Autori

Prof dr Risto Kozomara

Dr Bojan Kozomara

Dr Ivana Kozomara

Primjena lijekova predscavlja jednu od najvećih odgovornosti medicinske sestre. Da biste obezbjedili sigurnu i efikasnu terapiju lijekovima za vašeg pacijenta, treba da znate indikacije, uobičajene doze i očekivane efekte propisanih lijekova

Lijekovi se mogu primjenjivati na više načina• Lokalni ili dermatomukozni način • Enteralni put je najčešće korišćeni način• Parenteralni način obuhvata intradermalni, supkutane, i m , i v., intratekalne i intraosealne infuzije ili injekcije• Endotrahealni način • Intrapleuralni način podrazumjeva ubrizgavanje lijeka kroz grudni koš u pleuralni prostor.

Put davanja, mnogo više nego bilo koji drugi faktor, određuje kada će lijek početi da djeluje.

Na primjer, Iijekovi primenjeni i.v. počinju da djeluju skoro istog trenutka zbog toga što su odmah prisutni u krvi.

Antibiotici se, na primer, obično daju i. v. da bi doveli do brzog, kontinuiranog efekta.

Drugi lijekovi se moraju dati i. v. putem zato što su neefikasni ili čak opasni ako se daju na drugi način.

Prije nego što date bilo koji lijek, uvijek uporedite nalog ljekara sa nalogom u terapijskoj listi.

Zatim se podsjetite prvih pet „pravlia" primjene lijekova:

1.pravi pacijent,

2. pravi lijek,

3. prava doza,

4. Pravi put

5. pravo vrijeme

Ako se nalog ljekara i terapijska lista podudaraju, onda uporedite etiketu lijeka sa nalogom u terapijskoj Iisti.

Ako primjetite bilo kakva neslaganja, obustavite davanje lijeka, provjerite nalog za davanje lijeka sa ljekarom ili farmaceutom.

Ako pacijent izrazi sumnju u odnosu na bilo koji njemu ordiniran lijek, prije primjene lijeka dva puta provjerite nalog i doze.

Takođe provjerite rok trajanja lijeka.

• Ispitivanje reakcije pacijenta na lijek zahtjeva temeljno poznavanje stanja pacijenta i željenog ili očekivanog efekta lijeka. Na primjer, ako pacijent prima antiaritmike, a i dalje ima ventrikularne ekstrasistole, vi treba da kažete ljekaru da lijek ne izaziva željeni efekat.

Kada dajete lijek, morate da prepoznate i neželjene efekte, toksične reakcije i alergiju na lijek. Neki neželjeni efekti su prolazni i smanjuju se vremenom kako se kod pacijenta razvija tolerancija na lijek; drugi nežeijeni efekti zahtjevaju promjenu terapije.

• Toksična reakcija na lijek može da bude akutna i posljedica je velikih doza kao pri predoziranju acetaminofenom, ili hronična, kao posljedica progresivne akumulacije u organizmu.• Takođe, može da bude rezultat poremećenog metabolizma ili eliminacije, što može da stvori povišen nivo lijeka u krvi.

• Nastaje zbog reakcije antigen-antitijelo kod osjetijivih pacijenata. • Ova reakcija može da se kreće od blage urtikarije do potencijalno fatalne anafilakse. • Zbog toga, prije davanja lijeka uvijek provjerite da li postoji alergija. • U nekim slučajevima mogu da se urade testovi osetijivosti prije davanja prve doze. • Imajte na umu da negativna anamneza ne iskijučuje mogućnost da se ispolji alergijska reakcija• Drugi nežeijeni efekti o kojima morate da vodite računa uključuju idiosinkraziju i zavisnost

Nakon davanja lijeka, ubilježite sljedeće podatke u istoriju bolesti pacijenca ili u kompjuterskom fajlu:• naziv lijeka, •dozu, • put i vrijeme davanja, • vaš potpis i zvanje

• U sestrinskoj svesci upišite sve rezultate ispitivanja koji se odnose na odgovor pacijenta na lijek i svaki neželjeni efekat lijeka

• Lijekovi za lokalnu primjenu nanose se direktno na površinu kože.• Oni obuhvataju losione, paste, masti, kreme, praškove,šampone, flastere i aerosol sprejeve.• Lijekovi za Iokainu primjenu apsorbuju se preko epidermalnog sloja u kožu. • Dužina apsorpcije zavisi od prokrvljenosti određene oblasti.

Preko flastera ili odmjerene doze masti stavljene na kožu, kontrolisane doze transdermalnih lijekova se konstantno oslobađaju direktno u krv, proizvodeći tako produženi sistemski efekat

Prije nanošenja nitroglicerinske masti, izmjerite bazični krvni pritisak pacijenta, tako da bi se mogao porediti sa kasnijim mjerenjima. Uklonite svu ranije nanetu nitroglicerinsku mast

• Objasnite pacijentu da se flaster sastoji od nekolikoslojeva. Sloj koji je uz kožu sadrži malu količinu lijeka iobezbjeđuje brz ulazak lijeka u cirkulaciju.• Naučite pacijenta da flaster stavlja na odgovarajućedijelove kože, kao što su nadlaktica, grudi i iza uha.• Recite pacijentu da opere ruke nakon nanošenja lijekakako bi uklonio lek koji se zadržao na prstima.• Uputite pacijenta da flaster uvek stavlja u isto vreme,u propisanim intervalima, kako bi se obezbjedilo konti-nuirano primanje lijeka.

• Lijekovi za oči (kapi, masti i diskovi), služe u dijagnostičke i terapijske svrhe.• Za vrijeme pregleda očiju, kapi za oči mogu se koristiti za anesteziju, širenje zenica radi lakšeg pregleda, kao i za bojenje rožnjače radi urvrđivanja oštećenja rožnjače, ožiljaka i drugih anomalija.• Lijekovi za oči takođe se mogu koristiti za • podmazivanje oka, • tretiranje određenih poremećaja (kao što su glaukom i infekcije),• zaštitu vida novorodenčadi i • podmazivanje očne dupije radi stavijanja očne proteze

• Prije nego što ćete ukapati kapi za uvo, postavite pacijenta da leži na boku. • Zatim ispravite pacijentov ušni kanal da bi lijek mogao

da stigne do bubne opne.• Odraslima nježno povucite ušnu školjku nagore i unazad;• Odojčadi i djeci nježno povucite nadole i unazad

• U ručne inhalatore spadaju: inhalatori sa odmjerenim dozama (ili nebulizatori), turbo-inhalatori i nazalni inhalatori.• Ovaj pribor se koristi za lokalnu primjenu lijekova u respiratornom traktu, a ta primjena izaziva lokalne i sistemskeefekte. • Sluznica koja prekriva respiratorni trakt apsorbuje inhalirani lijek skoro trenutno.

• Bronhodilatacori, koji se koriste za poboljšanje prolaznosti disajnog puta i olakšavanje drenaže sluzi; • Mukolitici, koji lokalno postižu visoku koncencraciju i rastvaraju čvrst bronhijalni sekret; i • Kortikosteroidi koji se koriste za smanjenje inflamacije

Da bi kapi došte do etmoidnog i sfe- noidnog

sinusa, pacijent treba da le- gne na leđa, da

napravi hiperekstenzi- ju vratn i savije glavu

unazad preko ivice kreveta. Pridržite mu glavu

jed- nom rukom da ne bi došlo do pretje- ranog

istezanja vrata.

Da bi kapi došle do maksilarnog i fron- talnog

sinusa, pacijent treba da legne na leđa, sa

glavom koja blago visi pre- ko ivice kreveta i

savijena je prema zahvaćenoj strani. Recite

pacijentu da, nakon što napravi hipertenziju

vrata, okrene glavu u stranu, a vi mu pridrži- te

glavu jednom rukom da ne bi došlo do

pretjeranog istezanja vrata.

Da biste primenili kapi za običnu na- zalnu

kongestiju, pacijent treba da bude zavaljen ili

da leži na leđima, sa glavom lako savijenom

prema zahva- ćenoj strani. Usmjerite kapaljku

nagore i prema oku pacijenta, a ne nadole ka

njegovom uhu.

U vaginalne lijekove spadaju supozitorije, kreme, gelovi i masti Ovi lijekovi se mogu koristiti za Iokalno liječenje infekcije (naročito Trihomonas vaginalis i monilijazni vaginitis), inflamacije i za kontracepciju.

Supozitorije se tope u dodiru sa vaginalnom mukozom i lijek prodire Iokalno (podjednako su efikasne i kao kreme, gelovi i masti).

• Ako je supozitorija mala, stavite je na vrh aplikatora.• Zatim namažite aplikator medicinskom mašću držeći ga za cilinder i stavite u vaginu.• Da bi pacijentkinji bilo udobno, usmjerite aplikator prvo nadole, prema kičmi, a zatim gore i nazad prema cerviksu (kako je prikazano dole).• Kada supozitorija stigne do distalnog kraja vagine, pritisnite klip.• Izvucite aplikator dok klip držite pritisnut.

• S obzirom na to da je oralna primena najsigurnija, najjednostavnija i najjeftinija, najveći broj lijekova se primenjuje ovim putem.

• Lijekovi za oralnu primjenu postoje u mnogim oblicima tableta obložene tablete kapssulesirupi eliksiri ulja tečnosti suspenzije praškovi granule

Da biste precizno sipali tečnost, držile čašicu za lijek u nivou očiju. Palcem markirajte potreban nivo na čaši. Zatim spustite čašu i pročitajte najnižu tačku gornjeg nivoa tečnosti u nivou očiju da biste osigurali preciznost. Ukoliko ste sipali više tečnog lijeka u čašicu, višak bacite . Ne vraćajte ga u flašicu.

Evo još nekoliko dodatnih savjeta: Držite bočicu tako da lijek curi sa strane, nasuprot etiketi, Da sadržaj ne bi curio niz bočicu i da ne bi zaprljao ili pokrio etiketu. Prvo uklonite kapljice sa ušća bočice, zatim sa strana,

koristeći čistu vlažnu, papirnu maramicu Za tečne lijekove koji se mjere u kapima, koristite samo kapaljku

koja je pakovana sa lijekom.

Pored toga što predstavlja alternativni put za hranjenje, nazogastrična (NG) sonda dozvoljava direktno ubacivanje lijeka u gastrointestinalni (GI) trakt pacijenta koji ne oralno da unesu liejk. Preko NG sonde se ne primenjuju: uljani oblici lijeka, obložene tablete, tablete sa postepenim otpuštanjem i kapsule Uljani Iijekovi se talože na zidovima sonde i ne mogu se rastvoriti u tečnosti za propiranje sonde, a drobijenje obloženih tableta i tableta sa postepenim otpuštanjem, da bi se olakšao prolazak kroz sondu, uništava njihova svojstva.

• Držeći nazogastričnu (NG) sondu u nivou nosa pacijenta, sipajte do 30 ml rastvorenog LiJeka u valjak šprica. Da biste spriječili ulazak vazduha u želudac pacijenta, držite sondu pod malim uglom i dodajte još lijeka pre nego se špric isprazni. Ako je potrebno, podignite sondu maloviše da biste povećali brzinu protok.

• Operativno postavljena u želudac, sonda gastrostome umanjuje rizik od aspiracije tečnosti koja je stalna opasnost kod nazogastrične {NG} sonde. •Da biste dali lijekove na taj način, pripremite pacijenta i lijek kao za NG sondu.• Zatim nježno sklonite materijal za previjanje oko sonde da biste pregledali da li je koža iritirana. Obavjestite ljekara ako se javi iritacija. Ako je nema, sledite ove korake: Uklonite gazu koja je postavljena preko sonde. Zatim uklonile i tupfer ili čep koji se nalazi na vrhu sonde, a u vrh namestite špric ili lijevak

• Sipajte do 30 ml lijeka u špric ili lijevak.• Nagnite sondu da bi vazduh izašao iz tečnosti koja teče naniže. • Malo prije nego što se špric isprazni, dodajte još lijeka. • Nakon davanja lijeka, sipajte oko 30 ml vode da biste isprali sondu

Neki lijekovi se daju bukalno, sublingvaino ili translingvalno da bi se izbjegla njihova descrukcija ili transformacija u želucu ili tankom crijevu. Ovi lijekovi djeluju brzo jer tanak epitel obilna vaskularizacija oralne mukoze obezbjeđuju direktnu apsorpciju u krv. Lijekovi koji se daju bukalno su nitroglicerin i metiltestosteron; Lijekovi koji se daju sublingvaino su ergotamin tartarat, izosorbid dinitrat i nitroglicerin. Translingvalni lijekovi koji se prskaju kao sprej na jezik su nitratni preparati u liječenju picijenata sa hroničnom anginom pekroris,

Bukalni i sublingvalni način primjene omogućava nekim lijekovima, kao što su nitroglicerin i metiltestosteron, da brzo uđu u krv bez razlaganja u gastrointestinalnom traktu. Da biste dali lijek bukalno, stavite ga između obraza i zuba pacijenta (kao što je pokazano na donjoj slici). Zamolite pacijenta da zatvori usta i drži tablelu uz obraz dok se ne apsorbuje.

Rektalna supozitorija je mala, kompaktna ljekovita masa obično u obliku kupe, sa bazom od kakao putera ili glicerina. Može biti primjenjena da stimuliše peristaltiku i defekaciju, ili da djeluje protiv bolova, povraćanja i lokaine iritacije. Rektalne supozitorije obično sadrže lijekove koji smanjuju temperaturu, dovode do opuštanja, slabo reaguju sa digestivnim enzimima ili imaju isuviše neugodan ukus da bi se primjenile oralno. Rektalne supozitorije se tope na tjelesnoj temperaturi i polako se apsorbuju.

Kada stavljate supozitoriju, usmjerite njen zaobljeni vrh prema zidu rektuma da se prisloni uz sluznicu i omogući apsorpciju lijeka

• Kombinacijom dva lijeka u jednom špricu izbegnuta je neugodnost davanje dve injekcije. • Uobičajeno se lijekovi mogu mješati u špricu na jedan od četri načina: Oni se mogu kombinovati: iz dvije bočice sa više doza (na primer kristalni i dugodijelujući insulin); iz jedne bočice sa više doza i jedne ampule; Iz dvije ampule, Iz injekcionog kertridž sistema i iz bočice sa višekratnom dozom ili iz ampule

Ove kombinacije su kontraindikovane kada lijekovi nisu kompatibilni i kada kombinovana doza prevazilazi količinu rastvora koja se može apsorbovati iz jednog injekcionog mjesta

• Kertridž injekcioni sistem, kao što je Tubex iii Carpuject, jeste pogodan, jednostavan metod davanja injekcija koji obezbjeđuje preciznost i slerilnost. Pribor se sastoji od: šprica sa plastičnim držačem ketridža i kertridža napunjenog lijekom sa pridodalom iglom• Lijek u kertridžu je već odmjeren i pripremljen za upotrebu, što štedi vrijeme i obezbjeđuje preciznu dozu. •Lijek ostaje u kertridžu zapečaćen i sterilan sve dok se ne ubrizga pacijentu• Nepogodnost ovog sistema je što nisu svi lijekovi dostupni u formi kertridža. • U svakom slučaju, kompatibilni lijekovi se mogu dodavati u djelimično napunjen kertridž.

• Kada se injekcija daje u masno tkivo u koži, lijek odlazi u krv mnogo brže nego kada se daje preko usta. • Supkutana (S.C.) injekcija omogućuje sporiju i mnogo ravnomerniju primjenu nego kod i. m. injekcije; • Ona takođe izaziva minimalnu traumu tkiva i nosi manji rizik od oštećenja velikih krvnih sudova i nerava

• Apsorbovani uglavnom preko kapilara, lijekovi preporučeni za S.C. Davanje obuhvataju vodene rastvore i suspenzije u količini od 0,5 do 2 mi tečnosti.• Heparin i insuiin, na primjer, obično se daju S.C (Nekim pacijencima sa dijabetesom može da bude od koristi insulinska infuziona pumpa).• Najčešća mjesta za davanje S.C injekcije su spoljna strana nadlaktice, prednja strana butine, rastresito tkivo donjeg abdomena, gornji dio bedra, glutealni predio i gornji dio leđa

• Supkutana (S.C) injekciona mjesta (kako pokazuju regije sa tačkicama na donjoj slici)

• Prije davanja injekcije, čvrstim stiskom podignite potkožno tkivo na mjestu uboda. • Ubodite iglom pod uglom od 45° ili 90° u odnosu na površinu kože, zavisno od dužine igle i debljine potkožnog tkiva na mjestu uboda.• Neke lijekove, kao što je heparin uvijek treba ubrizgavatr pod uglom od 90°

• Unos lijeka u mišić. Na taj se način lijek brže apsorbira nego sc. putem, a može se davati i veća količina lijeka (do 5 ml). • Mjesta za im. injiciranje: deltoidni mišić i vanjski gornji kvadrant glutealnog mišića u odraslih, te vanjski dio kvadricepsa u djece ( razvijeniji je nego gluteus i deltoideus). •Tehnika: ubada se okomito, pod uglom od 90°.

• Primjenjuje se ako pretpostavljamo da će lijek nadražiti potkožno tkivo, ili ako je već nadraženo.• navući lijek u špricu,• promijeniti iglu (sprečava kontakt lijeka s tkivom prije ulaza igle u mišić),• povlačenjem klipa uvući 0,1 do 0,2 ml vazduha u špricu (mjehur vazduha slijediće lijek injiciran u tkivo i spriječiti njegovo vraćanje kroz ubodni kanal), • smjestiti bolesnika (pri injiciranju u gluteus bolesnik leži potrbuške ili stoji, pri injiciranju u deltoidni mišić bolesnik sjedi ili leži na leđima, kao i kad se daje u kvadriceps),

• dezinficirati kožu, •povući kožu i potkožno tkivo postrance od mjesta gdje će igla ući u mišić,• držati tkivo u postraničnom položaju, medijalno od mjesta povlačenja ubosti iglu u mišić i ubrizgati lijek, • otpustiti postrance povučenu kožu i potkožno tkivo i izvući iglu, • smotuljkom vate umočene u dezinficijens čvrsto pritisnuti mjesto uboda.

• Injicirani lijek unosi se direktno u krv i brzo djeluje. • Može se dati davati s iv iglom, ali danas se najčešće koriste posebne iv kanile• Medicinska sestra sa srednjom stručnom spremom ne daje iv. injekcije.

• Daju se obično male količine lijeka radi provjere preosjetljivosti, ili pripravci alergena u testiranju senzibiliziranosti (tuberkulinski test, alergološki testovi). • Mjesto za id. injiciranje: unutarnja strana podlaktice (najčešće). • Treba izbjegavati blizinu madeža i pigmentirane dijelove kože.

• Najčešće mesto za intradermalne injekcije je prednja strana podlaktice.• Ostala mjesta (prikazana tačkama na slici) su na gornjem dijelu grudnog koša, nadlaktici i ivici ramena. • Koža je na ovim predjelima blago pigmentisana, sa tankim keratinskim slojem i sa malo dlaka, što sve olakšava uočavanje neželjenih reakcija.

• Oslonite podlakticu pacijenta.• Ubodite iglu pod uglom od 10° do 15° i to samo površinu kože. • Kada se sadržaj ubrizga, treba da se napravi malo ispupčenje.

• Moguće lokalne komplikacije su: lom igle, odvajanje igle od nastavka za iglu, oštećenje krvnog suda i stvaranje hematoma, oštećenje živca, apsces (na mjestu uboda igle), aseptična nekroza, atrofija masnog tkiva (udubljenje).

U nekih se bolesnika kao komplikacija primjene lijeka može pojaviti alergija koja se može očitovati kao anafilaktički šok (bolesnik je blijed, oznojen, hladne kože, miran, krvni pritisak je nizak ili nemjerljiv) ili kao lokalizirana reakcija (oteklina kože i/ili sluznica, urtikarija).

• Injekcije se ne smiju davati u masno tkivo, tkivo koje je crveno, natečeno, puna ožiljaka ili je na bilo koji način promijenjeno. • U cijelosti poštivati način primjene lijeka. • Tačno se držati uputa o pripremi i dozi lijeka. • Poštovati sva pravila asepse.

• Intravenska infuzija je unos većih količina tečnosti u organizam putem vene. • Davanje lijeka infuzijom jedan je od najčešćih načina njihove primjene u intenzivnom liječenju.• Fiziološka otopina (NaCl) je prva otopina elektrolita primijenjena infuzijom u ljudi 1891. godine. • Infuzije su se najprije davale supkutano, kasnije intravenski špricom, a danas pomoću posebnih sistema za jednokratnu upotrebu, infudiranjem teečnosti u krvotok, kap po kap.

• Stanja dehidracije, gubitka tekućine, koja se ne mogu kompenzovati davanjem vode oralno (pri povraćanju, proljevu, visokoj temperaturi, krvarenju), • Nadoknada velikog gubitka bjelančevina (opsežne rane i opekotine),• Parenteralna ishrana (prije i poslije operativnih zahvata, dugotrajnog proljeva i povraćanja, te kada ishrana nije moguća na drugi način), • Razne intoksikacije lijekovima i drugim sredstvima, • Potreba unosa lijekova u većim razrjeđenjima i dugotrajnog održavanja njihove koncentracije u organizmu.

Kristaloidni: rastvori elektrolita i šećera • Izotonične – jednaka količina otopljenih kristala kao krvna plazma (0,9% NaCl, 5% Glukoza, Ringerov rastvor), • Hipotonične – manja količina otopljenih kristala nego normalna krvna plazma (0,45% NaCl), • Hipertonične – veća količina otopljenih kristala nego normalna krvna plazma (10% Glukoza).

Koloidne: sadrže veće molekule, koje relativno sporo difunduju kroz polupropusne ćelijske mebrane i zadržavaju se uglavnom intravaskularno (HAES, dekstrani, želatine, albumini) .

A. pripremiti bolesnika Identificirati bolesnika prije primjene infuzije Uputiti bolesnika u važnost i način primjene infuzije Savjetovati i omogućiti bolesniku da obavi nuždu prije infuzije

B. pripremiti pribor infuzijski rastvor prema odredbi ljekara infuzijski sistemi sterilne šprice, igle, iv. kanile držač za staklenu bocu s rastvorom dezinfekcijsko sredstvo za kožu (70% alkohol) Esmarchova gumena traka sterilni smotuljci gaze i smotuljci vate stalak (držač) za infuziju i leukoplast

kompresa i nepropusno platno ili staničevina bubrežnjak makaze podložak za bolesnikovu ruku lateks rukavice

• Identifikujte bolesnika i propisani lijek/rastvor na temperaturnoj listi• Oprati ruke • Provjeriti bocu s rastvorom za infuziju (naziv rastvora, rok trajanja, neoštećenost čepa, boju i bistrinu otopine), • Postaviti bocu u košaricu • Provjeriti sistem za infuziju (rok trajanja, neoštećenost omota, izvaditi ga iz omota) • Dezinfikujte čep boce (70% alkohol) • Staviti infuzijski sistem (zabosti ga u bocu kroz čep) • Objesiti bocu na stalak • Otvoriti regulator na sistemu i ispustiti vazduh iz njega, a cijev sistema ispuniti rastvorom• Zatvoriti regulator za isticanje tečnosti iz sistema

• Smjestiti bolesnika u udoban položaj • Ispružiti, a prema potrebi i učvrstiti bolesnikovu ruku u koju ćemo uvesti iv. kanilu; podmetnuti podložak• Zaštititi krevet nepropusnim platnom ispod mjesta uvođenja infuzije

• Staviti bocu s infuzijskim rastvorom u košaricu, a držač objesiti na stalak za infuziju • Oviti Esmarchovu gumenu traku iznad mjesta venepunkcije i zategnuti je (venostaza) • Odabrati venu u koju će biti uvedena iv. kanila, po mogućnosti na podlaktici (krenuti od šake put gore, a v. cubitalis čuvati za vađenje krvi, a i zbog pokretljivosti ruke u laktu)

• Dezinficirati kožu na mjesto predviđenog za ubod igle, navući rukavice

• Zategnuti kožu i ubosti iv. kanilu u venu, pod uglom od 45°, pri čemu je otvor igle okrenut prema gore, • Pričekati da se pojavi krv, otpustiti gumenu traku iznad mjesta uboda i uvesti iv. kanilu dublje u venu spuštajući je uz bolesnikovu kožu• Izvaditi metalni mandren i iv. kanilu spojiti sa sistemom za infuziju iz kojeg smo ispustili vazduh • Fiksirati iv. braunilu prozirnicom ili leukoplastom • Otvoriti regulator za istjecanje rastvora i regulisati brzinu isticanja • Kontrolisati bolesnikovo stanje i oticanje infuzije (zbog komplikacija) • Po isteku infuzije zatvoriti regulator, • Odvojiti infuzijski sistem od iv. kanile, a iv. kanilu zatvoriti s iv. čepom • Raspremiti pribor • Skinuti rukavice, oprati ruke • Dokumentovati primjenjeni rastvor/ lijek

• Paravenski infiltrat: nastaje kada se rastvor uštrcava izvan vene. Davanje infuzije se prekida. Plasira se nova iv. kanila na koju se infuzija nastavlja. Na mjesto infiltrata stavlja se oblog. • Hematom: na mjestu uboda posljedica je oštećenja vene (nepravilno uvođenje iv. kanile, predebela iv. kanila ...). područje hematoma namazati heparin kremom i staviti oblog.

• Preopterećenje cirkulacije: posljedica je prebrzog davanja prevelikih količina tekućine, a očituje se ubrzanim pulsom i/ili aritmijom, ortopnejom, padom pritiska, nabreklim venama na vratu, cijanozom. • Zračna embolija: nastaje ulaskom zraka u krvni sud i krvotokom do plućne arterije, gdje uzrokuje njezino začepljenje. Simptomi su kašalj, bol u prsima, dispnoja, tahikardija i pad tlaka. • Alergija: može se manifestovati kao anafilaktički šok (bolesnik je blijed, oznojen, hladne kože, miran, krvni mu je pritisak nizak ili nemjerljiv) ili kao lokalizirana reakcija (oteklina kože i/ili sluznica, urtikarija). Zahtijeva hitno prekidanje davanja infuzije i primjenu antišok terapije.

• Posebno vodite računa kada pripremate lijekove za hemioterapiju, kako zbog sigurnosti pacijenta, tako i zbog vaše stgurnosti. • Pacijenti koji primaju hemioterapijske lijekove imaju rizik od teratogenih, mutagenih i kancerogenih ef'eka- ta, ali osobe koje pripremaju i rukuju ovim lijekovima takođe rizikuju. • lako opasnost kod rukovanja ovim lijekovima nije potpuno definisana, lijekovi za hemioterapiju nose rizik za poremećaje ploda kod onih koji sa njima rukuju. • Ovi lijekovi takode predstavljaju prijetnju za okolinu, a najboiji metod rukovanja njima još nije definisan.

Primjena lijekova za hemioterapiju zahtjeva dodatnu vještinu u odnosu na onu koja je potrebna za primjenjivanje drugih lijekova.

Na primjer, za neke lijekove je potrebna specijalna oprema ili nestandardan način za njihovu primjenu.

Neki postaju nestabilni nakon određenog vremena, dok se drugi ne smiju izlagati svjetlosti.

I na kraju, doziranje ovih lijekova mora da bude veoma precizno, jer se na taj način izbegavaju moguće fatalne kompiikacije.

Ovo su razlozi zbog kojih lijekove za hemioterapiju mogu da daju samo specijalno obučene sestre i ljekari.

Lijekovi za hemioterapiju mogu da se daju na više načina.

Iako se i v. put (preko periferne ili centralne vene) najčešće koristi, ovi Iijekovi mogu se davati:

i oralno, supkutano, i m , intraarterijski, u tijelesne šupljine, kroz centralni venski kateter i u spinalni kanal preko Omaja rezervoara. Takođe se mogu dati u arteriju, peritonealnu

duplju ili pleuralni prostor

Hemioterapija se primjenjuje kod pacijenata kod kojih je tumor otklonjen hirurški ili radioterapijom.

Ovaj tretman poznat kao adjuvantna hemiottrapija koristi se za liječenje metastaza koje se ne mogu detektovati.

Pacijent može da prima hemioterapiju prije operacije iii radioterapije.

Ovo se naziva indukciona hemioterapija (ili neadjuvantna ili sinhrona hemioterapija).

Indukciona hemioterapija pomaže da se poboijša stopa preživljavanja tako što se njome postiže smanjenje tumora prije operacije iii radioterapije

Put primjene leka zavisi od njegove farmakodinamike i od karakteristika tumora.

Na primer, ako je maligni tumor ograničen na jednu regiju, Iijek se može primjeniti lokalno ili regionalno.

Regionaina primjena lijeka dopušta davanje visokih doza lijeka direktno u tumor.

Ovo je naročito značajno jer mnogi solidni tumori ne reaguju na koncentracije lijeka koje su bezbjedne za sistemsku upotrebu.

Davanje lijekova za hemioterapiju u peritonealnu duplju ima nekoliko prednosti kod pacijenata sa malignim ascitesom ili ovarijalnim kancerom koji se proširio u peritonealnu duplju.

Primjenom ove tehnike, lijek prolazi direktno kroz regiju u peritonealnoj duplji u kojoj je tumor, pa su maligne ćelije izložene visokim koncentracijama lijeka - do 1 000 puta većim od onih koje se bezbjedno mogu primeniti sistemski.

Pored toga, polupropustljiva peritonealna membrana dopušta produženu izloženost malignih ćelija lijeku.

Obično se peritonealna hemioterapija primenjuje po- moću kompleta za peritonealnu dijaiizu, ali se lijek može dati i direktno u peritonealnu šupljinu kroz Tenkbofov kateter (prikazano desno). Ako je potrebno, ova metoda se može sprovesti i ambulantno; za nju se koristi oprema koja se lako nabavlja u većini ustanova koje imaju onkološke pacijente.

Poslije planiranog vremena stajanja u peritonealnoj duplji, lijek za hemioterapiju se drenira u kesu za i.v. terapiju.

Pacijent treba da zauzme položaj koji olakšava drenažu.

Klemujte infuzioni sistem i kateter, uklonite infuzioni sistem i stavite na kateter novu kapicu za intermitentnu infuziju.

Na kraju prošpricajte kateter heparinskim rastvo- rom.

• Ne smije se davati lijek koji je neko drugi pripremao. Uvijek lijek pripremite sami i osobno ga dajte bolesniku! • Dokumentovati svaki dati lijek, kao i vrijeme davanja na posebnu terapijsku listu, koja je sastavni dio bolesnikove dokumentacije. Ta je lista vrlo važna u forenzičnim slučajevima, a služi i kao obračunska lista individualno primijenjenih lijekova. • Sačuvati originalne omote, naljepnice i ampule diferentnih lijekova, infuzija i transfuzija najmanje do provjere podnošljivosti primijenjenog sredstva, a neke trajno pohraniti u medicinskoj dokumentaciji bolesnika (transfuzija). • Ne smije se davati lijek koji je promijenio boju, miris ili konzistenciju. • Ne smije se davati lijek u tečnom stanju ako je promijenio boju, zamutio se ili se taloži poslije miješanja ili potresanja. • Potreban je poseban oprez s lijekovima koji su na originalnoj omotu označeni u jednoj mjernoj jedinici, a propisani u drugoj (preračunati, provjeriti i posavjetovati se!).

Lijekovi se nikada ne smiju ostaviti uz bolesnika kako bi ih on eventualno uzeo kasnije (bolesnik mora popiti lijek u prisustvu odgovorne osobe), osim ako je to izričito drukčije propisano (nitroglicerin, antacidi).

• Oštri i infektivni otpad je sav medicinski otpad s oštricama ili šiljastim završecima koji je bio u kontaktu s bolesnikom ili potencijalno infektivnim materijalom (igle sa špricama, jednokratni skalpeli, staklene epruvete, lancete ...). • Oštri i infektivni otpad može izazvati ubodne incidente, pa se zato odlaže u tvrde i neprobojne plastične spremnike (bez manipulacije).

• Uvijek mora biti na mjestu rada (vađenja krvi, davanja terapije). • Mora biti od materijala koji igla ne može probiti (plastika), koja se ne može razbiti (ne staklo!), ne smije se prepuniti.• Napunjena do 3/4 sadržine, odlaže se u infektivni otpad (u crvene vreće).

• Iglu sa špricom (bez odvajanja!) neposredno nakon svake upotrebe odložiti u posudu za oštre predmete