Suradnja vrtia s roditeljima – primjeri dobre prakse
Minja Jei, psihologinja Martina Smiljani, logopedinja Katica Kuljaševi, pedagoginja
Djeji vrti Vrbik, Zagreb
Današnje dijete provede najvei dio svojega dnevnoga vremena u institu- ciji djejeg vrtia, tek vrlo malo s obi- telji. Izmeu tih odvojenih prostora potrebno je uspostaviti razumijeva- nje i smislenu komunikaciju. Je li ona mogua uvijek i svugdje? U kulturi tradicionalne škole1, istiu Stoll i Fink (2000.), djeluje obrazac koji je poznat, predvidiv i uglavnom neupitan i, u skladu s kojim se obitelj vidi objektom, ali i produenom rukom škole. Pa iako ovaj poloaj guši obiteljsku inicijati- vu, Elkind (1994.) istie da obitelj ipak djeluje u tom smjeru zato jer dijeli javnu percepciju prema kojoj su djeca nesposobna preuzeti odgovornosti za vlastiti ivot, pa umjesto njih to treba- ju (u)initi roditelji i škola. U suvremenoj paradigmi obitelj i dije- te vide se subjektom i aktivnim prota- gonistima ukljuenima u ivot vrtia
1 Misli se na instituciju odgoja i obrazovanja openito, dakle i na djeji vrti
Premda smo i jedno i drugo djetetu potrebni, premda se ne iskljuujemo, rijetko smo sve troje zajedno – odgajatelj, roditelj i dijete. Niti sam ja kao odgajatelj izravni svjedok njegovu roditeljstvu, niti je on nazoan za vrijeme mojeg rada s djetetom. Dijete je jedini svjedok naših uloga u svojem odrastanju. (Milanovi, 1997.)
kao dijela javnog prostora. Obitelj ko- municira i zastupa svoje potrebe bez ikakva posrednika. Kvalitetne prakse (Reggio) zagovaraju kontekstualni pristup ije je dominantno obiljeje mogunost da se sluša i uje Drugoga, pa tako temeljna misija postaje ra- zviti nove strategije komuniciranja. Zahvaljujui tome, tradicionalna praksa transformira(la) se mijenjaju- i stroge i direktivne oblike suradnje u fleksibilnije i otvorenije, kakav je npr. partnerstvo. Doprinos tome ima i Konvencija o pravima djeteta (1989.), osobito njezini lanci koji se odnose na djetetova razvojna i participativna prava. Nekad razdvojena, pitanja odgovor- nosti sada se susreu: društvene insti- tucije svoje strategije prilagoavaju promjenama i potrebama konkretnih obitelji i roditeljstava, a ne zamišlje- nih, ne onakvih, kako navodi Rinaldi (2006.), kakav bismo mi voljeli da rodi- telj bude.
Prizor 1 Na vratima sobe boravka stoje majka i odgajateljica djeteta. I jedna i druga imaju još štošta rei jedna drugoj, no majku dijete vue prema izlazu, a iz sobe se djeji amor pojaava. Moe li drukije?
Individualni razgovori odgajatelja i roditelja mogu biti ugodni razgovori o djetetovu napredovanju, a ne inici- rani samo u kriznim situacijama kad odgajatelji primijete ponašanja koja ih zabrinjavaju. Djetetov napredak u razvoju, likovni rad, nauena pjesma, slijeenje pravila u igri, igra s drugom djecom, i slino – mogu biti povod za razgovor odgajatelja i roditelja. Roditelji ne znaju kakvo im je dijete u vrtiu – pa su zapaanja o njihovom djetetu u vrtikom okruenju i vrti- kim poticajima novost. Razgovor od- gajatelja i roditelja ne smije biti propo- vijed ili predavanje, nego partnerski oblik suradnje, temeljen na meusob- nom povjerenju i uvaavanju. Za indi- vidualni razgovor potreban je miran prostor i vrijeme.
Dobro iskustvo Dio odgajateljica pre- poznalo je vrijednost razvojnih lista praenja svakog pojedinog djeteta; te nakon svake procjene (a rade se dvije procjene djeteta svake pedagoške go- dine) pozivaju roditelje na individual- ni razgovor. Pratei razvojne skupine
is tr
a u
je m
o i
s tv
ar am
is tr
a u
je m
o i
s tv
ar am
o
zadataka – motoriku, socio-emocio- nalni razvoj, spoznaju, komunikaciju i igru; odgajateljice izdvoje nešto što im se ini vano rei roditelju, te kau u kojem razvojnom podruju planiraju dodatne aktivnosti i poticaje. Ponekad s roditeljima dogovore zajedniko praenje odreenog aspekta razvo- ja, te osmisle strategiju zajednikog rada na odreenim zadacima. U ova- kvim razgovorima odgajateljice se osjeaju kompetentne, bolje razumiju dijete i roditelje, imaju bolji odnos s roditeljima. U individualne razgovore s rodite- ljima djece s posebnim potrebama/ teškoama u razvoju uz odgajatelje se ukljuuju i lanovi strunog tima. Tijekom individualnih razgovora rodi- telje upoznajemo s rezultatima prae- nja i rada s djetetom u grupi i individu- alnom radu, razvojnim postignuima i radovima djeteta. Poseban oblik indi- vidualnog rada odnosi se na edukacije roditelja za rad s djetetom kod kue na djeci zanimljiv i prihvatljiv nain – pu- tem igre.
Prizor 2 Umoran, s posla, otac dolazi po svoje dijete u vrti, a na Kutiu za roditelje stoji lanak o odvikavanju od pelena. Zanima ga, no za 4 sitno kucane stra- ne treba vrijeme i naoale. Moe li drukije?
Kutii za roditelje trebaju biti ‘prozor u ivot vrtike grupe’. Na kutiu za roditelje lijepo je vidjeti dostignua i osobitosti djece u skupini: što su nau- ila pjevati, u emu su postala samo- stalna, kako se dogovaraju, što znaju, o emu razgovaraju. Kutii trebaju biti informativni, trebaju obavještavati o organizaciji rada grupe i ustanove u odreenim okolnostima (bolovanja odgajatelja i zamjenama, radu tije- kom blagdana, ljetnom radu i sl.). Tu se mogu nai informacije o ivotu i radu grupe i/ili vrtia: osobna karta grupe, pozivi roditeljima na roditelj- ske sastanke, suradnju i sudjelovanje u radu grupe, donošenje oblikovanog i neoblikovanog materijala, zahvale, obavijesti o predstavama, izletima,
dogaanjima... Sadraji trebaju biti aktualni – trebaju pratiti dogaanja u skupini, doba godine (blagdane, ro- endane djece), i biti zanimljivi rodite- ljima s obzirom na dob njihove djece. Ukoliko se roditeljima treba prenijeti neki sadraj – vano je u kratkim cr- tama prenijeti bit npr. lanka, a cijeli tekst lanka, dijela knjige i sl. ponu- diti umnoen u nekoliko primjeraka
kako bi ih roditelji mogli ponijeti kui i u miru proitati. Uz svaki tekst treba navesti izvor: naslov, broj i godinu iz- danja asopisa ili knjige; web adresu i datum skidanja sa stranice. U kutiu trebaju biti i povratne informacije o druenjima djece i odraslih – slike s izleta, posjeta roditelja grupi, svea- nosti i proslava, kao i zakljuci s rodi- teljskih sastanaka.
Strogi i direktivni oblici suradnje zamijenjeni su fl eksibilnijima i otvorenijima
Sudjelovanje roditelja u radu grupe
U suvremenoj paradigmi obitelj i dijete vide se subjektom i aktivnim protagonistima ukljuenima u ivot vrtia
is tr
a u
je m
o i
s tv
ar am
dijete vrti obitelj 6 broj 72 ljeto 2013.
Dobro iskustvo Dio grupa na Kutie za roditelje stavlja svoj tjedni plan rada – po danima, pa je svaki dan npr. latica ili vagoni u kojem je ispisano što je tog dana planirano/ostvareno – a tu se onda moe nai pjesmica koju su djeca (na)uila toga dana ili recept jela kojeg su djeca spravljala i sl.
Prizor 3 U zadnjem redu, na malom stolcu, umorne se oi majke sklapaju dok odgajateljica s papira ita o prila- godbi djece na vrti. Moe li drukije?
Roditeljski sastanci mogu biti: pre- davaki – kojima se informira o npr. predškolskom odgoju, ustanovi, pro- gramu, zatim ogledni – koji demonstri- raju metode i sadraje rada, te komu- nikacijski – koji su razmjena iskustava, misli i stavova s drugim roditeljima o temama vanim za njihovo dijete i roditeljstvo. Suradnja s roditeljima ukljuuje i zajednika druenja, izlete, priredbe, posjete, radne akcije...
Dobro iskustvo U našem vrtiu rodi- teljske sastanke naješe pripremaju odgajatelji uz pomo nekog od la- nova strunog tima, ovisno o temi sa- stanka. Neke od roditeljskih sastanaka lanovi strunog tima vode zajedno s odgajateljima – npr. sastanak roditelja djece koja sudjeluju u programu Djeca u prirodi, sastanci prije odlaska djece na zimovanje ili ljetovanje u organiza- ciji vrtia i sl., a neke roditeljske sastan- ke vode samo lanovi strunog tima: sastanak za roditelje novoupisane dje- ce, sastanak za roditelje djece školskih obveznika, te tematske sastanke koje smo imali na temu Darivanje djece i Rana pismenost. Tijekom individualnih razgovora i ro- diteljskih sastanaka naješe se raz- govara o djetetu, njegovom napretku i postignuima i planira se rad u na- rednom razdoblju, no gotovo nikada se ne razgovara i ne radi na kompe- tencijama vanim za roditeljstvo i us- postavljanje i odravanje kvalitetnog odnosa s djetetom, a sami roditelji e- sto navode da im je potreban upravo
takav oblik podrške. Takav oblik po- drške roditeljima prua Program po- drške ranom razvoju i poticajnom roditeljstvu Rastimo zajedno, razvijen u sklopu UNICEF-ovog projekta ‘Prve tri su najvanije’. U ciklusu od 11 dina- minih, dvosatnih radionica roditelji ue prepoznavati i zadovoljavati svoje i djetetove potrebe, odgovorno i kre- ativno rješavati probleme, donositi odluke, postavljati granice i razvijati svoje vještine komunikacije s djete- tom i okolinom. Naš vrti ima 3 tima (9 voditeljica) – po jedan tim za svaki objekt. Ove pedagoške godine u obli- ku pilot-projekta proveden je i sestrin- ski ciklus radionica Rastimo zajedno PLUS, namijenjen roditeljima djece s teškoama u razvoju. Program je omo- guio roditeljima djece s teškoama u razvoju razmjenu vlastitih iskustava roditeljstva, pruio priliku za osobni rast i razvoj komunikacijskih vještina, ali i osvješivanje na kojim podrujima odnosa s djetetom još trebaju raditi. No, rad u ovom pilot-programu nije donio dobit samo roditeljima – vo- diteljice programa dobile su sasvim drukiju perspektivu obiteljskog ivo- ta roditelja djece s teškoama, uvide u nebrojene izazove s kojima se svakod- nevno susreu i uvidjele koliko snage i upornosti ulau u omoguavanje svo- joj djeci onoga što veina nas uzima zdravo za gotovo (odlazak u kupovinu,
na djeje igralište, organiziranje uva- nja djeteta…). Inaicu programa ‘Rastimo zajedno’ namijenjenu odgajateljima prošle pe- dagoške godine prošli su i svi odgaja- telji našeg djejeg vrtia. Specifi nost ove inaice upravo je dodatak koji se odnosi na poticanje kvalitetnije komu- nikacije odgajatelja s roditeljima. Rezultati svih navedenih aktivnosti u našem vrtiu vrlo su pozitivni, pa prema rezultatima samovrednovanja i roditelji i odgajatelji suradnju vide kao partnerstvo, za što je potrebno veliko povjerenje, otvorenost, tole- rancija, objektivnost, te sposobnost za razmjenu informacija, a sve radi po- stizanja zajednikog cilja – dobrobiti djeteta.
Literatura: 1. Elkind, D. (1994.): Ties That Stress: The New
Family Imbalance. Cambridge. Harvard University Press
2. Konvencija o pravima djeteta (1989.), UNICEF 3. Milanovi, M. i sur. (1997.): Pomozimo im
rasti – Prirunik za partnerstvo odgajatelja i roditelja, Ministarstvo pros vjete i športa, Zagreb
4. Penik, N. I Starc, B. (2010.): Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmlae djece, UNICEF, Zagreb
5. Rinaldi, C. (2006.): In Dialogue with Reggio Emilia: Listening, Researching and Learn- ing. London, New York. Routledge, Taylor & Francis Group
6. Stoll, L. I Fink, D. (2000.): Mijenjajmo naše škole: kako unaprijediti djelotvornost i kvalitetu škola, Zagreb, Educa
Povratne informacije o druenjima djece i odraslih