Stipe Kutlea

Tko je zapravo Ruer Bokovi?

Nedvojbeno je da Ruer Josip Bokovi spada ne samo meu najznamenitije hrvatske

znanstvenike i filozofe nego i meu najznamenitije linosti sveukupne hrvatske povijesti ali i

sveukupne svjetske znanstvene povijesti. O tome svjedoe brojna miljenja svjetskih autoriteta u

znanosti i filozofiji. Njegove su mnoge ideje bile ispred svoga vremena pa nisu bile ni shvaene

u svojoj punini. Tek ih je kasnije doba otkrilo kao vane. Stoga je Bokovi danas aktualniji

nego je bio u svoje doba. Bio je univerzalni um renesansnog tipa: knjievnik, diplomat, arheolog,

znanstvenik, filozof, a prije svega katoliki sveenik i pripadnik Isusovakog reda. U mnogim

znanstvenim podrujima udario je temelje nekim kasnijim znanstvenim postignuima kao u

astronomiji, geoznanostima, statistici, optici, matematici i dr. Njegov je ipak najpoznatiji i

najizvorniji znanstveni doprinos njegova teorije privlano-odbojnih sila i strukture tvari u

mikrosvijetu.

Bokovi i njegova obitelj

Obitelj mu s oeve strane potjee iz Hercegovine, upe Ravno u Popovu polju, iz

katolikog sela Orahova Dola.1 Ruerov pradjed zvao se Boko Pokraji (ili Podkraji) i po

svom imenu dao je lozi, koja se odvojila od plemike loze Pokrajia, prezime Bokovi. Ruer

je isticao svoje plemiko podrijetlo osobito kada je bio imenovan u dravnu slubu francuskoga

kralja Luja XV. Ruerov djed takoer se zvao Boko, a njegov sin Nikola kao djeak otiao je u

Dubrovnik i dobio zaposlenje kod trgovca Rade Gleevia, koji je Nikolu, kao pouzdanu osobu,

poslao u Novi Pazar, jednu od vanih dubrovakih trgovakih kolonija. Zbog turskog napada na

Novi Pazar Nikola je sa svojim bratom morao bjeati te se naselio u Dubrovnik. Oenio se s

Pavlom Bettera, iji je djed bio trgovac podrijetlom iz Bergama u sjevernoj Italiji. Nakon to se

obogatio doselio se u Dubrovnik. Njegov sin Baro pisao je pjesme na hrvatskom jeziku te je tako

1 Usp. lit. br. 2, 7, 10, 13, 14, 16, 17, 18, 20.

postao poznat i cijenjen u Dubrovniku. Barina ki Pavla u braku s Nikolom Bokovi imala je

devetero djece: tri keri i est sinova od kojih je samo najstarija ki Marija Ruse zasnovala

obitelj, dok je Marija Dumna bila asna sestra u samostanu sv. Katarine Sijenske u Dubrovniku.

Najmlaa sestra Anica, s kojom je Rue, kako su ga zvali u obitelji, bio najprisniji, takoer se

nije udavala. Bila je poznata kao vrsna pjesnikinja. Brat Boo (Natalis) ostao je u Dubrovniku i

nije se enio, Bartolomej Ignacije ili Baro bio je sveenik isusovac, a Ivan Dominik

dominikanac. Braa Petar (Pero) i Marko Antonije umrli su mladi.

Ruer2 je bio pretposljednje dijete Nikole i Pavle Bokovi. Rodio se 18. svibnja 1711, a

krten je 26. svibnja u katolikoj crkvi. Obrazovao se u isusovakom Dubrovakom kolegiju, a

1725. odlazi na studij u isusovaki Rimski kolegij koji je kasnije preimenovan u papinsko

sveuilite Gregorijana. Jo tijekom studija drao je nastavu, a kasnije je dobio katedru

matematike na tom sveuilitu gdje je ostao sve do 1760. godine. Kao sveenik bio je osloboen

redovnikih dunosti da bi se mogao posvetiti znanstvenom radu i nastavi. Godine 1742. papa

Benedikt XIV. povjerio mu je da ispita i sanira pukotine na bazilici sv. Petra u Rimu. Rijeivi

problem stekao je ugled u Rimu. U ljeto 1747. Bokovi je doao u Dubrovnik i to je bilo jedini

put nakon to je kao djeak iz njega otiao. U svrhu odreivanja oblika Zemlje i izrade

zemljopisnih karata isti papa Benedikt XIV. angairao ga je da izmjeri u Papinskoj dravi duljinu

meridijanskog stupnja izmeu Rima i Riminija.Taj su posao napravili Bokovi i irski isusovac

Christopher Maire (1750-52) i rezultate mjerenja objavili u djelu O znanstvenom putovanju po

Papinskoj dravi (1755). U sporu izmeu republike Luke (Lucca) i vojvodine Toskane oko

poplavljivanja Bokovi je uspjeno rijeio problem na zadovoljstvo Luke od koje je dobio

plemiku titulu. Putovao je s markizom Michelangelom Romagnolijem po Italiji, Francuskoj i

Engleskoj. U Parizu se upoznao s francuskim akademicima, a rjeavao je i diplomatsko pitanje u

vezi s francuskim konzulom u Dubrovniku (1760). U svibnju iste godine doao je u London i ve

poetkom slijedee godine postao je lan Britanske akademije znanosti (Royal Society). U

Londonu je objavio astronomski spjev O pomrinama Sunca i Mjeseca (1760). Royal Society mu

je povjerio da promatra prolaz Venere ispred Sunca koji se trebao dogoditi 6. lipnja 1761. i koji

bi bio dobro vidljiv iz Carigrada. Bokovi nije zbog prometnih potekoa mogao stii u

Carigrad do 6. lipnja, ali je na putu za Carigrad ispitivao je ostatke ruevina Troje. U Carigradu

2 Usp. lit. br. 3, 5, 12.

je zbog bolesti ostao nekoliko mjeseci i nakon oporavka krenuo u svibnju 1762. s engleskim

veleposlanikom preko Bugarske, Moldavije i Poljske. Na tom je putu vodio dnevnik, koji je

poslije objavio kao Dnevnik putovanja iz Carigrada u Poljsku. Jo jednom ga je bolest dulje

zadrala u Varavi gdje se sprijateljio s buduim poljskim kraljem Stanislavom Poniatowskim

koji e mu kasnije pomoi da se spasi Dubrovnik od ruske opsade. Nakon povratka u Rim

ponuena mu je katedra matematike na sveuilitu u Paviji to je Bokovi prihvatio. Projektirao

je, vodio radove i djelom financirao izgradnju zvjezdarnice u Breri kraj Milana a preuzeo je i

predavanja iz astronomije i optike u Milanu te je dobio dunost upravitelja zvjezdarnice u Breri.

Kasnije su se pojavile tekoe oko upravljanja i voenja zvjezdarnice u Breri (tzv. brerska afera)

i Bokovi je odustao od upraviteljstva i od predavanja u Milanu. Kada je ukinut isusovaki red

(1773), Bokovi se namjeravao vratiti u rodni Dubrovnik, ali je ponuda iz Pariza bila

primamljivija i zbog znanstvenih i financijskih razloga. Doavi u Francusku 1774 dobio je

francusko dravljanstvo i mjesto upravitelja Optike za pomorstvo s visokim primanjima. To je

radno mjesto bilo osnovano upravo za njega, to pokazuje kakav je ugled uivao u francuskim

znanstvenim krugovima. Imao je meu velikim znanstvenicima dosta prijatelja i suradnika, ali i

neprijatelja, posebno meu enciklopedistima, koji su njemu kao isusovcu bili vrlo neskloni,

primjerice poznati enciklopedist i znanstvenik Jean Le Rond d' Alembert, a i neki drugi. Vratio

se privremeno u Italiju radi objavljivanja svojih djela ali mu se zdravstveno stanje sve vie

pogoravalo tako da je ostao u Italiji sve do smrti 13. veljae 1787. Pokopan je u crkvi Marije

Podone u Milanu, ali mu se za grob ne zna. Njemu u ast Dubrovaki je senat postavio u

dubrovakoj prvostolnici spomen-plou koja i danas postoji, a tekst na ploi sastavio je

Bokoviev prijatelj i redovniki subrat latinist Brno (Bernard) Zamanja (Damanji) .

Bokovieva teorija sila i struktura tvari

Bokovi je u svijetu znanosti, posebno suvremene, poznat i slavan po svojoj teoriji

prirodne filozofije ili po teoriji sila i strukture tvari koju je izlagao u nekoliko svojih djela a

konaan oblik teoriji dao je u svom djelu Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini

zakon sila koje postoje u prirodi ili skraeno Teorija prirodne filozofije.3 Najvaniji su elementi

3 Usp. lit. br. 5, 12, 15, 17.

te teorije da su osnovni elementi tvari jednostavni, neproteni i tokasti (tj. bez dimenzija) i da

meu njima djeluju ne samo privlane sile nego i odbojne ovisno o udaljenosti meu esticama.

Netona je esta tvrdnja da su sile meu bliskim esticama odbojne a meu dalekim privlane.

Sila se moe vie puta mijenjati iz privlane u odbojnu i pri malim i pri veim udaljenostima.

Svoj je zakon privlano-odbojnih sila Bokovi prikazao poznatom krivuljom nazvanom

Bokovievom krivuljom (curva Boscovichiana).

Bokovi je svoju krivulju sila primijenio na poseban sluaj triju estica i ustanovio da se

estice mogu kretati samo po doputenim elipsama te da postoje i zabranjene elipse po

kojima kretanje nije mogue. U suvremenoj kvantnoj fizici se kae da su staze gibanja

kvantizirane. Ta Bokovieva krasna teorija (elegans theoria), kako ju sam Bokovi naziva,

uvodi ideju kvantizacije i predstavlja Bokoviev model atoma, do ega su kasnije doli

zaetnici kvantne teorije nobelovci Max Planck (1900), Niels Bohr (1913) i drugi. Bokoviev

model atoma izravni je nasljednik Bokovieva zakona sila izmeu estica razmaknutih

mikroskopskim udaljenostima (Henry Gill, 1941).

Oblik Bokovieve sile vrlo je slian krivuljama koje prikazuju sile izmeu atoma u

molekuli ili vrstom tijelu te nuklearnim silama meu nukleonima (protonima, neutronima). U

dananjoj znanosti svojstva Bokovievih materijalnih toaka ili Bokovievih atoma mogu se

povezati s kvarkovima i leptonima (elektron, neutrino) od kojih su sastavljene, prema dananjim

spoznajama, sve druge sloenije elementarne estice. U dananjoj znanosti kvarkovi i

antikvarkovi odgovarali bi Bokovievim esticama prvog reda, nukleoni (protoni i neutroni)

esticama drugog reda, atomske jezgre esticama treeg reda, atomi esticama etvrtog reda,

molekule esticama petog reda i tako dalje.

Bokovieva je teorija prva prava dinamistiko-atomistika teorija koja je ponudila novi

pojam stvarnosti i dala novu sliku svijeta (Bokoviev novi svijet) te se s pravom moe

govoriti o bokovi/ij/anskom obratu u shvaanju stvarnosti. Tako je njemaki filozof

Friedrich Nietzsche kazao da je Bokovieva teorija najvei trijumf nad osjetilima koji je dosad

na Zemlji postignut, a Bokovi i Poljak Nikola Kopernik su dva najvea protivnika priina.

Bokovieva teorija ne odnosi se samo na sile i strukturi tvari nego i na prostor i vrijeme.

Po Bokoviu se nita ne moe znati o tzv. apsolutnom prostoru nego prostor i vrijeme

spoznajemo samo onako kako nam se oni prikazuju. S obzirom na to moe se kod Bokovia

govoriti o promjeni prostora i vremena to je kasnije tvrdio Einstein u teoriji relativnosti.

Bokovi je tvrdio da se duljina predmeta (npr. ipke) mijenja kada se ona prenosi na drugo

mjesto. Tu je ideju kasnije izriito izrekla teorija relativnosti. Prema njoj promjena se dogaa u

duljini. Skraivanje ovisno o brzini gibanja dok je kod Bokovia naelno mogua promjena u

sve tri dimenzije i to kako skraivanje tako i produljenje. Bokovievi su zakljuci kvalitativnog

karaktera, a Lorenzovi i Einsteinovi kvantitativno su iskazani matematikom formulom.

Bokovieva filozofija

Iako je Bokovi najpoznatiji kao tvorac teorije sila i strukture tvari, tj. kao filozof

prirode kod njega se moe govoriti i o metafizici, o spoznajnoj teoriji, o filozofiji znanosti pa

ak uvjetno i o teologiji, iako on nikada nije izriito tematizirao teoloka pitanja.4

Moe se slobodno rei da itava Bokovieva prirodna filozofija proizlazi iz njegove

metafizike. Zanimljivo je da u to doba njegova teorija nije mogla niti nastati zahvaljujui

eksperimentalnim poticajima niti je mogla biti eksperimentalno provjerena. Zauujue je kako

se ona dobro slae sa znanou 20. i 21. stoljea. Ona predstavlja novi obrat u shvaanju

stvarnosti (kasnije nazvanim bokovi/ij/anski obrat). Kao to postoji tzv. kopernikanski obrat,

koji je Sunce stavio u sredite tako slino je s Bokovievim obratom jer je Bokovi u

shvaanju stvarnosti posve odbacio materijalistiko-korpuskularnu teoriju materije. Njegov je

obrat jo radikalniji od Kopernikova jer se jo vie udaljava od osjetilne predoivosti svijeta.

Po pitanju nae spoznaje Bokovi je smatrao da mi neposredno ne spoznajemo samu

stvarnost nego nae ideje o toj stvarnosti koje do nae svijesti dopiru ne kao slike stvarnosti

(teorija odraza) nego kao uinci te stvarnosti (kauzalna teorija). Smatrao je da graa dobivena

osjetilima ne moe imati apsolutnu spoznajnu vrijednost. Ali u duhu postoji uroena mo razuma

koja moe doprijeti do naravi, podrijetla i naina povezanosti ideja i koja vodi do istine, a koju

Bokovi naziva refleksija ili dosljedno razmiljanje i/ili ispravno umovanje. Spoznaja je

utemeljena vie na hipotetsko-deduktivnom pristupu i na mislenom eksperimentu nego na

4 Usp. lit. br. 5, 15.

indukciji i eksperimentalnoj verifikaciji. Indukcija nikada ne moe ispitati sve sluajeve

(nesavrena indukcija) te da ne moe biti posve pouzdana i ne moe imati snagu dokaza. Kao

takva, svojstvena prirodnim znanostima, ipak je nezamjenjiva u istraivanju prirodnih zakona i

svojstava tijela i ponekad nema drugog naina osim toga. Gdje indukcija ne zadovoljava, dolazi

dedukcija i misleni eksperiment.

Po shvaanju znanstvenih teorija koje se ne mogu empirijski verificirati nego samo

falsificirati prethoduio je filozofu Karlu Raimundu Popperu u 20. st. (naelo opovrgljivosti ili

falsifikacije). Za prihvatljivost teorije isticao je njezinu prikladnost. Ta je Bokovieva ideja

slina kasnijoj ideji francuskog zna stvenika i filozofa Henrija Poincara.

Bokovi kao knjievnik

Manje je poznato da je Bokovi uz znanost i filozofiju doprinio i nekim drugim

podrujima ivota. Nadarenost za knjievnost5 naslijedio je od djeda s majine strane Bare

Bettere. Ruer je bio lan tada ugledne akademije Arkadije i pisao je pjesme na latinskom, ali i

na hrvatskom. Njegovu pjesmu Djevica bez grijeha zaeta iz 1780. na hrvatski je prevela

njegova sestra Anica. Bio je poznat i po svojim epigramima, duhovitim prigodnim stihovima

koje bi na licu mjesta spjevao u drutvu uglednika. Elegije je posveivao papi, carici Mariji

Tereziji, kardinalima i sl. Prema obiajima toga doba Bokovi je u stihovima opisao jedan

znanstveni problem. Tako je nastao Bokoviev spjev Pomrine Sunca i Mjeseca, koji je

objavljen u Londonu 1760, a francuski prijevod kao Les clipses (1779) posveen je francuskom

kralju Luju XVI. Bokovi je tim spjevom postao slavan meu europskim pjesnicima kao to je

ve bio poznat meu europskim znanstvenicima .

Bokovi diplomat

Ali bio je poznat i cijenjen meu mnogim politiki utjecajnim ljudima tadanje Europe

kao to su pape Benedikt XIV i Klement XIV, carica Marija Terezija, francuski kraljevi Luj XV i

5 Usp. lit. br. 5.

Luj XVI, grofovi, knezovi, ministri, veleposlanici i sl. S nekima je bio u prijateljskim vezama

kao s kardinalom i dravnim tajnikom Papinske drave Silvijem Valentijem Gonzagom, s

poljskim kraljem Poniatowskim, francuskim ministrom Vergenesom, s mnogim tadanjim

znanstvenicima i ljudimaod ugleda. Susreo se s Benjaminom Franklinom i drugim velikim

znanstvenicima. Sva ta poznanstva i ugled pomogla su mu da od poznanika i prijatelja zatrai

pomo u diplomatskim poslovima za Dubrovnik.6 Tako je za vrijeme rusko-turskog rata (1768

74) posredovanjem njegova prijatelja poljskog kralja Stanislava Poniatowskog kod ruske carice

Katarine II Velike, Bokovi uspio spasiti Dubrovnik od ruskog bombardiranja. Pie

Poniatowskom i moli: ... premono Vae posredovanje u velike vladarice Rusije u korist jadne

moje domovine Dubrovnika... Koji bi predmet mogao vie biti na srcu od ovoga u kome se radi

da se ouva od propasti sama moja domovina?... Ondje su moji a meu njima majka jo iva i

svjea u dobi od 98 godina... A kakvi li osjeaji obuzimaju moju duu radi same plovidbe koja je

zastala i oduzela glavni izvor opstanka tolikih mojih roaka i prijatelja? Bokovievo

posredovanje urodilo je sklapanjem ugovora izmeu Dubrovnika i Rusije (1775), prema kojemu

se Dubrovnik obvezao na neutralnost u sluaju rata Rusije s drugim zemljama. Na zahtjev Rusije

Dubrovnik se obvezao da e unutar zidina grada dopustiti da se sagradi pravoslavna crkva koja i

danas postoji. Zahvaljujui Bokovievu prijatelju C. G. de Vergennesu, francuskom ministru

vanjskih poslova, sklopljen je trgovaki ugovor izmeu Dubrovnika i Francuske (1776) prema

kojemu Francuzi moraju plaati sve pristojbe kao i drugi te da dubrovaka luka vie nee biti

smatrana kao luka Levanta nego luka zapadnog Mediterana, to je znailo ravnopravnost s

lukama Italije i pripadnost Dubrovnika zapadnom svijetu. Svom rodnom gradu Bokovi je

pomagao i u drugim prilikama i na druge naine, prije svega aljui Senatu obavijesti o

politikim zbivanjima u svijetu i savjetima o raznim pitanjima. Nema dvojbe da je sav svoj

diplomatski posao Bokovi obavljao iz duboko rodoljubnih motiva. O dunosti prema domovini

kae: Kad god sam imo togod odluiti nijesam nigda na brvi stavljao moj interes ili moj

inkomod, ma samo ono to hoe od mene ono to zovemo talijanski il mio dovere (moja

dunost). On je svoju iru pripadnost iskazao vie puta. Kada su hrvatske ete prolazile pored

Bea 1757. idui u borbu protiv Prusa, Bokovi ih pozdravlja: Dobar put i sreu, a nakon

pobjede bratu izraava oduevljenje kada kae: ivio Haddich i nai Hrvati.

6 Usp. lit. br. 18.

Bokovi arheolog

U 18. stoljeu arheologija nije postojala u dananjem smislu rijei kao posebna znanost.

Arheolokim su se problemima ljudi u to doba bavili amaterski, ali su sve sustavnijim

prikupljanjem postavili temelje za arheologiju kao znanost, koja e se uspostaviti u 19. stoljeu.

Bokovi je dublje ulazio u arheoloku problematiku.7 No nije se arheologijom bavio sustavno,

nego samo kada se za to ukazala prigoda. Tako je 1743. u blizini Frascatija (drevni Tuscul)

otkriven mozaik s mnotvom geometrijskih motiva i druge vrste arheoloke grae: natpisi,

kipovi, zidovi, vodovodne cijevi, ostatci ceste i dr. Rad o tome objavili su M. Giacomelli i

isusovac Ivan Luka Zuzori na osnovi podataka dobivenih od Bokovia. Radilo se o antikoj

vili iz doba careva Antonina, tj. o znamenitu Ciceronovu Tusculumu.

Za obelisk iskopan 1750. na Marsovoj poljani u Rimu utvrdio da je on imao astronomsku

svrhu. O tom je nalazu Angelo Maria Bandini napisao djelo u koje je uvrstio i Bokovievo

miljenje o obelisku kao sunanom satu.

Putujui 1761. u Carigrad ispitivao je ostatke ruevina za koje se vjerovalo da su ruevine

Troje i ustanovio da se njezine ruevine ne nalaze na tome mjestu, nego da je stara Troja u

unutranjosti, gdje u to doba nije bilo nikakvih pronaenih ostataka ruevina. Raspravu o tome

Bokovi je napisao 1784. kao dodatak Dnevniku putovanja iz Carigrada u Poljsku pod

naslovom Izvjetaj o ruevinama Troje. Bokovievu je pretpostavku dokazao Heinrich

Schliemann (1874).

Graditeljstvo i tehnika

7 Usp. lit. br. 5.

Bokovia se moe smatrati pionirom graditeljske statike8 jer je postao znamenit po

statikim proraunima i rjeenjima za kupolu bazilike sv. Petra u Rimu (174243), po ispitivanju

stabilnosti carske knjinice i njezine kupole u Beu (1763) i po prosudbi stabilnosti piramidalnog

iljka na kupoli milanske katedrale (1765). Rjeavanjem takvih problema na osnovi teorije

zapoelo je novo doba u graevinskoj statici. Od hidrotehnikih radova Bokovi je, opet po

nalogu pape Benedikta XIV, proveo analizu plovnog rukavca rijeke Tiber, a potom su sline

poslove od njega naruili gradovi Rimini, Genova, Lucca, Piacenza, Perugia. Takoer je rjeavao

probleme luka u Terracini, Riminiju, Savoni, Anconi i drugdje. Najpoznatiji je Bokoviev

hidrotehniki posao isuivanje pontinskih movara. Probleme teta u lukama i rjeenja tih

problema kao i druge vrste tehnikih poslova Bokovi je uvijek zasnivao na znanstvenim

analizama, to je bilo neuobiajeno u to doba.

Bokovi i astronomija

Bokovi je u tadanjoj astronomiji dao nekoliko vanih rezultata.9 Odreivao je staze

kometa i planeta. Predloio je novu metodu odreivanja paraboline staze komete iz triju bliskih

opaanja kometova poloaja. Pri odreivanju staze nebeskog tijela odredio je kriterij o obliku

staze (eliptina, parabolina ili hiperbolina staza). Metodu odreivanja staza planeta Bokovi

je usavrio kada je engleski astronom William Herschel otkrio novo nebesko tijelo (1781).

Bokovi je tvrdio da je to nebesko tijelo novi planet. Prema Bokovievoj metodi francuski

astronom Pierre Mchain meu prvima je odredio stazu planeta poslije nazvanog Uran .

Bokovi se bavio i drugim pitanjima teorijske pitanjma kao to su perturbacije Saturna i

Jupitera (1756), struktura Saturnova prstena, prolazak Merkura (1737) i Venere ispred Sunca,

Suneve pjege (1736), postojanje Mjeseeve i Suneve atmosfere i dr. Iz opaanja promjene

poloaja Suneve pjege odredio je vrijeme vrtnje Sunca oko osi. Smatrao je da Mjesec nema

atmosferu slinu Zemljinoj dok Sunce ima i pripada joj svijetli prsten (korona). Smatrao je da se

8 Isto.

9 Isto.

udaljenost zvijezda ne moe odrediti na osnovi usporedbe njihove svjetlosne jakosti sa

Sunevom svjetlou.

U praktinoj astronomiji provjeravao je pouzdanost instrumenata. Smatrao je da se i

loom spravom mogu izvesti dobra mjerenja ako se poznaju granice njezinih pogreaka. Jedan je

od najvanijih Bokovievih pothvata u praktinoj astronomiji osnivanje zvjezdarnice u Breri

kraj Milana. Na zvjezdarnici su provedena opaanja pomrine Sunca, Mjeseca i Jupiterovih

satelita.

Bokoviev rad na podruju optike

O prirodi svjetlosti Bokovi je pisao u vie djela10

. Vaan je njegov zakljuak o gustoi

svjetlosti. Prvi je objavio zakon rasvjete, a to se otkrie u povijesti optike pripisuje vicarskom

matematiaru, fiziaru i astronomu Johanu Heinrichu Lambertu i naziva se Lambertov zakon

rasvjete. Bio je u to doba jedini koji se usudio kritizirati Newtonove stavove o odbijanju, lomu,

interferenciji i ogibu svjetlosti. Pokuao je dati teoriju emisije svjetlosti. Iako je pristajao uz

Newtonovu korpuskularnu teoriju svjetlosti, ipak su njegovi argumenti protiv pravocrtnog irenja

svjetlosti pomogli engleskom fiziaru Thomasu Youngu, koji je poznavao Bokovievu teoriju,

da doe do valne teorije svjetlosti.

U praktinoj optici dao je vaan prinos istraivanju lea i njihovih pogreaka, to je bilo

vano za poboljanje astronomskih instrumenata. Konstruirao je razne optike, astronomske,

geodetske instrumente. Neke su njegove ideje o svjetlosti vrlo sline kasnijim znanstvenim

dostignuima fizike 20. stoljea. On kae da u proizvoljno malom prostoru moe biti ma kako

velik broj svjetlosnih toaka (danas bismo kazali fotona). To se moe tumaiti kao

nasluivanje Bose-Einsteinove statistike u kvantnoj fizici. Kako se na tom naelu zasniva rad

lasera, Bokovia se neizravno moe smatrati idejnim prethodnikom lasera. Bokovi je, prema

10 Isto.

miljenju ruskog znanstvenika S. R. Filonovia, razvio prvu zadovoljavajuu teoriju

luminiscencije.

Matematika u Bokovia

Bokovi se istakao i kao matematiar11

koji je djelovao na katedrama matematike na

sveuilitima u Rimu (174060), Paviji (176469) i Milanu (177073). Raspravljao je o

problemu jednostavnosti pravca i tvrdio je da pravac nije najjednostavniji nego da su sve

neprekidne krivulje jednako jednostavne. Smatrao je da se Euklidov postulat o paralelama

(usporednicama) ne moe izvesti iz ostalih aksioma. Postojanje nekih drugih geometrija razliitih

od euklidske u to je doba bila vrlo smiona pretpostavka, pogotovo to se vjerovalo da je

euklidska geometrija uroena ljudskom umu (Immanuel Kant).

Sustavno je iznio teoriju unjosjenica i teoriju transformacija geometrijskih mjesta,

razradio pojam neprekidnosti (kontinuiteta) u geometriji i prirodi i doao do formulacije

kontinuuma realnih brojeva te je tako prethodio njemakim matematiarima J. W. R. Dedekindu

i G. Cantoru, predvidio je probleme geometrije prirode davi naputak za konstrukciju fraktalnih

struktura, tj. krivulja koje nemaju tangente ni u jednoj toki. Na tome se upravo zasniva

matematika teorija fraktala otkrivena u 20. stoljeu.

Bokoviev doprinos geoznanostima

Meu najvanije Bokovieve doprinose znanostima pripadaju zakljuci o obliku Zemlje

to je u to doba bio jedan od aktualnih znanstvenih problema. Da bi se odredio oblik i veliina

Zemlje, uz teorijska razmatranja trebalo je provesti mjerenja. Ako je Zemlja savrena kugla,

onda svakom meridijanskom stupnju odgovara luk jednake duljine. Takoer bi i akceleracija sile

tee (g), koja se moe odrediti s pomou sekundnog njihala, trebala na svakom mjestu Zemlje

biti jednake vrijednosti. Razne su europske znanstvene institucije poslale svoje ekspedicije u

razne krajeve svijeta da provedu mjerenja duljine luka koji odgovara jednom meridijanskom

11 Isto.

stupnju ili da odrede akceleraciju sile tee (gravitaciju) na razliitim mjestima na Zemlji s

pomou sekundnog njihala. Sam Bokovi namjeravao je otii u Brazil 1750, na poziv

portugalskoga kralja Ivana V (Joao V), obavi geodetska i zemljopisna mjerenja u svrhu izrade

zemljovida. Dravni tajnik Svete Stolice, kardinal Silvije Valenti Gonzaga, smatrao je da bi bilo

dobro takva mjerenja obaviti u Papinskoj dravi te je dobio doputenje od pape Benedikta XIV

da se provedu mjerenja meridijanskog stupnja. Na temelju svojih mjerenja i mjerenja drugih

znanstvenika Bokovi je zakljuio da je Zemlja spljotena na polovima i izraunao je prilino

tono njezinu spljotenost. Njegov redovniki subrat, irski isusovac Ch. Maire je prema

podacima koje su dobili na osnovi geodetskih i astronomskih mjerenja izradio prvi egzaktan

zemljovid Papinske drave to je jako utjecalo na razvitak kartografije u Italiji.

to se tonog oblika Zemlje tie Bokovi je izraavao sumnju u to da se sa sigurnou

moe odrediti njezin oblik. Smatrao je da Zemlja nije pravilan elipsoid, nego da zbog nepravilna

rasporeda masa u njoj odstupa od toga oblika, to je poslije i dokazano, a taj oblik Zemlje kasnije

je nazvan geoid (J. B. Listing, 1873).

Na osnovi gravimetrijskih mjerenja (mjerenja akceleracije sile tee) zakljuio je kako i

zato nastaju planine te kakva je unutranja struktura Zemlje i postavio je teoriju o tome. Tada

nije bilo nikakvhie eksperimentalnih istraivanja unutranje strukture Zemlje. Kasnije su u 19. i

20. st. znanstvenici razradili sline teorije i nazvali ih teorijama izostazije. Gledita o unutranjoj

strukturi Zemlje kakva je imao Bokovi pokazala su se tonim u otkriu plohe diskontinuiteta

izmeu Zemljine kore i plata (MOHO) hrvatskog znanstvenika svjetskog glasa Andrije

Mohoroviia (1910).

Obraujui statistiki rezultate mjerenja Bokovi je u povijesti znanosti dao prvu

metodu (teoriju) izravnavanja pogreaka mjerenja postavivi tri uvjeta koja je kasnije Pierre

Simon Laplace izrazio u matematikom obliku pa je ta metoda nazvana Laplaceova metoda (u

novije se vrijeme koristi izraz BokoviLaplaceova metoda). Tako je Bokovieva izvorna

metoda ula u povijest statistike kao prvi pokuaj izravnavanja pogreaka mjerenja.

Bokovi i njegovi suvremenici12

Kada je Bokovi postao dopisni lan Akademije znanosti u Parizu, francuski

znanstvenik Joseph Nicolas Delisle (De l'Isle) (1688-1768) eli se dopisivati s Bokoviem.

Premda nemam moda asti da znate za mene, ipak sam vidio koliko ste u asti u Akademiji...

pa sam mislio da ete biti dobri i dopustiti mi kao Vaem kolegi da Vam predloim dopisivanje o

stvarima astronomije kojom se bavim kao zvanjem ve 34 godine otkako sam u Akademiji.

Austrijski ministar za Lombardiju grof Firmian pie o Bokoviu: Ne moe se porei da

njegovo ime i opi ugled to ga svagdje uiva ine ast (Dvorskim kolama)... Primjeujem

istou istine kojom govori; a to bi bilo kod drugih preveliki zanos, u njemu se ini da je

dalmatinska ud koja po prirodi kao da ne nastoji ba nita oko toga da zavije stvari u birane

fraze.

Francuski znanstvenik Louis Lagrange nije se s Bokoviem najbolje slagao, ali je ipak

priznao: Ja nemam ni pronicavi duh ni visoki um velikoga tog ovjeka... to se tie

transcendentnog dijela geometrije i analize, rekao sam ve i ne bojim se ponoviti da je ono to ja

mogu pruiti u tom pogledu daleko ispod onoga to moe o. Bokovi.

A d'Alembert, koji je takoer prema Bokoviu bio neprijateljski raspoloen, ponekad se

o njemu pozitivno izraava: Meutim vrlo se dobro zna da je Preasni o. Bokovi bio uvijek

smatran i potivan u svojoj Drubi kao jedan od najdostojnijih njezinih lanova i kao ovjek

napose zasluan u svakom smislu.

Francuski znanstvenik Lalande o Bokoviu kae: Ma to govorili o tome geometri koji

ga nisu voljeli (na primjer d'Alembert), bio je to genijalan ovjek. Iznalazaki duh to se nalazio

u njegovim djelima dovoljan je da ga se stavi iznad mnogih kojima je integralni raun pronio

glas.... Ali treba da ga ovjek napose poznaje pa da se zna koliko ima u njemu genija,

...njegova konverzacija zanimljiva, a njegove misli uzviene u svim podrujima....Teko je

razumjeti s kojom je lakoom izricao u stihovima najapstraktnije teorije astronomije pa i

rauna.

12 Isto.

Poznati francuski znanstvenik Clairaut pie Francoisu Jacquieru (1711-1788) (u pismu od

6. svibnja 1760) o Bokoviu: To je jedan od najljubaznijih ljudi koje sam upoznao. A

predsjedniku Royal Society Lordu Georgeu Parkeru Macclesfieldu (1695 ili 1697-1764) Clairaut

pie da Bokovi udruuje sve kvalitete drutvenog ivota s onima velikog filozofa.

U aktu o francuskom dravljanstvu, to ga je potpisao sam kralj Luj XV, koje je

Bokovi dobio u prosincu 1773, stoji: ...na dragi i vrlo ljubljeni Ruer Bokovi iz grada

Dubrovnika u Dalmaciji, sveenik ukinute Drube Isusove, potomak stare obitelji dalmatinske i

plemi Republike Lucce, ispovijedajui katoliku, apostolsku i rimsku vjeru, izloio nam je da je

u njegovoj namjeri da se nastani u naem kraljevstvu i da u njemu uiva povlastice naih

prirodnih podanika; vrlo je ponizno podnio molbu da mu se podijele isprave o dravljanstvu.

Bokovieva je teorija jo za njegova ivota doivjela dobar prijem, posebno na

sveuilitu u Edinburghu. kotski filozof i znanstvenik John Robison (1739-1805) njegovu je

teoriju predavao na tom sveuilitu. O njoj kae: Njegova teorija prirodne filozofije bit e

uvijek smatrana...jednim od najdomiljatijih istraivanja tajni prirode ...Usuujem se rei da,

ako ikada budemo imali pravu teoriju, tada e ona nalikovati Bokovievoj u mnogim njezinim

osnovama.

Bokovi u oima kasnijih znanstvenika i filozofa13

Engleski znanstvenik Humphry Davy (1778-1829) kae: Pretpostavljajui da meu

molekulama djeluju privlane i odbojne sile, kao to to radi Bokovi, mogu se objasniti sve

kemijske pojave.

Engleski znanstvenik Michael Faraday (1791-1867) kae (1844): Njegovi su atomi, ako

pravo razumijem, prava sredita sila ili moi a ne estice tvari u kojima se nalaze moi. ini mi

se da su Bokovievi atomi u velikoj prednosti pred uobiajenim pojmovima.

13 Isto.

Ruski znanstvenik Dmitrij Ivanovi Mendeljejev( 1834-1907) kae (1870): Bokovi

zajedno s Kopernikom ponos je zapadnih Slavena; on se smatra utemeljiteljem modernog

atomizma.

kotski znanstvenik James Clark Maxwell (1831-1879) kae (1877): Najbolje to

moemo uiniti jest da napustimo krutu jezgru i da je nadomjestimo Bokovievim atomima.

kotski znanstvenik William Thomson (Lord Kelvin) (1824-1907) sigurno je najvie

uinio za promicanje Bokovievih ideja u svijetu znanosti. Godine 1889. rekao je da su

Bokovieve ideje zastarjele i da je njegova teorija beskonano nevjerojatna, ali je poslije

promijenio stav i 1905. rekao: Moja sadanja pretpostavka je isto i jednostavno

bokovi/ij/anstvo...Hookeovo izlaganje oblika kristala... Navierova i Poissonova teorija

elastinosti vrstih tijela, Maxwellov i Clausiusov rad u kinetikoj teoriji plinova i Taitov

najnoviji rad o istoj stvari sve razvoji Bokovieve iste i jednostavne teorije.

Engleski znanstavenik John Henry Poynting (1852-1914) rekao je o Bokovievoj teoriji:

Moram priznati da, kao fiziar, ne mogu prihvatiti ovu teoriju, ovaj pokuaj da se ukine

dvojstvo tvari i sile...Njegova sila, uvjeren sam, fiziki je odgovarala volji. Njegovi su atomi

postali sredita oko kojih djeluje Boja Volja. Za njega ne postoji mrtva tvar koju druga tvar

pokree tamo amo, nego je sam svemir snaga Boja. To je sigurno jedno od najuzvienijih

razmiljanja koje je ljudski um ikada iznio. Pointing takoer kae: to god fizikalnoj teoriji

bila krajnja sudbina Bokovievih atoma, shvaanje jedinstva tvari i sile...trajni je doprinos

filozofskim idejama.

H. V. Gill (1941) rekao je da je Bohrov atom izravni nasljednik Bokovieva zakona sila

izmeu estica razmaknutih mikroskopskim udaljenostima... Kada se bude pisala povijest

atomske teorije, pravo je da se uloga koju je igrao otac Ruer Bokovi ne bi smjela previdjeti.

Za njemakog filozofa Ernsta Cassirera (1874-1945) Bokovieva je Teorija glavno

prirodnofilozofijsko djelo epohe.

Danski fiziar nobelovac Niels Bohr (1885-1962) kazao je (1958) da je Bokovi jedan

od najistaknutijih likova meu filozofima prirode 18. stoljea.

Njemaki fiziar nobelovac Werner Heisenberg (1901-1976), koji je Bokovia nazvao

hrvatski Leibniz, kae: Meu istraivaima prirode 18. stoljea zauzima Ruer Bokovi

posebno mjesto.

Za ruskog znanstvenika S. R. Filonovia (1978) pak prvu zadovoljavajuu teoriju

luminiscencije razvio je u 18. stoljeu hrvatski uenjak Ruer Bokovi. Ta teorija zasnivala se

na modelu (koji se) u nekom stupnju slae sa suvremenim pojmovima o metastabilnim stanjima

atoma i molekula.

Ameriki nobelovac za fiziku (1988) Leon Lederman (1922) u poglavlju Dalmatinski

prorok u knjizi: Leon Lederman, Dick Teresi: Boja estica: ako je svemir odgovor, to je

pitanje? o Bokoviu kae: Fraza iao je ispred vremena esto se i preesto rabi. Ali ja u je

ipak upotrijebiti. Ne govorim o Galileju niti o Newtonu. Obojica su stigli ba u pravo vrijeme, ni

prerano ni prekasnoGalilei, Kepler, Brahe i Newton bili su prihvaeni ak slavljeni uz

fanfare! u vlastitom vremenu zato to su stigli sa zamislima koje je znanstvena zajednica bila

spremna prihvatiti. Nisu bili svi te sree. Ruer Josip Bokovi, Dubrovanin [...] je tvrdio da je

Newtonov zakon gravitacij gotovo savreno toan, ali da odreena odstupanja od zakona

obrnute razmjernosti s kvadratom udaljenosti, premda vrlo malena, ipak postoje. Nagaao je da

e se taj klasini zakon morati sruiti u atomskim razmjerima gdje se sile privlaenja zamjenjuju

privlanim i odbojnim silama koje se naizmjence smjenjuju ovisno o udaljenosti. Nevjerojatna

zamisao za znanstvenika osamnaestog stoljea. [...] Bokovi je imao jo jednu zamisao, potpuno

luaku za osamnaesto stoljee (a moda i za bilo koje drugo vrijeme). Materija je graena od

nevidljivih i nedjeljivih atoma, rekao je. Dobro, to nije posve novo, s tim bi se sloili i Leukip,

Demokrit, Galilei, Newton i drugi. Ali ujte novu stvar: Bokovi je tvrdio da te estice nemaju

veliinu, naime da su geometrijske toke Bez dimenzija. Tvrdi, ni manje ni vie, da je materija

graena od estica koje nemaju dimenziju! Mi smo, evo prije dvadesetak godina, pronali esticu

koja odgovara tom opisu. Nazvali smo je kvark.

Stoga je Bokovia engleski fizikalni kemiar Sir Harold Hartley smatrao da je Bokovi

jedan od najveih intelektualaca svih vremena.

Svojatanja Bokovia14

Jo u Bokovievo doba postojali su sporovi oko njegove etnike i narodnosne

pripadnosti. Kada je jednom francuski enciklopedist d'Alembert napisao za Bokovia da je on

talijanski matematiar, Bokovi mu je odgovorio da je on Dalmatinac, i iz Dubrovnika, a ne

Talijan...15

I kasnije se sve do danas provlai formulacija o Bokoviu kao Talijanu. Dio

talijanske historiografije svoje teze o Bokoviu kao Talijanu temelji na njegovu talijanskom

podrijetlu s majine strane, na injenici da je Bokovi najvei dio ivota proveo u Italiji te na

uvjerenju da je Dalmacija (pa tako i Dubrovnik) dio Italije.16

Nema uope dvojbe da Bokovi

pripada i talijanskoj kulturi ali je sasvim drugo pitanje njegove etnike i narodnosne pripadnosti.

Dio srpske historiografije svoje teze o navodnom srpskom podrijetlu Ruera Bokovia izvodi iz

stalno ponavljane Petronijevieve teze iz 1922. godine da je Bokoviev otac Nikola bio

pravoslavni seljak koji se, doavi u Dubrovnik, pokatoliio ili iz jo ranije, ali i sadanje teze da

je Dubrovnik i Dalmacija srpska zemlja.17

Ni jedno ni drugo nije tono. Poznato je na osnovi

arhivske grae da je selo Orahov Dol (rodno mjesto Bokovieva oca Nikole) od poetka 17. st.

bilo samo katoliko.18

Tek se 1885. u selu nailazi na 12 pravoslavnih stanovnika uz 183 katolika.

Uz to je selo dalo deset katolikih sveenika, jednog biskupa i jednog nadbiskupa. Ilija

Bokovi, brat Nikolin i stric Ruerov bio je katoliki sveenik. to se etnike pripadnosti i

jezika Dubrovnika tie postoji dokument kojega navode i srpski povjesniari da su se prilikom

trgovakih poslova trgovaki ugovori prevodili ex lingua serviana in hanc nostram illyricam

(sa srbijanskog u ovaj na ilirski) to znai da se nikako ne moe uzeti da su srpski i ilirski

sinonimi nego upravo suprotno, tj. da su sinonimi ilirski jezik i hrvatski jezik. Osim toga, sam

Bokovi je izriito odgovorio d'Alembertu da on nije Talijan. Ime Srbin, srpski jezik ili neto

slino nikada nije ni spomenuo, a u mnotvu prigoda govori o svom jeziku ilirskom, o naim

Hrvatima i sl. Bez obzira na to srpska historiografija, ukljuujui i najnoviju, Bokovia

14 Usp. lit. br. 6.

15 Usp. lit. br. 1.

16 Usp. lit. br. 8, 12.

17 Usp. lit. br. 6, 9, 14, 17.

18 Usp. lit. br. 6, 7, 13, 16, 20.

sustavno stavlja unutar srpske filozofije. O tome svjedoe i novije knjige Slobodana unjia

(Istorija srpske filozofije, 2009) koji navodi da je Bokovi jezuita srpskog porekla (str. 90) i

Ilije Maria (O srpskoj filosofiji, 2003) (str. 10, 12, 13, 15, 97-100). Za neke srpske autore

Bokovi je po nacionalnosti Sloven ili Jugoslaven.19

Teko je razumjeti to bi to danas

znailo. Neki srpski autori priznaju da je Bokovi Hrvat. Tako je povodom 200-te obljetnice

Bokovieve smrti (1987) Jugomarka iz Beograda izdala potansku markicu i razglednicu na

poleini koje izriito pie da je Bokovi najvei hrvatski naunik svoga vremena.20

19 Usp. lit. br. 11.

20 Usp. lit. br. 15..

Literatura:

1. R. J. Boscovich: Voyage astronomique et georaphique dans l'tat de l'glise, Paris 1770, str.

449.

2. M. S. Filipovi, Lj. Mievi: Popovo u Hercegovini, Sarajevo 1959.

3. E. Hill: Roger Boscovich. A Biographical Essay u: Roger Joseph Boscovich S.J., F. R. S.,

1711-1787. Studies of His Life and Work on the250th Anniversary of His Birth, London 1961,

str. 17-101.

4. M. Korade: Ruer Bokovi i bratovtina sv. Jeronioma u Rimu, Zbornik radova

meunarodnog znanstvenog skupa o Rueru Bokoviu, Dubrovnik 5-7 listopada

1987/Proceedings of the international symposium on Ruer Bokovi, Dubrovnik, 5th-7th

october 1987, Zagreb 1991, str. 259-263.

5. S. Kutlea: Ruer Josip Bokovi, Tehniki muzej, Zagreb 2011.

6. S. Kutlea: Sporovi oko Bokovia, Od Dubrave do Dubrovnika, Uz 300-godinjicu roenja

Ruera Bokovia, Humski zbornik XIII, Neum-Dubrovnik, 2011, str. 27-51.

7. M. Mari: Katoliko stanovnitvo i rodovi Orahova Dola i Zavale. Rod Ruera Josipa

Bokovia, u: I. Pulji (prir.): Humski zbornik XIII. Od Dubrave do Dubrovnika. Uz 300-

godinjicu roenja Ruera Bokovia, Neum-Dubrovnik 2011, str. 111-168.

8. B. Marini: La nazionalit di Ruggero Boscovich, Roma 1970.

9. R. Miloevi: O srpskom porijeklu Ruera Bokovia, Vidoslov 14 (2007) 41.

10. J. Mitrovi: Srpstvo Dubrovnika, Beograd 1992.

11. D. Nedeljkovi: Ruer Bokovi i bratstvo junih Slovena, u: D. Nedeljkovi: Ruer

Bokovi u svom vremenu i danas, Beograd 1961, str. 139-143 (Rad je objavljen u Slovenskom

bratstvu, Beograd 1949).

12. G. Paoli: Ruggiero Giuseppe Boscovich nella scienza e nella storia del '700, Accademia

nazionale delle scienze detta dei XL, Scritt e documenti VIII, Documenti Boscovishiani II,

Roma 1988.

13. R. Peri: Biskupijski sveenici Bokovii iz Orahova Dola, u: I. Pulji (prir.): Humski

zbornik XIII. Od Dubrave do Dubrovnika. Uz 300-godinjicu roenja Ruera Bokovia, Neum-

Dubrovnik 2011, str. 239-254,

14. B. Petronijevi: Life of Roger Joseph Boscovich, u: A theory of natural philosophy,

Chicago/London 1922; Cambridge, Mass./London,England 1966, str. VII.

15. V. Pozai (ur.): Filozofija znanosti Ruera Bokovia, Radovi simpozija Filozofsko-teolokog

instituta DI, Zagreb 1987; englesko izdanje: The Philosophy of Science of Ruer Bokovi,

Proceedings of the Symposium of the Institute of Philosophy and Theology S.J., Zagreb 1987

(korice knjige).

16. M. Sivri, N. Vekari: A genealogical presentation of the Bokovi family, Zbornik

radova meunarodnog znanstvenog skupa o Rueru Bokoviu, Dubrovnik 5-7 listopada

1987/Proceedings of the international symposium on Ruer Bokovi, Dubrovnik, 5th-7th

october 1987, Zagreb 1991, str. 247-258.

17. K. T. Stojanovi: Atomistika. Jedan deo iz filozofije Ruera Josifa Bokovia, Ni 1891, str.

3.

18. S. poljari: Ruer Bokovi u slubi diplomacije Dubrovake Republike, Diplomatska

akademija, Zagreb 2011.

19. V. Variak: U povodu dravnog izdanja Bokovieva djela Theoria philosophiae

naturalis, u: Rad JAZU, knj. 230, Zagreb 1925, str. 161-226.

20. J. Velni: Ancestory of Ruer Bokovi, Zbornik radova meunarodnog znanstvenog

skupa o Rueru Bokoviu, Dubrovnik 5-7 listopada 1987/Proceedings of the international

symposium on Ruer Bokovi, Dubrovnik, 5th-7th october 1987, Zagreb 1991, str. 241-246.