stipe kutleša tko je zapravo ruĎer bošković? nedvojbeno je da

of 21 /21
Stipe Kutleša Tko je zapravo RuĎer Bošković? Nedvojbeno je da RuĎer Josip Bošković spada ne samo meĎu najznamenitije hrvatske znanstvenike i filozofe nego i meĎu najznamenitije ličnosti sveukupne hrvatske povijesti ali i sveukupne svjetske znanstvene povijesti. O tome svjedoče brojna mišljenja svj etskih autoriteta u znanosti i filozofiji. Njegove su mnoge ideje bile ispred svoga vremena pa nisu bile ni shvaćene u svojoj punini. Tek ih je kasnije doba otkrilo kao vaţne. Stoga je Bošković danas aktualniji nego je bio u svoje doba. Bio je univerzalni um renesansnog tipa: knjiţevnik, diplomat, arheolog, znanstvenik, filozof, a prije svega katolički svećenik i pripadnik Isusovačkog reda. U mnogim znanstvenim područjima udario je temelje nekim kasnijim znanstvenim postignućima kao u astronomiji, geoznanostima, statistici, optici, matematici i dr. Njegov je ipak najpoznatiji i najizvorniji znanstveni doprinos njegova teorije privlačno-odbojnih sila i strukture tvari u mikrosvijetu. Bošković i njegova obitelj Obitelj mu s očeve strane potječe iz Hercegovine, ţupe Ravno u Popovu polju, iz katoličkog sela Orahova Dola. 1 RuĎerov pradjed zvao se Boško Pokrajčić (ili Podkrajčić) i po svom imenu dao je lozi, koja se odvojila od plemićke loze Pokrajčića, prezime Bošković . RuĎer je isticao svoje plemićko podrijetlo osobito kada je bio imenovan u drţavnu sluţbu francuskoga kralja Luja XV. RuĎerov djed takoĎer se zvao Boško, a njegov sin Nikola kao dječak otišao je u Dubrovnik i dobio zaposlenje kod trgovca Rade GleĎevića, koji je Nikolu, kao pouzdanu osobu, poslao u Novi Pazar, jednu od vaţnih dubrovačkih trgovačkih kolonija. Zbog turskog napada na Novi Pazar Nikola je sa svojim bratom morao bjeţati te se naselio u Dubrovnik. Oţenio se s Pavlom Bettera, čiji je djed bio trgovac podrijetlom iz Bergama u sjevernoj Italiji. Nakon što se obogatio doselio se u Dubrovnik. Njegov sin Baro pisao je pjesme na hrvatskom jeziku te je tako 1 Usp. lit. br. 2, 7, 10, 13, 14, 16, 17, 18, 20.

Author: donga

Post on 21-Dec-2016

237 views

Category:

Documents


8 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • Stipe Kutlea

    Tko je zapravo Ruer Bokovi?

    Nedvojbeno je da Ruer Josip Bokovi spada ne samo meu najznamenitije hrvatske

    znanstvenike i filozofe nego i meu najznamenitije linosti sveukupne hrvatske povijesti ali i

    sveukupne svjetske znanstvene povijesti. O tome svjedoe brojna miljenja svjetskih autoriteta u

    znanosti i filozofiji. Njegove su mnoge ideje bile ispred svoga vremena pa nisu bile ni shvaene

    u svojoj punini. Tek ih je kasnije doba otkrilo kao vane. Stoga je Bokovi danas aktualniji

    nego je bio u svoje doba. Bio je univerzalni um renesansnog tipa: knjievnik, diplomat, arheolog,

    znanstvenik, filozof, a prije svega katoliki sveenik i pripadnik Isusovakog reda. U mnogim

    znanstvenim podrujima udario je temelje nekim kasnijim znanstvenim postignuima kao u

    astronomiji, geoznanostima, statistici, optici, matematici i dr. Njegov je ipak najpoznatiji i

    najizvorniji znanstveni doprinos njegova teorije privlano-odbojnih sila i strukture tvari u

    mikrosvijetu.

    Bokovi i njegova obitelj

    Obitelj mu s oeve strane potjee iz Hercegovine, upe Ravno u Popovu polju, iz

    katolikog sela Orahova Dola.1 Ruerov pradjed zvao se Boko Pokraji (ili Podkraji) i po

    svom imenu dao je lozi, koja se odvojila od plemike loze Pokrajia, prezime Bokovi. Ruer

    je isticao svoje plemiko podrijetlo osobito kada je bio imenovan u dravnu slubu francuskoga

    kralja Luja XV. Ruerov djed takoer se zvao Boko, a njegov sin Nikola kao djeak otiao je u

    Dubrovnik i dobio zaposlenje kod trgovca Rade Gleevia, koji je Nikolu, kao pouzdanu osobu,

    poslao u Novi Pazar, jednu od vanih dubrovakih trgovakih kolonija. Zbog turskog napada na

    Novi Pazar Nikola je sa svojim bratom morao bjeati te se naselio u Dubrovnik. Oenio se s

    Pavlom Bettera, iji je djed bio trgovac podrijetlom iz Bergama u sjevernoj Italiji. Nakon to se

    obogatio doselio se u Dubrovnik. Njegov sin Baro pisao je pjesme na hrvatskom jeziku te je tako

    1 Usp. lit. br. 2, 7, 10, 13, 14, 16, 17, 18, 20.

  • postao poznat i cijenjen u Dubrovniku. Barina ki Pavla u braku s Nikolom Bokovi imala je

    devetero djece: tri keri i est sinova od kojih je samo najstarija ki Marija Ruse zasnovala

    obitelj, dok je Marija Dumna bila asna sestra u samostanu sv. Katarine Sijenske u Dubrovniku.

    Najmlaa sestra Anica, s kojom je Rue, kako su ga zvali u obitelji, bio najprisniji, takoer se

    nije udavala. Bila je poznata kao vrsna pjesnikinja. Brat Boo (Natalis) ostao je u Dubrovniku i

    nije se enio, Bartolomej Ignacije ili Baro bio je sveenik isusovac, a Ivan Dominik

    dominikanac. Braa Petar (Pero) i Marko Antonije umrli su mladi.

    Ruer2 je bio pretposljednje dijete Nikole i Pavle Bokovi. Rodio se 18. svibnja 1711, a

    krten je 26. svibnja u katolikoj crkvi. Obrazovao se u isusovakom Dubrovakom kolegiju, a

    1725. odlazi na studij u isusovaki Rimski kolegij koji je kasnije preimenovan u papinsko

    sveuilite Gregorijana. Jo tijekom studija drao je nastavu, a kasnije je dobio katedru

    matematike na tom sveuilitu gdje je ostao sve do 1760. godine. Kao sveenik bio je osloboen

    redovnikih dunosti da bi se mogao posvetiti znanstvenom radu i nastavi. Godine 1742. papa

    Benedikt XIV. povjerio mu je da ispita i sanira pukotine na bazilici sv. Petra u Rimu. Rijeivi

    problem stekao je ugled u Rimu. U ljeto 1747. Bokovi je doao u Dubrovnik i to je bilo jedini

    put nakon to je kao djeak iz njega otiao. U svrhu odreivanja oblika Zemlje i izrade

    zemljopisnih karata isti papa Benedikt XIV. angairao ga je da izmjeri u Papinskoj dravi duljinu

    meridijanskog stupnja izmeu Rima i Riminija.Taj su posao napravili Bokovi i irski isusovac

    Christopher Maire (1750-52) i rezultate mjerenja objavili u djelu O znanstvenom putovanju po

    Papinskoj dravi (1755). U sporu izmeu republike Luke (Lucca) i vojvodine Toskane oko

    poplavljivanja Bokovi je uspjeno rijeio problem na zadovoljstvo Luke od koje je dobio

    plemiku titulu. Putovao je s markizom Michelangelom Romagnolijem po Italiji, Francuskoj i

    Engleskoj. U Parizu se upoznao s francuskim akademicima, a rjeavao je i diplomatsko pitanje u

    vezi s francuskim konzulom u Dubrovniku (1760). U svibnju iste godine doao je u London i ve

    poetkom slijedee godine postao je lan Britanske akademije znanosti (Royal Society). U

    Londonu je objavio astronomski spjev O pomrinama Sunca i Mjeseca (1760). Royal Society mu

    je povjerio da promatra prolaz Venere ispred Sunca koji se trebao dogoditi 6. lipnja 1761. i koji

    bi bio dobro vidljiv iz Carigrada. Bokovi nije zbog prometnih potekoa mogao stii u

    Carigrad do 6. lipnja, ali je na putu za Carigrad ispitivao je ostatke ruevina Troje. U Carigradu

    2 Usp. lit. br. 3, 5, 12.

  • je zbog bolesti ostao nekoliko mjeseci i nakon oporavka krenuo u svibnju 1762. s engleskim

    veleposlanikom preko Bugarske, Moldavije i Poljske. Na tom je putu vodio dnevnik, koji je

    poslije objavio kao Dnevnik putovanja iz Carigrada u Poljsku. Jo jednom ga je bolest dulje

    zadrala u Varavi gdje se sprijateljio s buduim poljskim kraljem Stanislavom Poniatowskim

    koji e mu kasnije pomoi da se spasi Dubrovnik od ruske opsade. Nakon povratka u Rim

    ponuena mu je katedra matematike na sveuilitu u Paviji to je Bokovi prihvatio. Projektirao

    je, vodio radove i djelom financirao izgradnju zvjezdarnice u Breri kraj Milana a preuzeo je i

    predavanja iz astronomije i optike u Milanu te je dobio dunost upravitelja zvjezdarnice u Breri.

    Kasnije su se pojavile tekoe oko upravljanja i voenja zvjezdarnice u Breri (tzv. brerska afera)

    i Bokovi je odustao od upraviteljstva i od predavanja u Milanu. Kada je ukinut isusovaki red

    (1773), Bokovi se namjeravao vratiti u rodni Dubrovnik, ali je ponuda iz Pariza bila

    primamljivija i zbog znanstvenih i financijskih razloga. Doavi u Francusku 1774 dobio je

    francusko dravljanstvo i mjesto upravitelja Optike za pomorstvo s visokim primanjima. To je

    radno mjesto bilo osnovano upravo za njega, to pokazuje kakav je ugled uivao u francuskim

    znanstvenim krugovima. Imao je meu velikim znanstvenicima dosta prijatelja i suradnika, ali i

    neprijatelja, posebno meu enciklopedistima, koji su njemu kao isusovcu bili vrlo neskloni,

    primjerice poznati enciklopedist i znanstvenik Jean Le Rond d' Alembert, a i neki drugi. Vratio

    se privremeno u Italiju radi objavljivanja svojih djela ali mu se zdravstveno stanje sve vie

    pogoravalo tako da je ostao u Italiji sve do smrti 13. veljae 1787. Pokopan je u crkvi Marije

    Podone u Milanu, ali mu se za grob ne zna. Njemu u ast Dubrovaki je senat postavio u

    dubrovakoj prvostolnici spomen-plou koja i danas postoji, a tekst na ploi sastavio je

    Bokoviev prijatelj i redovniki subrat latinist Brno (Bernard) Zamanja (Damanji) .

    Bokovieva teorija sila i struktura tvari

    Bokovi je u svijetu znanosti, posebno suvremene, poznat i slavan po svojoj teoriji

    prirodne filozofije ili po teoriji sila i strukture tvari koju je izlagao u nekoliko svojih djela a

    konaan oblik teoriji dao je u svom djelu Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini

    zakon sila koje postoje u prirodi ili skraeno Teorija prirodne filozofije.3 Najvaniji su elementi

    3 Usp. lit. br. 5, 12, 15, 17.

  • te teorije da su osnovni elementi tvari jednostavni, neproteni i tokasti (tj. bez dimenzija) i da

    meu njima djeluju ne samo privlane sile nego i odbojne ovisno o udaljenosti meu esticama.

    Netona je esta tvrdnja da su sile meu bliskim esticama odbojne a meu dalekim privlane.

    Sila se moe vie puta mijenjati iz privlane u odbojnu i pri malim i pri veim udaljenostima.

    Svoj je zakon privlano-odbojnih sila Bokovi prikazao poznatom krivuljom nazvanom

    Bokovievom krivuljom (curva Boscovichiana).

    Bokovi je svoju krivulju sila primijenio na poseban sluaj triju estica i ustanovio da se

    estice mogu kretati samo po doputenim elipsama te da postoje i zabranjene elipse po

    kojima kretanje nije mogue. U suvremenoj kvantnoj fizici se kae da su staze gibanja

    kvantizirane. Ta Bokovieva krasna teorija (elegans theoria), kako ju sam Bokovi naziva,

    uvodi ideju kvantizacije i predstavlja Bokoviev model atoma, do ega su kasnije doli

    zaetnici kvantne teorije nobelovci Max Planck (1900), Niels Bohr (1913) i drugi. Bokoviev

    model atoma izravni je nasljednik Bokovieva zakona sila izmeu estica razmaknutih

    mikroskopskim udaljenostima (Henry Gill, 1941).

    Oblik Bokovieve sile vrlo je slian krivuljama koje prikazuju sile izmeu atoma u

    molekuli ili vrstom tijelu te nuklearnim silama meu nukleonima (protonima, neutronima). U

    dananjoj znanosti svojstva Bokovievih materijalnih toaka ili Bokovievih atoma mogu se

    povezati s kvarkovima i leptonima (elektron, neutrino) od kojih su sastavljene, prema dananjim

    spoznajama, sve druge sloenije elementarne estice. U dananjoj znanosti kvarkovi i

    antikvarkovi odgovarali bi Bokovievim esticama prvog reda, nukleoni (protoni i neutroni)

    esticama drugog reda, atomske jezgre esticama treeg reda, atomi esticama etvrtog reda,

    molekule esticama petog reda i tako dalje.

    Bokovieva je teorija prva prava dinamistiko-atomistika teorija koja je ponudila novi

    pojam stvarnosti i dala novu sliku svijeta (Bokoviev novi svijet) te se s pravom moe

    govoriti o bokovi/ij/anskom obratu u shvaanju stvarnosti. Tako je njemaki filozof

    Friedrich Nietzsche kazao da je Bokovieva teorija najvei trijumf nad osjetilima koji je dosad

    na Zemlji postignut, a Bokovi i Poljak Nikola Kopernik su dva najvea protivnika priina.

    Bokovieva teorija ne odnosi se samo na sile i strukturi tvari nego i na prostor i vrijeme.

    Po Bokoviu se nita ne moe znati o tzv. apsolutnom prostoru nego prostor i vrijeme

  • spoznajemo samo onako kako nam se oni prikazuju. S obzirom na to moe se kod Bokovia

    govoriti o promjeni prostora i vremena to je kasnije tvrdio Einstein u teoriji relativnosti.

    Bokovi je tvrdio da se duljina predmeta (npr. ipke) mijenja kada se ona prenosi na drugo

    mjesto. Tu je ideju kasnije izriito izrekla teorija relativnosti. Prema njoj promjena se dogaa u

    duljini. Skraivanje ovisno o brzini gibanja dok je kod Bokovia naelno mogua promjena u

    sve tri dimenzije i to kako skraivanje tako i produljenje. Bokovievi su zakljuci kvalitativnog

    karaktera, a Lorenzovi i Einsteinovi kvantitativno su iskazani matematikom formulom.

    Bokovieva filozofija

    Iako je Bokovi najpoznatiji kao tvorac teorije sila i strukture tvari, tj. kao filozof

    prirode kod njega se moe govoriti i o metafizici, o spoznajnoj teoriji, o filozofiji znanosti pa

    ak uvjetno i o teologiji, iako on nikada nije izriito tematizirao teoloka pitanja.4

    Moe se slobodno rei da itava Bokovieva prirodna filozofija proizlazi iz njegove

    metafizike. Zanimljivo je da u to doba njegova teorija nije mogla niti nastati zahvaljujui

    eksperimentalnim poticajima niti je mogla biti eksperimentalno provjerena. Zauujue je kako

    se ona dobro slae sa znanou 20. i 21. stoljea. Ona predstavlja novi obrat u shvaanju

    stvarnosti (kasnije nazvanim bokovi/ij/anski obrat). Kao to postoji tzv. kopernikanski obrat,

    koji je Sunce stavio u sredite tako slino je s Bokovievim obratom jer je Bokovi u

    shvaanju stvarnosti posve odbacio materijalistiko-korpuskularnu teoriju materije. Njegov je

    obrat jo radikalniji od Kopernikova jer se jo vie udaljava od osjetilne predoivosti svijeta.

    Po pitanju nae spoznaje Bokovi je smatrao da mi neposredno ne spoznajemo samu

    stvarnost nego nae ideje o toj stvarnosti koje do nae svijesti dopiru ne kao slike stvarnosti

    (teorija odraza) nego kao uinci te stvarnosti (kauzalna teorija). Smatrao je da graa dobivena

    osjetilima ne moe imati apsolutnu spoznajnu vrijednost. Ali u duhu postoji uroena mo razuma

    koja moe doprijeti do naravi, podrijetla i naina povezanosti ideja i koja vodi do istine, a koju

    Bokovi naziva refleksija ili dosljedno razmiljanje i/ili ispravno umovanje. Spoznaja je

    utemeljena vie na hipotetsko-deduktivnom pristupu i na mislenom eksperimentu nego na

    4 Usp. lit. br. 5, 15.

  • indukciji i eksperimentalnoj verifikaciji. Indukcija nikada ne moe ispitati sve sluajeve

    (nesavrena indukcija) te da ne moe biti posve pouzdana i ne moe imati snagu dokaza. Kao

    takva, svojstvena prirodnim znanostima, ipak je nezamjenjiva u istraivanju prirodnih zakona i

    svojstava tijela i ponekad nema drugog naina osim toga. Gdje indukcija ne zadovoljava, dolazi

    dedukcija i misleni eksperiment.

    Po shvaanju znanstvenih teorija koje se ne mogu empirijski verificirati nego samo

    falsificirati prethoduio je filozofu Karlu Raimundu Popperu u 20. st. (naelo opovrgljivosti ili

    falsifikacije). Za prihvatljivost teorije isticao je njezinu prikladnost. Ta je Bokovieva ideja

    slina kasnijoj ideji francuskog zna stvenika i filozofa Henrija Poincara.

    Bokovi kao knjievnik

    Manje je poznato da je Bokovi uz znanost i filozofiju doprinio i nekim drugim

    podrujima ivota. Nadarenost za knjievnost5 naslijedio je od djeda s majine strane Bare

    Bettere. Ruer je bio lan tada ugledne akademije Arkadije i pisao je pjesme na latinskom, ali i

    na hrvatskom. Njegovu pjesmu Djevica bez grijeha zaeta iz 1780. na hrvatski je prevela

    njegova sestra Anica. Bio je poznat i po svojim epigramima, duhovitim prigodnim stihovima

    koje bi na licu mjesta spjevao u drutvu uglednika. Elegije je posveivao papi, carici Mariji

    Tereziji, kardinalima i sl. Prema obiajima toga doba Bokovi je u stihovima opisao jedan

    znanstveni problem. Tako je nastao Bokoviev spjev Pomrine Sunca i Mjeseca, koji je

    objavljen u Londonu 1760, a francuski prijevod kao Les clipses (1779) posveen je francuskom

    kralju Luju XVI. Bokovi je tim spjevom postao slavan meu europskim pjesnicima kao to je

    ve bio poznat meu europskim znanstvenicima .

    Bokovi diplomat

    Ali bio je poznat i cijenjen meu mnogim politiki utjecajnim ljudima tadanje Europe

    kao to su pape Benedikt XIV i Klement XIV, carica Marija Terezija, francuski kraljevi Luj XV i

    5 Usp. lit. br. 5.

  • Luj XVI, grofovi, knezovi, ministri, veleposlanici i sl. S nekima je bio u prijateljskim vezama

    kao s kardinalom i dravnim tajnikom Papinske drave Silvijem Valentijem Gonzagom, s

    poljskim kraljem Poniatowskim, francuskim ministrom Vergenesom, s mnogim tadanjim

    znanstvenicima i ljudimaod ugleda. Susreo se s Benjaminom Franklinom i drugim velikim

    znanstvenicima. Sva ta poznanstva i ugled pomogla su mu da od poznanika i prijatelja zatrai

    pomo u diplomatskim poslovima za Dubrovnik.6 Tako je za vrijeme rusko-turskog rata (1768

    74) posredovanjem njegova prijatelja poljskog kralja Stanislava Poniatowskog kod ruske carice

    Katarine II Velike, Bokovi uspio spasiti Dubrovnik od ruskog bombardiranja. Pie

    Poniatowskom i moli: ... premono Vae posredovanje u velike vladarice Rusije u korist jadne

    moje domovine Dubrovnika... Koji bi predmet mogao vie biti na srcu od ovoga u kome se radi

    da se ouva od propasti sama moja domovina?... Ondje su moji a meu njima majka jo iva i

    svjea u dobi od 98 godina... A kakvi li osjeaji obuzimaju moju duu radi same plovidbe koja je

    zastala i oduzela glavni izvor opstanka tolikih mojih roaka i prijatelja? Bokovievo

    posredovanje urodilo je sklapanjem ugovora izmeu Dubrovnika i Rusije (1775), prema kojemu

    se Dubrovnik obvezao na neutralnost u sluaju rata Rusije s drugim zemljama. Na zahtjev Rusije

    Dubrovnik se obvezao da e unutar zidina grada dopustiti da se sagradi pravoslavna crkva koja i

    danas postoji. Zahvaljujui Bokovievu prijatelju C. G. de Vergennesu, francuskom ministru

    vanjskih poslova, sklopljen je trgovaki ugovor izmeu Dubrovnika i Francuske (1776) prema

    kojemu Francuzi moraju plaati sve pristojbe kao i drugi te da dubrovaka luka vie nee biti

    smatrana kao luka Levanta nego luka zapadnog Mediterana, to je znailo ravnopravnost s

    lukama Italije i pripadnost Dubrovnika zapadnom svijetu. Svom rodnom gradu Bokovi je

    pomagao i u drugim prilikama i na druge naine, prije svega aljui Senatu obavijesti o

    politikim zbivanjima u svijetu i savjetima o raznim pitanjima. Nema dvojbe da je sav svoj

    diplomatski posao Bokovi obavljao iz duboko rodoljubnih motiva. O dunosti prema domovini

    kae: Kad god sam imo togod odluiti nijesam nigda na brvi stavljao moj interes ili moj

    inkomod, ma samo ono to hoe od mene ono to zovemo talijanski il mio dovere (moja

    dunost). On je svoju iru pripadnost iskazao vie puta. Kada su hrvatske ete prolazile pored

    Bea 1757. idui u borbu protiv Prusa, Bokovi ih pozdravlja: Dobar put i sreu, a nakon

    pobjede bratu izraava oduevljenje kada kae: ivio Haddich i nai Hrvati.

    6 Usp. lit. br. 18.

  • Bokovi arheolog

    U 18. stoljeu arheologija nije postojala u dananjem smislu rijei kao posebna znanost.

    Arheolokim su se problemima ljudi u to doba bavili amaterski, ali su sve sustavnijim

    prikupljanjem postavili temelje za arheologiju kao znanost, koja e se uspostaviti u 19. stoljeu.

    Bokovi je dublje ulazio u arheoloku problematiku.7 No nije se arheologijom bavio sustavno,

    nego samo kada se za to ukazala prigoda. Tako je 1743. u blizini Frascatija (drevni Tuscul)

    otkriven mozaik s mnotvom geometrijskih motiva i druge vrste arheoloke grae: natpisi,

    kipovi, zidovi, vodovodne cijevi, ostatci ceste i dr. Rad o tome objavili su M. Giacomelli i

    isusovac Ivan Luka Zuzori na osnovi podataka dobivenih od Bokovia. Radilo se o antikoj

    vili iz doba careva Antonina, tj. o znamenitu Ciceronovu Tusculumu.

    Za obelisk iskopan 1750. na Marsovoj poljani u Rimu utvrdio da je on imao astronomsku

    svrhu. O tom je nalazu Angelo Maria Bandini napisao djelo u koje je uvrstio i Bokovievo

    miljenje o obelisku kao sunanom satu.

    Putujui 1761. u Carigrad ispitivao je ostatke ruevina za koje se vjerovalo da su ruevine

    Troje i ustanovio da se njezine ruevine ne nalaze na tome mjestu, nego da je stara Troja u

    unutranjosti, gdje u to doba nije bilo nikakvih pronaenih ostataka ruevina. Raspravu o tome

    Bokovi je napisao 1784. kao dodatak Dnevniku putovanja iz Carigrada u Poljsku pod

    naslovom Izvjetaj o ruevinama Troje. Bokovievu je pretpostavku dokazao Heinrich

    Schliemann (1874).

    Graditeljstvo i tehnika

    7 Usp. lit. br. 5.

  • Bokovia se moe smatrati pionirom graditeljske statike8 jer je postao znamenit po

    statikim proraunima i rjeenjima za kupolu bazilike sv. Petra u Rimu (174243), po ispitivanju

    stabilnosti carske knjinice i njezine kupole u Beu (1763) i po prosudbi stabilnosti piramidalnog

    iljka na kupoli milanske katedrale (1765). Rjeavanjem takvih problema na osnovi teorije

    zapoelo je novo doba u graevinskoj statici. Od hidrotehnikih radova Bokovi je, opet po

    nalogu pape Benedikta XIV, proveo analizu plovnog rukavca rijeke Tiber, a potom su sline

    poslove od njega naruili gradovi Rimini, Genova, Lucca, Piacenza, Perugia. Takoer je rjeavao

    probleme luka u Terracini, Riminiju, Savoni, Anconi i drugdje. Najpoznatiji je Bokoviev

    hidrotehniki posao isuivanje pontinskih movara. Probleme teta u lukama i rjeenja tih

    problema kao i druge vrste tehnikih poslova Bokovi je uvijek zasnivao na znanstvenim

    analizama, to je bilo neuobiajeno u to doba.

    Bokovi i astronomija

    Bokovi je u tadanjoj astronomiji dao nekoliko vanih rezultata.9 Odreivao je staze

    kometa i planeta. Predloio je novu metodu odreivanja paraboline staze komete iz triju bliskih

    opaanja kometova poloaja. Pri odreivanju staze nebeskog tijela odredio je kriterij o obliku

    staze (eliptina, parabolina ili hiperbolina staza). Metodu odreivanja staza planeta Bokovi

    je usavrio kada je engleski astronom William Herschel otkrio novo nebesko tijelo (1781).

    Bokovi je tvrdio da je to nebesko tijelo novi planet. Prema Bokovievoj metodi francuski

    astronom Pierre Mchain meu prvima je odredio stazu planeta poslije nazvanog Uran .

    Bokovi se bavio i drugim pitanjima teorijske pitanjma kao to su perturbacije Saturna i

    Jupitera (1756), struktura Saturnova prstena, prolazak Merkura (1737) i Venere ispred Sunca,

    Suneve pjege (1736), postojanje Mjeseeve i Suneve atmosfere i dr. Iz opaanja promjene

    poloaja Suneve pjege odredio je vrijeme vrtnje Sunca oko osi. Smatrao je da Mjesec nema

    atmosferu slinu Zemljinoj dok Sunce ima i pripada joj svijetli prsten (korona). Smatrao je da se

    8 Isto.

    9 Isto.

  • udaljenost zvijezda ne moe odrediti na osnovi usporedbe njihove svjetlosne jakosti sa

    Sunevom svjetlou.

    U praktinoj astronomiji provjeravao je pouzdanost instrumenata. Smatrao je da se i

    loom spravom mogu izvesti dobra mjerenja ako se poznaju granice njezinih pogreaka. Jedan je

    od najvanijih Bokovievih pothvata u praktinoj astronomiji osnivanje zvjezdarnice u Breri

    kraj Milana. Na zvjezdarnici su provedena opaanja pomrine Sunca, Mjeseca i Jupiterovih

    satelita.

    Bokoviev rad na podruju optike

    O prirodi svjetlosti Bokovi je pisao u vie djela10

    . Vaan je njegov zakljuak o gustoi

    svjetlosti. Prvi je objavio zakon rasvjete, a to se otkrie u povijesti optike pripisuje vicarskom

    matematiaru, fiziaru i astronomu Johanu Heinrichu Lambertu i naziva se Lambertov zakon

    rasvjete. Bio je u to doba jedini koji se usudio kritizirati Newtonove stavove o odbijanju, lomu,

    interferenciji i ogibu svjetlosti. Pokuao je dati teoriju emisije svjetlosti. Iako je pristajao uz

    Newtonovu korpuskularnu teoriju svjetlosti, ipak su njegovi argumenti protiv pravocrtnog irenja

    svjetlosti pomogli engleskom fiziaru Thomasu Youngu, koji je poznavao Bokovievu teoriju,

    da doe do valne teorije svjetlosti.

    U praktinoj optici dao je vaan prinos istraivanju lea i njihovih pogreaka, to je bilo

    vano za poboljanje astronomskih instrumenata. Konstruirao je razne optike, astronomske,

    geodetske instrumente. Neke su njegove ideje o svjetlosti vrlo sline kasnijim znanstvenim

    dostignuima fizike 20. stoljea. On kae da u proizvoljno malom prostoru moe biti ma kako

    velik broj svjetlosnih toaka (danas bismo kazali fotona). To se moe tumaiti kao

    nasluivanje Bose-Einsteinove statistike u kvantnoj fizici. Kako se na tom naelu zasniva rad

    lasera, Bokovia se neizravno moe smatrati idejnim prethodnikom lasera. Bokovi je, prema

    10 Isto.

  • miljenju ruskog znanstvenika S. R. Filonovia, razvio prvu zadovoljavajuu teoriju

    luminiscencije.

    Matematika u Bokovia

    Bokovi se istakao i kao matematiar11

    koji je djelovao na katedrama matematike na

    sveuilitima u Rimu (174060), Paviji (176469) i Milanu (177073). Raspravljao je o

    problemu jednostavnosti pravca i tvrdio je da pravac nije najjednostavniji nego da su sve

    neprekidne krivulje jednako jednostavne. Smatrao je da se Euklidov postulat o paralelama

    (usporednicama) ne moe izvesti iz ostalih aksioma. Postojanje nekih drugih geometrija razliitih

    od euklidske u to je doba bila vrlo smiona pretpostavka, pogotovo to se vjerovalo da je

    euklidska geometrija uroena ljudskom umu (Immanuel Kant).

    Sustavno je iznio teoriju unjosjenica i teoriju transformacija geometrijskih mjesta,

    razradio pojam neprekidnosti (kontinuiteta) u geometriji i prirodi i doao do formulacije

    kontinuuma realnih brojeva te je tako prethodio njemakim matematiarima J. W. R. Dedekindu

    i G. Cantoru, predvidio je probleme geometrije prirode davi naputak za konstrukciju fraktalnih

    struktura, tj. krivulja koje nemaju tangente ni u jednoj toki. Na tome se upravo zasniva

    matematika teorija fraktala otkrivena u 20. stoljeu.

    Bokoviev doprinos geoznanostima

    Meu najvanije Bokovieve doprinose znanostima pripadaju zakljuci o obliku Zemlje

    to je u to doba bio jedan od aktualnih znanstvenih problema. Da bi se odredio oblik i veliina

    Zemlje, uz teorijska razmatranja trebalo je provesti mjerenja. Ako je Zemlja savrena kugla,

    onda svakom meridijanskom stupnju odgovara luk jednake duljine. Takoer bi i akceleracija sile

    tee (g), koja se moe odrediti s pomou sekundnog njihala, trebala na svakom mjestu Zemlje

    biti jednake vrijednosti. Razne su europske znanstvene institucije poslale svoje ekspedicije u

    razne krajeve svijeta da provedu mjerenja duljine luka koji odgovara jednom meridijanskom

    11 Isto.

  • stupnju ili da odrede akceleraciju sile tee (gravitaciju) na razliitim mjestima na Zemlji s

    pomou sekundnog njihala. Sam Bokovi namjeravao je otii u Brazil 1750, na poziv

    portugalskoga kralja Ivana V (Joao V), obavi geodetska i zemljopisna mjerenja u svrhu izrade

    zemljovida. Dravni tajnik Svete Stolice, kardinal Silvije Valenti Gonzaga, smatrao je da bi bilo

    dobro takva mjerenja obaviti u Papinskoj dravi te je dobio doputenje od pape Benedikta XIV

    da se provedu mjerenja meridijanskog stupnja. Na temelju svojih mjerenja i mjerenja drugih

    znanstvenika Bokovi je zakljuio da je Zemlja spljotena na polovima i izraunao je prilino

    tono njezinu spljotenost. Njegov redovniki subrat, irski isusovac Ch. Maire je prema

    podacima koje su dobili na osnovi geodetskih i astronomskih mjerenja izradio prvi egzaktan

    zemljovid Papinske drave to je jako utjecalo na razvitak kartografije u Italiji.

    to se tonog oblika Zemlje tie Bokovi je izraavao sumnju u to da se sa sigurnou

    moe odrediti njezin oblik. Smatrao je da Zemlja nije pravilan elipsoid, nego da zbog nepravilna

    rasporeda masa u njoj odstupa od toga oblika, to je poslije i dokazano, a taj oblik Zemlje kasnije

    je nazvan geoid (J. B. Listing, 1873).

    Na osnovi gravimetrijskih mjerenja (mjerenja akceleracije sile tee) zakljuio je kako i

    zato nastaju planine te kakva je unutranja struktura Zemlje i postavio je teoriju o tome. Tada

    nije bilo nikakvhie eksperimentalnih istraivanja unutranje strukture Zemlje. Kasnije su u 19. i

    20. st. znanstvenici razradili sline teorije i nazvali ih teorijama izostazije. Gledita o unutranjoj

    strukturi Zemlje kakva je imao Bokovi pokazala su se tonim u otkriu plohe diskontinuiteta

    izmeu Zemljine kore i plata (MOHO) hrvatskog znanstvenika svjetskog glasa Andrije

    Mohoroviia (1910).

    Obraujui statistiki rezultate mjerenja Bokovi je u povijesti znanosti dao prvu

    metodu (teoriju) izravnavanja pogreaka mjerenja postavivi tri uvjeta koja je kasnije Pierre

    Simon Laplace izrazio u matematikom obliku pa je ta metoda nazvana Laplaceova metoda (u

    novije se vrijeme koristi izraz BokoviLaplaceova metoda). Tako je Bokovieva izvorna

    metoda ula u povijest statistike kao prvi pokuaj izravnavanja pogreaka mjerenja.

  • Bokovi i njegovi suvremenici12

    Kada je Bokovi postao dopisni lan Akademije znanosti u Parizu, francuski

    znanstvenik Joseph Nicolas Delisle (De l'Isle) (1688-1768) eli se dopisivati s Bokoviem.

    Premda nemam moda asti da znate za mene, ipak sam vidio koliko ste u asti u Akademiji...

    pa sam mislio da ete biti dobri i dopustiti mi kao Vaem kolegi da Vam predloim dopisivanje o

    stvarima astronomije kojom se bavim kao zvanjem ve 34 godine otkako sam u Akademiji.

    Austrijski ministar za Lombardiju grof Firmian pie o Bokoviu: Ne moe se porei da

    njegovo ime i opi ugled to ga svagdje uiva ine ast (Dvorskim kolama)... Primjeujem

    istou istine kojom govori; a to bi bilo kod drugih preveliki zanos, u njemu se ini da je

    dalmatinska ud koja po prirodi kao da ne nastoji ba nita oko toga da zavije stvari u birane

    fraze.

    Francuski znanstvenik Louis Lagrange nije se s Bokoviem najbolje slagao, ali je ipak

    priznao: Ja nemam ni pronicavi duh ni visoki um velikoga tog ovjeka... to se tie

    transcendentnog dijela geometrije i analize, rekao sam ve i ne bojim se ponoviti da je ono to ja

    mogu pruiti u tom pogledu daleko ispod onoga to moe o. Bokovi.

    A d'Alembert, koji je takoer prema Bokoviu bio neprijateljski raspoloen, ponekad se

    o njemu pozitivno izraava: Meutim vrlo se dobro zna da je Preasni o. Bokovi bio uvijek

    smatran i potivan u svojoj Drubi kao jedan od najdostojnijih njezinih lanova i kao ovjek

    napose zasluan u svakom smislu.

    Francuski znanstvenik Lalande o Bokoviu kae: Ma to govorili o tome geometri koji

    ga nisu voljeli (na primjer d'Alembert), bio je to genijalan ovjek. Iznalazaki duh to se nalazio

    u njegovim djelima dovoljan je da ga se stavi iznad mnogih kojima je integralni raun pronio

    glas.... Ali treba da ga ovjek napose poznaje pa da se zna koliko ima u njemu genija,

    ...njegova konverzacija zanimljiva, a njegove misli uzviene u svim podrujima....Teko je

    razumjeti s kojom je lakoom izricao u stihovima najapstraktnije teorije astronomije pa i

    rauna.

    12 Isto.

  • Poznati francuski znanstvenik Clairaut pie Francoisu Jacquieru (1711-1788) (u pismu od

    6. svibnja 1760) o Bokoviu: To je jedan od najljubaznijih ljudi koje sam upoznao. A

    predsjedniku Royal Society Lordu Georgeu Parkeru Macclesfieldu (1695 ili 1697-1764) Clairaut

    pie da Bokovi udruuje sve kvalitete drutvenog ivota s onima velikog filozofa.

    U aktu o francuskom dravljanstvu, to ga je potpisao sam kralj Luj XV, koje je

    Bokovi dobio u prosincu 1773, stoji: ...na dragi i vrlo ljubljeni Ruer Bokovi iz grada

    Dubrovnika u Dalmaciji, sveenik ukinute Drube Isusove, potomak stare obitelji dalmatinske i

    plemi Republike Lucce, ispovijedajui katoliku, apostolsku i rimsku vjeru, izloio nam je da je

    u njegovoj namjeri da se nastani u naem kraljevstvu i da u njemu uiva povlastice naih

    prirodnih podanika; vrlo je ponizno podnio molbu da mu se podijele isprave o dravljanstvu.

    Bokovieva je teorija jo za njegova ivota doivjela dobar prijem, posebno na

    sveuilitu u Edinburghu. kotski filozof i znanstvenik John Robison (1739-1805) njegovu je

    teoriju predavao na tom sveuilitu. O njoj kae: Njegova teorija prirodne filozofije bit e

    uvijek smatrana...jednim od najdomiljatijih istraivanja tajni prirode ...Usuujem se rei da,

    ako ikada budemo imali pravu teoriju, tada e ona nalikovati Bokovievoj u mnogim njezinim

    osnovama.

    Bokovi u oima kasnijih znanstvenika i filozofa13

    Engleski znanstvenik Humphry Davy (1778-1829) kae: Pretpostavljajui da meu

    molekulama djeluju privlane i odbojne sile, kao to to radi Bokovi, mogu se objasniti sve

    kemijske pojave.

    Engleski znanstvenik Michael Faraday (1791-1867) kae (1844): Njegovi su atomi, ako

    pravo razumijem, prava sredita sila ili moi a ne estice tvari u kojima se nalaze moi. ini mi

    se da su Bokovievi atomi u velikoj prednosti pred uobiajenim pojmovima.

    13 Isto.

  • Ruski znanstvenik Dmitrij Ivanovi Mendeljejev( 1834-1907) kae (1870): Bokovi

    zajedno s Kopernikom ponos je zapadnih Slavena; on se smatra utemeljiteljem modernog

    atomizma.

    kotski znanstvenik James Clark Maxwell (1831-1879) kae (1877): Najbolje to

    moemo uiniti jest da napustimo krutu jezgru i da je nadomjestimo Bokovievim atomima.

    kotski znanstvenik William Thomson (Lord Kelvin) (1824-1907) sigurno je najvie

    uinio za promicanje Bokovievih ideja u svijetu znanosti. Godine 1889. rekao je da su

    Bokovieve ideje zastarjele i da je njegova teorija beskonano nevjerojatna, ali je poslije

    promijenio stav i 1905. rekao: Moja sadanja pretpostavka je isto i jednostavno

    bokovi/ij/anstvo...Hookeovo izlaganje oblika kristala... Navierova i Poissonova teorija

    elastinosti vrstih tijela, Maxwellov i Clausiusov rad u kinetikoj teoriji plinova i Taitov

    najnoviji rad o istoj stvari sve razvoji Bokovieve iste i jednostavne teorije.

    Engleski znanstavenik John Henry Poynting (1852-1914) rekao je o Bokovievoj teoriji:

    Moram priznati da, kao fiziar, ne mogu prihvatiti ovu teoriju, ovaj pokuaj da se ukine

    dvojstvo tvari i sile...Njegova sila, uvjeren sam, fiziki je odgovarala volji. Njegovi su atomi

    postali sredita oko kojih djeluje Boja Volja. Za njega ne postoji mrtva tvar koju druga tvar

    pokree tamo amo, nego je sam svemir snaga Boja. To je sigurno jedno od najuzvienijih

    razmiljanja koje je ljudski um ikada iznio. Pointing takoer kae: to god fizikalnoj teoriji

    bila krajnja sudbina Bokovievih atoma, shvaanje jedinstva tvari i sile...trajni je doprinos

    filozofskim idejama.

    H. V. Gill (1941) rekao je da je Bohrov atom izravni nasljednik Bokovieva zakona sila

    izmeu estica razmaknutih mikroskopskim udaljenostima... Kada se bude pisala povijest

    atomske teorije, pravo je da se uloga koju je igrao otac Ruer Bokovi ne bi smjela previdjeti.

    Za njemakog filozofa Ernsta Cassirera (1874-1945) Bokovieva je Teorija glavno

    prirodnofilozofijsko djelo epohe.

    Danski fiziar nobelovac Niels Bohr (1885-1962) kazao je (1958) da je Bokovi jedan

    od najistaknutijih likova meu filozofima prirode 18. stoljea.

  • Njemaki fiziar nobelovac Werner Heisenberg (1901-1976), koji je Bokovia nazvao

    hrvatski Leibniz, kae: Meu istraivaima prirode 18. stoljea zauzima Ruer Bokovi

    posebno mjesto.

    Za ruskog znanstvenika S. R. Filonovia (1978) pak prvu zadovoljavajuu teoriju

    luminiscencije razvio je u 18. stoljeu hrvatski uenjak Ruer Bokovi. Ta teorija zasnivala se

    na modelu (koji se) u nekom stupnju slae sa suvremenim pojmovima o metastabilnim stanjima

    atoma i molekula.

    Ameriki nobelovac za fiziku (1988) Leon Lederman (1922) u poglavlju Dalmatinski

    prorok u knjizi: Leon Lederman, Dick Teresi: Boja estica: ako je svemir odgovor, to je

    pitanje? o Bokoviu kae: Fraza iao je ispred vremena esto se i preesto rabi. Ali ja u je

    ipak upotrijebiti. Ne govorim o Galileju niti o Newtonu. Obojica su stigli ba u pravo vrijeme, ni

    prerano ni prekasnoGalilei, Kepler, Brahe i Newton bili su prihvaeni ak slavljeni uz

    fanfare! u vlastitom vremenu zato to su stigli sa zamislima koje je znanstvena zajednica bila

    spremna prihvatiti. Nisu bili svi te sree. Ruer Josip Bokovi, Dubrovanin [...] je tvrdio da je

    Newtonov zakon gravitacij gotovo savreno toan, ali da odreena odstupanja od zakona

    obrnute razmjernosti s kvadratom udaljenosti, premda vrlo malena, ipak postoje. Nagaao je da

    e se taj klasini zakon morati sruiti u atomskim razmjerima gdje se sile privlaenja zamjenjuju

    privlanim i odbojnim silama koje se naizmjence smjenjuju ovisno o udaljenosti. Nevjerojatna

    zamisao za znanstvenika osamnaestog stoljea. [...] Bokovi je imao jo jednu zamisao, potpuno

    luaku za osamnaesto stoljee (a moda i za bilo koje drugo vrijeme). Materija je graena od

    nevidljivih i nedjeljivih atoma, rekao je. Dobro, to nije posve novo, s tim bi se sloili i Leukip,

    Demokrit, Galilei, Newton i drugi. Ali ujte novu stvar: Bokovi je tvrdio da te estice nemaju

    veliinu, naime da su geometrijske toke Bez dimenzija. Tvrdi, ni manje ni vie, da je materija

    graena od estica koje nemaju dimenziju! Mi smo, evo prije dvadesetak godina, pronali esticu

    koja odgovara tom opisu. Nazvali smo je kvark.

    Stoga je Bokovia engleski fizikalni kemiar Sir Harold Hartley smatrao da je Bokovi

    jedan od najveih intelektualaca svih vremena.

  • Svojatanja Bokovia14

    Jo u Bokovievo doba postojali su sporovi oko njegove etnike i narodnosne

    pripadnosti. Kada je jednom francuski enciklopedist d'Alembert napisao za Bokovia da je on

    talijanski matematiar, Bokovi mu je odgovorio da je on Dalmatinac, i iz Dubrovnika, a ne

    Talijan...15

    I kasnije se sve do danas provlai formulacija o Bokoviu kao Talijanu. Dio

    talijanske historiografije svoje teze o Bokoviu kao Talijanu temelji na njegovu talijanskom

    podrijetlu s majine strane, na injenici da je Bokovi najvei dio ivota proveo u Italiji te na

    uvjerenju da je Dalmacija (pa tako i Dubrovnik) dio Italije.16

    Nema uope dvojbe da Bokovi

    pripada i talijanskoj kulturi ali je sasvim drugo pitanje njegove etnike i narodnosne pripadnosti.

    Dio srpske historiografije svoje teze o navodnom srpskom podrijetlu Ruera Bokovia izvodi iz

    stalno ponavljane Petronijevieve teze iz 1922. godine da je Bokoviev otac Nikola bio

    pravoslavni seljak koji se, doavi u Dubrovnik, pokatoliio ili iz jo ranije, ali i sadanje teze da

    je Dubrovnik i Dalmacija srpska zemlja.17

    Ni jedno ni drugo nije tono. Poznato je na osnovi

    arhivske grae da je selo Orahov Dol (rodno mjesto Bokovieva oca Nikole) od poetka 17. st.

    bilo samo katoliko.18

    Tek se 1885. u selu nailazi na 12 pravoslavnih stanovnika uz 183 katolika.

    Uz to je selo dalo deset katolikih sveenika, jednog biskupa i jednog nadbiskupa. Ilija

    Bokovi, brat Nikolin i stric Ruerov bio je katoliki sveenik. to se etnike pripadnosti i

    jezika Dubrovnika tie postoji dokument kojega navode i srpski povjesniari da su se prilikom

    trgovakih poslova trgovaki ugovori prevodili ex lingua serviana in hanc nostram illyricam

    (sa srbijanskog u ovaj na ilirski) to znai da se nikako ne moe uzeti da su srpski i ilirski

    sinonimi nego upravo suprotno, tj. da su sinonimi ilirski jezik i hrvatski jezik. Osim toga, sam

    Bokovi je izriito odgovorio d'Alembertu da on nije Talijan. Ime Srbin, srpski jezik ili neto

    slino nikada nije ni spomenuo, a u mnotvu prigoda govori o svom jeziku ilirskom, o naim

    Hrvatima i sl. Bez obzira na to srpska historiografija, ukljuujui i najnoviju, Bokovia

    14 Usp. lit. br. 6.

    15 Usp. lit. br. 1.

    16 Usp. lit. br. 8, 12.

    17 Usp. lit. br. 6, 9, 14, 17.

    18 Usp. lit. br. 6, 7, 13, 16, 20.

  • sustavno stavlja unutar srpske filozofije. O tome svjedoe i novije knjige Slobodana unjia

    (Istorija srpske filozofije, 2009) koji navodi da je Bokovi jezuita srpskog porekla (str. 90) i

    Ilije Maria (O srpskoj filosofiji, 2003) (str. 10, 12, 13, 15, 97-100). Za neke srpske autore

    Bokovi je po nacionalnosti Sloven ili Jugoslaven.19

    Teko je razumjeti to bi to danas

    znailo. Neki srpski autori priznaju da je Bokovi Hrvat. Tako je povodom 200-te obljetnice

    Bokovieve smrti (1987) Jugomarka iz Beograda izdala potansku markicu i razglednicu na

    poleini koje izriito pie da je Bokovi najvei hrvatski naunik svoga vremena.20

    19 Usp. lit. br. 11.

    20 Usp. lit. br. 15..

  • Literatura:

    1. R. J. Boscovich: Voyage astronomique et georaphique dans l'tat de l'glise, Paris 1770, str.

    449.

    2. M. S. Filipovi, Lj. Mievi: Popovo u Hercegovini, Sarajevo 1959.

    3. E. Hill: Roger Boscovich. A Biographical Essay u: Roger Joseph Boscovich S.J., F. R. S.,

    1711-1787. Studies of His Life and Work on the250th Anniversary of His Birth, London 1961,

    str. 17-101.

    4. M. Korade: Ruer Bokovi i bratovtina sv. Jeronioma u Rimu, Zbornik radova

    meunarodnog znanstvenog skupa o Rueru Bokoviu, Dubrovnik 5-7 listopada

    1987/Proceedings of the international symposium on Ruer Bokovi, Dubrovnik, 5th-7th

    october 1987, Zagreb 1991, str. 259-263.

    5. S. Kutlea: Ruer Josip Bokovi, Tehniki muzej, Zagreb 2011.

    6. S. Kutlea: Sporovi oko Bokovia, Od Dubrave do Dubrovnika, Uz 300-godinjicu roenja

    Ruera Bokovia, Humski zbornik XIII, Neum-Dubrovnik, 2011, str. 27-51.

    7. M. Mari: Katoliko stanovnitvo i rodovi Orahova Dola i Zavale. Rod Ruera Josipa

    Bokovia, u: I. Pulji (prir.): Humski zbornik XIII. Od Dubrave do Dubrovnika. Uz 300-

    godinjicu roenja Ruera Bokovia, Neum-Dubrovnik 2011, str. 111-168.

    8. B. Marini: La nazionalit di Ruggero Boscovich, Roma 1970.

    9. R. Miloevi: O srpskom porijeklu Ruera Bokovia, Vidoslov 14 (2007) 41.

    10. J. Mitrovi: Srpstvo Dubrovnika, Beograd 1992.

  • 11. D. Nedeljkovi: Ruer Bokovi i bratstvo junih Slovena, u: D. Nedeljkovi: Ruer

    Bokovi u svom vremenu i danas, Beograd 1961, str. 139-143 (Rad je objavljen u Slovenskom

    bratstvu, Beograd 1949).

    12. G. Paoli: Ruggiero Giuseppe Boscovich nella scienza e nella storia del '700, Accademia

    nazionale delle scienze detta dei XL, Scritt e documenti VIII, Documenti Boscovishiani II,

    Roma 1988.

    13. R. Peri: Biskupijski sveenici Bokovii iz Orahova Dola, u: I. Pulji (prir.): Humski

    zbornik XIII. Od Dubrave do Dubrovnika. Uz 300-godinjicu roenja Ruera Bokovia, Neum-

    Dubrovnik 2011, str. 239-254,

    14. B. Petronijevi: Life of Roger Joseph Boscovich, u: A theory of natural philosophy,

    Chicago/London 1922; Cambridge, Mass./London,England 1966, str. VII.

    15. V. Pozai (ur.): Filozofija znanosti Ruera Bokovia, Radovi simpozija Filozofsko-teolokog

    instituta DI, Zagreb 1987; englesko izdanje: The Philosophy of Science of Ruer Bokovi,

    Proceedings of the Symposium of the Institute of Philosophy and Theology S.J., Zagreb 1987

    (korice knjige).

    16. M. Sivri, N. Vekari: A genealogical presentation of the Bokovi family, Zbornik

    radova meunarodnog znanstvenog skupa o Rueru Bokoviu, Dubrovnik 5-7 listopada

    1987/Proceedings of the international symposium on Ruer Bokovi, Dubrovnik, 5th-7th

    october 1987, Zagreb 1991, str. 247-258.

    17. K. T. Stojanovi: Atomistika. Jedan deo iz filozofije Ruera Josifa Bokovia, Ni 1891, str.

    3.

  • 18. S. poljari: Ruer Bokovi u slubi diplomacije Dubrovake Republike, Diplomatska

    akademija, Zagreb 2011.

    19. V. Variak: U povodu dravnog izdanja Bokovieva djela Theoria philosophiae

    naturalis, u: Rad JAZU, knj. 230, Zagreb 1925, str. 161-226.

    20. J. Velni: Ancestory of Ruer Bokovi, Zbornik radova meunarodnog znanstvenog

    skupa o Rueru Bokoviu, Dubrovnik 5-7 listopada 1987/Proceedings of the international

    symposium on Ruer Bokovi, Dubrovnik, 5th-7th october 1987, Zagreb 1991, str. 241-246.