583

BS 74 (2004), br. 2, str. 579589

U treem dijelu ovoga rada koji Ra-gu naziva epilogom, on pokuava ostvariti kritiko povezivanje Kantove i Balthasaro-ve transcendentalno-teoloke estetike. Po-najprije se iznova kritiki osvre i promi-lja Kantovu estetiku te daje kritiki osvrt na Balthasarovu teoloku estetiku.

Nakon toga na temelju ostvarenog promiljanja autor se uputa u oblikova-nje Estetske fi lozofi je religije i Teolo-ke estetike upravo polazei od meu-sobnog sueljavanja, pribliavanja i meu-sobnog proimanja dvojice mislilaca.

Kada je o Estetskoj fi lozofi ji religi-je rije autor polazi od injenice da je o-vjek oznaen spoznajom i slobodom i u obje ove temeljne datosti i djelatnosti o-vjek se pita to moe spoznati i to treba i-niti. Traei odgovor dolazi k sebi i poku-ava se ostvariti. U traenju odgovora stal-no se osjea ogranienim, ali i otkriva bes-krajni horizont kojem je izruen i izloen i stoji pred njime. Pri tome se pita o svome dostojanstvu kao i o tome je li svijet uope smislen. Iskustvo lijepoga i uzvienoga omoguuju ovjeku da smislenost svije-ta, ljepotu svoje egzistencije i bitka doivi drugaije nego kroz spoznaju i slobodu te da se kroz to iskustvo otvori Bogu.

Estetska fi lozofi ja religije predstavlja preduvjet za teoloku estetiku, dakle pre-duvjet koji treba oblikovati kako bi se mo-gla stvoriti prigoda za vjeru u osobu Isu-sa Krista. Ona bi, kako napominje Ragu, mogla predstavljati preambula fi dei, toku na koju bi se nadovezalo u naem vremenu crkvenu teoriju i praksu.

U sreditu teoloke estetike stoji estet-sko iskustvo Isusa Krista. Autor pokazuje kako se u njemu ovo iskustvo radikalizira, produbljuje i ispunja i kako on postaje sim-bolom pravog i ispunjenog estetskog is-kustva. Teologija se pri tome, slino estetici, kree izmeu spoznaje i moralnosti. Ona nije ni spoznajna teorija ni moralno ue-

nje nego se prvenstveno mora baviti smi-slenou ovjeka, bitka i Boga. Stoga, smatra Ragu, teoloka estetika predstavlja teologiju smisla te treba razviti jezik koji radikalizira racionalnost i moralnost kako bi se mogao oblikovati isusovski smisao za boansko-ljudsko. U tome smislu bi se teo-loki govor i teoloki nauk o spoznaji mo-gli nazvati estetskim. Ali teologija ako ne eli biti samo jedna lijepa teologija smisla, nego i uzviena teologija koja se suoava s krizom i borbom zato to je kulminaci-ja Isusove uzvienosti Getsemani i smrt na kriu. Svako suoavanje s Kristom dovodi ju u krizu i pokazuje joj vlastite granice i slabosti. U isto vrijeme ona se kree unutar smislenosti i blaenosti vjere u Isusa Krista premda se ta vjera u pojedinim povijesnim situacijama uzvienosti mora bolno probi-jati i proivljavati.

Ivica Ragu pokazao je ovom diser-tacijom da je vrsni poznavatelj Kantove i Balthasarove misli. Prihvativi se ove te-me i obradivi je na ovaj nain pokazao je da posjeduje i sposobnost teolokog zami-ljanja koje ide onkraj ve itanoga i pro-miljanoga. Njegov je rad pokazatelj da hrvatska teoloka misao dobiva jednog ozbiljnog teologa koji promilja i osjea ne samo probleme nego i mogue nove pravce razvoja teoloke misli.

eljko Tanji

Boo LUJI, Starozavjetni proroci, Kranska sadanjost, Zagreb, 2004., 455 stranica.

U rukama mi je izvrsna Lujieva knji-ga o starozavjetnim prorocima. Luji ju je sastavio, kako sam pie u predgovoru, na temelju svojih zapisanih predavanja i po-jedinih studija koje je tijekom dueg ra-

584

Recenzije

zdoblja objavljivao o pojedinim proroci-ma. Meutim, sve je to pisac u ovoj knji-zi ponovno preradio, nadopunio, proirio, te tako kao plod znalakog rada objavio knjigu Starozavjetni proroci. U knjizi je donesen potpuno novi uvod u kojem su objanjeni metodologija i nain prikaziva-nja pojedinoga proroka i njegove teologije. Isto tako, na kraju, u zakljunom je pogla-vlju, u obliku sinteze, donio opsenu pro-uku najvanijih prorokih teolokih tema.

Pisac je prikazujui pojedine proroke opirno i podrobno opisao povijesnu situ-aciju svakoga proroka, proroka kao osobu, razradio strukturu knjige svakoga pojedi-noga proroka, prikazao prorokove teoloke teme. Teoloke teme stavio je u suodnos prema suvremenome svijetu i ovjeku. Ta-ko je knjiga dobila na vanosti: proroci su aktualizirani i primijenjeni za suvremeni svijet. Boja rije, naime, nije okrenuta sa-mo prolosti, nego iznad svega sadanjo-sti i budunosti. Bog je vie puta i na vie naina neko govorio ocima po prorocima; konano, u ove dane, progovorio nam je u Sinu (Heb 1,1). Ovaj Boji govor po pro-rocima i po njegovu Sinu vrijedi i za nas ljude ovog novog vremena, 21. stoljea. Rije Boja za svagda ostaje, stalna po-put nebesa (Ps 119,89). Zato, poruka ko-ju su proroci izrekli u svome vremenu ima veliko znaenje i za nas danas. Ona nam je smjerokaz na putu prema Bogu, uputa ka-ko ivjeti u skladu s Bojom voljom. Pro-roke su knjige protumaeni i posadanje-ni Boji zakon (hebr. Trah Moeh; u he-brejskome jeziku rije trh prvenstve-no znai: uputa).

Knjiga sadri: Predgovor (str. 7-8), Uvod (9-19), jedanaest poglavlja (22-424), Bibliografi ja (425-442), Kratice (443-444), Kazalo pojmova (445-447) te Sadr-aj (451-55). Prema Sadraju trebalo bi u knjizi biti i Kazalo imena (str. 447), ali nje-ga u knjizi nema.

U prvom poglavlju pisac tumai osno-vne pojmove i znaenje izraza prorok, u sintezi govori o vanosti prorokih knjiga i prorokog govora, te povijesno znae-nje starozavjetnih proroka za ljude svoga vremena (biblijsko vrijeme) i za ljude na-eg suvremenog doba (aktualizacija pro-roke poruke). Proroci su ljudi svojeg vre-mena (svoje sadanjosti) koji ive iz budu-nosti. Ovome poglavlju nekako odgovara posljednje, jedanaesto poglavlje, u kojem Luji prikazuje proroke kao navjestitelje i pokretae velikoga iekivanja (367-424). Tumai kakvu su sliku Boga i kakvu su sli-ku ovjeka imali proroci. Proroci su neiz-mjerno mnogo pridonijeli poimanju Boga; u njihovoj je poruci taj pojam doivio te-meljnu preobrazbu. Slika Boga narodnih plemena sklapanjem Saveza mijenja se u sliku Boga naroda, a u prorokoj poruci se ona preobraava u sliku Boga koji bri-ne za ovjeka, ulazi u njegov ivot, s ovje-kom uspostavlja dijalog, te potie dijalog i izmeu ljudi i naroda (npr. Jona). Bog vi-e nije samo Bog Izraela, nego i svih dru-gih naroda: Bog nije izveo samo Izraelce iz Egipta, nego i Filistejce iz Kaftora, Aramce iz Kira (Am 9,7). Tako Amos razbija sliku nacionalnoga Boga i naglauje Boju sve-opu uinkovitost, nad svim narodima, ko-joj se nitko ne moe sakriti (Am 9,2). Ve-liki prorok Izaija je toj slici Boga dao no-ve dimenzije: Boga se ne moe zatvoriti u Hram, okovati ga i prisiliti na djelovanje prinosima rtava. Bog se ne da kupiti, ne da se podmititi. On od svojih trai da pre-stanu zlo initi, da se ue dobrim djelima, da pravdi tee, da ugnjetenome priteknu u pomo, da pomognu siroti do pravde (Iz 1,11-17). Izaija i Amos kritiziraju prinoe-nje rtava koje Izraelci prakticiraju bez ika-kvih etikih naela (Am 5,21-24). U skla-du s tom novom slikom Boga jest i nova slika ovjeka: proienje slike Boga vodi i proienijoj slici ovjeka. Istinsko mje-

585

BS 74 (2004), br. 2, str. 579589

sto na kojemu ovjek moe spoznati svo-ju vrijednost jest upravo pred Bogom. Bog je zainteresiran da se povee s ovjekom, da ga ovjek spozna, da preko ovjeka dje-luje i da se u drugim ljudima pokae kao blagoslovna snaga. Osvjeivanje ovjeka vodi iskustvu paradigmatskog ovjeka, Sluge Jahvina koji u povezanosti s Bo-gom kao u duboku povjerenju i u potpu-nu osloncu na Boga usmjeruje svoj ivot prema drugome, prema nevoljnicima, bije-dnicima, grjenicima. Tako, proroci poniru sve dublje u sredite vojekove osobe i pre-poznaju da e se u ovjekovu srcu nastani-ti Boja rije (Jeremija, Ezekiel, Deuteroi-zaija). Proroci govore o stvaranju novoga srca, pri emu se novo srce shvaa kao sre-dite njegove osobe; tu se u sreditu ovje-kove osobe dogaa neto novo, stvara se novi ovjek.

U nastavku autor govori o moi i ne-moi Boje rijei, o mesijanskim obeanji-ma. Sve to treba itati, iitavati, memori-rati i uiti.

Pojedine proroke obradio je vremen-skim slijedom. Najprije je obradio proro-ke 9. st. pr. Kr. Iliju i Elieja (drugo po-glavlje). Potom slijede u treem poglavlju proroci 8. st. Amos, Hoeja, Izaija i Mihej. Obradio ih je vie-manje po shemi: 1. povi-jesno-politiko obzorje njihova djelovanja; 2. prorok kao osoba, 3. to je prorok htio navijestiti (teoloka poruka), to je napisao (knjiga). U narednim je poglavljima, od e-tvrtog do devetog, obradio po istoj shemi proroke 7. i 6. st. pr. Kr. (Nahum, Habakuk, Sefanija, Jeremija), proroke u babilonskom suanjstvu (Ezekiel, Obadija, Deuteroizai-ja), proroke u posuanjsko vrijeme (Trito-izaija, Hagaj, Zaharija), proroka Malahiju (5. st.), Joela (4. st.) i Jonu (3. st.). U dese-tom su poglavlju obraeni proroci koji su na granici prorokog pokreta i apokalipti-ke: Daniel (Dn 13 i 14 nisu kanonski nego samo deuterokanonski, to jest ne priznaju

ih idovi i protestanti kanonskim spisima) i Baruh (deuterokanonska knjiga).

U Bibliografi ji Luji navodi tristoti-njak autora i njihovih djela. Oigledno, au-tor se nije sluio svim navedenim djelima, ali je dobro uinio da je donio u jednom po-pisu sva djela koja su vana za temu knjige (proroci). Meu tih tristotinjak autora nave-deno je i desetak hrvatskih autora, od kojih je Luji naveo svojih dvadeset djela (goto-vo u potpunosti), a od drugih je autora (B. Duda, J. Fuak, I. Golub, N. Hohnjec, V. B. Jarak, B. Odobai, A. Popovi, A. o-lji, I. pori) naveo samo po jedno djelo, od C. Tomi dva djela, a od A. Rebia osam djela. Meutim, u tekstu Luji preteito na-vodi samo strane autore i njihova djela (na njemakom, engleskom, francuskom, tali-janskom), a vrlo rijetko domae autore, pa ispada da daleko bolje poznaje strane nego domae autore. Koliko sam mogao provje-riti u tekstu Luji upuuje na djelo A. Re-bia u deset biljeaka (najvie), na djelo A. oljia u dvije biljeke, a na djelo Odoba-ia, Popovia i poria samo u jednoj bi-ljeci. Zanimljivo, Celestina Tomia nigdje ne navodi (ako sam ispravno provjerio sve biljeke). Dakako, ovo rijetko upuivanje na domae autore i njihova djela nipoto ne umanjuje neprijepornu vrijednost Luji-eva djela, ali ukazuje na to koliko se mi strunjaci biblijskih znanosti (i uope teo-lozi) premalo osvremo na domae autore (ili ih moda uope ne itamo). Ta je poja-va u drugim naim teolokim strunim dje-lima dapae takva da daje misliti.

Lujievo je djelo Starozavjetni pro-roci neosporno izvanredno uspjelo biblij-sko udbeniko djelo. Svatko tko prouava Sveto pismo, odnosno tonije starozavjetne proroke, sluit e se ovim djelom. Ono e ga uvesti u dubine proroke misli i uope u bogati svijet biblijske poruke. Meni pre-ostaje estitati Boi Lujiu na uspjenom djelu i poeljeti da ga u tome slijede dru-

586

Recenzije

gi, osobito mlai bibliari koji e stvarati sline sinteze biblijskih djela da bi se tako obogaivala naa biblijska literatura. Dje-lo se lako ita, od prve se razumije poru-ka tekstova. Biljeke su brojne, ali ne opte-reuju itatelja. Ako bude tko poelio pro-vjeriti stavove drugih autora iznesene u nji-hovim djelima, koja Luji navodi, moi e to uiniti. Potekoa e biti u tome to do najveeg dijela tih navedenih knjiga, mo-nografi ja, komentara, leksikona, lanaka u asopisima, na koje Luji upuuje, itatelj nee moi doi (pa niti pomou raunalne svjetske mree). Treba ivjeti, studirati ili raditi u jednom od velikih europskih sveu-ilinih gradova.

Adalbert Rebi

Anto POPOVI, Biblijske teme. Egzegetsko-teoloka analiza oda-branih tekstova Staroga i Novoga zavjeta s Dodatkom, KS, Zagreb, 2004., 367 stranica.

Kao to sam naslov kae, radi se o izabranim egzegetsko-teolokim radovi-ma, objavljenima u razliitim asopisima i zbornicima posljednjih desetak godina.

Knjiga se sastoji od pet tematskih cjeli-na. Prva tematska cjelina posveena je Sta-rome zavjetu. Sadri pet lanaka: 1. Biblij-ska prapovijest. Univerzalnost teme i origi-nalnost poruke. Rad je objavljen u Biblija danas VIII (2003) 5-10; 2. Sloboda i gri-jeh. Prijestup u knjizi Postanka 3,1-7, obja-vljen u Bosna franciscana 10 (1998) 59-73; 3. Vapaj prolivene bratove krvi (Post 4,1-16), objavljen u Bosna franciscana 2 (1994) 59-73; 4. Molitve protiv neprijate-lja. Analiza osvetnikih psalama kroz pri-zmu Ps 58, objavljen u: Spe gaudentes

U nadi radosni. Zbornik (ur. Lj. Marai) u povodu 80. roendana fra Celestina Tomia, Zagreb, 1997., str. 343-364; 5. Spasenje po cijenu najvee nepravde (Iz 53,4-7) u Bi-blija danas VI/21 (2001) 8-10.

Tri lanka u ovom dijelu obrauju iza-brana pitanja iz biblijske prapovijesti, ve-zana uz biblijsko izvjee o stvaranju svi-jeta, o prvoj kunji i padu u grijeh, o odno-sima Kajina i Abela. Vrlo ozbiljna i teka pitanja obraena su jednostavno, populisti-ki, pastoralno, kako bi ih i obini itate-lji mogli razumjeti. Naime, asopisi Biblija danas i Studia franciscana namijenjeni su irokom krugu itatelja koji se interesiraju za svijet Biblije.

Budui da se radi o vrlo vrijednim lancima, bilo bi dobro da je uz svaki la-nak naveden i kratki saetak, ili barem za-kljuci, koji slijede iz obraene teme. To bi koristilo itatelju da se brzo moe opredije-liti koji e lanak itati prije a koji kasnije. Radi se naime o izabranim radovima koji nisu meusobno povezani pa se mogu itati na preskok, po svom slobodnom izboru.

Tu je autor uz brojna djela stranih au-tora ukazao u nekoliko biljeaka i na djela naih autora: A. Rebia (knjiga Stvaranje svijeta i ovjeka), C. Tomia (knjiga Pra-povijest spasenja, Psalmi) i B. Dudu (la-nak Imprekativni psalmi). Meutim, i drugi nai domai autori pisali su u svezi s tim te-mama. Dobro bi bilo navoditi to vie dje-la domaih autora, dakako ako ih ima. Nai e itatelji lake moi posegnuti za knjiga-ma i asopisima, objavljenima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nego negdje daleko u inozemstvu.

Druga je tematska cjelina posveena Novom zavjetu. Tu je sabrano sedam lana-ka, od kojih pet lanaka obrauju evane-lja, a dva lanka djelovanje i nauk apostola naroda Pavla. 1. Uenici u Markovu evan-elju. Od prvih poziva do ponovnog pozi-va nevjernih uenika, objavljeno u Verbi