Smjernice o zahtjevima za hidroenergiju u odnosu na zakonodavstvo EU-a o prirodi

Okoliš

Ni Europska komisija ni osobe koje djeluju u njezino ime ne odgovaraju za uporabu podataka iz ove publikacije. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018

© Europska unija, 2018 Ponovna je uporaba dopuštena uz uvjet navođenja izvora.Politiku ponovne uporabe dokumenata Europske komisije uređuje Odluka 2011/833/EU od 12. prosinca 2011. (SL L 330, 14.12.2011., str. 39.).Za svaku uporabu ili reprodukciju fotografija ili druge građe koja nije zaštićena autorskim pravom EU-a dopuštenje treba zatražiti izravno od vlasnika prava.

PDF ISBN 978-92-79-92908-3 doi:10.2779/4174 KH-03-18-236-HR-N

Kontakt s EU-omOsobnoU cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr Telefonom ili e-poštomEurope Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),• na broj: +32 22999696 ili• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hrTraženje informacija o EU-uNa internetuInformacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicamaEuropa: https://europa.eu/european-union/index_hrPublikacije EU-aBesplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stra-nice: https://publications.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službiEurope Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumentiZa pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svimslužbenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.euOtvoreni podatci iz EU-aPortal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama izEU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.

Cover photo: ©GettyImages/Gregory_DUBUS

U ovom dokumentu navedeno je stajalište Europske komisije i kao takav nije pravno obvezujući.

© Europska komisija, 2018.

Umnožavanje je dopušteno uz navođenje izvora.

Dokument je pripremljen uz pomoć N2K GROUP EEIG — Ecosystems LTD, Bruxelles i Beleco, Češka

2

SADRŽAJ

SVRHA DOKUMENTA 4

1.POLITIČKI I ZAKONODAVNI OKVIR EU-A 6

1.1. Direktive o pticama i staništima 6

1.2. Okvirna direktiva o vodama 9

1.3. Koordinacija između Okvirne direktive o vodama i dviju direktiva o prirodi 10

1.4 Direktiva o poplavama 13

1.5. Direktive o strateškoj procjeni okoliša i o procjeni utjecaja na okoliš 13

1.6. Odnos između strateške procjene okoliša, procjene utjecaja na okoliš i članka 6.

stavka 3. Direktive o staništima 14

2.SLATKOVODNI EKOSUSTAVI I HIDROENERGIJA U EU-U 16

2.1 Stanje riječnih i jezerskih ekosustava EU-a 16

2.2. Prijetnje europskim slatkovodnim ekosustavima i pritisci na njih 17

2.3. Učinci hidroelektrana na slatkovodne ekosustave 20

2.4.Kumulativni učinci 26

2.5 Razlikovanje znatnih od neznatnih učinaka 29

3.PRIMJERI DOBRE PRAKSE U UBLAŽAVANJU UČINAKA I PRIMJENI

MJERA EKOLOŠKE OBNOVE NA HIDROENERGIJU 32

3.1. Težnja najboljem mogućem ekološkom stanju rijeka u kontekstu hidroenergije 32

3.2. Postupanje s postojećim hidroelektranama koje negativno utječu na područja mreže

Natura 2000 32

3.3. Uvođenje ekoloških mjera ublažavanja i obnove 33

3.4.Primjeri dobre prakse u ublažavanju i/ili ekološkoj obnovi 40

4. DOBRA PRAKSA U PRIMJENI INTEGRIRANOG PLANSKOG PRISTUPA

HIDROENERGIJI 50

4.1 Koristi integriranog planiranja 50

4.2. Integrirani nacionalni ili regionalni hidroenergetski planovi 56

4.3. Karte osjetljivosti divljih vrsta i određivanje zona 57

4.4. Rano savjetovanje 61

3

5. POSTUPAK OCJENE NA TEMELJU DIREKTIVE O STANIŠTIMA 64

5.1. Uvod 64

5.2 Kada je potreban postupak iz članka 6.? 65

5.3. Postupak korak po korak 66

5.4. Iznimke na temelju članka 6. stavka 4. 79

POKRATE 85

BIBLIOGRAFIJA 86

4

SVRHA DOKUMENTA U ovom se dokumentu nude smjernice i predstavlja niz praktičnih studija slučaja o načinu rada hidroelektrana koji je usklađen sa zahtjevima iz Direktive o staništima i Direktive o pticama. Analiziraju se vrste učinaka koji se mogu javiti kao posljedica rada hidroelektrana te se na nizu praktičnih primjera ilustrira kako se u različitim uvjetima mogu izbjeći ili barem smanjiti učinci hidroenergije. Općenitije, svrha je dokumenta potaknuti sinergije između politika i prakse u EU-u u području energije, prirode i vode kako bi se ciljevi EU-a ostvarili na usklađeniji i, kad je god moguće, uzajamno dopunjujući način. Poglavlje 1. nudi pregled političkog i zakonodavnog okvira EU-a za hidroenergiju u EU-u. Daje se sažetak ključnih odredbi Direktive o staništima i Direktive o pticama i objašnjava njihova povezanost s Okvirnom direktivom o vodama, Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš i Direktivom o strateškoj procjeni okoliša. U poglavlju 2. govori se o općenito lošem stanju riječnih i jezerskih ekosustava EU-a te o povezanim glavnim prijetnjama i pritiscima, nakon čega se analizira niz učinaka hidroenergije na slatkovodne ekosustave uz posebno naglašavanje važnosti mogućih kumulativnih učinaka. Opstanak brojnih divljih europskih životinjskih i biljnih vrsta, uključujući oko 400 slatkovodnih vrsta zaštićenih na temelju Direktive o pticama i Direktive o staništima, ovisi o riječnim i jezerskim ekosustavima. Međutim, većina europskih rijeka danas je u jako narušenom stanju i pod izrazitim pritiskom zbog niza društveno-gospodarskih djelatnosti (uključujući proizvodnju hidroenergije). Posljednja izvješća o stanju okoliša1 ukazuju na to da je potrebno još puno raditi na ispunjavanju ciljeva iz Okvirne direktive o vodama i dviju direktiva o prirodi. Jedini je način da se to postigne da prioritet ne bude samo sprečavanje daljnjeg pogoršanja stanja rijeka, nego i aktivna obnova njihova ekološkog stanja te barem djelomično uklanjanje povezanih pritisaka i prijetnji. U poglavlju 3. istražuju se načini na koji se to može postići te daju primjeri dobre prakse povezane s ekološkom obnovom diljem EU-a. U poglavlju 4. posebna se pozornost posvećuje potrebi za strateškim planiranjem i izradi integriranijih hidroenergetskih planova i projekata u kojima se ekološki zahtjevi povezani s rijekama uključuju u ranu fazu postupka planiranja te koji, kad je god moguće, uključuju mjere za poboljšanje ekološkog stanja rijeka. U dokumentu se dalje detaljno opisuje postupak (poglavlje 5.) koji treba slijediti pri ocjenjivanju prihvatljivosti hidroenergetskog plana ili projekta na temelju članka 6. Direktive o staništima. Pojašnjavaju se ključni aspekti tog postupka odobrenja i njegova povezanost s drugim procjenama okoliša u EU-u. Iskustva uvijek iznova pokazuju da su problemi s postupkom odobrenja iz članka 6. često uzrokovani lošom kvalitetom i nepotpunošću ocjena prihvatljivosti.

1 https://www.eea.europa.eu/soer

5

Smjernice su prvenstveno namijenjene nadležnim tijelima, nositeljima projekata i savjetnicima. Interesantan bi mogao biti i nevladinim organizacijama te drugim dionicima iz sektora hidroenergije. Ovaj je dokument napisan uz savjetovanje s nadležnim tijelima država članica i nizom ključnih dionika i interesnih skupina jer su svi oni dali vrijedne povratne informacije o brojnim nacrtima. Dokument je usklađen s tekstom Direktive o pticama i Direktive o staništima, ali i sa širim načelima na kojima se temelji politika EU-a u području okoliša i hidroenergije. Postupci dobre prakse i predložene metodologije nisu obvezujući u svojoj namjeri, nego se na taj način nastoje dati korisni savjeti, ideje i prijedlozi koji se temelje na raspravama s predstavnicima industrije, nacionalnim i međunarodnim tijelima, nevladinim organizacijama, znanstvenim stručnjacima i drugim dionicima. U ovom se dokumentu samo iznose stajališta Komisije i kao takav nije pravno obvezujući. Zadaća je Suda Europske unije da osigura konačno tumačenje direktiva EU-a. Kad je god primjereno, navedena je postojeća europska sudska praksa. Ovaj je vodič stoga najbolje čitati zajedno s postojećim općim smjernicama i relevantnim presudama Suda EU-a koje

se odnose na dvije direktive.2

2 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm .

6

1. POLITIČKI I ZAKONODAVNI OKVIR EU-a

Hidroenergija ima važnu ulogu u provedbi Direktive o obnovljivoj energiji3 te u doprinosu energetskim ciljevima EU-a za razdoblje od 2020. do 2030. Kao i sve djelatnosti povezane s vodom, i hidroelektrane moraju poštovati zahtjeve zakonodavstva EU-a u području okoliša, koji su uvedeni radi zaštite i obnove europskih rijeka i jezera. Ti pravni zahtjevi utvrđeni su u Okvirnoj direktivi o vodama, Direktivi o poplavama, Direktivi o pticama, Direktivi o staništima te direktivama o procjeni okoliša (Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš i Direktiva o strateškoj procjeni okoliša). U ovom se poglavlju predstavljaju neke od ključnih odredbi tih zakonodavnih akata EU-a koji su važni za hidroenergiju. Naglasak je na dvjema direktivama o prirodi jer je priroda glavna tema dokumenta.

1.1. Direktive o pticama i staništima

Europske rijeke važan su izvor biološke raznolikosti i važan dio naše bogate kulturne baštine. Međutim, tijekom desetljeća pretrpjele su velike promjene. Zbog toga su smanjene njihova otpornost i sposobnost da odgovore na potrebe prirode i divljih vrsta. Većina rijeka sad je u narušenom stanju i potrebna im je obnova. Prepoznavši alarmantan gubitak biološke raznolikosti u Europi čelnici država i vlada EU-a zadali su si ambiciozan cilj da zaustave i smanje taj gubitak do 2020. U svibnju 2011. Komisija je donijela strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.4 kojom se utvrđuje

okvir politike u svrhu ostvarenja tog cilja. U travnju 2017. pokrenula je novi akcijski plan5 kako bi brzo poboljšala provedbu direktiva o pticama i staništima u praksi te ubrzala napredak u postizanju cilja zaustavljanja i smanjenja gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava do 2020. Direktiva o pticama i Direktiva o staništima temelj su politike EU-a o prirodi i biološkoj raznolikosti. One omogućuju svim državama članicama EU-a da surađuju u okviru zajedničkog zakonodavnog okvira na očuvanju najugroženijih, najranjivijih i najvrednijih vrsta i staništa Europe u cijelom njihovom prirodnom arealu u EU-u, neovisno o političkim i upravnim ograničenjima. Opći je cilj tih dviju direktiva osigurati održavanje i obnovu povoljnog stanja

očuvanosti6 vrsta i stanišnih tipova zaštićenih tim direktivama na cijelom njihovom

prirodnom arealu u EU-u. Taj se cilj definira u pozitivnom smislu, tako da je usmjeren na povoljno stanje koje treba postići i održavati. Stoga se njime zahtijeva više od samog izbjegavanja pogoršanja.

3 https://ec.europa.eu/energy/en/topics/renewable-energy/renewable-energy-directive . 4 http://ec.europa.eu/environment/nature/biodiversity/comm2006/2020.htm . 5 Akcijski plan EU-a za prirodu, ljude i gospodarstvo

http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/fitness_check/action_plan/index_en.htm . 6 Usp. članak 2. Direktive o staništima: „Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom namijenjene su

održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa

Zajednice.” Koncept „povoljnog stanja očuvanosti” ne spominje se u Direktivi o pticama, ali postoje

analogni zahtjevi za posebna zaštićena područja.

7

Definicija povoljnog stanja očuvanosti na temelju Direktive o staništima Članak 1. Stanje očuvanosti prirodnog staništa znači zbroj utjecaja koji djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste koji bi mogli ugroziti njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije kao i dugoročni opstanak njegovih tipičnih vrsta na području EU-a. Stanje očuvanosti prirodnog staništa smatra se „povoljnim” kad:

njegov prirodni areal i područja koja pokriva u tom arealu stabilni su ili u porastu,

postoje specifična struktura i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održavanje i vjerojatno će postojati u predvidivoj budućnosti i

stanje očuvanosti njegovih tipičnih vrsta je povoljno. Stanje očuvanosti vrste znači zbroj utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija na području EU-a. Stanje očuvanosti smatra se „povoljnim” kad:

podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju na to da će se ona dugoročno održati kao vitalna sastavnica svojeg prirodnog staništa,

prirodni areal vrste ne smanjuje se niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti i

postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište na kojemu će se populacije vrste dugoročno održati.

U svrhu postizanja tog cilja direktivama EU-a o prirodi od država članica zahtijeva se da prvenstveno provedu dvije glavne vrste mjera:

određivanje i očuvanje ključnih područja za zaštitu vrsta i stanišnih tipova navedenih u prilozima I. i II. Direktivi o staništima i Prilogu I. Direktivi o pticama te za zaštitu svih uobičajenih ptica selica. Ta područja čine mrežu Natura 2000 na području EU-a koja trenutačno sadržava više od 27 500 područja. Jezerski i riječni ekosustavi pokrivaju oko 4 % ukupne površine područja mreže Natura 2000 (Europska agencija za okoliš, 2010., za EU 27),

utvrđivanje režima zaštite vrsta za sve europske divlje vrste ptica i druge vrste navedene u Prilogu IV. Direktivi o staništima. Te se mjere primjenjuju u cijelom prirodnom arealu vrsta unutar EU-a, tj. unutar i izvan zaštićenih područja kao što je Natura 2000.

Odredbe o zaštiti područja mreže Natura 2000 Zaštita područja mreže Natura 2000 i upravljanje tim područjima uređeni su odredbama članka 6. Direktive o staništima, kojim se ujedno utvrđuje veza između

8

očuvanja područja i drugog korištenja zemljišta na tom području i oko njega, poput proizvodnje hidroenergije7. Članak 6. obuhvaća dvije vrste mjera.

Prva se odnosi na upravljanje očuvanjem svih područja mreže Natura 2000 i određivanjem ciljeva očuvanja za ta područja. Države članice moraju:

a) izraditi i provesti pozitivne mjere očuvanja koje odgovaraju ekološkim zahtjevima stanišnih tipova iz Priloga I. i vrsta iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima (članak 6. stavak 1.) te b) poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se izbjeglo pogoršanje stanja stanišnih tipova i staništa vrsta ili bilo kakvo znatno uznemiravanje prisutnih vrsta (članak 6. stavak 2.).

U Direktivi o staništima izrada planova upravljanja mrežom Natura 2000 preporučuje se kao otvoren i transparentan način za utvrđivanje potrebnih mjera očuvanja za područja mreže Natura 2000. Ti su planovi koristan alat za određivanje ciljeva očuvanja te pomažu u oblikovanju zajedničkog stajališta svih dionika i interesnih skupina o rješenjima za upravljanje određenim područjem. Ujedno su mehanizam za integraciju mjera očuvanja za mrežu Natura 2000 u širi program mjera iz Okvirne direktive o vodama.

Druga vrsta mjera (uređena člankom 6. stavkom 3.) odnosi se na postupak ocjene za svaki plan ili projekt koji bi mogao utjecati na jedno od područja mreže Natura 2000 ili više njih (vidjeti poglavlje 5. za sve pojedinosti). U načelu, propisano je da svaki plan ili projekt koji bi mogao znatno utjecati na područje mreže Natura 2000 mora biti predmetom ocjene prihvatljivosti kako bi se ti učinci detaljno ispitali uzimajući u obzir posebne ciljeve očuvanja za to područje. Nadležno tijelo može pristati na plan ili projekt samo ako je na temelju rezultata ocjene prihvatljivosti utvrdilo da plan ili projekt neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja. Važno je napomenuti da je dužnost dokazati nepostojanje (a ne prisutnost) znatnih negativnih učinaka.

U iznimnim okolnostima može se primijeniti odstupanje (članak 6. stavak 4.) kako bi se odobrio plan ili projekt koji negativno utječe na cjelovitost područja mreže Natura 2000 ako se može dokazati da nema drugih rješenja koja su manje štetna i ako se smatra da je plan ili projekt potreban zbog imperativnih razloga od prevladavajućeg javnog interesa. U tim slučajevima trebat će osigurati primjerene kompenzacijske mjere kako bi se osigurala zaštita sveukupne koherentnosti mreže Natura 2000.

Važno je napomenuti da postupak ocjene u skladu s Direktivom o staništima nije jednak postupku predviđenom u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš ili Direktivom o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš8 ili člankom 4. stavkom 7. Okvirne direktive o vodama, iako bi ih u idealnom slučaju trebalo međusobno integrirati ili barem koordinirati.

7 Pojedinosti o svim dostupnim smjernicama o upravljanju mrežom Natura 2000 nalaze se na stranici

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/index_en.htm. 8 Internetske stranice Komisije o Direktivi o procjeni utjecaja na okoliši i Direktivi o strateškoj procjeni

utjecaja na okoliš – http://ec.europa.eu/environment/eia/eia-legalcontext.htm i

http://ec.europa.eu/environment/eia/sea-legalcontext.htm.

9

Odredbe o zaštiti vrsta

Druga skupina odredaba direktiva o prirodi odnosi se na zaštitu određenih vrsta u cijelom njihovom prirodnom arealu u EU-u, neovisno o tome nalaze li se na područjima mreže Natura 2000 ili izvan njih. Mjere za zaštitu vrsta primjenjuju se na vrste iz Priloga IV. Direktivi o staništima te na sve vrste divljih ptica u EU-u. Točne odredbe utvrđene su u članku 5. Direktive o pticama i člancima 12. (za životinje) i 13. (za biljke) Direktive o staništima.

Kad je riječ o tim vrstama, države članice u načelu moraju zabraniti:

njihovo namjerno uznemiravanje tijekom razmnožavanja, podizanja mladunčadi, hibernacije i migracije

oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor

namjerno uništavanje gnijezda ili jaja ili vađenje s korijenom ili uništavanje zaštićenih biljaka.

Odstupanja od odredaba o zaštiti vrsta dopuštena su samo u ograničenim slučajevima (npr. radi sprečavanja ozbiljnih šteta na usjevima te šteta povezanih sa stokom ili u interesu javnog zdravlja i sigurnosti) ako ne postoji ni jedno drugo zadovoljavajuće rješenje i ako posljedice tih odstupanja nisu u suprotnosti s općim ciljevima direktiva. Uvjeti za primjenu odstupanja utvrđeni su člankom 9. Direktive o pticama i člankom 16.

Direktive o staništima9. Odredbe o zaštiti vrsta izrazito su relevantne za hidroenergetske objekte koji rade i izvan područja mreže Natura 2000. Svrha je tih odredaba osigurati da se uslijed novih razvojnih projekata ne unište lokaliteti za razmnožavanje i odmor divljih ptica ili vrsta navedenih u Prilogu IV. Direktivi o staništima osim ako su od nadležnih tijela zatražili odstupanje u skladu s odredbama direktiva. Ta odredba može biti osobito važna za hidroelektranu koja se nalazi na rijeci koja udomljava migratorne vrste, kao što su ptice selice ili migratorne ribe (npr. atlantska jesetra Acipenser sturio ili vretenac veliki Zingel asper, oboje navedeni u Prilogu IV. Direktivi o staništima).

1.2. Okvirna direktiva o vodama Okvirnom direktivom o vodama utvrđuje se okvir za zaštitu kopnenih površinskih voda (rijeke i jezera), prijelaznih voda (estuariji), obalnih voda i podzemnih voda te za održivo upravljanje tim vodama. Svrha je osigurati da do 2015. sva vodna tijela u načelu budu u „dobrom stanju” (osim znatno promijenjenih ili umjetnih vodnih tijela, za koje je cilj postići dobar ekološki potencijal). Kao i direktivama o prirodi, i Okvirnom direktivom o vodama zahtijeva se više od samog sprečavanja daljnjeg pogoršanja vodnih tijela te kopnenih ekosustava i močvarnih područja koji izravno ovise o vodnom ekosustavu. Radi lakšeg postizanja tog cilja Okvirnom direktivom o vodama od država članica zahtijeva se da utvrde plan upravljanja riječnim slivom za svako vodno područje. Direktivom se predviđa ciklički postupak u kojem se planovi upravljanja riječnim slivom izrađuju, provode i revidiraju svakih šest godina.

9 Smjernice Komisije o strogoj zaštiti životinjskih vrsta od interesa za Zajednicu u skladu s

Direktivom o staništima http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/guidance/index_en.htm

.

10

1.3. Koordinacija između Okvirne direktive o vodama i dviju direktiva o

prirodi Okvirna direktiva o vodama i dvije direktive o prirodi usko su povezane jer se svima njima nastoji zaštiti i obnoviti europske slatkovodne ekosustave. Stoga bi ih se trebalo koordinirano provoditi kako bi se osigurala njihova primjena na integrirani način. U nastavku su istaknute neke od ključnih dodirnih točaka između Okvirne direktive o vodama i dviju direktiva o prirodi koje su posebno važne za hidroelektrane, preuzete iz Komisijinih najčešćih pitanja o poveznicama između Okvirne direktive o vodama i direktiva o prirodi10. Posebni ciljevi Okvirne direktive o vodama i direktiva o prirodi

Okvirna direktiva o vodama i direktive o prirodi primjenjuju se, barem djelomično, na isti okoliš te im se ciljevi osiguravanja sprečavanja pogoršanja stanja rijeka i poboljšanja stanja vodnih ekosustava uglavnom preklapaju. Međutim, iako su sveukupni ciljevi slični, njihovi se specifični ciljevi unatoč uskoj međusobnoj povezanosti ipak razlikuju. Okvirnom direktivom o vodama nastoji se zaštititi sve površinske i podzemne vode te poboljšati njihovo stanje kako bi se ostvarilo dobro stanje ili potencijal te izbjeglo njegovo pogoršanje. S druge se strane direktivama o pticama i staništima nastoji zaštititi, održati i obnoviti određene vrste i stanišne tipove kako bi ih se dovelo u povoljno stanje očuvanosti u njihovu prirodnom arealu unutar EU-a. Postizanjem dobrog ekološkog stanja na temelju Okvirne direktive o vodama obično se pomaže ostvariti ciljeve očuvanja staništa i vrsta koji ovise o vodi u okviru mreže Natura 2000, i obrnuto. Međutim, zahtjev „dobrog ekološkog stanja” odnosi se na vodna tijela, a povoljno stanje očuvanosti na određene stanišne tipove i vrste. Postizanje dobrog ekološkog stanja stoga nije nužno dovoljno za postizanje povoljnog stanja očuvanosti, čak i ako bi se za sva vodna tijela postiglo dobro ekološko stanje. Stoga može biti potrebno provesti dodatne mjere očuvanja kako bi se postigli ciljevi očuvanosti područja mreže Natura 2000 za vrste i stanišne tipove za koje je ono određeno. To se izričito navodi u Okvirnoj direktivi o vodama. U članku 4. stavku 2. navodi se da „kada se na određeno vodno tijelo odnosi više od jednog cilja […], primjenjuje se onaj stroži”. Na primjer, ako je područje mreže Natura 2000 određeno za vidre ili riječne bisernice, može biti potrebno regulirati prelov čak i ako to nije potrebno za postizanje dobrog ekološkog stanja na temelju Okvirne direktive o vodama. Te bi dodatne zahtjeve u idealnom slučaju trebalo uključiti u plan upravljanja riječnim slivom iz Okvirne direktive o vodama, ili barem na njih upućivati u tom planu, putem posebnih odredaba u pogledu zaštićenih područja kako bi se osigurala usklađenost (i

10 Vidjeti Komisijina najčešća pitanja o Okvirnoj direktivi o vodama i direktivama o prirodi:

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/FAQ-WFD%20final.pdf.

11

izbjegle proturječnosti) između mjera iz Okvirne direktive o vodama i mjera za mrežu Natura 2000 (vidjeti članak 4. stavak 1. točku (c)).

Znatno promijenjena vodna tijela ili umjetna vodna tijela i mreža Natura 2000

U skladu s člankom 4. stavkom 3. Okvirne direktive o vodama, neka vodna tijela čije su fizičke značajke u znatnoj mjeri promijenjene ljudskim aktivnostima može se odrediti znatno promijenjenim vodnim tijelima pod uvjetom da ispunjuju odredbe iz članka 4. stavka 3.11 Vodna tijela koja su stvorena ljudskom aktivnošću na mjestu na kojem prije nije postojalo vodno tijelo (npr. akumulacijsko jezero koje je stvorio čovjek ili umjetni plovidbeni kanal) može se odrediti umjetnim vodnim tijelima. Na znatno promijenjena vodna tijela i umjetna vodna tijela primjenjuje se cilj „dobrog ekološkog potencijala” iz Okvirne direktive o vodama (umjesto dobrog ekološkog stanja) ako zahtjevi za manje stroge ciljeve kao što je „umjereni ekološki potencijal” nisu primjenjivi. To konkretno znači najbolji izvedivi ekološki uvjet koji je u skladu s legitimnom upotrebom koja je činila osnovu za njegovo određivanje znatno promijenjenim vodnim tijelom ili umjetnim vodnim tijelom12. I znatno promijenjeno vodno tijelo ili umjetno vodno tijelo može se odrediti područjem mreže Natura 2000 ako se u njemu nalazi vrsta ili stanišni tip naveden u Prilogu I. Direktivi o pticama ili prilozima II. ili III. Direktivi o staništima. U takvim će slučajevima biti potrebno provoditi prikladne mjere očuvanja i za tu vrstu ili stanište, u skladu s ciljevima očuvanja tog područja. I u tom slučaju te mjere mogu biti strože od onih koje su potrebne za postizanje „dobrog ekološkog potencijala”. Te bi mjere trebalo integrirati i u planove upravljanja riječnim slivovima iz Okvirne direktive o vodama s pomoću posebnih odredaba o zaštićenim područjima (vidjeti članak 4. stavak 1. točku (c) u vezi s člankom 4. stavkom 2.).

Ocjenjivanje novih razvojnih projekata na temelju Okvirne direktive o vodama

Jednako kao direktive o prirodi Okvirna direktiva o vodama sadržava posebne odredbe za ocjenjivanje novih razvojnih projekata na vodnim tijelima. Prema članku 4. stavku 7. Okvirne direktive o vodama, tijela mogu odobriti izuzeća za nove izmjene i održive ljudske aktivnosti razvoja koje dovode do pogoršanja stanja vodnog tijela ili kojima se sprečava postizanje dobrog ekološkog stanja ili potencijala, ili, pod određenim uvjetima, dobrog stanja podzemnih voda. To može uključivati i nove razvojne projekte povezane s

hidroenergijom13.

Ako razvojni projekt potencijalno utječe i na cilj iz Okvirne direktive o vodama i na područje mreže Natura 2000, moraju se provesti i postupak na temelju članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama i postupak ocjene područja mreže Natura 2000 na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima (u idealnom slučaju na koordiniran i integriran

11 Znatno promijenjena vodna tijela su ona koja su uslijed fizičkih promjena nastalih ljudskom aktivnošću

suštinski znatno promijenjena te stoga ne postižu „dobro ekološko stanje”. 12 Detaljnije informacije o posebnim zahtjevima mogu se pronaći u smjernicama Zajedničke provedbene

strategije br. 4 o „utvrđivanju i određivanju znatno promijenjenih i umjetnih vodnih tijela”. 13 Za sudsku praksu o primjeni članka 4. stavka 7. vidjeti presude Suda u predmetima C-461/13 i C-346/14.

12

način). Svaki je od njih usmjeren na različite pravne aspekte: jednim će se ocijeniti je li vjerojatno da se projektom ugroze primarni ciljevi Okvirne direktive o vodama, a drugim hoće li projekt imati negativan utjecaj na cjelovitost područja Natura 2000. Međutim, time se ne sprečava koordinacija određenih aspekata ocjene, npr. istraživanjima i savjetovanjima. U Okvirnoj direktivi o vodama jasno se navodi da se razvojni projekt ne može pokrenuti ako nije u skladu s drugim zakonodavstvom EU-a o okolišu. Drugim riječima, ako se projektom ne ugrožavaju ciljevi iz Okvirne direktive o vodama, ali se negativno utječe na cjelovitost područja mreže Natura 2000, ne može se odobriti na temelju Okvirne direktive o vodama osim ako je prihvaćeno i izuzeće na temelju članka 6. stavka 4. Direktive o staništima. Pojašnjenje o primjeni članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama, o izuzećima od okolišnih ciljeva, uključujući povezanost s direktivama o prirodi, dano je u smjernicama zajedničke provedbene strategije br. 36 o članku 4. stavku 7. Okvirne direktive o vodama koje su potvrđene 2017.14

Očuvanje riječne bisernice u riječnim podslivovima u Irskoj Riječna bisernica Margaritifera margaritifera jedan je od najdugovječnijih beskralješnjaka na Zemlji. Zahvaljujući svojem složenom životnom ciklusu i potrebi za čistim tekućicama koje se nalaze u gotovo izvornom prirodnom stanju, ona služi kao ključna biološka indikatorska vrsta za kvalitetu riječnih ekosustava. Vrsta je zaštićena na temelju Direktive EU-a o staništima, ali se nalazi u nepovoljnom stanju očuvanosti diljem Irske. Sedimentacija ili sedimentacija uz obogaćivanje hranjivim tvarima utvrđeni su kao glavni razlozi tog stanja. Nacionalno zakonodavstvo za potporu postizanju povoljnog stanja očuvanosti riječne bisernice razvijeno je 2009. U tom su zakonodavstvu utvrđeni obvezni ciljevi kvalitete okoliša za staništa riječne bisernice unutar područja mreže Natura 2000. Njime se zahtijeva i priprema planova upravljanja riječnim podslivovima uz program mjera. Svrha je tih planova bilo rješavanje problema koji se javljaju u cijelom slivnom području i doprinose opadanju brojnosti vrste. Format koji se upotrebljavao preslika je onoga iz planova upravljanja riječnim slivovima na temelju Okvirne direktive o vodama kako bi planovi upravljanja riječnim podslivovima mogli kasnije funkcionirati pod okriljem planova upravljanja riječnim slivovima. U Irskoj je uska povezanost direktiva o staništima i o pticama te Okvirne direktive o vodama bila istaknuta u ranoj fazi. Nacionalna skupina za tehničku koordinaciju za Okvirnu direktivu o vodama uspostavila je 2009. pododbor, nacionalnu radnu skupinu za očuvanje, kako bi radio na razvoju aspekata očuvanja prirode Okvirne direktive o vodama. Osnovni cilj radne skupine bio je osigurati da taj razvoj aspekata očuvanja prirode Okvirne direktive o vodama u Irskoj bude dobro koordiniran i dobije potporu te da se olakša djelotvorna komunikacija između uključenih relevantnih vladinih agencija. U vezi s planovima riječnih podslivova za riječnu bisernicu skupina je imala ključnu ulogu u poboljšanju i daljnjem razvoju nacionalnog skupa standardnih mjera u slivu za riječnu bisernicu koje su praktične, funkcionalne i troškovno učinkovite. Pregledala je i planove kako bi se zajamčila njihova praktičnost i djelotvornost te odredila nedostatke u politikama i smjernicama koji bi otežavali njihovu provedbu.

14 Smjernice zajedničke provedbene strategije br. 36 o članku 4. Okvirne direktive o vodama:

https://circabc.europa.eu/sd/a/e0352ec3-9f3b-4d91-bdbb-

939185be3e89/CIS_Guidance_Article_4_7_FINAL.PDF

13

http://www.wfdireland.ie/docs/5_FreshwaterPearlMusselPlans/ http://kerrylife.ie http://www.environ.ie/en/Environment/Water/WaterQuality/WaterFrameworkDirective/

1.4 Direktiva o poplavama Direktiva 2007/60/EZ donesena je u studenome 2007. Njome se uspostavlja okvir za procjenu rizika od poplava i upravljanja njime te se od država članica zahtijeva da izrade:

karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava na kojima su prikazana utvrđena područja rizika od poplava po riječnom slivu (ili drugoj dogovorenoj jedinici područja upravljanja). Na tim bi kartama trebale biti prikazane i negativne posljedice povezane s različitim vrstama poplava, uključujući informacije o potencijalnim izvorima onečišćenja okoliša kao posljedice poplava, te zaštićena područja poput područja mreže Natura 2000 u tim područjima (rok u prosincu 2013.);

planove upravljanja poplavnim rizicima za upravljanje potencijalnim negativnim posljedicama poplava i njihovo smanjenje. Ti bi planovi trebali uključivati prioritetne skupove mjera kojima se razmatraju svi aspekti upravljanja poplavnim rizicima, od sprečavanja i zaštite do pripravnosti, uzimajući u obzir značajke određenog riječnog sliva ili podsliva (rok u prosincu 2015.).

Aktivnosti na temelju Direktive o poplavama moraju biti u skladu sa zahtjevima direktiva o prirodi. Na primjer, ako postoji rizik da mjera obrane od poplave utječe na jedno ili više područja mreže Natura 2000, i pri njezinoj se primjeni mora slijediti postupak iz članka 6. Direktive o staništima te bi se trebala izvršiti ocjena prihvatljivosti kako bi se ocijenili potencijalni učinci plana ili projekta na cjelovitost područja mreže Natura 2000.

1.5. Direktive o strateškoj procjeni okoliša i o procjeni utjecaja na okoliš Direktiva o strateškoj procjeni okoliša

Direktivom 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš („Direktiva o strateškoj procjeni okoliša”) nastoji se pružiti visoka razina zaštite okoliša. To se nastoji napraviti osiguravanjem da se posljedice određenih planova i programa na okoliš utvrde, procijene i uzmu u obzir tijekom njihove pripreme te prije donošenja. Strateška procjena okoliša obvezna je za niz planova i programa kojima se utvrđuje okvir budućeg odobrenja za razvoj projekata navedenih u Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš. Obvezna je i za sve planove ili programe za koje je zbog njihova vjerojatnog značajnog utjecaja na područja mreže Natura 2000 potrebna ocjena na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. U okviru postupka strateške procjene okoliša od država se članica zahtijeva da pripreme izvješće o okolišu u kojemu se procjenjuju vjerojatni značajni učinci planova i programa na okoliš te učinci svih razumnih alternativnih rješenja. Osim toga, moraju se savjetovati s tijelima koja će zbog specifičnih nadležnosti u području okoliša vjerojatno biti zainteresirana za učinke planova i programa koji se provode na okoliš (tj. tijela u području okoliša) te s javnošću.

14

Savjetovanje bi trebalo biti pravovremeno i djelotvorno, čime se tijelima u području okoliša i javnosti omogućuje izražavanje mišljenja o nacrtu plana ili programa i o priloženom izvješću o okolišu prije donošenja plana ili programa. Namjera je da postupak razvoja strateške procjene okoliša bude koordiniran s razvojem plana što dovodi do uključivanja razmatranja u pogledu okoliša u završnu verziju tog plana. Naposljetku se strateškom procjenom okoliša potiče i integriraniji i učinkovitiji pristup prostornom planiranju u kojem se okoliš, uključujući razmatranja u pogledu biološke raznolikosti, uzima u obzir puno ranije u postupku planiranja i na razini koja je više strateški usmjerena. To bi trebalo dovesti do smanjenog broja konflikata u kasnijoj fazi na razini pojedinačnih projekata. Time se omogućuje i prikladniji odabir lokacije budućih razvojnih projekata, dalje od područja potencijalnog konflikta kao što su područja mreže Natura 2000. Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš

Dok je postupak strateške procjene okoliša predviđen za planove i programe, Direktiva 2011/92/EU o procjeni utjecaja na okoliš, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (koja se uobičajeno naziva „Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš”), predviđena je za individualne javne i privatne projekte. Stoga bi odobrenje za razvoj projekta15 koji će vjerojatno imati značajne učinke na okoliš trebalo dati tek nakon što se procijene njegovi vjerojatni učinci na okoliš. U Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš razlikuju se projekti za koje je potrebna obvezna procjena utjecaja na okoliš („projekti iz Priloga I.”16) i projekti za koje države članice moraju odrediti je li vjerojatno da će imati značajne učinke („projekti iz Priloga II.). To se provodi postupkom „pregledavanja” u kojemu se uzimaju u obzir kriteriji iz Priloga III. Direktivi. Većina postrojenja za proizvodnju hidroenergije su projekti iz Priloga II.17

1.6. Odnos između strateške procjene okoliša, procjene utjecaja na okoliš

i članka 6. stavka 3. Direktive o staništima Prema Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš (kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU), trebalo bi poduzeti koordinirani i/ili zajednički postupak ako je potrebna ocjena/procjena projekta na temelju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i direktiva o prirodi. Komisija je izdala smjernice o uspostavi svih koordiniranih i/ili zajedničkih postupaka za projekte18 koje je potrebno paralelno ocijeniti/procijeniti na temelju direktiva o procjeni utjecaja na okoliš, o staništima i o pticama, Okvirne direktive o vodama te Direktive o industrijskim emisijama.

U okviru koordiniranog postupka države članice moraju koordinirati različite individualne ocjene/procjene utjecaja određenog projekta na okoliš, koje su propisane relevantnim zakonodavstvom Unije, imenovanjem tijela za tu svrhu. U okviru zajedničkog postupka

15 U Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš „projekt” se definira kao izvođenje građevinskih radova ili

ostalih instalacija ili sustava ili ostali zahvati u prirodnom okruženju i krajobrazu. 16 Projekti koji su obuhvaćeni Prilogom I. uključuju one za „brane i ostala postrojenja za zadržavanje ili

trajno skladištenje vode, pri čemu je nova ili dodatna količina zadržane ili uskladištene vode veća od 10

milijuna kubičnih metara”. 17 Projekti koji su obuhvaćeni Prilogom II. uključuju brane i ostala postrojenja za zadržavanje ili dugoročno

skladištenje vode (projekti koji nisu uključeni u Prilog I.). 18 SL C 273, 27.7.2016., str. 1.–6.

15

države članice moraju omogućiti jedinstvenu ocjenu/procjenu utjecaja određenog projekta na okoliš, koja je propisana relevantnim zakonodavstvom Unije. Ocjena prihvatljivosti na temelju zakonodavstva EU-a o prirodi trebala bi svejedno ostati dio sveobuhvatnog izvješća o okolišu koji se može jasno razlikovati i koji je prepoznatljiv. To je zato što se ocjenom prihvatljivosti na temelju Direktive o staništima mjere različiti aspekti prirodnog okoliša te se u njoj upotrebljavaju drukčiji kriteriji za određivanje „važnosti” od onih u procjeni utjecaja na okoliš i strateškoj procjeni okoliša. U procjeni utjecaja na okoliš i strateškoj procjeni okoliša razmatraju se svi aspekti okoliša, uključujući biološku raznolikost, a ocjena na temelju direktiva o prirodi posebno je usmjerena na moguće učinke na vrste i stanišne tipove za koje je određeno područje mreže Natura 2000. Postoji i razlika s obzirom na ishod svake ocjene/procjene. Procjenama na temelju direktiva o procjeni utjecaja na okoliš i o strateškoj procjeni okoliša utvrđuju se postupovni zahtjevi, ali se ne uspostavljaju obvezni standardi u pogledu okoliša. Ishod ocjene na temelju Direktive o staništima s druge je strane odmah obvezujući za nadležno tijelo te uvjetuje njegovu konačnu odluku. Drugim riječima, ako se ocjenom prihvatljivosti ne može utvrditi da plan ili projekt neće negativno utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000, tijelo ne može pristati na plan ili projekt u tom obliku osim ako su, u iznimnim uvjetima, ispunjeni uvjeti za postupak odstupanja na temelju članka 6. stavka 4. Ako je potrebno napraviti ocjenu na temelju Direktive o staništima, Sud Europske unije pojasnio je da bi se Direktiva o strateškoj procjeni okoliša neovisno o tome primjenjivala

za planove i programe19.

Smjernice „Pojednostavnjenje postupaka procjene utjecaja na okoliš za projekte od zajedničkog interesa u području energetske infrastrukture” Kao i ostali razvojni projekti, hidroenergija podliježe nizu postupaka procjene okoliša. Komisija je izdala smjernice za pojednostavnjenje tih različitih postupaka, posebno za projekte od zajedničkog interesa na temelju Uredbe o TEN-E-u, uz istodobno osiguravanje najviše razine zaštite okoliša u skladu sa zakonodavstvom EU-a u području okoliša. U smjernicama Komisije iznosi se niz preporuka koje su, iako su osmišljene imajući u vidu projekte od zajedničkog interesa, relevantne i za sve druge planove ili projekte u području energije, uključujući hidroenergetske razvojne projekte. Preporuke su posebno usmjerene na:

rano planiranje, izradu planova djelovanja i utvrđivanje opsega procjena,

rano i djelotvorno integriranje procjena okoliša i drugih zahtjeva u području okoliša,

postupovnu koordinaciju i rokove,

prikupljanje podataka, razmjenu podataka i kontrolu kvalitete,

prekograničnu suradnju te

rano i djelotvorno sudjelovanje javnosti. http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/PCI_guidance.pdf

19 C-177/11, EU:C:2012:378, str. 19.–24.

16

2. Slatkovodni ekosustavi i hidroenergija u EU-u

2.1 Stanje riječnih i jezerskih ekosustava EU-a Strukturna složenost i izrazito dinamična narav rijeka i jezera čine ih iznimno bogatim ekosustavima koji životno važnom vodom opskrbljuju velike dijelove obližnjeg krajolika. Osim što su sami po sebi vrijedna staništa, oni djeluju i kao ključni ekološki koridori te potiču širenje i migracije vrsta na velike udaljenosti. Zaslužni su i za razvoj bogatog mozaika međusobno povezanih močvarnih područja ovisnih o vodi kao što su poplavne šume, močvare, cretovi i vlažne livade, koji pak pridonose dodatnom povećanju njihove biološke raznolikosti. Opstanak brojnih divljih europskih životinjskih i biljnih vrsta, uključujući oko 400 slatkovodnih vrsta zaštićenih na temelju Direktive o pticama i Direktive o staništima, ovisi o riječnim i jezerskim ekosustavima. Rijeke i jezera pokrivaju oko 4 % kopnenih površina mreže Natura 2000 (otprilike 31 560 km2, odnosno područje veće od Belgije) koje su određene za vrste kao što su atlantski losos Salmo salar, vidra Lutra lutra, vodomar Alcedo atthis, primorski rak Austropotamobius pallipes i mala lisanka Unio crassus, kao i za stanišne tipove kao što su vodni tokovi od ravničarske do planinske razine, aluvijalne šume, vlažne livade, vlažni travnjaci i cretovi. K tome, rijeke su i ključni multifunkcijski resurs za europsko gospodarstvo i društveno blagostanje jer služe brojnim sektorima i isporučuju društvu mnoštvo važnih roba i usluga. Međutim, njihovo je intenzivno iskorištavanje u zadnjih 150 godina rezultiralo golemim pritiskom na taj vrijedni izvor, zbog čega je samo neznatan broj velikih rijeka u potpuno prirodnom stanju. Osim što su izložene različitim stupnjevima onečišćenja i velikom opterećenju hranjivim tvarima, što je rezultiralo znatnim pogoršanjem kvalitete vode, mnogim je rijekama uvelike izmijenjena hidromorfologija, prirodna dinamika toka i ekološka povezanost. U Izvješću o stanju okoliša u Europi20 Europske agencije za okoliš iz 2015. navedeno je da u više od polovine europskih rijeka i jezera nije postignuto dobro ekološko stanje ili dobar ekološki potencijal. Dobro ili vrlo dobro ekološko stanje zabilježeno je 2009. samo u 43 % površinskih vodnih tijela. Nije se očekivalo znatno poboljšanje stanja do 2015. – očekivalo se da će dobro ili vrlo dobro ekološko stanje biti ostvareno u samo 53 % vodnih tijela. To je daleko od ciljeva utvrđenih u Okvirnoj direktivi o vodama.

Kad je riječ o zaštićenim slatkovodnim vrstama i staništima u EU-u, stanje je još ozbiljnije. Prema najnovijem izvješću Komisije o stanju prirode u pogledu stanja očuvanosti staništa i vrsta zaštićenih dvjema direktivama o prirodi u razdoblju 2007.–2012.21, stanje gotovo tri četvrtine slatkovodnih vrsta (74 %) i slatkovodnih stanišnih tipova (73 %) bilo je nepovoljno – neodgovarajuće ili nepovoljno – loše. Povoljno stanje imalo je samo 17 % staništa i 16 % vrsta.

20 http://www.eea.europa.eu/soer . 21 http://www.eea.europa.eu/publications/state-of-nature-in-the-eu

17

Stanje očuvanosti Stanje očuvanosti

(a) vrste (5615 procjena) (b) staništa (94 procjene)

povoljno nepoznato

nepovoljno – neodgovarajuće nepovoljno – loše

Stanje očuvanosti i kretanja za vrste (a) i staništa (b) (prema Direktivi o staništima) povezane s riječnim i jezerskim ekosustavima Izvor: EEA, 2015b, izvješća i procjene u skladu s člankom 17.

Opće loše stanje europskih rijeka znatan je razlog za zabrinutost. Očito je da su mnoge europske rijeke u izrazito lošem stanju te da je potrebno još mnogo raditi na ispunjavanju ciljeva iz Okvirne direktive o vodama i dviju direktiva o prirodi. Jedini je način da se to postigne da prioritet ne bude samo sprečavanje daljnjeg pogoršanja stanja rijeka, nego i aktivna obnova njihova ekološkog stanja.

2.2. Prijetnje europskim slatkovodnim ekosustavima i pritisci na njih Vodna su tijela pod pritiscima zbog niza aktivnosti. Posebno su velik učinak imali hidromorfološki pritisci, koji utječu na više od 40 % rijeka i vodnih tijela prijelaznih voda. Na temelju prve klasifikacije riječnih slivova u skladu s Okvirnom direktivom o vodama22 većina je država članica EU-a navela da najveći pritisci proizlaze iz urbanizacije, obrane od poplava, proizvodnje energije uključujući hidroenergiju, plovidbe unutarnjim plovnim putovima, regulacije rijeka i isušivanja zemljišta za poljoprivredu te da oni u najvećoj mjeri utječu na hidromorfološko stanje vodnih tijela.

22 Komunikacija Komisije: Prema održivom upravljanju vodama u Europskoj uniji – prvi korak u provedbi

Okvirne direktive o vodama 2000/60/EZ [COM(2007) 128 final]

18

Pritisci na rijeke

Utjecaji na rijeke

bez pritisaka (22) bez utjecaja (19)

točkasti izvori (22)

obogaćivanje organskim tvarima (16)

raspršeni izvori (22)

obogaćivanje hranjivim tvarima (19)

onečišćenje (18)

zahvaćanje vode (19)

zakiseljavanje (10)

hidromorfologija (22)

izmijenjena staništa (16)

drugi pritisci (19)

drugi utjecaji (14)

Postotak vodnih tijela Postotak vodnih tijela

Znatni pritisci (lijevo) i utjecaji (desno) na rijeke: broj obuhvaćenih država članica naveden je u zagradama (Europske vode – procjena stanja i pritisaka 2012.)

Kad je riječ o prijetnjama i pritiscima na slatkovodna tijela u okviru mreže Natura 2000, u Izvješću o stanju prirode „promjene stanja vodnih tijela” utvrđene su kao najčešće prijetnje i pritisci. Slika 4.37. Deset najčešćih (% učestalosti) prijavljenih pritisaka i prijetnji za vrste (prema Direktivi o staništima) povezane s riječnim i jezerskim ekosustavima

J02 promjene stanja vodnih tijela

J03 druge promjene u ekosustavima

H01 onečišćenje površinskih voda

I01 invazivne strane vrste

A02 promjene metoda obrađivanja zemljišta

K03 međuvrsni odnosi faune

F02 ribolov i izlov vodnih resursa

A07 upotreba „pesticida” u poljoprivredi

D01 ceste, željeznice i staze

K02 sukcesija vegetacije/biocenotička evolucija

Pritisci Prijetnje Izvješće o stanju prirode, EEA, 2015.

19

Hidroenergija u EU-u U EU-u je 2011. evidentirano otprilike 23 000 hidroenergetskih postrojenja. Od toga su 91 % mala postrojenja (manja od 10 MWH) koja proizvode otprilike 13 % ukupne električne energije proizvedene iz hidroenergije. S druge strane, velike hidroelektrane čine samo 9 % svih hidroenergetskih postrojenja, ali generiraju oko 87 % ukupne električne energije proizvedene iz

hidroenergije23.

Hidroenergetska postrojenja često su iz tehničkih razloga smještena u planinskim predjelima, no imaju znatne dalekosežne učinke na velike i male rijeke i jezera u različitim regijama. U manjim rijekama čak i blago smanjenje toka ili mala promjena prirodnih ekoloških uvjeta može imati velike negativne utjecaje na rijeku. Najčešće se koriste sljedeće vrste hidroenergetskih postrojenja: Protočne hidroelektrane. U protočnim hidroelektranama proizvodnja električne energije temelji se na postojećem protoku i padu rijeke. U toj se vrsti postrojenja za proizvodnju električne energije upotrebljava prirodni protok vodotoka. Nije predviđeno akumuliranje vode za kasniju upotrebu. Tom tipu najčešće pripadaju male hidroelektrane, no ima i takvih velikih hidroelektrana. Akumulacijsko-protočna hidroenergetska postrojenja: akumulacijsko jezero omogućuje akumuliranje vode tijekom razdoblja slabe potražnje i njezino ispuštanje tijekom vršnih razdoblja. Proizvodni kapacitet stoga manje ovisi o raspoloživom protoku. Akumulacijska jezera mogu sadržavati dnevnu, sezonsku ili godišnju količinu vode te tako omogućuju hidroelektrani da zadovolji vršnu potražnju za električnom energijom i olakšavaju integraciju varijabilne proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, npr. iz energije vjetra, u energetski sustav. Akumulacijske hidroelektrane. Klasična akumulacijska hidroelektrana ima akumulacijsko jezero dovoljne veličine za akumuliranje vode tijekom sušnih i kišnih razdoblja. Voda se akumulira iza brane i raspoloživa je za postrojenje u potrebnim količinama i razdobljima. Takvo se postrojenje može učinkovito upotrebljavati cijele godine, bilo za osnovno opterećenje ili prema potrebi za vršno opterećenje. Reverzibilne hidroelektrane. Ta se postrojenja temelje na akumulacijskim jezerima na različitim nadmorskim visinama, zbog čega mogu proizvoditi dodatnu električnu energiju tijekom razdoblja visoke potražnje. Voda se crpi u gornje akumulacijsko jezero u vrijeme slabije potražnje i ispušta kroz turbine kad je potražnja visoka. Reverzibilne hidroelektrane nisu isključene iz Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora, ali ne uzimaju se u obzir za statističke podatke o energiji iz obnovljivih izvora.

23 Arcadis 2011.: Proizvodnja električne energije u hidroelektranama u kontekstu ODV-a. EK, GU za okoliš.

168 str.

http://bookshop.europa.eu/pl/hydropower-generation-in-the-context-of-the-eu-water-framework-directive-

pbKH3013438/downloads/KH-30-13-438-EN-

N/KH3013438ENN_002.pdf;pgid=y8dIS7GUWMdSR0EAlMEUUsWb0000A6euO_e0;sid=E0EKwHHfLLsK

wiJMudqUZxP6sYJ2kNMcbxE=?FileName=KH3013438ENN_002.pdf&SKU=KH3013438ENN_PDF&Cata

logueNumber=KH-30-13-438-EN-N

Vidjeti i Upravljanje vodama, Okvirna direktiva o vodama i hidroenergija. Radionica o Zajedničkoj

provedbenoj strategiji.

20

2.3. Učinci hidroelektrana na slatkovodne ekosustave Učinci hidroenergetskog postrojenja na vrste i stanišne tipove zaštićene dvjema direktivama EU-a o prirodi znatno se razlikuju od lokacije do lokacije. Oni ovise o značajkama rijeke, njezinu fizičkom i ekološkom stanju (je li već pogoršano ili još netaknuto, je li rijeka velika ili mala, planinska ili nizinska itd.), kao i o tipu i veličini hidroenergetskog postrojenja te vrstama i staništima za koje je područje određeno. Stoga je potrebno sagledavati svako pojedinačno postrojenje zasebno. Učinci mogu nastati u bilo kojoj fazi radnog ciklusa hidroenergetskog postrojenja, od same izgradnje do rekonstrukcije ili stavljanja izvan upotrebe te pri svakodnevnom radu i upravljanju. Oni mogu prouzročiti gubitak, propadanje i fragmentaciju prirodnih staništa i populacija vrsta čiji opstanak ovisi o tim staništima. Važnost gubitka ovisi o razmjerima učinaka, kao i o rijetkosti i ranjivosti zahvaćenih staništa i vrsta. U ostatku ovog poglavlja prikazan je raspon učinaka koje hidroenergetska postrojenja mogu imati na staništa i vrste obuhvaćene direktivama EU-a o prirodi. Ako su operateri svjesni vrsta učinaka i razumiju složenost riječnih ekosustava, moći će lakše osigurati da njihove aktivnosti budu u skladu sa zahtjevima Okvirne direktive o vodama i direktiva o prirodi. Lakše će prepoznati i moguća rješenja korisna za sve kojima će se, gdje je to moguće, pomoći poboljšati stanje rijeka.

Promjene morfologije rijeke i riječnih staništa Svaka fizička promjena vodnih tijela utjecat će na uobičajene hidrološke procese i narušiti ekološku neprekinutost24 slatkovodnih sustava uzdužno i poprečno, na primjer odvajanjem rijeka od okolnih inundacija i močvara ili retencioniranjem vode oko hidroelektrana. Najočitiji je oblik gubitka staništa izravno fizičko uništenje samih staništa uzvodno ili nizvodno ili u okolnom području (npr. zaposjedanje zemljišta, plavljenje, uklanjanje obalne vegetacije ili fizičkih struktura u rijeci). Međutim, i bez zaposjedanja zemljišta narušavanje prirodnih hidromorfoloških procesa može rezultirati narušavanjem ili izmjenom biotičkih i abiotičkih uvjeta koji su ključni za strukturu i funkcioniranje staništa. Uz to, to može dovesti i do naseljavanja invazivnih vrsta u degradirana staništa koje bi na kraju mogle istisnuti prirodnu faunu.

Prepreke za migraciju i širenje zaštićenih vrsta Rijeke, jezera i obalni pojas imaju važnu ulogu u širenju i migraciji slatkovodnih vrsta te u lokalnom kretanju između različitih područja za hranjenje, razmnožavanje, odmor i gniježđenje. Oni djeluju kao ključni ekološki koridori ili orijentiri u krajoliku. Sve prepreke slobodnom kretanju uzvodno ili nizvodno, koliko god bile malene, mogu imati važne posljedice za opstanak tih vrsta.

24 Dodatne pojedinosti navedene su u Zajedničkoj provedbenoj strategiji za Okvirnu direktivu o vodama,

tehničko izvješće „ODV i hidromorfološki pritisci: Dobra praksa za upravljanje ekološkim utjecajima

hidroenergetskih postrojenja”. https://circabc.europa.eu/sd/a/68065c2b-1b08-462d-9f07-

413ae896ba67/HyMo_Technical_Report.pdf .

21

Raspon utjecaja različitih hidroenergetskih postrojenja; izvor: Veronika Koller-Kreimel

22

Hidroenergetska postrojenja mogu izravno i neizravno narušiti ili spriječiti migraciju i širenje vrsta. Najočitiji su primjer brane i akumulacijska jezera koji su fizičke prepreke za migraciju riba jer sprečavaju ribe da plivaju rijekom uzvodno ili nizvodno. To ima važne posljedice za opstanak velikog niza slatkovodnih vrsta te rezultira fragmentiranjem, izolacijom i na kraju nestankom nekih populacija slatkovodnih riba. Učinak prepreke izrazito je ozbiljan ako u dionici rijeke ima više prepreka. Čak i zbog vrlo malenih građevina ili fizičkih prepreka rijeke brzo mogu postati neprohodne. I umjetni kanali mogu djelovati kao prepreke za kretanje vrsta jer presijecaju i tako fragmentiraju kopnena staništa. Njima se mogu stvoriti i umjetne veze između slivnih područja zbog kojih se može povećati širenje neautohtonih vrsta na štetu autohtonih vrsta. Iako su uzvodna i nizvodna migracija važne za sve vrste riba, neprekinutost je posebno važna za dijadromne vrste. Uzvodna je migracija najvažnija za populacije anadromnih riba i vrsta paklare, kao što su Salmo salar, morske paklare Petromyzon marinus i Lampetra fluviatilis ili neke jesetre poput Acipenser sturio, zbog njihove potrebe za periodičkom (optimalno godišnjom) migracijom na velike udaljenosti. Nizvodne migracije ključne su za njihovu mlađ i za odrasle jedinke katadromnih riba poput jegulje Anguilla anguilla, koja je zaštićena Uredbom o jeguljama25.

Narušavanje dinamike nanosa Nanos je prirodni dio vodnih ekosustava i ključan je za njihovo hidrološko, geomorfološko i ekološko funkcioniranje. Nanos tvori razna staništa koja izravno i neizravno omogućuju život velikog niza vrsta. U prirodnim se uvjetima nanos (uglavnom šljunak) stalno pronosi nizvodno, čime se održava ekološka struktura i funkcija rijeka. Poprečne građevine poput preljeva i brana obično narušavaju prirodnu dinamiku nanosa. Velika akumulacijska jezera mogu zarobiti više od 90 % dolaznog nanosa, što može rezultirati povećanom erozijom korita i obala nizvodno, kao i lokalnim uništenjem važnih hidromorfoloških struktura poput šljunčanih prudova. Radovi na održavanju preljeva i brana koji uključuju periodično ispiranje nanosa (posebice ljeti u vrijeme nestašica vode) mogu također štetno utjecati na staništa i vrste ako ih se ne izvodi pozorno. Uzvodno od brane u akumulacijskom jezeru ili u retencijama smanjenje kapaciteta pronosa nanosa uzrokuje nakupljanje nanosa, što može negativno utjecati i na vrste i na staništa, npr. pospješivanjem rasta algi i drugog vodenog korova koji istiskuju zaštićene vrste. Akumuliranje šljunka i drugih muljevitih nanosa u koritu ili u vodenom stupcu može biti posebno štetno za litofilne vrste, kao što je lipljan Thymallus thymallus, koje ta područja koriste kao mrijestilište, za riječnu bisernicu Margaritifera margaritifera i malu lisanku Unio crassus. To je štetno i za vrste ptica kao što su kulici i žalari koji koriste suhe šljunčare za gniježđenje.

25 Dostupno na adresi: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/TXT/?uri=CELEX%3A32007R1100

23

Uklanjanje prepreka u vodnom području rijeke Dunava Proizvodnja električne energije u hidroelektranama uzrok je otprilike 45 % prekida kontinuiteta rijeka i staništa u vodnom području rijeke Dunava. Ukupno 1 688 prepreka nalazi se u rijekama u vodnom području čiji su slivovi veći od 4 000 km. Od toga 600 prepreka su brane/preljevi, 729 regulacijski pragovi, a 359 ih je klasificirano kao druge vrste prekida. Navedeno je da je njih 756 trenutačno opremljeno funkcionalnim konstrukcijama za pomoć migraciji riba. Od 2009. ukupno 932 prekida kontinuiteta (55 %) otežavala su migraciju riba te su trenutačno klasificirani kao znatni pritisci. Prema najnovijem Planu upravljanja vodnim područjem rijeke Dunava, podunavske zemlje planiraju do 2021. znatno smanjiti prekide kontinuiteta branama.

Vodno područje rijeke Dunava: prekidi kontinuiteta rijeka i staništa – trenutačno stanje 2015. (gornja karta), očekivana poboljšanja do 2021. (donja karta) — Izvor: Plan upravljanja vodnim područjem rijeke Dunava https://www.icpdr.org/main/management-plans-danube-river-basin-published

24

Promjene režima ekološki prihvatljivog protoka Ekološki prihvatljiv protok ključan je mehanizam za održavanje osnovnih procesa zdravih riječnih ekosustava o kojima ovise zaštićene vrste i staništa EU-a i za osiguravanje dobrog ekološkog stanja vodnih tijela26. Promjene ekološki prihvatljivog protoka mogu

ugroziti ili smanjiti razmjere vodnog staništa, kao i njegovu povezanost s obalnim staništima. Na primjer, premali protok može imati široki raspon negativnih učinaka, uključujući isušivanje područja za mriještenje vrsta riba i paklara ili sprečavanje razvoja ribljih jaja i mlađi. Može biti otežana i migracija u osiromašeni uzvodni tok, bilo zbog prepreka uslijed niskog protoka ili zbog nedostatnog poticanja riba na migraciju. Nedostatni protoci u izvornom koritu mogu prouzročiti i pregrijavanje i nedovoljnu oksigenaciju vode (kako je prethodno opisano). To stvara neprikladne uvjete za život širokog niza vrsta kao što su ribe, riječni rakovi i paklare, školjkaši i vretenca koji ovise o staništima tekućica.

Promjene režima protoka zbog rada vršnih hidroelektrana Velike oscilacije protoka mogu uzrokovati goleme štete i vrstama i njihovim staništima, pogotovo u malim rijekama. Nagla promjena protoka izlaže stresu organizme koji žive u zahvaćenim dijelovima vodotoka, posebice one koji se ne mogu nositi s naglim promjenama vodostaja, kao što su riblja mlađ i drugi spori ili statični organizmi (pogotovo biljne vrste). Režim nagle promjene protoka utječe i na ponašanje plijena zaštićenih vrsta te posljedično utječe na njihovo fizičko stanje. Učinci nagle promjene protoka posebno su izraženi u osjetljivim razdobljima (npr. razdobljima suše ili mraza) te su sve važniji s obzirom na klimatske promjene. Druga je štetna posljedica hidroelektrana koje rade samo u vrijeme vršne potražnje često znatno različita (mnogo niža) temperatura vode ispuštene tijekom razdoblja vršne potražnje. Vrste koje su prilagođene uobičajenim temperaturama vode ne mogu preživjeti nagle promjene koje traju nekoliko sati dnevno.

Promjene ciklusa sezonskog plavljenja Ponekad se poduzimaju mjere za regulaciju korita vodotoka kako bi se bolje kontrolirao protok vode. Intervencije za regulaciju protoka mogu rezultirati narušavanjem ciklusa sezonskog plavljenja te nekad prouzročiti potpuni nestanak ciljanih tipova staništa i vrsta povezanih s tim ciklusima. Primjeri zahvaćenih staništa su aluvijalne šume, retencije, rukavci i mrtvaje te vrste povezane s njima.

26 „Ekološki prihvatljiv protok u provedbi Okvirne direktive o vodama” —

https://circabc.europa.eu/sd/a/4063d635-957b-4b6f-bfd4-b51b0acb2570/Guidance%20No%2031 %20-

%20Ecological%20flows%20%28final%20version%29.pdf.

25

RIPEAK — ISTRAŽIVAČKI PROJEKT EU-a: Reakcije obalnih šuma na nagli porast vodostaja: prema održivom upravljanju hidroenergijom Nagla promjena protoka podrazumijeva kratkoročne promjene protoka koje se odvijaju tijekom dana a uzrokuje ih paljenje ili gašenje hidroturbina za proizvodnju električne energije ovisno o varijacijama potražnje na tržištu. Posljedično se mijenjaju uzvodna i nizvodna hidrologija rijeka, hidraulički parametri, kvaliteta vode, morfologija rijeka te sam riječni ekosustav. Znanstvene studije o učincima nagle promjene protoka rijetke su, a većina ih je usmjerena na riblju faunu. Štoviše, nema studija o obalnoj vegetaciji. Nagla promjena protoka može izazvati i neuspješno novačenje obalnih vrsta i stoga utječe na održavanje obalnih populacija. Stoga će možda biti moguće definirati naglu promjenu protoka na temelju analize klijanja sjemenja i uspješnosti sadnica, odnosno povezanih reakcija vegetacije koje će omogućiti da se kvantificiraju, koreliraju i predvide biološke reakcije na naglu promjenu protoka. Takvi su odnosi ključni za objektivno definiranje graničnih vrijednosti koje pak pomažu u svođenju ekoloških učinaka proizvodnje električne energije u hidroelektranama na najmanju moguću mjeru bez znatnih gubitaka proizvodnje. Cilj je tog projekta istražiti održivo upravljanje rijekama koje se koriste za proizvodnju električne energije u hidroelektranama. Planirane su aktivnosti temeljito proučavanje literature, serijske analize protoka, terenski pokusi i računalno modeliranje. Očekuje se da će proizvodi projekta biti: 1. novi hidrološki i ekološki mjerni podaci (tj. podaci povezani s obalnom vegetacijom) za mjerenje utjecaja nagle promjene protoka, 2. novi hidrološko-ekološki modeli za kvantificiranje tih učinaka i 3. nove učinkovite mjere za održivo upravljanje branama hidroelektrana. http://www.emg.umu.se/english/research/research-projects/responses-of-riparian-forests-to-hydropeaking/

Promjene u kemijskom sastavu i temperaturi vode Brane mogu temeljito promijeniti kemijsku kvalitetu, mineralni sastav i pH rijeke uzvodno i nizvodno, primjerice akumuliranjem onečišćujućih tvari u nanosu. Sve te promjene utječu na sastav prisutnih biljnih i životinjskih zajednica. Na organizme utječu i promjene temperature vode i povezane promjene koncentracije kisika. Akumulacijska jezera mogu uzrokovati bitan porast, ali i pad temperature, ako se voda zahvaća s dna.

Ozljeđivanje i usmrćivanje pojedinih životinja Ribe i druge vrste koje prolaze kroz hidroelektranu mogu biti ozlijeđene ili usmrćene. Hidroelektrana može uzrokovati27:

- ozljede zbog fizičkog kontakta sa skretnom lopaticom, rotorom ili kućištem turbine, - oštećenja zbog fluktuacije pritiska tijekom prolaska kroz turbinu,

27 Arcadis 2011.: Proizvodnja električne energije u hidroelektranama u kontekstu ODV-a. EK, GU za okoliš. 168 str.

26

- zaglavljivanje u ulazne rešetke ili ozljede koje uzrokuju strojevi za čišćenje, - ozljede koje uzrokuju brzi protok i konstrukcija preljeva brane, - podložnost grabežljivcima zbog dezorijentiranosti.

Stopa smrtnosti može varirati od 0 do 100 % unutar jedne hidroelektrane28. Mnogo toga ovisi o prisutnoj vrsti ribe i tipu hidroenergetskog postrojenja te primijenjenim mjerama za ublažavanje. Stopa smrtnosti u turbinama raste proporcionalno brzini i broju lopatica rotora te smanjenju udaljenosti između lopatica (Kaplan). Smrtnost može biti 100 % kad ribe prolaze kroz turbine u visokotlačnim postrojenjima (npr. postrojenja s Peltonovom turbinom).

Raseljavanje i uznemiravanje Radovi na regulaciji rijeka mogu uzrokovati uznemiravanje određenih vrsta i omesti njihove životne cikluse unutar i izvan područja mreže Natura 2000, posebice u slučaju bentičke faune i flore koje ovise o dobroj kvaliteti vode. To može utjecati na sposobnost vrste da se razmnožava, hrani, odmara, rasprši ili migrira. Ako uznemiravanje dosegne visoke razine, ono može rezultirati istjerivanjem vrste iz tog područja i stoga gubitkom staništa ili neuspješnijim opstankom i/ili razmnožavanjem. U slučaju rijetkih i ugroženih vrsta čak i malo ili privremeno uznemiravanje može imati ozbiljne posljedice za njihov dugoročni opstanak u regiji. Takve situacije nisu u skladu s odredbama o zaštiti vrsta iz dviju direktiva o prirodi.

Učinci na kopnene vrste i staništa Hidroelektrane mogu utjecati ne samo na slatkovodne vrste i staništa nego i na kopnene vrste i staništa. I ti se učinci mogu pokazati u svako doba, primjerice tijekom izgradnje, stavljanja izvan pogona ili rekonstrukcije hidroelektrane. Učinke može prouzročiti i povezana infrastruktura kao što su pristupne ceste, cjevovodi ili strujni vodovi namijenjeni za spajanje hidroenergetskog postrojenja u električnu mrežu. Uz gubitak, propadanje ili fragmentiranje zahvaćenih staništa te strukture mogu prouzročiti smrt ili znatno uznemiravanje kopnenih vrsta. Primjerice, ptice mogu udariti o dalekovod i stradati, a redoviti promet na pristupnim cestama može znatno uznemiravati njihova gnjezdišta. Ti učinci mogu biti izrazito važni ako su hidroelektrana i povezana infrastruktura smješteni duž migracijskih ruta, u uskim dolinama s liticama koje upotrebljavaju ptice grabljivice ili u blizini močvara važnih za ptice.

2.4. Kumulativni učinci

Kako je navedeno u Izvješću o stanju prirode Europske agencije za okoliš, stanje većine europskih rijeka je pogoršano, a mnoge su dosegle točku zasićenja te ne mogu više primiti nikakve nove razvojne projekte ni aktivnosti bez dodatnog znatnog pogoršanja stanja rijeke. Stoga treba posebnu pozornost pridati procjeni mogućih kumulativnih učinaka svih novih aktivnosti, uključujući aktivnosti povezane s hidroelektranama, na rijekama općenito, a posebice na područjima mreže Natura 2000.

28 Literatura: Ferguson, Absolon, Carlson i Sandford, 2006. Transaction of the American Fisheries Society 135:139-150). Calles i Greenberg 2009. River Research and Applications 25:1268-1286. Gustafsson 2010. .

27

Procjena kumulativnih učinaka posebice je važna za rijeke koje su gotovo u prirodnom stanju, posebice za male rijeke koje su osjetljive na sve hidromorfološke promjene. Čak i jedno ili dva manja postrojenja mogu uzrokovati neprihvatljivo velike učinke koji se kose s pravnim zahtjevima iz Okvirne direktive o vodama i dviju direktiva o prirodi. Pri ocjeni kumulativnih učinaka trebalo bi razmotriti sve hidroelektrane i ostale razvojne projekte u slivnom području, bez obzira na to nalaze li se u područjima mreže Natura 2000 ili izvan njih. Neki hidroenergetski projekt sam za sebe ne mora imati znatan učinak, ali ako se njegov učinak doda učincima drugih postojećih aktivnosti ili odobrenih projekata, njihovi kombinirani učinci mogli bi biti znatni. Kumulativni učinci obično se pokazuju postupno. Stoga je bitno razmotriti sve planove ili projekte tijekom procjene. To podrazumijeva sve planove i projekte koji su već odobreni ali nisu još provedeni ili dovršeni, kao i sve postojeće pritiske i prijetnje. U tom bi kontekstu mogle biti korisne informacije sadržane u planovima upravljanja riječnim slivovima na temelju Okvirne direktive o vodama te u planovima upravljanja područjima mreže Natura 2000. Važno je naglasiti i da već odobreni plan ili projekt ne podrazumijeva prihvaćanje drugih planova ili projekata koji bi mogli biti predloženi u budućnosti. Na primjer, ako izgradnja hidroelektrane ne izaziva znatne učinke i stoga bude odobrena, to odobrenje ne podrazumijeva da će se odobriti izgradnja drugih hidroelektrana u budućnosti. Naprotiv, odobrenje tog projekta može značiti da će rijeka dosegnuti svoj kapacitet te neće moći podnijeti nikakve nove projekte, bez obzira na njihovu veličinu. Osim toga, procjena kumulativnih i kombiniranih učinaka nije ograničena na procjenu sličnih tipova planova ili projekata iz istog sektora. Svi drugi tipovi planova ili projekata koji bi, u kombinaciji s planom ili projektom koji se procjenjuje, mogli imati znatan učinak trebali bi biti uzeti u obzir u procjeni. Potencijalne kumulativne učinke trebalo bi procijeniti primjenom pouzdanih polaznih podataka, a ne bi se trebalo oslanjati samo na kvalitativne kriterije. Oni bi trebali biti procijenjeni kao integralni dio sveukupne procjene, a ne kao „primisao” na kraju postupka procjene. Na kraju, pri kumulativnoj procjeni trebalo bi razmotriti i postojeću infrastrukturu na rijeci (tzv. „prethodno opterećenje”)29. Na primjer, ako se planira novi projekt s novom turbinom, njegov se učinak mora procijeniti u odnosu na postojeću hidroelektranu čak i ako je ona stara nekoliko desetljeća. Ako bi kumulativni učinci bili znatni, novi će projekt biti odbijen.

29 Presuda Suda Europske unije u predmetu C-142/16

28

Preporuke za male hidroelektrane, Njemačka savezna agencija za okoliš U Njemačkoj je već iskorišteno otprilike 80 % upotrebljivog hidroenergetskog potencijala. I tehnološki je potencijal bio većinom iskorišten. To se odrazilo u relativno niskoj stopi raspoložive potpore za korištenje hidroenergije u programima potpore. Preostali se iskoristivi potencijal stoga uglavnom odnosi na male, prethodno neregulirane i gotovo netaknute vode. No, mogući štetni ekološki učinci na nekolicinu preostalih malih, netaknutih vodotoka u Njemačkoj vjerojatno će biti znatni. I makroekonomska analiza troškova i koristi pokazala je da bi ekonomski troškovi mogli biti znatni u usporedbi s koristima. Što je kapacitet postrojenja manji a vodotok prirodniji, to je analiza troškova i koristi nepovoljnija. Ekonomske procjene pokazuju da su, posebice u malim hidroelektranama kapaciteta do 100 kW, u sva tri slučaja, tj. pri izgradnji, modernizaciji i ponovnom stavljanju u pogon, troškovi proizvodnje energije viši od stopa plaćanja u skladu sa Zakonom o obnovljivoj energiji. Stoga u mnogim slučajevima, čak i u povoljnim okolnostima, proizvodnja električne energije teško može biti ekonomična. Ekonomska razmatranja pokazuju da subvencije za pokrivanje operativnih troškova malih hidroelektrana – posebice postrojenja kapaciteta manjeg od 100 kW – uzrokuju velike makroekonomske troškove za izbjegavanje emisija CO2. S obzirom na kontekst negativnih ekoloških učinaka, daljnje iskorištavanje potencijala malih hidroelektrana nije prioritet za zaštitu klime. Imajući na umu prevladavajuće pravne odredbe i zahtjeve iz Okvirne direktive o vodama, iznesene su sljedeće preporuke:

zbog njihove veće učinkovitosti većim hidroelektranama općenito treba dati prednost u odnosu na mala i mikropostrojenja za sekundarnu upotrebu na vodama na kojima su već izgrađeni objekti i koje su već pregrađene. Pri razvoju hidroenergetskih kapaciteta pozornost treba posvetiti njihovoj optimizaciji,

kod gotovo netaknutih vodotoka ili vodotoka koje se planira renaturalizirati treba isključiti iskorištavanje hidroenergije,

izgradnja i reaktivacija malih hidroelektrana nije problematična na postojećim preljevima koji se ne mogu srušiti, posebice ako se istodobno mogu ostvariti ekološka poboljšanja, primjerice ponovna uspostava slobodnog prolaza,

pri reaktivaciji postrojenja koja su trenutačno izvan funkcije te obnovi vodnih prava treba pozornije razmotriti zahtjeve za zaštitu voda i propisane uvjete (primjerice, funkcionalne riblje staze, strukturno zajamčen minimalni dinamični protok, zabrana bujičnih poplava nizvodno od brana),

kod novih postrojenja treba izbjegavati pregrađivanje vodnog tijela radi njegova skretanja. Treba odabrati građevinske metode za skretanje korištene vode na način da se očuvaju slobodan prolaz i karakter vodotoka (npr. bočni dovod vode s derivacijskom građevinom u vodnom tijelu). Treba propisati zahtjeve u pogledu minimalnog protoka i mjera za izbjegavanje ozljeđivanja riba u turbinama. Treba zabraniti bujične poplave nizvodno od brana.

Izvadak iz: Hidroelektrane kao izvor energije iz obnovljivih izvora – pravni i ekološki aspekti – Umweltbundesamt, studeni 2003. http://www.umweltbundesamt.de/sites/default/files/medien/publikation/long/2544.pdf

29

2.5 Razlikovanje znatnih od neznatnih učinaka Prvi je korak svake procjene utjecaja utvrđivanje raspona učinaka koje bi hidroenergetski razvojni plan ili projekt mogao imati na vrste i staništa. Zatim treba odrediti je li učinak znatan ili neznatan s obzirom na ciljeve očuvanja područja mreže Natura 2000. Jasno je da procjenu važnosti učinka treba provoditi za svaki projekt zasebno, u funkciji vrsta i staništa relevantnih za područje te u funkciji točnih značajki samog projekta i na temelju pouzdanog stručnog znanja (vidjeti poglavlje 5.). Gubitak nekoliko jedinki za neke vrste može biti beznačajan, ali za druge vrste može imati ozbiljne posljedice. Veličina populacije, distribucija, raspon, reproduktivna strategija i životni vijek utječu na važnost učinaka, a to će se razlikovati od područja do područja mreže Natura 2000, čak i ako su određena za istu vrstu. U obzir treba uzeti i međusobnu povezanost učinaka. Na primjer, zaposjedanje zemljišta samo za sebe ne mora biti bitno za određenu vrstu, no ako se tome pridodaju znatni prekidi prirodnih tokova rijeka, učinak može postati znatan. Procjena važnosti utjecaja treba se razmotriti i s obzirom na odgovarajući geografski opseg. Za migracijske vrste koje prelaze vrlo velike udaljenosti (kao što je atlantski losos Salmo salar) utjecaj na određenom području može imati posljedice za vrstu na mnogo većem geografskom području (riječni sliv). I u pogledu stalnih vrsta koje raspolažu velikim područjima ili različito upotrebljavaju staništa možda bi svejedno trebalo razmotriti moguće utjecaje na regionalnoj, a ne na lokalnoj razini. Za određivanje je li izgledan znatan učinak ključni su i ciljevi očuvanja područja mreže Natura 2000. To je potvrđeno u točki 49. presude Suda Europske unije u predmetu Waddenzee30:…kad postoji opasnost da plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za to upravljanje može ugroziti ciljeve njegovog očuvanja, treba smatrati da on može na značajan način utjecati na to područje. Ocjena te opasnosti mora se izvršiti osobito s obzirom na karakteristike i posebne uvjete okoliša područja na koje se odnosi taj plan ili projekt . Ocjena prihvatljivosti mora se temeljiti na najboljim raspoloživim podacima. Za to bi možda trebalo prije provedbe projekta provesti ciljana terenska istraživanja ili programe praćenja. Ulagatelji to moraju predvidjeti u svojim planovima i osigurati da relevantni podaci iz biološkog i hidrološkog praćenja uključuju informacije o svim važnim aspektima (životni ciklus i sezonska varijabilnost). Takve studije nekad treba provoditi više godina prije nego što se u dostatnoj mjeri evidentira životni ciklus dotičnih vrsta i stanišnih tipova (za pojedinosti vidjeti poglavlje 5.).

30 Presuda Suda Europske unije u predmetu C-127/02.

30

Smjernice za određivanje graničnih vrijednosti važnosti u Njemačkoj U Njemačkoj, kao i drugdje, zbog visoke je razine subjektivnosti bilo teško procijeniti važnost učinaka na ciljane značajke mreže Natura 2000, što je temelj za ocjenu prihvatljivosti. Zbog toga nadležna tijela često nisu imala pouzdane znanstvene temelje potrebne za potkrepljivanje odluka o tome treba li odobriti neki plan ili projekt ili ne. Tako su odluke mogle biti pravno osporene. Kako bi riješila taj problem i osigurala ujednačeniji i dosljedniji pristup pri ocjenjivanju važnosti utjecaja u praksi, Njemačka savezna agencija za zaštitu prirode (BfN) ugovorila je istraživački projekt izrade znanstveno provjerenih pravila i konvencija za sve stanišne tipove i vrste navedene u direktivama o pticama i staništima koje se pojavljuju u Njemačkoj31. Rezultat je dokument sa smjernicama

objavljen 2007. Polazna je pretpostavka smjernica da svaki trajni gubitak stanišnih tipova i staništa za vrste na području mreže Natura 2000 treba smatrati znatnim učinkom. Međutim, pod određenim uvjetima određena se razina gubitka može smatrati neznantnom za neke stanišne tipove i vrste. Smjernice sadržavaju znanstveno usuglašene granične vrijednosti i mjerila za utvrđivanje važnosti koji se temelje na kvantitativnim i funkcijskim aspektima, a ne samo na kvantitativnim kriterijima. Stoga, da bi se učinak smatrao neznatnim trebaju biti ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

- specifične značajke dotičnog staništa/staništa za vrste ili ključnih staništa tipične vrste moraju ostati nepromijenjene,

- nisu premašene orijentacijske vrijednosti „kvantitativno – potpuni gubitak područja”,

- nisu premašene dopunske vrijednosti „kvantitativno – potpuni gubitak područja” od 1 %,

- kumulativni učinci s drugim projektima ne premašuju prethodno navedene granične vrijednosti i

- nema kumulativnih učinaka s drugim čimbenicima. Za drugu alineju razvijeno je sedam razreda veličine za staništa i osam za vrste s razmjerima u kojima su utvrđene granične vrijednosti za svaki stanišni tip/vrstu; određene su tri razine graničnih vrijednosti za svaki razred. U praksi to znači da za 21 od ukupno 91 stanišnog tipa koji su prisutni u Njemačkoj nije prihvatljiv nikakav gubitak, dok se za ostala staništa određeni gubitak može smatrati neznatnim ako je u odgovarajućim razmjerima u skladu s razredom i pripadajućim razmjerima. Kad je riječ o 53 vrste iz Priloga II., za njih 16 nisu utvrđene provizorne granične vrijednosti, kao ni za 20 od 98 vrsta iz Direktive o pticama. Drugim riječima, nikakav utjecaj ne bi bio prihvatljiv. Svi su ti zaključci/brojke/granične vrijednosti zamišljeni samo kao smjernice. To znači da svakoj ocjeni prihvatljivosti i dalje treba pristupiti zasebno. Poslije objave dokument sa smjernicama uspješno je ispitan na njemačkim sudovima i sada se primjenjuje diljem države. http://www.bfn.de/0306_ffhvp.html

31 Lambrecht H., Trautner J. (2007) Fachinformationssystem und Fachkonventionen zur Bestimmung der

Erheblichkeit im Rahmen der FFH-VP — Endbericht zum Teil Fachkonventionen, Schlussstand Juni 2007.

(Sustav stručnih informacija i stručna pravila za ocjenu važnosti u okviru ocjene prihvatljivosti — Završno

izvješće, dio Stručna pravila, završna verzija iz lipnja 2007. Na njemačkom jeziku.)

31

Ljestvice koje upotrebljavaju stručnjaci licencirani za ocjenu prihvatljivosti u Češkoj Praktično je pitanje ljestvica za ocjenu važnosti učinaka tijekom ocjene prihvatljivosti. Propisa nema, no na temelju dugogodišnjeg praktičnog iskustva predloženo je da stručnjaci zakonski licencirani za provođenje ocjena prihvatljivosti u Češkoj upotrebljavaju ljestvicu u nastavku32. Važnost utjecaja treba ocijeniti u skladu sa svakom ciljanom

značajkom dotičnog područja. Ako je utjecaj na samo jednu od ciljanih značajki ocijenjen s „–2”, to automatski znači da je integritet područja pod štetnim utjecajem i da za taj projekt ne smije biti izdana dozvola u postupku iz članka 6. stavka 3.

Vrijednost

Pojam Opis Primjeri

–2 znatan štetni utjecaj

Znatan štetni utjecaj. Isključena provedba plana/projekta. Znatno narušavanje ili uništenje staništa ili populacije vrste ili njihova znatnog dijela: znatno narušavanje ekoloških potreba staništa ili vrsta; znatan utjecaj na stanište ili prirodni razvoj vrste. U određenim uvjetima utjecaj se može smanjiti provedbom mjera ublažavanja.

Ometanje migracijskih ruta do mrijestilišta anadromnih vrsta. Uništenje staništa plavljenjem zbog nove brane. Hidrološke promjene zbog derivacije koje znatno utječu na populaciju.

–1 umjeren štetni utjecaj

Ograničen/umjeren/neznatan štetni utjecaj. Nije isključena provedba plana/projekta. Umjeren negativni utjecaj na stanište ili populaciju vrste; umjereno narušavanje ekoloških potreba staništa ili vrsta; marginalan utjecaj na stanište ili prirodni razvoj vrste. Moguće je uklanjanje utjecaja primjenom mjera ublažavanja, no njihova se primjena ne može propisati, osim ako je nacionalnim zakonodavstvom propisano drukčije.

Modernizacija – upotreba tehnologije sigurnije za ribe, izgradnja ribljih prolaza na postojećim preprekama. Utjecaj na marginalne dijelove populacije. Utjecaj na stanište koje je uobičajeno u okolnom području.

0 nikakav utjecaj

Plan/projekt nema vidljivog utjecaja. Izvan područja pojavljivanja.

+1 umjeren pozitivni utjecaj

Umjeren povoljni utjecaj na stanište ili populaciju vrste; umjereno poboljšanje ekoloških potreba staništa ili vrsta; umjeren povoljni utjecaj na stanište ili na prirodni razvoj vrste.

Rekonstrukcija vršne hidroelektrane u protočnu hidroelektranu bez preljeva ili brane.

+2 znatan pozitivni utjecaj

Znatan povoljni utjecaj na stanište ili populaciju vrste; znatno poboljšanje ekoloških potreba staništa ili vrsta, znatan povoljni utjecaj na stanište ili na prirodni razvoj vrste.

Rušenje hidroelektrane.

32 Tom se preporučenom ljestvicom od 2007. koriste svi stručnjaci koji su zakonski licencirani za provođenje

ocjena prihvatljivosti u Češkoj – http://www.mzp.cz/cz/hodnoceni_vyznamnosti_vlivu_koncepci .

32

3. Primjeri dobre prakse u ublažavanju učinaka i primjeni mjera

ekološke obnove na hidroenergiju

3.1. Težnja najboljem mogućem ekološkom stanju rijeka u kontekstu

hidroenergije Kao što je navedeno u prethodnom poglavlju, tek je nekolicina velikih europskih rijeka i dalje u relativno prirodnom stanju jer su tijekom godina fizički izmijenjene iz niza razloga, među ostalim radi proizvodnje hidroenergije. Modernizacija postojećih hidroelektrana stoga bi trebala imati prednost pred izgradnjom novih s ciljem poboljšanja njihova ekološkog otiska. Mogu se poduzeti razne mjere za ublažavanje negativnih učinaka hidroelektrana na riječne ekosustave te staništa i vrste u okruženju te za unaprjeđenje njihova stanja očuvanosti, što je vrlo važan korak u ispunjavanju ciljeva iz Okvirne direktive o vodama i dviju direktiva o prirodi. Usto, trebalo bi istražiti mogućnosti stavljanja izvan upotrebe neučinkovitih ili zastarjelih postrojenja te njihova potpuna uklanjanja iz riječnog sustava. Treba istaknuti da je prema Okvirnoj direktivi o vodama obnova dobrog ekološkog stanja standardna mjera koju treba poduzeti ako je vodno tijelo degradirano zbog postojećeg postrojenja. Znatne fizičke modifikacije dopuštene su samo ako služe zakonitoj svrsi koja se ne može postići drugim boljim ekološkim opcijama (vidjeti članak 4. stavak 3. Okvirne direktive o vodama za više pojedinosti o zahtjevima za proglašavanje vodnog tijela umjetnim ili znatno promijenjenim i povezane smjernice). Mogućnosti tehničke nadogradnje hidroenergetskih postrojenja i uvođenja mjera ekološke obnove treba ocijeniti na pojedinačnoj osnovi uzimajući u obzir njihove kumulativne učinke. Koji će se tip ekoloških mjera provesti uvelike će ovisiti o lokalnim okolnostima, kao što su stanje rijeke, drugi postojeći pritisci duž rijeke i već postojeći objekti te tipovi prisutnih vrsta i staništa.

3.2. Postupanje s postojećim hidroelektranama koje negativno utječu na

područja mreže Natura 2000 Postojeći hidroenergetski objekti koji su locirani na područjima mreže Natura 2000 ili u njihovoj blizini ili imaju negativne učinke na ta područja moraju u svakom trenutku poštovati odredbe članka 6. stavka 2. Direktive o staništima. Konkretno, člankom 6. stavkom 2. propisuje se obveza da se stanje područja ne smije pogoršati u odnosu na stanje u kakvom je bilo kad je prvi put određeno područjem mreže Natura 2000. To znači da bi države članice trebale poduzeti sve potrebne mjere za koje je razumno očekivati da ih poduzmu kako bi osigurale da nije došlo do pogoršanja staništa i/ili znatnog uznemiravanja vrsta. Drugim riječima, države članice zakonski su obvezne:

33

istražiti prijetnje i pritiske zbog prisustva hidroenergetskih objekata na vrste i stanišne tipove za koje je područje određeno te

poduzeti potrebne korektivne mjere ako ti postojeći pritisci uzrokuju smanjenje ili propadanje prisutnih vrsta i staništa.

Europski sud potvrdio je taj uvjet u predmetu Owenduff (C-117/00)33, u kojem je presudio

da je došlo do povrede članka 6. stavka 2. jer nisu donesene mjere za sprečavanje pogoršanja staništa vrsta za koje je određeno područje posebne zaštite. U nekolicini

predmeta Suda EU-a34 dodatno je pojašnjen tip sustava pravne zaštite koji treba

uspostaviti za potrebe članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive o pticama i članka 6. stavka 2. Direktive o staništima. Posebno je istaknuta potreba da pravni režim bude konkretan, povezan i potpun te da može osigurati održivo upravljanje i učinkovitu zaštitu predmetnih područja (C-293/07). Sud je utvrdio povrede u predmetima u kojima je postojeći sustav „preopćenit i ne obuhvaća konkretno područje posebne zaštite ili vrste koje na njemu žive” (C-166/04), provedene mjere su „djelomične, izolirane mjere, pri čemu se tek nekima promiče očuvanje predmetnih populacija ptica pa stoga ne tvore koherentnu cjelinu” (C-418/04) ili područja posebne zaštite podliježu „heterogenim pravnim sustavima u kojima se područjima posebne zaštite ne jamči dovoljna zaštita” (C-293/07). Sud je smatrao i da isključivo administrativne ili dobrovoljne mjere nisu dovoljne za potrebe članka 6. stavka 2. (C-96/98). Treba napomenuti da se, kad je riječ o područjima mreže Natura 2000, člankom 6. stavkom 1. Direktive o staništima zahtijeva i da države članice utvrde mjere za očuvanje koje odgovaraju ekološkim zahtjevima stanišnih tipova iz Priloga I. i vrsta iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima. To znači da hidroenergetska postrojenja moraju ispunjavati i sve ambicioznije ciljeve očuvanja pored ciljeva o nepogoršanju iz članka 6. stavka 2. Usto, trebaju biti obuhvaćena programom mjera u okviru plana upravljanja riječnim slivom. Iako nisu obvezna, Direktivom o staništima tijela nadležna za prirodu potiču se da u razradi planova upravljanja područjima mreže Natura 2000 usko surađuju s lokalnim dionicima i vlasnicima zemljišta kojih se to može ticati kako bi utvrdili prijetnje i pritiske za svako područje mreže Natura 2000 i zajednički utvrdili koje je mjere očuvanja potrebno provesti. Nužna je dobra komunikacija operatera hidroelektrana s tijelima nadležnima za planove upravljanja, što može dovesti do uvrštavanja mjera koje mogu korisne i za ciljeve očuvanja i za rad hidroelektrana.

3.3. Uvođenje ekoloških mjera ublažavanja i obnove Može se uvesti niz mjera i za postojeće i za nove hidroelektrane kako bi se smanjili njihovi ekološki učinci35. Tim se mjerama mogu ublažiti mogući učinci prije nego što do njih dođe

ili popraviti već nastala šteta, a mogu uključivati:

33 Vidjeti i predmete C-75/01, C-418/04, C-508/04. 34 Vidjeti i predmete C-166/97, C-96/98, C-57/89, C-44/95, C-75/01, C-415/01, C-6/04, C-508/04, C-241/08, C-491/08, C-90/10. 35 Važno je uočiti bitnu razliku između mjera ublažavanja te kompenzacijskih mjera ili mjera ekološke

obnove (vidjeti odjeljak 5.3., str. 80.).

34

- obnovu kontinuiteta rijeke i migracije riba, primjerice uklanjanjem starih ili zastarjelih struktura ili izgradnjom ribljih staza,

- smanjenje smrtnosti riba, primjerice ugradnjom zaštitnih rešetki na ulazu u turbinu i postavljanjem posebno prilagođenih turbina,

- obnovu odgovarajućeg varijabilnog ekološki prihvatljivog protoka (uključujući ublažavanje niskog protoka, dinamični protok, protok riba i brze promjene protoka) i dinamike nanosa kojom se poboljšavaju struktura i funkcioniranje slatkovodnih staništa.

Može se uvesti i širok raspon mjera za aktivnu obnovu, ponovno povezivanje ili ponovnu uspostavu vrijednih prirodnih riječnih staništa i staništa za rijetke i ugrožene vrste radi stvaranja neto pozitivnog doprinosa poboljšanju ekološkog stanja rijeke u skladu s ciljevima Okvirne direktive o vodama i direktiva o prirodi. Odabir vrste mjere uvelike će ovisiti o ekološkom stanju predmetnog vodnog tijela, vrsti prisutnog hidroenergetskog objekta, drugim pritiscima i prijetnjama te ukupnom trošku i mogućnosti unapređenja učinkovitosti i proizvodnog kapaciteta hidroenergetskog objekta. Nakon provedbe mjera trebalo bi uspostaviti sustave za praćenje kako bi se zajamčio njihov željeni učinak te, ako to nije slučaj, trebalo bi provesti korektivne mjere za uklanjanje nedostataka. Razlike između ublažavanja, kompenzacije i ekološke obnove Mjere ublažavanja izravno su povezane s vjerojatnim učincima i dio su projekta ili ih nadležno tijelo uvodi kao uvjet za odobravanje plana ili projekta. Temelje se na načelu predostrožnosti, a njihova je svrha uklanjanje vjerojatnih negativnih učinaka, njihovo sprečavanje ili smanjivanje na razinu na kojoj neće negativno utjecati na cjelovitost područja. Na datum donošenja odluke o odobravanju provedbe projekta, mjerama ublažavanja u okviru projekta mora se osigurati da sa znanstvenog gledišta ne postoji nikakva razumna sumnja o nepostojanju štetnih učinaka na cjelovitost područja u pitanju36. Kompenzacijskim mjerama nastoji se nadoknaditi šteta koju može uzrokovati projekt. Kompenzacijske mjere mogu se uzeti u obzir na temelju članka 6. stavka 4. samo ako je plan ili projekt prihvaćen kao potreban zbog imperativnih razloga od prevladavajućeg javnog interesa i ako ne postoje alternative (vidjeti odjeljak 5.). Mjere ekološke obnove nisu nužno povezane s procjenom utjecaja na okoliš, a njihova je svrha dati neto pozitivan doprinos poboljšanju ekološkog stanja već degradirane rijeke u skladu s ciljevima Okvirne direktive o vodama i direktivama o prirodi. Tablica: Pregled najčešćih mjera za ublažavanje zadržavanja vode

Hidromorfološke izmjene

Glavni ekološki utjecaj Ublažavanje... Moguće mjere ublažavanja

Smanjen ili prekinut kontinuitet rijeke za uzvodnu migraciju riba

Ribe: odsustvo populacija migratornih riba i drugih riječnih riba ili smanjenje njihove brojnosti

prekinutog uzvodnog kontinuiteta za ribe

– rampa – riblja staza – obilazni kanal

36 Vidjeti presudu Suda 142/16 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-142/16, o kojoj je riječ na str.

45. Vidjeti i str. 47. za primjere mogućih mjera ublažavanja za hidroelektrane.

35

Hidromorfološke izmjene

Glavni ekološki utjecaj Ublažavanje... Moguće mjere ublažavanja

Smanjen ili prekinut kontinuitet rijeke za nizvodnu migraciju riba

Ribe: odsustvo populacija migratornih riba i drugih riječnih riba ili smanjenje njihove brojnosti

prekinutog nizvodnog kontinuiteta za ribe

– turbine koje su manje štetne za ribe – zaštitne rešetke za ribe – obilazni kanal – riblja staza

Umjetni iznimno nizak protok ili produljeni nizak protok

Smanjena brojnost biljnih i životinjskih vrsta. Promjene sastava biljnih i životinjskih vrsta.

niskog protoka – omogućivanje dodatnog protoka – promjene riječne morfologije

Gubitak ili smanjenje protoka tako da nije dovoljan da potakne i održi migraciju riba

Odsustvo ili manja brojnost migratornih riba

otežanog protoka riba

– omogućivanje protoka riba

Gubitak, smanjenje ili odsustvo varijabilnog protoka koji bi bio dovoljan za ispiranje

Promjena ili smanjena brojnost ribljih vrsta i vrsta beskralježnjaka

varijabilnog protoka

– pasivna varijabilnost protoka – aktivna varijabilnost protoka

Brze promjene protoka (uključujući naglu promjenu protoka)

Smanjena brojnost biljnih i životinjskih vrsta zbog nasukavanja i ispiranja

brzih promjena protoka

– kompenzacijski bazen(i) (unutarnji) – premještanje odvodne građevine hidroelektrane – smanjenje stope protoka – modifikacija riječne morfologije – kompenzacijski bazeni (vanjski)

Promjena općih fizikalno-kemijskih uvjeta te uzvodnog i nizvodnog toka (npr. temperatura, superzasićenje itd.)

Promjene sastava ili rasta makrozajednica beskralježnjaka i ribe ili smrtnost ribe

fizikalno-kemijskih promjena

– fleksibilni zahvat – višestruki zahvati – upravljanje razinom akumulacijskog jezera

Poremećaj ili smanjenje kontinuiteta rijeke za nanos, što dovodi do promjena u sastavu supstrata

Smanjena brojnost riba i beskralježnjaka te promjene u sastavu vrsta

promjena nanosa

– mehaničko razbijanje površine riječnog korita – uklanjanje nanosa – ponovno unošenje nanosa (zahvati) – ponovno unošenje nanosa (akumulacijska

36

Hidromorfološke izmjene

Glavni ekološki utjecaj Ublažavanje... Moguće mjere ublažavanja

jezera) – obnova procesa lateralne erozije – uvođenje mobilizirajućeg protoka

Umjetne izrazite promjene razine jezera, smanjenje kvalitete i opsega staništa plitkih voda i obalne zone

Smanjena brojnost biljnih i životinjskih vrsta. Promjene u sastavu vrsta.

promjena razine jezera

– smanjenje crpljenja – povećanje ulaznog toka – stvaranje zaljeva – upravljanje staništima obalne zone/plitkih voda – povezivanje s pritocima – umjetni plutajući otoci

Isušena obala i smanjeni protok rijeke – rijeka nalik bari

Promjene sastava biljnih i životinjskih vrsta (npr. pogodovanje vrstama koje ne podnose uznemiravanje/vrstama voda stajaćica)

rijeka nalik bari (akumulacija)

– obilazni kanal – smanjenje razine skladištenja – poboljšanja staništa u koritu – ponovno lateralno povezivanje

Izvor: Prilagođeno iz tablice 3. izvješća radne skupine ECOSTAT o zajedničkom razumijevanju primjene mjera ublažavanja za postizanje dobrog ekološkog potencijala za znatno promijenjena vodna tijela, 2. dio: Utjecaj zadržavanja vode37

U hidroenergetskim objektima posebna se pozornost često posvećuje nizu potencijalnih tehnika koje se mogu primijeniti za obnovu ili olakšavanje uzvodnog ili nizvodnog kretanja riba i druge vodene faune u riječnim sustavima. Riječ je o grani znanosti koja se kontinuirano razvija i u kojoj se redovito testiraju i ponovno ocjenjuju brojne tehnike i inovativna rješenja. Međutim, to nije rješenje za sve probleme. Brojni su primjeri konstrukcija za pomoć migraciji riba koje su postavljene kao takozvana mjera ublažavanja, ali za koje se ispostavilo da su nedjelotvorne ili čak štetne za populacije riba kojima su trebale pomoći. Razlog je možda taj što su uređaji bili loše osmišljeni i neprikladni za tu namjenu ili nisu uzimali u obzir kumulativne učinke već postojećih prepreka na rijeci. Možda nisu bili ispunjeni ni uvjeti za održavanje takvih konstrukcija ili upravljanje njima ili nije postojao sustav praćenja na temelju kojega bi se provjeravalo služi li konstrukcija svrsi za koju je postavljena. Zato je važno osigurati ne samo da su riblja staza ili prilagođena turbina izgrađene

37 https://ec.europa.eu/jrc/en/publication/working-group-ecostat-report-common-understanding-using-

mitigation-measures-reaching-good-ecological.

37

u skladu s najnovijim spoznajama u predmetnom sektoru i trenutačnom najboljom praksom, nego i da je uspostavljen dobar sustav praćenja za dobivanje povratnih informacija o njihovoj djelotvornosti. U načelu, praćenje bi trebalo dokazati da konstrukcija svim riječnim vrstama omogućuje ulazak na stazu te da ih velika većina (npr. 85 %) može izaći živa. Kad je riječ o ribljim stazama, gdje god je to moguće treba se opredijeliti za stazu što više nalik prirodnoj jer su takve riblje staze u pravilu djelotvornije. Odabir najprikladnije vrste riblje staze (npr. staza s vertikalnim prorezima, obilazni kanal, kamena rampa, lift) uvelike ovisi o lokalnim uvjetima (visina barijere, narav struje, upotrebljivost okolnih područja itd.) pa je potrebno pažljivo proučiti svaki pojedini slučaj. Isto tako, utjecaj turbina na ribe obično je znatan, ali ponekad ga je moguće umanjiti određenim prilagodbama konstrukcije turbina i njihova načina rada. Međutim, takve prilagođene turbine dosad se nisu pokazale jamstvom da ni jedna riba neće stradati niti da sama turbina više nije prepreka migraciji. I tu je potrebno ocjenjivanje i praćenje djelotvornosti na pojedinačnoj osnovi. Planiranje ribljih staza ili prilagođenih turbina trebalo bi ovisiti i o ocjeni kumulativnog učinka barijera u širem riječnom sustavu. Izgradnja jedne riblje staze duž rijeke s puno barijera moglo bi biti skupo i neučinkovito. Stoga je važno strateški promotriti sve barijere na određenoj rijeci kako bi se donijela odluka o najboljoj korektivnoj mjeri. Najzad, iznimno je važno donijeti plan za redovito održavanje svih novih konstrukcija. Mnoge riblje staze i turbine neće biti srednjeročno i dugoročno djelotvorne ako se ne održavaju dovoljno redovito. Kad se riblja staza smatra odgovarajućom mjerom ublažavanja? Zaključci iz presude Suda EU-a u predmetu 142/16 o elektrani na ugljen u Moorburgu Elektrana na ugljen u Moorburgu nalazi se u hamburškoj luci na južnoj obali južnog toka rijeke Labe. Riječ je o migracijskoj ruti za određene vrste riba s popisa u Prilogu II. Direktivi o staništima te ona kao takva ima važnu ulogu u nizu područja mreže Natura 2000 uzvodno od preljeva Geesthacht (Njemačka) čiji ciljevi očuvanja obuhvaćaju navedene vrste. Ta se područja nalaze na udaljenosti od oko 600 km od elektrane. Preljev Geesthacht smješten je na dionici rijeke Labe između elektrane u Moorburgu i područja mreže Natura 2000. Prije nego što je 30. rujna 2008. izdano odobrenje za izgradnju elektrane u Moorburgu, na temelju njemačkog zakonodavstva o vodama provedena je procjena utjecaja na okoliš. Tom je procjenom zaključeno da je izdavanje odobrenja spojivo s ciljevima za očuvanje područja mreže Natura 2000 jer je operater pristao izgraditi drugu riblju stazu na otprilike 30 km od elektrane, pored preljeva Geesthacht. Stoga je postojala namjera da se nadoknadi šteta za ribu usmrćenu tijekom rada mehanizma za hlađenje, kojim se iz rijeke povlače velike količine vode radi hlađenja elektrane u Moorburgu („riblja staza”). Usto, na temelju procjene utjecaja predviđeno je višefazno praćenje radi provjere djelotvornosti riblje staze. Komisija je smatrala da je nadležno tijelo riblju stazu pogrešno klasificiralo kao mjeru ublažavanja.

38

Zaključci Suda: Kako bi se uvjerila da projekt izgradnje elektrane u Moorburgu neće negativno utjecati na cjelovitost predmetnih područja Natura 2000, na njemačkim je tijelima da uzmu u obzir zaštitne mjere uključene u taj projekt. U tom pogledu, stalna je sudska praksa da primjena načela opreznosti u okviru provedbe članka 6. stavka 3. Direktive o staništima zahtijeva od nadležnog tijela da uzme u obzir zaštitne mjere uključene u navedeni projekt koje imaju za cilj izbjegavanje ili smanjenje mogućih neposredno prouzročenih štetnih učinaka, kako bi se osiguralo da projekt ne utječe negativno na cjelovitost zaštićenog područja ([...] C-521/12, C-387/15 i C-388/15 [...]).

U ovom slučaju, valja navesti da iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da [...] Taj prijelaz za ribe omogućio bi povećanje fonda migrirajućih riba, pružajući tim vrstama mogućnost da brže dospiju do svojih područja razmnožavanja na srednjem i gornjem toku Labe. Povećanje ribljeg fonda nadoknadilo bi gubitke blizu elektrane u Moorburgu i na taj način ne bi postojao značajan utjecaj na ciljeve očuvanja područja Natura 2000 smještenih uzvodno od te elektrane. Međutim, iz procjene utjecaja proizlazi da ona ne sadrži konačna utvrđenja o učinkovitosti prijelaza za ribe, nego samo navodi da bi se ta učinkovitost potvrdila tek nakon više godina praćenja. Prema tome, razvidno je da u trenutku izdavanja odobrenja, iako je bio namijenjen smanjenju neposredno prouzročenog značajnog utjecaja na područja Natura 2000 uzvodno od elektrane u Moorburgu, prijelaz za ribe nije mogao zajamčiti, zajedno s drugim mjerama navedenima u točki 35. ove presude, da ne postoji nikakva razumna sumnja o tome da navedena elektrana neće negativno utjecati na cjelovitost područja, u smislu članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. Što se tiče predviđanja na kojima se temeljila procjena utjecaja, valja navesti da je Republika Njemačka podatke utvrđene za godine 2011. do 2014. podnijela nakon izdavanja odobrenja od 30. rujna 2008. U tom pogledu, valja podsjetiti da upravo na datum donošenja odluke kojom se odobrava provedba projekta ne smije postojati nikakva sumnja sa znanstvenog gledišta što se tiče nepostojanja štetnih učinaka na cjelovitost područja u pitanju (presuda od 26. listopada 2006., Komisija/Portugal, C-239/04, EU:C:2006:665, t. 24. i navedena

sudska praksa). Komisija je navela i da je grad Hamburg izdao odobrenje za elektranu u Moorburgu ne uzevši u procjeni utjecaja u obzir moguće kumulativne učinke povezane s učincima reverzibilne elektrane u Geesthachtu, koja je otvorena 1958. i nema uspostavljene posebne mehanizme za zaštitu riba. Prema mišljenju Komisije nebitno je to što je reverzibilna elektrana u Geesthachtu izgrađena prije roka za prenošenje Direktive o staništima jer odredbe članka 6. stavka 3. te direktive nisu ograničene na planove i projekte odobrene ili izvršene nakon isteka tog roka.

39

Zaključci Suda Člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima od nacionalnih tijela zahtijeva se da u okviru ispitivanja kumulativnih učinaka uzmu u obzir sve projekte koji bi, zajedno s projektom za koji se traži odobrenje, mogli imati značajan utjecaj na zaštićeno područje s obzirom na ciljeve te direktive, neovisno o tome što ti projekti datiraju od prije prenošenja navedene direktive. Naime, projekti koji mogu, poput reverzibilne elektrane u Geesthachtu, zajedno s projektom koji je predmet procjene utjecaja uključivati pogoršanje ili uznemiravanje koje može imati utjecaj na migrirajuće ribe u rijeci, a slijedom toga i pogoršanje predmetnog područja, s obzirom na ciljeve Direktive o staništima, ne mogu se isključiti iz ocjene utjecaja na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima.

http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-142/16

Tehnički dokument Međunarodne komisije za zaštitu Dunava Mjere za osiguravanje migracije riba na transverzalnim strukturama Svrha je dokumenta informirati podunavske zemlje o postojećim tehničkim rješenjima za obnovu kontinuiteta rijeke radi migracije riba. Razmotrene su sve trenutačno dostupne smjernice za gornji dio sliva Dunava. Njihova je usporedba pokazala da su opća struktura i sadržaj smjernica u načelu usklađeni te da se u većini slučajeva javljaju tek manja odstupanja. Budući da je većina smjernica dostupna samo na njemačkom jeziku, u tom se dokumentu najvažnije činjenice iznose na engleskom jeziku.

https://www.icpdr.org/main/practical-advice-building-fish-migration-aids

40

3.4. Primjeri dobre prakse u ublažavanju i/ili ekološkoj obnovi

Sljedeći primjeri dobre prakse pokazuju kako su u nizu različitih situacija hidroenergetska postrojenja uvela razne vrste mjera ublažavanja i/ili ekološke obnove. Upravljanje slatkovodnim područjima mreže Natura 2000, uz poseban osvrt na hidroenergiju i posebna područja očuvanja na rijekama. Natural England državna je agencija koja pruža savjete o zaštićenim područjima u Engleskoj, uključujući područja mreže Natura 2000. Njezin pristup donošenju odluka o zaštićenim slatkovodnim područjima prvenstveno se temelji na staništima, ali vodi se računa i o vrstama. Ciljevi se temelje na prirodnoj funkciji ekosustava te, kad god je to moguće, očuvanju slatkovodnih vrsta kao karakterističnih elemenata prirodnih ekosustava. Na obilježja zaštićenog slatkovodnog staništa gleda se kao na jednu cjelinu: riječno stanište (primjerice, stanišni tip H3260 iz Priloga II: Direktivi o staništima: Vodni tokovi s vegetacijom Ranunculion i Callitricho-Batrachion) obuhvaća cijeli riječni koridor, što uključuje i sve male biotope na tom koridoru. Ključni elementi prirodne funkcije staništa (režim protoka, prirodna morfologija, sedimentacijski režim, kemijski sastav vode te odsustvo izravnih bioloških pritisaka kao što su alohtone vrste) sastavni su dio utvrđenih ciljeva za stanište. Ciljne razine prirodnosti za te elemente utvrđene su u smjernicama Ujedinjene Kraljevine za zaštićena područja. Niz mjera zaštite i obnove usmjeren je na učinke tih elemenata prirodne funkcije. Taj pristup uvelike sliči načelima utvrđivanja ciljeva ekološkog stanja iz Okvirne direktive o vodama, ali se razlikuje u smislu razine predostrožnosti koja se primjenjuje na postupak odlučivanja, razine ambicije u zaštiti prirodnog funkcioniranja i u uklanjanju postojeće štete te u smislu razine razmatranja učinaka na prirodnu funkciju ekosustava. Pristup je u skladu i s načelima prilagodbe slatkovodnih ekosustava klimatskim promjenama, prema kojima je naglasak na obnovi prirodne funkcije. Engleska mreža površinskih voda (uključujući slatkovodna posebna područja očuvanja) obuhvaća tisuće struktura na koritu, koje znatno utječu na prirodnu funkciju riječnih i jezerskih ekosustava. Neke od tih struktura velike su strukture sa znatnim ekološkim učincima, dok su druge manje i brojne te stvaraju bitne kumulativne učinke. Mnoge su povezane s postojećim dozvolama za zahvaćanje vode, koje se mogu ili ne moraju koristiti. Pojedine su strukture izgrađene za proizvodnju hidroenergije, dok se mnoge mogu prilagoditi. Izrađeni su planovi obnove za uklanjanje fizičkih promjena riječnih posebnih područja očuvanja kad god je to izvedivo, a cilj je obnova prirodne funkcije staništa. Riječ je o ambicioznom i dugoročnom programu pokrenutom prije deset godina (Wheeldon et al., 2015.). Postoje i programi za smanjenje pritiska zahvaćanja vode i onečišćenja te za rješavanje problema alohtonih vrsta. S engleskim vodnim regulatorom (Agencija za okoliš) izrađena je zajednička izjava regulatora o hidroenergiji radi utvrđivanja postupaka donošenja odluka koje se odnose na zaštićena područja. Time se priznaje potreba za predostrožnošću u području okoliša, primjerenim razmatranjem kumulativnih učinaka te odlukama koje se temelje na posebnim ciljevima očuvanja područja i povezanim planovima obnove.

41

Ako se prema planu obnove riječnih staništa mreže Natura 2000 smatra da je struktura u koritu nepomična ili da će biti potrebno dugo vrijeme da se ona ukloni, otvara se mogućnost proizvodnje hidroenergije (trajne ili privremene). Ipak, takvu bi strukturu trebalo prilagoditi da se u najvećoj mogućoj mjeri umanji njezin utjecaj na prirodnu funkciju staništa te da se postignu ciljne vrijednosti za prirodni režim protoka (uključujući ograničenja zbog kumulativne površine vodom osiromašenih dionica rijeke koje su rezultat zahvaćanja vode). S obzirom na ciljeve u pogledu zaštićenih slatkovodnih područja u Engleskoj te predostrožnosti i ambicije u odnosu na obnovu prirodne funkcije staništa, slatkovodna staništa mreže Natura 2000 nisu u prirodnom fokusu za razvoj hidroenergije. Iako bi zbog određenih lokalnih uvjeta hidroenergija mogla biti u skladu s ciljevima mreže Natura 2000, ozbiljnije prilike nalaze se izvan skupa zaštićenih područja u široj mreži površinskih voda. Ako je posebno važno razviti hidroenergiju na području mreže Natura 2000, ali se to kosi s ciljevima očuvanja, moguće je pozvati se na prevladavajući javni interes. Međutim, izglednije je da će isplativija biti druga rješenja koja se temelje na drugim oblicima energije iz obnovljivih izvora s manjim utjecajem na očuvanje prirode. http://publications.naturalengland.org.uk/publication/5478339747774464?category=5605910663659520 Kontrolirana ispuštanja poplavne vode iz hidroelektrana na rijeci Ebro (Španjolska) Kontrolirano plavljenje u Španjolskoj zakonito je od 2008. Otad je izvršen niz poplava sredozemnih rijeka. Primjerice, od 2002. u donjem toku rijeke Ebro (sjeveroistočna Španjolska) proračunavaju se stope kontroliranog plavljenja te se ispušta voda iz brana koje reguliraju tok rijeke (brane Mequinenza-Ribarroja-Flix). Glavni cilj tih plavljenja bio je kontrolirati populacije makrofita te pospješiti aktivnost nanosa u koritu (Tena et al., 2013.). Brane su izgrađene između 1948. i 1969., a ukupni kapacitet skladištenja iznosi oko 1700 hm3. Akumulacijski sustav izgrađen je imajući u vidu nekoliko ciljeva: proizvodnju hidroenergije, opskrbu vodom (uključujući opskrbu nizvodne nuklearne elektrane) i obranu od poplava. Ispuštanjem poplavne vode preko brana upravljao je hidroenergetski operater (Endesa Generación S.A.) uz nadzor tijela nadležnog za sliv rijeke Ebro. Hidroenergetski operateri, tijela nadležna za vode i znanstvena zajednica 2002. su postigli dogovor o poticanju ispuštanja poplavne vode. Kontrolirana plavljenja otad se provode redovito – dvaput godišnje (ujesen i u proljeće). Obujam ispuštene poplavne vode u pravilu je iznosio 36 hm3 tijekom 16 sati, uz vršni protok od 900 do 1300 m3/s (svako ispuštanje). Koncept tih plavljenja i njihovi nizvodni učinci proučavani su i analizirani u nekoliko studija (Batalla et al., 2006.; Batalla i Vericat, 2009.; Tena et al., 2013.). Usto, izračunan je i analiziran trošak ispuštanja te se pokazalo da je trošak izazivanja umjetnih poplava jednakovrijedan malom dijelu energije isporučene na tržište i ukupnog godišnjeg prihoda (0,17 % za dva godišnja kontrolirana plavljenja) (Gómez et al., 2014.). Literatura Gómez, C.M., Pérez-Blanco, C.D., i Batalla, R.J. 2014. Tradeoffs in river restoration: Flushing flows vs hydropower generation in the Lower Ebro River, Španjolska. Journal of Hydrology 518: str. 130.–139.

42

Nacionalna okvirna strategija za migratorne ribe u Francuskoj U francuskim rijekama obitava jedanaest vrsta dijadromnih riba selica koje migriraju na duge udaljenosti od mora do slatke vode kako bi dovršile svoj složeni životni ciklus. Mnoge od njih, primjerice jesetra, losos, velika lojka i riječna paklara, zaštićene su na temelju Direktive EU-a o staništima. Međutim, usprkos poduzetim nastojanjima da se te vrste očuvaju, one su i dalje u nepovoljnom položaju u Francuskoj i drugdje u EU-u. Uvidjevši razmjer problema s kojima se suočavaju predmetne vrste u Francuskoj, 2010. Ministarstvo za ekologiju i održivi razvoj donijelo je nacionalnu strategiju za očuvanje vrsta migratornih riba. Zamišljena je kao okvirna strategija u razvoju, u kojoj se iznosi niz općih ciljeva koji se vremenom mogu prilagoditi ovisno o sposobnosti vrsta za oporavak. S obzirom na to da su razne uprave i dionici uključeni u očuvanje, upotrebu i oporavak tih migratornih riba ili se oni na njih mogu odnositi, od samog se početka u razvoj strategije nastojalo uključiti sve relevantne aktere, zbog čega su oni podržali doneseni opći pristup i bili spremni doprinijeti provedbi strategije. Ministarstvo održivog razvoja strategiju je službeno donijelo 2010., a podržale su je sve uključene strane. U nekoliko planova upravljanja riječnim slivom u Francuskoj (tzv. Schémas directeurs d’amenagement et de gestion des eaux, SDAGE) predlažu se brojne mjere za poboljšanje stanja prisutnih migratornih vrsta, kako je definirano u nacionalnoj strategiji. I nacionalni plan za obnovu kontinuiteta rijeke, donesen 2010., ima važnu ulogu u provedbi nacionalne strategije za migratorne vrste. Obuhvaća pet stupova:

izradu nacionalnog popisa 60 000 prepreka s ozbiljnim posljedicama za funkcioniranje vodnog ekosustava,

definiranje prioritetnih područja za interveniranje na razini svakoga od riječnih slivova (u skladu s Plan Grenelle za zelenu i plavu infrastrukturu),

reviziju programa agencija nadležnih za vode radi stavljanja na raspolaganje potrebnih sredstava za radove na obnovi u prioritetnim područjima,

mobilizaciju usluga vodne policije u okviru višegodišnjeg programa nadzora nad preprekama koje najviše ometaju migraciju riba,

ocjenjivanje ekoloških koristi mjera obnove i osiguravanje pomnog praćenja njihovih učinaka.

Referenciel des obstables a L’ecoulement: une cartographe nationale des obstacles sur les cours d’eau: http://www.eaufrance.fr/referentiel-des-obstacles-a-l

43

Obnova povezanosti rijeka u Austriji U austrijskom planu upravljanja riječnim slivom navodi se da je izostanak longitudinalnog i lateralnog kontinuiteta jedan od glavnih pritisaka na domaće rijeke. Utvrđuje se da je dobro ekološko stanje u skladu s Okvirnom direktivom o vodama ostvarivo jedino ako se omoguće migracije vodenih vrsta i pronos nanosa od izvora do ušća rijeke te od rijeke do njezinih močvarnih područja. Nadalje, povezanost rijeka ključna je za oporavak vrsta i staništa zaštićenih na temelju dviju direktiva o prirodi. Stoga je obnova longitudinalnog kontinuuma jedan od primarnih ciljeva plana upravljanja. Prioritetna područja za uklanjanje migracijskih prepreka utvrđena su 2009. i otad je proveden niz projekata riječne obnove. Nekoliko ih je sufinancirano u okviru EU-ova programa LIFE. Tako se osiguralo da se provedenim mjerama obnove poboljšava ne samo povezanost rijeka za potrebe Okvirne direktive o vodama i migratornih riba, nego i opći stupanj očuvanosti brojnih riječnih područja mreže Natura 2000. Ta su nastojanja dosegla novu razinu 2011. pokretanjem važnog projekta LIFE+ u cilju provedbe brojnih mjera na austrijskom dijelu Dunava. Projekt „LIFE+ Network Danube” dosad je najveći projekt te vrste u Austriji, s ukupnim proračunom od 25 milijuna EUR. Projektom upravlja VERBUND, vodeće austrijsko elektroenergetsko poduzeće, uz potporu Saveznog ministarstva okoliša i ribolovnih udruženja. Cilj je dodatno poboljšati dobre rezultate iz prethodnih projekata LIFE na Dunavu, zahvaljujući kojima je 20 km rijeka Melk, Pielach i Ybbs postalo prohodno za ribe selice. U okviru projekta provest će se niz različitih mjera u gornjem toku Dunava radi poboljšanja općeg ekološkog stanja i stanja očuvanosti 17 vrsta riba iz Direktive o staništima. Izgradit će se ekološke stepenaste oaze između četiri velika područja mreže Natura 2000 duž te rijeke, što bi također trebalo poboljšati njihovo opće stanje očuvanosti. Konkretno, u projektu „Network Danube” na pet najvećih protočnih hidroelektrana na austrijskom dijelu Dunava primijenit će se brojne ekološke mjere za obnovu neprekinutih, prirodnih migracijskih putova riba (najmanje 22 km). Usto, iznova će se stvoriti važna šljunčana staništa (šljunčane obale, šljunčani otoci) u akumulacijskim jezerima tih pet hidroelektrana te obnoviti 500 m riječnih rukavaca duž Dunava. Taj će proces uključivati i obranu od poplave. Na regionalnoj razini trenutačno se raspravlja o pojedinačnim projektima, koji će se prije provedbe dostaviti nadležnim tijelima na odobrenje. Jedan od njih, obilazni kanal uz hidroelektranu Ottensheim-Wilhering, dosad je najdulja austrijska riblja staza. Obilazni kanal duljine 14,2 km izgradit će se na rijekama Innbach i Aschach i stajat će oko 8 milijuna EUR. VERBUND-ov je krajnji cilj da Dunav cijelim svojom tokom kroz Austriju (oko 352 km) do 2027. postane prohodan za ribe. http://www.life-netzwerk-donau.at/de/

44

Prioriteti hidromorfološke obnove u Austriji Hidromorfološki pritisci, kao što su zahvaćanje vode, akumulacije i ispuštanja, utječu na velik dio austrijskih vodnih tijela. Oni su glavni razlog što dvije trećine rijeka nije u dobrom ekološkom stanju prema Okvirnoj direktivi o vodama (BMLFUW 2014.). U nacrtu posljednjeg austrijskog plana upravljanja riječnim slivom, objavljenom 2015., kao prioritet je određeno poboljšanje hidromorfologije austrijskih rijeka. Naglašena je potreba za opsežnim programima revitalizacije okoliša radi poboljšanja riječne strukture i pomaganja oporavka ugroženih reofilnih ribljih vrsta. Obnova dinamičnih poplavnih područja i njihovih zona nanosa pomoći će ne samo u poboljšanju ekološkog stanja rijeke na temelju Okvirne direktive o vodama, nego i u poboljšanju stupnja očuvanosti područjâ mreže Natura 2000 te prisutnih vrsta i staništa.

Gornji tok rijeke Mure smatra se prioritetnim područjem pa je na njemu provedeno nekoliko većih projekata obnove, često sufinanciranih iz EU-ova programa LIFE38. Zahvaljujući tim projektima stvorene su nove riječne strukture, a meandri su ponovno povezani s Murom. Djelomično su uklonjeni umjetni nasipi u ukupnoj duljini od 4,7 km. Tako je na više od 90 km rijeke stvoren nesmetan prolaz za ribe. Rad na sedam novih dionica rijeke nastavlja se u okviru drugog projekta iz programa LIFE. Ipak, još treba pronaći način da se usklade, s jedne strane, potrebe na temelju Okvirne direktive o vodama, mreže Natura 2000 i Direktive o poplavama i, s druge strane, zahtjevi za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora cijelim tokom (330 km) rijeke kroz Austriju. U tom su cilju nadležna tijela, uz savjetovanje s dionicima, razvila novi plan koji obuhvaća pomno sastavljen program utvrđivanja prostornih planova sa zonama od ekološkog prioriteta, zonama kompromisa i zonama za koje ne postoje posebna ograničenja ili interes (prvenstveno srednji i donji tok rijeke). Tim se planom, koji je na snazi do 2022., postavljaju temelji za ispunjavanje obveznih energetskih ciljeva, pri čemu se održava/poboljšava ekološko stanje rijeke u skladu s propisima EU-a o okolišu.

38 https://restorerivers.eu/wiki/index.php?title=Case_study%3AAustria_Upper_Mur_-

_River_widening_Lässer_Au_(LIFE%2B_(LIFE%2B_08_NAT_A_614)_„Inner-

Alpine_river_basin_management_–_Upper_River_Mur_-_murerleben_II%22_2010-2015).

Working towards creating synergies between WFD, MSFD, and HBD: selected case studies

Ecosystems LTD /N2K GROUP – October 2015 44

Priority areas for revitalisation – hydromorphological pressures (Source: @ NGP 2015)8

Synergies with Natura 2000

Many of the riverine habitat types and species protected under the Habitats and Birds

Directives require dynamic river conditions for their existence. This is only possible

in rivers with good hydromorphological conditions.

Rheophilic fish species (grayling, Danube salmon, nose carp, and gudgeons), for instance, use river widenings in different life-stages. For instance, the shallow

sections with gravel beds are used as spawning sites while the deeper sections with larger cobbles are used for feeding. All these different structures can be found in

revitalised rivers, compared to channelised sections which can only support feeding.

The ecosystem approach adopted in Austria’ National Water Framework Plan and the

priority given to hydromorphological issues will have for Natura 2000 as well.

restoring dynamic floodplains and their drift zones will not only help to improve the ecological status of the rivers under the WFD but should also enhance the

conservation condition of the Natura 2000 sites, species and habitats present.

LIFE+ Nature Project at the River Upper Mur (2010-2015)

Home to the second largest alluvial forest in Austria, the upper part of the River Mur

is considered to be one of the most ecologically valuable river courses of Austria,

which is why a substantial part (1290 ha) of it has been designated as a Natura 2000

site. It is also one of the last remaining places in Austria where natural reproduction

8AlistofpriorityareascanbefoundintableFG-Maßnahmen-2021andmapsoftheNGP(http://wisa.bmlfuw.gv.at/fachinformation/ngp/ngp-2015/tabellen/OW/ow_tabellen.html;http://wisa.bmlfuw.gv.at/fachinformation/ngp/ngp-2015/gewaesserbewirtschaftungsplan-2015.html)

45

Projekt Kembs: integracija velikog postojećeg hidroenergetskog kompleksa u okoliš u Francuskoj Brana Kembs preusmjerava vodu u Veliki alzaški kanal, na kojem se nalaze četiri hidroelektrane. Stara Rajna, nizvodno od brane, duga je 50 km, a od 19. stoljeća uz nju se grade brojni nasipi. Budući da su kompleksom Kembs obuhvaćene tri zemlje s različitim pogledima na zaštitu okoliša, poduzeće Électricité de France opredijelilo se za integrirani pristup u postizanju ekoloških poboljšanja umjesto stroge ravnoteže učinka i njegova ublažavanja. Rezultati su sljedeći:

znatno povećanje ekološki prihvatljivog protoka: u varijabilnom režimu ispušteni protok svaki se dan mijenja ovisno o prirodnom protoku akumulacijskog jezera. Nova hidroelektrana (8,5 MW, 28 GWh) izgrađena je kako bi se ograničili energetski gubici i osigurala dnevna prilagodba protoka u Staroj Rajni,

snažne geomorfološke fluktuacije u Staroj Rajni, uz priljev šljunka iz nove hidroelektrane i provedbu originalnog koncepta kontrolirane erozije,

mjere za osiguravanje migracije riba (longitudinalne i lateralne) te oporavak močvarnih područja.

Primjeri ekoloških mjera uključuju:

povezivanje Velikog alzaškog kanala i močvarnog područja prirodnog rezervata Petite Camargue Alsacienne. Zaštićeno područje obuhvaća mrežu bara i malih vodnih putova koji su povezani s Velikim alzaškim kanalom i dvije nove riblje staze,

kontroliranu eroziju: U tom inovativnom konceptu iskorištava se prirodna sposobnost erozije za ponovnu opskrbu Stare Rajne agregatima, nakon rastavljanja nasipa. Oporavak nefiksnog šljunčanog korita (u kombinaciji s varijabilnim protokom) omogućit će mriještenje riba i rast nove vegetacije. Na temelju modela u manjem opsegu utvrđena je minimalna razina iskapanja potrebna za pokretanje erozije,

obnovu starog rukavca rijeke Rajne i povezanog okoliša: Veliki projekt obnove počeo je 2013. Uključivao je prenamjenu 100 ha kukuruzišta i ponovnu naturalizaciju 8 km starog riječnog rukavca. To ponovno naturalizirano područje sad je dio zaštićenog područja Petite Camargue Alsacienne, koje je partner projekta.

Tim projektom integracije poboljšala se ekološka kvaliteta hidroenergetskog kompleksa unatoč energetskim gubicima zbog povećanja ekološki prihvatljivog protoka (djelomično obnovljenog izgradnjom nove hidroelektrane). http://alsace.edf.com/wp-content/uploads/2015/06/20150610-Renaturation-Kembs-EDF-PCA.pdf

46

Reaktivacija pronosa nanosa preko niza od 11 hidroelektrana na gornjoj Rajni Ukupno 73 km rijeke Rajne od Bodenskog jezera do Basela akumulacijsko je područje, a uvjeti su prirodniji samo na tri dionice sa slobodnim protokom. Pronos i ravnoteža nanosa prekinuti su i ozbiljno poremećeni ne samo zbog brana i preljeva na glavnoj rijeci, nego i zbog izrazito smanjenog priljeva nanosa koji potječe od glavnih pritoka i erozije obale uslijed opsežnih kamenih nabačaja. Od 1990., tijekom dugog procesa izdavanja novih koncesija za pojedinačne hidroelektrane, o problemu pronosa vučenog nanosa preko preljeva raspravljalo se samo u kontekstu koncesija. Međutim, pronos riječnog nanosa problem je većih razmjera koji se odnosi na cijeli sliv. Budući da je ovdje riječ o seriji hidroelektrana, taj se problem treba riješiti suradnjom. Na inicijativu švicarske nevladine organizacije Rheinaubund iz 2006. jedanaest hidroelektrana, neslužbeno povezanih u udruženje hidroelektrana (VAR, Verband der Aare-Rhein-Kraftwerke), odlučilo je osnovati zajedničku platformu (PGG, Projekt-Gruppe Geschiebe) te, zajedno s nadležnim državnim tijelima (Bundesamt für Energie, BFE, iz Švicarske i Regierungspräsidium Freiburg, RPF, iz Njemačke), pokrenuti i financirati glavni plan za reaktivaciju pronosa nanosa i ekološku revitalizaciju gornjeg toka Rajne. PGG ima samo savjetodavnu funkciju, ali nacionalna i regionalna tijela glavni plan smatraju stručnom studijom. Plan se izrađuje u skladu sa sljedećim postupkom: 1. osnovna skupina stručnjaka iz PGG-a priprema poziv na dostavu ponuda i ugovor te provodi znanstvenu/tehničku reviziju glavnog plana; 2. forum PGG-a, koji se sastoji od predstavnika nekolicine ključnih dionika, revidira postupak osnovne skupine i izrađuje nacrt glavnog plana; 3. plenum PGG-a, u kojem su svi zainteresirani dionici, obavješćuje se o planiranom projektu na prvoj radionici, potom o razvoju situacije putem kratkih izvješća i najzad o konačnoj verziji glavnog plana na završnoj radionici. Svrha glavnog plana sljedeća je:

izvršiti znanstvenu reviziju prirodnog i trenutačnog stanja pronosa nanosa (tj. sa i bez hidroelektrana),

pružiti temeljne znanstvene spoznaje o mehanizmima pronosa nanosa i izradi modela za taj pronos te

opisati sve moguće i tehnički provedive mjere i scenarije za poboljšanje pronosa nanosa i ribljih staništa duž cijele predmetne riječne dionice.

Prva faza (koja se sastojala od organiziranja PGG-a i pripreme glavnog plana) trajala je od 2007. do 2013. U drugoj fazi, pod vodstvom švicarskih i njemačkih tijela, plenum je raspravljao o tome jesu li preporučene pojedinačne ili kombinirane mjere izvedive s političkog aspekta te tražio rješenja za provedbu određenih mjera praćenja. One su bile razvrstane na temelju prioriteta, potencijala obnove, analize troškova i koristi te procjene rizika. Za dodatne informacije posjetiti: www.energiedienst.de

47

EU-ov projekt CH2OICE – Certificiranje za proizvodnju hidroenergije: bolja čista energija Za trajanja projekta, koji se provodio od rujna 2008. do veljače 2011., razvijen je tehnički i ekonomski izvediv postupak certificiranja objekata za proizvodnju hidroenergije u skladu s visokim ekološkim standardima. Postupak je morao biti usklađen sa zahtjevima Okvirne direktive o vodama, primjenjivati se na elektroenergetske proizvode sa „zelenom oznakom” te biti što usklađeniji s postojećim instrumentima EU-a, kao što su znak za okoliš, EMAS, procjena utjecaja na okoliš i djelovanje za održivu energiju. Projekt je obuhvaćao razvoj i testiranje operativne metodologije koja se primjenjuje na proizvode za tržište te skup smjernica kojim se nositelji projekata i donositelji odluka služe tijekom postupaka planiranja i izdavanja odobrenja. Partnerske zemlje bile su Italija, Slovenija, Francuska, Španjolska i Slovačka. Dugoročno se očekuje da će projekt imati pozitivan utjecaj na proizvodnju hidroenergije u Europi jer se njime nove hidroelektrane usmjerava na održivija rješenja te olakšava postupak izdavanja odobrenja. Detaljni rezultati projekta

1 Partneri projekta usuglasili su opći metodološki pristup za certificiranje u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, pri čemu su riješeni svi glavni problemi koji su se pojavili u prošlosti i koje su iznijeli glavni dionici te su donesene „strateške” odluke (npr. treba li primijeniti kvantitativni pristup usmjeren na ciljeve ili pristup koji se temelji na najboljoj praksi).

2 Italija i Slovenija definirale su i testirale nacionalnu operativnu metodu za certificiranje na temelju savjetovanja s nacionalnim stručnjacima i dionicima. Krajem provedbe projekta metoda certificiranje bila je spremna za primjenu na proizvode za tržište.

3 Dogovorene su smjernice o uvođenju i izgradnji novih elektrana za „zelenu hidroenergiju” te upravljanja tim elektranama, a namijenjene su donositeljima odluka i hidroenergetskim poduzećima. One pomažu donositeljima odluka da brzo utvrde koja postrojenja „nemaju utjecaj”, npr. hidroelektrane na umjetnim vodnim tijelima koja „nemaju veliku važnost”, te usmjeravaju njih i projektante hidroelektrana u pogledu toga koje su informacije potrebne za evaluaciju elektrane odnosno za izdavanje odobrenja.

4 Izrađena je analiza za Španjolsku, uključujući plan za razvoj dobrovoljnog certificiranja hidroenergetskih objekata u skladu s visokim ekološkim standardima.

5 Predstavljeni su prijedlozi za integraciju programa označivanja u postojeće postupke te je provedena analiza izvedivosti s naglaskom na Italiju i Francusku (gdje je to bilo moguće, prikupljena su stajališta relevantnih subjekata i naznačeno je koji su od subjekata dali pristanak).

https://ec.europa.eu/energy/intelligent/projects/en/projects/ch2oice

48

Jesetre do 2020.: Strateški program za jesetre u Dunavu Jesetre su važan element prirodne baštine riječnog sliva Dunava i Crnog mora. Izvrsni su pokazatelji dobre kvalitete vode i staništa. Danas su četiri od šest vrsta ozbiljno ugrožene, jedna se smatra ranjivom, a jedna izumrlom. Sve su zaštićene na temelju Direktive EU-a o staništima. U lipnju 2011. u strategiji EU-a za dunavsku regiju kao jedan od ciljeva (cilj PA6) navodi se da će se „do 2020. osigurati održive populacije dunavskih vrsta jesetre i drugih autohtonih ribljih vrsta.” Godinu dana kasnije, u siječnju 2012., osnovana je radna skupina za zaštitu dunavske jesetre radi utvrđivanja načina suradnje za postizanje tog cilja. Okupila je stručnjake za jesetre, predstavnike nevladinih organizacija te predstavnike Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunava, dunavske strategije i nacionalnih vlada. Jedan od prvih poteza radne skupine bio je izrada programa Jesetre do 2020., kao okvira za usklađeno djelovanje. Program Jesetre do 2020. program je koji je podložan promjenama, a njegov uspjeh ovisi o dugoročnoj obvezi i uspješnosti provedbe u predmetnim zemljama jer je potrebna složena suradnja vlada, donositelja odluka, lokalnih zajednica, dionika, znanstvenika i nevladinih organizacija. Kao sredstvo za provedbu mjera predloženih u programu Jesetre do 2020. nameće se Plan upravljanja dunavskim slivom i njemu pridruženi program mjera. U drugom nacrtu Plana upravljanja dunavskim slivom, ažuriranom 2015., utvrđuju se njegove vizije i ciljevi upravljanja „da antropogene barijere i deficiti staništa više ne sprečavaju migraciju i mriještenje riba, tj. da vrste jesetre i druge spomenute migratorne vrste imaju pristup rijeci Dunav i relevantnim pritocima. Vrste jesetre i druge spomenute migratorne vrste zastupljene su u samoodrživim populacijama u dunavskom slivu u skladu sa svojom ranijom rasprostranjenošću.” Slijede neke od utvrđenih mjera koje treba provesti kako bi se postigao navedeni cilj upravljanja: - utvrđivanje broja i lokacije konstrukcija za pomoć migraciji riba te drugih mjera

za postizanje/poboljšanje kontinuiteta rijeke, koje će sve zemlje provesti do 2021., - utvrđivanje lokacije i opsega mjera za poboljšanje riječne morfologije putem obnove,

očuvanja i poboljšanja, koje će sve zemlje provesti do 2021., - izbjegavanje novih prepreka migraciji riba koje bi nastale zbog novih

infrastrukturnih projekata; kod neizbježnih novih prepreka moraju se uzeti u obzir potrebne mjere ublažavanja, kao što su konstrukcije za pomoć migraciji ili druge prikladne mjere već predviđene projektom,

- produbljivanje znanja, npr. istraživanjima staništa, o načinu uzvodne i nizvodne migracije jesetre i drugih spomenutih migratornih vrsta kroz brane na hidroelektranama Đerdap I i II,

- ako rezultati tih istraživanja budu pozitivni, trebalo bi provesti odgovarajuće mjere i studiju izvedivosti za branu Gabčíkovo i gornji tok Dunava.

Prema Planu upravljanja dunavskim slivom do 2021. u riječnom slivu izgradit će se 140 konstrukcija za pomoć migraciji riba (od prvog Plana izgrađeno je već njih 120). Na taj bi se način primjenom najboljih raspoloživih tehnika trebala osigurati migracija svih ribljih vrsta, uključujući jesetre, i svih starosnih skupina. Nakon 2021. planira se provedba još oko 330 mjera za obnovu prekinutog kontinuiteta rijeke (članak 4. stavak 4. Okvirne direktive o vodama). http://www.dstf.eu

49

Riblja staza Gars na rijeci Inn u Njemačkoj VERBUND je 2015. izgradio četiri riblje staze uz hidroelektrane Feldkirchen, Neuötting, Teufelsbruck i Gars na rijeci Inn, uz ukupna ulaganja od 9,7 milijuna EUR. Kako bi se ispunili konkretni zahtjevi za to područje, primijenjene su različite metode gradnje te niz mjera ublažavanja, kao što su dodatna mrijestilišta, staništa za mlade ribe i varijacije nanosa. Riblje staze omogućuju autohtonim vrstama riba, kao što su dunavski losos, lipan, mrena i podust, te drugim vodenim organizmima da zaobiđu hidroelektrane. Koncept riblje staze unaprijed je dogovoren s tijelom nadležnim za očuvanje prirode, odborom grada Rosenheima za upravljanje vodama, lokalnim ribolovnim udruženjem i stručnjacima iz ribarske industrije. Na uzvodnom i nizvodnom toku postavljen je niz umjetnih rukavaca, mrijestilišta, struktura za regulaciju obnovljene rijeke itd. Faze planiranja i provedbe u potpunosti su podržala lokalna tijela i nevladine organizacije. Očekuje se da će znanstveno praćenje riba tijekom idućih deset godina potvrditi pozitivan učinak na populaciju riba u rijeci Inn. Preliminarna promatranja potvrđuju da se dunavski losos ponovno mrijesti na ribljim stazama nalik prirodnima uz hidroelektranu Gars. To je velik uspjeh za tako rijetku i ugroženu vrstu. https://danubis.icpdr.org/system/files/shared/17_FRIK_VERBUND_Hydro%20Power%20GmbH_Ecological%20restoration%20measures%20at%20HP%20in%20AT.pdf

© VERBUND AG, www.verbund.com

Example no. 4: Inn River - Fischpass Gars

©: Büro Schober 2014

Page 31

50

4. DOBRA PRAKSA U PRIMJENI INTEGRIRANOG PLANSKOG

PRISTUPA HIDROENERGIJI

4.1 Koristi integriranog planiranja Zahtjev za osiguravanje proizvodnje i upotrebe energije iz obnovljivih izvora i smanjenje emisija stakleničkih plinova u skladu s ciljevima Direktive EU-a o energiji iz obnovljivih izvora važan je pokretač razvoja i upotrebe hidroenergije i drugih obnovljivih izvora energije. Države članice moraju u isto vrijeme ispuniti ciljeve Okvirne direktive o vodama i direktiva EU-a o prirodi kojima se ne samo nastoji osigurati da ne dođe do daljnjeg pogoršanja stanja europskih vodnih tijela nego i da se postigne dobro stanje (ili potencijal) te da se za zaštićene vrste i staništa u EU-u ostvari povoljno stanje očuvanosti u cijelom EU-u. Te se zahtjevne zadaće na najbolji način može ostvariti strateškim i integriranim pristupom planiranju koji se provodi nacionalnim akcijskim planovima za energiju iz obnovljivih izvora, planovima upravljanja riječnim slivovima i ciljevima očuvanosti područja mreže Natura 200039. Strateški pristup planiranju:

izvrsna je prilika za integraciju ciljeva politika u područjima voda, prirode i energetike, kao i ciljeva drugih ključnih područja politike;

omogućuje povezivanje strateškog planiranja za vodni okoliš i očuvanje prirode s nacionalnim energetskim planiranjem za električnu energiju iz obnovljivih izvora;

omogućuje uključivanje svih zainteresiranih strana, čime se može smanjiti mogućnost budućih konflikta i osigurati projekte;

služi se postupkom planiranja radi lakšeg utvrđivanja prioriteta (npr. s obzirom na uravnoteženje prioriteta u područjima upravljanja energijom, prirodom i vodama);

pomaže pojednostavniti postupak izdavanja odobrenja za predložene nove hidroenergetske razvojne projekte i poboljšati transparentnost i predvidljivost za nositelje hidroenergetskih razvojnih projekata;

omogućuje da se najbolje opcije za okoliš i prevladavajući javni interes projekta procijene na odgovarajući način;

nositeljima razvojnih projekata unaprijed pruža informacije o tome za koju se geografsku lokaciju može očekivati izdavanje odobrenja jer se njime utvrđuju najpogodnija i manje pogodna područja;

služi se politikama i kriterijima uspostavljenima kako bi se pomoglo pri upravljanju rizicima kumulativnih učinaka hidroelektrana;

planiranjem upravljanja riječnim slivovima pruža priliku za integraciju strateškog pristupa planiranju hidroenergetskih razvojnih projekata s ciljevima u području vodnog okoliša, uzimajući u obzir i ciljeve očuvanja uključenih područja mreže Natura 2000.

U ovom se poglavlju razmatraju različiti načini na koje se integrirani pristup planiranju može primijeniti kako bi se uzelo u obzir moguće negativne učinke na staništa i vrste tijekom ranih faza postupka planiranja. U poglavlju 5. razmatraju se zahtjevi iz direktiva o

39 Zaključci druge radionice o zajedničkoj provedbenoj strategiji za Okvirnu direktivu EU-a o vodama i

hidroenergiji održane u Bruxellesu 2011., https://circabc.europa.eu/sd/a/23d94d2d-6b9c-4f17-9e15-

14045cd541f3/Issue.pdf.

51

prirodi za pravnu ocjenu predloženog plana ili projekta koju je općenito potrebno napraviti puno kasnije, a i tada samo kao odgovor na „značajan (negativan) učinak”. Međutim, ako strateški plan za razvoj hidroenergije sadržava bilo kakav suštinski prostorni element kao što je utvrđivanje potencijalnih područja za razvojne projekte, i sam bi projekt trebao podlijegati ocjeni kao „plan” iz članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. Time se pruža prilika, u skladu s člankom 6. stavkom 3., za ublažavanje potencijalnih učinaka hidroenergetskih razvojnih projekata na mrežu Natura 2000 usmjeravanjem razvojne projekte dalje od područja u kojima će vjerojatno doći do konflikta između interesa razvojnih projekata i zaštite područja mreže Natura 2000. U Planu zaštite europskih vodnih resursa EU-a, donesenom 2012., također se naglašava važnost strateškog integriranog planiranja: „...u kontekstu članka 4. stavka 7., ... hidroenergija zahtijeva posebnu pozornost … preuređivanju i proširivanju postojećih postrojenja trebalo bi dati prednost u odnosu na nove razvojne projekte što bi se trebalo temeljiti na strateškoj ocjeni na razini riječnog sliva, odabirom optimalne lokacije u pogledu proizvodnje energije i manjeg utjecaja na okoliš.” Jasno je da su za takav integrirani postupak planiranja potrebna veća početna ulaganja predmetnih javnih tijela. Međutim, svi podaci ukazuju na to da se, dugoročno gledajući, integriranim planiranjem mogu ostvariti znatne koristi za sve uključene strane – bilo za energetski sektor, ciljeve Okvirne direktive o vodama, ciljeve mreže Natura 2000 ili druge interese. Te koristi često daleko premašuju potrebna dodatna početna ulaganja. I tijela i/ili nositelji razvojnih projekata trebali bi, po potrebi, provoditi strateško integrirano planiranje na nekoliko različitih razina te u različitim fazama postupka planiranja. Ono bi se trebalo posebice primjenjivati pri:

odabiru vrste obnovljivog izvora energije kojim se nastoje ostvariti ciljevi Direktive o energiji iz obnovljivih izvora uz istodobno pružanje najbolje opcije za okoliš. Ta potraga za alternativnim rješenjima potrebna je i u okviru postupka za izuzeća iz članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama te u okviru postupka ocjene prihvatljivosti iz članka 6. Direktive o staništima. Međutim, ona je jednako važna tijekom faze strateškog planiranja ili pri izradi nacionalnih/regionalnih planova u području energije iz obnovljivih izvora;

utvrđivanju najpogodnijih lokacija za proizvodnju hidroenergije koje su potencijalno prikladne kako iz energetske perspektive, tako i iz perspektive okoliša. U isto vrijeme, strateško integrirano planiranje pomaže pri utvrđivanju područja u kojima postoji visok rizik od značajnih utjecaja i u kojima je, kao posljedica toga, mala mogućnost dobivanja dozvole na temelju postupka za izuzeća iz članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama ili postupka ocjene prihvatljivosti iz članka 6. Direktive o staništima. Razvojem takvih ocjena rizika ili karata osjetljivih područja u pogledu biološke raznolikosti u ranoj fazi postupka planiranja može se pomoći da se u kasnijoj fazi razvoja, kada su financijska sredstva namjenski dodijeljena i postoji manje manevarskog prostora, izbjegnu potencijalni konflikti na konkretnoj lokaciji ili da se smanji njihov broj. Time se i nositeljima razvojnih projekata omogućuje transparentnije i stabilnije regulatorno okruženje kojim im se pruža veća sigurnost u pogledu vjerojatnosti dobivanja građevinske dozvole;

52

Izjava direktora tijela EU-a za gospodarenje vodama o razvoju hidroenergije na temelju Okvirne direktive o vodama, 2010. Direktori tijela EU-a za gospodarenje vodama potvrdili su 2010. izjavu o „razvoju hidroenergije na temelju Okvirne direktive o vodama”40 u kojoj su sažeti ključna načela i preporuke dogovoreni tijekom postupka Zajedničke provedbene strategije. Ta se izjava prvenstveno temeljila na elementima strateškog dokumenta o zajedničkoj provedbenoj strategiji za Okvirnu direktivu o vodama i hidromorfološkim pritiscima41, smjernicama Zajedničke provedbene strategije br. 20 o izuzećima od ciljeva povezanih s okolišem42 te zaključcima prve radionice o zajedničkoj provedbenoj strategiji za Okvirnu direktivu o vodama i hidroenergiji43.

Trebalo bi razviti mehanizme planiranja unaprijed kako bi se odredila nepoželjna područja za nove hidroenergetske projekte. To bi se određivanje trebalo temeljiti na dijalogu između različitih nadležnih tijela, dionika i nevladinih organizacija.

Kako bi se potreba za novim lokacijama smanjila na najmanju moguću mjeru, razvoj hidroenergetskih kapaciteta moglo bi se poduprijeti modernizacijom i poboljšanjem postojeće infrastrukture.

Razvoj hidroenergije trebalo bi popratiti poboljšanjem ekologije voda, jasnim ekološkim standardima za nove objekte ili moderniziranim postojećim objektima te poboljšanim uvjetima rada. Sve bi nove hidroelektrane, na primjer, trebale imati riblje staze te bi trebalo poštovati minimalni ekološki prihvatljiv protok.

Analiza troškova i koristi projekta potrebna je kako bi se omogućila prosudba o tome imaju li koristi od novih promjena prevagu u odnosu na koristi za okoliš i društvo kojima se sprečava pogoršanje stanja ili se obnavlja dobro stanje vodnog tijela. To ne znači da će za donošenje prosudbe sve troškove i koristi biti potrebno izraziti u novčanoj vrijednosti ili ih čak kvantificirati.

Veličina projekta nije relevantan kriterij za primjenu članka 4. stavka 7. Relevantan pristup sastoji se od ocjene o tome hoće li predmetni projekt dovesti do pogoršanja statusa vodnog tijela. Prema tome, projekti bilo koje veličine mogu biti obuhvaćeni člankom 4. stavkom 7.

izboru između obnavljanja postojećih hidroenergetskih programa i razvoja novih hidroenergetskih objekata. Kako je prethodno navedeno, treba razmotriti mnogo čimbenika, kao što su stanje vodnog tijela iz Okvirne direktive o vodama i direktiva o staništima i pticama te ciljeve u pogledu postizanja dobrog stanja okoliša ili povoljnog stanja očuvanosti. Ocjenama rijeka te ciljevima očuvanja mreže Natura 2000 također se pomaže u otkrivanju razmjera do kojeg rijeka može apsorbirati

40 Neformalni sastanak direktora tijela Europske unije, zemalja kandidatkinja i zemalja EFTA-e za

gospodarenje vodama i morima, Segovia, 27.–28. svibnja 2010.,

https://circabc.europa.eu/w/browse/6414c39b-3d08-433a-8e00-0d20bcb249ad. 41 Zajednička provedbena strategija za Okvirnu direktivu o vodama iz 2006.: Okvirna direktiva o vodama i

hidromorfološki pritisci – strateški dokument, prosinac 2006., https://circabc.europa.eu/sd/a/3dac5b10-1a16-

4a31-a178-2f5401f30c50/.pdf. 42 Zajednička provedbena strategija za Okvirnu direktivu o vodama 2009.: Smjernice br. 20 o izuzećima od

ciljeva povezanih s okolišem. Tehničko izvješće – 2009-027, https://circabc.europa.eu/sd/a/2a3ec00a-d0e6-

405f-bf66-60e212555db1/Guidance_document.pdf. 43 Ključni zaključci, radionica o zajedničkoj provedbenoj strategiji za Okvirnu direktivu o vodama i

hidroenergiji, Berlin, 4.–5. lipnja 2007., https://circabc.europa.eu/w/browse/062ef598-2126-4e76-a481-

cfa68a28435c.

53

dodatne razvojne projekte bez bilo kakvog pogoršanja vodnog tijela ili negativnih učinaka na cjelovitost jednoga od područja mreže Natura 2000 ili više njih;

odabiru najprikladnije izvedbe projekta kojom se potencijalni učinci uzimaju u obzir već od samog početka te u kojoj se u idejno rješenje ugrađuje niz mjera za ublažavanje kojima se uklanja, ili barem smanjuje, konačni utjecaj projekta na vodeni okoliš te posebno na mrežu Natura 2000. Tradicionalni pristup izradi plana ili projekta, bez obzira radi li se o hidroenergiji ili o nekoj drugoj namjeni, sastoji se od toga da se plan ili projekt najprije osmisli s obzirom na njegovu svrhu, a potom se u kasnijoj fazi razmatraju ostala pitanja povezana s okolišem ili nekom drugom upotrebom. Međutim, to često dovodi do potencijalnih konflikata koji se uzimaju u obzir u relativno kasnoj fazi postupka planiranja, u trenutku kada je manevarski prostor sužen. U praksi to znači i da je, prije podnošenja projekta na ocjenu prihvatljivosti, interakcija između nositelja projekta ili plana i stručnjaka iz sektora okoliša bila minimalna.

Ako je idejno rješenje već toliko odmaklo, procjena utjecaja na okoliš često se pretvori u nastojanje da se smanji šteta. To znači da čak i ako se sva pravila kojima se uređuju takve procjene, uključujući one iz Direktive o staništima, strogo primjenjuju, nema jamstva za uspjeh. Takav tradicionalni pristup izradi plana ili projekta može dovesti i do dugotrajnih rasprava s tijelima zaduženima za planiranje, drugim interesnim skupinama i nevladinim organizacijama tijekom faze javnog savjetovanja, što zatim može prouzročiti znatne zastoje u postupku planiranja i izazvati dodatne troškove.

Prepoznavajući te poteškoće, sve više autora infrastrukturnih projekata započelo je s primjenom integriranog pristupa planiranju i izvedbi projekta. Integriranim se pristupom od samog početka u obzir uzimaju infrastrukturne i ekološke potrebe područja te ih se, zajedno s drugim upotrebama zemljišta rijeke, ugrađuje u početnu izvedbu projekta. Time se također promiče interaktivniji i transparentniji postupak planiranja te se potiče aktivna pomoć i doprinos ekologa i drugih dionika od početka.

Protokol za procjenu hidroenergetske održivosti Projektom Hydro4LIFE, kojim upravlja Međunarodno udruženje za hidroenergiju, nastoji se pomoći u provedbi protokola za procjenu hidroenergetske održivosti u EU-u. U protokolu se predlaže metodologija

za mjerenje uspješnosti hidroenergetskog projekta s obzirom na 20 tema iz područja okoliša, društva, tehnike i gospodarstva. U njemu je predstavljen zajednički jezik kojim se vladama, civilnom društvu, financijskim institucijama i hidroenergetskom sektoru omogućuje da se razgovara o pitanjima održivosti te da ih se ocijeni. Protokol je rezultat intenzivnog rada Foruma za procjenu hidroenergetske održivosti,

globalnog tijela od više dionika, s predstavnicima socijalnih i ekoloških nevladinih organizacija, vlada, banaka i hidroenergetskog sektora. Ocjenama su obuhvaćene sve faze projekta: rana faza, priprema, provedba i rad. Svakom se projektu daju ocjene od 1 do 5 (5 je dokazano najbolja praksa) za svaku od 20 tema. Jedna od tema odnosi se na biološku raznolikost i invazivne vrste. Tijekom faze pripreme projekta posebna se pozornost

obraća na

vrijednosti ekosustava,

staništa,

posebna pitanja kao što su ugrožene vrste i riblja staza u slivu, području akumulacijskog jezera i nizvodnom području te

potencijalne učinke koje uzrokuju invazivne vrste povezane s planiranim projektom. http://www.hydrosustainability.org/Protocol/The-Protocol-Documents.aspx

54

Razvoj održive hidroenergije u slivu Dunava: vodeća načela koja je izradila Međunarodna komisija za zaštitu Dunava Ministri podunavskih zemalja zatražili su 2010. da se izrade vodeća načela o integraciji aspekata upotrebe hidroenergije povezanih s okolišem kako bi se osigurao uravnotežen i cjelovit razvoj te kako bi se od samog početka počeli rješavati potencijalni sukobi interesa. Vodeća načela izrađena su kao dio širokog participativnog procesa u kojem su sudjelovali predstavnici uprava u područjima energije i okoliša, hidroenergetski sektor, nevladine organizacije te znanstvena zajednica. Međunarodna komisija za zaštitu Dunava donijela ih je 2013. i one sadržavaju sljedeće ključne preporuke: Opća načela za razvoj održive hidroenergije 1) Pri razvoju hidroenergije potrebno je poštovati načela održivosti, na uravnotežen način

uzimajući u obzir čimbenike povezane s okolišem, društvene čimbenike i gospodarske čimbenike.

2) Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora kao što je hidroenergija trebala bi biti dio sveobuhvatnog pristupa energetskim politikama (nacionalni energetski plan, uključujući akcijske planove za energiju iz obnovljivih izvora). Neiskorišteni potencijal energije iz obnovljivih izvora, uštede energije i povećanje energetske učinkovitosti važne su točke koje bi trebalo razmotriti u okviru tog pristupa.

3) Kako bi se osigurao održiv razvoj hidroenergije te uskladili različiti javni interesi, nacionalne/regionalne hidroenergetske strategije trebalo bi izraditi na temelju tih vodećih načela na razini sliva. Tim bi se strategijama trebala uzeti u obzir višenamjenska upotreba hidroenergetske infrastrukture (sprečavanje poplava, opskrba vodom itd.) i učinci na okoliš (uključujući kumulativne).

4) Procjenu važnosti javnih interesa na nacionalnoj/regionalnoj razini potrebno je napraviti na transparentan, strukturiran i ponovljiv način koji se temelji na kriterijima i relevantnim informacijama, uključujući sudjelovanje javnosti u ranoj fazi postupka odlučivanja.

5) Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora općenito se ne smatra prevladavajućim javnim interesom. Hidroenergetski projekt nije automatski od prevladavajućeg javnog interesa samo zato što se njime stvara energija iz obnovljivih izvora. Svaki je slučaj potrebno zasebno ocijeniti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

6) Uključivanje građana i skupina građana, zainteresiranih strana i nevladinih organizacija na čije interese hidroenergetski projekt utječe ključno je za postupke planiranja i razvoj zajedničkog razumijevanja i prihvaćanja praktične provedbe novih hidroenergetskih projekata.

7) Pri razvoju hidroenergije potrebno je uzeti u obzir učinke klimatskih promjena na vodne ekosustave i vodne resurse (otpornost riječnih staništa, količina protoka i sezonske promjene protoka).

Tehnička nadogradnja postojećih hidroelektrana i ekološka obnova 8) Trebalo bi promicati tehničku nadogradnju postojećih hidroelektrana kako bi se

povećala proizvodnja energije u njima. Te su vrste poboljšanja ekološki najprihvatljiviji način za postizanje ciljeva povezanih s okolišem (npr. iz Okvirne direktive o vodama).

9) Tehničku nadogradnju postojećih hidroelektrana trebalo bi povezati s ekološkim kriterijima za zaštitu i poboljšanje stanja voda. U nacionalnim strategijama i instrumentima u području energetike trebalo bi se koristiti poticajima ili znakovima za okoliš kako bi se tehnička nadogradnja potaknula i financijski podržala.

10) Kombinacija tehničke nadogradnje i ekološke obnove postojećih hidroenergetskih postrojenja pogodno je rješenje i za proizvodnju energije i za poboljšanje uvjeta povezanih s okolišem.

55

Strateški pristup planiranju za nove hidroenergetske razvojne projekte 11) Za razvoj novih hidroenergetskih postaja preporučuje se strateški pristup planiranju

(povezan s akcijskim planom za energiju iz obnovljivih izvora i planom upravljanja riječnim slivovima). Taj bi se pristup trebao temeljiti na dvorazinskoj procjeni (uključujući popise s preporučenim kriterijima), nacionalnoj/regionalnoj procjeni kojoj slijedi procjena specifična za projekt. Taj je pristup u skladu s načelima prevencije i predostrožnosti te s načelom „onečišćivač plaća”.

12) U prvom se koraku utvrđuju dionice rijeka na kojima su hidroenergetski razvojni projekti zabranjeni nacionalnim ili regionalnim zakonodavstvom/sporazumima (zone zabrane). U drugom se koraku procjenjuju sve ostale dionice primjenom matrice za procjenu i klasifikacijskog sustava (slike 14. i 15.).

13) Nacionalna/regionalna procjena instrument je kojim se upravama pomaže da nove hidroenergetske postaje usmjere u područja u kojima se očekuju najmanji učinci na okoliš. To se može postići integriranjem proizvodnje hidroenergije i potreba ekosustava te podupiranjem donošenja odluka jasnim i transparentnim kriterijima, uključujući aspekte upravljanja energijom kao i okoliš i krajolik. Prema potrebi, u obzir je potrebno uzeti aspekte koji se odnose na čitav sliv Dunava ili prekogranične aspekte.

14) Od nacionalne/regionalne procjene koristi imaju i okoliš i vodni sektor, ali i hidroenergetski sektor, jer se tako povećava predvidljivost postupka odlučivanja te se ostvaruje transparentnost s obzirom na lokacije za koje je izdavanje licencija za nove projekte vjerojatno.

15) Dok je procjena na nacionalnoj/regionalnoj razini više opće naravi, procjena specifična za projekt kojom se klasificira prikladnost dionica rijeka za potencijalno iskorištavanje hidroenergije pruža detaljniju i dublju procjenu koristi i učinaka konkretnog projekta. To olakšava procjenjivanje prikladnosti projekta u odnosu na konkretnu lokaciju. Procjena specifična za projekt izvršava se kao odgovor na zahtjev za izdavanje licencije za novu hidroelektranu te stoga ovisi o konkretnoj izvedbi projekta.

16) Trenutačna i nova kretanja politike, posebice provedba zakonodavstva EU-a i strategije EU-a za Podunavlje, u njoj bi se trebala na odgovarajući način odražavati.

17) Kako bi se pružila podrška hidroelektranama na najodrživiji način, u poticajnim programima za nove hidroenergetske projekte trebali bi se uzeti u obzir rezultati pristupa strateškog planiranja i odgovarajuće mjere ublažavanja.

Ublažavanje negativnih učinaka hidroenergije 18) Potrebno je odrediti mjere ublažavanja kako bi se negativni učinci hidroenergetskih

postrojenja na vodne ekosustave sveli na najmanju moguću mjeru. Ako je to predviđeno nacionalnim zakonodavstvom, moglo bi se kompenzirati gubitke proizvodnje hidroenergije uslijed provedbe mjera ublažavanja.

19) Osiguravanje migracije riba i ekološki prihvatljivog protoka prioritetne su mjere za održavanje i poboljšanje ekološkog stanja voda.

20) Druge mjere ublažavanja kao što su poboljšanje upravljanja nanosima, smanjenje na najmanju moguću mjeru negativnih učinaka umjetnih fluktuacija u razini vode (nagla promjena protoka), održavanje uvjeta u podzemnim vodama te obnavljanje tipičnih staništa i obalnih pojaseva važni su za riječni okoliš i močvarna područja koji izravno ovise o vodnim ekosustavima. Te bi mjere stoga trebalo razmatrati pri izvedbi projekta, uzimajući u obzir troškovnu učinkovitost i sigurnost opskrbe električnom energijom.

https://www.icpdr.org/main/activities-projects/hydropower

56

4.2. Integrirani nacionalni ili regionalni hidroenergetski planovi

Prostorni planovi doneseni na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, ovisno o zakonima koji su na snazi u svakoj zemlji, omogućuju da se različite zahtjeve u pogledu zemljišta preispita na širokom geografskom području. Time se omogućuje izrada integrirane strategije održivog razvoja koja služi za traženje sinergija te kojom se konflikti, gdje god je to moguće, smanjuju na najmanju moguću mjeru. Prostornim se planovima pruža i uravnoteženiji okvir za razvoj jer se njima u ranoj fazi postupka planiranja omogućuje uzimanje u obzir širih društvenih problema i problema povezanih s okolišem. To obično dovodi do predvidljivijeg i stabilnijeg okvira za planiranje za sve zainteresirane, što bi trebalo pomoći u smanjenju rizika od poteškoća i kašnjenja u kasnijim fazama, primjerice na razini pojedinačnih projekata. Njima se također potiče različite gospodarske sektore, interesne skupine i javnost na uključivanje putem javnog savjetovanja te na taj način osigurava povećanje transparentnosti u postupku donošenja odluka. Prostorno planiranje i sektorsko planiranje stoga su važan alat za industriju. U slučaju proizvodnje hidroelektrične energije, niz je zemalja razvio posebne hidroenergetske planove na nacionalnoj ili regionalnoj razini kako bi se odlučilo o budućim kretanjima u službi potražnje i mogućnostima. Uz to se od svih država članica zahtijeva da izrade nacionalne planove za energiju iz obnovljivih izvora u skladu s Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora kako bi se odlučilo o najprikladnijoj kombinaciji mjera za energiju iz obnovljivih izvora za određenu zemlju ili regiju u pogledu ispunjavanja ciljeva za upotrebu energije iz obnovljivih izvora. Objema se vrstama planova ne samo omogućuje analiza predviđenih potreba za različitim vrstama energije iz obnovljivih izvora, uključujući proizvodnju hidroenergije nego se pruža i mogućnost uzimanja širih socioekonomskih razmatranja u obzir (planovi upravljanja riječnim slivovima ili mreža Natura 2000) u ranoj i strateški važnoj fazi postupka planiranja. Ocjena prihvatljivosti planova Člankom 6. Direktive o staništima zahtijevaju se i ocjene prihvatljivosti za planove i programe (npr. nacionalni ili regionalni hidroenergetski planovi ili akcijski planovi za energiju iz obnovljivih izvora). To je potvrdio Sud Europske unije44. Ocjena prihvatljivosti prostornog plana ili programa provest će se, naravno, više na strateškoj razini, ali je postupak uglavnom isti kao za projekte. Stoga bi se u ocjeni prihvatljivosti trebao uzeti u obzir učinak plana ili programa na cjelovitost područja mreže Natura 2000, samostalno i u kombinaciji s drugim planovima ili projektima. Uloženi rad na ocjeni trebao bi biti razmjeran geografskom opsegu plana te naravi i razmjeru bilo kakvih potencijalnih učinaka. Mora se prikupiti dovoljno informacija o predloženom planu kako bi se omogućilo pravilno izvršavanje ocjene prihvatljivosti. Temeljni cilj uvijek je izbjegavanje ili uklanjanje svih predvidljivih negativnih učinaka na cjelovitost područja mreže Natura 2000 ili uklanjanje svih opravdanih razloga za zabrinutost da bi se takav negativan učinak mogao pojaviti. Ključna se korist od provođenja ocjena prihvatljivosti za određeni plan sastoji od mogućeg izbjegavanja bilo kakvih kasnijih konflikata s područjima mreže Natura 2000 pri ocjeni individualnih projekata, primjerice, usmjeravanjem aktivnosti dalje od područja mreže Natura 2000. Na taj se način od uključenih strana zahtijeva i razmatranje manje štetnih rješenja u vrlo ranoj fazi postupka planiranja kako bi se ispunili ciljevi plana te ih se potiče na razvoj cjelovitijeg i sveobuhvatnijeg pristupa razvoju hidroenergije.

44 Presuda Suda Europske unije u predmetu C-6/04, Komisija protiv Ujedinjene Kraljevine,

20. listopada 2005.

57

4.3. Karte osjetljivosti divljih vrsta i određivanje zona Planovi upotrebe zemljišta ili sektorski planovi obično obuhvaćaju široko geografsko područje. Ta dimenzija, u kombinaciji s prostornom naravi planova, omogućuje donošenje strateških odluka o kapacitetu i lokaciji hidroenergetskih razvojnih projekata na širokom području, uzimajući istodobno u obzir multifunkcionalnu ulogu rijeka i mogući utjecaj odluka na okoliš. U tom je kontekstu jedan od učinkovitih načina izbjegavanja konflikata s područjima mreže Natura 2000, ili njihova svođenja na najmanju moguću mjeru, utvrđivanje lokacija uz rijeku koje se smatraju prikladnima ili neprikladnima za hidroenergiju. To se onda može preklopiti preko karte koja prikazuje interese očuvanja prirode na rijeci kako bi se utvrdila potencijalna područja konflikta, primjerice zaštićena područja kao što su područja mreže Natura 2000 ili migracijski putovi za zaštićene vrste u EU-u. Karte osjetljivosti divljih vrsta služe kao pomoć pri lociranju hidroenergetskih razvojnih projekata u područjima koja su udaljena od područja kao što su ona iz mreže Natura 2000 u kojima postoji velik rizik od značajnih utjecaja i u kojima će različiti postupci izdavanja okolišnih dozvola, bilo iz Okvirne direktive o vodama, Direktive o staništima ili Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, biti nužno stroži, s velikom vjerojatnošću odbijanja zahtjeva. Karte osjetljivosti mogu se izraditi i za odabrane kategorije vrsta (npr. vrste riba od europske važnosti) ili određene stanišne tipove ili zaštićena područja za unaprijed određeno područje. Međutim, važno je da se karte temelje na najboljim raspoloživim podacima i informacijama te da kriteriji odabira budu transparentni i jasni za sve uključene strane (i eventualno podložni javnom savjetovanju). Kako bi se omogućila pouzdana karakterizacija područja, i rezolucija tih karata trebala bi biti dovoljno visoka. Druga važna prednost karata osjetljivosti divljih vrsta jest da one pomažu u izbjegavanju bilo kakvih potencijalnih konflikata s člankom 5. Direktive o pticama te člancima 12. i 13. Direktive o staništima. Kako je objašnjeno u poglavlju 1., tim se odredbama nastoji osigurati zaštita vrsta od europskog značaja na njihovu cijelom prirodnom arealu u EU-u, bez obzira na to nalaze li se unutar područja mreže Natura 2000 ili ne. Nositelji hidroenergetskih razvojnih projekata ili njihovi autori moraju stoga osigurati da djeluju u skladu s tim strogim pravilima o zaštiti vrsta. Međutim, karte osjetljivosti koje se temelje na postojećim raspodjelama vrsta mogu dovesti u zabludu jer postojeće raspodjele mogu same po sebi nastati kao rezultat postojećih učinaka koje treba rješavati. Pri svakoj upotrebi takvih karata u obzir treba uzeti planove za obnovu raspodjela vrsta. Nakon što se izrade hidroenergetske karte i karte osjetljivosti divljih vrsta, može ih se preklopiti jedne preko drugih te se različite dionice rijeke mogu raspodijeliti u jednu ili više sljedećih širokih kategorija:

povoljna područja – ona područja koja pokazuju dobar hidroenergetski potencijal (i u pogledu nadogradnje postojećih objekata) te u kojima je rizik od konflikta s interesima očuvanja prirode nizak — npr. u znatno izmijenjenim vodnim tijelima od niskog ekološkog interesa i/ili u kojima se ne nalaze područja mreže Natura 2000 ili migratorne vrste zaštićene u EU-u;

manje povoljna područja – u kojima uz rijeku postoji određeni rizik od konflikta s jednim ili više područja mreže Natura 2000 ili vrstama zaštićenima u EU-u;

nepovoljna područja – u kojima uz rijeku postoji visok rizik od konflikta s jednim ili više područja mreže Natura 2000 ili vrstama zaštićenima u EU-u. Ta je područja najbolje izbjegavati jer će biti vrlo teško ili nemoguće zadovoljiti sve uvjete postupka ocjene iz

58

članka 6. Direktive o staništima i postupka izuzeća iz članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama.

Potrebno je obratiti pažnju na to da karte osjetljivosti mogu pružiti samo širok pregled područja potencijalno visokog rizika (u kojima je najbolje u potpunosti izbjegavati nove razvojne projekte), srednjeg rizika (u kojima bi bilo moguće provesti mjere ublažavanja) i niskog rizika (u kojima se očekuje ograničen ili malen utjecaj). Njima se kao takvima ne mogu nadomjestiti procjena utjecaja na okoliš ili ocjena prihvatljivosti na razini projekta. Njih će za pojedine hidroenergetske razvojne projekte možda svakako trebati izvršiti. Sveobuhvatnim istraživanjima vrsta u okviru procjene utjecaja na okoliš ili ocjene prihvatljivosti za svako će se područje omogućiti preciznije utvrđivanje vjerojatnih specifičnih vrijednosti iz prirode i rizika od utjecaja. U tom se kontekstu kartama na strateškoj razini već sada može pomoći u određivanju razine ocjene/procjene koja bi bila potrebna za detaljnije i rigidnije polazne studije na razini pojedinog projekta.

PREGLEDNIK MREŽE NATURA 2000: koristan alat za nositelje projekata

http://natura2000.eea.europa.eu/

Preglednik mreže Natura 2000 je internetski geografski informacijski sustav koji nositeljima projekata omogućuje da lociraju i istraže svako područje mreže EU-a Natura 2000. Područja se mogu pregledati u vrlo sitnom mjerilu (1:500) pa se granice područja i ključne značajke krajolika prikazuju u vrlo visokoj rezoluciji. Za svako područje može se preuzeti standardni obrazac za podatke u kojem su navedene vrste i stanišni tipovi zbog kojih je određeno, procijenjena brojnost populacije ili površina te stupanj očuvanosti u području te važnost tog područja za predmetnu vrstu ili stanišni tip. Dostupne su i druge funkcije pretraživanja i prikazivanja za preklapanje podataka iz različitih izvora preko područja mreže Natura 2000.

59

Preporuke Međunarodne komisije za zaštitu Dunava za nacionalnu/regionalnu ocjenu/procjenu i kriterije Vodećim načelima Međunarodne komisije za zaštitu Dunava preporučuje se postupak u dva koraka za strateško zonsko planiranje proizvodnje hidroenergije na nacionalnoj ili regionalnoj razini. U prvom bi se koraku trebale utvrditi dionice rijeka na kojima su hidroenergetski razvojni projekti zabranjeni relevantnim nacionalnim ili regionalnim zakonodavstvom/sporazumima (zone zabrane). U drugom bi se koraku trebale procijeniti sve ostale dionice primjenom unaprijed utvrđenoga klasifikacijskog sustava koji se temelji na dogovorenim kriterijima. Važno je da ocjena/procjena na nacionalnoj/regionalnoj razini bude tehnički izvediva te da se temelji na svim podacima do kojih se na toj razini može doći. Nastala matrica predstavlja alat za potporu odlukama kako bi se omogućilo uravnoteženo postizanje energetskih ciljeva i ciljeva u pogledu okoliša. Taj postupak procjenjivanja trebalo bi izvršiti nadležno tijelo na nacionalnoj/regionalnoj razini u svakoj podunavskoj zemlji kao dio postupka sudjelovanja javnosti. Rezultate bi trebalo ugraditi i u planove upravljanja riječnim slivovima i akcijske planove za energiju iz obnovljivih izvora. Alat za kartiranje ekološkoga glavnog plana za austrijske rijeke – WWF Za organizaciju WWF Austria važno je da budući hidroenergetski razvojni projekti slijede strateški pristup kako bi se preostale značajne, osjetljive i nedirnute dionice rijeka moglo zaštititi. Kako bi to podržao, WWF je pripremio ekološki glavni plan kako bi se osigurao tehnički razuman temelj odluke za procjenu potrebe zaštite austrijskih voda (WWF Ökomasterplan, 2009.). Studija je objavljena 2009. te je u njoj po prvi put ocijenjena ekološka važnost 53 najveće rijeke u Austriji sa slivnim područjem većim od 500 kvadratnih kilometara. U njoj su predstavljeni i službeni podaci o analizi trenutačnog stanja ministarstva koje je nadležno za provedbu Okvirne direktive EU-a o vodama te koje pruža informacije povezane s očuvanošću, kao što su one o područjima mreže Natura 2000 ili drugim zaštićenim područjima. Svaka od vodenih dionica kategorizirana je i određen joj je stupanj prioriteta po redoslijedu važnosti na temelju različitih kriterija za odabir (na primjer, ekološko stanje, stanje u zaštićenim područjima, hidromorfologija, duljina neprekinutog puta slobodnog protoka). Stoga je svaka dionica rijeke rangirana na temelju sljedećih razreda osjetljivosti:

razred osjetljivosti 1: vrlo visok stupanj zaštite na temelju ekološkog stanja

razred osjetljivosti 2: vrlo visok stupanj zaštite uslijed stanja u rezervi/rezervama

razred osjetljivosti 3: zaslužuje visok stupanj zaštite na temelju morfologije

razred osjetljivosti 4: vrlo vrijedna zaštite zbog duljine neprekinutog puta slobodnog protoka

razred osjetljivosti 5: potencijalno vrijedna zaštite jer baza podataka za sigurnu procjenu ekološkog stanja nedostaje

razred osjetljivosti 6: potencijalno vrijedna zaštite

razred osjetljivosti 7: nizak stupanj zaštite

razred osjetljivosti 8: postojeća gospodarska upotreba za energetiku

manjkavi podaci (ekološko stanje, hidromorfologija)

60

http://www.oekomasterplan.at/home.html Instrumenti planiranja za uravnoteženje hidroenergetskog razvoja i obnovu vodenih okoliša u Francuskoj Francusko Ministarstvo za ekologiju, održivi razvoj i energetiku održalo je 2008. raspravu za okruglim stolom o načinima daljnjeg razvoja održive hidroenergije uz istodobnu obnovu vodenog okoliša u Francuskoj. Pritom je trebalo postići dva cilja: proizvodnju dodatnih 3 TWh godišnje do 2020. te postizanje dobrog stanja u 66 % površinskih vodnih tijela do 2015. Nakon opsežnih rasprava s lokalnim izabranim tijelima, proizvođačima hidroenergije, nacionalnim odborom za profesionalno slatkovodno ribarstvo i nizom nevladinih organizacija, Ministarstvo je potpisalo sporazum koji sadržava četiri ključna cilja:

potporu hidroenergiji tekućim postupkom dijeljenih istraživanja o uključivanju, praćenju i provjerama okoliša;

modernizaciju i optimizaciju postojećih postrojenja radom na ostvarivanju djelotvorne provedbe propisa o povećanju minimalnog protoka do siječnja 2014. te uvođenju obveznih ribljih staza. Nadalje, svako bi produljenje koncesije trebalo biti popraćeno mjerama za poboljšanje energetske i ekološke učinkovitosti postrojenja;

uklanjanje najproblematičnijih prepreka ekološkom kontinuitetu koje su utvrđene u okviru nacionalnog programa i provedba tih programa obnove sredstvima agencija za opskrbu vodom;

razvoj programa hidroenergetskih razvojnih projekata s „visokom kvalitetom za okoliš” uz minimalan učinak na okoliš. Izgradnji novih postrojenja mora se težiti te ih se mora smjestiti prvenstveno u područjima u kojima postoji mali broj rizika za okoliš te se moraju izbjegavati područja bogate biološke raznolikosti (npr. rijeke na kojima su hidroenergetski projekti nepoželjni i rijeke s neprekinutim tokom).

61

Vlada je stoga između 2012. i 2015. donijela dva popisa zaštićenih rijeka kako bi se osigurala usklađenost s Okvirnom direktivom o vodama. Na prvom se popisu nalaze rijeke na kojima su hidroenergetski projekti nepoželjni ili očuvane rijeke za koje se ne može odobriti izgradnja bilo kakve nove prepreke te se postojećim branama mora osigurati ekološka neprekinutost u trenutku produljenja licencije. Na drugom se popisu nalaze rijeke za koje je prioritet obnova neprekinutosti na postojećim branama. Na tim se rijekama postojeće brane mora prilagoditi unutar pet godina kako bi se osigurali uzvodna i nizvodna migracija riba te dostatan prijenos nanosa. Na prvi popis uvrštene su rijeke s visokim stupnjem zaštite (npr. u mreži Natura 2000), rijeke u kojima obitavaju dijadromne migratorne ribe (također često u mreži Natura 2000) i biološka akumulacijska jezera. One zajedno čine oko 25 do 30 % vodenih tokova u Francuskoj. Na drugom se popisu nalaze rijeke u kojima obitavaju dijadromne migratorne ribe, rijeke za koje postoji rizik od neispunjavanja ciljeva povezanih s okolišem uslijed hidromorfološkog pritiska te neučinkovitog funkcioniranja bioloških akumulacijskih jezera kako je utvrđeno u planu upravljanja riječnim slivom. One zajedno čine oko 10 % vodenih tokova. Utvrđivanje mogućih područja za nove hidroenergetske projekte u skladu s regionalnim planovima za energiju iz obnovljivih izvora uglavnom se temelji na podacima o hidroenergiji te na kompatibilnosti s prvim i drugim popisom na kojima se nalaze područja koja se smatraju prikladnima, manje prikladnima ili neprikladnima. Izvor: https://circabc.europa.eu/sd/a/85a4834a-5733-4474-9686-d6d94d722b95/Presentation-

Planning%20instruments%20for%20hydropower%20and%20preserved%20rivers%20in%20France.pdf

4.4. Rano savjetovanje Rano savjetovanje s dionicima u području okoliša, ali baš svima, važno je za osiguravanje pronalaženja prihvatljivih i održivih rješenja. Ono je jednako važno i za postizanje zajedničkog razumijevanja najosjetljivijih pitanja i poticanje suradnje u potrazi za rješenjima, posebno ako se ekološki učinci projekta pokažu nepomirljivima s konvencionalnim pristupima za ublažavanje. Konflikti često nastaju kao posljedica prekasnog uključivanja dionika u području okoliša u postupak planiranja te mogu dovesti do dugotrajnih i skupih kašnjenja. Dionici i šira javnost u idealnom bi slučaju trebali sudjelovati u svim fazama razvoja projekta ili plana. Sudjelovanje je posebno važno u fazi definiranja projekta ili plana te za vrijeme interaktivnog i iterativnog postupka pronalaženja realističnih alternativnih rješenja za problematična područja. Europsko zakonodavstvo i postupci nisu vrlo konkretni u pogledu zahtjeva za javno savjetovanje i sudjelovanje te obično predviđaju formalne korake za javno savjetovanje tek nakon završetka studija o utjecaju na okoliš i podnošenja planova ili projekata na odobravanje. Međutim, to ne bi trebalo spriječiti nositelje razvojnih projekata da se sami pobrinu za organiziranje postupka javnog savjetovanja što je ranije moguće. Ciljevi svake dobro organizirane strategije javnog sudjelovanja trebali bi biti sljedeći:

osiguravanje transparentnog postupka planiranja i donošenja odluka za infrastrukturni plan ili projekt i otvorenost u pogledu svih relevantnih informacija i podataka;

62

jačanje svijesti o sveopćim ciljevima plana ili projekta i povezanim pitanjima;

dobivanje javne potpore za postupak planiranja i za provedbu projekta ili plana;

uključivanje ključnih dionika u fazi planiranja kako bi se stvorilo ozračje međusobnog povjerenja i poštovanja te na taj način olakšalo javnu prihvaćenost i uspješnu provedbu plana ili projekta.

U praksi je za osiguravanje uspješnog savjetovanja s dionicima i postupka sudjelovanja posebno važno sljedeće:

odabir trenutka za javno sudjelovanje: s uključivanjem dionika trebalo bi početi u najranijim fazama plana ili projekta kako bi se informacije povezane s okolišem mogle upotrijebiti pri razmatranju alternativnih rješenja za izvedbu, lokaciju i financijske aranžmane. Savjetovanje s dionicima trebalo bi se nastaviti za vrijeme čitavog postupka procjene okoliša te ciklusa plana ili projekta;

utvrđivanje relevantnih interesnih skupina: utvrđivanje relevantnih interesnih skupina ili dionika ključno je za uspješnu uključenost javnosti, bilo da se radi o politici, planu, programu (npr. sektorskom ili regionalnom) ili projektu. Analizom socijalne strukture društva u kojem se plan ili projekt planira također će se pomoći osigurati da se svi relevantni društveni akteri ili dionici utvrde i uključe u savjetovanje;

izbor pravog oblika komunikacije i savjetovanja: uključenost javnosti može varirati od jednostavnog širenja informacija preko savjetovanja sve do punog sudjelovanja u donošenju odluka:

o informiranje: jednosmjerni tok informacija od predlagatelja do javnosti; o savjetovanje: dvosmjerni tok informacija između predlagatelja i javnosti, čime

se javnosti daje prilika da izrazi svoja stajališta, a predlagatelju da na njih odgovori;

o sudjelovanje: dvosmjerni tok informacija i ideja u okviru kojeg su predlagatelj i javnost uključeni u zajedničku analizu i oblikovanje programa te su javnost/dionici dobrovoljno uključeni u donošenje odluka o izvedbi projekta i upravljanju njime konsenzusom o glavnim točkama. Razina uključenosti javnosti potrebna za određeni plan ili projekt varirat će s obzirom na društveni i politički kontekst. Za svaku od glavnih skupina dionika može se izraditi matrica za sudjelovanje kako bi se pomoglo utvrditi prikladnu razinu sudjelovanja. Matrica se može upotrijebiti i kao sustavan alat za definiranje uloga i odgovornosti dionika te za utvrđivanje područja mogućih nesuglasica između skupina;

o preuzimanje odgovornosti i predanost: ranim savjetovanjima s potencijalno zahvaćenim skupinama mogu se poboljšati informacije povezane s okolišem koje se dostavljaju donositeljima odluka (npr. utvrđivanjem učinaka na okoliš ili oblikovanjem odgovarajućih mjera ublažavanja) te se može pomoći smanjiti potencijalne konflikte i kašnjenja na najmanju moguću mjeru. Istinskim nastojanjima da se javnosti pruže informacije i reagira na prijedloge ili zabrinutosti također se pomaže u sprečavanju nesporazuma i ona mogu dovesti do šireg prihvaćanja projekata s jačim osjećajem odgovornosti lokalnih sudionika.

Javno savjetovanje i sudjelovanje nedvojbeno mogu biti dugotrajni i zahtjevni, ali mogu, ako se primjenjuju na pozitivan način, smanjiti antagonizam te povećati potencijal za dugoročan uspjeh.

63

Strateško planiranje i suradnja na razini sliva u Engleskoj Pristupom temeljenim na slivu primjenjuje se suradnja na razini sliva rijeke kako bi se ostvarila međusektorska poboljšanja vodenih okoliša. Partnerstva u zajednicama, kojima se pridonosi lokalnim znanjem i stručnošću, aktivna su u svakom od više od 100 slivova obuhvaćenih Okvirnom direktivom o vodama diljem Engleske, uključujući prekogranične dionice u Walesu. Više od 1 500 organizacija uključeno je diljem zemlje u pristupe temeljene na slivu, uključujući nevladine organizacije, vodoprivredna poduzeća, lokalna tijela, vladine agencije, vlasnike zemljišta, ribolovna društva, predstavnička tijela poljoprivrednika, akademsku zajednicu i lokalna poduzeća. Partnerstvima s pristupom temeljenim na slivu potiču se troškovno učinkoviti praktični rezultati na terenu, što dovodi do višestrukih koristi kao što su poboljšanja kvalitete vode, povećanje biološke raznolikosti, smanjenje rizika od poplava, otpornost na klimatske promjene te veći angažman zajednice u pogledu lokalne rijeke. Partnerstvima se jača privlačenje dodatnih sredstava, a dosada je na taj način početno ulaganje za neke projekte povećano do osam puta. U okviru niza istraživačkih projekata pokazano je da osnaženo partnerstvo u slivnom području, koje se sastoji od različitih dionika i tehničkih stručnjaka iz tog sliva i okolnih područja, može preuzeti koordinaciju planiranja, dodjele sredstava i postizanja dobrog ekološkog zdravlja za tu rijeku i njezin sliv. Pokazano je i da se integriranom procjenom sliva koju potiču dionici može pomoći u razvoju sveobuhvatnog razumijevanja poteškoća te, nastavno, razvoju strateškog, ciljanog, uravnoteženog te stoga troškovno učinkovitog intervencijskog plana za upravljanje slivom. http://www.catchmentbasedapproach.org/

BAZA ZNANJA PROJEKTA S PRISTUPOM TEMELJENIM NA SLIVU

Cilj je internetskih stranica projekta s pristupom temeljenim na slivu prikazati sav odlično odrađen posao koji su obavila partnerstva u slivovima diljem zemlje. Dijeljenjem najbolje prakse nastojimo izbjeći udvostručavanje napora i osigurati da domaćini projekta s pristupom temeljenim na slivu ostvare koristi od svega što smo tijekom godina naučili od onih koji su uključeni u upravljanje slivom. Naposljetku, ove su internetske stranice osmišljene da se osnaže partnerstva u okviru projekta s pristupom temeljenim na slivu tako da im se ukaže na velik broj raznih načina na koje se participativno planiranje sliva i uspješno upravljanje njime mogu ostvariti.

UKLJUČITI

dionike sliva i izgraditi djelotvorno partnerstvo

UPOTRIJEBITI PODATKE

i dokaze za informiranje dionika koji vode planiranje

sliva

OSTVARITI

ciljane i integrirane intervencije pri upravljanju

slivom

PRATITI

i modelirati okoliš za mjerenje poboljšanja

više informacija više informacija više informacija više informacija

64

5. POSTUPAK OCJENE NA TEMELJU DIREKTIVE O STANIŠTIMA

5.1. Uvod Zakonodavstvom EU-a o prirodi zahtijeva se da svaki plan ili projekt koji će vjerojatno imati značajan utjecaj na jedno ili više područja mreže Natura 2000 prođe ocjenu prihvatljivosti iz članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. Ovo poglavlje predstavlja detaljan vodič za izvršenje ocjene prihvatljivosti za hidroenergetske planove i projekte45.

Budući da su u mrežu Natura 2000 uključena najvrednija i najugroženija staništa i vrste u Europi, logično je da postupci za odobravanje razvojnih projekata koji će vjerojatno imati značajan negativni utjecaj na ta područja moraju biti dovoljno strogi kako bi se izbjeglo ugrožavanje općih ciljeva direktiva o pticama i staništima. Stoga je posebna pozornost posvećena potrebi za donošenjem odluka na temelju pouzdanih znanstvenih informacija i stručnog znanja. Do kašnjenja u postupku odobrenja vrlo često dolazi zbog loše kvalitete ocjene prihvatljivosti čime se onemogućuje prosudba nadležnih vlasti o učincima plana ili projekta. Također je važno da se ne zamijene procjene u pogledu okoliša koje se izvršavaju u okviru direktiva o procjeni utjecaja na okoliš i o strateškoj procjeni okoliša ili postupak izuzeća iz članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama s ocjenom prihvatljivosti koja se izvršava na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. Iako se takve ocjene/procjene često zajedno izvršavaju te se od njihove koordinacije može imati koristi, svaka od njih ima različitu svrhu i služi za ocjenu/procjenu učinaka na različite aspekte okoliša. Stoga, iako bi ih u idealnom slučaju trebalo provoditi koordinirano, ostale procjene ne mogu zamijeniti ocjenu prihvatljivosti.

45 Komisija je izradila smjernice kako bi se ljudima pomoglo u razumijevanju i primjeni postupka ocjene

prihvatljivosti. Dostupne su na internetskim stranicama mreže Natura 2000 Komisije, http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm.

Članak 6. stavak 3. Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti. Članak 6. stavak 4. Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama.

65

Ocjena prihvatljivosti usmjerena je na vrste i stanišne tipove koji su zaštićeni direktivama o pticama i staništima, a posebno na vrste i stanišne tipove zbog kojih je određeno područje mreže Natura 2000. Ocjena prihvatljivosti na temelju članka 6. stavka 3. stoga ima uže područje primjene od procjene iz Okvirne direktive o vodama i direktiva o procjeni utjecaja na okoliš ili o strateškoj procjeni okoliša jer je ono ograničeno na utjecaje za područja mreže Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja. Učinci svakog od postupaka ocjene/procjene također su različiti. Za ocjenu prihvatljivosti i Okvirnu direktivu o vodama ishod je za nadležna tijela pravno obvezujući te se na temelju njega utvrđuje konačna odluka. Tako se, ako se unatoč uvođenju mjera ublažavanja ocjenom prihvatljivosti utvrdi da će doći do negativnog učinka na cjelovitost područja mreže Natura 2000, plan ili projekt može odobriti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 4.

5.2 Kada je potreban postupak iz članka 6.? Postupovne i materijalne zaštitne mjere koje treba primijeniti na svaki plan ili projekt koji će vjerojatno imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000 utvrđene su u članku 6. Direktive o staništima. Postupak je osmišljen za:

ocjenu utjecaja plana ili projekta koji će vjerojatno imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja područja;

utvrđivanje hoće li ti utjecaji uzrokovati negativne učinke na cjelovitost područja;

omogućivanje mehanizma za odobravanje plana ili projekta koji ima negativan učinak ako ne postoje alternativna rješenja koja su manje štetna ili ako se to smatra potrebnim zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa;

osiguravanje da se u potonjem slučaju poduzmu kompenzacijske mjere kako bi se osigurala zaštita sveukupne koherentnosti mreže Natura 2000.

Kako bi se odredila potreba za ocjenom prihvatljivosti, u članku 6. stavku 3. upotrebljava se nekoliko pojmova. Riječ je o:

svakom planu ili projektu,

koji bi mogao imati značajan utjecaj na barem jedno područje mreže Natura 2000,

bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima,

ali koji nije izravno povezan s upravljanjem očuvanjem područja.

Direktivom se ne određuje opseg „plana” ili „projekta”. Umjesto toga, odlučujući čimbenik je taj hoće li ili neće imati značajan utjecaj. Pojam „projekta” trebalo bi stoga tumačiti u širem kontekstu, kako bi se uključilo i građevinske radove i svaku drugu intervenciju u prirodno okruženje46. Njime su obuhvaćeni i projekti kojima se nastoji obnoviti, unaprijediti, održavati i modernizirati postojeću hidroelektranu ako se smatra da bi to moglo imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000. S obzirom na njegov geografski opseg, članak 6. stavak 3. nije ograničen na planove i projekte na području mreže Natura 2000: njime su obuhvaćeni i razvojni projekti na bilo kojem mjestu izvan područja mreže Natura 2000 ako bi mogli imati značajan utjecaj na to područje. Predloženi razvojni projekt nije izuzet od zahtjeva za ocjenu prihvatljivosti iz članka 6. stavka 3. samo zato što se nalazi izvan granica područja mreže Natura 2000.

46 Presuda Suda Europske unije C-127/02.

66

Stoga potreba za ocjenom ovisi o tome hoće li razvojni projekt vjerojatno imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000 bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, bez obzira na to nalazi li se projekt unutar područja mreže Natura 2000 ili izvan njega. Primjerice, projekt na određenoj udaljenosti uzvodno od područja mreže Natura 2000 još može izazvati štetu za cjelovitost područja koje se nalazi nizvodno kao posljedica ometanja vodenog toka, promjene u pronosu nanosa, onečišćenja ili prepreka kretanju i migraciji vrsta. U takvim je slučajevima projekt potrebno ocijeniti na temelju članka 6. stavka 3. To bi u idealnom slučaju trebalo uključivati i uzimanje u obzir svih vjerojatnih prekograničnih učinaka. Ako je vjerojatno da će plan ili projekt u jednoj zemlji imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000 u drugoj zemlji, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, ocjenom prihvatljivosti moraju se ocijeniti i učinci na cjelovitost područja mreže Natura 2000 u toj drugoj zemlji. To je u skladu s Konvencijom iz Espooa koja se u EU-u provodi u okviru direktiva o procjeni utjecaja na okoliš i o strateškoj procjeni okoliša.

5.3. Postupak korak po korak Postupak utvrđen u članku 6. stavku 3. mora se izvršiti određenim redoslijedom. U svakom se koraku utvrđuje je li potreban sljedeći korak u postupku. Ako se, primjerice, nakon pregledavanja zaključi da neće biti negativnih utjecaja na područje mreže Natura 2000, plan ili projekt može se odobriti bez potrebe za daljnjom ocjenom. Koraci su sljedeći (vidjeti dijagram toka): - pregledavanje – u ovom se prvom koraku utvrđuje je li za plan ili projekt potrebna

ocjena prihvatljivosti ili ne. Ako nije moguće isključiti vjerojatnost da će plan ili projekt imati značajan utjecaj na bilo koje područje mreže Natura 2000, ocjena prihvatljivosti je potrebna;

- ocjena prihvatljivosti – nakon što je odlučeno da je potrebna ocjena prihvatljivosti,

mora se provesti detaljna analiza mogućih utjecaja plana ili projekta, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, na cjelovitost područja mreže Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja područja;

- donošenje odluke – ako se ocjenom prihvatljivosti ne dokaže da nema negativnih

utjecaja na cjelovitost područja, ili da se eventualne negativne utjecaje može ublažiti, nadležna tijela moraju odbiti plan ili projekt. S druge strane, ako se ocjenom prihvatljivosti dokaže da neće biti negativnih utjecaja na cjelovitost područja mreže Natura 2000, projekt se može odobriti.

Člankom 6. stavkom 4. dopuštaju se određene iznimke od tog općeg pravila. Predlagatelj plana ili projekta može zatražiti odobravanje plana ili projekta u iznimnim okolnostima pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 4. Iz prethodno navedenoga jasno je da se taj postupak donošenja odluka temelji na načelu predostrožnosti. Naglasak je na objektivnom dokazivanju, uz pouzdane popratne dokaze, da neće biti negativnih utjecaja na područje mreže Natura 2000; dužnost je predlagatelja plana ili projekta dokazati da neće biti negativnih utjecaja.

67

Slika 6.: Dijagram toka za postupak na temelju članka 6. stavka 3. i članka 6. stavka 4. (na temelju metodološkog priručnika Europske komisije)

Je li plan ili projekt izravno povezan s

upravljanjem očuvanjem područja, ili za

njega nužan?

Ne Da

Da

Je li vjerojatno da će plan ili projekt

imati značajne utjecaje na

područje?

Ocjena utjecaja s obzirom na ciljeve

očuvanja područja

Ocjena kumulativnih i kombinacijskih

utjecaja s ostalim planovima i/ili

projektima

Može li se zaključiti da plan ili projekt neće

imati negativan utjecaj na cjelovitost

područja?

Mogu li se negativni utjecaji ukloniti, npr.

mjerama ublažavanja?

Ne

Ocjena prihvatljivosti

Nalazi li se u području prioritetno

stanište ili vrsta?

Ne

Ne

Promjena

izvedbe

plana/projek

ta

Postoje li alternativna

rješenja?

Da

Ne

Da

Da

Pregledavanje

Odstupanje na temelju

članka 6. stavka 4.

Ne Da

Postoje li imperativni razlozi

prevladavajućeg javnog interesa?

Postoje li razmatranja koja se odnose na zdravlje

ili sigurnost ljudi ili važne koristi za okoliš?

Ne

Može se izdati

odobrenje.

Ne može se izdati

odobrenje.

Ne može se izdati

odobrenje.

Odobrenje se može izdati

pod uvjetom da se poduzmu

odgovarajuće

kompenzacijske mjere.

Odobrenje se može izdati samo

zbog drugih imperativnih

razloga prevladavajućeg javnog

interesa ako Komisija izda

pozitivno mišljenje te ako se

poduzmu odgovarajuće

kompenzacijske mjere.

Da

Da

68

5.3.1. Pregledavanje

Prvi korak u postupku na temelju članka 6. stavka 3. jest utvrđivanje potrebe za ocjenom prihvatljivosti, tj. hoće li plan ili projekt vjerojatno imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000. Ako se s dovoljnom sigurnošću može utvrditi da plan ili projekt vjerojatno neće imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, može se odobriti bez daljnje ocjene. Međutim, postoji li ikakva sumnja oko vjerojatnosti utjecaja, ocjenu prihvatljivosti mora se provesti kako bi se potencijalne učinke moglo u potpunosti istražiti. To je bilo potvrđeno i u presudi Suda Europske unije u predmetu Waddenzee (C-127/02) u kojoj je Sud zaključio sljedeće: „mehanizam zaštite okoliša iz članka 6. stavka 3. ne predviđa da plan ili projekt koji se razmatra definitivno ima značajan utjecaj na predmetno područje, ali na temelju vjerojatnosti predviđa da bi taj plan ili projekt mogao imati takav učinak. U slučaju dvojbe o nepostojanju značajnih utjecaja ta se ocjena mora provesti; time se omogućuje da se djelotvorno osigura da se planovi ili projekti koji negativno utječu na cjelovitost predmetnog područja ne odobravaju, čime se doprinosi postizanju općih ciljeva Direktive o staništima.” Razloge za konačnu odluku o tome treba li izvršiti ocjenu prihvatljivosti trebalo bi dokumentirati. Trebalo bi pružiti dovoljno informacija kojima se podupire doneseni zaključak.

Okolišna dozvola za hidroenergetski program Vlada Ujedinjene Kraljevine uvela je elektronički obrazac za podnošenje zahtjeva – takozvani „kontrolni popis za reviziju područja u pogledu okoliša s obzirom na hidroenergetske programe” – kako bi se pomoglo pri pregledavanju potencijalnih projekta u fazi predplaniranja. Kontrolnim se popisom podnositeljima zahtjeva pomaže utvrditi informacije koje je potrebno dostaviti nadležnim tijelima kako bi ona mogla u potpunosti ocijeniti utjecaj predloženog hidroenergetskog programa te im pružiti mogućnost traženja početnih savjeta o planiranom projektu. Time bi se moglo izbjeći trošenje vremena i resursa na objekte za koje nije vjerojatno da će dobiti dozvolu. Od podnositelja zahtjeva posebno se traži da ispune kontrolni popis koji sadržava pitanja o:

1. zahvaćanju vode i upravljanju protokom; 2. očuvanju; 3. kvaliteti vode; 4. biološkoj raznolikosti i ribarstvu; 5. upravljanju rizikom od poplava; 6. plovidbi.

Vlada je izdala i niz smjernica kako bi se nositeljima razvojnih projekata pomoglo pri podnošenju zahtjeva za protočne hidroenergetske programe. U tim se smjernicama pojašnjava sljedeće:

kako Agencija za okoliš Ujedinjene Kraljevine regulira hidroenergiju; pitanja povezana s okolišem koja treba razmotriti; savjete o tome kako osmisliti program; kako podnijeti zahtjeve za potrebne dozvole i licencije.

69

https://www.gov.uk/government/publications/wr325-hydropower-schemes-environmental-site-audit-checklist https://www.gov.uk/government/publications/good-practice-guidelines-to-the-environment-agency-hydropower-handbook

2. Očuvanje

Za dodatne informacije vidjeti našu napomenu sa savjetima o:

Okvirnoj direktivi o vodama, očuvanju prirode i prirodnoj baštini.

DA NE

Nalazi li se program u području od posebnog znanstvenog interesa, ili je vjerojatno da će na njega

utjecati?

(vidjeti napomenu 2.a)

Nalazi li se program u posebnom području očuvanja, ili je vjerojatno da će na njega utjecati?

(vidjeti napomenu 2.b)

Nalazi li se program u području posebne zaštite, ili je vjerojatno da će na njega utjecati?

(vidjeti napomenu 2.c)

Nalazi li se program u nacionalnom prirodnom rezervatu, ili je vjerojatno da će na njega utjecati?

(vidjeti napomenu 2.d)

Nalazi li se program u lokalnom prirodnom rezervatu, ili je vjerojatno da će na njega utjecati?

(vidjeti napomenu 2.d)

Nalazi li se program u području iznimne ljepote prirode?

(vidjeti napomenu 2.e)

Nalazi li se program u nacionalnom parku?

(vidjeti napomenu 2.f)

Je li vjerojatno da će program imati utjecaj na vodopad, javnu pješačku stazu, područje baštine ili

područje očuvanja?

(vidjeti napomenu 2.g)

Jesu li na području provedena službena ekološka istraživanja?

(vidjeti napomenu 2.h)

Uzimaju li se programom u obzir zaštićene vrste koje možda obitavaju na području ili u njegovoj

blizini?

(vidjeti napomenu 2.i)

5.3.2. Ocjena prihvatljivosti

Nakon što je odlučeno da je potrebna ocjena prihvatljivosti, ocjena se mora izvršiti prije nego što nadležno tijelo odluči hoće li odobriti plan ili projekt (u skladu s presudom Suda u predmetu C-127/0247). Pojam „prihvatljivosti” u osnovi znači da ocjena treba biti prihvatljiva s obzirom na njezinu svrhu na temelju direktiva o pticama i staništima, tj. svrhu zaštite vrsta i stanišnih tipova zbog kojih je određeno područje mreže Natura 2000. „Prihvatljivost” znači i da bi ocjena trebala dovesti do utemeljenog zaključka. Ako u izvješće nije uključena ocjena koja sadržava dovoljno detaljnih informacija o utjecajima na

47 Presuda Suda C-127/02 – Waddenvereniging i Vogelsbeschermingvereniging.

70

područje mreže Natura 2000 ili ako ono ne pruža dovoljno dokaza za donošenje jasnih zaključaka o tome hoće li doći do negativnih utjecaja na cjelovitost područja, ocjena nije ispunila svoju svrhu i ne može se smatrati „prihvatljivom” za potrebe članka 6. stavka 3. To je potvrdio i Sud Europske unije koji je presudio da „iako je istina da se u izvješću IREALP-a48 navodi da glavni poremećaj koji ugrožava faunu nastaje uslijed uništavanja gnijezda tijekom faze krčenja šuma i uslijed fragmentacije staništa, ono unatoč tomu sadržava brojne nalaze koji su preliminarne prirode te se u njemu ne donose konačni zaključci. U izvješću se spominje važnost ocjena koje se izvršavaju progresivno, posebice na temelju znanja i pojedinosti koje bi mogle izaći na vidjelo tijekom postupka provedbe projekta. Nadalje, izvješće je osmišljeno kao prilika za uvođenje drugih prijedloga za poboljšanje utjecaja na okoliš predloženih djelatnosti.” „Ti čimbenici znače da se izvješće IREALP-a ne može smatrati ocjenom prihvatljivosti utjecaja spornih radova na područje posebne zaštite IT 2040044. Iz svega prethodno navedenoga slijedi da i studija iz 2000. i izvješće iz 2002. sadržavaju nedostatke te se u njima ne nude potpuni, precizni i definitivni nalazi i zaključci kojima bi bilo moguće ukloniti sve opravdane znanstvene sumnje s obzirom na učinke predloženih radova na predmetno područje posebne zaštite. Takvi nalazi i zaključci bili su ključni kako bi nadležna tijela mogla steći potrebnu razinu sigurnosti za donošenje odluke o odobrenju radova.” (predmet C-304/05, Komisija protiv Italije, točke 46.–73.). Sud je također naglasio važnost primjene najboljih znanstvenih spoznaja pri izvršavanju ocjene prihvatljivosti kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da s dovoljno visokim stupnjem sigurnosti zaključe kako neće biti negativnih utjecaja na cjelovitost područja. Uzeo je u obzir da „sve aspekte plana ili projekta koji mogu, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, utjecati na te ciljeve mora se odrediti s obzirom na najbolje znanstvene spoznaje u tom znanstvenom području.” (C-127/02, točka 54.). U izvješću u ocjeni posebice bi trebalo:

detaljno opisati projekt ili plan radi razumijevanja njegove veličine, opsega i ciljeva;

opisati polazne uvjete i ciljeve očuvanja područja mreže Natura 2000;

opisati sve moguće učinke do kojih bi moglo doći;

analizirati interakciju između tih obilježja projekta i ekoloških zahtjeva za vrste i stanišne tipove zbog kojih je područje određeno kako bi se odredili potencijalni učinci projekta ili plana na područje mreže Natura 2000 i razina njihove važnosti;

objasniti kako će se ti učinci što je moguće više izbjegavati ili ublažavati;

odrediti vremenski okvir i mehanizme s pomoću kojih će se osigurati, provoditi i pratiti sve mjere ublažavanja;

sadržavati popis referenci svih izvora informacija. Naposljetku, predlagatelj projekta odgovoran je za naručivanje i priopćavanje ocjene prihvatljivosti te za osiguravanje njezine prikladne kvalitete. Tijela su odgovorna za osiguravanje pravedne i potpune evaluacije podataka dostavljenih u ocjeni prihvatljivosti te za provjeru točnosti zaključaka o učincima i njihovoj važnosti i izostanka bilo kakvog negativnog utjecaja na cjelovitost područja mreže Natura 2000, s obzirom na ciljeve očuvanja.

48 (Istraživački institut za primijenjenu ekologiju i ekonomiju u alpskoj regiji).

71

Ocjenjivanje utjecaja s obzirom na ciljeve očuvanja područja Kako je prethodno navedeno, ocjenom bi se trebali ocijeniti mogući učinci plana ili projekta na područje s obzirom na ciljeve očuvanja područja. Cilj očuvanja je, u najmanju ruku, sprečavanje svakog pogoršanja stanja vrsta i staništa zbog kojih je područje određeno. Ako su na temelju članka 6. stavka 1. utvrđeni ambiciozniji ciljevi očuvanja, moguće učinke plana ili projekta mora se ocijeniti s obzirom na te ambicioznije ciljeve. Na primjer, ako je cilj obnova populacije vodomara do određene razine unutar osam godina, mora se ocijeniti hoće li se planom ili projektom spriječiti taj oporavak, a ne samo hoće li populacija vodomara stagnirati.

Standardni obrazac za podatke mreže Natura 2000 Za svako područje mreže Natura 2000 izrađeni su standardni obrasci za podatke. Oni sadržavaju informacije o površini, zastupljenosti i stupnju očuvanosti staništa u području te globalnu ocjenu vrijednosti područja za njihovo očuvanje. U njima se pružaju i informacije o prisutnim vrstama, npr. populaciji, stanju (rezidentno, za razmnožavanje, za prezimljavanje, migratorno) i stupnju, te o vrijednosti područja za predmetnu vrstu49. Stupanj očuvanosti staništa i vrsta u području Stanje očuvanosti vrste ili staništa ne smije se zamijeniti sa stupnjem očuvanosti vrste ili staništa. „Stanje očuvanosti” odnosi se na stanje vrste ili staništa u cijelom prirodnom arealu u EU-u te ga se može ocijeniti samo na višoj razini (npr. nacionalnoj razini, biogeografskoj razini ili razini EU-a). „Stupanj očuvanosti” odnosi se na stanje određene vrste ili staništa u određenom području. Ako je njezin/njegov stupanj loš, tijela su mogla odlučiti postaviti ambicioznije ciljeve očuvanja te vrste ili tog staništa u tom području, a ne samo spriječiti njezino/njegovo pogoršanje. Države članice svakih šest godina izvješćuju o stanju očuvanosti staništa i vrsta na svojem državnom području u skladu s člankom 17. Direktive o staništima. Na temelju tih nacionalnih izvješća Komisija izrađuje pročišćeno izvješće o stanju očuvanosti na biogeografskoj razini i razini EU-a50. Planovi upravljanja mrežom Natura 2000 Iako to nije obvezno, u Direktivi o staništima preporučuje se da se planovi upravljanja izrade kako bi se odredili ciljevi očuvanja i mjere potrebne za postizanje tih ciljeva u tom području u skladu s ekološkim zahtjevima vrsta i staništa koji se ondje nalaze. Planovi upravljanja stoga su dragocjen izvor informacija o mreži Natura 200051.

Prikupljanje informacija potrebnih za ocjenu prihvatljivosti Prikupljanje svih potrebnih informacija o projektu i području mreže Natura 2000 važan je prvi korak ocjene prihvatljivosti. Obično je to iterativan postupak. Ako se početnim istraživanjima i analizom otkriju važni nedostaci u znanju, za dopunu postojećih podataka možda bude potrebno provesti dodatan polazni ekološki i istraživački terenski rad. Kako je prethodno navedeno, važno je da se ocjena prihvatljivosti temelji na najboljim znanstvenim spoznajama u tom znanstvenom području kako bi se uklonile sve opravdane znanstvene sumnje s obzirom na učinke predloženih radova na predmetno područje.

49 Provedbena odluka Komisije od 11. srpnja 2011. o formatu podataka o područjima za područja Natura

2000 (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 4892), SL L 198, 30.7.2011., str. 39. 50 http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge/rep_habitats/index_en.htm 51 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm

72

Detaljna istraživanja i terenski rad trebali bi biti usmjereni na vrste i staništa zbog kojih je područje određeno, koje su osjetljive na predložene radove. Njihovu osjetljivost trebalo bi analizirati uzimajući u obzir moguće interakcije između aktivnosti u okviru projekta (vrsta, raspon, metode itd.) te predmetnih staništa i vrsta (lokacija, ekološki zahtjevi, ključna područja, ponašanje itd.). Svako terensko istraživanje mora biti dovoljno pouzdano i dugotrajno kako bi se u obzir uzela činjenica da ekološki uvjeti mogu znatno varirati s obzirom na godišnja doba ili čak godine. Primjerice, provođenjem terenskog istraživanja na vrsti tijekom nekoliko zimskih dana neće se zabilježiti njihova upotreba staništa tijekom drugih, važnijih, razdoblja u godini (npr. sezona migracije ili razmnožavanja). I savjetovanjem s tijelima u području prirode, znanstvenim stručnjacima, znanstvenicima i organizacijama za očuvanje okoliša u ranoj fazi postupka pomoći će se u dobivanju potpune slike područja, vrsta/staništa koji se ondje nalaze te vrste učinaka koje treba analizirati. Ta različita tijela mogu ponuditi i savjete o najnovijim dostupnim znanstvenim informacijama o području i njegovim vrstama i staništima zaštićenima u EU-u te o svim dodatnim polaznim studijama i terenskim istraživanjima koji bi mogli biti potrebni za ocjenu vjerojatnih učinaka projekta. Utvrđivanje negativnih učinaka Nakon što se prikupe svi potrebni polazni podaci, mogu se ocijeniti posljedice plana ili projekta za područje mreže Natura. Opis potencijalnih negativnih učinaka projekata za hidroenergetske objekte, kako je navedeno u poglavlju 3., trebao bi pomoći u utvrđivanju vrste učinaka o kojima treba voditi računa. Očito je da će učinci svakog projekta biti jedinstveni te ih se mora evaluirati za svaki slučaj posebno. To je u skladu s presudom u predmetu Waddenzee (vidjeti prethodno navedeno): „Pri procjeni mogućih učinaka plana ili projekta njihova se važnost mora utvrditi, među ostalim, u svjetlu značajki i posebnih ekoloških okolnosti u području na koje se odnosi taj plan ili projekt.” Prvi je korak u potpunosti analizirati na koje bi vrste ili staništa koji su zaštićeni u EU-u i zbog kojih je područje određeno taj plan ili projekt unutar svakog područja mogao utjecati te bi li te vrste i staništa trebalo podvrgnuti daljnjoj temeljitijoj ocjeni. To je važno jer svaka vrsta i stanišni tip imaju vlastiti ekološki životni ciklus i zahtjeve za očuvanje. Učinci na svako od njih razlikovat će se od područja do područja ovisno o njihovu stupnju očuvanosti i temeljnim ekološkim uvjetima tog određenog područja. Za svaki utvrđeni učinak ocjenom bi se trebali razmotriti i razmjer učinka, vrsta učinka, raspon, trajanje, intenzitet te trenutak u kojem nastupa. Ocjena prihvatljivosti uključuje i razmatranje svih aspekata plana ili projekta koji bi mogli imati posljedice za područje. Svaki od njih trebalo bi zasebno ispitati (npr. ne samo branu koja se treba izgraditi, nego i nove pristupne putove i svu ostalu planiranu infrastrukturu). Trebalo bi razmotriti i potencijalne učinke za svaku od vrsta ili stanišnih tipova zbog kojih je područje određeno (koje se često naziva „ciljnim obilježjima” ili „obilježjima”). Učinke na različita obilježja potom bi trebalo promatrati skupno, te u odnosu jednoga prema drugome, kako bi se mogle utvrditi i njihove međusobne interakcije.

73

Koraci koje je potrebno poduzeti u okviru ocjene prihvatljivosti (prilagođeno Europska komisija, 2014.)

UTVRDITI POSTOJE LI

BILO KAKVI PREOSTALI

UČINCI NA CJELOVITOST

PODRUČJA

DEFINIRATI

PODRUČJE

ISTRAŽIVANJA

ODREDITI CILJEVE

OČUVANJA PODRUČJA

MREŽE NATURA 2000

OCIJENITI UČINKE I NJIHOVU

VAŽNOST

za ciljne stanišne tipove, staništa vrsta

te vrste kao i za ekološku strukturu i

funkciju područja

ODREDITI EKOLOŠKE

ZNAČAJKE KOJE TREBA UZETI

U OBZIR PRI OCJENI

Analizirati potencijalne učinke

aktivnosti u okviru projekta na

prisutne vrste i staništa

OSMISLITI

PROGRAM

PRAĆENJA

PRIKUPITI POSTOJEĆE

INFORMACIJE I

PROVESTI POTREBNA

DODATNA TERENSKA

ISTRAŽIVANJA

SAVJETOVATI SE S

NADLEŽNIM TIJELIMA I

DIONICIMA

PRIKUPITI

INFORMACIJE O

DRUGIM PLANOVIMA

I PROJEKTIMA

kako bi se moglo

procijeniti kumulativne

učinke

ODREDITI/OCIJENITI

PREVENTIVNE MJERE I

MJERE UBLAŽAVANJA

kako bi se učinci uklonili ili

smanjili na neznatnu razinu

74

Iako bi naglasak trebalo staviti na vrste i staništa od značaja za EU kojima se opravdalo proglašenje područja, ne bi trebalo smetnuti s uma da se ta ciljna obilježja na složen način nalaze u interakciji s drugim vrstama i staništima te s fizičkim okruženjem. Stoga je važno ispitati sve ključne komponente strukture, funkcioniranja i dinamike ekosustava. Svaka promjena tih komponenti, ma kako mala ona bila, mogla bi imati negativan učinak na prisutne stanišne tipove i vrste. Učinke bi trebalo predvidjeti što je moguće preciznije, a osnovu tih predviđanja trebalo bi pojasniti i zabilježiti u ocjeni prihvatljivosti (te bi trebalo uključiti i jasno objašnjenje stupnja pouzdanosti predviđenih učinaka jer je to ključno – ocjenom mora biti moguće zaključiti da su učinci izvan opravdane znanstvene sumnje). Kao i sve ostale procjene utjecaja, ocjenu prihvatljivosti trebalo bi strukturirati tako da se osiguraju što je moguće objektivnija predviđanja primjenom kriterija koji se mogu kvantificirati. Time će se olakšati i zadaća osmišljavanja mjera ublažavanja koje mogu pomoći u uklanjanju predviđenih učinaka ili njihovu smanjenju na neznatnu razinu. Konačno, pri ocjenjivanju potencijalnih učinaka važno je imati na umu da se oni mogu pojaviti u bilo kojoj fazi hidroenergetskog razvojnog projekta, od početne izgradnje, preko rada i upravljanja, sve do ponovnog stavljanja u upotrebu ili stavljanja izvan upotrebe. To znači da učinci mogu biti privremeni ili trajni, na toj lokaciji ili izvan nje, ili kumulativni, te se mogu pojaviti u različitim fazama projektnog ciklusa. Metode koje se obično primjenjuju za predviđanje učinaka Za procjenu razmjera učinaka, u ocjeni prihvatljivosti trebale bi se primjenjivati tehnike i metode najbolje prakse.

- Mogu se vršiti, primjerice, izravna mjerenja područja izgubljenih ili zahvaćenih staništa, razmjernih gubitaka u populacijama vrsta, staništima i zajednicama.

- Dijagramima toka, mrežama i dijagramima sustava mogu se odrediti lančani učinci koji proizlaze iz izravnih učinaka; indirektni učinci nazivaju se sekundarnim, tercijarnim itd. učincima u skladu s načinom na koji nastaju. Za prikaz međusobnih odnosa, dijagrami sustava fleksibilniji su od mreža.

- Kvantitativni prediktivni modeli mogu pružiti matematički izvedena predviđanja na temelju podataka i pretpostavki o snazi i smjeru učinaka. U modelima se mogu ekstrapolirati predviđanja koja su u skladu s prošlim i sadašnjim podacima (analiza trendova, scenariji, analogije s informacijama prenesenima s drugih relevantnih lokacija) i intuitivna predviđanja. U normativnom pristupu modeliranju polazište je poželjni ishod, a zatim se procjenjuje hoće li se taj cilj postići predloženim projektom. Prediktivno modeliranje često ima važnu ulogu jer do glavnih učinaka često dolazi uslijed promjena u hidromorfološkim strukturama, što dovodi do promjena u sedimentacijskom režimu s ozbiljnim posljedicama za podvodnu biotu.

- Istraživanja na razini populacije mogu biti korisna za utvrđivanje učinaka na razini populacije ili učinaka na, primjerice, vrste ptica, šišmiša ili morskih sisavaca.

- Geografski informacijski sustavi (GIS-ovi) koriste se za izradu modela prostornih odnosa, kao što su preklapanja ograničenja, ili za kartiranje osjetljivih područja i lokacija na kojima dolazi do gubitka staništa. Geografski informacijski sustavi kombinacija su računalne kartografije, pohranjenih podataka iz karata i sustava za upravljanje podatkovnim bazama u kojima se pohranjuju podaci kao što su upotreba zemljišta ili nagib terena. Ti sustavi omogućuju brz prikaz, kombiniranje i analizu pohranjenih varijabli.

- Informacije iz prethodnih sličnih hidroenergetskih projekata mogu biti korisne, osobito ako su dana kvantitativna predviđanja i ako ih se pratilo tijekom rada.

- Mišljenja i prosudbe stručnjaka mogu se dobiti na temelju prethodnog iskustva i

75

savjetovanja na sličnim projektima te od lokalnih stručnjaka s iskustvom i poznavanjem područja.

- Opis i korelacije: fizički čimbenici (npr. vodni režim, struje, supstrat) mogu biti izravno povezani s rasprostranjenošću i količinom vrste. Ako se budući fizički uvjeti mogu predvidjeti, može biti moguće predvidjeti budući razvoj staništa i populacija ili reakcije vrsta i staništa na toj osnovi.

- Analize kapaciteta uključuju utvrđivanje granične vrijednosti stresa do koje se mogu održati populacije i funkcije ekosustava. Te analize uključuju utvrđivanje potencijalno ograničavajućih faktora, a razvijaju se i matematičke jednadžbe za opis kapaciteta resursa ili sustava u pogledu granične vrijednosti koju nameće svaki ograničavajući faktor.

Metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavka 3. i članka 6. stavka 4. Direktive o staništima

Ocjenjivanje potencijalnih kumulativnih učinaka Pri procjeni se ne smiju previdjeti kumulativni učinci. Razmatranje tih učinaka nije samo pravni zahtjev, nego može imati i velike posljedice za plan ili projekt te za druge, kasnije planove ili projekte predložene za isto područje. To je posebno važno za hidroenergiju za koju čak i kumulativni učinci malih postrojenja mogu biti neprihvatljivo visoki. Niz pojedinih skromnih učinaka može sam po sebi biti neznatan, ali kada se skupno ocjenjuju, mogu imati značajan utjecaj. U članku 6. stavku 3. to se pitanje rješava uzimajući u obzir kombinaciju učinaka drugih planova ili projekata. U njemu se ne određuje pobliže koji su drugi planovi ili projekti unutar područja primjene ove odredbe, ali je jasno da bi se trebali razmatrati planovi ili projekti koji su dovršeni (tj. već postojeća infrastruktura) i odobreni. Na ovom bi mjestu mogle biti korisne informacije dostupne u planovima upravljanja riječnim slivovima na temelju Okvirne direktive o vodama te svaki plan upravljanja izrađen za relevantna područja mreže Natura 2000. To bi se trebalo razumjeti na način da razmatranjem predloženog plana ili projekta države članice ne navode na pretpostavku u korist bilo kakvih drugih, sličnih planova ili projekata koje bi se moglo predložiti u budućnosti. Naprotiv, ako je u tom području već odobren neki projekt ili je odobreno više njih, to može sniziti ekološki prag za buduće planove ili projekte u tom području. Primjerice, ako se niz hidroenergetskih objekata unutar ili oko područja mreže Natura 2000 podnose na ocjenu jedan za drugim, moguće je da se u ocjeni prvog projekta zaključi da oni neće negativno utjecati na to područje, ali se onda drugi i treći projekt ne odobre jer bi njihovi učinci u kombinaciji s onima prethodnog projekta bili dovoljno veliki da bi negativno utjecali na cjelovitost područja. U tom je kontekstu važno da se hidroenergetski projekti sagledaju strateški i u kombinaciji jedni s drugima na relativno velikom geografskom području, a ne samo kao pojedinačni izolirani projekti. Pri ocjeni kumulativnih učinaka trebalo bi razmotriti sve hidroelektrane i ostale razvojne projekte u slivnom području, bez obzira na to nalaze li se u području mreže Natura 2000 ili izvan njega. Zadaću određivanja kumulativnih učinaka u idealnom bi slučaju trebalo obaviti u okviru intenzivnog savjetovanja s nadležnim tijelima koja će imati pristup informacijama o drugim planovima i projektima koje treba uzeti u obzir. Trebalo bi pogledati i informacije sadržane u planovima upravljanja riječnim slivovima na temelju Okvirne direktive o vodama jer se u

76

njima na jednom mjestu nalaze informacije o svim pritiscima i učincima na vodeni okoliš za cjelokupno slivno područje. Potencijalne kumulativne učinke trebalo bi ocijeniti primjenom razumnih polaznih podataka, a ne bi se trebalo oslanjati samo na kvalitativne kriterije. Oni bi trebali biti i integralni dio sveukupne ocjene, a ne tek „primisao” na kraju postupka ocjene. Utvrđivanje važnosti učinaka Nakon što se odrede učinci (vidjeti i odjeljak 4.7.), treba izraditi procjenu njihove važnosti52 za vrste i staništa u području, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. Pri ocjenjivanju važnosti mogu se razmotriti sljedeći parametri: - kvantitativni parametri ciljnog obilježja (tj. vrsta ili stanišni tip zbog kojeg je područje

određeno): na primjer, koliko se staništa gubi za tu vrstu ili stanišni tip. Za neke bi se već gubitak pojedinih jedinica ili malog postotka područja pojavnosti unutar određenog područja mreže Natura 2000 (npr. za prioritetne stanišne tipove i vrste) trebao smatrati značajnim utjecajem. Za druge prag važnosti može biti viši. To također ovisi o vrsti i stanišnom tipu, njihovu stupnju očuvanosti u predmetnom području te izgledima za budućnost;

- kvalitativni parametri ciljnog obilježja: neovisno o kvantitativnim parametrima, za važnost učinaka trebalo bi uzeti u obzir kvalitetu pojavnosti ciljnog obilježja. To, primjerice, može biti:

jedino područje u određenoj regiji ili zemlji s tim ciljnim obilježjem (tj. ciljno obilježje može biti vrlo zastupljeno u predmetnom području, ali to je jedino mjesto gdje se pojavljuje te je zaštićeno);

područje u kojemu je pojavnost vrste znatna (npr. središnje područje pojavnosti, veća područja reprezentativnih sastojina itd.);

područje na kojemu je vrsta na granici svojeg trenutačnog raspona rasprostranjenosti (imajući na umu potencijalne utjecaje klimatskih promjena u budućnosti);

- važnost područja za biologiju vrste, npr. kao područje razmnožavanja (mjesta za

gniježđenje, područja mriještenja itd.); stanište u kojemu se vrsta hrani; mjesto zaklona; migracijski put ili mjesto usputnog zaustavljanja;

- ekološke funkcije i strukture potrebne za održavanje ciljnih obilježja te stoga za cjelovitost područja.

Ako postoje dvojbe ili različita mišljenja u pogledu važnosti, najbolje je potražiti suglasnost u širem krugu, među odgovarajućim stručnjacima, npr. regionalnim i/ili nacionalnim stručnjacima za ciljno obilježje na koje se utječe, tako da se o tome postigne konsenzus.

52 Ovdje se „važnost” odnosi na važnost učinaka. Ne smije ju se zamijeniti s fazom pregledavanja u kojoj se

naglasak stavlja na vjerojatnost značajnih utjecaja.

77

Utvrđivanje je li narušena cjelovitost područja Nakon što se što točnije utvrde učinci projekta, procijeni njihova važnost te razmotre sve moguće mjere ublažavanja, u ocjeni prihvatljivosti potrebno je iznijeti konačan zaključak o tome hoće li ti učinci negativno utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000. Termin „cjelovitost” odnosi se na ekološku cjelovitost. „Cjelovitost područja” može se prikladno definirati kao skup ekoloških struktura, funkcija i ekoloških procesa cijelog područja ili staništa, kompleksa staništa i/ili populacija vrsta za koje je područje određeno. Područje se može opisati kao vrlo cjelovito ako je ostvaren inherentni potencijal za ostvarenje ciljeva očuvanja područja, održava se kapacitet samopopravka i samoobnove u dinamičnim uvjetima te je potrebna minimalna vanjska potpora u upravljanju. Ako plan ili projekt negativno utječe na izgled područja u estetskom smislu ili značajno utječe na druge vrste ili stanišne tipove osim onih za koje je područje određeno kao dio mreže Natura 2000, to ne predstavlja negativan utjecaj u smislu članka 6. stavka 3. S druge strane, ako se značajno utječe na jednu od vrsta ili jedan od stanišnih tipova za koje je područje određeno, onda se nužno negativno utječe i na cjelovitost područja. Izraz „cjelovitost područja” pokazuje da je naglasak na određenom području. Stoga se šteta na području ili njegovu dijelu ne može opravdati argumentom da će stanje očuvanosti stanišnih tipova i vrsta koje ono udomljava svakako ostati povoljno unutar europskog državnog područja države članice. U praksi, pri ocjeni cjelovitosti područja naglasak bi se posebno trebao staviti na utvrđivanje toga sprečava li se projektom postizanje ciljeva očuvanja te:

uzrokuje li se promjene važnih ekoloških funkcija potrebnih za ciljna obilježja (tj. vrstu ili stanišni tip za koje je područje određeno);

smanjuje li se znatno područje pojavnosti stanišnih tipova (čak i onih manje kvalitete) ili održivost populacija vrsta koje su ciljna obilježja u predmetnom području;

smanjuje li se raznolikost područja;

uzrokuje li se fragmentacija područja;

uzrokuje li se gubitak ili smanjenje ključnih značajki područja (npr. pokrivenost drvećem, redovite godišnje poplave) o kojima ovisi ciljno obilježje;

uzrokuje li se smrtnosti među ciljanom vrstom.

78

Uvođenje mjera za uklanjanje negativnih učinaka Ako se ocjenom hidroenergetskog razvojnog plana ili projekta u skladu s člankom 6. Direktive o staništima utvrdi nekoliko negativnih učinaka na neko područje mreže Natura 2000, plan ili projekt ne mora se automatski odbaciti. Ovisno o težini potencijalnih učinaka, možda se mogu uvesti (daljnje) mjere ublažavanja kojima će se oni ukloniti ili smanjiti na neznatnu razinu, u slučaju da takve zaštitne mjere već nisu uključene u projekt. Utvrđivanje mjera ublažavanja, kao i sama procjena utjecaja, mora se temeljiti na dobrom razumijevanju predmetnih vrsta/staništa te na dijalogu između predlagatelja, nadležnog tijela i stručnjaka za očuvanje. Mjere ublažavanja mogu uključivati promjene u veličini, lokaciji, izvedbi i tehnologiji koje se primjenjuju za hidroenergetski plan ili projekt (npr. sprečavanje prepreka migracijama i/ili ozljeda riba uzrokovanih turbinama) ili to mogu biti privremene prilagodbe tijekom izgradnje ili operativnih faza (npr. izbjegavanje onečišćenja voda ako su osjetljivi dijelovi ili populacije ciljanih vrsta smješteni nizvodno). Vidjeti poglavlje 3. za više informacija o potencijalnim mjerama ublažavanja za hidroenergiju. Za svaku od predloženih mjera ublažavanja važno je:

objasniti kako će se tim mjerama poznati negativni utjecaji na područje spriječiti ili smanjiti na neznatnu razinu;

pružiti dokaze o tome tko će i kako osigurati i provoditi mjere;

pružiti dokaze o stupnju povjerenja u vjerojatnost uspješnosti mjera;

odrediti rokove za provedbu mjera u odnosu na projekt ili plan;

dokazati kako će se mjere nadzirati te kako će se uvesti dodatne mjere ako se to ublažavanje pokaže nedostatnim.

Nakon što se primjerene mjere ublažavanja utvrde i detaljno razrade, plan ili projekt može se odobriti u skladu s postupkom iz članka 6. Direktive o staništima uz sljedeće uvjete: (1) da se mjerama ublažavanja osigura da utjecaji ne budu značajni s obzirom na ciljeve očuvanja područja te (2) da se mjere ublažavanja provode kao sastavni dio projekta. Ako, međutim, čak i nakon uvođenja mjera ublažavanja još uvijek postoji znatan rezidualni učinak na područje, bit će potrebno razmotriti druga rješenja (npr. druga lokacija projekta, drugi razmjeri ili drugačija izvedba projekta ili alternativni postupci). Ako takva rješenja ne postoje, plan ili projekt ipak se može odobriti u iznimnim slučajevima ako se poštuju uvjeti iz članka 6. stavka 4. te se odobre odgovarajuće mjere kojima će se kompenzirati preostali negativni značajni utjecaji tako da se ne ugrozi mreža Natura 2000.

Pristup ublažavanju Preferencija

Izbjegavanje utjecaja na izvoru

najviša

najniža

Smanjivanje utjecaja na izvoru

Ublažavanje utjecaja na području

Ublažavanje utjecaja kod primatelja

79

5.3.3. Zaključci ocjene prihvatljivosti

Na nacionalnim nadležnim tijelima je da odobre plan ili projekt s obzirom na zaključke iz ocjene prihvatljivosti. To se može učiniti tek nakon što se utvrdi da plan ili projekt neće negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja. Ako su zaključci pozitivni, u smislu da nema opravdane znanstvene sumnje o izostanku učinaka na područje, nadležna tijela mogu odobriti plan ili projekt. Nije važno dokazati učinke, nego njihov izostanak, čime se odražava načelo predostrožnosti (predmet C-157/96). To je potvrđeno u nekoliko presuda Suda Europske unije. U predmetu Waddenzee (C-127/02) Sud je potvrdio da „plan ili projekt [...] može dobiti odobrenje samo uz uvjet da su nacionalna nadležna tijela uvjerena da on neće negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja. Ako i dalje postoji sumnja o izostanku negativnih učinaka na cjelovitost područja povezanih s planom ili projektom koji se razmatra, nadležno tijelo će morati odbiti odobrenje. Drugim riječima, morali su utvrditi, izvan opravdane znanstvene sumnje, da neće negativno utjecati na cjelovitost tog područja.” Ocjenu prihvatljivosti i njezine zaključke trebalo bi temeljito dokumentirati. Izvješće bi trebalo biti dovoljno detaljno i uvjerljivo da prikaže kako je i na kojim znanstvenim temeljima donesena konačna odluka.

5.4. Iznimke na temelju članka 6. stavka 4. Člankom 6. stavkom 4. predviđene su iznimke od pravila utvrđenog u članku 6. stavku 3. Taj postupak nije automatski; predlagatelj projekta ili plana treba odlučiti želi li se za to prijaviti. U članku 6. stavku 4. utvrđeni su uvjeti koje u takvim slučajevima treba ispuniti te koraci koje treba poduzeti prije nego što nacionalno nadležno tijelo može odobriti plan ili projekt koji bi prema procjeni negativno utjecao na cjelovitost područja na temelju članka 6. stavka 3. Člankom 6. stavkom 4. zahtijeva se da nadležna tijela osiguraju da se prije donošenja odluke o odobrenju plana ili projekta koji bi mogao negativno utjecati na područje ispune sljedeći uvjeti:

opcija koja je predložena za odobrenje najmanje šteti staništima, vrstama i cjelovitosti područja mreže Natura 2000 te ne postoje izvedive alternative koje ne bi utjecale na cjelovitost područja;

postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa za odobrenje plana ili projekta;

poduzete su sve kompenzacijske mjere koje su potrebne da bi se osigurala zaštita koherentnosti mreže Natura 2000.

Važan je redoslijed ispitivanja tih uvjeta jer svaki korak određuje je li potreban sljedeći. Ako se, na primjer, pronađe alternativa predmetnom planu ili projektu, nema smisla ispitivati je li izvorni plan ili projekt od prevladavajućeg javnog interesa ili razvijati prikladne kompenzacijske mjere jer se plan ili projekt ne može odobriti ako postoji održiva alternativa.

80

Dokazi da ne postoje alternativna rješenja Potraga za alternativama može biti prilično široka i trebala bi biti povezana s ciljevima plana ili projekta od javnog interesa. Ona može uključivati alternativne lokacije, drugačije razmjere ili projektiranje, druge metode izgradnje ili alternativne postupke i pristupe proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Taj je zahtjev usko povezan i s člankom 4. stavkom 7. točkom (d) Okvirne direktive o vodama kojim se od tijela zahtijeva da sa sigurnošću utvrde izostanak bolje ekološke opcije53. Iako zahtjev za traženjem alternativa pripada u područje primjene članka 6. stavka 4., u praksi je autoru plana korisno što ranije u početnoj fazi planiranja razvojnog projekta razmotriti sve moguće alternative. Ako se u toj fazi pronađe prikladna alternativa koja vjerojatno neće znatno utjecati na područje mreže Natura 2000, ona se može odmah odobriti te neće biti potrebna ocjena prihvatljivosti (iako bi mogla biti potrebna neka druga procjena okoliša). Međutim, ako je za projekt provedena ocjena prihvatljivosti u kojoj se zaključilo da je negativan učinak na cjelovitost područja neizbježan, nadležno tijelo mora utvrditi postoje li alternativna rješenja. Trebalo bi analizirati sve izvedive alternative, posebno njihovu relativnu uspješnost u pogledu ciljeva očuvanja područja mreže Natura 2000 i cjelovitosti područja. Ako postoji izvedivo alternativno rješenje kojim se ispunjuju ciljevi projekta, i za njega bi trebalo provesti novu ocjenu prihvatljivosti ako je vjerojatno da će znatno utjecati na to ili neko drugo područje mreže Natura 2000. Ako je alternativa slična izvornom prijedlogu, puno informacija potrebnih za novu ocjenu prihvatljivosti može se dobiti iz prve ocjene. Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa Ako nema alternativnih rješenja, ili ako alternativa ima još više negativnih učinaka na ciljeve očuvanja ili cjelovitost predmetnog područja, nadležna tijela moraju ispitati postoje li imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa54 koji opravdavaju odobrenje plana ili projekta iako on može negativno utjecati na cjelovitost jednog ili više područja mreže Natura 2000. Pojam „imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa” nije definiran u Direktivi. Međutim, iz izraza je jasno da za odobrenje na temelju članka 6. stavka 4. plan ili projekt mora ispunjavati sva tri uvjeta u nastavku:

mora biti od javnog interesa – iz tih je riječi jasno da se samo javni interes može razmotriti u odnosu na ciljeve očuvanja iz Direktive. Stoga se projekti koje razvijaju privatna tijela mogu razmatrati samo ako se dokaže da služe javnom interesu (predmet C-182/10 Solvay i drugi, točke 71.–79.);

moraju postojati imperativni razlozi za provedbu plana ili projekta – imperativni u tom smislu znači da je projekt ne samo poželjan ili koristan nego bitan za društvo;

plan ili projekt mora biti od prevladavajućeg interesa – drugim riječima, potrebno je dokazati da je provedba plana ili projekta još važnija nego zaštita određenog predmetnog područja mreže Natura 2000 u skladu s ciljevima njegova očuvanja. Jasno je da nije dovoljna svaka vrsta javnog interesa socijalne ili gospodarske

53 Vidjeti smjernice za zajedničku provedbenu strategiju br. 20. 54 Taj se pojam upotrebljava i u članku 4. stavku 7. Okvirne direktive o vodama.

81

prirode, posebno u kontekstu konkretne važnosti interesa koji se štite Direktivom (vidjeti npr. njezinu četvrtu uvodnu izjavu u kojoj je riječ o „prirodnom nasljeđu Zajednice”). Čini se da je razumno pretpostaviti i da javni interes može biti prevladavajući samo ako je dugoročan; kratkoročni gospodarski ili drugi interesi, koji bi donijeli tek kratkoročne koristi društvu, ne bi bili dovoljni da prevladaju nad dugoročnim interesima očuvanja koji se štite Direktivom.

Treba napomenuti da su uvjeti prevladavajućeg javnog interesa još stroži za plan ili projekt koji će vjerojatno negativno utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000 u kojemu se nalaze prioritetni stanišni tipovi i/ili vrste ako će biti utjecaja na te stanišne tipove i/ili vrste. Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa u tom se slučaju mogu prihvatiti samo ako se odnose na:

zdravlje ljudi i javnu sigurnost ili

prevladavajuće korisne posljedice za okoliš ili

druge imperativne razloge ako je, prije odobrenja plana ili projekta, Komisija o tome dala mišljenje.

82

Dijagram toka uvjeta iz članka 6. stavka 4.

Plan ili projekt mogao bi negativno

utjecati na cjelovitost područja

Postoje li alternativna rješenja? NE

Nalazi li se na području prioritetno

stanište ili vrsta na koje bi

plan/projekt mogao utjecati?

Postoje li imperativni razlozi

prevladavajućeg javnog interesa?

Postoje li uvjeti koji se odnose na

zdravlje ili sigurnost ljudi ili važne

koristi za okoliš?

Ne može se izdati odobrenje.

Može se izdati odobrenje. Moraju

se poduzeti kompenzacijske mjere.

Odobrenje se može izdati zbog

drugih imperativnih razloga

prevladavajućeg javnog interesa

nakon savjetovanja s Komisijom.

Moraju se poduzeti kompenzacijske

mjere.

Ne

Ne

Da

Da

Ne

Da

Da

83

Kompenzacijske mjere Ako ne postoje alternative, a postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa, tijela u tom slučaju moraju osigurati da se donesu kompenzacijske mjere te da se one provedu prije početka projekta. Kompenzacijske mjere stoga su „zadnja opcija” te se primjenjuju samo kad je donesena odluka pod prethodno navedenim uvjetima. U užem smislu, kompenzacijske mjere neovisne su o projektu te se, u pravilu, provode izvan područja projekta. Njima se mora moći potpuno nadoknaditi šteta prouzrokovana području i njegovim ciljnim obilježjima te one moraju biti dostatne da osiguraju zaštitu cjelokupne koherentnosti mreže Natura 2000. Kako bi se osigurala zaštita koherentnosti mreže Natura 2000, kompenzacijskim mjerama predloženima za plan ili projekt konkretno bi se trebalo:

pridonijeti očuvanju zahvaćenih stanišnih tipova i vrsta unutar predmetne biogeografske regije ili unutar istog areala, migracijske rute ili područja za prezimljavanje vrsta u predmetnoj državi članici;

osigurati funkcije usporedive s onima na temelju kojih je izvorno područje odabrano, posebno s obzirom na odgovarajuću geografsku rasprostranjenost;

nadopuniti uobičajene obveze na temelju Direktive, tj. njima se ne mogu zamijeniti postojeće obveze, npr. provedba planova upravljanja mrežom Natura 2000.

Prema postojećim smjernicama Komisije kompenzacijske mjere u skladu s člankom 6. stavkom 4. mogu se sastojati od jednoga od sljedećih elemenata ili više njih:

ponovno oblikovanje sličnog staništa ili biološko poboljšanje narušenog staništa unutar postojećeg određenog područja ako se time nadilaze ciljevi očuvanja područja te se ne nanosi šteta drugim ciljnim obilježjima mreže Natura 2000 u tom području;

ponovno oblikovanje sličnog staništa ili biološko poboljšanje narušenog staništa izvan postojećeg određenog područja te zatim uključivanje tog staništa u mrežu Natura 2000;

dodavanje novog područja slične ili bolje kvalitete i stanja u usporedbi s izvornim staništem u mrežu Natura 200055.

Za zahvaćene stanišne tipove i vrste mora se osigurati kompenzacija barem u sličnim razmjerima, ali s obzirom na visoke rizike i znanstvenu nesigurnost pri pokušaju ponovnog oblikovanja ili obnove narušenih staništa svakako se preporučuje primjena u omjeru znatno većim od 1:1 kako bi se osiguralo da se mjerama stvarno pruži potrebna kompenzacija. Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost kada plan ili projekt izaziva negativne učinke u ranjivim prirodnim staništima ili prirodnim staništima vrsta kojima je potrebno dugo vremena da povrate istu ekološku funkciju. Za neka staništa i vrste možda jednostavno neće biti moguće nadoknaditi gubitke u razumnom roku jer njihov razvoj možda traje desetljećima. Nadalje, neke stanišne tipove i staništa vrsta uopće se ne može nadoknaditi jer se njihove ekološke značajke ne može simulirati ili stvoriti na umjetan način. Stoga bi se predlagatelji svakog novog hidroenergetskog projekta trebali informirati o opsegu nadoknađivanja određenih stanišnih tipova i vrsta puno prije početka izrade nacrta plana ili projekta.

55 To dodavanje tijela država članica moraju službeno odrediti nakon odobrenja Europske komisije.

84

Konačno, kompenzacijske mjere trebale bi biti uvedene i potpuno funkcionalne prije početka rada na planu ili projektu. Time se pridonosi ublažavanju štetnih učinaka projekta na vrste i staništa jer se nude prikladne alternativne lokacije u kompenzacijskom području. Ako se to ne može u potpunosti postići, nadležna tijela trebala bi zahtijevati dodatnu nadoknadu privremenih gubitaka do kojih će doći u međuvremenu. Informacije o kompenzacijskim mjerama trebale bi se dostaviti Komisiji čim se donesu u postupku planiranja kako bi ona, u svojoj ulozi čuvarice Ugovorâ, mogla procijeniti primjenjuje li se Direktiva ispravno.

85

Pokrate

AA Ocjena prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima (engl. „appropriate assessment”)

AWB Umjetno vodno tijelo na temelju Okvirne direktive o vodama (engl. „artificial water body”)

ECJ Sud Europske unije (engl. „European Court of Justice” ili „Court of Justice of the EU – CJEU”) https://curia.europa.eu/jcms/jcms/j_6/hr/

EEA Europska agencija za okoliš (engl. „European Environment Agency”) (http://www.eea.europa.eu/)

EIA Procjena utjecaja na okoliš projekata (engl. „environmental impact assessment”)

EU Europska unija (EU28)

FCS Povoljno stanje očuvanosti – glavni cilj Direktive o staništima (engl. „favourable conservation status”)

HMWB Znatno promijenjeno vodno tijelo na temelju Okvirne direktive o vodama (engl. „heavily modified water body”)

GES Dobro ekološko stanje – glavni cilj Okvirne direktive o vodama (engl. „good ecological status”)

Natura 2000

Područja određena na temelju direktiva o staništima i o pticama (područja pSCI, SCI, SAC i SPA) i uključena u mrežu Natura 2000

NGOs Nevladine organizacije (engl. „non-governmental organisations”)

PCIs Projekti od interesa za zajednicu (engl. „projects of community interest”)

pSCI Predloženo područje od značaja za zajednicu prema Komisiji (engl. „proposed site of community importance”)

RBMP Plan upravljanja riječnim slivom u skladu s Okvirnom direktivom o vodama (engl. „river basin management plan”)

SAC Posebno područje očuvanja u kojem se primjenjuju mjere potrebne za očuvanje (engl. „special area of conservation”)

SCI Područje od značaja za Zajednicu koje je odobrila Komisija (engl. „site of community importance”)

SDF Standardni obrazac za podatke za područje mreže Natura 2000 (engl. „standard data form”)

SEA Strateška procjena okoliša za planove i programe (engl. „strategic environmental assessment”)

SPA Područje posebne zaštite određeno na temelju Direktive o pticama (engl. „special protection area”)

WFD Okvirna direktiva o vodama (engl. „Water Framework Directive”)

86

Bibliografija

CIS (2003) Common Implementation Strategy for the Water Framework Directive (2000/60/EC) Guidance document No 4 Identification and Designation of Heavily Modified and Artificial Water Bodies

CIS (2006) Common implementation strategy for the Water Framework Directive 2006: WFD and hydro- morphological pressures — policy paper.

CIS (2009) Common implementation strategy for the Water Framework Directive 2009: Guidance document No 20 on exemptions to the environmental objectives. Technical report

CIS (2017) Common Implementation Framework for the Water Framework Directive (2000/60/EC) Guidance document N°35 exemptions to the environmental objectives according to Article 4.7

CIS (2017) Common Implementation Strategy for the Water Framework Directive and Floods Directive, Guidance Document No. 36 Exemptions to the Environmental Objectives according to Article 4(7): New modifications to the physical characteristics of surface water bodies, alterations to the level of groundwater, or new sustainable human development activities

Council Directive 92/43/EEC of 21 May 1992 on the conservation of natural habitats and of wild fauna and flora

Council Directive 2000/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2000 establishing a framework for Community action in the field of water policy

Council Directive 2001/42/EC of the European Parliament and of the Council of 27 June 2001 on the assessment of the effects of certain plans and programmes on the environment

Council Directive 2007/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of flood risks

Council Directive 2009/28/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 on the promotion of the use of energy from renewable sources and amending and subsequently repealing Directives 2001/77/EC and 2003/30/EC

Council Directive 2009/147/EC of the European Parliament and of the Council of 30 November 2009 on the conservation of wild birds

Council Directive 2014/52/EU of the European Parliament and of the Council of 16 April 2014 amending Directive 2011/92/EU on the assessment of the effects of certain public and private projects on the environment

Council Regulation (EC) No 1100/2007 of 18 September 2007 establishing measures for the recovery of the stock of European eel

Eaufrance & ONEMA Referential des obstacles a l’ecoulement: une cartographie nationale des obstacles sur les cours d’eau;

Ecosystems LTD (2013) Study on evaluating and improving the Article 6.3 permit procedure for Natura 2000 sites

European Commission (2000) Managing Natura 2000 sites. The provisions of Article 6 of the ‘Habitats’ Directive 92/43/EEC. Brussels, Belgium.

87

European Commission (2002) Assessment of plans and projects significantly affecting Natura 2000 sites. Methodological guidance on the provisions of Article 6(3) and (4) of the Habitats Directive 92/43/EEC

European Commission (2006) Technical report on WFD and hydromorphological pressures. Good practice in managing the ecological impacts of hydropower schemes; flood protection works; and works designed to facilitate navigation under the Water Framework Directive

European Commission (2007) Guidance document on Article 6(4) of the 'Habitats Directive' 92/43/EEC. Brussels, Belgium.

European Commission (2007) guidance document on the strict protection of animal species of Community interest under the ‘Habitats’ Directive

European Commission (2007) Communication: Towards Sustainable Water Management in the European Union’ First stage in the implementation of the Water Framework Directive 2000/60/EC; COM(2007) 128 final.

European Commission, (2010). Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions - Energy infrastructure priorities for 2020 and beyond - A Blueprint for an integrated European energy network,

European Commission, (2011). Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the Economic and Social Committee and the Committee of the Regions - Our life insurance, our natural capital: an EU biodiversity strategy to 2020 - COM(2011) 244 final,

European Commission (2011) FAQ on the links between the Water Framework Directive and Nature Directives

European Commission, (2011) Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions - Energy Roadmap 2050 - COM(2011) 885 final.

European Commission (2011) Hydropower Generation in the context of the EU WFD

European Commission (2013) Streamlining environmental assessment procedures for energy infrastructure Projects of Common Interest (PCIs).

European Commission (2014) Article 6 of the Habitats Directive - Rulings of the European Court of Justice

European Commission (2015) Report from the Commission to the Council and European Parliament - The State of Nature in the European Union , COM(2015) 219 final

European Commission (2015) Guidance document 31: Ecological flows in the implementation of the Water Framework Directive

European Commission (2016) Commission guidance document on streamlining environmental assessments conducted under Article 2(3) of the Environmental Impact Assessment Directive

European Commission Staff Working Document SWD (2016) 473 final. Executive Summary of the fitness check of EU nature legislation

European Commission (2017) Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the Economic and Social Committee and Social Committee of the Region - An Action Plan for nature, people and the economy , COM(2017) 198 final

European Commission, Energy infrastructure - Energy infrastructure priorities for 2020 and beyond. Available at: ec.europa.eu/energy/infrastructure/strategy/2020_en.htm.

88

European Environment Agency, (2015) – SOER – the European environment, state and outlook 2015

Ferguson, Absolon, Carlson and Sandford 2006. Transaction of the American Fisheries Society 135:139-150). Calles and Greenberg 2009. River Research and Applications 25:1268-1286. Gustafsson 2010. .

Gómez, C.M., Pérez-Blanco, C.D., & Batalla, R.J. 2014. Tradeoffs in river restoration: Flushing flows vs hydropower generation in the Lower Ebro River, Spain. Journal of Hydrology 518: 130-139.

ICPDR (2015) The Danube River Basin District Management Plan - Update 2015

ICPDR (2013) Technical Paper Measures for ensuring fish migration at transverse structures

ICPDR (2013) Sustainable Hydropower Development in the Danube Basin : Guiding Principles

Lambrecht H., Trautner J. (2007) Fachinformationssystem und Fachkonventionen zur Bestimmung der Erheblichkeit im Rahmen der FFH-VP — Endbericht zum Teil Fachkonventionen, Schlussstand Juni 2007. (Expert information system and expert rules for significance assessment within the framework of appropriate assessment — Final report part Expert rules, final status June 2007. In German.).

Nature Conservancy (2015), the power of rivers, finding balance between energy and conservation in hydropower development

Natural England, the Environment Agency (2015) River restoration theme plan

A strategic approach to restoring the physical habitat of rivers in England’s Natura 2000 sites

Natural England (2016) A narrative for conserving freshwater and wetland habitats in England, Research report NERR064

Natural Scotland and SEPA (2014 )Guidance for developers of run-of-river hydropower schemes

N2K Group (2015) working towards creating Synergies between WFD, MSFD? and the Habitats and Birds Directives

WG ECOSTAT (2016) report on common understanding of using mitigation measures for reaching good ecological potential for heavily modified water bodies, Part 1 and Part 2: impacted by water storage

Umweltbundesamt, (2003) Hydroelectric Power Plants as a Source of Renewable Energy- legal and ecological aspects

KH-03-18-236-H

R-N