sura 26 aš-šua’ra - · pdf filenareðenjem èasnom poslaniku...

620

Aš-Šua’raAš-Šua’raAš-Šua’raAš-Šua’raAš-Šua’ra(Objavljena prije Hid`re)

Datum objave, titula i sadràj

Velika veæina muslimanskih uèenjaka smatra da je ova sura mekanskogporijekla. Ona je nazvana Aš-Šua’ra (Pjesnici), s ciljem da muslimanima uèinijasnim glavnu pouku da uspjeh dolazi ljudima samo kad njihovo oèitovanje ipraksa idu zajedno i da prazan govor, kao govor pjesnika, ne vodi nikud. Od ovesure napravljeno je odvajanje od teme prethodnih šesnaest sura. Od sure JunusKur’an je svoje obraæanje usmjerio ponajprije Jevrejima i kršæanima. Sa ovomsurom vjernici zauzimaju njihovo mjesto; i promijenjeni su forma, priroda idjelokrug obraæanja; zato se promjena takoðer dogodila u Muqatta’at(skraæenicama) stavljenim na uzglavlju ove sure. Prethodna sura završila seporukom da bi bila velika greška pretpostaviti da æe Bog dopustiti da budeuništen preèasni sistem koji je nastao kroz velike religije svijeta. Naprotiv, On jestvorio èovjeka da u njegovoj osobi pokaè Svoje velièanstvene atribute i takoðers ciljem da on odgovori na Boìji poziv. Ako èovjek ne ispuni cilj svog stvaranja,onda za njega nema potreba ili opravdanja da postoji i nema potrebe da Bogosjeæa bilo kakvo prezanje u njegovom uništavanju. U ovoj suri nama je reèenoda se u svojoj ljubavi i bri`nosti za ljude Èasni Poslanik s.a.v.s. osjeæao takooàlošæen na ovu shvaæenu moguænost i ̀ elio da èovjek bude spašen. Uništavanjeèovjeka, takoðer, oèito ne izgleda da je u skladu sa Boìjim planom, jer je Njegovplan da èovjeku treba biti data moguænost da svojom vlastitom voljom inastojanjem otkriva put blizine Bogu i onda treba da nastoji da to postigne. Aliako on odbije da tako uèini, on æe trpjeti posljedice svog odbijana. Ova suradalje kaè o èovjeku, kad on ne bi bio opremljen razboritošæu i sposobnošæu napravi izbor, on bi postao tek mašina i automat i ne bi bio po ugledu na svogStvaraoca, kao što je smatran da bude. Zato on mora postupati i vladati se uskladu sa Boìjim programom, bez kojeg ne moè postiæi istinski i stvarni spas.

O sadràju

Na kraju prethodne sure reèeno je, kad èovjek odbija dovu i presijeca svojodnos s Bogom, onda dobiva mnoge vrste bolesti. U ovoj suri Allah je objasnioovim narodima da su zbog njihovog odbijanja dove dobile ovakav tretman(kaznu). Svaki put kad je Bog spomenuo narod koji je odbijao, ponovljeno jeAl’ Aziz Al’ Rahim, što znaèi zbog Svoje milosti im je Bog nekoliko puta daomoguænost ne bi li se povratili. Ali, oni su uvijek odbijali istinu, a Bog se njimaopet obraæao s milošæu. Ovdje je takoðer bila ponovljena rijeè Aziz. NeprijateljiAllaha nastoje da osramote Poslanika, ali Gospodar, koji je Aziz, poslanicima jepodario vjeèno poštovanje.

Poslije ovoga je reèeno Muhammedu s.a.v.s. da upozori svoje bli`nje i rodbinu

Sura 26

621

o lošem kraju. I prema ovoj duhovnoj rodbini koju mu je Bog podario on jesavio svoja krila milosti. I ako ovi nevjernici budu ustrajni u svom nevjerovanju,onda ti proglasi: “Ja se gnušam vašeg nevjerovanja. Moje povjerenje je samo uAllaha, koji je nadmoæan i koji je jako mudar i milostiv i mnogo prima dove, ikoji je Znalac.’’ Nakon ovoga slijedi jedan argument kojim je jasno dokazano dašejtan svakako ne moè da bude spušten na Poslanika, zato što on nije laòv,niti grješnik. Oni ljudi koji ìve oko njih svjedoci su njihove iskrenosti. OveBoìje rijeèi koje je poslao Muhammedu s.a.v.s. uzvišeni je Kur’an. Mnogi pjesnicinapuste svoju poeziju kad proèitaju Kur’an i vide tok njegovog sadràja, jezik isavršeni naèin izraàvanja. Ali nemojte misliti (neuzubillah) da je Muhammeds.a.v.s. bio pjesnik, jer pjesnici hodaju svakom dolinom, a Èasni Kur’an nijeknjiga koja je zagubljena u dolinama. No, u tome su izuzeci onih pjesnika kojivjeruju i èine dobra djela i mnogo Allaha spominju i kad je nad njima uèinjenanepravda, oni uzvraæaju. Ovdje je spomenuta tema o pjesnicima koji su prekosvoje poezije poduzeli revanš kad su nevjernici pjesnici napali Muhammedas.a.v.s.

Tema

Na poèetku ova sura tvrdi da Kur’an daje svoje vlastite dokaze i argumentei ne treba vanjsku pomoæ ili podršku da potkrijepi i utemelji istinu svojih tvrdnjii uèenja, i ide dalje i kaè, kad je za ispunjenje èovjekovih zahtjeva i potrebaBog stvorio parove u svim stvarima u fizièkom svijetu, razumno je da je uduhovnom carstvu On takoðer trebao stvoriti njihove dopune. Onda posveprikladno sura daje prikaz o nekim Boìjim vjerovjesnicima i otvara ovo saopæenjeprièom o Musau, koji je u provoðenju Boìje naredbe uspio u izvoðenju Israelacaiz Egipta. I dalje objašnjava da na koncu istina uvijek pobjeðuje, asuprotstavljanje njoj propadne, ova sura daje kratki prikaz o poslanicima -Ibrahimu, Nuhu, Hudu, Salihu, Lutu i Šuajbu. Ibrahim je pokazao svom narodubezumnost i beskorisnost oboàvanja idola. Iza njegovog prikaza slijedi Nuhèiji je narod njega odbio na temelju toga što on nastoji da ukloni sve društvenerazlike. Njega je slijedio Hud i Salih. Oba ova Boìja poslanika mukom su nastojalida uèine da njihov narod shvati da nije materijalna raskoš i snaga to o èemustvarno ovisi njihov ìvot i blagostanje, nego dobar moral i duhovna snaga, alisu njihovi narodi bacili niz vjetar njihovo propovijedanje i upozorenja. NarodiLuta i Šuajba nisu bili bolji. Prethodni su se upuštali u neprirodni porok, a ovidrugi su bili neiskreni u svojim trgovinskim poslovanjima. Pred kraj ova sura sevraæa na predmet sa kojim je zapoèela, npr. da je Kur’an objavljena Rijeè Boìjai da on daje zdrave i èvrste argumente da dokaè svoju tvrdnju; i dodaje da suposlanici od davnina svjedoèili o njegovoj istinitosti i da su uèeni ljudi Israilatakoðer uvjereni u dubini svojih srca da je on Boìja vlastita objavljena Rijeè,zato što ispunjava predskazanja koja su sadràna u njihovim skriptama. Surapoziva nevjernike da se zamisle nad uèenjima Kur’ana i da vide jesu li ona

622

mogla biti djelo šejtana ili da li ih je Èasni Poslanik s.a.v.s. mogao sam napraviti.Ono dalje kaè da uèenja Kur’ana nose blisku sliènost sa uèenjima ranijih skripata,i satanski ljudi oèito nisu mogli imati pristup njihovom boànskom izvoru.Šejtani se spuštaju samo na laòve i grješnike i na one koji izmišljaju laì i kujui kopiraju izmišljotinu. Pjesnici dobivaju inspiraciju od ovih poklonikaneistinitosti i zauzvrat ih slijede ljudi niskog morala i oni koji su bez èvrstihprincipa. Oni i njihovi sljedbenici uìvaju u visokom, beznaèajnom govoru, aline postupaju prema onom što oèituju i propovijedaju. Sura se završavanareðenjem Èasnom Poslaniku s.a.v.s. da nastavi propovijedati jedinstvo iJedinstvenost Boìju svom narodu i da ih obrazuje i obuèava za unapreðenjeputa islama. Njemu je dalje nareðeno da se osloni na Svemoguæeg i MilostivogBoga, pod èijom je zaštitom i štiæenièkom brigom proveo svoje dane, i koji æevrlo skoro dokrajèiti stanje rasijanosti muslimana i dovest æe ih zajedno u mjestogdje æe ìvjeti u miru i blagostanju i oboàvat æe Jednog Istinskog Boga usavršenoj zaštiti i sigurnosti.

623

SURA 26 AŠ-ŠUA’RA D@UZ 19

(Objavljena prije Hid`re, sadr`i 228 ajeta sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez tra‘enja, Samilosnog.

2. Ta Sin Mim. Tajjibun SemiunAlimun – Koji je èist, mnogo slušan,mnogo zna.

3. Ovo su ajeti Knjige prosvje-tljujuæe.

4. Da li æeš ti uništiti sebe zbog togašto oni neæe da budu vjernici?

5. Kad bismo htjeli, Mi bismo imposlali takav znak s neba pred kojimbi se njihovi vratovi sagnuli.

6. A njima ne doðe nijedna novaopomena od Milostivog, a da se onine okrenu od nje.

7. Zaista, oni su odbili (svaki noviznak), ali æe im uskoro doæi vijesti oonom èemu su se izrugivali.

8. Zar oni ne vide kako èinimo dana Zemlji toliko plemenitih vrstaparova (bilja) raste?

9. Zaista, u tome je jedan velikiznak; a veæina ih nisu vjernici.

10. A, uistinu, tvoj Gospodar - Onje moæan, milostiv.

624


11. I kad je Gospodar tvoj pozvaoMusaa: “Idi silnièkom narodu –

12. narodu faraona (i reci im): “Zarneæete biti bogobojazni?”

13. On je rekao: “Moj Gospodaru,zaista, ja se bojim da æe me oniodbiti;

14. a moja prsa su tijesna i moj jeziknije teèan; zato pošalji HarunuSvoje poslanstvo.

15. Ja sam prema njima imao jedangrijeh, pa se bojim da æe me oniubiti.”

16. On je rekao: “Nikako! Idite,onda, obojica, sa Našim znakovima;zaista, Mi smo s vama i dobroèujemo.

17. Zato idite obojica faraonu i re-cite: ’Mi smo poslanici Gospodarasvjetova,

18. pošalji djecu Israila s nama.’ “

19. On je rekao: “Zar te nismo miodgajali meðu nama kao dijete? Imeðu nama si tolike godine svog‘ivota ostao.

20. I uèinio si djelo koje si uèinio, iti si meðu nezahvalnim.”

21. On je rekao: “Ja sam to uèiniokad sam bio izgubljen.

625


22. Zato sam pobjegao od vas kadsam vas se bojao, onda mi je mojGospodar podario mudrost i uèiniome poslanikom.

23. I (je li tvoje) dobroèinstvo za kojemi prebacuješ, to što si porobiodjecu Israila.”

24. Faraon je rekao: “A šta jeGospodar svih svjetova?”

25. On je rekao: “Gospodar nebesai Zemlje i onoga što je izmeðu ovodvoje, (bolje bi bilo) ako budetevjerovali.”

26. On reèe onima oko sebe: “Zarne èujete?”

27. On (Musa) reèe: “On, Gospodarvaš, i Gospodar vaših ranijih pre-daka.”

28. On reèe: “Zaista, ovaj vašposlanik koji vam je poslan sigurnoje lud.”

29. On (Musa) reèe: “Gospodaristoka i zapada, i onoga što jeizmeðu njih, kad biste vi samoshvatili.”

30. (Faraon) reèe: “Ako uzmešdrugog boga osim mene, ja æu tesigurno zatvoriti.”

626


31. On reèe: “Pa zar i onda ako tidonosim nešto oèito!”

32. On reèe: “Donesi to onda, akogovoriš istinu.”

33. Tada on baci svoj štap, i od-jednom! To je bila zmija oèita.

34. I on izvuèe svoju ruku, i odjed-nom! Ona je bila bijela za posma-traèe.

35. On je rekao svojim poglavarimaoko sebe: “Ovo je doista vještèarobnjak.

36. On hoæe da vas izvede iz zemljevaše svojom èarolijom. Zato, šta visavjetujete?”

37. Oni su rekli: “Daj njemu i bratunjegovom odgodu i pošalji sa-kupljaèe u gradove,

38. koji æe ti dovesti sve vrste vještihèarobnjaka.”

39. Tako se èarobnjaci sabraše uzakazano vrijeme odreðenog dana.

40. I bilo je reèeno ljudima: “Hoæeteli i vi biti zajedno,

41. pa da slijedimo èarobnjake akooni budu pobjednici?”

627


42. I kad su èarobnjaci došli, rekošefaraonu: “Hoæemo li imati nagraduako budemo pobjednici?”

43. On je rekao: “Da, zaista æete bitimeðu meni najbli‘im.”

44. Musa im reèe: “Bacite to (èa-robnjaštvo) što hoæete da bacite.”

45. Tako oni baciše svoje konope ištapove i rekoše: “Èasti nam fa-raonove, zaista æemo mi biti po-bjednici.”

46. Onda Musa baci svoj štap, iodjednom! On proguta la‘ koju suoni izveli.

47. Na to se èarobnjaci baciše nased‘du.

48. I rekoše: “Mi vjerujemo uGospodara svih svjetova,

49. Gospodara Musaovog i Ha-runovog.”

50. On (faraon) reèe: “Zar ste mupovjerovali prije nego što sam vamja dozvolio? Zaista je on vaš velikankoji vas je èaroliji nauèio. Zato æeteuskoro saznati (posljedice toga). Jaæu vam, sigurno, izosijecati ruke inoge unakrsno, i zaista æu vas sverazapeti.”

628


51. Oni su rekli: “To (nas) nije briga,zaista, mi æemo se vratiti Gospodarusvome.

52. Zaista, mi se nadamo da æe namGospodar naš oprostiti naše grijehezato što smo mi prvi vjernici.”

53. I Mi smo Musau objavili: “Od-vedi moje robove noæu, zaista æe vasslijediti.”

54. I faraon posla sakupljaèe ugradove, (sa ovim oglasom):

55. “Zaista, ovi ljudi su u malombroju i prezreni,

56. i oni nas ljute,

57. i zaista svi smo mi na oprezu.”

58. I Mi smo ih izveli iz (zemlje) bašèai izvora,

59. i riznica, i poèasnih mjesta.

60. Tako (se to dogodilo); i Mi smoje (zemlju) kao naslijeðe dali djeciIsraila -

61. a oni su njih slijedili u zoru.

629


62. I kad dvije skupine ugledašejedna drugu Musaovi drugovirekoše: “Zaista æemo biti uhva-æeni.”

63. “Nikad!”, rekao je on (Musa),“Zaista, Moj Gospodar je sa mnom.Sigurno æe me On uputiti.”

64. Onda Mi objavismo Musau:“Udari svojim štapom po moru.” Nato se ono rascijepi, i svaki je dioizgledao kao velika pješèana hu-mka.1

65. I Mi dovedosmo one drugeblizu.

66. I Mi spasismo Musaa i sve onekoji su bili s njim.

67. Onda one druge potopismo.

68. Zaista, u ovome je jedan velikiznak; a veæina ih nisu vjernici.

69. I, uistinu, Gospodar tvoj - Onje, doista, moæan (i) milostiv.

1 U ovom ajetu je spomenuto mjesto gdje je hazreti Musa a.s. prešao more. To je bilomjesto gdje se rijeka Nil sastaje s morem. Ponekad rijeka Nil poplavi i doðe tako velikombrzinom da izgleda kao da vodeni zid putuje. Slièno tome, more u vrijeme plime nadoðei digne valove, i u isto vrijeme se i vode rijeke i vode mora sudare. Bog je tako uèinioda hazreti Musa a.s. prijeðe ovo mjesto sa sigurnošæu dok se ove dvije poplave nisusastavile. Kad su faraon i njegova vojska, koji su ih gonili, stigli na ovo mjesto, obje ovevode su se sastavile i utopile ih.

630


70. I proèitaj im vijest o Ibrahimu.

71. Kad on reèe svome ocu i narodunjegovom: “Koju stvar vi obo‘a-vate?”

72. Oni rekoše: “Mi obo‘avamokipove, i radi njih ostajemo sjedeæi.”

73. On je rekao: “Mogu li vas onièuti kad ih zovete

74. ili vam donijeti korist ili štetu?”

75. Oni rekoše: “Ne, ali smo našlisvoje pretke da ovako èine.”

76. On reèe: “Jeste li vi razmislili oonom što obo‘avate –

77. vi i vaši prethodni preci.

78. Oni (svi) su neprijatelji meni,osim Gospodara svjetova,

79. koji me je stvorio, i On je Taj kojime upuæuje,

80. i On je Taj koji me hrani i poji,

81. i kad se razbolim, On je Taj kojime lijeèi,

82. i koji æe me usmrtiti, i onda meo‘ivjeti,

631


83. i koji æe mi, ja se nadam, oprostitimoje greške na Sudnjem danu.

84. Gospodaru moj, podari mimudrost i pridru‘i me dobrima,

85. i odredi za mene istinski spomenmeðu zadnjima,

86. i uèini me nasljednikom d‘e-nnetskih blagodati,

87. i oprosti mome ocu, jer je onmeðu zalutalim,

88. i nemoj me osramotiti na Dankad oni budu izvedeni,

89. na Dan kad ni imetak ni sinovineæe biti od koristi,

90. samo onaj (imat æe koristi) kodoðe Allahu s pokornim srcem.”

91. I D‘ennet æe se pribli‘iti bogo-bojaznim.

92. A D‘ehennem æe biti dovedenispred onih koji su zalutali.

93. I bit æe im reèeno: “Gdje su onikoje ste obo‘avali

632


94. mimo Allaha? Mogu li vam onipomoæi ili se osvetiti?”

95. Onda æe oni biti baèeni na-glavaèke u to, i prijestupnici,

96. i sve vojske Iblisove - zajedno.

97. Oni æe govoriti, dok se budumeðu sobom svaðali u njemu:

98. “Allaha nam, mi smo zaista biliu oèitoj zabludi,

99. kad smo vas izjednaèavali saGospodarom svjetova;

100. a niko nas nije zaveo osimgrješnici.

101. Zato (sada) za nas nemaposrednika,

102. niti bliskog prijatelja.

103.Da za nas ima povratka, mibismo bili meðu vjernicima!”

104. Zaista, u ovome je jedan velikiznak, a veæina ih nisu vjernici.


633


106. I Nuhov narod je poricaoposlanike,

107. kad im je njihov brat Nuhrekao: “Zar neæete biti bogobojazni?

108. Zaista sam vam ja povjerljiviposlanik.

109. Zato se bojte Allaha i pokoritese meni.

110. Ja od vas ne tra‘im nagraduza ovo. Moja nagrada je samo kodGospodara svih svjetova.

111. Zato se bojte Allaha i pokoritese meni.”

112. Oni rekoše: “Zar da mi vjeru-jemo tebi, kad te najni‘i slijede?”

113. On je rekao: “Šta ja znam oonom što su oni radili?

114. Njihov raèun je jedino kodGospodara moga, da samo znate!

115. A ja neæu otjerati vjernike.

116. Ja samo jasno opominjem.”

117. Oni rekoše: “Ako ne prestaneš,o Nuhu, bit æeš sigurno kame-novan.”

634


118. On reèe: “O moj Gospodaru,moj narod je mene odbio.

119. Zato Ti donesi konaènu presu-du izmeðu mene i njih; i spasi menei vjernike koji su sa mnom.”

120. Pa smo spasili njega i one kojisu bili s njim u punoj natovarenojlaði.

121. Onda smo potopili one koji suostali.

122. Zaista, u ovom je jedan velikiznak, a veæina ih nisu vjernici.

123. I, uistinu, Gospodar tvoj - Onje doista, moæan (i) milostiv.

124. I Ad je odbio poslanike,

125. kad im je njihov brat Hudrekao: “Zar neæete biti bogobojazni?



128. A ja od vas ne tra‘im nagraduza ovo. Moja nagrada je samo kodGospodara svih svjetova.

635


129. Zar gradite spomenike nasvakoj uzvišici tra‘eæi beskorisnuslavu (za svoj ugled),

130. i (razne) fabrike pravite damo‘ete vjeèno ‘ivjeti.

131. A kad zgrabite, zgrabite okru-tno.


133. I bojte se Onoga koji vaspoma‘e u onom što znate.

134. On vas poma‘e stokom, idjecom,

135. i bašèama, i vrelima.

136. Zaista, ja se za vas bojim kazneVelikog dana.”

137. Oni rekoše: “Nama je svejedno- savjetovao nas ti ili ne bio od onihkoji savjetuju.

138. Ovo (što nas uèiš) je samonavika starih naroda,

139. a mi neæemo biti ka‘njeni.”

636


140. Tako su oni njega odbili, i Mismo ih uništili. Zaista, u tome jejedan veliki znak, a veæina ih nisuvjernici.

141. I, uistinu, tvoj Gospodar - Onje, doista, moæan (i) milostiv.

142. I Samud je odbio poslanike,

143. kad im je njihov brat Salihrekao: “Zar neæete biti bogobojazni?




147. Hoæete li biti ostavljeni ovdjesigurnim,

148. meðu bašèama i vrelima,

149. i poljima ‘ita i palmi, èijigrozdovi se (od te‘ine) lome?

150. I klešete kuæe u brdima svelikom vještinom.

637


151. Zato se bojte Allaha, i pokoritese meni.

152. A ne slijedite one koji suprekoraèili granice,

153. koji stvaraju nered na Zemlji,a ne popravljaju.”

154. Oni rekoše: “Ti si samo op-èinjen magijom;

155. ti si samo èovjek kao i mi. Zatodonesi znak, ako si od istinitih.”

156. On je rekao: “Ovdje je deva:Za nju je da pije u odreðeno vrije-me, a za vas æe biti da pijete uodreðeni dan.

157. I ne èinite joj zlo, da vas nesnaðe kazna jednog Velikog dana.”

158. No, oni njoj posjekoše noge; aonda postadoše pokajnici.

159. Tako ih je stigla kazna. Zaista,u tome je jedan veliki znak, a veæinaih nisu vjernici.

160. I, uistinu, tvoj Gospodar - Onje, doista, moæan (i) milostiv.

638


161. I narod Luta je odbio posla-nike,

162. kad im je njihov brat Lut rekao:“Zar neæete biti bogobojazni?




166. Zar vi, mimo svijeta, prilazitemuškarcima,

167. a ostavljate svoje ‘ene koje jeGospodar vaš za vas stvorio? Nego,vi ste narod koji prelazi granicu.”

168. Oni rekoše: “Ako ne prestaneš,o Lutu, bit æeš, sigurno, istjeran (izovog naselja).”

169. On reèe: “Zaista, Ja strašnomrzim vaša djela.

170. Gospodaru moj, spasi mene imoju porodicu od onog što onirade.”

639


171. I Mi smo spasili njega i poro-dicu njegovu, sve,

172. osim starice meðu onima kojisu ostali.

173. Onda smo uništili ostale.

174. I Mi smo prosuli na njih kišu;zla je kiša za one koji su upozoreni.

175. Zaista, u tome je jedan velikiznak, a veæina ih nisu vjernici.


177. I stanovnici Ejke su odbiliposlanike,

178. kad im je Šuajb rekao: “Zarneæete biti bogobojazni?




640


182. Dajite punu mjeru, i nemojtebiti od onih koji daju manje,

183. i ispravnom mjerom mjerite.

184. I ne dajite ljudima njihovestvari umanjene, i ne pravite neredna Zemlji buntovnièki.

185. I bojte se Onog koji je stvoriovas i prethodna stvorenja.”

186. Oni rekoše: “Ti si samo op-èinjen magijom.

187. I ti si samo èovjek kao i mi, imi te, uistinu, smatramo lašcem.

188. Zato spusti na nas komadneba, ako si od istinitih.”

189. On je rekao: “Gospodar mojnajbolje zna šta vi radite.”

190. Tako su oni njega odbili. Ondaih je zgrabila kazna mraènog danasa smrtonosnim oblacima. To je,zaista, bila kazna strašnog dana.

191. Zaista, u tome je jedan velikiznak, a veæina ih nisu vjernici.

641



193. A zaista je ovo (Kur’an) objavaod Gospodara svih svjetova.

194. Donosi ga D‘ibril vjerni

195. na tvoje srce, da ti budešupozoritelj,2

196. na jasnom arapskom jeziku.

197. I on je zaista u spisima pre-thodnim.

198. A zar njima nije jedan velikiznak što ulema Israila to zna?

199. A da smo Mi njega objavilinearapu,

200. i da im je on to èitao, oni unjega nikada ne bi vjerovali.

201. Tako smo Mi to uveli u srcagrješnika.

2 Od ajeta 193 do 195 govori se o objavi Kur’ana, da je bio objavljen preko D‘ebarilaa.s.. I ovdje je reèano njegovo drugo ime Ruhul Amin što znaèi Duh vjeran povjerenju.Na drugim mjestima on je nazvan Ruhul Kudus (16:103) što znaèi Duh svetosti.

642


202. Oni neæe vjerovati u njega dokne vide bolnu kaznu.

203. No, ona æe njima doæi odje-dnom, ne shvatajuæi,

204. i oni æe reæi: “Hoæe li nam bitidata odgoda?’’

205. Zato! Zar oni tra‘e da ubrzajuNašu kaznu?

206. Da li si ti razmislio, akodadnemo korist nekoliko godina,

207. onda im doðe ono o èemu subili upozoravani,

208. neæe im biti od pomoæi pri-vremena korist koju smo im dali.

209. A Mi nikada nismo uništilinijedno naselje, a da za njih nisu biliupozoritelji -

210. - jedno veliko upozorenje ipouka; a Mi nismo nepravedni.

211. I šejtani nisu spušteni sa ovim(objavom).

212. Oni nisu dostojni toga, niti tomogu.

643


213. Zaista su lišeni toga da toslušaju.

214. Ne zovi, zato, nekog drugogboga osim Allaha, da ne bi postaood onih koji su ka‘njeni.

215. I upozori svoju najbli‘u ro-dbinu,

216. i spusti krila svoja premavjernicima koji te slijede.

217. I onda, ako te oni ne poslušaju,ti reci: “Ja nemam ništa s tim što viradite.”

218. I pouzdaj se u savršeno Na-dmoænog, Milostivog,

219. koji te vidi kad stojiš,

220. i tvoju brigu meðu onima kojièine sed‘du.

221. On je, zaista, Onaj koji sve èuje,Sveznajuæi.

222. Hoæete li da vas obavijestim nakoga se stalno spuštaju šejtani?

223. Oni se spuštaju na svakogvelikog la‘ova (i) velikog grješnika,

644


224. oni prisluškuju, i veæina njihsu la‘ovi.

225. A (što se tièe) pjesnika – njihslijede samo zalutali.

226. Zar ne vidiš kako oni lutajusvakom dolinom,

227. i govore ono što ne rade,

228. osim onih (meðu njima) kojivjeruju i dobra djela èine, i mnogospominju Allaha, i uzvraæaju poslijeuèinjene nepravde. A grješnici æeuskoro znati kojem æe se mjestupovratka oni vratiti.

sura 26 aš-šua’ra - · pdf filenareðenjem èasnom poslaniku...

Documents