smrt Majke Jugovića u Pragu 1912.

SUSRETI

53

Navršilo se 40 godina od smrti Josipa Salača

Poštar koji je postao zagrebački biskup##Marijan Lipovac

Prošlo je 40 godina od smrti jednog od najpoznatijih pripadnika češke manjine u Hrvatskoj koji su dose-

gli visoke položaje u hrvatskom javnom životu, Josipa Salača, svećenika rodom iz Daruvara koji je uspio postati pomoć-nim zagrebačkim biskupom Josip Salač zanimljiva je osoba hrvatskog crkvenog i manjinskog života, a njegova biografija neobična je i za jednog biskupa i za jed-nog pripadnika nacionalne manjine Do svećeništva je naime došao zaobilaznim putovima i potkraj života postigao viso-ku službu u Katoličkoj crkvi u Hrvata gdje su mjesta u pravilu rezervirana za pripadnike većinskog naroda

Obitelj Salač potječe iz mjesta Obřistvi sjeveroistočno od Praga, oda-kle se sredinom 19 stoljeća u Pakračku Poljanu doselio Josef Salač U crkvenim knjigama obitelj se prvi put spominje 1868 kad se Josefu i supruzi Mariji Ku-beš rodio najstariji sin Vencl Kasnije su dobili još i sinove Josipa i Antuna, oca kasnijeg biskupa Josipa Salača Antun Salač rodio se 1879 i iz Poljane se dose-lio u Donji Daruvar kao postolar Tu se 1902 oženio Alojzijom Stroleni s kojom

je imao troje djece, no svo troje je rano umrlo, a pri porodu trećeg djeteta umrla je i Alojzija Stoga je Antun Salač sklopio 1904 novi brak s Franciskom Douda, rođenom 1887 , koja je bila kći Josipa Doude i pokojne Franjke Etvert Antun i Franciska imali su četvoro djece od ko-jih je kći Marija brzo umrla Najstarija je bila kći Emilija (Milka) rođena 1905 , najmlađa je bila Rozalija rođena 1909 , a srednje dijete bio je sin Josip, rođen 22 siječnja 1908 Obitelj je bila obrtnička, a Antun Salač bio je aktivan i u Češkoj besedi u Donjem Daruvaru u kojoj se najviše pažnje posvećivalo čitanju knjiga i novina, hrvatskih i čeških, i tu ljubav prema knjizi i kulturnom radu Antun Salač prenio je i na svoju djecu

Josip Salač krenuo je 1914 u prvi razred pučke škole u Daruvaru i bio na-daren učenik, a kako je 1965 rekao u in-tervjuu za Glas Koncila, posebno su ga zanimale kazališne predstave i želio je postati učitelj kako bi s djecom mogao raditi igrokaze No jednom u šetnji otac ga je pitao „A zašto ti ne bi bio župnik?“, što je kod Josipa izazvalo nedoumicu jer smatrao je da ako postane svećenik neće

moći sudjelovati u kazališnim predsta-vama Tu temu otac više nije otvarao, ali očito je taj razgovor ostao u Josipovoj pamćenju kao sjeme njegovog budućeg svećeništva U listopadu 1918 , u raz-maku od devet dana, umrli su najprije Franciska, a zatim i Antun Salač, vjero-jatno od španjolske gripe Troje njihove maloljetne djece ostalo je bez oba rodi-telja Josip Salač u to je vrijeme pohađao gimnaziju u Daruvaru (ondje je učio i češki koji mu je predavao Franta Buri-an), no zadnji razred gimnazije pohađao je u Novoj Gradiški jer je gimnazija u Daruvaru bila ukinuta O svom odra-stanju Salač je govorio u spomenutom intervjuu za Glas Koncila Rekao je da je odrastao u katoličkoj vjerničkoj obitelji, redovito je odlazio u crkvu i bio mini-strant: „Ali od petog razreda gimnazije – zapustio sam Crkvu Išao sam samo jer smo morali ići na školsku misu Pod utjecajem literature postao sam protuka-tolički i protucrkveno nastrojen Bila je to češka protukatolička literatura, uglav-nom pamfleti Onda je bila parola ‘Los von Rom!’ (dalje od Rima) Bio sam po-čeo proučavati i druge religije, razne reli-giozne smjerove, budizam, reinkarnacije i slično…Bilo mi je već oko osamnaest godina… Ja nikada nisam postao ateista, ali bio sam protucrkveno orijentiran Iza mature uopće me nijedanput nije bilo na misi – dok nisam došao u sjemenište…“

Što je bilo uzrok ovome možemo samo nagađati Možda je za to bila kriva literatura, ali treba uzeti u obzir i izne-nadnu smrt Salačevih roditelja koji su umrli kad je bio u osjetljivoj dobi Osim toga, iz Čehoslovačke su nakon 1918 dolazili učitelji koji su, pod utjecajem prilika u svojoj zemlji, bili većinom pro-tukatolički orijentirani, a hrvatski Česi nisu imali inteligenciju iz svojih redova te su bili izloženi protukatoličkoj propa-gandi

Nakon završene gimnazije Josip Sa-lač otišao je 1926 u Zagreb gdje je po-čeo raditi kao činovnički pripravnik u Direkciji pošte i telegrafa u Zagrebu U ožujku 1927 upisao je Pravni fakultet, a od rujna 1927 do svibnja 1928 bio je u

Početkom 1929. u Salačevom životu dogodila se neka promjena i on je

odlučio postati svećenik. Očito su

ga njegova traganja za odgovorima na pitanja koja su ga

mučila ipak na kraju vratila u okrilje Katoličke crkve

Josip Salač kao mladi svećenik

SUSRETI

54

Beogradu na poštarskom kursu i položio državni ispit

Početkom 1929 u Salačevom životu dogodila se neka promjena i on je odlu-čio postati svećenik Očito su ga njegova traganja za odgovorima na pitanja koja su ga mučila ipak na kraju vratila u okri-lje Katoličke crkve Za svećenika ga je 26 lipnja 1932 zaredio nadbiskup Antun Bauer, mladu misu služio je u Daruva-ru 3 srpnja, a od 1 rujna ondje je počeo službu kapelana Salač je bio sretan što je mogao raditi u sredini koju je dobro poznao, iako je bio svjestan da ga oče-kuje težak posao u obnavljanju vjerskog života Iako su ovdašnji Česi ogromnom većinom bili katolici, pripadnici drugih reformiranih kršćanskih vjera dovodi-li su svećenike koji su propovijedali na češkom želeći privući što više pripadni-ka češke nacionalnosti Salač je po dola-sku u Daruvar odlučio nešto napraviti po tom pitanju Za početak, učlanio se u Češku besedu i to je očito bila značajna gesta te je posredovao da dođe do pre-govora između Besede i župnika Mije Ettingera Pregovori su uspješno završili Župnik je dao pristanak da se povreme-no vrše propovijedi i na češkom jeziku Prvu takvu propovijed u Crkvi Presve-tog Trojstva Salač je održao 29 travnja 1934 i bila je to prava svečanost jer došli su i Česi iz okolnih sela Uskoro su se u crkvi počele pjevati i češke pjesme i počela je jačati vjerska svijest ovdašnjih Čeha

Ovaj veliki vjerski iskorak u Daru-varu utjecao je i na Čehoslovački savez da donese odluku da se pri Češkim be-

sedama mogu osnivati ogranci Katolič-ke akcije U vremenu Salačeva boravka u Daruvaru nakon sivila koje je vladalo prije rasplamsao se bogat crkveni kul-turno-vjerski život Nakon što je Salač u siječnju 1935 otišao iz Daruvara, propo-vijedi na češkom držao je Filip Homolka

Salač se vratio u Zagreb gdje je po-čeo raditi kao vjeroučitelj, najprije jed-nu godinu u Prvoj ženskoj gimnaziji na Katarininom trgu, a od 1936 do 1943 godine predavao na Trećoj ženskoj gi-mnaziji u Klaićevoj

I nakon odlaska iz Daruvara održa-vao je kontakte s rodnim krajem i sredi-nama u kojima su živjeli Česi pa je 1937 posvetio Češki narodni dom u Ludini i tu održao propovijed na češkom Salač se zalagao da kod svojih sunarodnjaka u daruvarskom kraju što više ojača vjeru i zato je poticao povremene posjete pro-povjednika iz Češke pa je 1938 osob-no pismeno intervenirao kod župnika Ettingera da dozvoli trotjedne misije

svećeniku Vladimiru Jeřabeku u selima daruvarske župe Ovo pokazuje koliku je važnost Salač imao na daruvarskom po-dručju, posebno kad se radilo o proble-matici vezanoj uz Čehe i njihov odnos s Katoličkom crkvom jer Salač je bio jedan od rijetkih pripadnika češke inteligenci-je koja se rodila na hrvatskom prostoru, koja se ovdje školovala i drugačije gleda-la na političke i vjerske prilike za razliku od inteligencije koja je dolazila iz Češke

Pod dojmom okupacije Čehoslovač-ke, kod hrvatskih Čeha još više je ojačao kult svetog Václava koji je za Čehe bio simbol slobode i češke države, ali i že-lja da se aktivnije uključe u društveni i politički život Hrvatske koja je 1939 osnutkom Banovine Hrvatske obnovi-la svoju državnost u sklopu Jugoslavije

Naša domovina, ne „nova”, nego jednostavno jedina domovina je Hrvatska. ovdje smo ugledali Božje svjetlo. Radost ranog djetinjstva i čežnje naše mladosti povezane su s hrvatskom zemljom i ozračjem. Zato želimo toplu i iskrenu suradnju s Hrvatima. Želimo sudjelovati u hrvatskom javnom životu, napisao je Salač 1940. u Našim novinama

Josip Salač s bogoslovima na izletu na Plitvicama

Biskup Josip Salač u Remetama 1973.

SUSRETI

55

Prigodom žetvenih svečanosti u Herce-govcu 25 kolovoza 1940 donesena je zajednička deklaracija između čeških društava i predstavnika HSS-a Salač osobno u tome nije sudjelovao, iako je tog dana u Hercegovcu služio misu te u propovijedi rekao: „Ne smijemo se sra-miti svog materinjeg jezika, svog naro-da, jer narodnost potiče od Boga, ona je najveći dar koji nam je darovan Oni, koji taj dar odbacuju od sebe, zaslužuju prezir “ Još prije ovog skupa u Hercegov-cu Salač je napisao prilog za Naše noviny koji je izašao nakon skupa i u kojoj je iznio svoje gledanje na identitet češke manjine Taj prilog je Salač napisao u rubrici pisma čitatelja reagirajući na pi-smo jedne čitateljice koja je napisala da su mnogi Česi u Americi u isto vrijeme dobri Amerikanci i dobri Česi Salač je podržavao takvo razmišljanje, smatraju-ći da je normalno da tamošnji Čeh „…

voli svoju američku domovinu, da ne stoji po strani političkog i gospodarskog života svoje nove domovine, nego su-djeluje u njemu u punoj mjeri Svakako, kod toga on ostaje i Čehom“ U nastav-ku se Salač osvrnuo na hrvatske prilike i napisao: „Isto tako mislim: Zašto to nije tako i kod nas u Hrvatskoj? Zašto i mi ne bi bili ‘hrvatski Česi’? Doduše mi, druga i treća generacija, smo ovdje u Hr-vatskoj rođeni, većina nas smo ovdašnji građani Zašto onda biti po strani? Zašto se osjećati gostima tamo, gdje JESMO i gdje trebamo biti kod kuće? … Jesmo i ostat ćemo Česi Nikad i nigdje to nisam zatajio Ali sa ‘starom domovinom naših očeva i djedova’ spaja nas jedino još ma-terinski jezik Naša domovina, ne ‘nova’, nego jednostavno jedina domovina je Hrvatska Ovdje smo ugledali Božje svjetlo Radost ranog djetinjstva i čežnje naše mladosti povezane su s hrvatskom zemljom i ozračjem Zato želimo toplu i iskrenu suradnju s Hrvatima Želimo sudjelovati u hrvatskom javnom živo-tu Surađivati s hrvatskim društvima Do sada te suradnje u punoj mjeri nije bilo Čijom krivnjom? Ne znam Valjda krivnjom nas samih? Valjda nismo razu-mjeli, ili nismo htjeli razumjeti ispravna, iskrena, pravična nastojanja i zahtjeve sredina, u kojima živimo, a htjeli smo

biti savjetnici i posrednici tamo gdje smo trebali samo pomagati… Zašto sam to sve napisao? Što želim? Suradnju s Hrvatima Iskrenu Trajnu “ Bio je to Salačev osobni stav, stav jednog mladog hrvatskog Čeha intelektualca koji je bez ikakvih kalkulacija napisao da mu je Hr-vatska jedina domovina

Salač je od 1935 radio kao vjerouči-telj u Zagrebu u kojem je, uz manje pre-kide, ostao idućih 40 godina života Pa-ralelno s katehetskim radom pripremao za polaganje doktorata teologije kojeg je stekao 1942 na Bogoslovnom fakultetu s disertacijom o demografskim proble-mima u Moslavini Disertacija je Salaču otvorila put prema teološkoj karijeri, a ujedno je značila i početak Salačevog bavljenja pitanjima morala Tako 1943 postaje asistent na katedri moralnog bo-goslovlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu

Ubrzo nakon toga odlukom nad-biskupa Alojzija Stepinca postaje vice-rektor u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu Zadaća mu je bila brinuti o disciplini među bogoslovima i pošti-vanju kućnog reda Sjemeništa, što je u ratnim prilikama bila vrlo odgovorna i teška zadaća No već kao vicerektor Sa-lač je pokazao osobine koje će ga krasiti i u kasnijim godinama kada će biti du-

Josip Salač sa sestrama Milkom i Rozom i daruvars-kim župnikom Dragutinom

Kleflinom na dan biskupskog posvećenja 1970.

Salač je bio poznat kao osoba puna razumijevanja, uvijek spreman saslušati, ohrabriti i utješiti. stoga ne čudi što su bogoslovi Salaču dali nadimak Pater jer im je doista bio poput oca, što je uostalom pokazao i na montiranom procesu kada nije želio lažno optužiti i teretiti svoje bogoslove. Salač je nakon svog drugog imenovanja za duhovnika u kontinuitetu na toj dužnosti proveo 15 godina, odgojivši tako generacije svećenika.

SUSRETI

56

hovnik, a to su bile blagost, strpljivost i otvorenost prema bogoslovima, čime je lako mogao steći njihovo povjerenje

Sjemenište su u to vrijeme vodili mladi ljudi: rektor je bio Franjo Šeper, rođen 1905 , duhovnik Dragutin Nežić bio je rođen 1908 , isto kada i Salač Sva trojica su kasnije postala biskupi Nežić je 1948 poslan za upravitelja biskupija u Istri pa je za novog duhovnika imenovan Salač

Kao duhovnik, Salač je brinuo o duhovnom životu bogoslova, rješavao je njihove moralne probleme, bio im ispovjednik i osoba od velikog povjere-nja u svim teškoćama Kao što nije bilo lako biti vicerektor u ratnom vihoru, još je teže bio biti duhovnik bogoslovima u vrijeme najžešće komunističke represije Jedna od metoda obračuna s crkvom bili su montirani sudski procesi, a zadnji od njih bio je proces protiv 14 bogoslova, s kojima su optuženi i duhovnik Salač i vi-cerektor Sjemeništa Franjo Talan Salač je pritvoren 31 listopada 1950 , a optuž-nica je podignuta tek 14 svibnja 1951 Salač i Talan optuženi su da su vršili propagandu koja sadrži poziv na nasilno obaranje postojećeg državnog uređenja Budući da je Salač po narodnosti bio Čeh, komunisti mu nisu mogli imputi-rati hrvatski nacionalizam

Salač je 1951 osuđen na kaznu liše-nja slobode s prisilnim radom u trajanju od šest godina i na gubitak građanskih prava za vrijeme od tri godine, no nakon žalbe kazna je smanjena na četiri godi-ne i tri mjeseca Kaznu je, kao i većina svećenika, služio u Staroj Gradiški gdje se hrabro držao Nakon tri godine Salač je amnestiran i 29 studenog 1953 prije-vremeno pušten na slobodu

Nije se međutim vratio u sjemenište, već je u ožujku 1954 imenovan župni-kom u Suhopolju i ujedno upraviteljem filijalne župe u Cabuni Bilo je to jedno mirnije razdoblje u Salačevom životu, ali ono nije dugo potrajalo Papa Pio XII je naime u rujnu 1954 imenovao Franju Šepera nadbiskupom-koadjutorom te je on umjesto zatočenog kardinala Stepin-ca preuzeo upravljanje Nadbiskupijom, a već mjesec dana kasnije odlučio je Sala-ča vratiti u Sjemenište te ga 21 listopada imenovao duhovnikom Šeper je dobro poznavao i cijenio Salačeve sposobnosti i kvalitete, kao i njegovo držanje na sudu, kada je zajedno s vicerektorom Talanom podmetnuo svoja leđa i time spasio od progona samog Šepera koji je kao rektor Sjemeništa bio glavna meta komunista Salačev dolazak u Sjemenište među bo-goslovima je dočekan s posebnom rado-šću jer je Salač bio poznat kao osoba puna

razumijevanja, uvijek spreman saslušati, ohrabriti i utješiti Stoga ne čudi što su bogoslovi Salaču dali nadimak Pater jer im je doista bio poput oca, što je uosta-lom pokazao i na montiranom procesu kada nije želio lažno optužiti i teretiti svo-je bogoslove Salač je nakon svog drugog imenovanja za duhovnika u kontinuitetu na toj dužnosti proveo 15 godina, odgo-jivši tako generacije svećenika

Salač je nastavio predavati na Bogo-slovnom fakultetu duhovno bogoslovlje i neko vrijeme i misiologiju Posebno je držao do liturgije i liturgijskih propisa pa ne čudi da je upravo on 1969 imeno-van predsjednikom Dijecezanskog litur-gijskog odbora Zagrebačke nadbiskupi-je Na tu ga je dužnost imenovao biskup Franjo Kuharić, koji je preuzeo upravu Nadbiskupije kao apostolski upravitelj nakon što je kardinal Šeper otišao u Rim za pročelnika Kongregacije za nauk vje-re Salaču je povjerena briga za pripremu liturgijskih tekstova te nadzor provedbe liturgijskih propisa, posebno onih done-senih nakon Drugog vatikanskog konci-la Liturgijske tekstove tiskao je i na češ-kom te ih dao distribuirati među češke obitelji Iste godine Salač je imenovan kanonikom Treća i najveća promjena u Salačevu životu koja se dogodila te 1969 bila je smjena njega i cijele uprave Sje-

Prvi skup o Josipu Salaču u ZagrebuHrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb obilježili su 27 siječ-

nja 2016 40 godišnjicu smrti pomoćnog zagrebačkog biskupa Josipa Sa-lača Ovo je bio prvi skup posvećen Salaču koji se ikad održao u Zagrebu, gradu u kojem je ovaj daruvarski Čeh proveo najveći dio života

O njegovom životu govorio je predsjednik HČD-a Marijan Lipovac koji je 2009 zajedno s Vjenceslavom Heroutom objavio Salačev životopis „Kao jedan od rijetkih intelektualaca iz redova češke manjine rođenih u Hrvatskoj među svojim sunarodnjacima širio je svijest o tome da Česi u Hrvatskoj nisu gosti, već da im je Hrvatska jedina domovina i da stoga trebaju u što većoj mjeri surađivati s Hrvatima i sudjelovati u hrvatskom javnom životu, odnosno da moraju biti hrvatski Česi Tim svojim sta-vovima bio je ispred svog vremena“, kazao je Lipovac, istaknuvši da je Josip Salač desetljećima bio prešućivan i zaboravljen u široj javnosti, kao i među pripadnicima češke manjine, dok je danas uz Josipa Langa jedini pomoćni zagrebački biskup kojem je objavljen životopis, iako je od svih pomoćnih zagrebačkih biskupa u 20 stoljeću najkraće obavljao tu dužnost

Predsjednica Češke besede Zagreb Alenka Štokić Salača je nazvala istaknutom osobom češke manjine u Zagrebu i Hrvatskoj o kojoj i sami Česi nedovoljno znaju „Ponosni smo što je devet stoljeća nakon prvog zagrebačkog biskupa Čeha Duha ponovno jedan Čeh postao biskup u Zagrebu“, kazala je Alenka Štokić, dok je predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba i potpredsjednik Saveza Čeha Juraj Bahnik istaknuo da Salač i danas hrvatskim Česima može biti uzor kako se trebaju odnositi prema oba svoja materinska jezika, i češkom i hrvatskom, te čuvati svoj identitet Na obilježavanju 40 godišnjice smrti biskupa Josipa Salača nazočan je bio i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola preč Marko Kovač kao izaslanik zagrebačkog nadbisku-pa kardinala Josipa Bozanića, konzul češkog veleposlanstva u Zagrebu Juraj Varga te kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons Lovro Cindori koji je iznio svoje uspomene na Josipa Salača koji mu je kao bogoslovu bio duhovnik u Sjemeništu Salača je nazvao svetim čovjekom koji je bio spreman saslušati bogoslove u njihovim teškoćama i uvijek im uputiti pravu riječ, zbog čega ga se brojne generacije svećenika i danas rado sjećaju

Najviši vodopad u Češkoj je Pančavský vodopád u Labskom dolu na planini Krkonoše, visok 148 me-tara

ZAN IML J IVOST I

Najviši vodopad u Hrvatskoj je Veliki slap (ili Slap Pli-tvice) u Nacionalnom parku Plitvička jezera, visok 78 metara

SUSRETI

57

meništa, no biskup Kuharić istodobno je Salača imenovao duhovnikom klera Zagrebačke nadbiskupije

Konačno, 1970 , nastupila je nova promjena u životu Josipa Salača, kada ga je 17 lipnja papa Pavao VI imeno-vao pomoćnim zagrebačkim biskupom Istovremeno je za pomoćnog biskupa imenovan isusovac Mijo Škvorc, a Fra-njo Kuharić je postao nadbiskup, tako da se radio o događaju koji je imao velik odjek ne samo u crkvenoj javnosti Sa-lačevim zaređenjem za biskupa hrvatski je episkopat dobio biskupa koji nije bio hrvatske nacionalnosti U njegovoj služ-benoj biografiji objavljenoj u Službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije i Glasu Koncila jasno je pisalo da je Salač „pri-padnik češke narodnosti“

Salač je za biskupa zaređen 19 srp-nja, zajedno s Mijom Škvorcom, kada je u zagrebačkoj katedrali Kuharić svečano ustoličen za nadbiskupa, a na svečanom ručku nakon zaređenja Salač je održao govor u kojem je rekao: „Do svećeništva došao sam prilično krivudavim putem Kao mladi svećenik gledao sam sebe kao župnika-dušobrižnika na nekoj župi Gospodinu se pak svidjelo da mi odredi drugi put pa sam obavljao službe u Cr-kvi na koje nisam ni pomišljao Tako je i sada breme biskupske službe palo ma me sasvim neočekivano i nenadano Shvaćam doista svoju biskupsku službu ne kao čast nego kao djelo smatrajući da ću tako najviše doprinijeti zajedno s vama rastu kraljevstva Božjega u našem hrvatskom narodu “

Već tjedan dana nakon što je zaređen, biskup Salač posjetio je svoju rodnu župu Daruvar U čast prvog Daruvarčanina koji je postigao biskupsku čast, učenici su u crkvi recitirali na hrvatskom i češ-kom jeziku i predali mu poklon u ime daruvarskih župljana Zatim je biskup Sa-lač služio svoju prvu svečanu biskupsku misu, a na završetku propovijedi obratio se na češkom jeziku prisutnim vjernicima češke narodnosti i pozvao ih je da žive

svoju vjeru i da ostanu vjerni katoličkoj Crkvi Narednih godina Salač je nekoliko puta posjetio rodni daruvarski kraj

Nadbiskup Kuharić vrlo je brzo bi-skupu Salaču povjerio odgovorne duž-nosti u nadbiskupiji Već 8 kolovoza 1970 imenovao ga je generalnim vika-rom Nadbiskupije, a 1972 imenovan je namjesnim rektorom Sjemeništa te je na toj dužnost ostao do jeseni 1975

Salač je povremeno odlazio i u ino-zemstvo među tamošnje Hrvate i nakon jednog putovanja u Nürnberg, u pratnji duhovnika Sjemeništa Josipa Klarića, svratio je i u Prag Ondje je na Hrad-čanima posjetio apostolskog upravitelja Praške nadbiskupije Františeka Tomáše-ka (kasnije nadbiskupa i kardinala) i to je bio prvi Salačev posjet Češkoj, a još u

rujnu 1970 bio je u Slovačkoj povodom stote godišnjice osnutka Društva svetog Vojtjeha u Trnavi Tada je s hrvatskim izaslanstvom posjetio i Hrvate u selima Chorvátský Grób i Šenkvice

Josipu Salaču nije bio suđeno da dugo bude biskupom Premda je bio jake tjelesne konstitucije, cijelog života bio je slabog zdravlja U petak 19 prosinca 1975 Salaču je pozlilo tijekom ručka i unatoč liječničkoj intervenciji nije mu bilo pomoći Josip Salač je umro, u 68 godini života, 44 svećeništva i šestoj bi-skupstva Pokopan je 22 prosinca u ar-kadama na Mirogoju, no 1978 tijelo mu je, na inzistiranje njegove sestre Emilije koja se pozivala na njegovu usmeno izrečenu želju, pokopano u Daruvaru na gradskom groblju

Biskup Josip Salač s nadbiskupom Franjom Kuharićem i biskupom Mijom Škvorcem kod pape Pavla VI. u Rimu 1973.

Salačevim zaređenjem za biskupa hrvatski je episkopat dobio biskupa koji nije bio hrvatske nacionalnosti. U njegovoj službenoj biografiji objavljenoj u Službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije i Glasu Koncila jasno je pisalo da je Salač „pripadnik češke narodnosti”.

SUSRETI

58

Opatijka Amelija Jurković Baxová, supruga praškog gradonačelnika Karela Baxe

Od „Cvijeta Opatije“ do prve dame Praga

Lijepa i inteligentna Opatijka Ameli-ja Jurković, rođena prije 133 godine zasluženo je bila etiketirana s ne-

koliko laskavih epiteta Zvali su ju Fior di Abbazia, prva dama Praga, Le plus mon-daine dame de Prague, a najčešće ipak paní primátorová Imala je dvije domovi-ne i obje je jako voljela – Hrvatsku, u kojoj je započela i završila svoj životni put i za čije se je dobro uvijek bila spremna i od-lučna založiti, i Češku, kamo ju je odvelo srce i u kojoj je provela 60 godina života

Amelija je bila kći pomorskog kape-tana Antona Jurkovića i Ane rođene ta-kođer Jurković Rođena je u Opatiji 1883 , a imala je još dvije mlađe sestre, Aveli-nu, kasnije udatu Orlić i Danicu, udanu Mach Živjeli su u Opatiji u vili na adresi Ulica Sv Florijana 16 Kasnije je kapetan Jurković tu vilu prodao i sagradio za svo-ju obitelj vilu Zvonimir u neposrednom susjedstvu, na adresi Sv Florijana 18 u kojoj i danas živi jedan od pranećaka kće-ri kapetana Jurkovića i na kojoj je 2007 postavljena i spomen ploča u počast Ka-relu Baxi, Amelijinom suprugu, no sve-mu tome ćemo se vratiti kasnije

Amelija je bila prava ljepotica i po-tjecala je iz vrlo ugledne obitelji Kapetan Jurković bio je, između ostalog, i jedini opatijski župan U Amelijinom životu bila je prijelomna i sudbonosna godina 1905 kad je imala 22 godine U Opatiji se je tada održavao Kongres slavenskih novinara na kojem je sudjelovao i Ka-rel Baxa, pravnik iz Praga koji se je tada bavio i novinarstvom Za sudionike sku-pa bio je organiziran izlet po Kvarneru brodicom i na tom izletu su se upoznali Amelija i Karel Ne samo da su se upo-znali, nego je, rekli bismo frcnula iskra između njih I ne samo da su si „pali u oko“, to je poznanstvo rezultiralo kasni-jim kratkotrajnim dopisivanjem, a ubrzo i vjenčanjem, unatoč protivljenju rodi-telja Baxa je naime bio točno 20 godina stariji od Amelije, Amelija je bila omilje-na u društvu i bila je „poželjna udavača“, no njeno srce je pripadalo Karelu Ame-lija je bila odlučna i samouvjerena dje-vojka te je svoj naum da se uda za Baxu unatoč svemu ubrzo ostvarila Kad bolje promislim, bio je to zaista odvažan čin u

ono vrijeme, prije više od 110 godina – suprotstaviti se svojim uglednim rodite-ljima i udati se za, iako uglednog i obra-zovanog intelektualca, no ipak stranca, koji joj uz to ni po godinama nije bio par Ima tu i jedan bombončić koji se pre-pričava u obitelji i prenosi s koljena na koljeno: u Amelijinom činu bilo je i po-nešto inata koji je doprinio brzom vjen-čanju Navodno je prethodno bila u vezi s izvjesnim advokatom Brnčićem koji ju je razočarao, pa mu je htjela udajom po-nešto dati do znanja

Vjenčanje se je održalo 8 rujna 1905 u Opatiji, a o njemu su izvijestile barem dvoje opatijske novine iz kojih sam vijesti dobila na uvid Pa evo kraće od njih: „U nedjelju poslije podne vjenčala se u opa-tijskoj crkvici sv Jakova dražesna gospo-djica Amelija Jurković sa zastupnikom u carevinskom vieću i na zemaljskom sabo-ru u Pragu, te odvjetnikom gosp drom Karlom Baxom Mlada i mila gospodja kći je poznatog i obće obljubljenog kape-tana g Antona Jurkovića Ta je okolnost uz ljepotu vjerenice i visoki položaj g mladoženje doprinijela, te se je za to vjen-čanje zainteresovalo obćinstvo domaće i strano, tako da se je tom prigodom u cr-kvi i pred crkvom nakupilo toliko svieta, da je bilo mučno probiti se kroz onoliku stisku U oči vjenčanog dana priredilo je naše velevriedno družtvo „Lovor“ svojoj marljivoj i požrtvovnoj članici i najstalni-joj i bez zamjere najmudrijoj radilici oko Lovorovih zabava podoknicu Odpjevalo je dvie liepe i ljubke pjesmice i burno po-zdravilo nju i zaručnika Kumovala su gg dr J Landra i Viktor Car Sretnim mla-dencima je u samo dva dana stiglo preko šest stotina brzojavnih pozdrava Želimo iz srdca da našoj dražesnoj Opatijki, vrloj Hrvatici, obikne njezina nova domovina Češka u Zlatnom Pragu! Bio sretan taj ri-edki, ako ne i prvi brak odlične istarske Hrvatice sa vidjenim Čehom!“

Dakle, vjenčanje je održano u cr-kvi svetog Jakova oko koje se je stvara-la Opatija i opatijska povijest Naime, crkva svetog Jakova podignuta je po-četkom 15 stoljeća kao benediktinska opatija po kojoj je kasnije grad dobio ime Oko te opatije je zatim počelo ni-

Ljubav prema rodnom kraju zauvijek je nosila

u srcu i prenijela ju i na supruga. Bila

je nenadoknadiva podrška svom

suprugu u vršenju gradonačelničke

funkcije i u njegovim diplomatskim

kontaktima i službama, a Karel Baxa je

doprinio razvoju i dobrim odnosima

Opatije i Praga

## Snježana Herceg

Amelija Baxová 1936.

SUSRETI

59

cati naselje, danas grad Opatija Ovaj novinski članak je zanimljiv iz nekoli-ko razloga, svakako ne samo radi danas već arhaičnog jezika Kum na vjenčanju bio je Viktor Car Emin, poznati hrvatski književnik, publicist i preporoditelj jer je Ema Car bila Amelijina rodica Usput spomenimo da je Viktor Car od zabora-va sačuvao omiljenu uzrečicu primor-skih i istarskih kapetana Krepat ma ne molat! (Radije crknuti, nego odustati!) koju bismo možda danas lako usporedili s popularnom engleskom Stay calm and govern on, koju je upotrijebio sadašnji hrvatski premijer na prvoj sjednici svo-je vlade Članak je pisan u vrijeme kad je bilo sasvim normalno i bez sarkazma nekog u sredstvima javnog informira-nja nazvati vrlom Hrvaticom ili dičnom istarskom Hrvaticom

Karel Baxa rodio se 1863 u Sedlčani-ma, kao prvorođeni sin seoskog učitelja Bio je nećak Karela Havlíčeka Borovskog, češkog pjesnika, novinara i političara koji je bio osnivač češke žurnalistike, literarne kritike i satire i koji politički pripada ta-kozvanoj drugoj generaciji čeških prepo-roditelja Karel je odrastao u kulturnom okruženju obitelji koja je svojoj mnogo-brojnoj djeci uspjela osigurati visokoškol-sko obrazovanje Dva Karelova brata liječ-nika likvidirali su Nijemci nakon atentata na Heydricha 1942 Karel je bio glazbeno nadaren i od djetinjstva je svirao violinu, violončelo, klavir i orgulje Bio je klasično obrazovan erudit i intelektualac cijelim bićem, nadareni glazbenik, takoreći virtu-ozni pijanist No odabrao je studij prava na Karlovu sveučilištu u Pragu i nakon za-vršetka studija posvetio se karijeri odvjet-nika i političara Već kao mladi advokat bio je zapažen u procesu, takozvanoj hil-sneriadi, vođenom protiv jedne sekte Ži-dova u Pragu koja je u euforiji židovskog vjerskog rituala 1899 na žrtvenik prinije-la jedno nežidovsko dijete, devetnaesto-godišnju Anežku Hrůzovu Baxa je zastu-pao obitelj nesretne djevojke u procesu protiv prvooptuženog Leopolda Hilsnera Taj proces je imao svjetski odjek, Baxa je proces dobio, no kasnije su nastale mno-ge dileme i sporovi pristaša i protivnika presude Općenito se naziv hilsneriada upotrebljava u kontekstu s izrazima anti-semitizma na čitavom češkom području Hitler je dolaskom na vlast 1933 zatražio dokumentaciju o tom procesu, no Baxa ju je odbio dati Bio je prije svega domoljub i veliki protivnik Hitlera

Baxa je postepeno svoj advokatski posao zamijenio radom zastupnika u Saboru Češkog kraljevstva i u Carevin-skom vijeću radi čega su Baxe nekoliko godina živjeli i u Beču

Nakon raspada Austro-Ugarske i formiranja samostalne Čehoslovačke Baxa je 1919 izabran za praškog grado-načelnika, a tri godine kasnije postao je prvi primátor njegovom zaslugom tada nastalog Velikog Praga s novopripoje-nim predgrađima (primátor je u Češkoj tradicionalni naziv za gradonačelnika osobito važnih gradova, poput Praga i Brna) Po uzoru na druge europske me-tropole tada se u vremenu od 15 godina uspjelo ujediniti četrdesetak manjih gra-dova i sela u milijunski grad Veliki Prag (Velká Praha) Tri puta je izabran za gra-donačelnika glavnog grada na čijem je čelu bio punih 18 godina Prvi predsjed-nik Čehoslovačke Tomáš Masaryk bio je blizak socijaldemokratima, a Baxa je bio

član stranke Narodnih socijalista koje karakterizira izrazito isticanje češkog nacionalnog osjećaja Ni u pogledu hil-sneriade Masaryk i Baxa nisu bili istog mišljenja Masaryk je naime u pitanju afere oko suđenja Hilsneru javno istu-pao protiv pretpostavke da se je radilo o ritualnom ubojstvu, čak je Baxi zamjerio i antisemitizam No unatoč razlikama, među njima je uvijek vladao korektan donos i poštovanje Zabilježeno je da su Baxe 1920 prisustvovali vjenčanju Ma-sarykove kćeri Olge

Za vrijeme Baxinog upravljanja Pra-gom grad je doživio gospodarski i kul-turni procvat o čemu svjedoči niz zna-čajnih pothvata i realizacija Započela je rekonstrukcija Praškog starog grada –

Amelija je u Pragu osnovala studentski dom nazvan Alexandrova kolej u kojem su našli smještaj mnogi studenti iz Hrvatske i iz cijele tadašnje Jugoslavije, za koje je skoro materinski skrbila

Amelija i Karel Baxa

do prve dame Praga

SUSRETI

60

Hradčana, dovršena je katedrala sv Vida, knjižnica u Klementinumu, utemeljena Gradska knjižnica, sagrađena Velesajam-ska palača, Trojski most (nazivan i Baxin most, danas Libeňský), plinara u Michli, spomenički kompleks narodnog oslobo-đenja na Žižkovu, Masarykovi domovi – monumentalni projekt izgradnje stanova za socijalno ugrožene uključujući i bol-nicu u Krču, Jirásekov most, Filozofski fakultet, zvjezdarnica na Petřínu Bio je osnovan i zoološki vrt, aerodrom u Ru-zyni i uveden trolejbusni promet Osim gradonačelničke funkcije Baxa je godi-nu dana obnašao dužnost predsjednika Ustavnog suda, a od 1923 bio je i pred-sjednik Upravnog odbora Češke banke

Slobodno možemo reći da je Baxa jedna od najkontroverznijih osobno-sti češkog političkog života I ne samo radi hilsneriade Ni na čelu grada nije doživljavao samo pohvale U doba tzv insigniade, borbe za univerzitetske in-signije Karlovog sveučilišta 1934 stao je na stranu čeških studenata koji su tra-žili vraćanje univerzitetskih simbola od njemačkog sveučilišta u Pragu Protesti su prerasli u ulične borbe i napade na njemačke trgovine što je izazvalo veliko nezadovoljstvo kod čeških Nijemaca U knjizi Červená ruka Baxa je opisao svoje nesuglasje sa sovjetskim komunizmom Kasnije se u obitelji pri komentiranju Baxinih političkih stavova s čvrstim uvjerenjem zaključivalo da bi ga likvi-dirali ili Nijemci ili Sovjeti, samo da je doživio i preživio Drugi svjetski rat

Sve to je rezultiralo time da u Pra-gu nećete naći ulicu nazvanu po Baxi, niti spomen ploče ili bilo kakva druga obilježja u sjećanju na zasluge najdugo-vječnijeg praškog gradonačelnika Jedi-no mala svečana dvorana u krematoriju Strašnice, koji je također sagrađen za vrijeme Baxine vladavine, nosi njego-vo ime Baxa je uslijed starosti podnio ostavku na gradonačelničku funkciju u travnju 1937 , a preminuo je 5 siječnja 1938 Njegova urna je bila pohranjena u grobnici jednog prijatelja u Jilovištu, oko 20 kilometara od Praga gdje su Baxe imali kuću za odmor Poslije Drugog svjetskog rata obitelj je namjeravala pre-seliti njegove posmrtne ostatke u Prag, no dolaskom komunista na vlast nije joj bilo dozvoljeno označiti grob Tek 1992 Baxina urna je premještena u Prag i sa-hranjena u Aleji čeških velikana

Brak Baxinih je trajao relativno krat-ko, od vjenčanja 1905 do Karlove smrti 1938 , ali je bio uspješan i harmoničan

Amelija je uz svog supruga izgradila za-paženu karijeru u Češkoj, no ljubav pre-ma rodnom kraju zauvijek je nosila u srcu i prenijela ju i na supruga Bila je nenado-knadiva podrška svom suprugu u vršenju gradonačelničke funkcije i u njegovim diplomatskim kontaktima i službama, a Karel Baxa je doprinio razvoju i dobrim odnosima Opatije i Praga Kroničari on-dašnjeg Praga tvrde da je oslonac uspjeha Karela Baxe na diplomatskom planu bila upravo paní primátorová

Amelija je u Pragu osnovala stu-dentski dom nazvan Alexandrova kolej u kojem su našli smještaj mnogi studenti iz Hrvatske i iz cijele tadašnje Jugosla-vije, za koje je skoro materinski skrbila Amelija je, priča njen danji rođak Vinko Pinezić, nakon banketa koje je priređi-vala zajedno sa suprugom i koji su bili u Pragu čuveni i omiljeni, dala uvijek spre-miti svu preostalu hranu i naložila da ju odnesu u studentski dom u kojem su ži-vjeli Hrvati Kraljevski dvor u Beogradu Ameliju je odlikovao Redom svetog Save koji je tada slovio kao priznanje civilima za zasluge u umjetnosti i znanosti Ka-snije je to odlikovanje Amelija poklonila jednoj obitelji iz Kanade

Poznat je i u obitelji rado istican slu-čaj potomaka dvaju tada renomiranih opatijskih muzičara Artura Gervaisa, oca pjesnika Drage Gervaisa, i Josefa Rupherta, za koje se je Amelija brinula i spasila ih od zle sudbine Ruphert je bio sudetski Nijemac, a oženio je daljnju rođakinju Amelije Baxove, dok je Ger-

vais oženio njenu sestru Ruphertovi su imali sinove Karla i Eduarda koji su se nakon raspada Austro-Ugarske, slijedeći lutalačku sudbinu mnogih glazbenika, vratili u Češku Sin Karl odlučio je ži-vjeti u Pragu i pohađati školu za ocrta-vanje porculana u čemu je bio izvrstan U Pragu je, a kako drugačije uz „tetu Ameliju“, našao dom kod primátorovih Nakon dolaska na vlast komunista i Karl i Eduard su kao potomci sudetskih Ni-jemaca završili u logoru No Amelija je u tom trenutku poduzela odlučne kora-ke za njihov spas, predstavila se je kao njihova prava teta, istaknula je na svom stanu jugoslavensku zastavu i uspjela uvjeriti komuniste da su Karl i Eduard Primorci, a ne sudetski Nijemci Nakon što su po završetku Drugog svjetskog rata Ruphertovi morali otići iz Češke i nastanili se u Njemačkoj, Karl se je za-poslio u poznatoj tvornici porculana u Nymfenburgu gdje je bio jedan od naj-talentiranijih crtača Zanimljiv je poda-tak da je u Rijeci 2000 godine održana izložba bavarskog porculana na kojoj su bili izloženi i radovi Karla Rupherta

Amelija je poslije Baxine smrti u Pra-gu ostala još punih 30 godina U Hrvatsku se je vratila početkom 1968 , nakon više od 60 godina boravka u Pragu, te ovdje boravila najprije neko vrijeme u Opatiji u Vili Zvonimir, zatim, kad više nije mogla živjeti sama, kod nećakinje Aleksandre Dolanski na Sušaku tj na Pećinama u Villi Kozulić, a zadnjih nekoliko mjeseci svog zaista dugotrajnog života u starač-

Za vrijeme Baxinog upravljanja Pragom grad je doživio gospodarski i kulturni procvat o čemu svjedoči niz značajnih pothvata i realizacija

Amelija i Karel Baxa u Mariánskim Láznima

SUSRETI

61

kom domu na Voloskom Amelija je u Prag ponijela vrijedni miraz, npr engleski servis za 12 osoba koji je nakon 60 godina uz mnoštvo drugih stvari i uspomena ne-oštećen ponovo vratila u Opatiju

Umrla je 1976 , kad su joj bile 93 go-dine i sahranjena je na opatijskom gro-blju Baxovi su se predano i rado bavili sportom, naročito skijanjem, ali i bici-klizmom i jedrenjem Kao zaljubljenica u sport, Amelija je čitav život bila fizički veoma aktivna te je zadržala vitalnost do duboke starosti, iako ju je na kraju za-hvatila demencija Dobila sam na uvid sliku Amelije kako pliva u moru kad su joj bile 82 godine, i ne samo da pliva, u more je, kaže njen daljnji rođak Vinko Pinezić, koji ju je poznavao do kraja nje-nog života, i tada ulazila skačući „na gla-vu“ Amelija je bila ne samo lijepa, već i vrlo moralna i čedna Kad je već kao dugogodišnja udovica, a udovica je bila punih 38 godina, imala 20 godina mla-đeg prijatelja predstavljala ga je kao ro-đaka Karela Baxe No ta je veza, nažalost završila dosta nelijepom podvalom od strane tog čovjeka

Od triju sestara Jurković ni Ameli-ja ni Danica nisu imale djece Avelina je imala kćer Aleksandru, zvanu Saša koje se je udala za Vladimira Dolanskog Ne-ćak Aleksandre Dolanski Vinko Pinezić, inženjer strojarstva, svestran i nadasve aktivan i angažiran čovjek, danas živi s obitelji u vili Zvonimir u Opatiji i brižno čuva dokumentaciju o svim članovima obiteljskog stabla čiji su začetnici Anton i Ana Jurković Posebno veliku kolekciju dokumenata, slika, dopisa i novinskih članaka ima upravo o svojoj daljnjoj ro-đakinji ili prateti Ameliji i njenom su-prugu Karelu Baxi, iako i nije direktni potomak Jurkovićevih, već Orlićevih, obitelji u koju se je Amelijina sestra Ave-lina udala Ne samo da posjeduje pisane dokumente, gospodin Pinezić brižno čuva i neke stvari – porculan, slike – koje je Amelija donijela ili čak vratila kao dio svog miraza iz Praga Na gospodina Pine-zića sam bila upućena u potrazi za infor-macijama o Ameliji Baxa, nakon što mi ni u uredu Grada Opatija ni u Hrvatskom državnom arhivu Rijeke uz svu susretlji-vost i ljubaznost nisu mogli pomoći jer takve podatke ne posjeduju Gospodin

Pinezić se je vrlo susretljivo odazvao i već na naš prvi sastanak donio brdo slika i pi-sanih dokumenata o Ameliji i ne samo da mi je spremno odgovarao na sva pitanja, dodavao je i razne obiteljske storije koje se prenose prepričavanjem i posudio mi dokumentaciju Kako se na nekim inter-netskim stranicama može naći podatak da su Amelija i Baxa imali kćer Evu, uda-nu Rais, a gospodin Pinezić ju nije spo-minjao, pitala sam ga ima li saznanja o tome Odgovorio je da je sasvim siguran, da Amelija i Karel nisu imali djece

Vratimo se na trenutak opatijskoj vili Zvonimir s nekoliko zanimljivosti To je zgrada u Opatiji na adresi Sv Flo-rijana 18, koju još uvijek poneki nazivaju Villa Jurković U nju su Jurkovićevi pre-selili nakon što su susjednu vilu, u kojoj su boravili do tada prodali kompozitoru Franzu Leharu G Pinezić priča, kako su sestre Jurković prve imale priliku čuti napjeve iz kasnije poznatih Leharovih opereta Kao zanimljivost se u obiteljskoj predaji spominje i boravak u toj vili hr-vatske književnice i novinarke Marije Ju-

rić Zagorke oko 1900 Na Vili Zvonimir nalazi se spomen ploča Karelu Baxi, koju je na inicijativu tadašnjeg opatijskog gra-donačelnika Amira Muzura i Vinka Pi-nezića postavio Grad Opatija i Lions klub Opatija, a 18 travnja 2007 su ju svečano

otkrili tadašnji predsjednik Hrvatske Sti-pe Mesić, gradonačelnica grada Karlovy Vary u Češkoj Veronika Vlková i opatijski gradonačelnik Muzur Veronika Vlková je tada boravila nekoliko dana u Opatiji službeno, u okviru dogovora o suradnji između Opatije i Karlovih Vara, dviju po mnogome veoma sličnih turističkih destinacija koje spaja ne samo usmjere-nje na zdravstveni turizam visoke razine Pri otkrivanju ploče Karelu Baxi bio je prisutan i tadašnji veleposlanik Češke u Hrvatskoj Petr Buriánek Na ploči piše: „U ovoj je kući često odsjedao Dr Karel Baxa (1863 – 1938 ), odvjetnik, pred-sjednik Ustavnog suda Čehoslovačke, saborski zastupnik i prvi gradonačelnik Praga 1919 – 1937 oženjen Opatijkom Amelijom Jurković “ Tom prilikom na svečanosti je bila prisutna i Češka beseda Rijeka, a njena pjevačka skupina Nostal-gija otpjevala je pred uvaženim gostima i sudionicima svečanosti nekoliko pjesama na terasi umjetničkog paviljona Juraj Špo-rer koji se nalazi kraj crkvice Sv Jakova, u kojem se je tih dana odvijala konferencija

Karlovy Vary i Opatija – od suradnje gra-dova do suradnje naroda Članovi Češke besede tada su se zadržali i u srdačnom i prijateljskom razgovoru s tadašnjim predsjednikom države i gradonačelni-com Karlovih Vara

82-godišnja Amelija Baxová pliva u moru

Najstariji postojeći samostan u Češkoj je muš-ki benediktinski Břevnovski samostan u Pragu koji je 993 osnovao praški biskup sveti Voj-tjeh Posvećen je njemu i svetoj Margareti

ZAN IML J IVOST I

Najstariji postojeći samostan u Hrvatskoj je ženski benedik-tinski samostan svetog Nikole u Trogiru osnovan 1064 u vri-jeme trogirskog biskupa svetog Ivana Trogirskog Ondje se čuva i poznati reljef Kairosa, grčkog boga sretnog trenutka

SUSRETI

62

Kako je popularna glazba spojila Hrvate i Čehe

Marijana i Kristinka u crvenoj suknjici##Vlatka Banek

Svima nam je dobro znano kako je razvoj glazbe povezan s razvojem ljudskoga društva i povijesno sli-

jedi razdoblja drugih umjetnosti, pa je tako u određenom trenutku zabilježena i pojava glazbe namijenjene ugodnom raspoloženju odnosno zabavi tzv za-bavna glazba Riječ je o jednostavnim, pamtljivim melodijama s pjevnim re-frenom, nezahtjevnim tekstom i zani-mljivim aranžmanom koje su isprva nazivane „lakom glazbom“ namijenje-noj širokom krugu slušatelja, a onda je s pojavom čitavoga niza podvrsti (šla-ger, šansona, romansa, rock, beat, pop itd ) jednostavno nadjačao skupni naziv „popularna glazba“ Njezinom su šire-nju i razvoju pogodovala dva značajna izuma – gramofon i radio – a pridruži li se k tome još magnetofon, televiziju i internet jasno je kako se ona komerci-jalizirala, prerasla u proizvod, odnosno čitavu jednu gospodarsku granu zvanu glazbena industrija, doduše, ovisnu o nekim umjetničkim kriterijima, ukusu i emocijama publike

Podsjetimo se, prve su riječi snimlje-ne i reproducirane na Edisonovom fo-nografu, a izum gramofona na ručni po-gon Amerikanca njemačkoga podrijetla Emila Berlinera (1887 ), koji je nekoliko godina kasnije započeo s proizvodnjom gramofona i ploča, bez svake je sum-nje događaj koji je bio ključan za razvoj popularne glazbe, tim više što je kasniji električni gramofon (1925 ) omogućio standardizaciju okretaja ploča, a time i bolju kvalitetu zvuka Dakako, od prvih gramofonskih ploča izrađenih od tvrde gume, preko onih od prirodne smole šelaka do konačnih vinilnih ploča put i nije vremenski predugo trajao, no, zavr-šen je u 1980-ima s pojavom audioka-sete, a potom i kompaktnoga diska kao novih nosača zvuka

Proizvodnja gramofonskih ploča isprva je bila ograničenih mogućnosti tako da se snimao samo glas, pa su za-pisani glasovi znamenitih opernih pje-vača Fjodora Šaljapina i Enrica Carusa,

a od glazbenih instrumenata u obzir je došla violina koja se mogla postaviti uz cijev roga za snimanje, što je češkoga violinista Jana Kubelíka (1880 – 1940 ) uvelo u povijest s njegovom prvom snimkom (1904 ) Modernizacijom tj s električnim snimanjem i mikrofonom (od 1925 ) situacija se temeljito izmije-nila jer se mogao snimiti zvuk orkestra, pa se otada uz klasičnu glazbu i govorne snimke uvodi i ležerniji zabavni reper-toar Sukladno proširenoj ponudi jača i proizvodnja gramofona i gramofonskih ploča te se oni probijaju i na hrvatsko tržište, dapače, i tu se osnivaju tvornice Prva je bila ona zagrebačka Edison Bell Penkala (1926 ) koja je imala tiskaru ploča i montažu mehaničkih gramofona od uvezenih dijelova te radila do steča-ja 1937 To su bile godine velike eko-nomske krize, ali su od propale tvrtke obrtnici Križanec otkupili strojeve i pod brendom Elektroton tiskali ploče i skla-pali gramofone do 1945 kada je njiho-vo poslovanje odlukom komunističkih vlasti dokinuto, a oprema nacionalizi-rana Dvije godine kasnije s preostalom je opremom osnovana tvornica za pro-izvodnju gramofonskih ploča Jugoton koja je u 1960-ima započela suradnju, među ostalim, i s češkim Supraphonom, a od 1951 je Radio-industrija Zagreb krenula s proizvodnjom domaćih elek-tričnih gramofona bez uvoznih dijelova Dolazak novih tehnologija uvjetovao je obustavu proizvodnje gramofona 1990 , dok su ploče zamijenili novi nosači zvu-ka, a proizvođač je promijenio ime u

Croatia Records U najnovije vrijeme, čini se, gramofon doživljava svoju re-nesansu pri čemu su Česi trenutno po-prilično uznapredovali obnovivši svoju raniju proizvodnju te uspješno plasiraju proizvode, zasad, uglavnom na područje SAD-a

Od slušanja glazbe u okrilju vlasti-toga doma ili pak izvan njega, u širem društvu i u kakvom većem prostoru, na početku 20 stoljeća moćnijim se poka-zao radio koji je širenjem zvukova pu-tem radiovalova zauzeo itekako važno mjesto u životu ljudi, posebno u doba pojave prijenosnih radijskih prijamnika nastalih na temelju izuma tranzistora Tako je od prvoga radijskoga emitira-nja 1909 u kalifornijskom San Joséu, isprva tjednoga, a onda dnevnoga, pa do prvoga emitiranja u Europi, točnije u Velikoj Britaniji (1922 ) kada je osnovan BBC, proteklo relativno malo vremena uzme li se u obzir i povijesnu činjenicu da se u međuvremenu zbio Prvi svjetski rat koji je objektivno bio zaprekom br-žoj realizaciji širenja prijenosa znanja i iskustava Ubrzo je nakon Londona za-redalo osnivanje radio postaja u Europi, pa je ona u Pragu započela s radom 18 svibnja 1923 kao druga radijska postaja, a Radio Zagreb je kasnio svega tri godi-ne (15 svibnja 1926 ) što valja zahvaliti entuzijastima koji su još 1924 osnovali Radio-klub Zagreb Među njima je bio i znameniti hrvatski fizičar/astronom Oton Kučera, inače češkoga podrijetla, po kojem je zaslugom Korada Korlevi-ća pred točno 20 godina nazvan jedan

Zahvaljujući gramofonu, gramofonskim pločama te radijskim valovima Hrvatsku i Češku je povezivala popularna glazba, ali su povijesna zbivanja povremeno prekidala te veze, obnavljala ih, a onda učinila da najviše pamtimo početke – Marijanu, Kristinku i Crvenu suknjicu

SUSRETI

63

planetoid (7364 Otonkucera) Sačuvana snimka nezaboravnog pozdrava spike-rice Božene Begović, inače spisatelji-ce, prevoditeljice i kazališne djelatnice, „Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb“ i danas se može čuti o obljetnicama sada Hrvat-skoga radija, a valja spomenuti da je tom prigodom program počeo himnom Lije-pa naša koju je na klaviru odsvirao Krsto Odak, hrvatski skladatelj koji je kompo-ziciju studirao u Pragu (Majstorska škola Vítězslava Nováka) Zanimljivo je ovdje još spomenuti kako je prvo izvješće s otvorenoga prostora bilo u mjesecu stu-denome te godine prigodom otkrivanja spomenika biskupu Josipu Jurju Stro-ssmayeru, ali je ostvaren i prijenos uživo iz HNK i to opera Frana Lhotke More i Antonína Dvořáka Rusalka Prisjetimo li se kako je Lhotka hrvatski skladatelj češkoga podrijetla, ovi se podaci danas čine osebujnima Već sljedeće godine Radio Zagreb je krenuo s pridruživa-njem u zajedničke emisije Mreže sred-njoeuropskih postaja (Beč, Prag, Varša-va, Budimpešta i dr ), te je tada još uvijek telefonskom kabelskom vezom ostvario intenzivnu suradnju s Radio Pragom Posve je razumljivo kako o zbivanjima vezanima za Radio Prag znamo manje, ali i ovo se čini dostatnim za razumije-vanje dobrih kulturnih i radijskih veza Hrvatske i Češke toga vremena

Nastavno na radio, koji je sve veći dio programa posvećivao glazbi i po-pularnoj glazbi pa su se već počele for-mirati i ljestvice popularnosti (Radio Luxemburg), s pojavom televizije, tj

spajanjem tona i slike, otvorena su vrata znatno zanimljivijoj zabavi Udobnost doma omogućavala je prisustvo u kakvoj koncertnoj dvorani ili na zabavno-glaz-benim festivalima koji su zaredali, čime je taj medij preuzeo, među ostalim, i ši-renje popularne glazbe

S probnim se TV emitiranjem kre-nulo u SAD-u još 1928 , a kasnije su pre-nošeni značajni događaji poput Olimpij-skih igara u Berlinu (1936 ) , otvaranja Svjetske izložbe u New Yorku (1939 ) itd Nažalost, kako su se i opet zbili događa-ji koji su usporili napredak, a to je bio Drugi svjetski rat, Češka je televizija za-počela svoje prvo, probno TV emitiranje tek 1 svibnja 1953 iz studija u Pragu, a Hrvatska televizija, tada Radio televizija Zagreb, 15 svibnja 1956 Televizijski se program, kao uostalom i drugdje u svi-jetu, razvio u okvirima radijskih mreža pa je ova razlika od tri godine očigledno ujednačena s pojavom radijskih emitira-nja u ove dvije zemlje, premda su u to doba imale nešto drugačije povijesne okolnosti Međutim, valja konstatirati da su masovni mediji – radio i televizija, donekle i uz pomoć tonskih filmova koji su u početku lansirali popularnu glazbu – imali itekako značajnu ulogu za nje-nu pristupačnost ljudima diljem svijeta Danas je taj doseg dodatno proširen in-ternetom

Nažalost, politička podijeljenost i dugotrajna hladnoratovska atmosfera nakon Drugog svjetskoga rata ustrojila je i novu granicu popularnoj glazbi iz-među Hrvatske i Češke Doba kvalitetne

KristinkaStejně voní žluté květy šafránu, jako tvoje vlasy, Kristýnko, stejnou chuť má vítr, co je po ránu, jako tvoje jméno, Kristýnko, stejnou barvu, jako mívá oliva mají tvoje oči, Kristýnko, stejně jako nouze mě to bolívá, když ty nejsi se mnou, Kristýnko Stejnou písní, jakou tlukou slavíci, tluče tvoje srdce, Kristýnko, tobě samo nebe slétlo do lící, jak jsi krásná, moje Kristýnko Jak je hladké portugalské hedvábí, hladší je tvá paže, Kristýnko, žádná jiná na světě mně nevábí, já chci jenom tebe, Kristýnko Tolik jasu žádná hvězda nemívá, kolik je ho v tobě, Kristýnko, tobě snad i v noci světla přebývá, věnuj mi ho trochu, Kristýnko Hezčí nežli karafiát v zahradě, hezčí je tvůj úsměv, Kristýnko, mám tě rád a ostatní je nasnadě, chci být navždy s tebou, Kristýnko Chci být navždy s tebou, Kristýnko

R. A. Dvorský snimio je češki prepjev Marijane i Daleko je moj Split Vladimír Dvořák, autor teksta Kristinke

SUSRETI

64

suradnje smješteno je zapravo između dva rata, prekinuto tijekom rata i u pora-ću, sramežljivo je obnovljeno u kasnim pedesetima, potom opet naprasno pre-kinuto krajem šezdesetih, a od devede-setih do danas svjedočimo posljedicama svega toga, tj postali smo dovoljno razli-čiti i aktualna se popularna glazba teško probija na obje strane

U razdoblju između dva rata, ono-dobno popularni češki svestrani umjet-nik – pjevač, skladatelj, tekstopisac, glu-mac i voditelj orkestra Melody Boys – R A Dvorský (pravim imenom Rudolf An-tonín, 1899 – 1966 ) za tamošnju je gra-mofonsku tvrtku, čiji je danas sljednik Supraphon, snimio 1934 prepjev tango pjesme omiljenog nam domaćeg šan-sonijera Vlahe Paljetka Marijana (Ma-rijána), što se lijepo može čuti na You-

Tubeu Već je naredne godine objavljena i pjesma Split (Daleko je moj Split) Ive Tijardovića, kao salonska glazba s kojom je zabavljana publika otmjenih prostora od Praga i Karlovih Vara nadalje Kako se ove godine bilježi 50 obljetnica smrti Dvorskog, lani je Supraphon počeo s iz-davanjem CD-ova (do sada tri) njegovih uspješnica prenesenih sa starih šelak plo-ča, u znak sjećanja na tog najuspješnijeg češkog glazbenika međuraća Pri tome treba reći da životni put Dvorskoga i nije bio lagodan i reklo bi se „pjesma“ Dapa-če, krajem rata morao je raspustiti orke-star i prekinuti nastupe radi bolesti plu-ća, iza rata je doživio težak udarac smrću sina, a potom ga je dolazak na vlast ko-munista naveo na neuspio pokušaj bijega iz zemlje Uhvaćen je, optužen za izdaju i suđen na pet godina zatvorske kazne od čega je odslužio tri i pol te je iz zdrav-stvenih razloga ranije pušten na slobodu Potom se ponovno posvetio skladanju i već se 1959 njegova pjesma Ráno a ve-čer (Jutro i večer) našla na trećem mjestu tjednih uspješnica, a kada mu je dopu-šteno javno nastupanje (1965 ) činio je to s kolegicom Hanom Vítovom pa zato i postoje sačuvane snimke dijelova tih nastupa No čovjeka krhka zdravlja na-

pustila je snaga, pa je preminuo u Pragu 2 kolovoza 1966 , a pokopan u rodnom gradu Dvůr Králové po kojem je i uzeo umjetničko ime Dvorský Usud je htio da godinu dana kasnije pjesma godine, odnosno, najprodavanija gramofonska ploča bude upravo njegova Pohádka o konvalinkách (Priča o đurđicima)

Razumljivo, kada jednom dopadlji-va pjesma prodre iz jednoga u drugi kraj ona se ondje i zadrži, pa je tako i Ma-rijana opstala do danas, bilo u ponov-nim izdanjima repertoara Dvorskoga ili drugih izvođača, primjerice, od dueta Yvette Simonove i Milana Chladila do popularne grupe Dudlajda, ili u Slovač-koj (kao dijelu nekada zajedničke drža-ve) sa slovačkim tekstom u izvedbama Petera Sedláka i Dušana Grúňa iz 70-ih godina Sudeći po ponudi na internetu

pjesma ima svoju publiku i u novijim verzijama

Zatopljenjem političkih odnosa kra-jem 50-ih u Hrvatsku je stigla Kristin-ka, pjesma objavljena 1954 u izdanju Supraphona i izvedbi glumca i pjevača Vladimíra Salača (1924 – 1990 ) Na na-šim se radio-valovima probijala u origi-

nalu i prepjevu kojega je izveo beograd-ski pjevač Dušan Jakšić, ali je prevladao original, a potom se s vremenom mogla čuti i kasnija češka varijanta tih godina iznimno popularnog pjevača i glumca Waldemara Matuške (1932 – 2009 ) Danas se kod nas može čuti u izvedbi ra-zličitih izvođača, doduše i tekstualno ra-zličita (Tereza, Tomislav Brajša, Kraljevi ulice…), što govori o teškoćama pred kojima su se našli autori suočeni s ose-bujnošću originala, pa se čini logičnim da se, premda rijetko, Kristinka vrti baš u Salačevoj verziji

Možda nije dovoljno poznato kako se radi o pjesmi iz mjuzikla Sto dukátů za Juana (Sto dukata za Juana), postav-ljenog na pozornicu 1953 , čiji je autor teksta Vladimír Dvořák (1925 – 1999 ), a glazbe Zdeněk Petr (1919 – 1994 ) Priča te glazbene komedije smještena je u Španjolsku doba Don Juana, legendar-nog drskog zavodnika žena, prevaranta i rugalice čiji su lik, svatko na svoj način, opisivali španjolski dramatičar Tirso de Molina, engleski romantičar Byron, te mnogi drugi književnici, a nisu ga zaobi-lazili niti glazbenici među kojima poseb-no valja istaći W A Mozarta i njegovu operu Don Giovanni (na libreto Lorenza Da Pontea) To je djelo velikoga sklada-telja nastalo po narudžbi praške opere i premijerno je izvedeno u Pragu (1787 ), pa otuda valjda i češki sentimenti spram nje, ali i otvorenost novim djelima na istu temu Eto, tako je mjuzikl o Don Juanu iznjedrio Kristinku uklopljenu u glazbeni izričaj stilom i ritmom habane-re koji je u Europu pristigao s Kube (na-ziv je po glavnom gradu Havani) preko Španjolske i Francuske

Češki svestrani umjetnik R. A. Dvorský snimio je 1934. prepjev tango pjesme omiljenog nam domaćeg šansonijera Vlahe Paljetka Marijana (Marijána), a već je naredne godine objavljena i pjesma Split (Daleko je moj Split) Ive Tijardovića

Češki tekst MarijaneŘeklas: že večer až se setmí, za vlahé noci letní, přijdeš a budeš mou Noc je omamná, plná vůně, světlo plá na laguně a já sám bloudím tmou

Ó Marianno, malá sladká Mariannoty nad mým srdcem máš podivnou moc Ó Marianno, malá sladká Mariannona tebe čekal bych celičkou noc

Noc se pomalu plíží k ránu,já na svou Mariannu marně čekal jsem Lhaly její oči i slova,já však chci čekat znova celou noc celý den

SUSRETI

65

Napokon ovdje valja spomenuti još jednu popularnu češku pjesmu koja se rado slušala u nas – Sukýnka (Crvena su-knjica) Václava Bláhe (1901 – 1959 ) Taj je valcer nastao u doba Drugog svjetskog rata (1943 ) rado slušan i kasnije, te se na-šao i na repertoaru naših puhačkih orke-stara, Stjepana Jimmyja Stanića, Adama Končića, Gordane Ivanjek s Kavalirima…

Međutim, vratimo li se u 50-te go-dine prošloga stoljeća otkrit ćemo za-nimljivu priču o uspjehu hrvatskoga pjevača Ive Robića u Češkoj Naime, predstavnici Supraphona su 1956 u specijalnoj misiji traženja nove pjevač-ke akvizicije za američke i češke naslove zaključili, po posjetu Beogradu, kako je za njih dobitna kombinacija naš Robić koji još iste godine snima svoju prvu skladbu za tu tvrtku Bio je to slowfox Alfonsa Jindre (pravim imenom Alfons Jindřich Langer, 1908 – 1978 ) na tekst Vladimíra Dvořáka Váš dům šel spát (Vaš dom je išao spavati)

Robić je ondje ipak najčešće pjevao na engleskom i talijanskom, a bile su to pjesme s repertoara Georgea Gershwina, Elvisa Presleya, Colea Portera, Domenica Modugna i dr , te je u razdoblju od 1956 – 1959 i 1963 – 1965 snimio ukupno 55 popularnih skladbi Bio je veoma uspje-šan Primjerice, njegova je izvedba popu-

larne skladbe Paula Anke Diana (1958 ) doslovce razgrabljena Tako nije ostao nezamijećen niti izvan čeških granica, pa se za njega zainteresirala njemačka tvrtka gramofonskih ploča Polydor iz Hambur-ga, a već je 1959 za nju snimio hit Morgen s kojim je osvojio svijet Kasnije će ga u Češkoj nadomjestiti „zlatni glas“ Karela Gotta do danas najpopularnijeg pjevača u Češkoj, ovjenčanog brojnim nagrada-ma, što u festivalskim natjecanjima, što u samoj diskografiji Njegova obljubljenost i slava ne jenjavaju unatoč životnoj mu dobi (rođen 1939 ), ali je krajem prošle godine vijest o onkološkoj bolesti i bol-ničkome liječenju oneraspoložila i zabri-nula češku javnost, osobito njegove broj-ne simpatizere i fanove

Valja reći kako Gott nije bio osobito čujan u nas, što je neprimjereno njego-vom uspjehu koji je polučio u domovi-ni i na njemačkom govornom području (Austrija, Njemačka, Švicarska), ali to se odnosi i na češku popularnu glazbu uop-će U razdoblju do Praškoga proljeća kod nas su se rado slušale pjesme vrhunske izvedbe šansonijerke sonornoga glasa Hane Hegerove Zlá neděle i neobvezuju-ćeg, vedroga i čistoga glasa Pavlíne Fi-lipovske Včera neděle byla (obje pjesme autorskoga dvojca Jiří Šlitr/Jiří Suchý), poneka pjesama Karela Gotta, uglav-

nom više informativnog karaktera veza-no za međunarodne glazbene festivale, te Slovaka Waldemara Matuške Tereza Međutim, niti najstariji se naši slušatelji i gledatelji ne sjećaju gostovanja tih pje-vača u nas pa ako su i postojala ostala su nezamijećena Čini se da to vrijedi i u obrnutom smjeru Tek se posljednjih godina bilježe nastupi primjerice Olive-ra, Gibonnija i Gorana Karana u Pragu, ali to su zapravo sponzorirani izleti (Hr-vatska turistička zajednica, Podravka ili tamošnja udruga Lastavica) koji unatoč ljubavi Čeha prema Jadranu nemaju širi odjek na tamošnji glazbeni ukus Bit će da je to ipak danak ranijem vremenu

Razumije se, u suvremenom svijetu vedrih nota, goleme konkurencije, ko-mercijalizacije i zapravo instant uspjeha i padova te sve uočljivijeg pomanjkanja trajnih glazbeno-zabavljačkih zvijezdi ranijega tipa, teško je očekivati zaintere-siranost glazbenih urednika i menadže-ra za takvu vrstu nastojanja kakvo bi bilo jače prodiranje čeških glazbenika na hr-vatsko ili hrvatskih glazbenika na češko tržište Tako nam Marijana, Kristinka i Crvena suknjica ostaju pjesmama senti-mentalnoga sjećanja i kao udomaćene postaju tradicionalnima iliti narodnima O njihovim autorima malo tko što zna, pa ih ovim napisom otimamo zaboravu

Ivo Robić je za češki Supraphon najčešće pjevao na engleskom i talijanskom, a bile su to pjesme s repertoara Georgea Gershwina, Elvisa Presleya, Colea Portera, Domenica Modugna i dr., te je snimio ukupno 55 popularnih skladbi. Tako nije ostao nezamijećen niti izvan čeških granica, pa se za njega zainteresirala njemačka tvrtka gramofonskih ploča Polydor iz Hamburga, a već je 1959. za nju snimio hit Morgen s kojim je osvojio svijet

Ivo Robić snimao je ploče i za češki Supraphon

Najviše naseljeno mjesto u Češkoj je Fili-pova Huť u općini Kvilda kod Prachatica, smješteno na visini od 1093 metra

ZAN IML J IVOST I

Najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj je Begovo Razdolje u općini Mrkopalj, smješteno na visini od 1078 metara To je ujedno i jedi-no naseljeno mjesto u Hrvatskoj iznad tisuću metara

SUSRETI

66

##Vjenceslav Herout

Prije nekoliko godina, 2012 , navrši-lo 150 godina od osnivanja Praškog društva tjelesnog odgoja, kasnije na-

zvanog Sokol Za njegovo osnivanje najvi-še je zasluge imao češki kulturni djelatnik dr Miroslav Tyrš (1832 – 1884 ) koji je pod utjecajem ideja Francuske revolucije i revolucionarnih ideja slavenskih naroda 1848 zagovarao ideju narodne i građanske slobode svih europskih naroda Pokret su prihvatili posebno slavenski narodi, bio je prihvaćen i u Hrvatskoj te je 1874 bio osnovan Hrvatski sokolski savez.

Danas se u široj javnosti malo zna o sokolskom pokretu, iako je on kod mno-gih naroda u zadnjim desetljećima 19 i nekoliko desetljeća 20 stoljeća odigrao značajnu ulogu Uzor sokolskom pokretu bio je antički odgoj u kojem se težilo skla-du tjelesnog i duhovnog razvoja svake lič-nosti Sokolski pokret je utjecao da se tje-lesni odgoj uveo u tadašnje škole Naziv sokol nastao je pod utjecajem literature slavenskih naroda gdje su se junaci nazi-vali sokolima U sokolskom su se pokretu članovi oslovljavali s ti, zvali su se braća i sestre, imali su svoje odore, koristio se i

pozdrav zdravo U njemu je vladala i dis-ciplina, zagovarala se jednakost i bratstvo među članovima Takvo vladanje nije odgovaralo nekim tadašnjim državnim politikama, a i Crkva je imale određene rezerve prema tom pokretu

U Daruvaru se o Sokolu, nakon nje-govog osnivanja, ne zna se previše jer nisu sačuvani zapisi o tome Pouzdan je samo zaključak Gradskog zastupstva da je na sjednici 1906 donijeta odluka da se Hrvatskom sokolu dodijeli 300 kruna, od čega 100 kruna za osnivačku članari-nu, a 200 kruna za nabavku „gombalač-kih sprava“ Obrtničko-radničkom druš-tvu Zora dodijelili su 200 kruna, i to 50 kruna kao osnivačku članarinu i 150 kao potporu za njihov rad

Zahvaljujući sačuvanim sjedničkim zapisima Hrvatskog sokola u Daruva-ru, za razdoblje 1924 – 1929 , dobiva se jedna cjelovita slika o njemu, ali se ujed-no može rekonstruirati dio daruvarske kulturne povijesti toga razdoblje Pri-je svega iz njih je moguće zaključiti da Hrvatski sokol nije bilo samo tjelovjež-beno društvo, nego da su pod njegovim

okriljem djelovala i kulturno-prosvjetni odjeli (sekcije): puhački orkestar (fanfa-re), diletantsko društvo kazališna grupa) i da je usko surađivalo i s drugim daru-varskim kulturnim udrugama, posebno s Hrvatskom ženom i Zorom

Prema pravilniku (statutu) uže ru-kovodstvo Hrvatskog sokola činio je starješina, zamjenik starješine, tajnik, blagajnik, vođa i odbornici iz čijih su redova bili birani i pročelnici pojedi-nih sekcija Svi su se članovi Hrvatskog sokola oslovljavala braćom ili sestrama, imali su i propisana pravila ponašanja i svako njihovo kršenje bilo je sankci-onirano Hrvatski sokol spadao je pod Hrvatsku sokolsku župu Preradović sa sjedištem u Bjelovaru, a iznad svih bio je Hrvatski sokolski savez u Zagrebu

Na početku kalendarske 1924 godi-ne rukovodstvo Hrvatskog sokola činili su starješina Edo Jakovac, podstarje-šina Juraj Boroš, tajnik Juraj Djakovac, blagajnik Krištof Šimunović, vođa Juraj Jureša te odbornici Vencl Martin, Dra-gutin Lokotar, Zvonko Mihalić, Živko Hečimović, Karlo Polak i Karlo Heinzl

Iz povijesti Hrvatskog sokola u Daruvaru

Doprinos sportskom, glazbenom Državne vlasti htjele

su zaustaviti daljnji rad Hrvatskog sokola

u Daruvaru, a glavni razlog je program

njegovog rada prožet elementima

hrvatskog domoljublja koji, nakon stvaranja

Kraljevine SHS, nije odgovarao vlastima

novostvorene države

Na sjednici ovog odbora 28 veljače 1924 starješina Jakovac je izvijestio da je za potrebe udruge iznajmio za 6000 di-nara općinski hambar (današnja zgrada Hrvatskog sokola) čiji će unutrašnji dio preurediti za vježbaču dvoranu Na istoj je sjednici njen brat Polak izvijestio da je profesor na realnoj gimnaziji u Daru-varu Nikola Žic prihvatio funkciju kul-turno-prosvjetnog odjela daruvarskog Hrvatskog sokola

Mnogo cijenjenih podataka o pret-hodnom radu i problemima Hrvatskog sokola u Daruvaru doznajemo iz zapi-snika s redovne godišnje skupštine ove udruge održane 2 ožujka 1924 Na njoj je podnesen izvještaj o radu odbora Hr-vatskog sokola od 14 listopada 1923 kada je bila održana izvanredna glavna skupština pa do glavne skupštine počet-kom ožujka 1924 U tih nekoliko mjeseci bilo je održano devet sjednica upravnog odbora na kojima je donijeto nekoliko

značajnih odluka važnih za bolju dje-latnost ove udruge Jedna od najvažni-jih odluka bila je donijeta 20 listopada 1923 kada je donesen zaključak odbora Hrvatskog sokola da se osnuje sokolska fanfara (puhačka glazba) U izvješću za godišnju skupštinu za 1924 bila je izne-sena i zahvala Obrtničkoj zadruzi, Save-

zu obrtnika, Hrvatskoj ženi, Pjevačkom društvu Zora i Hrvatskom pjevačkom društvu Rodoljub iz Virovitice Navede-ne udruge su pomogle pri nabavi glaz-bala za fanfaru U tih nekoliko mjeseci bile su u organizaciji Hrvatskog sokola priređene dvije kućne zabave, jedna 27 listopada 1923 , a druga 17 veljače 1924 Na ovoj drugoj prvi puta je nastupila so-kolska fanfara

Uz ove optimističke izvještaje nave-dene na godišnjoj skupštini 1924 su spo-menute i prepreke koje su bile stavljane u radu Hrvatskog sokola Jedan izvještaj ukazuje da su udruzi 26 listopada 1922 bile zaplijenjene gimnastičke sprave, za-pečaćena Sokolana i time zapriječen svaki rad Ovaj prekid je trajao do 10 travnja 1923 kada je bila sazvana sjednica teh-ničkog odbora na kojoj je bilo jedno-glasno zaključen nastavak daljnjeg rada Zamolili su Vencla Kuneša da im ustupi za privremenu uporabu jednu njegovu

prostoriju, a mjesec dana nakon toga su pozajmili neke gimnastičke sprave (ruče, preča) od Hrvatskog sokola iz Suhopolja i nakon toga su pojačanim radom i kva-litetom vježbanja sustigli ostala društva Hrvatskog sokola župe Preradović

Iz ovog podatka vidljivo je da su ta-dašnje državne vlasti htjele ovim nepri-

mjerenim mjerama zaustaviti daljnji rad Hrvatskog sokola u Daruvaru, a glavni razlog je program njegovog rada, poseb-no naziv udruge koji je nosio od osniva-nja 1906 Program udruge bio je prožet elementima hrvatskog domoljublja koji, nakon stvaranja Kraljevine SHS, nije od-govarao vlastima novostvorene države Novoj državnoj politici nije smetala so-kolska djelatnost, dapače, odobravala ju je, ali ju je htjela imati pod svojom kon-trolom U tom cilju osnivana su brojna nova sokolska društva koja u početku nisu imala u svom nazivu nacionalna obilježja, ali su se kasnije, među pukom, njeni članovi počeli nazivati jugoslaven-ski sokoli, a udruge Jugosokol Pošto je tadašnja politika zagovarala politiku unitarizma, kada su Srbi, Hrvati i Slo-venci tretirani kao „tri plemena jednog naroda“, takvoj politici posebno je sme-tao kod sokolskih udruga u Hrvatskoj pridjev hrvatski, iako su ti nazivi nastali

još u vrijeme Austro-Ugarske Promje-nom tadašnje politike, posebno nakon donošenja Vidovdanskog ustava 1921 , promijenio se i odnos prema svim udru-gama koje nisu bili u skladu novog Us-tava

Treba znati da se i na službenom po-pisu stanovništva 1921 pojavila rubrika

Daruvarski Česi bili su u oba tadašnja ovdašnja sokola,

ali su se u češkim novinama nazivali

samo sokoli, ne koristeći nikakva

nacionalna obilježja

Daruvarski sokolaši 1928.

SUSRETI

67

i društvenom životu Daruvara

Srbohrvati, ali i rubrika Čehoslovaci i čehoslovački jezik, iako su razlike izme-đu češkog i slovačkog jezika bile kudika-mo veće od hrvatskog i srpskog jezika Nažalost, do danas nije dovoljno objaš-njeno zašto je došlo do razlika u gledišti-ma pridošle inteligencije iz Čehoslovač-ke, koja je podržavala državnu politiku (unitarizam) i ovdašnjih seoskih Čeha koji su prigrlili politiku Stjepana Radi-ća koja se suprotstavila unitarizmu Niti dio hrvatske javnosti nije shvatio zašto je jedna Čehoslovačka između dva svjetska rata, kao primjer tadašnjih demokrat-skih država, bila sklona unitarizmu Nije to radila zbog tadašnjih jugoslavenskih prilika, već iz svojih vlastitih potreba Treba znati da novostvorena Čehoslo-vačka (država Čeha i Slovaka), bez obzi-ra na Masarykovu demokratičnost, nije zagovarala federalizam vlastite države Nije to bio toliko problem na relaciji Česi – Slovaci, već u njemačkoj nacio-nalnoj manjini koja je brojčano bila veća od broja Slovaka Upravo tu okolnost su nakon 1933 iskoristili nacisti kojima je to poslužilo kao glavni adut politike pre-ma europskim silama (Velika Britanija, Francuska) tražeći promjenu granica pa su nakon aneksije Austrije krenuli i pre-ma Čehoslovačkoj Tadašnje europske sile dugo nisu bile svjesne da žrtvova-njem Čehoslovačke neće zaustaviti rat

Pošto je daruvarski Hrvatski sokol slijedio politiku svoje središnjice iz Za-greba, nije se htio povinovati novoj poli-tici te je u Daruvaru osnovano i Sokolsko društvo, čime je bio ubačen jedan „vrući krumpir“ koji je dodatno podgrijao poli-tičku situaciju u gradu koja je bila vidlji-va već na prvim izborima za Ustavotvor-nu skupštinu (Konstituantu) 1920

Jedna od prvih mjera tadašnje lokal-ne vlasti nakon Ustava bila je da su 26 listopada 1922 zaplijenili Hrvatskom sokolu gimnastičke sprave i zapečatili So-kolanu. Tim činom htjelo se onemogućiti daljnji rad Hrvatskog sokola Na tu mjeru odgovor je bio inat mnogih Daruvarčana kojem su se pridružile neke daruvarske udruge pa je moguće reći da su umje-sto zabrane nastupile najplodnije godine rada daruvarskog Hrvatskog sokola

U cilju dobivanje istine o tim doga-đajima treba reći da su se tadašnje općin-ske vlasti grada Daruvara ponijele veoma profesionalno jer se nastojalo izmiriti dva potpuno oprečna stajališta S jedne stra-ne kao državno tijelo trebale su provodi-ti državnu politiku, ali su u isto vrijeme

imali razumijevanje za stavove Hrvatskog sokola Uostalom, mnogi članovi pogla-varstva bili su u rukovodstvu Hrvatskog sokola i kao općinski zastupnici nisu iznevjerili težnje i program Hrvatskog sokola Oni su, zbog višenacionalnog sa-stava poglavarstva, do zadnjeg trenutka zastupali stav da u Daruvaru ima mjesta za rad i Hrvatskog sokola i onog koji je bio predstavljen kao državni sokol Nije to bilo ništa neuobičajeno u Daruvaru jer je u to vrijeme djelovala dva-tri nogomet-na tima što je jačao rivalitet ovog sporta, ali u konačnici iza svakog takvog nogo-metne momčadi stajala je neka politika, nekad prema nacionalnim, a ponekad prema političkim uvjerenjima

O radu Hrvatskog sokola rasprav-ljalo je poglavarstvo Daruvara na svojoj sjednici 23 listopada 1923 kada je raz-

matralo ponudu Hrvatskog sokola, Zore i Obrtne zadruge Daruvar s potpisima većeg broja građana da kupe od općine jednu česticu zemlje za 25 000 dinara za gradnju hrvatskog doma uz uvjete koje je općina u jednom natječaju ponudila mjesec dana ranije Iako je većina čla-nova bilo za prodaju, tome se odupro manji broj ostalih Odbornik Dobrović je predložio da se navedena nekretnina proda na dražbi svim humanitarnim i prosvjetnim društvima koja postoje u Daruvaru, a ne samo nekima Odbornik Ico Pick, koji je radio i u Hrvatskom so-kolu, bio je mišljenja da se ta nekretnina ne prodaje, ali da se hrvatskim društvi-ma daruje besplatno zemljište nasuprot ranije spomenute nekretnine Iako je od 11 zastupnika za prodaju bilo 11 zastu-pnika, ništa se tada nije ostvarilo Otvo-reno je samo jedno pitanje koje se rje-šavalo tijekom mnogih sljedećih godina

Početkom svibnja 1924 upravni od-bor je donio odluku da se dvorana Sokol-skog doma može iznajmiti samo onim društvima koji ne rade „protiv Hrvatskog sokola i hrvatske nacionalne svijesti “ Iznajmljivanje se naplaćivalo što je vid-ljivo u primjeru da su dvoranu iznajmili i odboru Starokatoličke crkve 18 svibnja

1924 uz odštetu od 50 dinara Na mnogim sjednicama sokolskog

odbora primani su u Hrvatski sokol novi izvršavajući i podupirući članovi, što je dokaz da su Daruvarčani tim činom da-vali podršku ovoj udruzi Jedan od onih koji je 1926 pristupio u članstvo Hrvat-skog sokola bio je Josip Salač, kasnije biskup

Upravni odbor je organizirao i po-vremene izlete Zabilježeni su izleti u šumu Šiljkovac u drugoj polovini svibnja 1924 na kojoj je sudjelovalo 231 član Na drugom izletu u šumicu Gilicka u prvoj polovini lipnja 1924 sudjelovalo je 234 članova i podupirućih članova te 24 člana fanfare Kod ovog izleta je zabilježeno da je tom prilikom izletnike počastio svojim primanjem narodni zastupnik „naš brat Juro Valečić“ Iako Hrvatski sokol nije propagirao rad neke tadašnje političke stranke, ovaj podatak ukazuje da su soko-laši u duši bili iza tadašnjeg HRSS-a jer je Juro Valečić bio u političkom usponu pa je postao potpredsjednik ove stranke koji je održao i oproštajni govor na pogrebu Stjepana Radića 1928

Tijekom vremena pritisak se postu-pno prenosio i na obične članove Hrvat-skog sokola, uglavnom one koji su bili zaposleni u državnim službama Oni su postupno napuštali ovu udrugu jer su kao državni službenici imali izbor između Hr-vatskog sokola ili radnog mjesta U takvim okolnostima teško je zamjeriti onima koji su odabrali očuvanje radnog mjesta

Zanimljiva jedna bilješka iz sredine srpnja 1924 kada su bili u članstvo pri-mljeni Zlatko Banfić i Nikola Žic, dok za molbu vjeroučitelja Filipa Homolke piše da se „ne može uvažiti dok javno ne požali uvrede našemu društvu u Rimokatoličkoj crkvi prigodom držanja propovijedi “

Ova bilješka ima svoje objašnjenje Dotična osoba bila je u isto vrijeme sve-ćenik, ali i vjeroučitelj u školama koje su bile pod državnom kontrolom Izvorni sokolski pokret nije bio nikad omiljen Katoličkoj crkvi jer je zagovarao drugi način života, druženja, izlete i određene slobode koje Crkva tada nije tolerirala Ipak kasnije, daruvarski Hrvatski sokol je uklonio neke ranije kriterije prema so-kolskom pokretu pa je u jednoj fazi ne-milosti upravo Katolička crkva dobila u Hrvatskom sokolu jednog samozatajnog saveznika O tom ukazuje i podatak da je „neomiljeni“ Filip Homolka postao vođa diletantske skupine Hrvatskog sokola

Problem daruvarskih Čeha u odnosu

Daruvar je 1928. postao i sjedište

Hrvatske sokolske župe Stjepan Radić

SUSRETI

68

prema daruvarskim sokolima je veoma slojevit, ali veoma razumljiv, ukoliko se poznaje okvir politike između dva svjet-ska rata Treba imati u vidu da su ta-dašnja Čehoslovačka, Kraljevina SHS s Rumunjskom činile versajsku tvorevinu Malu antantu u kojoj su dogovoreni i od-nosi prema nacionalnim manjima One su taj problem riješile, svaka na svoj na-čin Čehoslovačka je to riješila relativno dobro jer je izmirila mnoge ranije razlike s prostora Austro-Ugarske, posebno na prostoru Vojvodine, koja je također po-stala sastavnicom Kraljevine SHS U Voj-vodini Slovaci su imali jaku inteligenciju koja je već ranije ostvarila mnoga kultur-na i vjerska prava U Hrvatskoj Česi na selu nisu imali vlastite inteligencije, a ona u gradovima se nakon 1918 vratila u ve-likom broju u novostvorenu Čehoslovač-

ku U takvim okolnostima čehoslovačka vlada poslala je na daruvarska područja manji dio svoje inteligencije, ali onakve koja je odgovarala njihovoj politici, koja nije bila sučeljena beogradskoj politici Stoga su daruvarski Česi bili u oba tadaš-nja ovdašnja sokola, ali su se u ovdašnjim češkim novinama nazivali samo sokoli, ne koristeći nikakva nacionalna obilježja

Na poziv Družbe Braće Hrvatskog Zmaja daruvarski Hrvatski sokol se uključio u obilježavanje 1000 godišnji-ce Hrvatskog kraljevstva Dana 4 srpnja 1925 priredili su bakljadu, a idućeg dana njegovo članstvo je s fanfarom sudjelovao na misi u domaćoj rimokatoličkoj crkvi U ovoj je manifestaciji sudjelovalo 114

članova daruvarskog Hrvatskog sokola U Daruvaru je ovu godišnjicu zasebno obilježila i Hrvatska žena koja je 6 pro-sinca otkrila spomen ploču kralju Tomi-slavu i zasadila lipu te pozvala i Hrvatski sokol da u „odorama sudjeluju ovom do-gađaju“ Poziv je bio prihvaćen i pozivu se odazvalo 66 njegovih članova Svi su kre-nuli u povorci od općinskog poglavarstva na svečanu misu Zatim je o toj godišnjici govorio profesor Nikola Žic te je uslije-dilo otkrivanje spomen ploče koja je bila predana na čuvanje općinskom odboru

Na telefonsku vijest župe Prerado-vić 22 lipnja 1928 održana je izvanred-na skupština Sokola Na njoj je Boroš izvijestio da je sazvana žalosna sjednica kako bi se izaslala delegacija na sprovod „hrvatskim mučenicima i narodnim poslanicima Pavlu Radiću i dr Đuri Ba-

sarićeku“ koji su 20 lipnja bili ubijeni u Narodnoj skupštini u Beogradu Na sprovod, koji je bio 23 lipnja, bila je po-slana delegacija u sastavu Mihalić, Prpić, Gavranić, Županić, Šimek i Tajmer

Najviše sjednica daruvarskog Hr-vatskog sokola bilo je sazvano radi osni-vanja nove sokolske župe sa sjedištem u Daruvaru koja bi okupila sva sokolska društva šireg daruvarskog područja Po tom pitanju bio je 28 lipnja 1928 godi-ne zazvan sastanak svih delegata okolnih sokolskih udruga što je vrijedan izvor za poznavanje cjelovite prošlosti rada hr-vatskih sokola na ovim prostorima

Predloženo je da nova župa nosi jedno od tri predložena imena lično-

sti hrvatske povijesti: Ivan Mažuranić, Janko Drašković i Matija Gubec Odlu-ku o imenu trebao je donijeti Hrvatski sokolski savez u Zagrebu nakon čega bi se održala konstituirajući skupština svih okolnih bratskih sokolskih društava

Nakon što su dobivene sve dozvole iz sokolske središnjice iz Zagreba, Daru-var je postao sjedište Hrvatske sokolske župe Stjepan Radić, što ukazuje da nije bilo prihvaćeno niti jedno ranije pred-loženo ime, nego je uzeto ime Stjepana Radića koji je preminuo od posljedica ranjavanja ljeti 1928

Upitno je da li su daruvarski soko-laši imali koristi što je Daruvar postao sjedište Hrvatske sokolske župe Stjepan Radić koje je imalo svoje rukovodstvo pa je daruvarski Hrvatski sokol bio samo jedna od članica župskog sokola

Zbog bogatog programa u ljetnim mjesecima 1929 , nitko nije očekivao da će se još iste godine ugasiti rad daruvar-skog Hrvatskog sokola Odluka o svemu bila je donesena na izvanrednoj skupšti-ni Hrvatskog sokolskog saveza u Zagre-bu 15 prosinca na kojem je bio odbijen zahtjev da hrvatska sokolska društva stupe i jedinstven Sokol Kraljevine Jugo-slavije Nakon toga, 16 prosinca, Uprav-ni odbor daruvarskog Hrvatskog sokola održao je svoju sjednicu i podržao do-nesene odluke izvanredne sjednice svo-je središnjice Usvojena je odluka da se zamoli općinsko poglavarstvo trgovišta Daruvar da pošalju svog delegata na izvanrednu skupštinu njihovog društva radi preuzimanje njihove imovine koju prema pravilima njihove udruge ostav-ljaju trgovišnoj općini Daruvar

Izvanredna glavna skupština daru-varskog Hrvatskog sokola bila je odr-žana 22 prosinca Vidljivo je da su svi ovi poslovi bili žurno obavljeni i to zato što je zakonom bilo naređeno da hrvat-ski sokoli, ako ne stupe u Sokol Kralje-vine Jugoslavije do 27 prosinca 1929 , biti likvidirani i zato je glavna skupština radije prihvatila zaključak da daruvar-ski Hrvatski sokol proglasi privremeni razlaz Društvena zastava bila je poklo-njena bratu zastavniku Heinzlu u znak priznanja za njegov rad u tom društvu jer je bilo zakonom zabranjeno nošenje i isticanje hrvatske zastave

Zadnje rečenice u zapisniku su: „Brat podstarješina Boroš se zahvalju-je braći i zaključuje izvanrednu glavnu skupštinu Nato se braća uz pjevanje hr-vatske himne raziđoše “

Fanfara Hrvatskog sokola Daruvar

SUSRETI

69

SUSRETI

70

Tomáš Masaryk i alkoholizam

Apstinencijom do etikete na pivuMnoge su poznate ličnosti zavr-

šile na etiketama piva Iz ovih ili onih razloga Neki zato što

su (bili) pivopije, neki su zaslužni za stvari pjenušave tekućine, neki su dobili svoje pivo u kraju iz kojeg potječu Pivo je dobio i na etiketu dospio i prvi čeho-slovački predsjednik Tomáš Garrigue Masaryk, koji pivo uopće nije pio i bio je veliki zagovornik apstinencije

Zašto bi onda najpopularniji češ-ki predsjednik dobio mjesto na pivskoj etiketi, i zašto vam Google odmah izbaci fotografiju gdje Tomáš Garrigue Ma-saryk s društvom čavrlja stojeći uz vrč piva? Pivo Masaryk s likom prvog čeho-slovačkog predsjednika i s faksimilom njegova autograma skuhano je u pivova-ri První hovoranské iz mjesta Hovorany, koje se nalazi u južnoj Moravskoj, neda-leko Masarykova rodnog Hodonína, pa je razlog odabira očit A što se tiče foto-grafije uz pivski vrč, ona je snimljena u Brnu na sajmu pivarstva i sladarstva, a uvijek je prati potpis u kojem jasno stoji da Masaryk nije kušao ponuđeno pivo, nego samo liznuo pjenu A evo kako sto-je stvari

Prvi čehoslovački predsjednik, koji je na tu funkciju izabran 1918 , a nakon toga još tri puta, da bi 1935 godine pod-nio ostavku, počašćen je od strane par-lamenta titulom „predsjednik oslobodi-telj“ a čak sedamnaest puta predlagan je za Nobelovu nagradu za mir Rođen je 1850 u Moravskoj, izrazitom vinarskom kraju, pa je još kao dječak pio vino, no to kod njega nije pobudilo sklonost ka ka-pljici Masarykov odnos prema alkoholu (pa i pivu) istražila je Helena Pavlincová i objavila pod naslovom Trezvenost i umjerenost sub specie aeternitas

Tko ne zna glasovita vinarska mje-sta oblasti Slovacko u Moravskoj – Ho-donín, gdje je Tomáš Garrigue Masaryk rođen, i Mutěnice, Čejkovice, Čejč, gdje je odrastao U Masarykovom rodnom kraju pijenje vina bila je prirodna stvar, pa je i on kao dječak pio vino Kasnije je priznao da nikad nije pio rakiju, a pivo je naučio piti tek u Brnu, gdje je pohađao gimnaziju Premda je u valašskom kraju

i u Slovačkoj vidio kako poguban utjecaj može imati konzumacija alkohola, nije odmah shvatio kako duboke mogu biti socijalne posljedice

No vrlo brzo u svom docentskom so-ciologijskom spisu Samoubojstvo (1881 ) naveliko je pisao o štetnosti pijenja U uživanju alkohola vidio je uzrok dege-neracije i dekadencije, narušenog mo-ralnog i fizičkog zdravlja i gubitka volje za životom i vjerovao je u nasljedni ka-rakter te sklonosti Argumentirao je to češćim obolijevanjem i većom smrtno-šću alkoholičara, duševnom i tjelesnom inferiornošću djece začete u pijanstvu i djece pijanaca uopće Masaryk, čuven po svom aforističnom izražavanju, ovako je opisao odnos alkohola i seksualnog pro-miskuiteta: Gdje Bakhus grije, Venera sjedi kod peći I ne samo to – prepoznao je i povezanost alkohola i samoubojstva

Petnaest godina kasnije tom se pro-blemu vratio u člancima Moderni čovjek i vjera (Naše doba, 1896 ) U njima ana-lizom Garborgovih Umrtvljenih duša dolazi do zaključka da samoubilački de-lirij nastupa nakon pijanstva: ne pomažu ni Bakhus ni Venera, ne preostaje ništa osim revolvera ili morfija – ili crkve i svećenika

Do temeljite promjene u Masaryko-vom stavu prema alkoholu došlo je na prijelomu stoljeća, kad se približavao pedesetoj Shvatio je da je alkohol zlo i potpuno ga prestao piti Jednom je to u pismu povjerio svom velikom prijatelju Hanušu Schwaigeru On mu je navodno odgovorio na korespondencijskom listi-ću: „Dobro si napravio Tomáše, što si pre-stao piti Ni ja više ne pijem, zato što ne mogu “ Godine 1901 Masaryk je u svom predavanju Sociološki značaj alkoholiz-

Godine 1929. predsjednik Masaryk posjetio je pivovarsko-sladarsku izložbu. Kad su se organizatori pohvalili nagrađenim uzorkom piva, iz ponuđenog vrča nije gucnuo, nego je samo liznuo prst umočen u pjenu i rekao: „Brrr, što je gorko!”

##Mato Pejić

SUSRETI

71

ma, održanom na bečkom VIII među-narodnom kongresu protiv alkoholizma, priznao da se dugo nije mogao odlučiti je li bolja umjerenost ili apstinencija, ali da već skoro godinu dana ne pije, jer je pronašao dokaze da apstinencija garan-tira višu kvalitetu života, radosniji i čišći odnos prema stvarima i ljudima

Te je godine Masaryk započeo pre-davačku turneju u kojoj je upozoravao

na štetnost alkoholizma i prednosti ap-stinencije U srpnju 1905 uveličao je go-dišnju skupštinu njemačke velike lože II reda templara u Gdanjsku radom Etika i alkoholizam, a od rujna te godine vodio je veliku kampanju u Vsetínu i okoli-ci; njegove riječi tu su očito padale kao proklijalo zrno na plodno tlo, jer su ga građani toga kraja nedugo zatim izabrali za zastupnika O apstinenciji je najčešće

govorio mladeži jer je bio svjestan da stare neće preobratiti

Ujesen 1912 opisivao je studentima opasnosti studentskog života i poseb-no upozoravao na gostionice „Kad se čovjek hrani u gostionici, nema u tome ništa neispravno Ali gostionica hrani i duh i tijelo mladog čovjeka To sjedenje u gostionici, to pijenje piva, to uništava Zato razuman student postaje apstinent

Neće piti, uopće neće piti! To je danas jedino pravilo ( ) Kakva je radost tamo gdje čovjek uništava zdravlje i snagu ( ) Alkohol isto tako znači nižu razinu mo-ralnu i društvenu “

Na pivo se Masaryk nikad nije na-vikao, nije mu prijalo Potvrđuje to i mala dogodovština zabilježena na foto-grafiji, koja se odigrala u Brnu Godine 1929 predsjednik Masaryk posjetio je

pivovarsko-sladarsku izložbu Kad su se organizatori pohvalili nagrađenim uzor-kom piva, iz ponuđenog vrča nije guc-nuo, nego je samo liznuo prst umočen u pjenu i rekao: „Brrr, što je gorko!“

U vrijeme predsjednikovanja liječ-nici su mu sugerirali da prije jela popije čašu vina; nije mu prijalo i zaključio je da to ide i bez vina, pa i još bolje U po-četku je i svoje goste pokušao nagovoriti da jedu bez vina ili piva, ali u tome nije baš imao uspjeha Pa ih je pustio da sva-ki radi kako mu je volja Smatrao je to privatnom stvari svakog od njih, ali sam se držao svoga principa i tek tu i tamo bi ukazao na to kako je glupo piti pre-komjerno

Kad je uvidio kako ljudi žude za al-koholom, kako štuju njegov kult, činilo mu se da u društvu ne prevladava kr-šćanstvo, nego neka sasvim druga religi-ja s tri boga: jedan bog je vino, sunčeva voda, drugi pivo, kuhana voda i konačno špirit, duh, vatrena voda Duh je glavni bog, a svi ti bogovi su nevidljivi, mogu se kupiti i mogu se uzimati

U prosvjetnim predavanjima Ma-saryk je obarao neke mitove o piću Na primjer:

1 Nije istina da je alkohol hrana Dopuštao je da pivo možda malo jest, ali sasvim malo Uostalom za relativno iste novce, koji se daju za pivo, možete kupiti daleko više boljih namirnica

2 Alkohol nije ni lijek: Statistika dokazuje da bolnice bez alkohola imaju bolje rezultate od onih koje pacijentima daju alkohol Alkohol sam izaziva mno-ge bolesti – stradaju bubrezi, oštećuje se jetra U Švedskoj su čak primijetili da su ljudi koji ne piju – viši – alkoholičar se skvrči jer mu se tijelo degenerira Al-kohol uzrokuje i duševne poremećaje, a alkoholičar je skloniji samoubojstvu Alkohol je otrov, a pijenje je smrt malo po malo

3 Rušio je i predrasudu da alkohol grije i da je naročito zimi potreban za utopljivanje Navodio je primjere po-larnog istraživača Fritjofa Nansena koji je na sebi i na svojoj posadi pokazao da je ekspedicija na pol najuspješnija ako

Etiketa piva Masaryk iz Hovorana

Prvi Čeh koji je osvojio olimpijsku medalju bio je František Janda-Suk koji je na Ljetnim olim-pijskim igrama u Parizu 1900 osvojio srebro u bacanju diska Prvu češku zlatnu olimpijsku me-dalju osvojio je 1924 u Parizu Bedřich Šupčík u atletskoj disciplini penjanje po užetu

ZAN IML J IVOST I

Prvi Hrvat koji je nastupio na olimpijskim igrama i osvo-jio olimpijsku medalju bio je Milan Neralić koji je 1900 u Parizu osvojo broncu u mačevanju sabljom Prvu hrvatsku zlatnu olimpijsku medalju osvojio je u Helsinkiju 1952 ve-slački četverac splitskog kluba Gusar u sastavu: Duje Bo-načić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić

SUSRETI

72

se temelji na antialkoholizmu Da bi se članovi ekspedicije zagrijali nisu ko-ristili alkohol (jer je na tim mjestima jako zima), nego razne voćne sokove – i ekspedicija je imala veliki uspjeh I su-protno, dokazano je da vojnici u toplim krajevima, ako piju žestoka pića slabe i padaju

4 Apstinencija je protiv ljudske pri-rode Čovjek se, kao, mora radovati ži-votu A Masarykov odgovor? Ljudi od pića slabe tijelom i duhom, uništavaju i sebe i svoju obitelj – to su životne rado-sti? Kakva je to životna radost kad poje-dinac, obitelj i narod degeneriraju?

5 Sljedeći mit – piće navodno poti-če kreativnost i maštu: Prema Masaryku pak iskustvo velikih ljudi potvrđuje da nikad ništa pošteno nisu smislili kad su se napili Slavni njemački fizičar Her-mann Ludwig Ferdinand von Helmholtz to za sebe izričito konstatira, a vrijedi to kako za znanstvenike i filozofe, tako za pjesnike i umjetnike Kreativna djelat-nost se pijenjem koči

6 Također se kaže – i to je posljednji

mit, da ljudi idu u gostionicu jer trebaju društvo, prijateljstvo i prijatelje: U redu, reći će na to Masaryk Bez prijateljstva nitko ne može živjeti, ali alkoholno pri-jateljstvo je loše prijateljstvo I precizira da je prijateljstvo odnos dviju duša bez koprene i magle alkohola

Masaryk je računao na to da će inte-ligentni ljudi shvatiti neminovnost apsti-nencije i da će ostalima pružiti primjer Kad bi liječnik, učitelj ili odgajatelj patio od alkoholizma ili preporučivao piće, činio bi zločin Svatko valjda vidi kako alkoholizam priječi čovjeka u obavljanju njegovih dužnosti Na primjer liječnik Kako je to grozno, kad ga morate iz bir-tije odvesti bolesniku i kako ga onda ne-pažljivo pregledava A isto je sa sucem, profesorom, učiteljem Takav učitelj može studentima govoriti što hoće, du-

hovnik može, recimo, razlagati evanđe-lje, a što kad ga vide da pije ili pijanog?

Ukratko: Alkoholizam proistječe iz žudnje za pozitivnom slašću, ali tako-đer i iz nezadovoljstva samim sobom i svojom okolicom Otupljuje društvenu aktivnost čovjeka, njegov razum, osjećaj i volju Smanjuje moć rasuđivanja, slabi usredotočenost ( ) Žrtve alkoholizma brojem daleko nadmašuju žrtve ratova; ali žrtve alkoholizma ne samo što umiru, nego se bijedno povlače svojim tegob-nim životom i svoju propast ucjepljuju budućim naraštajima

Masaryk je dakle, u okviru svojih humanih ideala i sub specie aeternitatis preporučivao apstinenciju i umjerenost Jednom je prorekao: „Budućnost pripa-da trijeznima!“ A drugdje je naglasio: „Gledat ću kako se ponašate“

Masaryk o jeluKakav na piću, takav i na jelu

Masaryk je politiku umjerenosti primjenjivao u svemu, pa i u hrani Ostalo je zabilježeno da je jeo triput dnevno – za doručak najprije neko voće, pa mrvu maslaca i marmelade na tostu, tu i tamo komadić pržene slanine i nekih pola šalice nezaslađe-noga čaja, ponekad je pojeo i meko kuhano jaje, ali nije to smatrao po-sebno zdravim jelom Za ručak par žlica bijele juhe, mali komadić mesa, dosta povrća, komadić kolača, voće i crnu kavu Za večeru je imao običaj uzeti tanjurić kaše ili komad buhte s mlijekom obojenim s kapljicom kave Isto je servirao i gostima uz iznimku predjela, koje se obično sa-stojalo od ribe Između triju obroka nije uzimao ništa Smatrao je da se želudac mora odmarati i da mu gla-dovanje čini dobro, nasuprot tomu da je prejedanje kao nošenje breme-na većeg nego što ga možemo nosi-ti „Obrazovan čovjek mora obratiti pozornost, mora razmišljati o dijeti, to nije materijalizam – materijali-

zam je kad ne razmišljate što jedete i pijete, kad u sebe trpate preko mjere i protiv razuma,“ govorio je Masaryk i navodio svoj dnevni jelovnik Vo-lio je obična, jednostavna jela, ali ukusno pripravljena, svježa i lijepo servirana Posebno je volio kolače, a najviše knedle sa šljivama posute makom

Iako je jeo male količine mesa, zapravo je naginjao vegetarijanstvu Ostala je o tome zapisana i jedna anegdota, koja kaže, kako je Ma-saryk 1910 u Brnu bio na nekom političkom savjetovanju, pa je tamo sreo znanca, hodonjinskoga učitelja dr Emanuela Havelku i pozvao ga na večeru u vegetarijansku kuhinju „Znam da ste vi navikli na morav-sku svinjetinu s knedlima, ali meni za ljubav jednom možete napraviti iznimku,“ rekao je Masaryk i naru-čio povrtnu juhu, povrtni odrezak i voćni sok Nije to bilo loše, a ni jef-tino, Havelka je jelo hvalio, ali je na-kon večere svejedno otišao dopuniti želudac – svinjetinom

U vrijeme predsjednikovanja liječnici su mu sugerirali da prije jela popije čašu vina; nije mu prijalo i zaključio je da to ide i bez vina, pa i još bolje. U početku je i svoje goste pokušao nagovoriti da jedu bez vina ili piva, ali u tome nije baš imao uspjeha. Pa ih je pustio da svaki radi kako mu je volja.

Najdulji i najdublji špiljski sustav u Češkoj je Amatérská jeskyně u Moravskom krasu, duga 34,9 kilometara, a duboka oko 200 metara, kao i špilje Býčí skála i Rudické propadání

ZAN IML J IVOST I

Najdulji špiljski sustav u Hrvatskoj je Kita Gaćešina na Velebitu duga 30,6 kilometara, najdulja u Dinaridima, a najdublja je Lukina jama, duboka 1392 metra (14 na svijetu) Nalazi se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit

SUSRETI

73

SUSRETI

74

Na pivu s češkim predsjednicima: Od Masaryka i Štolfe do Havela i Vujića

Češka veza, domov můj Poslije predsjednika Masaryka i moga pradjeda pana Štolfe, odnosi između moje obitelji i čeških predsjednika nekako su se politički formalizirali.

##Antun Vujić

U Pragu se predstavljala velika izlo- žba Vlahe Bukovca, tog (mog) dubrovačkog, hrvatskog, a mož-

da i češkog slikara, jer je njegov „praški period“ trajao gotovo dvadeset godina Izložba se održavala na reprezentativ-nom mjestu, u velikoj galeriji na Vac-lavskim namjestima – i nema tko nije došao, od praške akademske zajednice do valjda cijelog praškog diplomatskog kora, uz mnogobrojnu ostalu publiku Prije izložbe bio sam u našem velepo-slanstvu Izuzetno agilni veleposlanik, Zoran Pičuljan, želio me upoznati s jednim izuzetnim čovjekom Bio je to Dušan Karpatský, kroatist, slavist, pisac, prevoditelj, dobitnik nebrojenih nagra-da u Hrvatskoj, a valjda i drugdje, ali i utjecajni praški intelektualac, pa i susjed i prijatelj predsjednika Havela; ovo poto-nje moram spomenuti jer će biti važno za ovu humoresku u kojoj određenu ulogu igraju baš češki predsjednici, zatim sam Dušan, a bogme i ja, to jest moja obitelj

Karpatský je poslije napisao i knjigu koju je nazvao Epistolar i u kojoj je prenio dio svoje goleme korespondencije, izme-đu ostalog i s najvećim imenima hrvat-skog književnog života, počevši od Krleže pa na dalje U knjizi sam se nezasluženo našao i ja Dušan me podsjetio na jednu epizodu toga susreta u ambasadi Naime, kad smo nakon razgovora trebali zajed-no otići na konferenciju za medije, ja sam uzeo Dušanov kaput u namjeri da mu ga pri oblačenju pridržim On se začudio toj gesti, pokušavši je i izbjeći – kao – ne može ministar nekome pridržavati ka-put Ja sam pak rekao: „Ovom hrvatskom ministru čast je pridržati kaput jednom Karpatskom “ Sad to više nije mogao

izbjeći pa me časti osobinom galantnosti Poslije sam mu rekao da je kod nas običaj da svi pridržavaju kapute svima, i stariji mlađima, barem u mom kućnom odgo-ju Poslije smo se i mi dopisivali, postali i prijatelji Ispričao sam Karpatskom je-dan događaj iz linije moje četvrtine češ-kog podrijetla, za novo izdanje njegova Epistolara Sada je prepričavam uz neke „dodane vrijednosti“, porez čitatelju koji autor teško može izbjeći

Pisao sam članak o Masaryku za jednu moju enciklopediju Zamolio sam urednika struke da mi ga prepusti Rekao sam da imam važnu obiteljsku obavezu U mojoj obitelji ima jedna priča o Masaryku Ne znam koliko je istinita, više nemam kod koga još jednom provjeravati

Masaryk je umro 1937 S njim je oti-šao i svijet kojega je stvarao Nije doživio Minhenski sporazum (1938 ), ali i govori-lo se da Hitler neće napasti Čehoslovačku sve dok je Masaryk živ Masaryk je vjero-vao da je demokracija u samoj društve-noj prirodi čovjeka pa je politika zapravo filozofija demokracije Što se odnosi na čovjeka, odnosi se i na narode; geslo je bilo Istina pobjeđuje Čehoslovačka je Ma-saryka četiri puta birala za predsjednika; u Ciudad Mexicu najveća avenija nazvana je po njemu, kao i jedna simpatična ulica u Zagrebu, i u mnogim drugim gradovi-ma Slika s njegovog sprovoda našla se još 1997 na Album of the Year američkog

metal-rock sastava Faith No More, njiho-vom posljednjem albumu – podvlačila je konac „zlatnog doba“, a i njih samih Moja priča je iz tog zlatnog doba

Ne znam je li i Masaryk volio pivo Vjerojatno ga je pio, sigurno ne mnogo Puno je radio, za razliku od mog morav-skog pradjeda, Masarykovog lancmana Pan Štolfa, majčin djed, nije baš mnogo radio, ali pivo je volio Tako je propio i prokartao obiteljski imetak u Brnu Pro-blem je riješio priženivši se bogato – „na selo“ Tako su to dečki nekada radili – dok je još bilo sela Majka je spominjala dva sela, ili gradića, Ivanovice na Hané, ali i Medlovice, oba nedaleko Brna, okrug Vyškov, Moravska, tj Češka Odlučujem se za Medlovice Tamo je podignut spo-menik Masaryku, valjda kad je već po tre-ći puta bio izabran za predsjednika To bi možda odgovaralo događaju koji se pam-ti, Masarykovoj posjeti mjestu Pan Štol-fa, velegrađanin iz Brna, zasukanih br-kova, s podvinutom švejkovskom lulom, bio je veliki lokalni uglednik, vjerojatno i načelnik Nakon svečanosti otkrivanja spomenika, Masaryk i moj pradjed sjeli su na klupu ispred mjesne vijećnice Ali nije bilo piva Netko je trebao otići preko puta, u gostionicu po pivo

Neka ide mlađi – dogovorila su se dva starca Masaryk je bio malo mlađi pa je on otišao u gostionicu i vratio se s dvi-je krigle – uz aplauze mještana Tako je slava rasla i jednome i drugome Pa tko ne bi vjerovao da je ljudima demokraci-ja urođena! Ili barem da je bila, tamo i tada, barem po Masaryku i panu Štolfi

Moj je djed bio Moravac, kao i Ma-saryk – ali autonomist; u Kotoru, gdje se obreo, na kuću je za blagdane vješao

Antun Vujić govori na proslavi 80. rođendana Dušana Karpatskog u Zagrebu u svibnju 2015.

Spomenik Tomáša Masaryka u Medlovicama

SUSRETI

75

samo hrvatsku zastavu Nije bio pansla-vist, mislio je da je to luksuz zanesenjaka Ipak, uvijek je govorio: „Masaryk? Ano, to da! Ali Beneš, hm, hm“; potonjeg baš i nije nešto volio

Nakon tako dubokih korijena mo-jih čeških veza i ja sam nastavio vezu s češkim predsjednicima, iako nisam baš s njima pio pivo, onako prijateljski, kao moj pradjed s velikim Masarykom Negdje 2005 posjetio sam češkog pred-sjednika Klausa s našom saborskom delegacijom u Predsjedničkoj palači na Hradčanima Na stolu su bili sokovi i slično; pivo se nije ni nudilo Govorilo se o prijemu Hrvatske u EU Klaus je rekao da nije u pitanju podrška Češke, nego – Zašto vi to toliko želite? Zar vam se sviđa kad vam ti europski politički mediokri-teti sole pamet – pitao je

Ni prije toga, 2000 kod predsjedni-ka Havela, opet u Hradčanima, toga puta čak i sam, ni tada nisam popio pivo s tim veleeuropskim češkim predsjednikom Havel se tek oporavljao od teške operacije pluća Prestao je i pušiti, a bio je „linijski pušač“ Rekao mi je da mogu zapaliti ako želim; nisam, već su me ranije zamolili da tako nešto odbijem Pogledao je letimice sa zanimanjem moje „rokerske“ končane narukvice koje su mi davno isplela i pri-vezala djeca jednog mog prijatelja, roker-skog fana Valjda se Havel i sam prisjećao svojih, jer nisam vidio da ih nosi Nije ništa komentirao, pa ga ni ja nisam ništa pitao, ni o njegovom navodnom prijatelju Lou Reedu i drugima Stonsi su mu svi-rali takoreći u izbornoj kampanji

Havela sam pozvao na Dubrovačke ljetne igre; tamo se ujedno trebao sresti s našim predsjednikom Mesićem, sloven-skim Kučanom i crnogorskim Đukanovi-ćem; Đukanović je tražio put kako da iza-đe iz poznatog „bratskog zagrljaja“, kako se govorilo „dva oka u glavi“ Dubrovnik je u takvim situacijama obično neka ek-spertna pozicija Kako bilo, u Dubrovni-ku je bila postavljena i prigodna izložba pod naslovom Prezident-disident, izložba o njemu, Havelu samom Vodio sam ga kroz izložbu To me malo podsjetilo na ono otkrivanje kipa Masaryku i na mog pradjedu; evo i mene s češkim predsjedni-kom i otvaram mu spomenik, iako samo zbirku fotografija Ali, poslije otvaranja izložbe, na domjenku, pivo su donosili konobari, nisam ni mogao po pivo ići ja, a rado bih bio išao, ovoga puta kao mlađi

Usprkos velike razglašenosti pa i negodovanja ponekih Čeha na stereotip o „češkom humoru“, treba priznati da taj humor ipak postoji, ne samo još od Švejka, nego čak i kao živi predsjednič-ki humor, što je prava rijetkost Na tom domjenku, kad smo sjeli za postavljene stolove na dubrovačkoj tržnici, neki naš festivalski znatiželjnik pitao je Havela – kako to da su se Česi i Slovaci, za razliku od nas ovdje, tako mirno razišli, bez rata

– I mi bi bili ratovali, ali bojali smo se da se netko ne ozlijedi – odgovorio je Havel

Dobro da je Havel brzo odgovorio jer bi inače i predsjednik Mesić sigurno nešto duhovito izjavio Imali smo i mi vicmahera za predsjednika, dobro smo se poznavali, često zajedno i smijali, po-nekad i kiselo Cijeli taj događaj Karpat-ský je prevodio jer su naši domaći misli-li, kad je tu već i Karpatský da ne treba tražiti službenog prevoditelja Pomagao mu je i češki ambasador koji je dobro govorio hrvatski Dubrovačka posla, očekuju da im sve o svemu brine država

Poslije predsjednika Masaryka i moga pradjeda pana Štolfe, dakle, odno-si između moje obitelji i čeških predsjed-nika nekako su se politički formalizirali

Moj ujak je jednom posjetio i Ivano-vice i Medlovice Ipak je on napola Čeh, ili Moravac, što li već, a ja tek četvrtinom Ja tamo nisam bio U Brnu sam doduše bio, još kao student – i u vrlo posebnom gradi-ću Telču, dapače i u nekom selu, Treštica-ma, gdje na ‘r’ dolazi kvačica što na kom-pjutoru ne znam naći U Telču sam spavao u hotelu Černý orel To je onaj isti gradić i hotel u kojemu je Jasný snimio film Až přijde kocour (Jednog dana jedan mačak) I oni su sad pod zaštitom Unesca Gradić ima veliki trg, sav u arkadama – skoro kao Bolonja U pivnicama sam bio, i u vinarnama također, i na jednoj vatrogasnoj zabavi u tom selu gdje su seljani najprije mislili da smo Rusi, a poslije su dobrohotno prihvatili da smo možda Poljaci Pivo im je odlično, vino dobro Traperice i šuškavci dobro su se prodavali Imali smo love, čak i za iznajmiti bicikle kojima smo se iz vatrogasnog doma smještenog između dva sela kasno noću vraćali u naše selo Bicikli nisu imali svjetla, a bilo je mračno do crnila Nismo ni gledali ispred sebe, nego smo vozili gledajući u nebo Nebo je bilo nešto svjetlije od krošnji drveća, gore pa je označavalo moguće vijuganje šumskog

puta, dolje Netko je razbio koljeno, netko glavu, ali ništa naročito Sve se sretno završilo Imao sam 20 godina

Zanimljivo, ne sjećam se niti jedne češke, slovačke ili moravske pjesme o pivu, ali znam pjevati jednu o vinu Sa znanjem hrvatskog, malo i u kajkavskoj varijanti, može se razumjeti – nije duga:

Vínečko bílé, si od mé milé, budu ťa pít, co budu žít, vínečko bílé

Vínečko rudé, si od té druhé,budu ťa pít, co budu žít, vínečko rudé

Vínečka obě, frajárky moje, budu vás pít, co budu žít, vínečka obě

A evo i jedne moje polumoravske pjesme o pivu – da se pivo ne uvrijedi Posvećujem je mom prijatelju Duša-nu, za uspomenu na mog pradjedu pan Štolfu i Masaryka Nije baš za antologije slavenske uzajamnosti pa je Karpatsky neće vjerojatno nigdje uvrstiti, iako je napravio tolike antologije I ta se pjesmi-ca može razumjeti Sve je dosta slično, samo oni za mačka kažu kocour

AŽ PRIJDE KOCOURNaj i pivo budu piti se dok budu nekak žiti

I moj ga je dedek pil s Masarykom kad je bilv Medlovicah gde je žil

Pijmo pivo se do urkad nam prijde kocour

Pijmo pivo se do časkad bu maček šel po nas

Dušan inače odlično i kuha, i voli kuhati Ima kući sve moguće dalmatin-ske začine, probire koje mu je maslinovo ulje bolje Zadnji puta kad smo se vidjeli u Pragu, međutim, išli smo s društvom u neku pivnicu, dosta kasno, i tamo smo dobili – sarmu; to je valjda bilo jedino što je ostalo Iznenadio sam se da u sar-mu stavljaju puno kimla

– Pusti ih, lopovi turistički Stavlja-ju kiml radi pojačavanja mirisa, da se manje primijeti da sarmu ne kuhaju sa suhim mesom – objasnio je Karpatský

Tako je bilo u vezi sa sarmom A i nove predsjednike nekako slabije poznamo

Usprkos velike razglašenosti pa i negodovanja ponekih Čeha na stereotip o „češkom humoru”, treba priznati da taj humor ipak postoji, ne samo još od Švejka, nego čak i kao živi predsjednički humor, što je prava rijetkost

SUSRETI

76

## Snježana Herceg

U nepreglednim prostranstvima između dna potoka, ribnjaka ili jezera i vrhova zapjenjenih

valova ili mirne površine vode postoji prema vjerovanjima u narodu tajanstve-ni krajolik kojeg su si prisvojila i uredila ljupka dugokosa bića – rusalke i njihovi neugledni muški prijatelji, stvoritelji ili partneri u zelenim kaputićima – vodníci

Bića iz bajki koja žive u podvodnom svijetu nisu rijetkost u slavenskoj lite-raturi U češkim bajkama, legendama i mnogobrojnim „istinitim događajima i viđenjima“ među narodom, posebno se ističu vodník – vodenjak (voden+jak), vodjan, astermant (u češkoj varijanti ha-strman), vodboj, vodan, vodeni čovjek (u daljnjem tekstu ipak izvorno češki: vodník), te vodene vile – rusalke i skřít-kové – kod nas poznati kao đavolčići, tintilini, hudi bjesovi ili maličci

U bajkama mnogih naroda, pogo-tovo kod Slavena, često se pojavljuju vile – bića ženskog roda koja obitavaju šume, vode, planine i livade Kod za-padnih Slavena to su najčešće pozitivni likovi, ako ih uvažavamo i ne činimo im ništa nažao i one su dobre i često poma-žu ljudima – najčešće dajući im darove za kojima najviše žude Kod južnih i istočnih Slavena su pak bile često opa-sne i zloćudne, bilo je uputno sklanjati im se s puta i izbjegavati susrete s njima Južni Slaveni su često vile poistovjećiva-li s dušama umrlih – naročito s dušama djevojaka i žena koje su si oduzele život

utapanjem Zapadnim Slavenima su s istoka došle rusalke U češkom rusalke nazivaju i vodní panny ili vodní ženy, u slovačkom vodopanenky, kod Poljaka su to bogunky (boginjice)

U češkom folkloru rusalke dakle imaju istu ulogu kao vile kod južnih Sla-vena One žive u vodi, a povremeno izla-ze na površinu ili na kopno Tada na po-ljima i u šumama izvode svoje čarobne brze plesove Plešu tako brzo da se čini kako jedva dodiruju tlo No unatoč tome mjesto na kojem su rusalke plesale ostaje bez trave koja ovdje nikad više ne može rasti jer je zemlja na tom mjestu spržena U simfonijskoj pjesmi Vltava Bedřicha Smetane na jednom mjestu glazba sa-vršeno plastično i upečatljivo dočarava upravo takav ples rusalki

Rusalke su družice ili kćerke vodníka i žive najčešće u skupinama neparnog broja One su obično blijede ljepotice sa svjetlećim očima i znaju biti opasne – za razliku od vila one rado prouzrokuju šte-tu Svojim pjevanjem mame mladiće u ri-jeke, ribnjake i jezera gdje se oni utapaju Jer važan element moći rusalki je upravo njihova erotska privlačnost Njihova moć skrivena je u njihovoj dugoj mokroj kosi koja se ne smije osušiti Raščešljavanjem kose one uzrokuju poplave Osim utapa-nja one znaju i do smrti nasmijavati ljude Vole rušiti mostove i nasipe te potapati čamce Rado (poput sfingi) postavljaju pitanja i onda se ponašaju ovisno o tome kako su zadovoljne odgovorom

No rusalke i vodník nisu privlačili ne samo „prosti puk“ I književnici, pjesnici

Bajkoviti stanovnici čeških voda – vodník i rusalke

Strah i trepet za puk, inspiracija za umjetnike

Bila su vremena kada je svaki pristojniji ribnjak imao svog vodníka odnosno hastrmana, biće doduše bajoslovno, no njegovo je postojanje ipak potvrdio čitav niz očitih svjedoka. Svaki vodník je u ona vremena imao svoj rajon koji se sastojao od jednog ili više ribnjaka. Tamo je vodník gospodario, uzgajao i čuvao ribe, presađivao trsku, vješao vrpce po grančicama vrba i učio pjevati žabe. Doduše, tu i tamo bi nekog nespretnjakovića i lošeg čovjeka utopio, ali inače je bio osoba od koristi koju je stanovništvo cijenilo i do koje je držalo. Poznati su slučajevi vodníkovih posjeta mlinovima, seoskim gospodarstvima i mjesnim gostionicama iz kojih vodníci nikad nisu odlazili praznih ruku. Naseliti vodníka u napušteni ili novi ribnjak nije bilo lako. Hastrmani su svoje rajone čuvali i nisu u njima podnosili prisutnost drugih vodenih čovječuljaka.

„Baš ste nevjerni Toma, učitelju“, govorio je Hierhammer u zanosu. „Kažem vam da se takva ženska bića nalaze u Úhla-vi i pojavljuju se uvijek kad odvozimo sijeno. Kupaju se u rijeci kod vrbika, iza grmova i šikarja, najčešće za vrućih ljetnih poslijepodneva. Pri tome špricaju, prskaju i brčkaju se u vodi. Vrišteći i cičeći prave strašnu buku koja se nadnosi nad svim našim livadama. Kad se nauživaju brčkanja i ludovanja u vodi, izađu na obalu i po vrbama povješaju svoje lanene košuljice da se osuše. Kažem košuljice, učitelju, tako da znate da te vodene žene nisu veće od jednogodišnjeg djeteta.“

Odlomci iz čeških priča i legendi o vodnícima i rusalkama

Rusalke su obično blijede ljepotice sa svjetlećim očima i znaju biti opasne. Svojim pjevanjem mame mladiće u rijeke, ribnjake i jezera gdje se oni utapaju. Njihova moć skrivena je u njihovoj dugoj mokroj kosi koja se ne smije osušiti. Raščešljavanjem kose one uzrokuju poplave

Rusalka i vodník u operi Rusalka Antonína Dvořáka

SUSRETI

77

i skladatelji bili su njima impresionirani i neki od njih stvorili su besmrtna umjet-nička djela u kojima su ta bića glavni likovi Već je spomenut kompozitor Smetana i njegova simfonijska pjesma Vltava Kompozitora Antonína Dvořáka (1841 – 1904 ) i libretista Jaroslava Kva-pila (1858 – 1950 ) navodno je inspiri-rala Rusalka Vysocká Zahvaljujući tome čovječanstvu je podarena opera Rusalka – lirska bajka o Rusalkinoj ljubavi prema čovjeku – Princu I danas se pitamo što je nastalo prvo, je li se Dvořák prvi pre-pustio u žaru stvaralaštva moći vodene vile ili je to bio autor priče Jaroslav Kva-pil A bilo je to vjerojatno negdje o okoli-ci Chudenica (između Plzenja i Klatova) gdje se stanovništvo dandanas ponosi time što imaju Rusalkino jezero Zapra-vo se ono danas službeno zove Kvapilovo jezerce, a u njegovoj blizini je arboretum Američki vrt i vidikovac Bolfánek

Češće od rusalki u češkim se baj-kama i pripovijestima pojavljuje lik

vodníka često nazivanog i prema nje-mačkom hastrman, oca ili muža rusalki Izvorno je to lik opasnog vodenog duha koji je utapao ljude i životinje, uzroko-vao poplave i uništavao ljetinu, mlinove i nasipe Kasnije je metamorfozirao u manje opasan lik Iako je i dalje utapao ljude, rado je sjedio u gostionici ili po-magao mlinaru Duše utopljenika spre-mao je u porculanske lončiće u svom podvodnom domu Ponekad ima i ženu i djecu Kod istočnih Slavena je ipak ostao veoma opasno biće Kod južnih Slavena pojavljuje se samo još kod Hrvata i Slo-venaca Podsjetit ćemo da imena nekih

naselja upućuju ovaj mitski lik: Vodice, Vodnić, Vodnjan

Vodník oživljava rijeke, močvare, potoke, ribnjake i mlinske ustave Rado sjeda na brvnima ili starim vrbama nad vodom Plaši konje, straši ljude i nastoji ih privabiti k vodi i utopiti kako bi mu njihove duše služile u njegovom podvod-nom staklenom dvorcu U vodenim du-binama drži zatvorene duše utopljenika Često je pakostan, niskog je rasta, zelen-kastih žabljih očiju i kvrgavih prstiju Pre-ferira odjeću žuto zelenih kombinacija Najviše se je bojao posvećenih križeva, posvećene krede i zvona Od vodníka

je bilo moguće obraniti se ako ste imali kod sebe štap ili bilo kakav drveni pred-met, uže od jute ili određeno čudotvor-no bilje Pred njegovom moći čovjek se je mogao spasiti jedenjem češnjaka ili dvaput u pećnici prepečenog kruha Psi, konji i stoka upozoravali su na prisutnost vodníka lavežom, frktanjem i nervozom Vodníci su se često i rado pretvarali u ži-votinje, najčešće u bijele zečeve ili konje

Lik vodníka skoro uvijek se veže uz mjesečevu svjetlost – pojavljuje se za pu-nog mjeseca i u to vrijeme si šije odjeću Vodník neizmjerno voli srebro koje je mjesečeva kovina Pojava zrcaljenja je za vodníka i sav vodeni živalj neizmjerno važna Sve što vodník donese iz podvod-nog svijeta u našem se ljudskom svijetu obezvrijedi, što ima vrijednost pod vo-dom to je u našem okruženju bezvrijed-no Tako se primjerice ugljen promijeni u zlato i obrnuto, vodník plaća srebrom koje se onda promijeni u vrbovo pruće itd Ovaj dualni pogled proizlazi iz poj-ma razgraničenja – na vodenoj površini se sve zrcali i preslikava Daljnja tipična karakteristika vodenog čovjeka u svim pričama je njegova stalna veza s vodom – i kad je na suhom – kroz lijevi skut njegova kaputića koji je uvijek mokar i iz kojeg kaplje voda To što se veza održava pomoću lijeve strane označava princip svega skrivenog, prijetvornog, varljivog i lukavog Vodník je također važan faktor pri trgovanju Takoreći u svakoj priči na-lazimo ga na tržnici ili sajmu i tamo gdje on kupi unosno je trgovati, s kim on na sajmu progovori taj će uspješno trgova-ti Svaki trgovac u Češkoj je „u davnim vremenima“ priželjkivao da se vodník pojavi i da time osigura trgovcu dobro poslovanje Voli glazbu, ples i alkohol Rado se pojavljuje u gostionicama gdje onda zavlada veselje Biva sve veselije, a na kraju to veselje obično završava veli-kom tučnjavom, nekad i ubojstvom

Listajući knjigu Češke narodne priče o vodnícima dolazimo do zanimljivog zaključka – što je priča o vodníku stari-ja, tim je vodník jeziviji i ljudi ga se više boje A što se više približavamo našim vremenima vodník je mirniji, pitomiji i umiljatiji U spisateljskoj produkciji 20 stoljeća vodník je već prava dobričina

Ne samo u narodnoj predaji i narod-nim bajkama već i u djelima poznatih pisaca, crtača, karikaturista i glazbenika pojavljuje se vodník ili hastrman Ka-rel Jaromir Erben (1811 – 1870 ) bio je pisac, pjesnik, prevoditelj, povjesničar književnosti, sakupljač čeških narodnih pjesama i priča, predstavnik češkog ro-mantizma Jedina njegova zbirka pjesa-

Što je priča o vodníku starija, tim je vodník jeziviji i ljudi ga se više boje. A što se više približavamo našim vremenima vodník je mirniji, pitomiji i umiljatiji. U spisateljskoj produkciji 20. stoljeća vodník je već prava dobričina

Razgovor rusalke i vodníka, crtež Josefa Lade

SUSRETI

78

ma je Kytice – kitica od 13 balada koje proizlaze iz čeških narodnih mitova Jed-na od tih balada je Vodník – o neshvaća-nju dvaju različitih svjetova: zemaljskog i podvodnog Slučajni susret Vodníka očaranog ljepotom djevojke i prekorače-nje zadanih uzusa iznjedrit će veliku lju-bav No oboje, i djevojka i Vodník, platit će okrutni danak radi rušenja konvencija svoje sredine Vodníka napušta za vrije-me velike oluje sve živo u jezeru i ostaje zauvijek usamljen Zemaljska odluka se-bične majke koja nema razumijevanja za kćerkinu ljubav prema biću iz drugačijeg svijeta natjerat će Vodníka na presudan čin – okrutnu smrt djeteta koje je bilo plod te ljubavi Poema Vodník iz Erbe-nove Kytice potakla je mnoge ilustratore, među njima Jana Konůpeka, Jana Zrza-vog, Jiřija Trnku, Adolfa Borna i druge koji su crtali ilustracije za nju

U zbirci Devatero pohádek Karela Čapeka nalazimo priču Pohádka vod-nická, a pisac Václav Čtvrtek donosi nam priču Vodník Čepeček a vodník Česílko U Zastrašujućim bajkama (Strašidelné pohádky) Zdeněka Karla Slabog sa sjaj-nim ilustracijama Eugena Ivanova nala-zimo priču Vodník Kropáček až z Prahy (Vodník Kropáček čak iz Praga)

Vodníke i rusalke nisu zaboravili ni autori cjelovečernjih igranih filmo-va Među najomiljenije svakako pripa-daju bajke Princezna ze mlejna, Jezerní královna, Peklo s princeznou ili komedija za odrasle Jak utopit dr. Mráčka ili Ko-nec vodníků v Čechách U serialu češke televizije Neviditelní također nalazimo vodníke

Josef Lada (1887 – 1957 ) je poznati češki crtač, ilustrator, slikar i pisac, „otac“ pametnog mačka Mikeša Bio je nemilo-srdni karikaturist, a ilustrirao je mnoge bajke i priče kao i knjige za odrasle Ha-šekov Dobrý voják Švejk nije mogao naći boljeg tumača ilustratora od Lade Bio je poeta i istovremeno humorist, pjesnik krajolika i okolice svojih rodnih Hrusica kod Mnichovica Ovaj romantični krajo-lik možda i danas obitavaju rusalke, vile i vodníci koje je tako rado crtao (ciklus Bubáci a hastrmani, Hastrman v zimě, Hastrmanův podzim…) Njegova prva publicirana ilustracija vodníka objavlje-na je u časopisu Besídka Mladých 1907

Bića iz podvodnog svijeta privukla su mnoge druge poznate i manje pozna-te slikare, grafičare i ilustratore pa spo-menimo Josefa Mánesa, Mikuláša Aleša, Jaroslava Panušku, Josefa Váchala, Jaro-slava Špilara, Hanuša Schweigera, Maxi-miliana Pirnera, Jindřicha Štýrskog, Zdeněka Ziglera i druge

Drago Štambuk: Praga caput regni

kdoule sudjelitelju tajne

Ljepota je praška iz tužnih predjela,ni cvijeta jednog na izgornom mjestu Da l slova će crna zborni dati pomak,skupljaču slika radosnijeh zahrada

Jesenska nam djeva u oktobru mliječnomlistopadsku krunu zbacuje u rijeku Kamenčiće tamne postavljaju prstina grobnu stelu poslijemisnog Löwija

Pozlata se muke svakodnevne truniA pada lišće s kestenja i lipa Slavenske to duše vyšegradskom slogusvlače zasad smrti, vrlina i spomina

Moravska je ploča svih aveti puna,dok dvorepi lav stojećki se hvastadvoglavome orlu i žezlu Habsburga Paleta je mokra, pucketa u arkadama

Ti strpljivo lij modro u krvavo i bojomnavlastitom osjeni angelusa Hrvatski domu krošnji klaustra, nebeski se plavim opirepoljupcima Okance srca zahuknu Anežka

Blažena i pitka med listjem doušnjakauvježbava himnu Marta Kubišova Ah, baby, baby, svidi madrigal … krijepismiraj vltavskog bȉla, ognjištu privodi

zvijezde srebrne Verboten u Mosteckoj,politicke u Celetnoj Waldemar tuži van,no Vaclav sveđer traje Još Horvatskani propala, Anko Žagar, dok mi živimo Praha, listopada 1989.

Dr. Drago Štambuk, ugledni hrvatski liječnik, diplomat i pjesnik rodom je iz poznate bračke obitelji Štambuk koja potječe iz Praga Ondje je 1688 rođen njen rodonačelnik Jan Antonín Standelpergher koji se oko 1710 naselio na Bra-ču gdje je dobio nadimak Stambucco od kojeg je nastalo prezime Štambuk Pjesmu posvećenu Pragu Drago Štambuk objavio je u svojoj zbirci Croatiam aeternam iz 1996 , jednoj od svoje 33 knjige poezije, proze i antologija Drago Štambuk utemeljitelj je i predsjedavajući festivala poezije Croatia rediviva koji se od 1991 održava u njego-vim rodnim Selcima na Braču i njeguje ideju trojstvenosti hrvatskoga jezika i miješanja svih triju hrvatskih narječja kao izraza hrvatskog jezičnog zajed-ništva Bio je prvi hrvatski diplomatski predstavnik u Velikoj Britaniji, a zatim veleposlanik u Indiji, Egiptu, Japanu i Brazilu Na tim dužnostima mnogo je učinio za promicanje Hrvatske i njene kulture Među ostalim, Japance je uspio naučiti da je arija U boj, u boj hrvatska, a ne češka pjesma, iako su ju u Japan 1919 donijeli češki legionari

Izdanja Hrvatsko-češkog društva ili uz podršku Hrvatsko-češkog društva

Dubravko Dosegović: Češka kroz ključanicu„ upravo je u tome najveći doprinos Dubravka Dosegovića: tko njegovu knjigu pročita, neće mu biti dovoljan pogled ‘kroz ključanicu ’ Htjet će otvoriti cijela vrata “ Iz predgovora češkog veleposlanika Karela Kühnla

Knjige možete naručiti u Novoj stvarnosti, Zagreb, Kaptol 21, nova.stvarnost@gmail.com

Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta HlapićaČudnovate zgode šegrta Hlapića nakon sto godina oživljuju sada u izvornom tekstu i s, Ivani Brlić-Mažuranić, omiljenim, ilustracijama češkoga umjetnika Josefa Lade

Jan Neruda: Malostranske pripovijestiNjegovo stvaralaštvo povezuje ono što je karakteristično ne samo za češku književnost nego i za češku umjetnost općenito: ugodan humor, zanimanje za običnoga čovjeka, njegove muke i radosti; sposobnost da se u malim sudbinama svojih antijunaka vide sukobi i paradoksi velikoga svijeta Jiří Menzel o Nerudi za ovo izdanje

Češki mozaik

Dubravko DosegovićHrvatsko-češko prijateljstvo vrednota je koju treba njegovati. Hrvatskom čitateljstvu je nedostajala upravo takva knjiga koja će na zanimljiv, duhovit i pristupačan način govoriti o Češkoj i Česima, s nepoznatim i nevjerojatnim podatcima koje, na našu sreću, Dubravko Dosegović ne samo pamti nego i na pravi način prenosi čitateljima.

Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva

Stjepan Radić o Česima je zapisao: „Česi nisu megalomani, oni se ne pozivlju na svoju moć i slavu, nego na svoje pravo, na pravo slabijega, koje je glavno obilježje kulture.”

August Harambašić u pjesmi Pozdrav češkoj braći: „Divna nam se slika sjaje, na visini u svemiru: Sveti Vaclav ruku daje našem kralju Zvonimiru.”

Dub

ravk

o D

oseg

ović

Češ

ki m

ozai

kD

ubra

vko

Dos

egov

ić

Č

eški

moz

aik

IX./201599,00 kn

ISBN 978-953-6562-77-0

Dubravko Dosegović: Češki mozaikHrvatskom čitateljstvu je nedostajala upravo takva knjiga koja će na zanimljiv, duhovit i pristupačan način govoriti o Češkoj i Česima, s nepoznatim i nevjerojatnim podatcima koje, na našu sreću, Dubravko Dosegović ne samo pamti nego i na pravi način prenosi čitateljima

Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva