Skupina hrabrih duša iz prvog i trećeg razreda Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek odvažila se na hrabar pothvat: nacrtati pravi strip! Iako na trenutak može zvučati jednostavno, ali, uvjeravam vas, to nikako nije. Ne ako želite ostvariti svoje ciljeve i zaista nacrtati Pravi strip. A on podrazumjeva niz pravila i formi kojih se autori trebaju pridržavati jer u ovome mediju nikada nije dovoljno samo znati crtati. Morate znati koristiti stripovski govor. Ono što je započelo kao eksperiment, s vremenom se pretvorilo u ugodno druženje uz disciplinirano crtanje. U sklopu izvannastavne aktivnosti Strip grupe, Josipa Mudnić (3.D), Lorna Tokić (1.D), Danijela Varga (1.D) i Tin Andonov-ski (1.C) okupljaju se svakog utorka u A smjeni i četvrtka u B smjeni kako bi u opuštenoj atmosferi realizirali par stranica stripa. Samom crtanju je prethodilo „kratko“ uvodno predavanje o povijesti medija, njegovoj formi, značaju i utjecaju, održanog od strane entuzijastičnog i, usudio bih se reći, pomalo strip-ekscentričnog prof. Dražena Brkića. Tako su polaznici naučili kako je zapravo nastao strip kojeg poznajemo u današnjoj formi, kroz kakve krize je sve prolazio tijekom godina, kada se i zbog čega pojavljuju superjunaci, nešto malo o underground sceni, te o francu-skom, belgijskom, talijanskom, engleskom, japanskom i, podrazumjeva se, hrvatskom stripu. Bilo je nešto govora o elementima stripa kao što su vrste kadrova, tabla, zatvorenost, stilizacija, vrste prijelaza iz kadra u kadar, intervali, prikaz vremena, linije pokreta, zvučni efekti, vrste oblačića za dijaloge, vidljivi i nevidljivi fenomeni prikazani lini-jom ( npr. smrad iz kante za smeće, izraz emocija...), na koje se sve načine može kombinirati riječ i crtež.

Nakon teorije započeli su razgovori o mogućim temama i pisanje sinopsisa. Poslije toga uslijedile su skice, diza-jniranje likova i ambijenta, a čim je to sve bilo (donekle) izdefinirano, ekipa se lagano bacila na crtanje tabli. Neki rade brže, neki sporije, neki zastanu obeshrabreni shvaćanjem da nije jednostavno napraviti strip koji funkcionira, u kojemu izmišljeni likovi međusobno komuniciraju ne zaboravljajući pritom komunicirati i s čitateljem. No, jedno im je svima zajedničko: ustrajni su u namjeri da zadatak sprovedu do kraja. Moj zadatak poticanja i bodrenja sasvim je lagan kada se uzme u obzir da će krajnji rezultat biti nacrtani pravi stripovi. Jesu li, prosudite sami.

Dražen Brkić, prof.

Strip grupa