MIKROEKONOMIJA Pitanja i odgovori1. MIKROEKONOMIKA KAO ZNANOST I KAO NASTAVNA DISCIPLINA Mikroekonomika je znanstvena i nastavna disciplina koja se bavi gospodarskim problemima poduzea i njihovim ponaanjem na domaem i svjetskom tritu. Kao znanost mikroekonomika prouava gospodarske probleme poduzea, istrauje imbenike njihova uspjeha i spoznaje zakonitosti pojava u njihovu poslovanju. Kao nastavna disciplina mikroekonomika saznaje za nova znanstvena dostignua na svom podruju, prihvaa provjerene znanstvene spoznaje i nauava o svemu to je neosporno i to je od znaenja za suvremenu izobrazbu ekonomista. 2. TEORIJSKA I PRAKTINA ZNAAJKA MIKROEKONOMIKE Mikroekonomika istovremeno je i teorijska i praktina disciplina. Njezina je teorijska znaajka u tome to nastoji proiriti postojee i doi do novih spoznaja, a praktika znaajka u injenici da polazi od postojeih gospodarskih problema poduzea i da u njihovoj praksi provjerava ispravnost vlastitih pretpostavki i spoznaja. 3. ODNOS TEORIJE I PRAKSE PREMA N. W. CHAMBERLAINU, E. HEINENU I H. SIMONU Nije samo praksa sudac teoriji. I teorija kritiki prosuuje o praksi i nastoji je unaprijediti. U tom je smislu njihov meusobni odnos uzajaman i komplementaran, a samo iznimno neusklaen i proturjean. Oboje ovise o tome uvaava li teorija, ili pak zanemaruje kumulativnu teinu empirijskog dokaznog materijala na to upozorava Neil W. Chamberlain, odnosno prihvaa li praksa, ili pak ignorira povjerenje znanstvene spoznaje. Teorije su prema Edmundu Heineu neproturjeni sustavi spoznaja, povezani sa stvarnou i namijenjeni odreenoj svrsi. Tako se o mikroekonomici moe, po istom autoru, prosuivati naroito po tome dolazi li ona do svojih spoznaja istraujui stvarno postojee probleme u praksi, upuuje li svoje prijedloge praksi, te da li ih praksa primjenjuje, ili pak moe li ih primijeniti. Herbert Simon kae da ono to znanost razlikuje od svake druge ljudske intelektualne djelatnosti jest to to ona spekulativno disciplinira injenicama. Teorija i praksa su dvije otrice kara, ali metafora nije sasvim ispravna, jer otrice nisu simetrine. Kad se teorija i injenice sukobe, teorije moraju ustuknuti. 4. TEORIJA KAO EKSPLIKATIVNA I KAO PRIMJENJENA ZNANOST Teorijski karakter mikroekonomike podrazumijeva i daljnje njezine znaajke: da je ona istovremeno i eksplikativna i normativna znanost. Eksplikativna znanost je po tome to objanjava gospodarske aktivnosti u poduzeu i njegovu okruenju, a normativna znanost je po tome to, po Pierreu Picardu prouava najpovoljnije modalitete za organizaciju proizvodnje, raspodjele i potronje dobara i usluga. Uz to jo valja dodati i stajalite Paula Samuelsona da normativna ekonomika ukljuuje i etike i vrijednosne prosudbe. 5. PREDMET, ZADAA I CILJ MIKROEKONOMIKE (PREMA A. MARSHALLU, . BABIU, TURKU I SAMUELSONU) Predmet ove discipline u prvom je redu odreen njezinim nazivom, a zatim opim gospodarskim problemima i spoznajama bitnima za sva poduzea bez obzira na razlike meu njima po predmetu poslovanja, po njihovom organizacijskom obliku, po karakteru vlasnitva, po veliini ili kojem drugom obiljeju. Zadaa mikroekonomike je da prui osnovna znanja za uspjeno poslovanje poduzea (P. Samuelson), da objanjava ekonomske pojave u tom poslovanju (. Babi) i da omogui djelotvornije odluivanje (E. Heinen). Cilj mikroekonomike je da kao znanstvena disciplina potie i razvija istraivaki rad na podruju gospodarstva u poduzeima i da kao nastavna disciplina koluje i stvara ekonomiste i rukovodioce za potrebe poduzea, drugih organizacija i ustanova. Po A. Marshallu mikroekonomika se bavi pobudama koje najsnanije i najredovitije djeluju na ponaanje ljudi u poslovnom dijelu njihova ivota, dok P. Samuelson smatra da ona pita to (koja dobra) treba proizvesti, kako se trebaju proizvesti i za koga ih treba proizvesti. . Babi vidi predmet mikroekonomike u procesu drutvene reprodukcije koji se odvija u poduzeu, a po I. Turku mikroekonomika prouava gospodarske pojave u poduzeu i u njihovim odnosima s drugim poduzeima.

1

6. POVEZANOST MIKROEKONOMIKE S MAKROEKONOMSKIM DISCIPLINAMA Ekonomija je razdvojena disciplina od sredine 30-ih godina (na mikro i makro). Makroekonomija je mlaa disciplina i bavi se ponaanjem cijele ekonomije. Umjesto da pokuava objasniti odreivanje cijena pojedinih dobara i usluga, istrauje opu razinu cijena. Mikroekonomija se bavi prouavanjem organizacijskih jedinica koje funkcioniraju unutar velike ekonomije. U ekonomiji je meutim ne mogue razumjeti odreene ekonomske fenomene bez poznavanja makro i mikroekonomske teorije. Povezanost mikroekonomije s makroekonomskim disciplinama tj. prvenstveno s politikom ekonomijom ili ekonomikom, ekonomikom narodne privrede, ekonomikom regija, ekonomikom industrije i drugim slinim ekonomikama, koje se procesom drutvene reprodukcije bave u irim (svjetskim, nacionalnim, regionalnim, gradskim) okvirima, manifestira se u dva vida. S jedne strane, spoznaje i dostignua makroekonomskih disciplina omoguuju mikroekonomici da sigurnije stupi na podruje poslovanja poduzea, da prouava i objanjava gospodarske pojave u njihovu radu i da na toj osnovi uoava zakonitosti i oblikuje naela po kojima se mogu poboljavati rezultati poslovanja. No isto su tako, s druge strane i spoznaje mikroekonomike koja se najneposrednije suoava s praksom procesa drutvene reprodukcije u poduzeu, od znaaja i koristi za sve spomenute makroekonomske discipline ve i stoga to se i gospodarske pojave u poduzeima odraavaju na zbivanja u gospodarskim granama i regijama, u narodnoj i svjetskoj privredi. Od ostalih makroekonomskih disciplina za mikroekonomiku jo su od znaenja ekonomski sustavi i ekonomska politika, koji joj pomau u sagledavanju utjecaja to ih na djelatnost i uspjenost poslovanja poduzea imaju i vre gospodarsko ureenje i ekonomski ciljevi i mjere odreene zemlje. I, napokon, valja ukazati i na povezanost mikroekonomike s teorijom trita i cijena, koja analizira i objanjava sloene gospodarske pojava na domaem i svjetskom tritu, osobito u sferi odnosa ponude i potranje, raznih vidova konkurencije, ekonomskih i neekonomskih odrednica formiranja cijena itd. Prouavanje veza izmeu nadnica, nezaposlenosti i inflacije zahtijeva detaljno poznavanje i drugog segmenta ekonomske teorije, te je znaajna komplementarnost i uzajamnost mikro i makroekonomije. 7. KONCEPCIJE SVJETONAZORA I TEMELJNE SPOZNAJE O UVJETOVANOSTI DRUTVENIH I EKONOMSKIH POJAVA Svjetonazor (njem. Weltanschaung) je shvaanje svijeta, drutvenih i ekonomskih pojava u svijetlu raznih koncepcija: idealizam, materijalizam, metafizika, dijalektika itd. Iz njihove tisugodinje oporbe, osobito u 19. i 20. st.(G.F.Hegel, L. Feuerbach, K. Marx, F. Engels, H. Spencer, E. Durkheim, B. Russel, A. Schleisinger i dr.) proizale su ove temeljne spoznaje o uvjetovanosti drutvenih i ekonomskih pojava uope: 1. drutvene i ekonomske pojave istovremeno su determinirane i objektivnim datostima (priroda, drutvo, drava, sustav, trite, nain proizvodnje, itd.) i djelovanjem subjektivnih snaga (ideje, teorije, pojedinci, ljudske grupe i njihove tenje) 2. objektivne datosti su odreujui (presudni) imbenik drutvenih i ekonomskih pojava 3. subjektivne snage su odluujui (usmjeravajui) imbenik drutvenih i ekonomskih pojava 4. drutvene i ekonomske pojave su dinamine, a ne statine pojave 5. drutv. i ekon. pojave valja promatrati i prouavati u njihovoj povezanosti i meuzavisnosti 8. POTRANJA - PRIRODA POTRANJE Poduzea e dobavljati proizvodne imbenike i proizvoditi pojedina dobra samo ako postoji potranja za tim dobrima, a koliina svakog dobra, koja se moe proizvesti, ovisi o ukupnoj potranji za tim dobrom. Potranja pojedinog kupca za proizvodom, poznata kao individualna potranja, je raspored koliina proizvoda koje bi jedna osoba mogla kupiti uz razliite mogue cijene u pojedinom vremenskom intervalu. Na pojedinom tritu je obino prisutan znatan broj kupaca, svaki sa svojim individualnim rasporedom potranje. Zbroj ovih rasporeda poznat je kao trina potranja ili uobiajenije kao potranja, a to je raspored ukupnih koliina koje bi dobavljali svi kupci na pojedinom tritu uz razliite mogue cijene u danom vremenskom intervalu. Openito govorei, i pojedinana i ukupna potranja su takve prirode da se vee koliine trae uz nie cijene, a ne uz vie. Ovo je poznato kao zakon potranje stoga krivulje potranje imaju nagib prema dolje i od lijeva na desno. Ovaj se zakon moe izvesti logikom analizom na temelju ovih pretpostavki: 1. potroai tee k maksimiranju zadovoljstva iz svojih dohodaka 2

2. potroake jedinice imaju ograniene dohotke 3. mo dodatne jedinice nekog dobra, nabavljena radi zadovoljavanja elje, nakon odreenog vremena opada 4. promjene u traenoj koliini jednog dobra ne dovode do promjene u moi zadovoljavanja ostalih dobara

9. ZAKON OPADAJUE GRANINE KORISNOSTI Pristup granine korisnosti, za objanjenje prirode potranje, baziran je na konceptu granine korisnosti i zakonu opadajue granine korisnosti. Granina se korisnost definira kao dodatak ukupnoj korisnosti ili zadovoljstvu koje rezultira iz dobave dodatne jedinice nekog dobra u danom vremenskom razdoblju. Za maksimiziranje zadovoljstva dohodak mora biti alociran tako da granine korisnosti vrijednosti novanih jedinica svih dobavljenih dobara budu jednake (max. zadovoljstvo: granina korisnost u cijenama tih dobara opada kako se dobavlja dodatna jedinica nekog dobra). 10. ODNOS IZMEU CIJENE I TRAENE KOLIINE Iz zakona opadajue granine korisnosti i principa alokacije dohotka, slijedi kako e smanjenje cijene dovesti do porasta traene koliine. Smanjenje cijena zahtijeva realizaciju uporabe dohotka jer je stari ekvilibrij naruen. Smanjenje cijena ima dva razliita efekta od kojih svaki ima tendenciju poveanja traene koliine: 1. EFEKT DOHOTKA Budui da potroa sada moe kupiti istu koliinu dobra za manje novaca nego prije, ima mogunost dodatne nabave tog dobra ili moe tedjeti. Hoe li kupiti dodatnu jedinicu odreenog dobra ili e dobaviti vee koliine nekog drugog dobra, ovisi o relativnim graninim koristima. Ako je granina korisnost dodatne jedinice odreenog dobra relativno mala, ostatak dohotka potroa e potroiti na neko drugo dobro, pa efekt dohotka ne djeluje jako na potroaev raspored potranje za pojedinim dobrom. Ako je granina korisnost dodatne jedinice odreenog dobra relativno velika, efekt dohotka imat e znaajan efekt. 2. EFEKT SUPSTITUCIJE Pad cijena nekog dobra smanjuje relativni troak toga dobra u usporedbi s ostalim dobrima i poveava relativnu prednost kupovanja tog dobra u odnosu na druga dobra. Rast cijene potie osobu da supstituira to dobro za ostala dobra, posebno za ona koja su bila bliski supstituti. 11. KRIVULJA INDIFERENCIJE Upotreba krivulja indiferencije olakava objanjenje razliitih odnosa potranje i ponaanja potroaa, izbjegava implikaciju granine korisnosti kvantitativnoj mjerljivosti korisnosti i naglaava meusobne odnose u potranji za razliitim artiklima. Krivulja indiferencije pokazuje razliite kombinacije dvaju dobara koje e donijeti istu razinu zadovoljstva. Za krivulje indiferencije se pretpostavlja kako su negativnog nagiba, a njihov nagib mjeri stopu supstitucije izmeu dva dobra: broj jedinica jednog dobra potreban radi zemjene jedinice drugog dobra, ali da se zadri ista razina zadovoljstva. a) krivulja indiferencija za potroaa s robom X i Y b) krivulja indiferencije perfektnih supstituta c) krivulja indiferencije roba koji nisu supstituti

Uobiajena krivulja indiferencije pokazuje odnos izmeu dva dobra budui da ogranienja dvodimenzionalne povrine ne doputaju uvoenje ostalih dobara, ali su odnosi prikazivani za dva dobra 3

valjani za odnose svih dobara za iju je dobavu osoba zainteresirana. U stvarnosti za svakog potroaa i za svaki par dobara postoji itava ablona krivulja indiferencija, svaka pokazujui razliite razine zadovoljstva. 12. EFEKT SUPSTITUCIJE I EFEKT DOHOTKA Odgovoreno pod pitanjem br. 10. 13. ELASTINOST POTRANJE Elastinost potranje za nekim dobrom reflektira se na ponaanjem ukupnog izdatka na to dobro kako se cijena mijenja. Pod ukupnim izdacima se smatraju trokovi na to dobro pri svakoj cijeni, to predstavlja produkt cijene i dobavljene koliine. Kada je elastinost vea od 1, ukupni izdatak e rasti ako cijena pada, budui da traena koliina raste u veem postotku od cijene. Ako je elastinost manja od 1, ukupni izdatak e biti manji pri niskim cijenama nego pri visokim, jer e smanjenje cijene rezultirati proporcionalno manjim porastom traene koliine. Ako je pak elastinost jednaka 1, relativne promijene u cijeni i traenoj koliini biti e jednake pa e i ukupni izdatak biti isti. Bez obzira na cijenu, elastinost ovisi o: 1. stupnju nunosti ili luksuznosti tog dobra 2. stupnju dostupnosti supstituta 3. relativnom udjelu tog dobra u ukupnim izdacima potroaa 4. vremenu koje stoji na raspolaganju kao odgovor na promjenu cijena 14. ZNAENJE POTRANJE ZA FUNKCIONIRANJE GOSPODARSTVA Openito govorei, proizvodnja je okrenuta prema onim proizvodima za koje postoji potranja dovoljna za profitabilnu proizvodnju, to znai da se za profitabilnu proizvodnju volumen outputa mora prilagoditi potranji za tim proizvodima. Potroaeva potranja ima veliki utjecaj na potranju proizvoaa za proizvodnim resursima pa tako utjee i na alokaciju resursa. Za individualnog proizvoaa ukupna potranja za njegovim proizvodom ima glavni utjecaj na volumen njegove prodaje pri razliitim cijenama. Poznavanje ukupne potranje od bitnog je znaenja i za vladinu politiku jer, poznavajui je, vlada moe uinkovito donositi proizvodne programe u mnogim proizvodnim granama. 15. ALGEBARSKO UTVRIVANJE TRINOG EKVILIBRIUMA (RAVNOTEE) Ako su nam poznate jednadbe ponude i potranje, moe se izraunati dosta precizno cijena i koliina ravnotee ili ekvilibrijuma na tritu. Poznato je da u ekvilibrijumu koliine ponude i potranje moraju biti jednake za razinu qe tj. qd=qs=qe 16. RACIONALISTIKE METODE SPOZNAJE Za ove metode je karakteristina misaona aktivnost i logiko zakljuivanje, a u njih spadaju: analiza i sinteza, indukcija i dedukcija i komparacija. Analiza je misaoni postupak ralanjivanja cjeline na dijelove, sloenog na jednostavno kako bismo to potpunije i bolje upoznali i cjelinu i njezine elemente. Sinteza je sjedinjavanje pojedinanog u ope, jednostavnog u sloeno, uz istovremeno zanemarivanje sporadinog i isticanje zajednikog, bitnog i dominantnog u dinamici odreene pojave. Indukcija je postupak logikog zakljuivanja u okviru kojega se najprije polazi od pojedinanih injenica, a zatim se one uopavaju na temelju meusobne povezanosti, srodnosti i ovisnosti. Dedukcija je postupak zakljuivanja u suprotnom smjeru od indukcije. Polazei od pretpostavke koja je openito prihvaena kao vjerojatna i u slinim sluajevima potvrena, deduktivnim se zakljuivanjem njezino vaenje prenosi i na druge pojedinane sluajeve. Komparacija je postupak usporeivanja promatranih pojava u vremenskoj i prostornoj dimenziji. Vremenskim usporeivanjem uoavamo nastanak i pratimo razvitak pojave, a prostornim usporeivanjem utvrujemo njezinu identinost, slinost ili razliitost u odnosu na pojavu koja se zbila ili se zbiva u drugoj radnoj ili ivotnoj sredini. Sve nam to pomae da uoimo njihovu bit, objasnimo uzroke i sagledamo posljedice. U tom je smislu u mikroekonomici potrebna i korisna i poredbena analiza. Ona pomae da analiza i sinteza dobiju na potpunosti i kvaliteti, a indukcija i dedukcija na snazi i uvjerljivosti. 17. EMPIRIJSKE METODE SPOZNAJE 4

Primjenom empirijskih metoda spoznaje prikuplja se istraivaka graa, obrauju dobiveni podaci i donose zakljuci o drutvenim i ekonomskim pojavama u poduzeu i njegovom okruenju. U tu svrhu mogu se u mikroekonomici osobito primijeniti slijedee metode: promatranje, intervju, upitnik, anketa i druge metode. Promatranje je sustavno praenje odreene pojave u poduzeu ili na tritu. Na toj osnovi uoavaju se, registriraju i opisuju sve injenice koje su s predmetom promatranja u uzronoj ili posljedinoj vezi i uz pomo kojih moemo odreenu pojavu cjelovito sagledati i objasniti te tako postii eljenu svrhu ili korist. Intervju je usmjereni razgovor to ga ispitiva vodi s ispitanikom da bi, postavljajui mu unaprijed pripremljena pitanja, dobio traene odgovore i saznao ispitanikovo miljenje o predmetu istraivanja. Dobra je strana intervjua to se odmah mogu razrijeiti odreene nejasnoe, ali mu je nedostatak u tekoama obuhvata veeg broja ispitanika i u visokim trokovima njegove provedbe. Upitnik je instrument pisanog ispitivanja, a njegova je prednost da se, uz relativno niske trokove, moe ispitivanjem obuhvatiti mnogo vea populacija, tisue pa i desetine tisua ljudi. Nedostatak su mu, meutim, mogue nejasnoe, kako u postavljenim pitanjima, tako i u dobivenim odgovorima. Anketa je usmeno (intervju) ili pismeno (upitnik) ili kombinirano (intervju i upitnik istovremeno) ispitivanje veeg broja osoba unutar ili izvan poduzea o nekom problemu ili sadraju od posebnog znaenja za njegovo poslovanje. Meu ostalim izvorima za prikupljanje empirijske istraivake grae u ovoj se disciplini osobito mogu i trebaju primjenjivati statistiki podaci, raunovodstvene informacije, poslovni izvjetaji, investicijski i drugi projekti, monografije i dr. U obradi podataka prikupljenih empirijskim metodama primjenjuju se odgovarajue statistike, matematike, ekonometrijske i druge egzaktne metode. 18. METODOLOKI SUKOB (METHODENSTREIT, BATTLE OF METHODS) Methodenstreit je izbio izmeu teorijskog pristupa austrijske i historijskog pristupa njemake ekonomske kole. Iz njihove oporbe proizaao je, poetkom 20.st., socioekonomski pristup. Teorijski pristup zasnovao je beki profesor Carl Menger (1840-1921), koji je 1871. g. objavio svoje najpoznatije djelo Osnovne nauke o narodnoj privredi. Menger je upozorio na pogreke historiara koji su preuveliavali znaenje ekonomskih injenica, a podcjenjivali ekonomsku teoriju. On se zaloio za isti analitiki pristup i za teoriju granine korisnosti do koje su simultano i od njega neovisno, takoer doli Leon Walras i William Stanley Jevons. Polemika koju je zapoeo Manger s vremenom se pretvorila u vrlo otar sukob, koji je potrajao sve do 1910. g. Historijski pristup zastupao je Gustav von Schmoller (1838-1917), predvodnik njemake historijske kole, koja je, s osloncem na pozitivizam to ga je zasnovao francuski sociolog August Comte (1798-1857), smatrala da se ekonomska znanost mora temeljiti na povijesnim injenicama. U vrijeme pojave Mangerova djela historijski pristup potpuno je dominirao u njemakoj ekonomskoj znanosti, ali su ga, do poetka 20. st., osjetno potisnuli predstavnici teorijske kole. Socioekonomski pristup utemeljio je njemaki sociolog i ekonomist Max Weber (1864-1920), koji je sintetizirao prikazane antagonistike pravce smatrajui da su za potpunu ekonomsku analizu i spoznaju drutvenih i ekonomskih pojava i ekonomskih pojava potrebne teorija i historija. Weber je o tome pisao u svojem poznatom djelu Objektivnost u drutvenoj znanosti i u socijalnoj politici istiui da analitike vjetine valja primijeniti na historijske injenice i da ekonomska analiza ne moe biti iskljuivo povezana s ekonomskom teorijom, nego takoer s ekonomskom historijom i sociologijom. Kao takmac socioekonomskom pristupu u SAD-u se u 30-im godinama 20.st. pojavio ekonomski imperijalizam, koji, kako istie Ralph William Souther, osvaja podruja susjednih disciplina, ali ne zato da bi ih progutao nego da ih obogati i promovira njihov autonomni razvitak. Po ocjeni Richarda Swedberga socioekonomika zagovara novi tip ekonomike koji mnogo vie otvoren prema drugim drutvenim znanostima nego ostali pravci u ekonomskoj znanosti, dok ekonomski imperijalizam pokuava primijeniti neoklasinu ekonomiku na sve probleme u drutvenim znanostima izazivajui tako opetovani Methodenstreit. 19. EKONOMSKO MILJENJE (s primjerima primjene) Primjenu znanstveno istraivakih metoda valja zasnivati na ekonomskom miljenju kao specifinom nainu miljenja koje se oslanja na provjereno ekonomsko znanje. M. Mirkovi definira ekonomsko miljenje kao sustavnu izgradnju ekonomskih mjerila. Na ekonomski nain razmiljanja i potrebu njegove primjene ve je potkraj 19.st. upozorio Alfred Marshall spominjui tekoe utvrivanja koliko su kretanja ponude i potranje na jednom mjestu pod uplivom tih kretanja negdje drugdje. Bez ekonomskog naina miljenja mnoge bi nam se pojave iz gospodarskog ivota mogle, barem na prvi pogled, initi paradoksalne, iako su, pod odreenim uvjetima i mogue i logine, kako nam pokazuju ovi primjeri: 5

1. Poduzee je ostvarilo manju dobit u protekloj nego u prethodnoj godini, iako je istovremeno imalo vei ukupan prihod (jer su trokovi bre rasli od prihoda) 2. Koliinskim utedama rada, sredstava za rad i predmeta rada porasle su proizvodnost rada i ekonominost, ali se ipak smanjila rentabilnost poslovanja (jer su vrijednosni efekti ostvarenih uteda bili nadmaeni negativnim efektima porasta nabavnih ili pada prodajnih cijena). 3. Premda je u proteklom razdoblju porasla koliina uinaka, smanjila se proizvodnost rada (jer je koliina uinaka porasla za 20%, a broj zaposlenih za 30%) 4. Porastom iskoritenosti kapaciteta sa 60% na 90% pogorala se poslovna uinkovitost (jer su zbog prekovremenog i nonog rada porasli njegovi trokovi, dok su prodajne cijene ostale nepromijenjene). 5. U prethodnom su razdoblju sniene prodajne cijene iako nije bilo konkurencije, a u tekuem su razdoblju prodajne cijene poviene iako je bilo konkurencije (jer je potranja u prvom razdoblju bila nedovoljna, a u tekuem velika). 6. Poduzee je dio svojih proizvoda i usluga prodalo ispod cijene kotanja, ali je ipak povealo svoju dobit (jer su dopunski trokovi spomenutih proizvoda bili nii od dopunskih prihoda ostvarenih njihovom prodajom). 7. Vrijednost proizvodnje po jednom radniku viestruko je porasla u promatranom vremenu u usporedbi s baznim razdobljem, ali je istovremeno proizvodnost rada smanjena za 10% (jer je u meuvremenu uslijedila ubrzana inflacija, a radnici su imali velikih zastoja zbog nepravovremenog pristizanja potrebnih sirovina i drugih materijala. 8. Nakon nabave i uvoenja novih suvremenijih sredstava za rad smanjila se dobit poduzea (jer su porasli ukupni fiksni trokovi, a nova sredstva za rad nisu bila dovoljno iskoritena. 20. PROBLEM EGZAKTNOSTI U MIKROEKONOMICI (stajalita autora) Primjena egzaktnih istraivakih metoda ne osigurava uvijek i istovremeno i egzaktnost ekonomske znanosti, a u prilog tome svjedoe i miljenja najpoznatijih svjetskih ekonomista: A. Marshall: Ali, naravno, ekonomika se ne moe usporeivati s egzaktnim znanostima jer se bavi promjenjivim i suptilnim snagama ljudske prirode. P. A. Samuelson: Ekonomika nije egzaktna znanost i malo je ekonomista koji bi htjeli dokazivati da e to ona ikad biti. A. S. Eichner: Zato, meutim, ekonomika jo nije znanost? Jedan je odgovor u tome to ekonomisti odbijaju uvaiti zahtjev da svaka njihova ideja ili teorija mora biti empirijski potvrena. K. Arrow: Svakodnevna promatranja oito pokazuju da je nemogue izvesti takve proraune i da je potvrena nesposobnost ekonomista da primjene nau teoriju i snagu naih kompjutora da bi napravili dobre prognoze pa ak i one to su uvjetovane odreenim pretpostavkama. Z. Baleti: Unato njezinu impresivnu razvoju, opravdano se ukazuje da sposobnost ekonomske znanosti da objasni, a osobito da predvidi injenice ivota zaostaje drastino iza njezinih metoda. 21. DOPRINOSI HRVATSKIH PISACA (B. KOTRULJEVI I J. KRIANI) Benedikt Kotruljevi, Dubrovanin, najprije trgovac, a potom i savjetnik napuljskog kralja, u svom djelu O trgovini i savrenom trgovcu, kao prvi autor opisuje sustav dvojnog knjigovodstva Trgovac stoga mora voditi 3 knjige, tj. glavnu knjigu, dnevnik i podsjetnik. Kad ispie cijelu glavnu knjigu, izvui e saldo svih otvorenih rauna, i to tako da e sve zaostatke duga i kredita izvui na posljednji list iza zadnjeg upisa. Pri prijenosu u novu glavnu knjigu dat e svom saldu posebnu stavku... Juraj Kriani, hrvatski pisac, koji u svom djelu Politika iz 1676.g. ovako prikazuje izvore narodnog bogatstva: Misli se obino da je ona zemlja bogata koja ima dosta zlata, srebra i ostalih ruda, ali je bogatija ona koja obiluje hranom i sirovinama uope, a najbogatija je ona gdje je dobar i osmiljen promet zemaljski, gdje su dobra pristanita i trgovi, gdje dakle raste svako rukotvorstvo, teatvo i velika pomorska trgovina kao to je to sluaj u engleskoj zemlji. Uviajui da bogatstvo naroda prije svega potie od njegove radinosti, pri emu je poljoprivreda korijen i osnova cjelokupnom bogatstvu, Kriani je prethodio radnoj teoriji vrijednosti i pogledima fiziokrata. Zalaui se pak za privremenu zabranu uvoza inozemnog papira u 6

Rusiju i za monopol vanjske trgovine u rukama vladara, Kriani je bio prvi koji je tako formulirao taj teorem da mu kasniji teoretiari nisu imali to dodati. 22. SISTEMATSKA EKONOMSKA ZNANOST (od J. Savarya do K. Marxa) Sistematska ekonomska znanost i ekonomske teorije razvijale su se od 1675.g. do 1890. g., a autor prvog sustavno i metodiki pisanog djela Savreni trgovac je Jacques Savary. Pojava njegovog djela metodoloki je, vjerojatno, bila omoguena objavljivanjem i koritenjem Rasprave o metodi koje je autor Rene Decartes i koji je u njoj postavio temelje znanstvene metodologije izlaganjem naela verifikacije, analize, sinteze i klasifikacija. Savaryjevo djelo je za nas znaajno i po sadraju i po merkantilistikim i protekcionistikim pogledima svojega autora. U njemu su prikazane unutarnja i vanjska organizacija trgovakog poduzea, trgovako pravo, vanjskotrgovinsko poslovanje te uloga i politika drave u reguliranju uvoza i izvoza. Sa stajalita merkantilizma vrijedna su i zanimljiva razmatranja o nesigurnosti i o riziku poslovanja poduzetnika koje je izrazio Richard Cantillon u djelu Opa rasprava o naravi trgovine. U traganju za pravim izvorima drutvenog bogatstva ekonomska se znanost s vremenom poela udaljavati od trgovine i trgovca i okretati se proizvodnji i proizvoaima. Taj su korak prvi put uinili fiziokrati kao zagovornici prirodnog pokreta i slobodnog poduzetnitva olienog u glasovitoj krilatici Laissez faire laissez passer u znaenju da privredu treba pustiti njezinu slobodnom funkcioniranju. F. Quesnay, osobito poznat po djelu Ekonomske tablice i drugi predstavnici fiziokratskog sustava spoznali su da stvarno bogatstvo lei u (poljoprivrednoj) proizvodnji, a ne u trgovini ili razmjeni. Adam Smith u svom uvenom djelu Bogatstvo naroda je uoio da trite posjeduje upravljaki mehanizam konkurencije i djelovanje nevidljive ruke. Premda je politika ekonomija bila temeljna preokupacija u njegovu radu, a ekonomski i drutveni odnosi sredinja toka njegova znanstvenog i politikog interesa. Karl Marx takoer je razmatrao mnogobrojne pojmove i probleme s podruja poslovanja poduzea, u prvom redu izlaganja o robi, kapitalu, profitu, najamnini i viku vrijednosti. 23. OSAMOSTALJENJE MIKROEKONOMIKE U POSEBNU DISCIPLINU (4 OKOLNOSTI) - A. MARSHALL, E. SCHAMENBACH, TAYLOR-FORD-FAYOL) Do osamostaljenja mikroekonomike u posebnu znanstvenu disciplinu dolo je potkraj 19. i poetkom 20. st., a tome su osobito pridonijele ove okolnosti: 1. Marshallova sinteza makroekonomike i mikroekonomike 2. Osnivanje prvih visokih poslovnih kola (1898. u Europi) 3. pokretanje prvog asopisa s podruja mikroekonomike 4. Pojava i razvitak znanstvene organizacije rada A. Marshall (1842-1924), profesor u britanskom Cambridgeu, najistaknutiji predstavnik neoklasine kole, u svom djelu Naela ekonomike je izvrio viestruki obrat: koncept politike ekonomije kao teorijske discipline zamijenio je konceptom ekonomike kao iste i primijenjene znanosti; mikroekonomsku analizu je pretpostavio makroekonomskoj analizi; teoriju trokova upotpunio je razmatranjem graninih trokova; razvio je teoriju firme; kritiki je pisao o ekonomskim slobodama, zalagao se za pravedniju raspodjelu bogatstva i teio porastu dohotka siromanijih drutvenih slojeva. E. Schmalenbach je 1906. g. pokrenuo prvi asopis s podruja mikroekonomike, Zeitschrift fr betriebswirtschaftliche Forschung (asopis za istraivanja u ekonomici poduzea) koji i danas izlazi u Njemakoj s modificiranim nazivom Schmalenbach's Zeitschrift fr betriebswirtschaftliche Forschung. Pojava i razvitak znanstvene organizacije rada jo su vie pojaali zanimanje znanstvenika i poduzetnika za probleme poduzea i omoguili do tad nevieni porast proizvodnosti rada i efikasnost uope. Zasluga za taj veliki napredak pripada trojici velikih praktiara Amerikancima Tayloru i Fordu i Francuzu Fayolu. F. W. Taylor osniva je i najistaknutiji predstavnik znanstvene organizacije rada koju je definirao kao cjelovitu revoluciju u oblasti duha i odnosa izmeu radnika i poslodavca. On je redom razvio studij vremena, studij pokreta i studij rada uope, a zatim je iz temelja poeo mijenjati nain rada i gospodarenje u industrijskom poduzeu. Henry Ford, ameriki tvorniar automobila, postupio je drugaije od Taylora. Umjesto da visokim normama privlai radnike k poslu, on posao privodi k radniku, uvoenjem 1912. g. tekue vrpce u proizvodnji automobila. Njemu dugujemo djelo Moj ivot i rad i veliku misao: Ne postoji rad koji se ve sutra ne bi mogao obavljati bolje i uspjenije nego danas. Henry Fayol, francuski rudarski inenjer, sav se posvetio unapreivanju administracije jer je shvatio da se i uz najbolje 7

organiziranu proizvodnju ne moe postii pun uspjeh poduzea ako ono istovremeno ima neefikasnu administraciju. Temeljna je Fayolova zasluga to je, definirajui pojam administracije, dao teoriji i praksi pet elemenata univerzalnog znaenja: 1. predviati 2. organizirati 3. nareivati 4. usklaivati 5. nadzirati 24. NOVIJI DOPRINOSI (A.Pigou, J.M. Keynes, J. V. Robinson, Samuelson) Arthur C. Pigou (1877-1959), Marshallov uenik i njegov nasljednik na Sveuilitu u Cambridgeu, u prvom je redu poznat kao teoretiar ekonomike blagostanja kojoj je posvetio svoje najbolje i najpoznatije djelo Ekonomika blagostanja. Nastavljajui Marshallovo uenje o reprezentativnoj tvrtki, Pigou je doao do pojma tvrtke ravnotee za koju je karakteristina krivulja prosjenih trokova U-oblika i njoj odgovarajua krivulja graninih trokova. Osim toga, on se zalagao za intervenciju drave u prilog poduzea s rastuim prinosom, to se moe ocijeniti kao poticaj za kasniju ekonomiku regulacije, koje e imati posebno mjesto u Keynesovu djelu. I napokon, Pigou je mnogo pisao o zaposlenosti i nezaposlenosti, o potrebi usklaivanja privatnih i drutvenih interesa, o privatnim i drutvenim trokovima, o politici realnih nadnica i preraspodjeli dohotka preko poreznog sustava, o socijalizmu i kapitalizmu itd. John Maynard Keynes (1833-1946) posljednje je veliko ime britanske ekonomske kole iz Cambridgea koja je njegovim djelom dosegla svoj zenit. Bio je takoer Marshallov uenik, a veu je pozornost privukao svojim radom Kraj laissez-faire-a u kojem je ovu doktrinu izloio otroj kritici. Svjetsku slavu je dosegao djelom Opa teorija zaposlenosti kamata i novca u kojem se zaloio za intervenciju kapitalistike drave u gospodarskom ivotu, osobito u odnosu izmeu tednje i investicija i njihovom regulacijom s pomoi kamatne stope. Osim toga smatrao je da je temeljni politiki problem ovjeanstva i njegovo rjeavanje u kombiniranju gospodarske efikasnosti, socijalne pravde i osobne slobode. Joan V.Robinson u svojem je djelu Ekonomika nesavrene konkurencije proirila Pigouovo koncepciju tvrtke ravnotee, ali s ciljem da zakone o dohotku industrijskog poduzea prikae i izvede iz funkcije trokova i prihoda. Paul A. Samuelson (1915) je studirao na Harvardu, a mentori su mu bili Schumpeter, Chamberlin i Leontief. Poznat je po djelima Osnove ekonomske analize i udbeniku Ekonomija. Koristei se matematikim metodama, Samuelson je istraivao kljune ekonomske probleme (proizvodnje, ponude i potranje, dinamike ekonomskog razvoja, zaposlenosti i nezaposlenosti, raspodjele itd.) dajui tako bitan doprinos teoriji gospodarskog razvitka i unutar nje teoriji aktivne i statike ekonomije. 1970. g. je za to dobio Nobelovu nagradu. 25. DOPRINOSI NAIH AUTORA (OD B. LORKOVIA, DO . BABIA I M. MIRKOVIA) Bla Lorkovi (1839-1892) svojom knjigom Poela politike ekonomije sustavno, razumljivo i pregledno izlae dosadanje spoznaje nauke opeg gospodarstva o opim pojmovima, proizvodnji, prometu, razdiobi i potronji. Do danas su, sa stajalita mikroekonomike zanimljiva i vrijedna njegova izlaganja o poduzeu, poduzetniku i riziku te o dionikim drutvima i zadrugama. Braa Oton i Kamilo Bonjak nakon 1. svjetskog rata udaraju daljne temelje naoj mikroekonomici. Suvremenik i kolega O. Bonjaka, prof. Vasilje Beloevi definira poduzee kao organizam koji za svoj raun i rizik producira za druge. Tu je vano spomenuti jo Josipa Butorca, Milana Marjanovia, Milana Ivania, Miju Mirkovia i Franju Kranjevia. Nakon 2. svjetskog rata najvei doprinos daje imun Babi koji izdaje djelo Uvod u ekonomiku poduzea u kojem, polazei od odnosa rezultata poslovanja poduzea i njegovih trokova, koncipira djelo u 7 razliitih poglavlja. Mijo Mirkovi je ponajprije poznat kao ekonomist agrara, a u svom djelu Uvod u ekonomiku FNRJ kritiki pie o poduzeu i o njegovu ponaanju u uvjetima primjene administrativnih mjera koje se ne obaziru na djelovanje ekonomskih zakona. 26. ZAECI TEORIJE FIRME Teorija firme ili teorija poduzea obuhvaa razmiljanje, stajalita i spoznaje o poloaju i ponaanju poduzea na tritu, o njegovim gospodarskim i drutvenim ciljevima, o riziku i profitu, o trokovima i prihodima, o vlasnitvu i upravljanju, o rukovoenju i organizaciji, o distribuciji moi u poduzeu itd. Na 8

prvi trag u pojavi i razvoju teorije firme nailazimo u 18. st., a ostavio ga je britansko-francuski autor Richard Cantillon u djelu Opa rasprava o naravi trgovine u kojem jasno razlikuje poduzetnika od vlasnika zemljita i kapitala, a ukupno stanovnitvo razvrstava u 2 klase, u plaene ljude i poduzetnike. Kao zaetnik teorije firme openito je priznat francuski autor Antoine-Augustine Cournot koji u svom djelu Istraivanje matematikih naela teorije bogatstva uvodi matematike metode u ekonomiju i polae osnovne teorije monopola, teorije duopola i teorije cijena. Koristei se relativno jednostavnim jednadbama Cournot je analizirao odnose ponude i potranje da bi time ukazao na temeljnu simetriju opih odnosa u kojima potranja i ponuda stoje prema vijednosti. 27. NEOKLASINA TEORIJA FIRME (REPREZENTATIVNA FIRMA I FIRMA RAVNOTEE) Neoklasinu teoriju firme utemeljio je A. Marshall, a dalje su je razvili njegovi sljedbenici A. Pigou, E. Chamberlin, J. Robinson i N. Chamberlin. Definirajui pojam reprezentativne firme Marshall kae da to nije ni neki novi proizvoa koji se bori za svoj opstanak u poslu niti je to poduzee koje je izuzetnom sposobnou i sreom stvorilo razgranati posao, ve je to poduzee koje je ve prilino dugo na ivotu, kojim se upravlja prosjenom sposobnou i koje ostvaruje uobiajenu unutranju i vanjsku utedu koja pripada tom obujmu proizvodnje, vodei rauna o vrsti proizvedenih dobara, o uvjetima prodaje na tritu i opem privrednom okoliu. Pigou je prihvatio i dalje razradio Marshallovu teoriju firme s napomenom da je on svoju reprezentativnu firmu zapravo koncipirao kao firmu ravnotee za koju je karakteristina krivulja prosjenih i njoj odgovarajua krivulja graninih trokova U-oblika. 28. KRITIKA NEOKLASINE TEORIJE FIRME Ova se kritika moe, ukratko svesti na sljedee autore i njihove vane primjedbe. Lionel Robbins istie da je Marshallova reprezentativna firma potpuno teorijski koncept koji, napokon ni u njegovim rukama, ne igra nikakvu ulogu u prouavanju stvarnih poduzea i industrija. Nicholas Kaldor usmjerio se na kritiku firme ravnotee i po njemu slobodan pristup tritu vodi do savrene konkurencije samo onda kada se ostvaruju poveani prinosi. Scott Moss je bio otriji kritiar te kae: Pretpostavljajui da svaka firma u industriji ima identinu krivulju trokova, Robinsonova i Chamberlin su Pigouovu konstrukciju firme postavili na glavu. Dok je Pigou dokazivao da se firma ravnotee moe izvesti iz zakona o prihodima u svakoj pojedinoj industriji, Robinsonova i Chamberlin definiraju industriju na osnovi cjelokupne populacije firmi ravnotee. Hall i Hitch su prije samog poetka 2. svjetskog rata proveli istraivanje u 38 britanskih poduzea s temeljnima ciljem da utvrde kako se stvarno ponaaju poduzea u svojoj politici cijena i dobivene rezultate su objavili u studiji Politika cijena i poslovno ponaanje te naveli: 1. poduzea formiraju prodajne cijene na bazi prosjenog troka 2. samo iznimno formiraju prodajne cijene na bazi graninog troka 29. MANAGERSKA TEORIJA FIRME Temeljni je postulat te teorije da poduzeem ne upravljaju vlasnici nego manageri i da zato u sredite interesa valja staviti upravljanje. Veliki obrat u tom smislu uinio je F.W. Taylor, a presudni utjecaj na praksu suvremenog upravljanja izvrio je Peter Drucker. Novo pak mjesto i ulogu rukovodilaca, koji preuzimaju funkciju upravljanja privredom i ostvaruju suradnju s dravom je prikazao John Kenneth Galbraith. O konceptu managerskog posla i o zadaama njegovih rukovodilaca ovako piu noviji predstavnici managerske teorije firme. Marris je koncipirao model managerskog poduzea u kojem se maksimizira korisnost i managera i vlasnika time da se uravnoteuje rast prodaje i rast kapitala poduzea. Baumol smatra da se managerska korisnost maksimizira kad se maksimizira rast prihoda od prodaje. Williams smatra da manager maksimizira vlastitu korist, a ne profit, ime se maksimizira korist dioniara. Promatrana jo u irem smislu, managerska funkcija korisnosti ukljuuje varijable kao to su plaa, sigurnost, mo, status. presti i profesionalnost, od ega je samo plaa mjerljiva. 30. BIHEVIORISTIKA TEORIJA FIRME (50-ih godina 20. st.) Ova se teorija usmjerila na ponaanje poduzea na tritu, a njezini su najpoznatiji predstavnici H.A. Simon, R.M. Cyert i J.G. March. H.A. Simon izloio je koncept ograniene racionalnosti i udovoljenog ponaanja velikih poduzea, koje je suprotno globalnoj racionalnosti poduzetnika neoklasine teorije firme, podvrgao je neoklasinu teoriju kritici i iznio miljenje da su firme ekonomski subjekti pa ih zato 9

valja dobro poznavati. R.M. Cyert i J.G. March oslanjajui se na etiri sluaja i dva laboratorijska pokusa, ovako su definirali svoju teoriju: 1. firma je koalicija pojedinaca i grupa s konfliktnim interesima 2. svaki lan ili grupa ima mnotvo aspiracija 3. ciljeve firme odreuje top management 4. zahtjevi se pojedinih lanova i grupa stalno mijenjaju i sukobljavaju 5. poduzee se u odnosu na okolinu suoava s dva tipa neizvjesnosti: trina neizvjesnost i neizvjesnost u smislu reakcije konkurenata 31. OPI POJAM SUVREMENOG PODUZEA Poduzee je samostalna gospodarska, tehnika i drutvena cjelina u vlasnitvu odreenih subjekata, koja proizvodi dobra ili usluge za potrebe trita, koristei se odgovarajuim resursima i snosei poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i drutvenih ciljeva. 32. ULAGANJE KAPITALA I POSLOVNI RIZIK Angairanjem, koritenjem i plaanjem odgovarajuih resursa (rada, sredstava za rad, predmeta rada i tuih uloga) poduzee se izlae riziku kao opasnosti da pritom pretrpi gubitak uloenog kapitala. Rizik potjee iz neizvjesnosti u budunosti, meutim, on se razlikuje od neizvjesnosti ako ona ukljuuje pluralizam konanog ishoda. Neizvjesnost je dvoznana jer doputa i gubitak i dohodak, a rizik je jednoznaan i usmjeren samo na gubitak.

33. GOSPODARSKI I DRUTVENI CILJEVI PODUZEA Primarni ekonomski cilj poduzea je ostvarivanje dobiti na to se nadovezuje sekundarni ekonomski cilj osiguravanje kontinuiteta i razvoja poduzea; na drutvenom planu ekonomski su ciljevi poduzea sadrani u zadai da proizvodi dobra i usluge i time zadovoljava potrebe graana, otvara nova radna mjesta i pridonosi gospodarskom razvitku i napretku zemlje. Drutveni ciljevi poduzea su, s jedne strane, postizanje zadovoljstva njegovih radnika s njihovim materijalnim i drutvenim poloajem i, s druge strane, postizanje zadovoljstva poslovnih partnera poduzea u odnosu na njihove opravdane i poznate interese. 34. TEORIJE PROFITA Teorije profita predstavljaju skup shvaanja, stajalita ili znanja zasnovanih na prouavanju odreenih zakonomjernosti trinog poslovanja i mogunostima stjecanja profita. Po Sloanu i Zurcheru profit je a) profit je u teorijskoj ekonomici: preostali dio vrijednosti proizvodnje poduzea, koji pripada poduzetniku poslije svih plaanja za kapital (kamate), zemlju (renta) i rad (ukljuivo plae managera i radnika) i b) profit u raunovodstvenom smislu bruto profit kao razlika izmeu prodajne cijene i cijene kotanja, te neto profit koji preostaje nakon uobiajenih rashoda od bruto profita. G. Bannock, R. Baxter i R. Rees takoer razlikuju bruto-profit i neto-profit u raunovodstvenom smislu, ali u vezi sa profitom u ekonomskom smislu napominju da valja uzeti u obzir i imputiranu rentu i zakupninu ako je poduzee vlasnik zemljita i zgrada. Heilbroner i Galbraith smatraju da postoje dva vida profita: redovni, uobiajeni i pravi ekonomski. Dok pod prvim podrazumijevamo iznos koji je preostao poduzeu nakon to je iz svojih prihoda podmirilo sve novane obveze on smatra da je previ ekonomski profit onaj iznos koji preostaje poduzeu po odbitku svih eksplicitnih trokova uz dodatak kamata za vlastiti kapital. Ze Hoefera i Schadea dobit je pozitivan rezultat, uspjeh u gospodarskoj djelatnosti unutar obraunskog razdoblja ili po jedinici uinka. 35. PODUZETNIK (PREMA RAZNIM AUTORIMA) Sam termin poduzetnik prvi je u ekonomsku znanost uveo Cantillon koji poduzetnike dijeli na poduzetnike s kapitalom i poduzetnike s vlastitim radom. Ovisno o tome rade li poduzetnici sami ili stjeu kapital Smith razlikuje poduzetnike koji to ine: 1. marljivou i tedljivou, 2. poslovnim pekulacijama, 3. poslovnim inovacijama. Leon Walres definirao je poduzetnika kao osobu koja uspostavlja vezu izmeu trita roba, usluga i kapitala. Marshall kae da poduzetnik mora biti u stanju oprezno prosuivati i smiono preuzeti rizik, te poznavati strojeve i materijale koji se upotrebljavaju u 10

njegovoj struci. Ali u ulozi poslodavca, on mora biti prirodni voa, mora znati dobro odabrati svoje pomonike i u njih imati puno povjerenje. Slino je koncipirao Beno Kotruljevi navodei da trgovac mora biti ovjek znanja, inteligentan, estit, marljiv, postojan, pravedan, samopouzdan i moralan ovjek koji nikada ne kri zadano obeanje. Schumpeter ga je koncipirao kao inovatora u gospodarskom ivotu. Za Sloana i Zurchera on je osoba koja u proizvodnji preuzima odgovornost za organizaciju, menadment i rizik. Dodds kae da je on vlasnik, upravlja poduzea koji pribavlja kapital, snosi rizik proizvodnje i kontrolira poduzee. Heilbroner i Galbraith definirali su poduzetnika kao ovjeka ija je ekonomska zadaa upravljanje poduzeem. Njegova je temelja zadaa utvrditi opseg proizvodnje, pronai najbolju kombinaciju faktora i utvrditi optimalnu koliinu uinaka. Poduzetnik moe, ali i ne mora biti vlasnik poduzea pa, ovisno o tome, moe, ali i ne mora dobivati profit. Openito, poduzetnik je osoba nadarena poslovnim duhom i rukovodnim sposobnostima, bogata znanjem o poslovima i ljudima, odlina i spremna da preuzme rizik upravljanja poduzeem na temelju inovacija i stalnog razvoja. 36. PODUZETNITVO (PREMA RAZNIM AUTORIMA, SINTEZA PODUZETNITVA) Cantillon ne definira poduzetnitvo ni izravno ni cjelovito, ali radom pokazuje to rade pojedini poduzetnici, a svi nastoje postii viu, ali neizvjesnu cijenu pa se tako moe dogoditi da im poduzee bude unosno ili pak da bankrotiraju. Marshall se odluio za slobodu djelatnosti ili poduzetnitvo u znaenju "vie samopouzdanja, vie smotrenosti i vie namjernog i slobodnog izbora". Drucker konstatira da postoji pomutnja u vezi odreenja tog pojma. Po njemu je poduzetnitvo stvaranje novog trita. Uvjeren je da poduzetnitvo. poiva na teoriji ekonomike i drutva, najvanija je zadaa raditi na to drugaiji nain, a ne to bolje od drugog. Za Heilbronera i Galbraitha bitna je znaajka poduzetnitva organiziranje pa ono u tom smislu etvrti imbenik proizvodnje (uz rad, zemlju i kapital). Bajt je definirao poduzetnitvo kao umjeravanje kapitala u konkretna zaposlenja, a kao njegovu glavnu funkciju oznaio je stalno unoenje inovacija. Openito, poduzetnitvo je djelatnost poduzetnika usmjerena na pokretanje, organiziranje i inoviranje poslovanja poduzea s temeljnom svrhom stvaranja novog trita. 37. GOSPODARSKI PREDUVJETI OSNIVANJA I USPJENOG RADA PODUZEA Meu brojnim preduvjetima osobito se istiu: a) vanjski preduvjeti; potrebe trita i dostupnost potrebnih resursa b) unutarnji preduvjeti; predmet poslovanja poduzee, potreban kapital, raspoloivi kadrovi, sredstva za rad, predmet rada, veliina i lokacija poduzea Potrebe trita: za svakog poduzetnika potreba su trita ishodina toka, prvi uvjet i trajan orijentir u njegovoj poduzetnikoj djelatnosti. Dostupnost potrebnih resursa: ovdje se ne podrazumijeva samo njihova raspoloivost u dovoljnim koliinama na lokalnom, regionalnom ili nacionalnom tritu nego i mogunost pristupa tim resursima u najirim meunarodnim razmjerima. Predmet poslovanja poduzea: u tijesnoj je vezi s ve razmatranim potrebama trita. Pravi poduzetnik ne bira predmet poslovanja po svom ukusu nego po izgledima za povoljan plasman. Potreban novani kapital: potreban za poetno angairanje radnih sila, sredstva za rad, predmeta rada i tuih usluga. U nedostatku vlastitog kapitala nuno je angairati i tui kapital. Raspoloivi kadrovi: koristei se metodama profesionalne selekcije poduzetnik angaira potreban broj suradnika, rukovodilaca, strunjaka i samih radnika za obavljanje odgovarajuih poslova za potrebe poduzea. Sredstva za rad i predmeti rada: za razliku od kadrova kao aktivnog imbenika poslovnog procesa poduzea, njima pripada pasivna uloga. Ljudi su organizatori sredstva za rad i predmeta rada, a oni njihovi objekti. Veliina poduzea: utvruje se s obzirom na broj zaposlenika, broj raspoloivih sredstava za rad. S kojim e veliinom poduzee zapoeti svoju djelatnost i kako e je kasnije prilagoavati interesima poduzetnika i potrebama trita od velike je vanosti za uspjenost poslovanja poduzea. S tog je stajalita vrlo vana optimalna veliina. Lokacija poduzea: utvruje se s ovih relevantnih stajalita: a) stajalite pristupa potrebnim resursima - trite nabave b) stajalite pristupa kupcima, potroaima i korisnicima usluga odnosno sa stajalita trita prodaje 11

c) sa stajalita pristupa prometnim putovima odnosno sa stajalita transportnih trokova d) s oslonca na kombinaciju navedenih stajalita 38. OPTIMALNA VELIINA PODUZEA Optimalna veliina poduzea je najpovoljnija njegova veliina s obzirom na potrebe trita i na visinu pozitivnog poslovnog rezultata. U tom smislu valja razlikovati tri osnovne mogunosti: a) poduzee je premalo u odnosu na potreba trita pa tako proputa priliku da ostvari dobit na veoj koliini uinaka b) poduzee je veliko na razini potreba trita pa ostvaruje najveu dobit c) poduzee je preveliko u odnosu na potrebe trita pa previsoki fiksni trokovi osjetno umanjuju dobit 39. IVOTNI CILKUS PODUZEA poduzea uglavnom ima svoju uzlaznu i svoju silaznu liniju razvoja. Njegov ivotni ciklus ima 5 faza: 1. faza izgradnje - zapoinje poduzetnikom idejom 2. faza rasta - poveanje kapaciteta i proirenje poslovanja 3. faza diferencijacije - najpovoljnija faza 4. faza konsolidacije - rast trokova, gubitak kontrole poslovanja, pada stupanj iskoritenja kapaciteta, gubitak zamjenjuje profit 5. likvidacijska faza ivotni je ciklus prosjenog poduzea najprije u znaku uspona, a zatim u znaku silaska sa trine scene. 40. VANJSKI UVJETI FORMIRANJA POSLOVNE POLITIKE Vanjski uvjeti su oni uvjeti koji postoje i djeluju izvan poduzea i na koje poduzee u pravilu ne moe utjecati, odnosno moe djelovati samo u manjoj mjeri. To su: a) prirodni uvjeti - od presudnog su utjecaja za izbor djelatnosti, a i ostale sadraje poslovne politike onih poduzea ija se djelatnost temelji na iskoritavanju prirode (poljoprivreda, umarstvo, ribarstvo...), no i na druge djelatnosti poduzea koja takve djelatnosti obavljaju stalno ili povremeno raznim intenzitetom (graevinarstvo, turizam...) b) razvitak znanosti i tehnologije - utjee na izbor asortimana, izbor sredstava za proizvodnju i nain djelovanja radnika u radnom procesu c) organizacija drutva, tj. drutveno-ekonomski status - utvruju institucionalne uvjete u okviru kojih se osnivaju i djeluju poduzea d) trite - ono omoguuje ekspanziju, ali u pojedinim sluajevima djeluje ograniavajue na pojedino poduzee e) ostali vanjski uvjeti - lokacija, energetska osnova, meunarodne konvencije... 41. UNUTARNJI UVJETI FORMIRANJA POSLOVNE POLITIKE Unutarnji uvjeti su oni na koje poduzee djeluje svojim odlukama pa ih tim odlukama moe i mijenjati. To su: a) izbor djelatnosti i predmet poslovanja - utvruje se ve formiranjem novog poduzea, ali je ono moe svojom poslovnom politikom i proirivati, a eventualno i mijenjati. Izbor djelatnosti podrazumijeva i izbor programa, tj. ueg ili ireg asortimana, a moda ak i orijentaciju na odreenu usku specijalnost b) izbor lokacije c) sustav sredstava - treba biti prilagoen djelatnosti i obujmu poslovanja koje poduzee eli ostvariti, pa ovaj faktor treba formirati u skladu s ciljevima poslovne politike d) unutranjost organizacije - utvruje ne samo sastav poduzea i njegove organizacijske dijelove ve i poslove pojedinih organizacijskih jedinica, njihovu manju ili veu poslovnu samostalnost i odgovornost e) kadrovski sastav - uvjet je djelovanja poduzea i mogue ga je mijenjati. Razne promjene u poslovnoj politici mogu zahtijevati promjene u kadrovskom sustavu i kvantitativne i kvalitativne naravi. 12

f) ostali unutranji uvjeti - postoje ili djeluju s manjim ili izraenijim intenzitetom pa ih poduzee lake ili bre, a najee postupno, moe promijeniti. 42. PLANIRANJE U PODUZEU, POJAM I ZNAENJE PLANIRANJA Planiranje je aktivnost kojom se unaprijed zacrtavaju zadaci koje treba ostvariti u buduem razdoblju. Za razliku od predvianja kao pasivnog oekivanja buduih dogaaja, znaajka planiranja je u tome to ono ukljuuje i planiranje akcija koje treba poduzeti i sredstava kojima treba djelovati da se razvoj i poslovanje reguliraju na nain koji dovodi do ostvarenja utvrenih zadataka na optimalan nain i uz najpovoljniji mogui rezultat. Planiranje je funkcija koja se nastavlja na poslovnu politiku i uvijek je okrenuto budunosti. Svako poduzee utvruje ciljeve kojima tei i treba neprekidno voditi brigu o odvijanju i poboljavanju svog poslovanja. Smisao planiranja je: a) da se zadaci iz usvojene poslovne politike precizno definiraju i sistematiziraju b) da se zadaci rangiraju po vanosti i redoslijedu obavljanja c) da se sloeni zadaci razrade na sastavne elemente i izvrioce d) da se planovima utvrde efekti koje je mogue postii, tj. je li mogue postii ciljeve zacrtane poslovnom politikom 43. FINANCIRANJE PODUZEA I IZVORI SREDSTAVA Financiranje je aktivnost pribavljanja i koritenja kapitala, pa i njegovog obavljanja, potrebnog za pokretanje i kontinuirano poslovanje poduzea. Da bi poduzee pribavilo potreban kapital koristi razne izvore i naine financiranja. Sredstva kojima se poduzee koristi potjeu iz nekog izvora. Pod izvorima sredstava podrazumijevaju se pravne i fizike osobe od kojih poduzee pribavlja sredstva. No davalac sredstava ne mora uvijek biti vlasnik sredstava koje daje drugome na koritenje ve je eventualno samo korisnik tuih sredstava. Pitanje izvora sredstava postavlja se ne samo pri osnivanju poduzea ve i kasnije jer poduzee tijekom poslovanja i dalje pribavlja sredstva iz raznih izvora. Izvori sredstava razvrstavaju se ovim pristupima: a) eksterni i interni izvori sredstava b) izvori sredstava prema namjeni (izvori kratkotrajne i dugotrjne imovine) c) trajni izvori i izvori sredstava s potrebom vraanja (kapital - dugovi) 44. VANJSKO I UNUTARNJE FINANCIRANJE Vanjsko ili eksterno financiranje ostvaruje se kapitalom koji nije ostvaren samim poslovanjem poduzea ve se poduzee koristi kapitalom koji pritjee kao: ulaganje kapitala vlasnika poduzea, a i trajnim ulozima drugih fizikih ili pravnih osoba; prirast kapitala na osnovi izdanih mjenica; prirast kapitala na osnovi dotacija bez obveze vraanja; prirast kapitala na osnovi dotacija za saniranje poduzea; pritjecaj novanih sredstava na osnovi sklopljenih ugovora o zajmu (kreditu); pritjecaj novanih sredstava na osnovi izdanih obveznica, blagajnikih .zapisa i drugih vrijednosnih papira. Unutranje financiranje ostvaruje se onda kada poduzee samo povea iznos trajnog kapitala iz ostvarene dobiti. Tiho samofinanciranje ima karakter internog financiranja, a ostvaruje se time to poduzee ostvaruje poveanje realne vrijednosti sredstava, a da to ne iskazuje u raunovodstvu, odnosno ako iskazuje procijenjenu vrijednost. To se omoguava: ubrzanim otpisivanjem vrijednosti osnovnih sredstava; preniskim revaloriziranjem vrijednosti osnovnih sredstava, nepotrebnim otpisivanjem nenaplaenih potraivanja, potcjenjivanjem realne vrijednosti nabavljenih sirovina i materijala, pa i dionica drugih poduzea; preuranjenim otpisivanjem alata i sitnog inventara; neprovoenjem revalorizacije vrijednosti financijskih ulaganja, potraivanja o stranih valuta u onoj mjeri koliko je realna vrijednost takvih stavaka postala vea. U biti tiho financiranje je stvaranje internih rezervi. 45. KAPITAL PODUZEA Izvori po kojima poduzee nema obvezu povrata kapitala onima od kojih ga je primilo sve dok poduzee postoji predstavlja kapital poduzea. Kapital poduzea je trajni izvor sredstava a dijeli se na: a) Nominirani kapital odlukom osnivaa utvruje se u trenutku osnivanja poduzea i iznos osnovnog kapitala i vlasnitvo, no kasnije se tokom postojanja poduzea, i iznos i vlasnika 13

struktura kapitala mogu mijenjati. On obuhvaa: 1. uloeni (upisani) trajni kapital 2. poveanje trajnog kapitala iz poslovnog rezultata 3. trajne uloge pravnih i fizikih osoba Po vlasnitvu osnovni kapital mogu initi: 1. inokosni kapital vlasnika 2. javni kapital (drave, opine, grada) 3. dioniki kapital (veeg broja dioniara) Trajni kapital poduzea formira se i trajnim ulozima zainteresiranih pravnih i fizikih osoba. Ulozi i prava pojedinih ulagaa utvruju se ugovorima, a smatraju se kapitalom bez obveze jer se poduzee moe takvim ulozima koristiti sve dok postoji. b) Nenominirani kapital obuhvaa: 1. revalorizacijske rezerve potrebne su za ouvanje realne vrijednosti sredstava poduzea, ali njihova namjena nije nominirana 2. rezerve poduzea kapital koji poduzee formira u svrhu podmirivanja teta koje mogu proizai iz raznih rizika ( zakonske rezerve, rezerve za vlastite dionice, statutarne rezerve) 3. zadranu dobit (ili preneseni gubitak) iz prethodnog razdoblja - nenominirani izvor sredstava sve dok se ne donese odluka o njihovom konanom rasporeivanju (vrijedi i za pod 4.) 4. nerasporeena dobit (ili gubitak) tekue godine 46. EKONOMSKI ASPEKT RAZLIITIH IZVORA SREDSTAVA U gospodarenju poduzeima zanimljivo je i znaajno pitanje je li poduzeu povoljnije koristiti kapital bez obveze vraanja ili pak sredstva drugih, tj. s obvezom vraanja. Povoljna strana koritenja trajnog kapitala je to to poduzee nije vremenski ogranieno u raspolaganju kapitalom i ne postoji opasnost da e ostati bez toga kad mu zatreba. Za razliku od toga, iskoritavanje sredstava s obvezom vraanja (a to su dugovi) uvijek je vremenski ogranieno jer postoji obveza do kojeg roka moraju sredstva (ili odgovarajua protuvrijednost) biti vraena onome od kog su sredstva bila primljena. Za svako je poduzee nuno i korisno raspolagati trajnim kapitalom u iznosu koji odgovara stalnoj potrebi poslovanja. Za povremene potrebe racionalno je koristiti se sredstvima s obvezom vraanja, i to za razdoblje dok takva potreba traje, tj. dok sredstva mogu biti iskoritena. Poslovanje sa sredstvima s obvezom vraanja opravdano je onda ako e korist od koritenja tih sredstava biti vea od trokova koji e posudbom i uporabom tih sredstava biti prouzroeni. 47. SREDSTVA PODUZEA PREMA POJAVNIM OBLICIMA I TRAJANJU KORITENJA Za obavljanje svake aktivnosti, pa tako i svake gospodarske djelatnosti, potrebna su sredstva, a pojedino poduzee moi e svoju djelatnost obavljati samo ako raspolae s potrebnim sredstvima, a ona mogu biti pribavljena na razne naine i iz raznih izvora. Poduzea svojim poslovanjem stvaraju sredstva potrebna za trajno obavljanje djelatnosti. Tako steena sredstva koja su dobivena od osnivaa ine kapital poduzea. U svojem poslovanju poduzea se slue i sredstvima koja su na krae ili na due vrijeme pribavljena od drugih. Poduzee u njima upravlja kao titular svih sredstava u svojem sustavu. Sredstva obuhvaaju razna dobra a prema pojavnim oblicima mogu biti: a) sredstva u obliku novca (odnosno vrijednosnih papira) b) sredstva u obliku stvari c) sredstva u obliku prava Ekonomika poduzea razvrstava sva sredstva tj. imovinu takoer prema trajanju koritenja sredstava i to: a) dugotrajna imovina obuhvaa stalna sredstva b) kratkotrajna imovina obuhvaa obrtna sredstva (zalihe, potraivanja do 1 god., financijska imovina, novac u banci) 48. EKONOMSKI ZNAAJ AMORTIZACIJE OSNOVNIH SREDSTAVA 14

Osnovnim sredstvima smatra se samo ona sredstva koja ostaju dulje u poduzeu i traju due od jedne godine. No osim sredstava koja pripadaju poduzeu, poduzee moe uzeti u najam sredstva drugih uz ugovorenu naknadu i na odreeno vrijeme. Osnovna se sredstva postupno troe i umanjuje im se vrijednost, a ta vrijednost se izravno ili neizravno unosi u vrijednost uinka poduzea. Da bi se amortizacija obraunavala u iznosima koji realno izraavaju smanjivanje vrijednosti pojedinog sredstva, a istovremeno iskazuju amortizaciju kao realni troak reprodukcije, potrebno je poznavati razne metode obrauna amortizacije. Obraunavanje amortizacije svodi se na dva sustava: a) vremensku amortizaciju zasniva se na pretpostavci da troenje sredstava ovisi o vijeku njegova trajanja, pa vrijednost pojedinog sredstva treba biti amortizirana kroz pretpostavljeni mogui vijek trajanja. Dijeli se na: 1. linearnu 2. progresivnu 3. degresivnu b) funkcionalnu amortizaciju temelji se na pretpostavci da se sredstva troe ovisno o intenzitetu njihova koritenja. Pri tome se ima na umu da koritenje sredstava uzrokuje i njegovo fiziko troenje pa svaka proizvedena jedinica uinka treba preuzeti troak, tj. dio vrijednosti sredstava. Moe se obraunavati po jednoj od dviju metoda: 1. metoda funkcionalne amortizacije prema koliini ostvarenih uinaka 2. metoda funkcionalne amortizacije prema satima rada sredstava c) kombinacija vremenske i funkcionalne metode amortizacije 49. POLITIKA AMORTIZACIJE Politika amortizacije znaajan je sadraj poslovne politike s obzirom na utjecaj koji obraunavanje amortizacije ima na utvrivanje visine trokova poslovanja i znaenje koje to ima za prikupljanje sredstava za reprodukciju. Voenje politike amortizacije mogue je u okviru propisa u pojedinoj zemlji, ali se pri tome mora imati na umu i poloaj pojedinog poduzea na tritu (i momentalni, ali i u iduem razvojnom razdoblju). Realno je da se politikom amortizacije osigura jednostavna reprodukcija sredstava, iako propisi u mnogim zemljama omoguuju da poduzee obraunavanjem amortizacije ostvaruje i sredstva za proirenu reprodukciju. Obraunom amortizacije ne treba nadoknaditi onaj dio vrijednosti sredstva koji moe biti nadoknaen prodajom (ostatka) sredstva. 50. OBRTNA SREDSTVA, ZNAAJKE I OBRTANJE (KOEFICIJENT I TRAJANJE) Kratkotrajna imovina je ona imovina s kojom poduzee raspolae do 1. godine; za razliku od dugotrajne imovine (stalnih sredstava) kratkotrajna imovina obuhvaa novac, stvari i prava koja unutar jedne godine mijenjaju svoj pojavni oblik, prelaze iz jedne poslovne faze u drugu te iz jednog pojavnog oblika u drugi; tj. obru se pa se stoga i spominju pod nazivom obrtna sredstva. Obrtna sredstva poduzee ulae u poslovanje, ali ne s namjerom da se njima trajno koristi, ve s namjerom da ih preradi (odnosno obavi uslugu ili promet) te ih zatim proda. Kratkotrajnu imovinu ine: a) zalihe b) potraivanja koja dospijevaju do 1 godine c) financijska imovina koja moe biti unovena do 1 godine d) novac u banci i blagajni Prouavanje obrtanja sredstava zasniva se na formuli o krunom kretanju novanog kapitala. U prometu robom, obrtanje obrtnih sredstava ostvaruje se na ovaj nain: Kn Kr Kn1 Ta formula prikazuje da se novac (Kn) pretvara u robu, a u daljnjoj fazi da se roba (Kr) ponovno pretvara u novac (Kn1), ali u novac koji je uvean, jer se u procesu prometa oplodio. U proizvodnim organizacijama navedenu formulu treba prikazati u proirenom obliku : Kn KmKpKr Kn1 S gledita ekonomike i financiranja poduzea veoma je znaajno da se proces reprodukcije odvija to bre te se stoga prati brzina obrtanja obrtnih sredstava i u tu svrhu izraunava koeficijent obrtaja koji pokazuje koliko se puta obrtna sredstva obrnu u tijeku jednog vremenskog razdoblja. Koeficijent obrtaja moe se izraunati na taj nain da se ostvareni ukupni prihod podijeli s prosjeno angairanim obrtnim sredstvima: kob= C/Kob 15

Koeficijent obrtaja je veliina koja je obrnuto razmjerna broju dana vezivanja obrtnih sredstava. Znamo li koliki je bio koeficijent obrtaja, moemo izraunati trajanje vezivanju obrtnih sredstava, tj. koliki su dani vezivanja: g = 365 / kob Koeficijent obrtaja treba prouiti u svakoj fazi poslovanja jer e ukupni koeficijent obrtaja pojedinog poduzea biti vei (bolji) samo onda ako vezivanje obrtnih sredstava u svakoj fazi poslovanja bude krae, stoga u svakom poslovanju treba nastojati skratiti trajanje vezivanja obrtnih sredstava. 51. UTVRIVANJE I PRORAUN OBRTNIH SREDSTAVA Potreban iznos i struktura obrtnih sredstava ovise o djelatnosti pojedinog poduzea i o uvjetima pod kojima se poslovanje odvija. Te okolnosti mogu se postupno ili povremeno mijenjati, pa stoga potreban iznos i struktura obrtnih sredstava nee biti uvijek jednaki. Iznos potrebnih obrtnih sredstava ovisi o: a) obujmu poslovanja, jer se za vei obujam poslovanja treba sve faktore procesa poslovanja pribaviti u veoj koliini (a time i vrijednosti) b) mogunosti pribavljanja sirovina i materijala jer to utjee na formiranje manjih ili veih zaliha c) uvjetima plaanja nabavki jer to utjee na ranije ili kasnije angairanje obrtnih sredstava d) dinamici realiziranja gotovih proizvoda e) uvjetima naplate gotovih proizvoda Jedan od bitnih uvjeta za nesmetano poslovanje pojedinog poduzea je da ono raspolae u svakom asu potrebnim iznosom obrtnih sredstava, ali i strukturom koja je usklaena s dinamikom kretanja obrtnih sredstava u procesu poslovanja. 52. TEORIJA PROIZVODNJE Proizvodna teorija se bavi objanjenjem prirode proizvodnih funkcija funkcionalnim odnosima izmeu koliina inputa razliitih faktora i koliinama dobivenih proizvoda. Stvarne proizvodne funkcije u bilo kojoj posebnoj pojavi odreene su tehnolokim, pravnim i institucionalnim razlozima. Ekonomska analiza razmatra tipine osobine takvih funkcija i njihovo znaenje za optimalnu kombinaciju faktora i za ponaanje trokova u okolnostima kada se mijenja koliina proizvodnje. 53. VRSTE PROIZVODNIH FUNKCIJA (KLASIFIKACIJA) Proizvodne funkcije se mogu klasificirati u dvije openite grupe na temelju toga jesu li tehniki koeficijenti fiksni ili varijabilni, odnosno stalni ili promjenjivi. Ovi koeficijenti su koliine odreenih faktora ili imbenika potrebnih za proizvodnju jedne jedinice proizvoda. Ako se jedna kombinacija faktora, i samo ova, moe upotrijebiti za proizvodnju odreenog broja proizvoda i nikakva supstitucija izmeu faktora nije mogua, tada su tehniki koeficijenti stalni ili fiksni. Ako se za proizvodnju odreenog proizvoda sa supstitucijom izmeu faktora mogu primijeniti brojne kombinacije faktora to znai da su koeficijenti normalno varijabilni ili promjenjivi. Inputi se kombiniraju za proizvodnju odreene koliine proizvoda upotrebljavajui najbolju raspoloivu tehnologiju ili znane metode proizvodnje. Ovdje se susreemo s tehnolokim horizontom koji predstavlja skup svih tehnolokih metoda (proizvodnih funkcija) koje su poznate tehnikom sektoru nekog poduzea bilo koje djelatnosti. Matematiki reeno, proizvodna funkcija koja sadri 5 razliitih inputa moe se prikazati kao Q = f (x1,x2,x3,x4,x5). 54. PROIZVODNA FUNKCIJA U KRATKOM VREMENSKOM RAZDOBLJU Rezultira prekovremenim radom, ubrzanim radom strojeva ili zapoljavanjem dodatnih radnika. Bilo koje razdoblje u kojima su neki inputi stalni naziva se kratkorono razdoblje, jer bilo koja proizvodna funkcija koja je u vezi donoenja odluka od tjedna do tjedna, od mjeseca do mjeseca, moe se smatrati da su neki inputi promjenjivi dok su drugi stalni. 16

55. ZAKON VARIJABILNIH PROPORCIJA On ukazuje da e u postojeem stanju tehnologije dodatak jednog varijabilnog faktora proizvodnje, drei druge proizvodne usluge ili djelatnosti stalnim, rezultat biti poveanje prinosa po jedinici dodatnog varijabilnog faktora, sve do one toke kada se postigne da bi svako daljnje dodavanje varijabilnog faktora doprinijelo smanjenju prinosa po jedinici varijabilnog faktora. Ovaj tip zakona obuhvaa sve tipove proizvodnih funkcija koje se nalaze u poljoprivrednoj ili automobilskoj industriji, tekstilnoj industriji i maloprodaji, pa sve do proizvodnje materijala. 56. ODREIVANJE OPTIMALNE PROPORCIJE INPUTA (OPTIMALNA KOMBINACIJA FAKTORA) Glavni zadatak nekog poslovnog poduzea je izbor takve kombinacije faktora koji je u tom smislu optimalan da ostvaruje najnie trokove proizvodnje za odgovarajuu koliinu proizvoda. Optimalna kombinacija faktora se moe utvrditi samo na temelju proizvodne funkcije tj. na temelju tehnolokih uvjeta i ponaanja fizikog proizvoda, jer je relativna uspjenost razliitih kombinacija takoer zavisna o cijenama koje se moraju platiti za razliite jedinice faktora. Objanjenje optimalne kombinacije faktora moe biti olakano upotrebom granine stope supstitucije faktora. Pomou granine supstitucije faktora oznauje se broj jedinica jednog faktora koji je potreban za zamjenu jedne jedinice drugog faktora i za odravanje iste razine proizvodnje. No zakon o graninoj stopi supstitucije izmeu dvije robe samo po sebi ne ukazuje na optimalne koliine svake vrste koja se upotrebljava u takvoj kombinaciji koja e omoguiti poduzeu proizvodnju odgovarajuih proizvoda po najniim trokovima. Ova kombinacija moe biti utvrena samo ako su poznati trokovi razliitih faktora i granine stope supstitucije meu njima. 57. ELASTINOST SUPSTITUCIJE FAKTORA Promjena u cijeni bilo kojeg faktora, ako ukupni proizvod i cijene drugih faktora ostaju nepromijenjene, nuno e izazivati potrebu novog prilagoavanja u odnosima meu faktorima jer e promjena cijene poremetiti jednakost odnosa cijene i granine stope supstitucije. Ponovno prilagoavanje e trajati sve dok se ova nova jednakost ne uspostavi. Ako granina stopa supstitucije izmeu dvaju faktora lagano pada, promjena cijena e uzrokovati bitne promjene u odnosima koliina dvaju faktora koje treba nabaviti. Ako je pad ubrzan, dogodit e se relativno male promjene jer e poveanje u koliini faktora kojima je cijena pala omoguiti eliminaciju samo vrlo male koliine drugih faktora. 58. PONAANJE PODUZEA U OSNOVNIM TRINIM SITUACIJAMA Poduzea potvruju svoje mjesto u gospodarstvu zemlje i i zvan nje plasmanom svojih proizvoda i usluga na tritu. No, pojam trita u svakom poduzeu treba shvatiti kao 2 razliita trita: a) trita nabave b) trita prodaje Svako poduzee nastupa na tritu nabave jer na njemu podmiruje svoje potrebe, ali se posebno orijentira na trite prodaje. No, ako je to mogue, za poduzee je najpovoljnije da svoje poslovne kontakte ostvari i u sferi nabave i u sferi prodaje. S obzirom na broj nuditelja i broj traitelja razlikuju se: a) konkurencijsko trite (normalna trina situacija) i b) monopolno trite (specifina trina situacija). 60. PRODAVANJE I NABAVLJANJE U UVJETIMA POTPUNE KONKURENCIJE Nitko ne osporava da je model iste, potpune konkurencije zapravo prilino apstraktan model, ali zbog njegove elegancije i dotjeranosti ini kvalitetu koja se ne moe, bar u teoriji, mimoii. U uvjetima potpune konkurencije poduzee nastoji da njegov svaki dio bude na vrijeme opskrbljen te da mora uskladiti suprotne interese pojedinih funkcija: FUNKCIJA PRODAJE da bi mogla zadovoljavati potrebe trita u svakom trenutku, zahtijeva postojanje zaliha gotovih proizvoda FUNKCIJA NABAVE tei naruivanju u velikim koliinama kako bi postigla povoljnije uvjete nabave i kako bi trokovi nabavljanja bili to manji po jedinici koliine. 17

61. MAKSIMIZIRANJE PROFITA KOD SAVRENE KONKURENCIJE Maksimalna koliina prometa mogla bi biti ostvarena uz cijene koje su samo neznatno vee od nule, a kod vrlo visokih cijena koliina prometa bila bi na nuli. Treba imati na umu da poduzee pri planiranju obujma poslovanja mora uzeti u obzir i veliinu svojih kapaciteta te trokove po jedinici uinka. Dugoroni je cilj poduzea da se opredijeli za veliinu kapaciteta koji e moi biti koriteni i za onaj obujam poslovanja u kojem e trokovi poslovanja po jedinici uinka biti najnii. 62. MONOPOL Monopol je poduzee koje iskljuivo prodaje odreeni proizvod. Poduzee tako ini jednu industrijsku granu i nije podlono konkurenciji drugih poduzea koja proizvode isti ili slian proizvod. Ipak, monopolist ponekad moe biti i u konkurenciji s poduzeima koja proizvode sline supstitute, ali tako dugo dok je proizvod monopolista jasno razliit od onih poduzea koji proizvode druge proizvode ili tako dugo dok ne postoji roba ili proizvod koji ima visok stupanj unakrsne elastinosti potranje za proizvodom koji se proizvod u odreenom poduzeu, moe se smatrati da se radi o monopolu. U praksi su monopoli rijetka pojava u proizvodnji i uglavnom se nalaze u komunalnim djelatnostima. Ako monopolist eli maskimizirati profit, mora prilagoditi svoju proizvodnju u onoj koliini kod koje se granini troak izjednauje s graninim prihodom i odrediti cijenu kod koje se ova koliina moe prodati. Monopolist ne moe izgubiti proizvod u korist drugih poduzea u industriji podiui cijene, niti ita dobiti od njih snizujui cijene jer je on jedini proizvoa odreenih proizvoda. 63. MONOPSONI I OLIGOPSONI Monopson trina situacija u kojoj se javlja samo jedan kupac, a oligopson je ona u kojoj je vrlo mali broj kupaca i gdje postoji uzajamna meuzavisnost injenica. Dok je potpuni monopson vrlo rijedak, oligipsoni se mogu nai na nekim tritima na veliko i to uglavnom u poljoprivredi. Oligopson je trite s vie kupaca, ali ne prevelikim brojem koji bi mogao prouzroiti da ponude za plaanje utjeu na kupovne cijene kakve plaaju druga poduzea. 64. TRITE MONOPOLISTIKE KONKURENCIJE OLIGOPOLI I DUOPOLI Jedan od najboljih odgovora na pitanje: to je monopolistika konkurencija?, dao je prof. Chamberlin kad je to definirao kao jednu mjeavinu monopola i konkurencije. Due i Clower su stanje monoplistike konkurencije prikazali s 3 pretpostavke: 1. broj prodavaa je dovoljno velik da ne postoji osjeaj zajednike meusobne ovisnosti izmeu njih. 2. proizvodi razliitih proizvoaa su diferencirani i proizvoai preferiraju proizvode odreenih proizvoaa. 3. ulaz u industrijsku granu novih poduzea nije ogranien tako da nova poduzea mogu proizvoditi bliske supstitute prosjenim proizvodima iako oni ne mogu izraditi pojedine dijelove ili neke komponente koji su potpuno identini u oima kupaca postojeih proizvoda. Oligopolno trite je trite s velikom meusobnom zavisnou izmeu proizvoaa koji obino na tritu u pojedinoj grani imaju od 2 do max. 10 proizvoda. Posebni sluaj oligopola jest kada na tritu postoje samo 2 proizvoaa to se smatra kao najjednostavniji sluaj oligopola i naziva se duopol. Kad su na tritu 2 prodavatelja, potezi jednog od njih utjeu direktno na dohodak drugog i njihova meusobna ovisnost je dobro poznata injenica. 65. ZNAENJE MONOPOLSKE SNAGE PODUZEA U TRINIM PRIVREDAMA isti monopol definiramo kao trino stanje gdje postoji samo jedan prodavatelj na tono odreenom tritu. Poduzea imaju monopolske i konkurencijske karakteristike koje su meusobno povezane poeljnim i nepoeljnim osobinama. Monopol je stvar utjecaja na tritu. Poduzee ili grupa mogu se okarakterizirati kao monopol ako: sainjavaju jedan tip trita ponaaju se na poseban nain stvaraju zapreke za selekciju najsposobnijih

18

Monopol moe utjecati na restrikciju proizvodnje samo da bi odrao profitnu stopu koja njemu odgovara. To s druge strane djeluje negativno, putem pravila multiplikatora, na opu zaposlenost i stopu rasta cijele privrede. Monopoli mogu neracionalno troiti prirodna bogatstva u elji da ostvare to vei profit. 66. ODREIVANJE CIJENA ZA NOVE PROIZVODE Iz radova poznatog Joel Deana proistekle su 2 alternativne strategije za odreivanje cijena novih proizvoda: visoka cijena i penetrirajua cijena. Visoka cijena je obino praena visokim trokovima promocije i primjenjuje se za proizvode koji imaju izvjesne jedinstvene karakteristike, a koje ih tite od konkurencije u poetnoj fazi nastupa na tritu. Dean je preporuio strategiju visokih cijena u sluaju kada postoje slijedee 3 mogunosti: 1. elastinost potranje je relativno neelastina s obzirom na pojavu potpuno novog proizvoda 2. kada se malo zna o funkciji potranje, jedan je praktini nain istraivanja krivulje potranje, start s odreivanjem visoke cijene, a nakon toga postupno smanjivanje cijene dok se ne ostvari zadovoljavajui visoki profit 3. kada se trite sastoji od grupe kupaca koji imaju razliitu elastinost potranje, to omoguuje poduzeu da za pojedine grupe odreuje razliite cijene za isti proizvod. Niska penetrirajua cijena moe u izvjesnim uvjetima biti uspjena za ekspanziju na tritu i to zato to se uz nie trokove postie vei volumen prodaje. Ona se primjenjuje u sljedeim situacijama: 1. kad postoji visoka kratkorona elastinost cijena 2. kad postoji mogunost bitne utede u trokovima zbog veeg volumena proizvodnje 3. kad je proizvod prihvatljiv za veinu potroaa 4. kad postoji prijetnja od konkurencije pa se mora brzo osloniti veliki dio trita. 67. ODREIVANJE CIJENA NA TEMELJU UKUPNIH TROKOVA Politika cijena na temelju ukupnih trokova ima stanovite slabosti i ogranienja. Tako je npr. definiranje troka prilino teko i trokovna komponenta u formuli odreivanja cijena moe biti sasvim proizvoljna. Trokovi mogu biti: a) STVARNI, to se obino razumijeva kao historijski troak b) OEKIVANI, to znai predvianje stvarnih trokova na temelju postojeih cijena, obujma proizvodnje... c) STANDARDNI, to znai da se pretpostavljaju trokovi za neki normalni obujam proizvodnje. U teoriji i praksi se moe naii na neke kritike primjedbe prema odreivanju cijena na temelju ukupnih trokova i to: ovom metodom odreivanja cijena ignorira se potranja onemoguuje se da se adekvatno odraze snage konkurencije preuveliava se preciznost alokacije trokova moe se temeljiti na pogrenoj koncepciji troka Politika cijena na temelju ukupnih trokova, oslanja se obino na proizvoljno odreene trokove i proizvoljno odreene eljene financijske rezultate. Ona je prihvaena zbog jednostavnosti primjene. 68. ODREIVANJE CIJENA NA TEMELJU POSTOJEIH CIJENA NA TRITU Suprotno politici cijena na temelju ukupnih trokova, postoji politika cijena koja se sastoji u obinom prihvaanju postojeih cijena na tritu. Razlika je u tome to je pri odreivanju cijena na temelju ukupnih trokova naglasak na trokovima proizvodnje, dok je u ovoj metodi naglasak na tritu. U svom najjednostavnijem obliku, ovaj se nain sastoji u tome da se istrai opi sustav cijena u pojedinoj industrijskoj grani ili grupaciji i da se na temelju toga odrede cijene vlastitim proizvodima. Gdje postoji dobro uhodan sustav voditelj-sljedbenik, odreivanje cijena na temelju cijena konkurenata moe biti samo sigurna politika. Neka poduzea npr. automobilska i tekstilna, kalkuliraju trokove proizvoda prema unaprijed odreenoj cijeni. To su obino poznati proizvodi koji su dospjeli u zrelu fazu svog razvoja i gdje ne samo potroa nego i njihovi rivali prihvaaju stabilne cijene. 69. ANALIZA POSLOVANJA PODUZEA (POJAM, VRSTE I METODE)

19

Pojam analiza poslovanja podrazumijeva ispitivanje te prosuivanje i zakljuivanje u vezi s ekonomskim kategorijama, pojavama i efektima u poslovanju. Analiza poslovanja je ispitivanje i zakljuivanje koje prosuuje bit ostvarenog poslovanja, a analitiki postupak obuhvaa ove faze: Utvrivanje zadataka analize Pripremanje postupka analize Prikazivanje rezultata analize Objekt analize je ona organizacija, pojava, predmet ili drugo to analiza kritiki ispituje. S aspekta to se analizira, analiza se dijeli na: Internu koja ispituje poslovanje vlastitog poduzea Eksternu koja analizira poslovanje drugih Usporednu kojom se usporeuju vlastiti podaci s podacima drugih S gledita obuhvata materije, analize se dijele na: Parcijalne koje obuhvaaju samo pojedine elemente poslovanja Kompleksne koje analiziraju poduzea u cjelini Daljnja podjela analize je na: Stalne koje se provode neprekidno Povremene koje se vre sporadino, kad nastane potreba Podjela s gledita sadraja, tj. predmetu ispitivanja, analize obuhvaaju: Analize ulaganja u poslovanje Analiza elemenata radnog procesa Analize uspjenosti poslovanja Analize funkcija Spominje se i podjela na: Analizu statike analiziranje stanja pojedine pojave samo u jednom konkretnom trenutku Analizu dinamike analiziranje kretanja pojedine pojave u toku odreenog vremenskog razdoblja Analiza se vri za prola vremenska razdoblja, a isto tako za sadanjost. Prema razdoblju poslovanja koje obuhvaaju analize se dijele na: Analize za kraa vremenska razdoblja Analize za dulja vremenska razdoblja Analiziranje poduzea moe se shvatiti i provoditi formalno, ali i materijalno. Formalno ispitivanje podrazumijeva kritiko ispitivanje i prosuivanje ispravnosti poslovanja, a ovakvo ispitivanje smatra se preteno zadatkom revizije. Za razliku od toga materijalna analiza podrazumijeva analitiko ispitivanje i prosuivanje boniteta poduzea kao iskaza uspjenosti poslovanja utvrenog prema osnovnim ekonomskim naelima. Poduzee koristi razne metode analize, ralanjivanja, usporeivanja, izolacije, korelacije, indirektnih vrijednosti, odnosnih vrijednosti, presijecanja, standardizacije te poslovno analitike pokazatelje. Analiza ispravlja nedostatke ostvarene u poslovanju, ali omoguuje da se izbjegne ponavljanje propusta. 70. POJAM I RAZLIKA TROKA, UTROKA IZDATAKA, RASHODA I GUBITAKA Trokovi su vrijednosno izraeni utroci elemenata radnog procesa i usluga te porezi i doprinosi neovisni o poslovnom rezultatu, a koji su nastali i koji su uzrokovani ostvarivanjem poslovnog uinka poduzea. Utroci su naturalni izraz utroenih elemenata radnog procesa, kao to su sati rada radnika, sati koritenja strojeva, kWh elektrine energije te u konkretnom sluaju odreene koliine hmelja, slada, vode i dr. za proizvodnju piva. Izdatak je smanjenje novanih sredstava iz blagajne ili s rauna u banci. Iz toga proizlazi da izdatak nije identian pojmu troka. Trokovi su uzrokovani ostvarivanjem odreenog poslovnog uinka. Ako utroci i izdaci nisu uzrokovani ostvarivanjem poslovnog uinka, ne predstavljaju trokove nego rashode. Isto tako trokovima ne pripadaju izdaci vezani za financiranje. Ti izdaci takoer pripadaju rashodima. Rashodi su trokovi sadrani u prodanim proizvodima i uslugama, nabavna vrijednost prodane robe i materijala, izdaci vezani za financiranje i drugi izdaci koji nisu uzrokovani ostvarivanjem poslovnog uinka. Gubitak moe biti gubitak predmeta rada i gubitak kao negativni poslovni rezultat. Neizbjeno u toku proizvodnog procesa, uskladitenja i transporta nastaju gubici predmeta rada. ti gubici do utvrene doputene granice su trokovi, a iznad te granice su rashodi. Gubitak kao negativni poslovni rezultat razlika je prihoda i rashoda (rashod>prihod). 20

71. KRITERIJI RAZVRSTAVANJA TROKOVA PO RAZLIITIM KRITERIJIMA Trokovi se mogu promatrati s vie stajalita i u svezi s tim podijeliti i razvrstati po razliitim kriterijima. Mogu se podijeliti na: 1) Trokovi po prirodi, porijeklu troka a) trokovi sredstava za rad b) trokovi predmeta rada c) trokovi radne snage d) trokovi usluga e) porezi i doprinosi neovisni o poslovnom rezultatu f) trokovi materijala g) amortizacija h) bruto-plae 2) Trokovi po poslovnim funkcijama a) Trokovi upravljanja b) Trokovi nabave c) Trokovi proizvodnje, tj. obavljanja usluga d) Trokovi prodaje e) Trokovi financijske funkcije f) Trokovi raunovodstva g) Trokovi ope kadrovske funkcije 3) Trokovi po nainu obuhvaanja po funkcijama a) Neposredni trokovi b) Opi trokovi (pogonska reija i reija uprave i prometa) 4) Trokovi od ovisnosti o promjenama iskoritenosti kapaciteta a) Stalni trokovi (apsolutni stalni i relativno stalni trokovi) b) Promjenjivi trokovi (proporcionalno promjenjivi i neproporcionalno promjenjivi trokovi) 5) Trokovi po koliini uinka a) Ukupni (ukupni trokovi i dopunski trokovi) b) Po jedinici (prosjeni trokovi, prosjeni dopunski trokovi i granini trokovi) Postoje ove vrste trokova: a) Primarni i sekundarni trokovi b) Standardni trokovi c) Jednostavni i sloeni trokovi 72. UPRAVLJANJE TROKOVIMA Trokovi predstavljaju okosnicu ekonomije i svi ostali problemi na njih se dovezuju ili iz njih proizlaze, zato to u trinom gospodarstvu trokovi predstavljaju gotovo jedino podruje gdje menadment poduzea optimalnom kombinacijom inputa moe stei odreenu komparativnu prednost na konkurenciju i tako ostvariti trinu prednost. Upravljanje trokovima moe se definirati kao postizanje poslovnih ciljeva na osnovi optimalnih trokova u odreenim uvjetima poslovanja. Osnovni cilj upravljanja trokovima poslovanja moe se odrediti kao ostvarenje to vee dugorone koristi od nastalog troka ili ostvarenje odreenog cilja poslovanja uz to nie trokove bez dugoronih negativnih posljedica na rezultat poslovanja i konkurentnu poziciju. U okviru sve teih opstanka na tritu u prvi plan se stavlja pitanje Kako smanjiti trokove poslovanja?. Razlozi smanjenja trokova mogu biti razliiti: Poveanje profita na osnovi smanjenja trokova Ostvarenje optimalnog poslovnog rezultata u okviru zadanih ogranienja Osiguranje dugoronog poslovanja ili opstanka na tritu Smanjenje gubitaka Poveanje konkurentnosti poslovanja 21

Upravljanje trokovima obuhvaa predvianje, planiranje, budetiranje, kontrolu trokova, kao i analize koje pokazuju ponaanje trokova ovisno u promjeni uvjeta poslovanja i uzroka odstupanja od predvienih trokova s ciljem da oni ostanu u prihvatljivim okvirima, a u skladu s postavljenim opim ciljevima poslovanja. 73. METODE UPRAVLJANJA TROKOVIMA TRADICIJSKI MODEL UPRAVLJANJA PROIZVODNIM TROKOVIMA (Tradicional Product Costing TPC) najstariji model obraunavanja i upravljanja trokovima poslovanja, a koristi se ve vie od 100 godina. Ovaj sustav se temelji na podjeli trokova u sljedee skupine: a) Trokovi izravnog materijala b) Trokovi direktnog rada c) Trokovi proizvodne reije d) Trokovi upravne i prometne reije Tradicionalni model upravljanja trokovima NE pravi razliku izmeu trokova razliitih aktivnosti proizvodnje i upravno prometne reije koji se pojavljuju kod odreene skupine proizvoda. MODELI UPRAVLJANJA TROKOVIMA TEMELJENI NA PROCESU (Process Based Costing PBC) oblikovani su na nain da prate i vrednuju trokove proizvodnje sljedei tijek procesa proizvodnje po fazama. Navedeni modeli razvili su se u vrijeme poveanja kompleksnosti proizvodnje i prijelaza na strategiju diverzifikacije proizvodnje. Modeli upravljanja trokovima temeljenih na procesu trebali bi pokazivati uzroke trokova proizvodnje reije i stupanj njihovog pridruivanja izravnim trokovima prilikom svake faze u procesu proizvodnje. Trokovi procesa nastoje se smanjiti primjenom sljedeih metoda: a) Pojednostavljivanjem procesa proizvodnje b) Unapreenjem tijeka procesa c) Skraenjem procesa pojedinih faza d) Sinkronizacijom procesa Prednosti koje se najee istiu u primjeni ovog modela sastoje se u injenici da se ovim modelima osigurava osnova za razumijevanje ponaanja trokova i analizu vremenskog ciklusa proizvodnje. MODELI UPRAVLJANJA TROKOVIMA TEMELJENI NA AKTIVNOSTIMA (Activity Based Costing ABC) razvio se kao vrlo koristan vodi u odluivanju u managementu koji se moe dovesti do veih profita. Slika profitabilnosti koja nastaje iz ABC analize pomae menagerima da usredotoe svoju panju i energiju na poboljavanje, upravo onih aktivnosti koje e na kraju imati najvei utjecaj na profite. Puno iskoritavanje ABC metode kao vodia do profita zahtjeva pojmovni raskid od tradicionalnog sistema obraunavanja trokova i pripravnost da se postupa po predodbama koje prua ovaj model. Jednostavno, menageri bi trebali odvojiti trokove koji su nastali zbog proizvodnje pojedine jedinice ili odreenog proizvoda od trokova koji su neophodni kod proizvodnje razliitih proizvoda ili usluivanja razliitih potroaa neovisno od toga koliko se jedinica proizvodi ili prodaje. Manageri najprije moraju biti spremni istraiti naine smanjivanja resursa koji su potrebni za izvoenje raznih aktivnosti. Zatim treba ta smanjenja transformirati u profit. Moraju ili smanjiti troenje resursa ili poveati output uz zadravanje iste razine resursa. Meutim, razliiti proizvodi, potroai ili distribucijski kanali stvaraju vrlo razliite zahtjeve na resurse poduzea. Da bi otkrili koje e aktivnosti poveati granice prodaje i smanjiti rashode, menageri moraju razumjeti uzroke potronje resursa na mikrorazinu gdje se ustvari aktivnosti i odvijaju. ABC metoda odvaja trokove odravanja i indirektne trokove od direktnih trokova proizvodnje. Zatim te trokove pridruuje na bazi aktivnosti. Kada se trokovi cijele serije i trokovi na nivou proizvoda podijele sa brojem proizvedenih proizvoda dobiva se pogrean dojam da trokovi variraju sa brojem proizvedenih jedinica. Koliina utroenih resursa na razini serije raste kako raste broj serija, a ne broj jedinica unutar serije. CILJANI TROKOVI (Target Costing) kvaliteta mora biti ugraena u proizvod prije nego to je on proizveden. Skupo je, ako ne i pogreno, pokuati provjeriti kvalitetu proizvoda nakon to je on izaao iz proizvodnje. Danas se veliki broj kompanija koristi tom logikom odreivanja cijena prije nego kompanija lansira proizvod manageri odrede njegovu idealnu cijenu, utvrde mogunosti postizanja te cijene i poslije toga 22

kontroliraju trokove da bi bili sigurni da su postigli pravu cijenu. Taj managerski pothvat je pod nazivom ciljani troak (target costing). Ciljani troak postavlja razvojnu strategiju proizvoda koja je centar elja i potreba potroaa na tritu. Njegova vrijednost lei u mogunosti donoenja izazova na tritu od samog dizajniranja do proizvodnje. Gledajui u budunost potroai su sredite pozornosti. Ciljani troak odreuje koja e razina kvalitete i funkcionalnosti biti uspjena kod potroaa dajui predvienu cijenu. Kompanija zatim planira izvore, proizvodnju, proces isporuke koji e omoguiti postizanje eljenog profita. Kako su proizvod i tehnologija s vremenom postali cjelina, proizvodni trokovi su postajali sve vie vezani za dizajn tog proizvoda. U dananje vrijeme se cijene i trokovi nikako ne mogu izbjei zbog prestia na tritu (New Global Economy). Vjerovalo se da je biti prvi na tritu vrlo vano, da se u pripremi za to kreacijski timovi trebaju usredotoiti samo na selekciju i dobro predstavljanje vlastitih proizvoda i to preko nekoliko ponavljanja proizvoda, a trite bi omoguilo kompaniji da zaradi odgovarajui povrat na ukupni uloeni kapital. Danas bi to strategijsko usvajanje bilo katastrofalno za sve osim najkvalitetnijih proizvoda, tj. s visokom vlasnikom tehnologijom. 74. OSTALI TROKOVI (OPORTUNITETNI, DIFERENCIJSKI, RELEVANTNI I IZBJEIVI TROKOVI) Oportunitetni trokovi su oni koji zapravo predouju rtvovan poslovni rezultat (ponekad i rtvovani doprinos za pokrie apsolutno stalnih trokova i za dobitak) koji bi se realno mogao ostvariti u sluaju drugaije poslovne odluke. Diferencijski trokovi predstavljaju razliku izmeu trokova varijanti moguih poslovnih odluka. Relevantni trokovi su budui trokovi do kojih se dolazi procjenom (kako bi se mogla donijeti odgovarajua odluka). Izbjeivi trokovi su trokovi koji se mogu izbjei izborom neke od poslovnih alternativa. Neizbjeivi trokovi su trokovi postojee proizvodnje koji se ne mogu izbjei promjenom poslovanja ili drugom poslovnom aktivnou. 75. MJESTA I NOSIOCI TROKOVA Mjesta trokova su funkcionalno zaokrueni dijelovi poduzea u kojem ili u svezi s kojim nastaju trokovi. To su odjeli, radionice, skladita, prodavaonice, sektori i drugi organizacijski dijelovi poduzea. Odreuju se ustrojstvom poduzea, a njihov broj ovisi o veliini poduzea, organizaciji, nainu proizvodnje i dr. Evidentiranjem trokova po mjestima trokova stvaraju se mogunosti za praenje i analizu ekonominosti, za utvrivanje odgovornosti, za uspjehe i neuspjehe te za obraun trokova za nosioce. Nosioci trokova su uinci zbog kojih nastaju trokovi. Svako mjesto troka ima svog nosioca ili vie nositelja troka, svoj uinak koji moe biti proizvod ili usluga. Uinci mogu biti interni (nisu namijenjeni prodaji i ne naputaju poduzee) i eksterni (namijenjeni su prodaji). S obzirom na to nosioci trokova se mogu podijeliti na: a) Interne nosioce trokova b) Konane nosioce trokova Trokovi internog nosioca troka prenose se s jednog na drugog internog nosioca dok se ne doe do konanog nosioca trokova. Dakle, interni nosioci trokova slue radi to pravilnijeg obuhvata trokova o konanim nosiocima trokova te za kontrolu i analizu trokova, kontrolu i analizu ekonominosti te za razradu sustava stimuliranja radnika na poveanju proizvodnosti rada i smanjenje trokova. 76. KRETANJE FIKSNIH TROKOVA (S NUMERIKIM I GRAFIKIM PRIMJERIMA) Ekonomika poduzea str.198-204 Stalni (nepromjenjivi, fiksni, vremenski) trokovi su trokovi koje se u ukupnom iznosu ne mijenjaju s promjenama iskoritenosti kapaciteta. To su trokovi: vremenska amortizacija, trokovi investicijskog odravanja sredstava za rad, premije osiguranja, zagarantirane plae radnika, najamnine i zakupnine, vei dio opih trokova stvaranja uinaka i opih trokova uprave i prodaje te drugi stalni trokovi. To su sve trokovi koji ovise o veliini postojeeg kapaciteta i o postojeoj pripravnosti poduzea za poslovanje. Udio stalnih trokova u trokovima poduzea neprekidno raste zbog sve vee mehanizacije i automatizacije proizvodnje, administrativnih i drugih poslova u poduzeima. Stalni trokovi, s obzirom na to da su to trokovi kapaciteta i pripravnosti poduzea, postoje i onda kada se kapaciteti uope ne rabe i ne mijenjaju se dok se ne promijeni pripravnost odnosno kapacitet. U istoj zoni 23

pripravnosti odreenog kapaciteta rastu proporcionalno vremenu, pa se nazivaju