Stjepan B

akovic

Moj otac, 1930.ulje na platnu, 47x58 cmvl. V.Baković

Naslovnica:žena u narodnoj nošnjiulje na platnu, 70x55 cmvl. V.Baković

SLIKARSTVO STJEPANA BAKOVIĆA

Bilo bi smjelo reći da je slikarstvo Stjepana Bakovića započelo u ranom djetinjstvu. Kao što u »Rudici« Dinko Šimunović piše »ni ceste nije bilo tuda, ni lova nikakva po tim brdima, a čeljad nekako čudna i dobra, ali s tuđim ljudima ne bijaše im

drago da se sastanu. Živjeli su samo za sebe i siromaštvo od malog polja podno brda i od stoke, što bi pasla u njihovim dočićima na prvi pogled tužnim i pustim, a na sam spomen tih tamnoputih i sputanih čobana titrale bi u duši slike koje se mogu priviđati jedino zdravom momku od dvadeset godina«. Taj momčić zacijelo bi mogao biti Stjepan Baković, koji se uputio trbuhom za kruhom u daleku Australiju, 1913. godine. Međutim, tamo gaje dočekao I. svjetski rat, a engleska kolonijalna vlast internirala je sve došljake iz Austro-ugarske Monarhije. U in-ternaciji bivaju podijeljeni prema zanatima. Tu Baković upoznaje poljske slikare Stefana Poharu i Otta Hermanna. Umjesto kruha nalazi sebe s olovkom i kistom u ruci. Očito je poduka poljskih prijatelja bila prijelomna nit u životnom opredjeljenju. Radovi tog raz-doblja ostavljaju utisak vješte ruke mekanih poteza, opisnih pojedinosti i jasno ocrtanih obrisa, s razmještajima sjena u korist voluminoznosti lika. Dolakom u zemlju, Sinj prepoznaje svog sina u kojemu se počeo javljati neki mut-ni nagon, koji će se poslije očitovati kao strastvena ljubav prema boji. Morao je iznaći nove mogućnosti kako rada, tako i izobrazbe. Baković se jednostavno našao u ambijentu splitskih miljokaza, između dvije razine likovne kulture, one naznačene kao slikarstvo 19. stoljeća i nove koja je tek nastajala. Zajedničko jednoj i drugoj jest činjenica da je Dalmacija disala periferijom koja je likovna zbivanja primala iz druge ruke. Postoji jedna zakonitost u razvitku umjetnosti, a očituje se u tome da visoki umjetnički oblici ne mogu nastati ni iz čega. Iskustva se u pojedinim sredinama obično s mukom skupljaju, i po-lako se izoštrava umijeće gledanja i oblikovanja. Ali, kada je ta umjetnička sredina već oformljena, ona dalje djeluje i razvija se iz sebe same. Arijadnina nit značila je konti-nuitet, jer pored već poznatog Vidovića ili npr. Draganje, neosporna nit vezala gaje za Jurja Pavlovića (1803-1886.), predstavnika dalmatinskog romantizma, ili pak za Ivana Skvarčinu (1825-1891.) koji zastupa kruti akademizam. Treba se prisjetiti ovih zaloga u korijenima jer su oni još u izrazu prvog desetljeća 20. stoljeća bili prisutni, i trajali više ili manje u tankom kontinuitetu. Kakvu je korist imao od pohađanja satova kod Per-rucija koji mu je predavao modeliranje, anatomiju i crtanje? Vidovića nije uspio shvatiti u njegovim sumornim koloristički nedefiniranim krajolicima. Urođena sklonost i jasni porivi razlistavaju se na praškoj Akademiji u dodiru sa zakašnjelim impresionizmom i Bukovčevim pointilizmom. Baković biva jednostavno dotaknut tim postignućima. Svu energiju usredotočuje

na ovladavanju ljudskog lika kao štafaže u krajoliku ili dominaciji oblika na portretu. Zahtjevi praške Akademije prepoznatljivi su u omekšanom crtežu, naglašenoj modelaciji, kratkim i sputanim potezima kista. Ružičasti inkarnat postaje mu opsesija, a suprostavlja ga nedefiniranoj pozadini. Os-vjetljenje kao kvaliteta same boje okovano je efektima dekorativnosti. Zadržava se na obradi detalja (oči, očne udubine). Savladati osnovna načela praških veterana: glava prema modelu, draperija prema uzorku, a krajolik prema prirodi, bio je strogo zahtje-van postulat za mladog Bakovića. Povratkom u Split nakon europskog naukovanja, »ubijen akademskim receptima« ne pokušava usuglasiti mogućnosti sa zatečenom liko-vnom atmosferom. Traženi portretist i slikar krajolika svojih korijena, ostaje netaknut Vidovićevim sentimizmom i nostalgijom za prošlošću. Vjerojatno zato stoje Vidovićevo krajolično slikarstvo »nemoderno slikarstvo«, kako reče Grgo Gamulin, koje nema svog razvitka, umjetnost koja se dovršila i stoji na kraju dugih kretanja. Splitski slikari jed-nostavno nisu uspjeli otkriti ljepotu provincijskog pasatizma, modrilo i zelenilo mora i neba i rumenih odraza. Strana mu je bila i reducirana tonska skala Marina Tartaglie, a krajolici Jerolima Miše bili su mu neshvatljivo raspojasani. Stoga slikarstvo Stjep-ana Bakovića, sagledavamo kroz bogati portretni opus našega građanskog društva, i kao folkloristu samorodne narodne ljepote, te kroz bogati krajolični opus. Njegova stvaralačka vitalnost zaustavlja se na samom kraju šesdesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme snažnih proboja radikalnih zaokreta i novih medija. U rasponu efektivnog stvaralaštva, Bakovićev opus može se podijeliti u dva razdoblja: Prvo razoblje, od 1926.-1941. godine, okarakterizirano je ukorijenjenošću na domaćoj tradiciji u gesti zakašnjelog impresionizma. To je tzv. splitska faza. Drugo razdoblje, od 1945.-1960. godine, s naglašenim realističko-kolorističkim opalescencijama. To je tzv. dubrovačka faza. Što se tiče tematskih slojeva, slikarstvo Stjepana Bakovića veže se uz portret i krajolik, vrlo često za samorodnu narodnu umjetnost svojih morlačkih gena, iako se okušavao i kao slikar mrtvih priroda, cvijeća, interiera, Bogorodica, itd. Unutar tih tema ostvario je nijansiranu raznolikost sadržaja s uzletima likovne forme, koju nije uspio zadržati u cijelosti. Zaokupljalo ga je likovno iskustvo samo po sebi, a ne preo-brazba likovne forme. Tvrda ljuska naučenih konvencija sputala je suodnos doživljaja i izražajnosti. Istina je banalna zamka određena načinom preživljavanja koja gaje vrebala u likovnoj periferiji. Kako jednom reče Ljubo Babić: »brzina portretiranja velikog Buko-vca bila je 52 minute, Uzelca 25 minuta«. Dakle, mnogi veliki slikari vješto su zaobilazili tu zamku, a evo je naš Baković ušao u taj začarani krug.

Dunav Rendić, 1938.ulje na platnu, 64x45 cmvl. V.Baković

Moja majka, 1929.ulje na platnu, 50x38 cmvl. V.Baković

PORTRETI

Razgraničenje ikonografskim predloškom i strukturom djela. Podređuje ih akadem-skim načelima: neutralna pozadina, načelno frontalni stav i naglasak na detalji-ma. U samom vizualnom doživljaju lik postaje oblikom, struktura postaje proces

i stanje određeno vremenom. Pošto se portret kod Bakovića javlja od samog početka, on profilira slikara kao tragatelja za više fizionomijskim, a manje za psihološkim. Vjero-jatno je to zalog impresionističkog sagledavanja ljudskog lika bez individualnih osobina u prikazu. Lik stapa s pozadinom, što pridonosi općoj atmosferi. U prvom razdoblju Bakovićeva stvaralaštva portretno slikarstvo podliježe akademskim ustaljenim oblicima portretne obrade, odnosno što točnijem prikazivanju modela na nedefiniranoj, najčešće tamnoj pozadini. Rukovođen datostima opažaja iz kojeg ne proistječe oblik kao stan-je usredotočenosti i ograničenosti preobražaja, već kao jasnije ljuštenje površinskog , galerija likova koja se povlači na Bakovićevim platnima jest galerija utemeljenog građanskog sloja i naroda Sinjske krajine. Nerijetko slikajući portrete sinjskih alkara i momaka, priklanja se šarolikoj kombinaciji alkarske nošnje, opreme i grbova u funkciji štafaže. Slikajući nošnje više je težio za nalaženjem dekorativnog i efektnog motiva, nego bilježenju razvoja nošnje i njenih posebnosti.Splitsko razdoblje obiluje portretima. Razdoblje do odlaska na Akademiju poznato je preko malog broja dostupnih djela, ali u periodici tog vremena Bakovića nalazimo kao slikara povratnika kojeg Sinj prepoznaje, a Split otkriva. Stilsku krivulju razvoja nalazimo na portretima s Akademije i ostvarenjima koja se nižu u splitskom razdoblju. Krivulju možemo označiti od realitičkog akademizma do impresionističke manire. Što ove dvije točke povezuje, što pred slikara postavlja prob-lem viđenog i doživljenog, gdje je realija, a gdje preobražaj iste u trenutku viđenja? Inzistirajući na detaljima, u čistoj naturalističkoj deskripciji ulazi u korijene impresion-izma. Četvrto desetljeće splitskog razdoblja u portretnom slikarstvu Bakovića najplodonosniji je i likovno najdorađeniji period. Paleta je obogaćena kromatikom, energični potezi kista u obradi nošnje, rasvijetljena pozadina u suglasju s likom do posve šarene palete i ras-tvorena oblika u plenairu nova je slikareva manira. Ova transformacija nagovještaj je Bakovića koji obećava, ustraje li u ovladavanju bojom. Većina portreta iz splitskog razdoblja ima galerijsku notu likova biranih s »izvora« i sredine kojoj je pripadao. Veličine slika variraju. One po narudžbi, formatom preklapaju reprezentativnost, a veliki dio manjih dimenzija u korist je jače naglašene intimnosti. Naturalističko-deskriptivna obrada detalja folklornog podrijetla, najčešće mu je bogati ukras ili građanski pokazatelj.

Bakovićava estetska svijest u likovnom ambijentu Splita četvrtog desetljeća 20. stoljeća, na pragu je naznaka stvarnosti koja gaje artikulirala.U dubrovačkom razdoblju Bakovića-portretistu teško je povezati uz prethodno razdoblje. Sigurno je jedino to daje ovladao tehnikom i kompozicijom portreta, a kolorit mu odiše svjetlošću. Psihološki zahvati su rjeđi.U Dubrovniku, Baković biva dobro prihvaćen, od svojih kolega, likovne publike i kritike. Napušta impresionističku maniru i pribjegava kolorističkim ispitivanjima osluhujući duh vremena i njegove zahtjeve. Obogaćeni registar boja, široki i slobodni potezi kista i ujednačenost površine, osobine su dubrovačkog razdoblja. Svođenje portretnog opusa Stjepana Bakovića na ova dva razdoblja, potvrđuje daje to skup portretiranih osoba projiciranih u granicama vlastite osobnosti, osobne spoznaje i samih operacija intelekta ograničenih logičnim zakonima. Te granice kretanja vlastite osobe, naznačene su slobodom »drugoga«, obzirima os-obnog izbora i periferije koja ga je šibala. Pošto pedesetih godina pod krinkom liko-vnosti mnogi bježe od osobnih nahođenja u apstrakciju glede eksperimenta ili metafore, Baković ostaje na braniku »magičnog« realizma bez krinke.

Tonka Bakovićulje na platnu, 43x35 cmvl. M.Bogovac

Šimun Baković, 1959.ulje na platnu, 43,5x55,5 cmvl. V.Baković

Portret mladićaulje na platnu, 40x26 cmvl. M.Bogovac

Portret starca s kumparanom 1929.ulje na platnu, 82x47 cmvl. M.Poljak

Ivo Dulčić, 1949.ulje na platnu, 52x44 cmvl.V.Baković

Prosjak, 1948.ulje na platnu, 47x36 cmvl. V.Baković

Portret ženeulje na platnu, 60x70 cmvl. M.Bogovac

Portret ženeulje na platnu, 47x35 cmvl. M.Bogovac

Mile Breko, oko 1939.ulje na platnu, 85x105 cmvl. Viteško alkarsko društvo Sinj

Ante Delić Firal oko 1938.ulje na platnu, 85x105 cmvl. Viteško alkarsko društvo Sinj

ŽIVOTOPIS

Stjepan Baković, Nikole i Ane rođene Grčić, rodio se 23. 11.1890. godine u Bajagiću,

općina Sinj.U Sinju završava četiri razreda gim-nazije.1913. godine odlazi u Australiju gdje je u Liverpool-u (New South Wales) učio slikarstvo kod poljskih slikara emigranata, Stefana Pohare i Otta Hermana.1918. godine se vraća u zemlju. U Splitu pohađa satove crtanja i anato-mije kod Mihovila S. Peruzzia i Ema-nuela Vidovića.1920. godine odlazi u Prag, na poziv Vlaha Bukovca, na slikarsku aka-demiju gdje ostaje do 1925. godine.Na Akademiji studira slikanje u klasi Jakova Obrovskog i Karla Kertnera.1926. godine dolazi u Split i zapošljava se na Srednjoj tehničkoj školi kao nastavnik crtanja.1928. godine vjenčava se s Dobrilom Tomasović.1945. godine odlazi u Dubrovnik.Zapošljava se na na učiteljkoj školi.1948. godine predaje crtanje na Ženskoj stručnoj školi gdje je ost-vario mirovinu.28.11.1956. godine postaje članom ULUH-a, br. 495.03.12.1960. godine Stjepan Baković umire u Dubrovniku.

Autopotret, 1935.vl. V.Baković

Djevojčica s cvijećem, 1935.ulje na platnu, 56x100 cmvl. M.Bogovac

IZLOŽBA

Organizator izložbeKulturno umjetničko sredite Sinj Galerija Stipe SikiricaPut Petrovca 1221230 SinjTel. +385(0) 21 82 60 14e-mail: galerija.sikirica@gmail.comwww.galerija-sikirica.kus-sinj.hr.

Stručna koncepcija, izbor djelaBoris Filipović Grčić

Mjesta izlaganja Galerija Stipe Sikirica

Postav izložbeBoris Filiović Grčić

Tehnički postavJoško Jagnjić i Ivica Ćosić

Izložba je realizirana uz potporu Grada Sinja.

KATALOG

IzdavačKulturno umjetničko središte

Za izdavačaBoris Filipović-Grčić

Urednik katalogaBoris Filipović Grčić

Tekstprof. Vjekoslava SokolTekstovi preuzeti iz kataloga izložbe Stjepana Bakovića 1995. god. održanoj u organizaciji Ogranka Matice hrvat-ske Sinj

FotografijeBoris Filipović-Grčić

Grafičko oblikovanje kataloga, plakata, pozivniceBoris Filipović Grčić

Tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o.

Naklada: 200

Galerija Sikirica 26.07.-08.08.2014.

Portret starca, 1929.ulje na platnu, 82x47 cmvl. M.Poljak