Sojka

Sojka (Garrulus glandarius), šojka, kreštalica ili kreja spada u obitelj Corvidae, kojih ima preko 100 vrsta i koje u evolucijskom pogledu spadaju u najrazvijenije vrste ptica. To je lijepa, zanimljiva i prilično kontroverzna ptica. Jedna je od rijetkih koja ne zna hodati, nego samo skakutati. Neki je vole i smatraju korisnom, dok je drugi smatraju štetnom pticom. 

Živi na širokom području od Zapadne Evrope i Sjeverne Afrike, pa istočno do Azije. Širom ovog područja razvilo se nekoliko različitih rasnih formi sojki koje se razlikuju međusobno. Postoje 33 različite podvrste razvrstane u osam grupa.

Ishrana im je šarolika. Hrane se beskičmenjacima, uključujući male insekte, zatim žirevima, sjemenjem bukve i drugim, kupinama i drugim voćem, mladim ptićima i jajima, miševima, malim reptilima, zmijama i sl.

Kreja se gnijezdi na drveću ili visokom grmlju, i to samo jednom godišnje, u aprilu ili maju. Snese 4 do 6, rijetko i do 9 jaja, koja su prljavo zelenkasta sa smeđim pjegicama. Inkubacija traje 16-19 dana i na jajima leže oba roditelja naizmjenično. Ptičad, koja su čučavci, u 20-ak dana dok su u gnijezdu, također hrane oba roditelja. 

Šumari vole sojku i smatraju korisnom jer im pomaže pri sadnji novog drveća.

Naime, kreja skuplja žir hrasta i bukvicu, prenosi ih i zakopava na drugim mjestima kao svoju pričuvu za zimu. Pri tome se ponaša kao dobar šumar i poznavalac biologije i šumskog drveća, pa žireve i bukvicu zakopava upravo tamo gdje treba, gdje šumarima odgovara i gdje bi ih i sami posadili. Zimi zaboravi gdje ih je zakopala ili ih ranije prekrije snijeg, pa ih ne povadi i ne pojede, tako da oni sljedećeg proljeća niknu. To nije zanemariva količina posađenih sjemenki, jer ih, za 60 jesenskih dana dnevno sakupi oko 150, a to iznosi oko 9000 sjemenki godišnje. To čini oko 4500 komada novih biljaka, jer obično zaboravi 50% sjemenki i ne povadi ih.

Ornitolozima je problematična jer, premda je stanarica, nekada zbog neobjašnjivih i neproučenih razloga odleti na zapad ili jugozapad, iako ima dovoljno hrane na raspolaganju.

Lovci je ne vole jer im uništava mlade fazane, golubove, drozdove, kosove, mlade ptice i jaja pjevica. U tome je pravi razbojnik. Ne vole je ni zbog njenog glasnog najavljivanja lovca u šumi i upozoravanja druge divljači. Ipak, lovcima može biti i korisna jer alarmantno upozorava na dolazak lisice.

Kroz evoluciju, kreja je, kao i ostali njeni srodnici iz porodice, izgubila moć pjevanja, pa se glasa raznim kreštavim glasovima. Ponekada se javi i pomalo tihim, melodičnim glasom. Kreja je jedna od 148 vrsta ptica koje jedu mrave, a jedna od 40 vrsta koje se mravinjaju. Pri mravinjanju ona sjedne na sam vrh mravinjaka, raširi krila i prpoši se. Mravi se bore i brane svoj posjed štrcajući mravlju kiselinu po njoj i tako se kreja oslobađa parazita koji joj dosađuju. Zna uzeti mrava u kljun i doticati određeno mjesto gdje želi biti poštrcana mravljom kiselinom. Ako nema mrava, to čini s opušcima, lukom, pa čak i s biljnim stjenicama.

Posljednjih godina se sve više približava naseljima, vrtovima, voćnjacima i parkovima. Otkako su uvedene motorne pile za sječu šuma, počela je imitirati zvuk motorne pile, nijansirajući zvuk kada motor sam radi i kada reže drvo. Među našim autohtonim pticama kreja je najbolji imitator, koji lako uči javljanje drugih ptica. Poznato je da imitira glas pijevca, pa kada joj ženka odgovori i otkrije svoje gnijezdo, kreja odleti do gnijezda i pojede joj jaja ili mlade, tek izlegle piliće.

Kreja može doživjeti 18 godina. I na kraju možemo zaključiti da ova lijepa ptica ima svoje mjesto u prirodi, da krajolik čini ljepšim i zanimljivijim i da nije isključivo štetna, niti je isključivo korisna, nego je povremeno i štetna i korisna. Jednostavno, ona je sastavni dio prirode.