1.Pojam stvarnog prava i stvarna prava: Stvarno pravo je apsolutno pravo. Pravo koje nastaje povodom neke stvari. Stvarna prava se mogu taksativno nabrojati:

1. pravo svojine, 2. realni teret, 3. pravo gradjenja na tudjem zemljistu, 4. zalozna prava, 5. pravo sluzbenosti

Zakon o stvarnim pravima je prosirio stvarna prava, pored prava svojine i prava sluzbenosti na pravo gradjenja i realni teret. Sluzbenosti se dijele na stvarne i line. Pravo gradjenja na tudjem zemljistu sve sto je na zemlji pripada vlasniku zemljista, ali ima izuzetaka kao sto je pravo gradjenja na tudjem zemljistu. Realni tereti nastali su u vrijeme feudalizma i to su pozitivna cinjenja koja je vlasnik zemljista imao prema trecem licu. Realni tereti su regulisani zakonom o stvarnim pravima, a zalozno pravo je pored rucne zaloge i hipoteke prosireno registrovanom zalogom kao novim vidom obezbjedjenja. Osnovna razlika izmedju registrovane i rucne zaloge je u tome sto vlasnik registrovane zaloge drzi stvar kod sebe, a stvar je upisana u registar kao obezbjedjenje. - Konstituisanje zaloznog prava: Kada je u pitanju pokretna stvar, stice se rucnom zalogom, kada je u pitanju nepokretna stvar stice se zabiljezbom hipoteke u katastru. - Kada su u pitanju stvarne sluzbenosti one se konstituisu na nepokretnoj stvari kao licne sluzbenosti, ali mogu i na pokretne stvari. Kada se prenosi pravo svojine na nepokretnosti onda mora ugovor biti sacinjen u pismenoj formi. 2. Karakteristike stvarnih prava: - Stvarna prava djeluju prema svima. Obavaveza je nagativne prirode - sva treca lica se uzdrzavaju nad stvari nad kojom titular ima pravo obaveze. Ogranicenje prava svojine eksproprijacija vrsi se u opstem interesu i za zemlju se daje pravilna naknada. Nacionalizacija oduzimanje u opstem interesu, ali bez naknade. - Stvarna prava ne zastarjevaju. Prekluzivni rok je rok cijim protekom se gubi pravo i pravo na zastitu, a zastarni rok je rok cijim protekom se gubi samo pravo na pravnu zastitu, a samo pravo ostaje neokrenjeno.

- Neogranicenost stvarnih prava. Neogranicenost znaci da su ova prava apsolutna i ona kao takva nisu u pravilu ogranicena. - Neposrednost stvarnih prava. Neposrednost znaci da je titular stvarnog prava ovlascen da neposredno vrsi pravo na stvar bez posredovanja treceg lica. 3.Stvari, opsti pojam stvari: Stvari su materijalni djelovi prirode koji su podcinjeni ljudskoj vlasti i na kojima postoji pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo. Stvari koje se ne mogu podciniti ljudskoj vlasti ne mogu biti objekt u stvarnom pravu (svjetlost, vazduh, sunce...). Jer jedan od uslova koje stvar kao materijalni dio prirode mora ispunjavati jeste fizicki i on se sastoji u tome da je taj dio materijalne prirode fakticki ili virtuelno u ljudskoj vlasti. Drugi uslov je pravni i on se sastoji u tome da na dijelu materijalne prirode koji je u ljudskoj vlasti, postoji pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo. Da bi se materijalni predmet tretirao kao stvar, neophodno je da je ogranicen u prostoru. Da bi materijalni dio prirode bio stvar u pravnom smislu rijeci, potrebno je da on predstavlja cjelinu za sebe i da bude nesto samostalno. 4. Sastavni djelovi stvari, bitni i nebitni djelovi stvari, prosta i slozena stvar, pripadak, glavna i sporedna stvar: Svaka stvar se sastoji od djelova. Sto se tice podjele na prostu i slozenu stvar, to je relevantna podjela s obzirom na zakljucenje odredjenih stvari. -Prosta stvar je takva stvar ciji se djelovi ne mogu podijeliti, a da imaju samostalnu upotrebnu vrijednost. Slozena je obrnuto od proste. Nekada su slozeni djelovi u funkcionalnoj (predstavljaju cjelinu s gledista odredjene namjene) i cine pravnu cjelinu ili fizickoj vezi koja postoji izmedju njih i sa gledista prava mogu biti spojeni sastavni djelovi koji su u materijalnoj vezi (fizicki spojeni) i odvojeni sastavni djelovi koji su fizicki samostalni. Za oznacavanje pokretne stvari, koja je fizicki samostalna, ali funkcionalno i pravno trajno povezana sa drugom stvari, cesto je u upotrebi izraz sporedna stvar. Ovaj izraz je prihvatljiv kad treba da oznaci stvar koja sluzi drugoj i koja, u toj kombinaciji, ima sporednu, relativnu ulogu, ali se upotrebljava da se njome oznace i stvari bez kojih bi upotreba glavne stvari bila nemoguca. Sto se tice glavne i sporedne stvari vazi princip da sporedna stvar dijeli sudbinu glavne stvari.

- Pripadak je pokretna stvar koja je namjenjena da trajno sluzi upotrebi glavne stvari (npr. prozorsko kirlo na zgradi, tocak na automobilu...) Nije sastavni dio glavne stvari, ali bi upotreba glavne stvari bez nje bila otezana ili nemoguca.

5. Plodovi: Plod je stvar koju matica daje periodicno, ali bez unistenja njene sustine, a to su npr. zemljiste, usjevi, itd. Plodovi mogu da budu

prirodni (kada ih stvar daje sama od sebe, bez ulaganja ljudskog rada: divlje jagode), vjestacki (za njivoh nastanak je potrebno ulaganje ljudskog rada: zetva sa obradjene parcele) i civilni. Civilni plodovi su kamate, zakupnine, kirije i druge stvari koje stvar daje na osnovu odgovarajuceg odnosa vlasnika stvari i drugog lica. Za prirodne plodove vazi rezim stvarnog prava, a za civilne obligacionog. Do odvajanja plod je sastavni dio plodonosne stvari na kojoj postoji jedno pravo svojine. Odvajanjem postaje samostalna stvar na kojoj postoji posebno pravo svojine, mada je uobicajeno da se i dalje naziva plodom, pa tako postoji podjela na neodvojene (neobrane, visece) i odvojive (obrane) i podjela odvojivih plodova na sabrane i nesabrane. Neodvojeni plodovi pripadaju vlasniku plodnonsne stvari i sa njom cine pravni objekt sve do trenutka odvajanja plodova od glavne stvari kada oni mogu postati objekt samostalnih prava. - Proizvodi su ono sto stvar daje, bez periodicnosti, kao proizvod svoje supstance (kamen iz kamenoloma, posjeceno drvece, gradjevinski materijal od srusene kuce, itd. - Kako savjesni, a kako nesavjesni drzalac vraca plodove? Savjesno lice je lice koje u trenutku sticanja prava svojine nije znalo, niti je moglo da zna da na na dijelu stvari postoji pravo svojine ili drugo stvarno pravo treceg lica. Nesavjesni drzalac je ono lice koje je znalo i moralo znati da ne drzi stvar kao vlasnik. Ius tolendi pravo na odvajanje. 6. Zbir i zbirna stvar: Iz zbira stvari se moze odvojiti jedna i biti samostalna i imati neku vrijednost. Zbirna stvar predstavlja skup istovrsnih stvari koje ujedinjuje isti naziv, kao sto su npr. stado ovaca, biblioteka, itd. Svaka stvar iz skupa ima samostalnu upotrebu i u pravnom prometu moze biti poseban pravni objekt. Medjutim, postoji i takav skup stvari koje upotrebnu vrijednost imaju samo ako su u skupu, kao npr. rukavica. To zu tzv. komplementarne stvari, a slicne sa komplementarnim stvarima su i quantitates; to su samostalne stvari koje zbog svoje neznatne vrijednosti nemaju upotrebnu, pa se mogu upotrijebiti samo u vecoj kolicini, kao sto je slucaj sa zrnom psenice, pirinca, brasna, itd. U pravu postoji i universitas iuris. On se obicno definise kao zbir stvari i prava koji se sa gledista odredjenih pravnih odnosa smatra kao cjelina (npr. preduece, miraz, zaostavstina jednog lica...) 7. Djeljive i nedjeljive stvari; procjenljive i neporcjenljive stvari: Djeljiva stvar je stvar koje se moze podijeliti, ali tako da se ne izgube njena svojstva tokom diobe. Dakle, u slucaju te podjele svaki njihov dio zadrzava umanjena svojstva cijele stvari, tj. zbir djelova dobijenih podjelom je ravan vrijednosti stvari prije diobe (secer, brasno...) Nedjeljiva stvar je stvar koja se ne moze podijeliti na manje djelove, a da se pri tom ne unisti sustina stvari (ogledalo, slika...) Kriterijum razlikovanja ekonomski, a ne fiicki jer u fizickom smislu su sve stvari djeljive. Pravni znacaj razlikovanja na djeljive i nedjeljive stvari dolazi do izarazaja kod sticanja svojine prirastajem,kod susvojine, zajednicke svojine i kod obaveze sa vise duznika.

Procjenljiva stvar je stvar cija se vrijednost procjenjuje prema novcu. To su stvari koje imaju i prometnu i upotrebnu vrijednost. Neprocjenljiva stvar je ona stvar cija se vrijednost ne moze objektivno izraziti novcem i to je uvijek neka stvar koja za titulara ima posebnu vrijednost (afekciona vrijednost). Kod procjenljivih stvari naknadu odredjuje sudski vjestak. 8. Bestjelesne stvari: Podjela na tjelesne i bestjelesne stvari potice jos iz rimskog prava. Bestjelesne stvari su stvari koje su nasuprot tjelesnim stvarima koje predstvaljaju materijalne djelove prirode i koje se mogu culima opipati, neopipljive. Bestjelesna stvar je ona stvar koja titularu pruza ogranicena stvarna prava. Tu spadaju stvarna prava na tudjim stvarima, potrazivanja, intelektualna prava... 9. Potrosne i nepotrosne stvari; individualno (pojedinacno) i stvar odredjena po rodu (genericno): Potrosne stvari su one koje se prvom upotrebom ili u kracem vremenskom periodu trose (hrana, pice...) Novac je takodje potrosna stvar je ga kao sredstvo placanja, vlasnik moze upotrijebiti samo jednom. Nepotrosne stvari su one koje se mogu upotrijebiti vise puta, dakle, one se trose kroz dug vremenski period (kuca, obuca, odjeca...) I one mogu da se mjenjaju upotrebom, ali postepeno, neke vise, neke manje. Kriterijum razlikovanja je ekonomski, a ne fizicki jer u fizickom smislu su sve stvari potrosne, sve se u izvjesnoj mjeri fizicki mjenjaju. Ova podjela je bitna zbog zakljucenja ugovora. Odgovornst za materijalne nedostatke po pravilu dolazi u onim situacijama kada su u pitanju potrosne stvari. Kod nepotrosnih stvari nije moguca izmjena ugovora ako je ugovor sa trajnim prestacijama. Stvari odredjene po rodu ili genericne stvari su one koje su u pravnom prometu odredjene po vrsti, mjeri i broju (brasno, benzin, zito, ulje...) Pojedinacna, individualno, odredjena stvar je ona koja je odredjena konkretno i koju su bas stranke imale u vidu. Dakle, to moze da bude neki jedinstven primjerak kao sto je umjetnicka slika, unikatni proizvod, itd. 10. Zamjenljive i nezamjenljive stvari: Zamjenljive stvari su one stvari na mjesto kojih se u ispunjenju obaveze moze dati druga stvar istih svojstava i vrijednosti (secer, brasno, ulje...) Sve ostale su nezamljenljive, a to su npr. umjetnicka slika, unikatni proizvod, itd. 11. Pokretne i nepokretne stvari; pravni znacaj podjele na pokretne i nepokretne stvari: Prije svega, pokretne stvari su one stvari koje se mogu premjestati sa jednog mjesta na drugo mjesto bez povrede njihove sustine. Nepokretne stvari su one stvari koje se ne mogu premjestati sa jednog mjesta na drugo bez povrede njihove sustine (kuce, drvece...)

Anticipirane stvari su pokretne stvari koje su sastavni dio nepokretnosti, ali su namjenjene da budu pokretne (neobrano voce, trava za kosenje...) Postoje i nepokretnosti po namjeni, a to su pokretne stvari u funkciji pripatka nepokretnosti (npr. nuzan alat za funkcionisanje neke kotlarnice u zgradi...) Pravni znacaj podjele na pokretne i nepokretne stvari je u razlicitom sticanju svojine nad pokretnim stvarima i nepokretnostima. Potrebne su dvije cinjenice: pravni osnov (iustus titulus) i nacin sticanja (modus acquirendi). Pravo svojine na pokretnim stvarima se stice predajom. Predaja moze biti fizicka, simbolicna i fiktivna predaja. (Fikcija je pravna pretpostavka za koju se pouzdano zna da nije tacna, ali se zbog lakse primjene u pravu uzima da je tacna. Fikcija nema mnogo. Primjer: zaceto, a nerodjeno dijete se smatra rodjenim ukoliko je to u njegovom interesu, kada se radi o nasljednim pravima.) Sve stvari nisu podobne za fizicku predaju. Dakle, prenos svojine na pokretnim stvarima je lisen formalnosti, i nastaje u momentu kada je izvrsena predaja pokretnih stvari na osnovu ugovora. Ugovor o prenosu pokretnih stvari je konsensualan. (Konsesualni su oni ugovori koji se zakljucuju prostom saglasnoscu ugovornih stranaka). Pravo svojine na nepokretnostima se stice upisom u KATASTAR NEPOKRETNOSTI. Uknjizbom se stice definitivno pravo svojine nad nepokretnostima. Kada se prenosi pravo svojine na nepokretnosti, onda ugovor mora biti sacinjen u pismenoj formi i mora da bude notarski obradjena isprava, da bi bio punovazan. 12. Pravilo superficies solo cedit: To je pravilo koje je vazilo u rimskom pravu; prema njemu sve ono sto je ugradjeno u zemljistu, zgrade i sve sto je ukupano, organiski ili mehanicki pricvrsceno za zemlju, dijeli pravnu sudbinu zemljista, odnosno nalazi se u svojini vlasnika zemljista. Polje primjene ovog principa rimskog prava je dosta suzeno u nasem pravu. Npr. kada se gradjanima dodjeljuje zamljiste iz drzavne svojine u cilju izgradnje stambene zgrade na kojoj postoji privatna svojina gradjana, zemljiste i dalje ostaje drzavno. 12. Stvari u prometu i van prometa: Stvari u prometu (najveci broj stvari); namjenjene su dinamici stvarnog prava. One se namjenjene da mjenjaju svog vlasnika. Stvari koje mogu biti predmet imovinskopravnih poslova su stvari u prometu. Stvari van prometa (na njima ne postoji neprenosivo pravo svojine) su stvari koje sluze za zadovoljavanje potreba svih clanova drustva. Opste dobro predstavljaju takve stvari ili dijelovi materijalne prirode koji ne mogu biti u vlasti fizickog ili pravnog lica, a sluze svima (voda, vazduh...) Javna dobra nisu djelovi prirode vec su stvari koje sluze za upotrebu svih, a to su trgovi, parkovi... Nad javnim dobrima se primjenjuju pravila administrativog ili upravnog prava.

Ribe u vodi, divljac u sumi sve su to drzavna dobra sve dok posebnim dozvolama neko ne stekne pravo svojine nad tim stvarima. Dobra od opsteg interesa (gradjevinsko zemljiste, biljni i zivotinjski svijet...), pod odredjenim uslovima na ovim stvarima se moze konstituisati odredjeno stvarno pravo. Stvari mogu biti i u ogranicenom prometu (lijekovi). Takve stvari mogu postati predmet prava svojine samo uz odredjene dozvole. 13. Hartije od vrijednosti: Hartije od vrijednosti su pismene isprave ciji zakoniti imalac moze ostvariti neko subjektivno gradjansko pravo oznaceno na hartiji. Zakoniti imalac hartije, lice je koje je kao imalac prava oznaceno na samoj hartiji, odnosno na koje je hartija uredno prenijeta, dok je obavezno lice izdavalac hartije. Kod hartije od vrijednosti postoje dva prava: pravo na hartiji (pravo svojine ili pravo zaloge koje za svoj objekat ima hartiju kao tjelesnu pokretnu stvar) i pravo iz hartije koje je po svojoj pravnoj prirodi ili stvarno pravo (npr. pravo svojine na robi predatoj brodaru na prevoz) ili neko obligaciono pravo (najcesce pravo na isplatu sume novca, kao kod mjenice). Prema prirodi prava koje sadrze, hartije od vrijednosti mogu biti stvarnopravne (sadrze neko stvarno pravo na pokretnim ili nepokretnim stvarima kao npr. pravo svojine ili zalozno pravo), obligacionopravne (sadrze u sebi neko obligaciono pravo, koje po pravilu glasi na sumu novca: obveznice narodnih zajmova, mjenica, cek, kreditno pismo...) i hartije s pravom ucesca (akcije koje izdaje akcionarsko ucesce; one sa jedne strane sadrze oredjena clanska prava imaoca koja su po svom karakteru licna, a sa druge strane pravo ucesca u dobiti drustva koja je imovinske prirode). Prema svojoj vezi sa osnovnim poslom povodom kojeg su izdate, hartije od vrijednosti se dijele na kauzalne (to su one hartije iz kojih se vidi veza sa osnovnim poslom, vidi se povodom kojeg posla su izdate: stedna knjizica, konosman...) i apstraktne (hartije iz kojih se ne vidi povodom kojeg posla su izdate, npr. mjenice). Prema tome kako se imalac hartije od vrijednosti legitimise pri ostvarenju prava iz hartije i kako se prenose, hartije od vrijednosti mogu biti: hartije na donosioca (npr. lutrijski lozovi, prenose se kao i druge pokretne stvari predajom, bez posebnog obiljezavanja na hartiji), hartije na ime (imalac je oznacen na samoj hartiji, njegovo ovlascenje za ostvarenja prava iz hartije vidi se iz pismenih podataka koje sadrzi sama hartija) i hartije po naredbi (prvi imalac je oznacen na samoj hartiji, a prenose se indosamentom, jednom pismenom klauzulom koja se stavlja na poledjinu hartije, tako da se i kod ovih hartija formalna legitimacija za ostvarenje prava vidi iz podatka koje sadrzi sama hartija.) Legitamicioni papiri daju titularu prava koja nisu gradjansko pravne prirode. 14. Drzavina, pojam i vrste Drzavina je fakticka vlast koja uziva pravnu zastitu. Drzavinu nad nekom nekretninom ima neko ko se prema njoj ponasa kao vlasnik, a to podrazumijeva radnje koristenja, raspolaganja...Svi zakoni o stvarnim pravima imaju pravila o drzavini, a ona su i preventivnog i zastitnog karaktera. Kada je u pitanju drzavina, svako pravo svojine

pretpostavlja i dravinu, ali drzavina automatski ne znaci da onaj ko drzi ima pravo svojine. Drzavina je jedno stanje koje treba odrzati ili koje ce se u odredjenom momentu preobraziti u pravno stanje. Niko osim drzave ne moze da zadire u drzavinu. Mora da postoji odredjena prostorna veza izmedju drzaoca stvari i stvari. Trenutna nemogucnost te veze ne znaci da je imalac izgubio drzavinu. Onaj koji ima drzavinu zabranjuje trecim licima da imaju prava da osporavaju drzavinu. Vrste drzavine:

- drzavina stvari i drzavina prava Drzavina stvari je takva drzavina kod koje drzalac drzi kao da ima svojinu, a drzavina prava je takva drzavina kod koje drzalac drzi kao da ima neko ue pravo od prava svojine. Kod drzavine stvari, drzalac se ponasa kao vlasnik stvari, bez obzira da li je on zaista i vlasnik. Kod drzavine prava drzalac se ponasa kao da postoji neko uze pravo od prava svojine npr. plodouivanje. Da bismo napravili razliku izmedju drzavine stvari i drzavine prava, cesto se za vlasnika kaze da je on drzalac stvari, a za vlasnika prava da je on drzalac nekog obligacionog prava ili prava plodouzivanja.

- neposredna i posredna drzavina Neposredna drzavina postoji kada drzalac neposredno vrsi fakticku vlast na stvari (npr. lopov koji drzi i upotrebljava ukradenu stvar, imalac ili uzurpator sluzbenosti koji prelazi preko tudjeg zemljista) Posredna drzavina postoji kada drzalac vrsi vlast na stvari posredno preko drugog drzaoca. Posredna drzavina uvijek pretpostavlja neciji neposrednu drzavinu. Ne poklapaju se neposredna i posredna drzavina sa drzavinom stvari i drzavinom prava. Drzavina stvari moze da bude i neposredna i posredna drzavina. Neposredna drzavina, po pravilu, postoji kada drzavinu imaju vlasnici stvari. Posredna drzavina postoji kod konstituisanja uzih prava od svojine. Posrednu ima ploduzivalac, a neposrednu vlasnik stvari.

- iskljuciva drzavina i sudrzina Iskljuciva drzavina postoji kada jedno lice ima iskljucivu vlast na stvari. Kada samo vri FVS. Sudrzina postoji kada dva ili vise lica drze stvar i ta lica preduzimaju aprehenzione radnje na stvari. Kada se radi o sudravini, oni mogu da vrse vlast istovremeno ili da sukcesivno vrse vlast. Kada vise lica vrsi istovremeno vlast na odredjenoj stvari tada ta lica ograniceno vrse vlast. Sudrzina postoji kada izmedju neposrednog i posrednog drzaoca postoji takvo drzanje da se on one moze jasno razdvojiti.

Susvojina kada vise lica vrsi vlast na stvari.

- zakonita drzavina i nezakonita drzavina

Zakonita drzavina je drzavina koja je zasnovana na punovaznom pravnom osnovu. Nezakonita drzavina je drzavina koja nije zasnovana na punovaznom pravnom osnovu. Za nju ne postoji pravni osnov. Nezakonitu drzavinu ima lopov ili uzurpator. Nezakonita drzavina postoji kada nema uopste pravnog osnova ili je pravni osnov postojao, ali je bio rusljiv. Kod nezakonite drzavine moze se desiti da je pravni posao proizvodio pravno dejstvo, ali je u jednom momentu to dejstvo prestalo. Zakonitu drzavinu ima lice koje ju je steklo od nezakonitog drzaoca pod uslovom da je zasnovana na punovaznom pravnom osnovu. Kod zakonite drzavine cesto se desava da se ona pomjesa sa pravom, tj. svojinskom drzavinom. Zakoniti drzalac je u mnogo povoljnijem polazaju od nezakonitog drzaoca. Uslovi za sticanje svojine putem odrzaja su blazi ukoliko imamo zakonitu drzavinu. SVOJINA OD NEVLASNIKA SE MOE STEI SAMO AKO IMAMO ZAKONITU DRAVINU Kada je u pitanju publicijanska tuzba, zakoniti drzalac ima prednost u odnosu na nezakonitog. U odredjenim slucajevima nema razlike.

- savjesna drzavina i nesavjesna drzavina Savjesna drzavina je takva drzavina kod koje drzalac nije znao i nije mogao znati da ne drzi stvar kao vlasnik. Nesavjesni drzalac je znao i morao da zna da ne drzi stvar kao vlasnik. Zakonita i savjesna drzavina nisu sinonimi. Jedno lice moze imati zakonitu drzavinu, a da bude nesavjesno (npr. kada znamo da smo kupili ukradenu stvar). Nekada se moze desiti da imamo savjesnu, a nezakonitu drzavinu (npr. kada zakljuimo ugovor za koji ne znamo da je nitav). Nesavjesni drzalac postoji u svim onim situacijama kada drzalac zna i mora da zna da ne drzi stvar kao vlasnik. U ODREENIM SLUAJEVIMA U MOMENTU NASTANKA DRAVINE JEDNO LICE MOE IMATI SAVJESNU DRAVINU ALI NAKNADNO MOE POSTATI NESAVJESNO. U POETKU JE SMATRAO DA DRI KAO VLASNIK ALI KASNIJE SHVATI DA JE NEVLASNIK. NAKNADNA NESAVJESNOST KODI MEUTIM, NAKNADNA NESAVJESNOST SAMA PO SEBI NEE DOVESTI DO NESAVJESNOSTI VE E SAVJESNA POSTATI NESAVJESNA SAMO U ONOM SLUAJU KADA NESAVJESNI DRALAC NAKNADNO SAZNA DA NIJE IMALAC PRAVA I TO ONE VRSTE PRAVA ZAKOJU JE SMATRAO DA POSJEDUJE

Izuzetak postoji u slucaju dostavljanja tuzbe tuzenom na odgovor. Automatski savjesni drzalac postaje nesavjesni kada tuzba tuzenom bude dostavljena. SAVJESNOST DRAVINE SE PRETPOSTAVLJA Zakon o stvarnim pravima: Ukoliko se ne zna savjesna ili nesavjesna drzavina, savjesnost se pretpostavlja. OVO JE OBORIVA PRETPOSTAVKA U odredjenim situacijama, savjesnost mora postojati da bi se steklo pravo svojine, ukoliko nema savjesne drzavine, ne moze se steci svojina putem vandrednog odrzaja. Ako je u pitanju sticanje od nevlasnika pod uslovom da nema savjesne drzavine, ne moze se steci od nevlasnika.

Manljiva drzavina i prava drzavina Drzavina je manljiva ako je steena na viciozan nain ( steena silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja). Manljiva dravina postoji u svim slucajevima kada je stvar oteta, pribavljena prijetnjom, prevarom, ili ako je stvar primljena po nekom pravnom osnovu ali je zadrana bez pravnog osnova Drzavina koja je stecena silom, bez obzira da li je u pitanju fizicka sila ili se radi o prijetnji, i bez obzira od koga ova prijetnja potice, ona je manljiva drzavina. Prinudna prijetnja primjenjuje se na isti nacin. Zloupotreba postoji ako se drzi neka stvar po nekom pravom osnovu, pa se potom zloupotrjebi taj pravni osnov. Prava drzavina je drzavina koja ne poznaje manljivost u sticanju, drzavina u kojoj nema vicioznosti prilikom sticanja drzavine. Vicioznost drzavine se ocjenjuje prema postupcima samog drzaoca stvari. Ona se procjenjuje prema tome kakav je subjektivni odnos sadasnjeg drzaoca prema prethodniku, odnosno licu koje je bilo drzalac.

- kvalifikovana drzavina To je drzavina koja je istovremeno i savjesna, i zakonska, i prava drzavina. To je drzavina najveceg stepena kvaliteta. Svaka drzavina ne mora da ispunjava ove uslove. S obzirom na njen kvalitet, ona se i razlicito titi

- drzavina nasljednika U odredjenim slucajevima desi se da jedno lice drzi bez fakticke vlasti na stvari i to se naziva drzavina nasljednika, tzv. spiritualna drzavina. Drzavina nasljednika se razlikuje od drzavine ostavioca; ne poklapa se drzavina nasljednika sa drzavinom ostavioca. Karakteristika ove dravine je to dralac-nasljednik nekad ne mora imati ni korpus ni animus, zato se govori o idealnoj dravini. Testamentom moe da sva imovina pree na samo jedno lice kojeje izvrilac testamenta i on dri za sve draoce. Nekada se moze uspostaviti vlast i da ona bude potpuno identicna drzavini nasljednika. Pravni znacaj drzavine nasljednika jeste taj sto nasljednik uziva posesornu zastitu

- tabularna drzavina

To je drzavina koja je upisana u katastar nepokretnosti. Moze se desiti da se razilazi tabularna drzavina i fakticki drzalac. Za tabularnu drzavinu vaze odredjena prava tako npr. kada je izvrsen upis teku rokovi za opravdanost pribiljezbe. Upis u katastar moze biti: uknjizba, pribiljezba i zabiljezba. 15. Rimska i moderna koncepcija drzvine: Rimska koncepcija drzavine : Stari Rimljani nisu mogli da pojme drzavinu bez dvije pravno relevantne cinjenice :

- corpus (namjera) - animus (volja za drzanje)

Moderna koncepcija drzavine odredjuje drzavinu kao fakticku vlast na stvari. Drzavina kao fakticka vlast na stvari podrazumijeva corpus, a animus nije neophodan, on se po pravilu izbacuje iz definicije drzavine. To ne znaci da je moguca drzavina bez volje za drzanje. Medjutim, u samoj definiciji se izbacuje ta volja, ali kada trazimo da nam se vrati stvar izrazavamo tu volju. Volja je irelevantna u slucaju kada govorimo koji su konstitutivni elementi drzavine. 16. Funkcije drzavine : Publicitet onaj ko drzi, samim drzanjem, obavjestava treca lica da je on drzalac stvari. Pomocu ovog publiciteta ukazuje se na postojanje prava. Publicitet nije sporan kod pokretnih stvari, jer se pokretne stvari nalaze u aprehenziji (u vlasti) drzaoca. Medjutim, publicitet je sporan kod nepokretnih stvari, samo u jednom dijelu, publicitet se ostvaruje upisom u katastar. Takodje, sporan je i kod posredne drzavine jer posredni drzalac drzi za drugoga. Akvizicijska funkcija po pravilu, pretpostavlja se da onaj koji drzi istovremeno stice i pravo svojine sto znaci da je drzavina uslov za sticanje prava svojine.

za svojinu je bitna dravina line slubenosti runu zalogu

za registrovanu zalogu i hipoteku ne vai akvizicijska funkcija dravine Kontinuitet pod ovom funkcijom podrazumijeva se pravna zastita. Bez obzira sto je drzavina fakticka vlast na stvari, ona uziva pravnu zastitu. Imalac ili nosilac drzavine, ukoliko drzavina bude iskljucena od vrsenja ili aprehenzije na drzavini, ima pravo da se sudskim poste zastiti od napada. 17. Subjekti i objekti drzavine : Subjekti drzavine su svi subjekti u pravu (i fizicka i pravna lica), ali postavlja se pitanje da li drzavinu mogu imati lica koja nemaju poslovnu sposonost. Drzavinu mogu imati i poslovno nesposobna lica, pod uslovom da oni mogu da shvate, odnosno da preduzmu, aprehenzione radnje nad predmetom drzavine. Objekat drzavine je stvar. Po pravilu, drzavine nema na pravu i potrazivanju. Stvari se drze, a ne drze se prava i potrazivanja. Cak i kod ogranicenih stvarnih prava podrazumijeva se da odredjeno lice ima drzavinu na stvari. Ovdje se kao objekat podrazumijeva stvar kao materijalni dio prirode. Na nematerijalnim djelovima prirode se

ne moze konstituisati drzavina. Obicno se smatra da se drzavina ne moze imati na onim stvarima na kojima nema ni prava svojine. Na odredjenim javnim dobrima moze da postoji drzavina, ali ne moze da postoji svojina. Drzavina moze uvijek da postoji na onoj stvari na kojoj se moze konstituisati pravo svojine ili kao drugo, uze stvarno pravo. Ako drzavina postoji i na glavnoj stvari, postoji i na sporednoj. 18. Pomocnik u drzavini: Drzavinu treba razlikovati od detencije, tj. Pretezanja, a novi zakon o stvarnim pravima govori o pomocniku u drzavini, a to je ustvari lice koje vrsi tudju fakticku vlast na stvari. Lice u cije se ime vrsi ovo pravo smatralo se kao pravi drzalac i njemu je priznato pravo na posebnu zastitu. Lice koje drzi bez volje da drzi za sebe naziva se detentor, a lice za koga drzi je pravi drzalac animus possidendi. Detentori su zaloni povjerioci dok se dug ne otplati. Prekaristi drze stvar koja je data na besplatnu upotrebu dok se ne obavi posao. Kada postoje detentori pravilo je po zakonu o stvarnim pravima da su pomocnici u drzavini radnik kod poslodavca. 19. i 20. Sticanje drzavine i prenos drzavine : Drzavina se stice tako sto se ona moze jednostranim zauzimanjem ostvariti kada se uzme stvar. Moze se steci i dvostranim cinom. Sticanje drzavine moze da bude izvorno i izvedeno. Izvorno (orginerno) - kada steknemo drzavinu na stvari koja je bila nicija. Izvedeno prenos drzaoca na sticaoca. Neki pravnici pod izvedenim sticanjem drzavine smatraju samovoljno, nasilno sticanje. To je posljedica dvostrukog akta; imamo i prethodnika i sukcesora gdje su oni saglasni da se drzavina stekne izvedenim putem. Kada govorimo o pravnim dejstvima izvornog i izvedenog sticanja svojine oni se podudaraju, ali u odredjenim slucajevima postoje i razilazenja. Drzavina koja je stecena na viciozan nacin (na silu) ne uziva pravnu zastitu. Na pokretnim stvarima drzavina se stice izvedenim putem predajom. Drzavina se stice prenosom od dosadasnjeg drzaoca ili samostalno. Prenos drzavine vrsi se predajom stvari, a prenos svojinske drzavine moze se izvrsiti ugovorom sa novim drzaocem, s tim da svojinski drzalac zadrzi neposrednu drzavinu. Drzalac ima posrednu drzavinu. Do sticanja neposredne drzavine na nepokretnostima se dolazi na razlicite nacine (npr. stanovi se predaju predajom kljuceva...) Drzavina na tim stvarima se stice momentom predaje, a na osnovu ugovora. Kod posrednog sticanja drzavine na nepokretnostima, to se desava kada raniji svojinski drzalac postane izvedeni drzalac (npr. vlasnik proda zemljiste, ali zadrzi ga neko vrijeme po odredjenom pravnom osnovu) Stice se i preko zastupnika, pod uslovom da zastupnik stice drzavinu za zastupano lice, a ne za sebe. Zastupano lice postaje drzalac u momentu preuzimanja aprehenzionog akta od strane zastupnika. Do sticanja drzavine moze se doci i preko nasledjivanja. Ta drzavina se zove spiritualizovana.

21. Prestanak drzavine: Moze prestati kada prestane vrsenje fakticke vlasti na stvari. Prestaje ako propadne stvar, ako nema objekta drzavine. Prestaje usljed napustanja stvari derelikcija. Prestaje ako predmet drzavine bude jednostrano oduzet. Posredna drzavina moze prestati gubitkom neposredne drzavine. Sve prestanke mozemo podijeliti na: apsolutne i relativne. Apsolutnost kada vise nema stvari, kada je doslo do definitivnog oduzimanja drzavine. Relativnost kada drzavinu ne vrsi dosadasnji imalac stvari, ali je vrsi neko trece lice. 22. Zastita drzavine i vrste drzavine: Drzalac ima pravo na zastitu od samovlasnih smetanja drzavine. Drzavinsku zastitu uziva svaki drzalac. Drzavinska zastita proizilazi iz cinjenice da je drzavina spoljna manifestacija najee prava svojine, kao i ostalih prava. -Samovlae je zabranjeno, bez obzira na to kakva je drzavina niko je nema pravo samovlasno smetati cak iako smatra da ima jae pravo na drzavinu. Lice koje drzaocu bez njegove volje oduzme drzavinu ili ga u drzanju uznemirava samovlasno je smetao njegovu drzavinu. -Nije samovlasno smetanje drzavine ako je in oduzimanja ili smetanja dopusten zakonom, odlukom suda ili drugog organa. Dralac ima pravo na sudsku i vansudsku zastitu drzavine. Samopomoc je vansudska zastita drzavine koju u slucaju smetanja drzavine vrsi sam drzalac. Da bi samopomoc bila dozvoljena potrebno je da postoje odredjeni uslovi:

1. Istovremena 2. Srazmjerna sili 3. Opravdana

Dopustenom samopomoci se umjesto drzaoca moze posluziti i pomocnik u drzavini. - Zastita drzavine sudskim putem: Ova vrsta zastite spada u redovan oblik zastite. Drzalac kome je drzavina samovlasno smetana ovlaen je da svoju dravinu titi putem suda. Sud prua zatitu u posebnom hitnom postupku prema posljednjem smetanju drzavine i nastalom smetanju bez obzira na pravo na drzavinu, pravni osnov drzavine, postenje drzaoca, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje drzavine bile u javnom ili opstem interesu. Raspravljanje o tubi za smetanje drzavine ograniie se samo na raspravljanje, dokazivanje injenica posljednjeg stanja drzavine i nastalih smetanja. Rok za ispunjenje duznosti koje su nalozene strankama sud ce odrediti prema okolnostima pojedinog slucaja. Rok za podnosenje zalbe iznosi 15 dana. U izuzetnnim okolnostima, sud moze odluciti da zalba ne zadrzava izvrsenje rjesenja. Tuzilac gubi pravo da u izvrsnom postupku zahtjeva izvrsenje rjesenja kojim se tuzenom po tuzbi zbog smetanja drzavine nalaze izvrsenje odredjene radnje ako nije zahtjevano izvrsenje u roku od 60 dana po proteku roka koji je rjesenjem odredjen za izvrsenje te radnje. - Drzavinske tuzbe:

Njima se pokrece poseban parnicni postupak zbog smetanja drzavine. Cilj ovog postupka je uspostavljanje ranijeg stanja drzavine narusenog oduzimanjem ili uznemiravanjem drzavine. Predvidjene su dvije tuzbe za zastitu drzavine: tuzba zbog uznemiravanja ili smetanja drzavine i tuzba za slucaj oduzimanja drzavine. Ove drzavinske tuzbe mogu se podici u roku od 30 dana (subjektivni rok) i u roku od godinu dana (objektivni rok). -Tuzba zbog oduzimanja drzavine podize se kada je doslo do potpunog onemogucavanja vrsenja fakticke vlasti na stvari. Do oduzimanja drzavine najcesce dolazi kod pokretnih stvari, a rjee kod nepokretnosti, npr. kada se jedno lice useli u tudji stan. -Tuzba zbog uznemiravanja ili smetanja drzavine ima za cilj da otkloni povrede drzavine koje onemogucavaju mirno vrsenje fakticke vlasti na stvari. Uznemiravanje drzavine postoji kada jedno lice ogranicava drzaoca u vrsenju fakticke vlasti, npr. prelazi preko tudjeg zemljista, pricinjava pretjeranu buku susjedima Uznemiravanje ili smetnja postoji najcesce u susjedskim odnosima, ali se moze javiti i u drugim slucajevima. Drzavinskom tuzbom stiti se svaka drzavina. Drzavina i njeno smetanje su osnovne pretpostavke ovih tuzbi, pa je na tuziocu obaveza da to i dokaze. Cilj drzavinskih tuzbi je obnavljanje povrjedjenog faktickog stanja, tako npr. ako je smetanje drzavine izvrseno da onemoguci drzaoca prava stvarne sluzbenosti u rjesenju njegovog prava, sud ce tuzenom naloziti da preduzme radnje kojim ce se vrsenje ovog prava ponovo aktuelizovati. Kod ovih tuzbi zahtjev je kodemnatoran, njim se trazi prestanak smetanja drzavine, otklanjanje stanja prozurokovanog smetanjem i zabrana buduceg smetanja. Kod tuzbe zbog uznemiravanja zahtjev za otklanjanje stanja prouzrokovanog smetanjem sastoji se u trazenju tuzioca da se tuzenom zabrani dalje uznemiravanje, a kod tuzbe zbog oduzimanja da se tuzeni obaveze da vrati oduzetu stvar. - Karakteristike postupka: Osnovna karakteristika jeste u tome da se u njemu raspravljaju samo takticka pitanja. U njemu se utvrdjuje da li je tuzilac bio drzalac stvari koja je oduzeta i da li je tuzilac mirno koristio stvar, odnosno da li ga je tuzeni uznemiravao u tome. Suenje se mora ograniciti na raspravljanje samo posljednjih stanja drzavine i samog ina oduzimanja, odnosno smetanja drzavine. Karakterise se kratkocom i brzinom. Efikasnost u zastiti drzavine ostvaruje se odredjivanjem kratkih rokova za preduzimanje pojedinih parnicnih radnji, kao i za postupanje suda. Da bi se otklonila opasnost protivpravnog raspolaganja na stvari kao i radi sprjecavanja nasilja i nenadoknadive stete sud moze po sluzbenoj duznosti i bez saslusanja stranaka odrediti privremen mjere koje se donose u formi rjesenja. Rjesenjem se meritorno odlucuje o sluzbenom zahtjevu, a to znaci da se tuzenom naredjuje uspostavljanje ranijih stanja, povracaj drzavine ili prestanak smetanja, kao i za ubuduce pod prijetnjom novcane kazne ili preduzimanja drugih mjera. Nalozene radnje duzan je da izvrsi sam tuzeni u percionom roku (rok za dobrovoljno ispunjenje) i on iznosi 15 dana, a ako ih tuzeni ne izvrsi odredjuje se trece lice koje ce izvrsiti tu radnju na teret tuzenika. - Smetanje drzavine: Cin smetanja drzavine moze biti izvrsen fizickom radnjom ili verbalno. Fizicka radnja je najcesce pozitivna.

Verbalna radnja postoji u slucaju ozbiljne neposredne i protivpravne prijetnje. Cin smetanja mora biti izvrsen slucajnim dogadjajem. Smetanje drzavine mora biti neovlaeno i protvpravno. Ovaj uslov je ostvaren ako se smetanje drzavine ne zasniva na drzaocevom pristanku, na zakonskom ovlascenju ili na odluci drzavnog organa. Preduziamnjem akata smetanja drzavine povrjedjuje se jedno fakticko stanje koje je pravno zasticeno. Pojam oduzimanja tumaci se u smislu potpunog ili djelimicnog lisavanja drzavine koje traje duze vrijeme I koje sprjecava drzaoca da vrsi fakticku vlast na stvari, npr. zakljucavanje kapije cime se onemogucuje imaocu prava stvarne sluzbenosti da vrsi svoje pravo. Unistenje stvari ne ulazi u pojam oduzimanja. Oduzimanje drzavine postoji u svim slucajevima potpunog ili djelimicnog lisavanja drzavine protiv izricite ili pretpostavljene volje drzaoca. Pri tome nije od znacaja da li je do oduzimanja drzavine doslo nasilnim ili prevarnim radnjama ili bez koristenja kata sile I prijetnje ili na nacin kod koga drzalac nije bio svjestan u trenutku kada se to dogodilo. Oduzimanje drzavine postoji u svim slucajevima nasilnog ili tajnog lisavanja fakticke stvari bez obzira na cilj koji se time zelio postici. Tuzilac moze ostvariti drzavinsku zastitu nezavisno od toga koliko je dugo trajala njegova mirna drzavina I dozvoljeno je I najkrace vrijeme. (Dodatak sa predavanja): Zastita drzavine moze da se vrsi na dva nacina i to putem samopomoci i sudskom pravnom zastitom. Kad je u pitanju samopomoc, drzavina mora da bude oduzeta i da dodje do smetnje. Da bi doslo do samopomoci, sa napadom mora da bude istovremena zastita. Mora da bude opravdana i mora da bude srazmjerna. Samopomoc, koja je inace protivpravna, zakonom o stvarnim pravima je dopustena da bi se obezbjedio predmet drzavine jer se pretpostavlja da ce se na brz i efikasan nacin uspostaviti prethodno stanje. Opravdana zastita ili samopomoc postoji onda kada je to jedino adekvatno sredstvo u konkretnom slucaju. Sto se tice srazmjernosti, ako neko oduzme predmet drzavine i njeno oduzimanje, po pravilu, prati odredjena upotreba sile, tada i vracanje drzavine moze da bude srazmjerno. Nije moguce, ako je jedno lice oduzelo drzavinu bez upotrebe sile, da drugo lice upotrijebi nesrazmjernu silu da je vrati. Zakonodavac je predvidio da se samopomoc moze vrsiti u rokovima u kojima se moze podici tuzba za zastitu drzavine. To znaci da lice moze i kasnije, odnosno, nakon oduzimanja predmeta drzavine, pribaviti predmet drzavine. Ovlascena lica za vrsenje samopomoci su pored neposrednog drzaoca, i pomocnik u drzavini. Samovlasce je zakonom o stvarnim pravima, a i svim drugim zakonima zabranjeno. Bez obzira kakva je drzavina u pitanju, niko nema pravo da samostalno smeta onoga ko vrsi fakticku vlast na stvari, pa cak i ako smatra da ima jace pravo na drzavini. I lice od koga je drzavina silom pribavljena (potajno; zakonodavac koristi izraz potajno, ali ovdje se radi o prevari) i zloupotrebom povjerenja ne smije samovlasno oduzimati drzavinu nakon proteka roka na zastitu svoje drzavine. Ne smatra se da se radi o samovlasnom oduzimanju drzavine, ukoliko je in oduzimanja ili smetanja drzavine dopusten samim zakonom ili odredbom zakona, ili odlukom suda. Sudska zastita drzavine je predvidjena zakonom o stvarnim pravima. Ova zastita je provizorna, to znaci, trebala bi da bude brza i efikasna, i mora se preduzeti u odredjenim

rokovima, to su rokovi: subjektivni od 30 dana i to je rok od saznanja da je oduzet predmet drzavine, i objektivni rok od godinu dana, a to je od momenta oduzimanja drzavine. Inicijalna radnja kojom se pokrece ovaj postupak jeste tuzba. Sud u ovom postupku je duzan da utvrdi samo odredjene pravno relevantne cinjenice, a to su posljednji mirni drzalac i utvrdjuje se cinjenica smetanja, odnosno oduzimanja. U ovom postupku, postoje peremtorni i dilatorni prigovori. -Peremtorni prigovori su oni koji onemogucuju pravnu zastitu, -Dilatorni su oni koji odlau samo u tom slucaju primjenu pravnu zatite. Ako su licu koje je imalo drzavinu protekli rokovi, ili ako je sudska pravna zastita pruzena licu kome je oduzet predmet drzavine, onda ce to lice morati podici svojinsku tuzbu. Dispozitiv odluke moza da sadrzi dvije pravno relevantne cinjenice: da se zabranjuje svako dalje preduzimanje takvih ili slicnih radnji i da se uspostavi posljednje stanje koje je bilo. Pravo na drzavinsku zastitu smije se isticati i o njemu se moze raspravljati samo u vezi sa prigovorom koji se tice oduzimanja, odnosno smetanja drzavine kad ovo oduzimanje nije bilo samovlasno. - Kako se stiti posredna drzavina u postupku? Posredni drzalac je onaj koji je ovlascen da trazi zastitu prema trecim licima i da zahtjeva predaju predmeta drzavine, ali neposrednom drzaocu, ukoliko neposredni drzalac ne moze ili ne zeli ponovo da preuzme neposrednu drzavinu, koja je bila oduzeta, posredni drzalac, u ovom slucaju, moze zahtjevati predaju stvari. U ovom slucaju, posredni drzalac moze istaci zahtjev za zastitu posredne drzavine od smetanja neposrednog drzaoca, samo u onim situacijama kad se moze raspravljati o smetanju, a da se ne ulazi u pravna pitanja. - Zastita sudrzavine: Svaki sudrzalac ima pravo da trazi zastitu u odnosu na trea lica, a kada je u pitanju odnos izmedju sudrzalaca, sudrzalac ima pravo na sudsku zastitu prema drugom sudrzaocu, u slucaju kada ga je drugi sudrzalac potpuno iskljucio iz drzavine ili ako ga je drugi sudrzalac bitno ogranicio u faktickom koristenju sudrzavine. Sudrzalac nema pravo ili nije ovlascen da trazi zastitu u slucaju smetanja od drugog sudrzaoca u onim slucajevima ako bi odlucivanje o tim pitanjima zahtjevalo raspravljanje o pravu ili o pravnom odnosu. - Zastita nasljednicke drzavine: Svaki zajednicki drzalac je ovlascen da stiti nasljednicku drzavinu koja je presla sa ostavioca na nasljednike. Nasljednici su ovlasceni da stite zajednicku drzavinu od samovlasnog smetanja treceg lica, a kada su u pitanju zajednicki drzaoci, odnosno nasljednici, onda se oni stite prema pravilima o sudravini. Ukoliko nad nasljednickom masom, tj. Naslijedjem upravlja izvrsilac testamenta ili staralac zaostavstine, onda su ova lica ovlascena da traze zastitu drzavine koja je sa ostavioca presla na nasljednika. Ako je pravo sa nasljednika onemoguceno od strane staraoca zaostavstine ili izvrsioca testamenta, onda ova lica imaju pravo da podignu drzavinsku tuzbu prema izvrsiocu testamenta ili staraocu zaostavstine. Ako imamo pravo na drzavinu (npr. sluzbenost prolaza) ovo pravo se moze zastititi nezavisno od samog ishoda drzavinske parnice. 23. Prestanak drzavine: Drzavina prestaje kada prestaje fakticka vlast na stvari. Takodje prestaje i propascu stvari ili kada drzalac izgubi stvar, a nema izgleda da ce vratiti stvar, ili kada drzalac svojom

voljom napusti stvar. Prestaje i ako je drzavinu steklo lice kojem drzalac nije predao stvar u neposrednu drzavinu, pod uslovom da to lice nije njegov pomocnik kao i u slucaju kada mu je drzavina oduzeta, a drzalac u zakonskom roku nije ostvario zastitu svoje drzavine. Drzavina ne prestaje, niti se prekida ukoliko je drzalac privremeno sprijecen da vrsi fakticku vlast na stvari nezavisno od svoje volje. Neprekidnost drzavine se ne pretpostavlja, vec se mora dokazati. 24. Prestanak drzavine prava: Drzavina prava prestaje u slucaju propasti nepokretnosti koja sadrzi pravo ili kada se drzalac odrekao drzavine prava. Drzalac prava ne prestaje samim neizvrsavanjem sadrzaja prava stvarne sluzbenosti, dok njegov drzalac moze izvrsavati drzavinu ako to zeli. Drzavina prava prestaje kada drzalac posluzne nepokretnosti prestane trpiti da se i dalje izvrsava sadrzaj prava sluzbenosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propustati sta je do tada propustao pod uslovom da drzalac prava ne ostvari sudsku zastitu. Drzalac prava stvarne sluzbenosti prestaje sa vrsenjem ove drzavine ako samo nepokretnost prestane da postoji (npr. usljed zemljotresa). 25. Svojina: Svojina je stvarno pravo najpotpunijeg obima. Pravo svojine u sebi sadrzi tri ovlascenja:

1. pravo drzanja, 2. pravo koristenja i 3. pravo raspolaganja.

Svaka svojina podrazumijeva drzavinu, a suprotno se ne podrazumijeva. Pravo svojine pociva na odredjenim principima ili nacelima, a to je princip iskljuivosti i princip elastinosti. -Princip iskljucivosti, titular prava svojine iskljucuje sva treca lica da se koriste njegovim pravom svojine. Sva treca lica su duzna da se uzdrzavaju od aprehenzionih radnji prema stvarima na kojima postoji pravo svojine. -Princip elasticnosti je takav princip koji omoguava titularu prava svojine da pojedina ovlascenja iz prava prenese na treca lica i da nakon toga, kada protekne rok za to koristenje, pravo svojine se vraca u punom obimu. 26. Pravni osnovi za sticanje prava svojine: Pravo svojine se moze steci po razlicitim pravnim osnovima. Pravni osnov znaci nacin na koji se stice pravo svojine. Pravo svojine se moze steci na osnovu pravnog posla i na osnovu odredbe zakona, ili na osnovu sudske odluke, ili na osnovu odluke upravnog organa ili putem nasljedjivanja uz ispunjenje odredjenih uslova. - Sticanje prava svojine na osnovu pravnog posla (iustus titulus), a modus acquirendi je nacin sticanja i za pokretne stvari to je predaja, a za nepokretne upis u katastar nepokretnosti. Pravo svojine moze se steci na osnovu pravnog posla, ali samo u onom obimu u kojem je svojinu imao njegov prethodnik. Ovo je derivatni nacin sticanja prava svojine, odnosno izvedeni nacin sticanja prava svojine. Pravo svojine na osnovu pravnog posla je razlicito i zavisi od toga da li se radi o pravu svojine na pokretnim, odnosno sticanju prava svojine na nepokretnim stvarima. Kada se stice pravo svojine na pokretnim

stvarima dovoljna je saglasnost izjavljenih volja. Nije potreban formalni ugovor, odnosno da bude ugovor zakljucen u pisanoj formi.. Za sticanje svojine na nepokretnostima, neophodno je da ugovor bude zakljucen u pismenoj formi i da potpisi ugovaraca budu ovjereni od strane notara. To ce biti notarski ovjeren pravni posao. Pored pismene forme ugovora, nuzno je da postoji klauzula intabulandi, a to je izjava prethodnika da je saglasan sa cinjenicom da se njegov nasljednik upise u katastar nepokretnosti. Posto se pravo svojine na nepokretnostima stice po principu prioriteta (vrijeme se racuna astronomski; na sate, minute i sekunde) vrlo je bitno ko ce prvi biti upisan u katastar nepokretnosti. Stoga, postoje tri vrste upisa u katastar nepokretnosti:

- uknjiba - predbiljeba - zabiljeba

Uknjizba ili uknjizenje je definitivno sticanje ili gubitaka prava svojine. Ona se ostvaruje tek kada prethodnik da izjavu da predje pravo svojine na sukcesora. Klauzua iutabulandi se moze dati na dva razlicita nacina:

1. da se ona da u ugovoru o samom prenosu prava svojine 2. kada je predmet posebnog ugovora davanje saglasnostio prenosu prava svojine

Ukoliko prenosilac prava nece da da izjavu, jedina mogucnost je da se pokrene parnicni postupak i da sud u postupku naredi da se da izjava. Sud moze narediti, a prenosilac ne mora da da izjavu, pa onda vazi fikcija da je izjava, odnosno klauzula iutabulandi data kada je odluka postala pravosnazna. Pored uknjizenja kao definitivnog upisa, moze postojati isknjizenje. Predbiljezba posto se pravo svojine stice po principu prioriteta, ukoliko nisu ispunjene sve pretpostavke za uknjizenje, titular prava moze traziti predbiljezbu. Predbiljezba je uslovan nacin sticanja prava svojine. Ukoliko predbiljezba bude opravdana, onda se kao dan sticanja prava svojine uzima dan kada je izvrsena predbiljezba. Predbiljezba se mora opravdati u roku od 90 dana (odredba po zakonu o katastru). Ona je nuzna zato sto je jedno lice prodalo jednu nepokretnost vecem broju lica i onda sva ta lica traze da budu upisana, ali nijedno lice nema potpune isprave da bi bio upisan. Npr. jedno nema ugovor u pisanoj formi, drugo nema klauzulu iutabulandi, stoga se lica koja apliciraju za upis uslovno upisuju, vrse predbiljezbu prava i cekaju da pribave ispravu koja im nedostaje. Ako ne uspiju u roku od 90 dana da pribave ispravu smatrace se kao da uopste nije bilo predbiljezbe. Zabiljezba nije preduslov za uknjizbu, nego putem zabiljezbe se zabiljezavaju odredjene pravno relevantne cinjenice. Putem zabiljezbe se zabiljezavaju cinjenice koje se ticu vlasnika nepokretnosti i cinjenice koje se ticu same nepokretnosti. Npr. injenica koja se tie same nepokretnosti jeste da je konstituisana hipoteka; da na nekretnini postoji plodouzivanje... injenica koja se tice vlasnika: maloljetsvo, ogranicena poslovna sposobnost... - Visestruko otudjenje nepokretnosti. Vlasnik nekretnine moze sa vise lica zakljuciti ugovor o prenosu prava svojine na nepokretnosti. U tom slucaju, vaze posebna pravila o tome ko ce steci pravo svojine na toj nekretnini. Pravilo je da ce pravo svojine steci lice koje je prvo podnijelo zahtjev za

upis u katastar nepokretnosti pod uslovom da su ispunjene ostale pretpostavke. Ukoliko su ispunjene zakonske pretpostavke za upis u katastar nepokretnosti, a lice je nesavjesno (znalo je i moralo je da zna da je titular prava svojine zakljucio ugovor sa vise lica) ono nece moci steci pravo svojine. Ukoliko je jedno od vise lica koje je sa vlasnikom zakljucilo pravni posao radi prenosa prava svojine podnijelo zahtjev za upis i izvrsen je upis, a pri tome je bilo nesavjesno, ostala lica imaju pravo da u prekluzivnom roku od tri godine zatraze ili podignu brisovnu tuzbu radi brisanja tog lica iz katastra nepokretnosti kao vlasnika stvari. Takodje, ova lica kada podignu ovu tuzbu imaju pravo da traze zabiljezbu spora u katastru nepokretnosti. Ukoliko nijedno lice nije podnijelo zahtjev za upis, a zakljucen je ugovor sa vise lica, onda se postavlja pitanje ko ima jae pravo na upis. Najjae je pravo lica koje je uvedeno u neposrednu drzavinu, a potom koje je zakljuilo pravni posao. - Upis u katastar nepokretnosti obezbjedjuje pravo na povjerenje; odnosno upis djeluje na povjerenje, tj. smatra se da ono sto je upisano u katastar nepokretnosti je istinito. Ukoliko jedno lice u dobroj vjeri stekne pravo svojine smatrace se da je postao vlasnik nekretnine. Ukoliko su treca lica imala neka prava na nepokretnosti, kao sto su tereti, a nisu ta lica, tj. tereti upisani smatrace se da je sticalac stekao pravo svojine bez ogranicenja. Ukoliko postoje odredjeni nedostaci, odnosno ukoliko je u zemljisnoj knjizi nesto upisano, onda lice koje trazi da bude upisano mora prije da trazi brisanje odredjenih cinjenica, pod uslovom da ima dokaze da su nepravilno i nezakonito odredjene cinjenice upisane. Ovo lice koje zeli da se upise moze u roku od tri godine da zahtjeva brisanje tih cinjenica iz katastra nepokretnosti. - Sticanje prava svojine na pokretnim stvarima putem sudske odluke: Lice koje zeli da stekne svojinu mora podici tuzbu i u sudskom postupku se mora utvrditi da je pravo svojine tuzenog prestalo da postoji. Nakon pravnosnanosti i izvrnosti sudske odluke vre se odgovarajui upisi u katastar nepokretnosti. - Sticanje prava svojine na pokretnim stvarima na osnovu odredbe zakona: Da bi se svojina stekla moraju biti ispunjene odredjene pretpostavke. Kada se svojina stie na osnovu odredbe zakona tada prestaju sva prava trecih lica na odnosnoj stvari. Svojina na pokretnim stvarima na osnovu odredbe zakona stice se na osnovu spajanja ili mjesanja stvaranjem nove stvari, sticanjem od nevlasnika, putem odrzaja... - Stvaranje nove stvari. Nova stvar se stice kada jedno lice svojim radom od tudjeg materijala napravi novu stvar i u ovom slucaju pravo svojine pripada licu cija je vrijednost ulozenog rada ili vrijednost materijala veca. Ako je vrijednost materijala veca od vrijednosti ulozenog rada onda ce svojina pripadati titularu ciji je materijal upotrebljen i obrnuto. Ukoliko je vrijednost izjednacena onda se na stvari stice susvojina. 27. Sticanje od nevlasnika: Univerzalno rimsko praviko je Nemo plus iuris ad alium transffere potest, quam ipse habet. Od ovog pravila postoji izuzetak. To ce se desiti kod sticanja svojine od nevlasnika. Medjutim, samo se svojina na pokretnoj stvari moze steci od nevlasnika.

Nepokretnu stvar nije moguce steci od nevlasnika jer to brani katastar nepokretnosti. Druga pretpostavka je da se radi o teretnom pravnom poslu. Dobrocini pravni posao, tj. ugovor o poklonu ne moze biti pravni osnov za sticanje prava svojine. Sljedeci uslov je da je sticalac stekao pokretne stvari. Svojina ce se steci od nevlasnika pod ovim uslovima u trenutku sticanja samostalne drzavine ako mu je stvar predata u neposrednu drzavinu ili se stvar kod ovog lica nalazi po nekom drugom pravnom osnovu. Ukoliko nije izvrsena predaja stvari, nego je postignuta saglasnost onda ce se uzeti ili smatrati da je svojina kod nevlasnika stecena tek u momentu predaje stvari. Svojina od nevlasnika se ne moe stei ako je stvar ukradena ili izgubljena. Ova pretpostavka ne vai u slucaju ako je zagubljena stvar novac ili hartija od vrijednosti na donosioca, ili je stvar prodata na prinudnoj javnoj licitaciji. - Opsti uslovi za sticanje prava svojine od nevlasnika: 1. Da se radi o pokretnoj stvari. Svojina od nevlasnika se ne moze dobiti na nepokretnoj stvari jer se smatra da je nekretnina upisana u javni registar, pa ne moze lice koje je steklo svojinu dokazati da je steklo u dobroj vjeri. 2. Da je samostalna drzavina stecena u dobroj vjeri. Smatra se da dobra vjera postoji ako lice koje stice samostalnu drzavinu nije znalo, niti je moglo da zna da stvar stice od nevlasnika. 3. Da je samostalna drzavina pribavljena teretnim pravnim poslom. 4. Da je stecena samostalna drzavina. Ukoliko su ispunjena ova cetiri uslova, potrebno je da bude ispunjen jedan od dva posebna uslova, a to je da je otudjilac prodao stvar u okviru svog redovonog poslovanja ili da je stvar prodata na prinudnoj pravnoj prodaji. - Kad je svojina stecena od nevlasnika? Smatra se da je pribavilac stekao svojinu od nevlasnika u trenutku sticanja samostalne drzavine. Ukoliko je pribaviocu stvar predata u neposrednu drzavinu (po nekom drugom pravnom osnovu; posluzi), a ako se vec od ranije stvar nalazi kod pribavioca, on ce sam steci pravo svojine u trenutku davanja izjave volje da je zakljucen pravni teretni posao. Prava treih lica koja su postojala ili teretila pokretnu stvar prestaju sticanjem svojine od nevlasnika. Ne prestaju samo prava trecih lica za koje je pribavilac znao ili morao da zna da to pravo postoji. Izuzetno, svojina od nevlasnika se ne moze steci bez obzira sto su svi ovi uslovi ukoliko je vlasniku stvar bila ukradena ili je vlasnik stvar izgubio, odnosno zagubio. Pod ovim uslovom ne moze se vlasnik pozvati ako je ukraden novac, hartije od vrijednosti na donosioca ili se radi o javnoj licitaciji. Izuzetno, kada se radi o sticanju svojine od nevlasnika nece se ugasiti pravo trecih lica ako je pribavilac znao ili ako je zalozno pravo upisano u javni registar. 28. Sticanje plodova odvajanjem: Jedan od nacina sticanja prava svojine se sastoji u sticanju plodova odvajanjem. Osnovno pravilo je da plodovi i sve sto se odvoji od plodonosne stvari pripada vlasniku stvari. Medjutim, ako jedno lice drzi stvar po odredjenom pravnom osnovu, ukoliko se od stvari odvoje odredjeni plodovi ili dijelovi stvari koji imaju samostalnu egzistenciju, smatra se da ce ti plodovi, tj. djelovi pripasti samostalnom drzaocu te stvari.

Ukoliko neko lice drzi stvar od koje su se odvojili plodovi, ali stvar drzi na osnovu ogranicenog prava svojine, odvajanjem ce steci pravo svojine na plodovima da je bio posten drzalac. Posteni drzalac je onaj koji zna da drzi odredjenu stvar po nekom uzem pravu od prava svojine. Ukoliko u periodu dok postoji pravni odnos izmedju drzaoca, odnosno lica sa ogranicenim pravom svojine i vlasnika, vlasnik zakljuci pravni posao i prenese pravo svojine trecem licu, lice koje ima ograniceno pravo svojine nece steci plodove. 29. Sticanje prava svojine spajanjem ili mjesanjem: Ukoliko se stvari pomjesaju pod uslovom da pripadaju razlicitim vlasnicima tako da se ne mogu odvojiti jedna od druge bez znatne stete ili nesrazmjernih troskova postoji susvojina na novonastaloj stvari i to u onom odnosu kolika je srazmjerna vrijednost spojene stvari. Susvojina je neprirodni odnos za vise lica. Susvojina je pravo svojine gdje vlasnici teze da steknu samostalno pravo svojine na odredjenoj stvari, pod odredjenim uslovima. Ukoliko je neko od lica cije su stvari pomijesane ili spojene bio nesavjestan, savjestan vlasnik moze zahtjevati da mu stvar pripadne u svojinu i on to moze zahtjevati u roku od jedne godine. Medjutim, nesavjesnom licu pripada naknada trzisne vrijednosti stvari. Savjesno lice moze traziti da stvar pripadne nesavjesnom licu. U ovom slucaju uvijek se tezi da se uspostavi pravni odnos gdje ce jedno lice moci da uziva nesmetano u pravu svojine. Ako je jedno lice vlasnik stvari koja ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu stvar, osnovno je pravilo da vlasnik postaje lice cija je vrijednost ulozene stvari znatno veca, a i za neznatnu vrijednost se ostvaruje pravo na naknadu. Ukoliko se ovo pravo ne bi ostvarivalo doslo bi do toga da je drugo lice pravno neosnovano obogaceno. Pravo na naknadu se moze ostvariti u roku od godinu dana kada je doslo do spajanja i mjesanja stvari. 30. Odrzaj (usucapio) : Svojina se moze steci pod odredjenim uslovima i na osnovu odrzaja. Postoje odredjena pravila za sticanje svojine na pokretnim stvarima redovnim odrzajem i na pokretnim stvarima vandrednim odrzajem. Sticanje svojine putem redovnog odrzaja je tezi oblik da se svojina stekne jer treba ispuniti vise uslova da bi se svojina stekla na osnovu pavila putem redovnog odrzaja.

1. uslov je da drzalac ima zakonitu drzavinu (da postoji punovazan pravni osnov za sticanje drzavine)

2. uslov je da drzalac ima svojinsku drzavinu (da drzalac drzi stvar kao da ima pravo svojine na toj stvari. Da bi se svojine stekla putem odrzaja na pokretnoj stvari predmet drzavine ne smije biti oduzet silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja)

3. uslov je da je drzalac savjestan (savjesnost postoji kada lice nije znalo, niti je moglo da zna da stvar ne drzi kao vlasnik. Savjesnost mora postojati u toku sveg vremena dok se drzi stvar. Ako se u toku odrzaja podigne tuzba za vracanje predmeta koji postoji u drzavini onda ce savjesno lice postati nesavjesno i gubi jedan od uslova za sticanje svojine)

4. uslov je da je proteklo vrijeme od 3 godine ( to je rok koji mora neprekidno da traje i moze da dodje do promjene lica koja drze odredjenu stvar, a da se rok odrzi (sukcesija))

Suprotno od odrzaja zastara. Kod odrzaja, fakti se podvode pod pravo, a kod zastarjelosti pravo na pravnu zastitu se gubi usljed nevrsenja. 31. Vandredni odrzaj : Posto se kod vandrednog odrzaja trazi manje uslova nego kao kod redovnog odrzaja, odnosno ovo je manje kvalifikovana drzavina, logicno je da treba da protekne vise vremena da bi se pravo svojine steklo putem vandrednog odrzaja. Naime, potrebno je da protekne 6 godina od momenta kada je drzalac usao u drzavinu stvari i mora da postoji savjesna drzavina. Savjesnost drzavine takodje mora postojati u svem vreme trajanja, od ulaska u neposrednu drzavinu do isteka roka od 6 godina zbog toga sto je ovo jedini uslov pored proteka vremena za sticanje svojine povodom vandrednog odrzaja. 32. Prirastanje na glavnoj stvari: To je jedan od nacina sticanja svojine na pokretnoj stvari. To je originarni nacin. A kada jedno lice ulozi trud ili sredstva, a time ne nastane nova stvar, vec ta stvar priraste glavnoj stvari, doci ce do sticanja prava svojine na osnovu pravila o prirastanju glavnoj stvari. U ovom slucaju, vlasnik glavne stvari postaje i vlasnik dijela stvari koji je prirastao glavnoj stvari, ali samo pod uslovom da se taj pripadak (ono sto je priraslo) ne moze odvojiti bez nesrazmjerno velikih troskova da bi se uspostavilo ranije stanje. U ovom slucaju, lice koje je ulozilo trud i stvorilo taj pripadak ima pravo na naknadu trzisne vrijednosti te stvari. 33. Prisvajanje pokretne stvari na kojoj ne postoji pravo svojine: U Rimskom pravu poznato kao okupacija. Na pokretnoj stvari koju niko nema u svojini steci ce pravo svojine ono lice koje stvar uzme u neposrednu drzavinu. Da bi lice steklo pravo svojine na nicijoj stvari mora imati samostalnu drzavinu na stvari. Ako je zasnovana sudrzavina nece doci do sticanja prava svojine prisvajanjem. Najcesce se stice pravo svojine prisvajanjem na derelinkviranim (napustenim) stvarima. Nema mnogo stvari na kojima se stice pravo svojine putem prisvajanja. Ako se na nicijoj stvari moze zasnovati pravo svojine uz dozvolu nadleznog organa onda ce pravo svojine na toj stvari steci ono lice koje uz trazene uslove ima tu (posebnu) dozvolu. 34. Izrada nove stvari: Ako jedno lice od svoga materijala i svojim radom izradi novu stvar svojina nije sporna jer ce to lice steci pravo svojine na toj stvari. Medjutim, ako jedno lice svojim radom od tudjeg materijala napravi novu stvar vlasnik nove stvari bice lice koje je vlasnik materijala.

Ukoliko je jedno lice savjesno, pa svojim radom od tudjeg materijala izradi novu stvar ono ce steci pravo svojine na toj stvari, ali pod uslovom da je vrijednost ulozenog rada bila veca od materijala. Izuzetno, ako je vrijednost materijala i vrijednosti rada priblizno ista zasniva se susvojina na toj stvari. 35. Nalaz izgubljene stvari: Izgubljena stvar je ona stvar za koju vlasnik ne zna gdje se nalazi, odnosno on ju je izgubio ili zagubio, ili mu je stvar ukradena. Kada je vlasnik stvar izgubio ili zagubio, ili mu je stvar ukradena, on je i dalje titular prava svojine i u ovom slucaju lice koje je pronaslo takvu stvar duzno je vratiti. Da bi jedno lice vratilo stvar moraju biti ispunjeni odredjeni uslovi. Naime, ako nalazac pronadje stvar on je duzan bez odlaganja, najblizoj policijskoj stanici predati stvar, ili nadleznom organu, a ukoliko je stvar pronadjena u javno prevozu onda se stvar moze predati upravi, odnosno licu koje organizuje taj prevoz. Jedino se ne mora predati stvar neznatne vrijednosti. Ako se nadje stvar koja ili kojoj postoje odredjeni elementi ili identifikacioni znaci, onda se stvar predaje direktno vlasniku. Ukoliko se ne zna vlasnik stvari, onda je nadlezni organ duzan da nadjenu stvar primi u polok (depozit) da bi stvar cuvao i da bi preduzeo sve mjere koje su neophodne da bi se stvar sacuvala. Ukoliko nadlezni organ nema odgovarajuce prostorije za cuvanje stvari on ce stvar smjestiti u prostorije koje su podobne za cuvanje takve stvari. Stvar se cuva na trosak i teret vlasnika stvari. Ako se radi o stvari koja je sklona kvarenju i nije moguce njeno cuvanje onda se takva stvar prodaje na javnoj licitaciji i novcana protuvrijednost stvari koja se dobije za tu stvar kada se oduzmu troskovi cuva se u sudskom depozitu dok se ne pojavi vlasnik. Ukoliko se pojavi vlasnik ili lice koje tvrdi da je vlasnik stvar ce se predati tom licu, ali da bi vlasnik saznao da je stvar pronadjena, mora se objaviti oglas u kome ce se navesti svi elementi stvari na osnovu kojih se moze utvrditi identifikacija stvari. Ako se na oglas javi vise lica onda ta lica moraju dokazati kome pripada pravo svojine. Ako ne mogu to dokazati onda ce se voditi parnicni postupak da bi se dokazivalo pravo svojine na odredjenoj stvari. Nalazacu pripada i pravo na naknadu. Naravno, pravo na naknadu nema lice koje je pokusalo da prisvoji stvar, a ako je vise lica polaze pravo na naknadu pravilo je da je nalazac ono lice koje je prvo uzelo stvar. Nalazac ima pravo na naknadu u visini od 10% od izgubljene stvari. Ukoliko je taj iznos predstavljao nesrazmjernu korist za vlasnika izgubljene stvari on moze traziti da se odredi pravican iznos naknade. 36. Predaja stvari nalazacu: Ukoliko se vlasnik stvari ne javi u roku od 1 godine od objavljivanja, ili se pojavi lice ali ne dokaze da ima pravo na stvari, ili to lice odbaci da primi stvar, tada ce se izgubljena stvar ( ili novac ) predati u neposrednu drzavinu nalazacu. Predajom ovih stvari nalazac ne stice pravo svojine vec pravo drzavine. Ako se nakon predaje stvari u drzavinu pojavi vlasnik stvari ili lice koje je izgubilo stvar, nalazac mu mora vratiti stvar, ali se predhodno nalazacu moraju platiti nuzni troskovi i naknada ( 10% ). Stvar moze izgubiti i lice koje je imalo neko drugo pravo na toj stvari.

38: Nalaz skrivenog blaga: ZSP (zakon o stvarnim pravima) prvi put regulise nalaz skrivenog blaga, odnosno zakonom su predvidjena pravila koja nisu bila prije u OS (osnovnim svojinsko pravnim odnosima). Pod blagom se podrazumjevaju razne dragocjenosti, novac, kao i druge stvari koje su dugo vremena bile sakrivene tako da se ne moze utvrditi ko je njihov vlasnik. Ukoliko jedno lice pronadje blago, on je duzak da kao nalazac uzme u drzavinu to blago(da ga zadrzi) pod uslovom da se utvrdi da ne postoji vlasnik. Ako se ustanovi ko je vlasnik blaga, blago ce se predati u svojinu tom licu. Medjutim, ukoliko se ustanovi da se ne zna vlasnik, onda ce to blago postati svojina jedinice lokalne samouprave, na cijoj teritoriji je i pronadjeno. Nalazak ne smije da sakrije da je pronasao blago, vec mora odmah da obavjesti nadlezni organ. Pri tome je duzan da preduzme sve mjere radi zastite blaga. Ovde se pojavljuju 2 lica koja imaju pravo na naknadu: lice koje je pronaslo blago i lice koje je vlasnik nekretnine gdje se blago naslo; Nalazac i vlasnik imaju pravo na 10% od ukupne vrijednosti. To je minimum, ne moze biti manje, ali ne moze ni biti vece od vrijednosti blaga. Zakonodavac govori o primjerenoj naknadi. U svakom konkretnom slucaju sud ce utvrditi koliki je taj primjeren iznos. Nalazacu pripada i pravo na nuzne troskove. Npr, ako nema gdje da skloni blago, bice najbolje da se skloni u sudski depozit. On se mora platiti pa bi to bili nuzni troskovi. Kada se utvrdi vrijednost nagrade, jedna polovina pripada vlasniku nekretnine, a druga nalazacu. S tim da lice koje je pokusalo da prisvoji blago sebi, nema pravo na naknadu. Ukoliko se ne pojavi vlasnik skrivenog blaga, onda blago pripada jedinici lokalne samouprave. A posto je ona vlasnik, ona mora da isplati te naknade. Ukoliko jedinca lokalne samouprae nije spremna da isplati naknadu, tada se moze odreci prava na naknadu i predati blago nalazacu i vlasniku nekretnine u sudrzavinu. I kada se preda ovim licima u sudrzavinu, steci ce se svojina na osnovu pravila o nadjenoj stvari. Ukoliko se blago pronadje u zemljistu na kome postoji pravo gradjenja, onda ce se i na ova lica primjenjivati pravila o nalazu blaga( nosilac prava gradjenja ima sa vlasnikom blaga onih 10%). 39. Sticanje svojine: Kada je u pitanju sticanje svojine na nekretninama, tada se svojina stice upisom u katastar nepokretnosti. Svojina na nepokretnostima se moze steci na razlicite nacine: Kada imamo sticanje na osnovu odredbe zakona, onda se moze steci putem odrzaja, putem gradjenja na tudjem zemljistu, gradjenjem tudjim materijalom, dogradnjom, nadzidjivanjem, preuredjivanjem i ulaganjem, prekoracenjem medje gradjenjem, prirastajem zemljista i sijanjem i sadjenjem. 40. Odrzaj: Odrzaj je izuzetan nacin sticanja prava svojine nad nepokretnostima, kada fakticku situaciju treba podvesti pod pravnu normu. Svojina na nepokretnostima moze se steci na osnovu pravila o redovnom odrzaju i pravilima o vanrednom odrzaju.

Ukoliko se radi o sticanju putem redovnog odrzaja, uslovi su stroziji: 1. Drzalac mora biti samostalan. Sudrzalac ne moze steci to pravo putem odrzaja; 2. Drzavina mora biti zakonita, znaci da postoji punovazan pravni osnov za sticanje drzavine; 3. Drzavina mora biti savjesna, odnosno da jedno lice ne zna niti je moglo znati da ne drzi stvar kao vlasnik; 4.Odredjeni protek vremena, a to je 10 godina kada je u pitanju redovni odrzaj; Kod odrzaja vrlo je bitan pocetak i kraj roka. Prvi dan roka pocinje od onoga dana kada je drzalac stupio u samostalnu drzavinu, a istice poslednji dan koji je potreban za odrzaj. Za ovaj rok vrlo je bitno da se u rok racuna i drzanje auktora, odnosno predhodnika. Kada je u pitanju prekid i zastoj odrzaja, pravila su potpuno ista kao i prekid zastarjelosti. Ako je doslo do promjene licnosti, a promjena je izazvana smrcu ostavioca, smatra se da je nasljednik savjestan drzalac od trenutka ostvarenja nasljedja, a smatrace se nesavjesnim ukoliko lica koja to tvrde to i dokazu. Vanredni odrzaj: Svojina na nekretninama moze se steci i putem vanrednog odrzaja. Posto je to manje kvalifikovana drzavina, onda rok mora biti duzi da bi jedno lice steklo svojinu putem odrzaja. Uslovi za vanredni odrzaj su savjesnost i protek roka od 20 godina. Savjesnost mora da postoji u toku citavog vremenskog perioda, ne samo na pocetku, a kada je u pitanju vrijeme od 20 godina dolaze u obzir pravila o akcesiji. Jos jedan uslov je da je drzalac samostalan, da se radi o samostalnoj drzavini. Akcesija ili priracunavanje vremena potrebnog za odrzaj znaci da promjena u licnosti uzukapijenta ne izaziva prekid roka. Ako su obje drzavine, I predhodnikova I sljedbenikova jednake po kvalitetu, vrijeme prethodnika se uracunava I to u jednostrukom iznosu, tako da je rok isti kao da do promjene uzukapijenta nije ni doslo. Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima ne sadrzi odredbu o tome da li se priracunavanje vrsi I kada se sleduju drzavine razlicite po kvalitetu, tako da je jedna podobna za redovni, a druga za vandredni odrzaj. Ako su drzavine jednake po stepenu kvalifikovanosti (obje pogodne za redovni ili obje pogodne za vandredni odrzaj), priracunavanje se vrsi prostim sabiranjem vremena prethodnika I sljedbenika, jer je u pitanju ista vrsta odrzaja I ista duzina zakonskog roka. Ovaj postupak je neprimjenljiv ako su drzavine razlicite po stepenu kvalifikovanosti jer su zakonski rokovi za redovan I vandredan odrzaj razlicite duzine. Zato se umjesto prostog sabiranja, uracunavanje ovdje mora vrsiti srazmjerno duzini zakonskih rokova za redovni I vandredni odrzaj. 41. Gradjenje na tudjem zemljistu:

ZSP proklamovao je nacelo nedjeljivosti prava svojine, i vazi osnovno pravilo superficies solo cedit- sve sto je na zemlji pripada vlasniku zemlje. Ali postoji izuzetak od ovog pravila, kao sto je gradjenje na tudjem zemljistu. Moze se desiti da jedno lice bude vlasnik zemljista, a drugo lice vlasnik zgrade. Osnovno pravilo je da zgrada koju neko lice sagradi na tudjem zemljistu pripada vlasniku zemljista. Vlasnik zemljista ima pravo da zahtjeva da mu se preda u drzavinu njegovo zemljiste sa zgradom, a graditelj ima pravo na naknadu po pravilima o obligacionim pravima. Ukoliko je graditelj nesavjestan, pravila su drugacija. Postoje dvije mogucnosti: Prva je da vlasnik zemljista moze zahtjevati da nesavjestan graditelj uspostavi predjasnje stanje(da porusi zgradu) i da mu vrati zemljiste u onom stanjukakvo je bilo prije gradjenja. U ovom slucaju vlasnik zemljista ima pravo i na naknadu stete po obligacionom zakonu. Druga mogucnost koja stoji na raspolaganju vlasniku zemljista jeste da vlasnik ima pravo da zahtjeva od graditelja da mu otkupi zemljiste po trzisnoj cijeni. I u ovome slucaju vlasnik zemljista ima pravo na naknadu stete na osnovu opstih pravila o obligacionim pravima. ( jer je vlasnik savjestan a graditelj nesavjestan) Vlasnik zemljista je nesavjestan, a graditelj savjestan: Ukoliko je vlasnik zemljista znao i morao je da zna da drugo lice gradi na njegovom zemljistu, tada graditelju pripada zgrada sa zemljistem, i to mu pripada onaj dio zemljista koji je potreban za upotrebu zgrade, a vlasniku zemljista pripada pravo da zahtjeva naknadu za zemljiste, i to je trzisna vrijednost zemljista prije gradjenja(jer je poslije gradjenja vrijednost mnogo veca). Dakle vlasnik je ovde znao za gradjenje a nije se suprostavio. Ukoliko graditelj nije bio savjestan, a nije ni vlasnik, tada zgrada pripada vlasniku zemljista. Medjutim, u ovoj situaciji vlasnik zemljista nema pravo da trazi uspostavljanje predjasnjeg stanja, jer su oba nesavjesna. Zakonodavac nije predvidio situaciju ako su oba lica savjesna. U ovom slucaju sudska praksa je ta koja mora da stvori pravila o posljedicama koje nastupaju. 42. Sticanje prava svojine gradjenjem tudjim materijalom: Ova situacija je znatno drugacija od prethodne. Vlasnik zemljista svojim radom, a tudjim materijalom izgradi zgradu, ili u nepokretnost ugradi tudju stvar, tako da se ta stvar ne bi mogla odvojiti bez unistenja, pravilo je da se svojina nepokretnosti proteze na izgradjenu (ili ugradjenu) stvar. Pravo na naknadu vlasnika ulozenog materijala se uredjuje prema pravilima obligacionog prava. 43. Nadogradnja, nadzidjivanje, preuredjenje, adaptacija: Ukoliko jedno lice dogradi ili nadogradi, odnosno izvrsi adoptaciju zgrade ili prostorija koje su u suvlasnistvu ili zajednickoj svojini. Tada se ne moze steci svojina ukoliko vlasnik ove stvari na kojoj je to izvrseno nije drugacije odredio. Ali lice koje je dogradilo

(ili nadogradilo) zgradu ili prostoriju, ili izvrsilo adoptaciju, ima pravo na naknadu na osnovu pravila o obligacionim pravima. 44. Prekoracenje medje gradjenjem: Usljed gradnje jednog objekta, vlasnik zgrade ili jednog objekta moze prekoraciti medju i uci u svojinu drugog vlasnika. U ovom slucaju na prekoracenom dijelu zemljista i zgrade steci ce pravo svojine pod uslovom da je lice koje je gradilo bilo savjesno. Ukoliko je graditelj bio nesavjestan (to jeste znao je i morao je da zna da je prekoracio medju), odnosno ako se vlasnik zemljista koje je zahvaceno gradnjom odmah usprotivio, u ovom slucaju vlasnik zemljista ima pravo da trazi uspostavljanje predjasnjeg stanja i naknadu stete, a moze i da zahtjeva od graditelja da otkupi taj dio zemljista uz trzisnu vrijednost. 45. Sijanje i sadjenje: Ukoliko neko lice posije, odnosno posadi na tudjem zemljistu odredjene biljke, i pri tome te biljke puste korijene, pravilo je da pripadaju vlasniku zemljista. 46. Prirastaj zemljista: Putem prirastaja zemljista jedno lice moze da stekne pravo svojine. Ukoliko nastane ostrvo u sredini vodotoka, pod uslovom da to ostrvo nije javno dobro(da nije u drzavnoj vlasti) to ostrvo pravno prirasta zemljistima koja leze duz ostrva na obje obale po duzini zemljista, a u sirinu do polovine vodotoka. Ako je ostrvo koje je nastalo na jednoj polovini votoka, onda ce prirasti vlasnistvu zemljista koje je na toj strani. Ukoliko ostrvo nastane presusivanjem vode, diobom vode na vise rukavaca, onda se ne primjenjuju pravila o prirastaju. Ukoliko dodje do plavljenja, pa voda otrgne dio zemljista i odnese na drugu parcelu, vlasnik otrgnutog zemljista ima pravo u roku od 1 godine da vrati taj komad zemljista. Protekne li taj rok. A vlasnik zemljista ne vrati otrgnuti dio, on ce postati svojina vlasnika kome je priraslo to zemljiste. Postoje 3 oblika prava svojine: susvojina, zajednicka svojina i etazna svojina. 47. Susvojina: Susvojina je svojina vise lica na jednoj stvari ali tako da su dijelovi odredjeni idealno, odnosno da je svojina podjeljena tako da svako lice ima udio u svojini, to jeste u vlasnistvu. Dijelovi kod susvojine su idealno odredjeni. Susvojina je u svakom dijelu stvari, srazmjerno sa ulogom. Suvlasnicki dijelovi su po pravilu odredjeni, a ukoliko nisu odredjeni, onda se pretpostavlja da oni jednaki. Kada

imamo stvar koja se nalazi u susvojini, postavlja se pitanje na koji nacin suvlasnici drze stvar, koriste je i raspolazu njome. Sto se tice drzanja, suvlasnik kao vlasnik idealnog dijela stvari ima ovlascenja koja pripadaju vlasniku, ali s obzirom na velicinu idealnog dijela( npr ako imate vlast na torbi, ponasate se kao vlasnik samo jedne polovine). Kada je u pitanju koriscenje, suvlasnik moze da koristi stvar srazmjerno svom idealnom dijelu, a da pri tome ne povredjuje prava ostalih suvlasnika. Ukoliko suvlasnik odluci da raspolaze sa svojim suvlasnickim dijelom, on moze da otudji svoj dio a da ostali suvlasnici nisu saglasni. Protivili se ili ne, on moze da otudji svoj dio- ne treba pitati suvlasnike. Po novom zakonu suvlasnici nemaju pravo prece kupovine, odnosno suvlasnik moze svoje pravo svojine da ponudi trecem licu i pri tome ne mora da ponudi prvo suvlasnika. Ukoliko imamo susvojinu, neminovno ce doci do sudrzavine stvari, tako da vise lica imaju pravo na sudrzavinu stvari. Ali posto sudrzavina izaziva odredjene probleme, suvlasnici se mogu dogovoriti da oni imaju drzavinu stvari s obzirom na njihov suvlasnicki dio. Ova drzavina (samostalna) omogucuje lakse koriscenje i upotrebu stvari koja se nalazi u susvojini. Ukoliko se suvlasnici dogovore oko nacina koriscenja suvlasnickog dijela, moraju imati odluku u pismenoj formi, i ova odluka spada u poslove redovnog upravljanja. Kada su u pitanju plodovi koje stvar daje (a koja je u susvojini) oni se dijele srazmjerno sa suvlasnickim dijelovima. Ista su pravila ukoliko se radi o naknadi troskova koji su neophodni za odrzavanje stvari. Ako je nekretnina u susvojini, onda svaki suvlasnik moze da zahtjeva da se na njegovom dijelu konstituise samostalna svojina, i to se zove etazna svojina. Zakon o stvarnim pravima dopusta da se konstituise etazna svojina na dijelu koji je bio u susvojini. Sa stvari koja je u susvojini, ovi suvlasnici mogu zajednicki da upravljaju. Ukoliko neki od suvlasnika preduzme odredjeni posao bez saglasnosti ostalih suvlasnika, na njega ce se primjenjivati pravila o poslovodstvu bez naloga. Ukoliko se suvlasnici dogovore da jedno lice upravlja sa stvari, onda oni mogu imenovati upravnika, i imenuju ga putem sporazuma. Ukoliko suvlasnici ne mogu da postignu sporazum o imenovanju upravnika, suvlasnici mogu zahtjevati da sud u vanparnicnom postupku odluci o licnosti upravnika. Suvlasnici, odnosno upravnik, mogu preduzimati poslove iz nadleznosti redovnog upravljanja i poslove iz nadleznosti vanrednog upravljanja. Kada su u pitanju poslovi redovnog upravljanja, potrebna je saglasnost suvlasnika ciji dijelovi cine vise od jedne polovine suvlasnickog dijela, odnosno potrebna je obicna vecina. Za vanredno upravljanje potrebna je saglasnost svih suvlasnika. Ukoliko se ne ostvari saglasnost, onda moze sud u vanparnicnom postupku da odredi na zahtjev lica da li treba preduzeti odedjenu radnju ili ne. Takodje i kod poslova vanrednog upravljanja, ako se ne postigne saglasnost, sud u vanparnicnom postupku moze na zahtjev stranke odrediti da li je potrebna ta radnja ili ne. Ako se suvlasnici ne mogu dogovoriti na ime redovnog, odnosno vanrednog upravljanja, onda ce taj koji nije uspio dogovoriti pokrenuti vanparnicni postupak. U poslove redovnog upravljanja spadaju radnje koje su nuzne za redovno odrzavanje stvari.

A kada je u pitanju vanredno upravljanje, onda tu spada stavljanje stvari pod hipoteku, zasnivanje sluzbenosti, promjena namjene stvari, rekonstrukcija stvari i neke druge radnje koje nisu nuzne. Redovne radnje su one koje su nuzne. Poslovi vanrednog upravljanja su svi oni koji prevazilaze redovno odrzavanje i upotrebu stvari, tj sve ono sto prelazi nuzne troskove i nuzno odrzavanje. Suvlasnici koji nisu saglasni sa preduzimanjem odredjenog posla ili radnje, a pri tom je vecina postigla sporazum za tu radnju, imaju pravo da zahtjevaju da se obezbjede za buducu stetu. Od koga se trazi jemstvo ili zalozno pravo? Jemstvo ili zalozno pravo se trazi od lica koja su zahtjevala da se izvrsi odredjena radnja. pravni polozaj: lica koja drze stvar u susvojini smatraju se upravnicima stvari, odnosno upravnikom samostalnog dijela stvari. Medjutim, ukoliko se ne mogu dogovoriti ko ce upravljati stvari, sud je u vanparnicnom postupku ovlascen da postavi upravnika. Odnos izmedju suvlasnika i upravnika regulise se po pravilima o ugovoru i nalogu. Upravnik je nalogoprimac suvlasnika. Ako suvlasnici drugacije ne odrede, na suvlasnika ce se primjenjivati pravila ugovora o nalogu, izuzev da suvlasnici koji imaju vecinu suvlasnickih dijelova mogu dati otkaz upravniku, uz otkazni rok koji ne moze biti kraci od 3 mjeseca. Ukoliko suvlasnici koji imaju vecinu suvlasnickih dijelova odluce da smijene upravnika, oni to mogu uciniti u svako doba ukoliko postoji opravdan razlog za to. A opravdan razlog postoji ukoliko upravnik grubo zanemaruje svoje duznosti, sud ce ga smjeniti i odrediti novog upravnika, s tim sto i sam upravnik moze dati otkaz, ali ga mora najaviti, odnosno mora postojati otkazni rok od najmanje 3 mjeseca. Kad upravniku prestanu ovlascenja odlukom suvlasnika, a da pri tom za takvu odluku suvlasnik nije imao saglasnost svih suvlasnika, ti suvlasnici koji se protive imaju prava da zahtjevaju da se preduzmu mjere obezbjedjenja sve dok se ne donese odluka ko ce upravljati sa stvari koja je u suvlasnistvu. 48. Dioba suvlasnistva: Svaki suvlasnik ima pravo da zahtjeva potpuno ili djelimicno razvrgnuce suvlasnistva, i to pravo na razvrgnuce ili diobu ne zastarjeva. Pravni posao kojim se suvlasnik obavezuje ili odrice prava na razvrgnuce je nistav. Medjutim, suvlasnici se mogu dogovoriti da nece traziti razvrgnuce u roku od 3 godine. Osnovno je pravilo da se suvlasnici dogovaraju o nacinu diobe, i to je tzv. dobrovoljna dioba. Ukoliko ona nije moguca, onda se ide na sudsku diobu. Sudska dioba se sprovodi po pravilima vanparnicnog postupka. Dioba stvari u susvojini u vanparnicnom postupku se vrsi samo ako se ne mogu dogovoriti oko nacina diobe. Medjutim ako je sporna velicina udjela, onda je to parnicni postupak. U vanparnicnom postupku moguca je fizicka dioba, civilna dioba i dioba ustupanjem stvari jednom suvlasniku uz obavezu da on naknadi vrijednost dijela drugog suvlasnika. Fizicka dioba dolazi u obzir samo ako je ona moguca i tada ce se stvar podjeliti s obzirom na velicinu suvlasnickom dijela. Smatra se da je dioba fizicki moguca ako se nece smanjiti vrijednost stvari. Ukoliko fizicka dioba nije moguca, onda ce se dioba stvari izvrsiti prodajom stvari na javnoj licitaciji(to je ona licitacija koju pravi sud, i tu se

obicno obara cijena stvari) ili na drugi odgovarajuci nacin. Dobijena suma novca ce se podjeliti srazmjerno velicini udjela. U odredjenim slucajevima, ako se ne uspije prodati stvar i namiriti suvlasnici, onda sud moze da dosudi tu stvar u svojinu jednom suvlasniku, ili vecem broju suvlasnika, i po pravilu stvar ce se dosuditi onom suvlasniku koji ima potrebu da mu stvar pripadne u svojinu, zatim cijenice se kolika je velicina suvlasnickog udjela, i druge okolnosti koje dolaze u obzir. A lica kojima nije pripala stvar imaju pravo da im se isplati naknada trzisne vrijednosti stvari. Ukoliko je jedna stvar pripala u iskljucivu svojinu jednom suvlasniku, ostali suvlasnici garantuju mu za fizicke i pravne nedostatke na stvari do velicine svoja suvlasnickog udjela. Izuzetno, moze se izvrsiti dioba suvlasnistva na nekoliko stvari. To ce se desiti ako bilo koji od suvlasnika zahtjeva da mu se umjesto udjela u svakoj stvari pojedinacno odredi da svakom suvlasniku pripadne po jedna ili vise stvari srazmjerno suvlasnickim dijelovima. Koje ce stvari pripasti u iskljucivu svojinu pojedinom suvlasniku, zavisi od toga kakve su njihove potrebe. Ukoliko vrijednost stvar prelazi vrijednost suvlasnickog dijela, suvlasnik koji je dobio stvar u iskljucivu svojinu ima obavezu da plati razliku. Ukoliko se radi o razvrgnucu na stambenoj zgradi, suvlasnici mogu zahtjevati uspostavljanje etazne svojine ukoliko je ta dioba dopustena. Troskove diobe snose suvlasnici srazmjerno svakom suvlasnickom udjelu. Ukoliko su treca lica imala pravo na odredjenoj stvari, pa je doslo do diobe, dioba ne moze biti izvrsena na njihovu stetu (npr postojalo je zalozno pravo, licna sluzbenost..treca lica imaju to pravo i nakon diobe isto kao i prije).