Otkrie stanice Stanina teorija Otkrie stanica 1665. god. engleski znanstvenik Robert Hook prvi opisao stanicu promatrajui koru hrasta plutnjaka pod mikroskopom (sloeni mikroskop, poveanje 30x) 1611. god. Kepler sloeni mikroskop U 17. st. (1673. god.) Antony van Leeuwenhoek otkrio svijet bakterija promatrajui kapljicu vode iz bare, promatrao i krvne stanice i spermalne stanice (poveanje 300x) 1838. g. poetak znanosti o stanici Mathias Schleiden Theodor Schwann 1831. g. Robert Braun otkriva jezgru 1839. g. Jan Purkinje govori o protoplazmi Schulz dvadeset godina kasnije naziva protoplazmu fizikom osnovom ivota 1858.g. Rudolf Virchow Omnis cellula ex celula Stanina teorija stanina teorija objanjava bitne karakteristike svih stanica: 1. stanica je osnovna gradivna i djelatna jedinica svih organizama 2. organizmi su izgraeni od stanica 3. stanice potjeu od ve postojeih (omnis cellula ex cellula) Viestanini organizmi stanina teorija je za viestanine organizme dopunjena s dvije dodatne postavke: 4. stanice viestaninih organizama meusobno su povezane 5. stanice se spajaju vrstim povrinama, to im omoguuje dijeljenje, kretanje i obavljanje prijeko potrebnih radnji Virusi

izuzetak od stanine teorije to je smotak nukleinske kiseline zatvoren u proteinsku ovojnicu virus mora ui u stanicu da bi se mogao razmnoavati virus nije stanica stanice se istrauju razliitim metodama

Metode istraivanja u biologiji 1. Mikroskopske metode 2. Stanino frakcioniranje 3. Kultura stanica i tkiva 4. Obiljeavanje radionuklidima Svjetlosni mikroskop Leeuwenhoekov mikroskop poveavao je oko 270 puta dananji svjetlosni mikroskopi poveavaju do 1500 puta

bojenjem se mogu istaknuti stanice ili tkiva (metilensko modrilo, eozin, acetokarmin, acetoorcein i dr.) citokemijske metode

Vrste svjetlosnih mikroskopa SM sa svjetlim poljem SM S FAZNIM KONTRASTOM (fazni mikroskop) mogu se istraivati ive neobojene stanice INTERFERENTNI mikroskop omoguava istodobno odreivanje debljine predmeta i koncentracije suhe tvari i vode, postie se trodimenzionalna slika predmeta Digitalni fotomikroskop Slika se snima kamerom i moe se promatrati na TV ili kompjuterskom ekranu Vea rezolucija, moe se dobiti gotovo trodimenzionalna slika POLARIZACIJSKI mikroskop na osnovi pojave dvoloma svjetlosti pri prolazu kroz preparat moemo zakljuiti o njegovoj finoj grai i kristalnoj strukturi FLUORESCENCIJSKI mikroskop mogu se uoiti proteini ili druge molekule ako se na njih vee bojilo koje nakon obasjavanja pobudnom svjetlou emitira fluorescencijsku svjetlost Izuzetno osjetljiva metoda istraivanja unutarstanine raspodjele molekula Fluorescentna boja je molekula koja apsorbira svjetlost jedne valne duljine, a emitira svjetlost druge valne duljine Primjena zelenog fluorescentnog proteina meduze za vizualizaciju proteina unutar ivih stanica Domet mikroskopa Ograniena mo razluivanja svjetlosnog mikroskopa (0,2 m) Mo razluivanja elektronskog mikroskopa 0,2 nm Elektronski mikroskop 1930. je napravljen mikroskop koji magnetima usmjerava snopove elektrona izradu EM omoguilo je otkrie De Brogliea 1924. g. izvor elektrona je elektronski top u transmisijskom elektronskom mikroskopu (TEM) elektroni prolaze kroz vrlo tanke uzorke (vakuum) nedostatak - uzorci su mrtvi i dehidrirani prije mikroskopiranja skenirajui elektronski mikroskop (SEM) moe se vidjeti trodimenzionalna slika (mrtve stanice) atomi u molekuli DNA, u staninim membranama ili drugim biolokim uzorcima mogu se promatrati skenirajuim tunelskim mikroskopom

Kako nastaje slika TEM

Uzorci se fiksiraju i boje solima tekih metala (stvaranje kontrasta jer raspruju elektrone)

Snop elektrona prolazi kroz uzorak i fokusira se na fluorescentnom zaslonu gdje se stvara slika

SEM

Snop elektrona ne prolazi kroz bioloki uzorak Povrina stanice prekriva se tekim metalima, a snop se elektrona koristi za pretraivanje po uzorku. Elektroni koji se raspruju s povrine uzorka, skupljaju se da stvore trodimenzionalnu sliku.

STM

Vrlo otra metalna igla iji je vrh malen poput atoma, skenira povrinu molekule. Elektroni prolaze kroz prostor izmeu uzorka i igle stvarajui elektrinu struju. to je manji razmak izmeu igle i uzorka to je jaa struja Slika nastaje kako se skener kontinuirano prilagoava prostoru izmeu igle i uzorka, odravajui struju konstantnom preko topografije molekulske povrine Igla se pokree preko mikroskopskog polja i vrijednosti se iskazuju kao obrisi linija, koje kompjuter pretvara u obojenu sliku povrine

Usporedba SM i EM Svjetlosni mikroskop mo razluivanja 0.2 m dostupni jednostavno bojenje diferencijalno bojenje vidljivo nekoliko staninih struktura mogu se koristiti ive stanice Svojstvo koji dio EMS koristi mo razluivanja poveanje Izvor svjetlosti lee unutranjost promatranje slike Elektronski mikroskop mo razluivanja 0,2 nm vrlo skupi posebi postupci pripreme nema diferencijacije vrlo detaljno stanice se moraju fiksirati (mrtve) Elektronski mikroskop elektroni oko 4 nm 0.2 nm x500 000 visoki napon (50kV) uarena volframova nit (katoda) elektromagnetske vakum fluorescentni (TV) zaslon, fotografski film

Svjetlosni mikroskop vidljiva svjetlost 760 nm (crvena) 390 nm (plava) oko 200 nm x1 000 x1 500 volframova ili kvarcna halogena svjetiljka staklo zrak oko (retina), fotografski film

priprema uzorka priprema prereza boje nosa

privremeni preparati, ivi ili mrtvi runo ili mikrotomski presjeci 20 000 nm

Tkivo mora biti dehidrirano (mrtvo). Isparavanje vode uniti vakum. samo mikrotomski presjeci 50 nm

boje topive u vodi npr. metilensko teki metali npr. Pb i U soli modrilo, otopina joda staklo bakrena mreica