Skripta iz kolegija osnove glazbene pedagogije (OGP)

Nereo Arbula

METODIKA NASTAVE GLAZBE

3. NASTAVA GLAZBE I ESTETSKI ODGOJ

U glazbenoj nastavi u osnovnoj koli moe se govoriti o nekoliko nastavnih podruja: glazbenom opismenjavanju, pjevanju(po sluhu i po notama), glazbenom stvaralatvu, sviranju, stjecanju muzikolokih znanja i sluanju glazbe. U nekim nastavnim podrujima estetskoj odgoja nema i jednostavno ga ne moe biti to je sluaj s glazbenim opismenjavanjem i s usvajanjem muzikolokih sadraja a u podrujima u kojima bi se on, teorijski, imogao ostvariti kao to su pjevanje, sviranje, i stvaralatvo ne ostvaruje se, jer te aktivnosti ne dotiu onu razinu koja bi se mogla oznaiti kao umjetnika, dakle, estetska. Jedino estetsko podruje koje je evidentno estetsko jest sluanje glazbe. Uiniti glezbenu nastavu estetskim odgojem u uvjetima postojeeg broja sati jedino je mogue promjenom koncepcije predmeta. Takva promjena koncepcije, koja bi zapravo znaila naputanje koncepta aktivnog muziciranja u korist sluanja i upoznavanja glazbe u funkciji formiranja glazbenog ukusa, nuna je danas da bi napokon predmet postao estetskim odgojem. Razvoj elektrofonije, tj mogunost snimanja i neograniena reproduktibilnost, omoguio je glazbenoj nastavi da ostvari svoj Pokret za umjetniki odgoj, ujedno i jedan od najvanijih razloga za takav glazbeni odgoj okrenut umjetnikom djelu. ... ukratko estetski odgajati, nije mogue funkcionalnim pjevanjem, sviranjem, stvaralatvom i veinom ostalih aktivnosti koje se njeguju u nastavi glazbe. Bit glazbenog estetskog odgoja jest otkrivanje svijeta umjetnike glazbe, a to otkrivanje mogue je samo na sluanju i misaonoj elaboraciji umjetnike glazbe a nikako na njegovanju elementarnih glazbenih umijea. Jedino podruje glazbene nastave u kome je mogu estetski odgoj jest sluanje glazbe. Promjena koncepcije nuna je da bi se stvorio prostor za stvaran glazbeno-estetski odgoj, i da nastava postane realan predmet s ostvarivim glazbenim programom.(do sada je bila svatarska koncepcija koju treba zamjeniti). Sve to smo rekli ipak ne znai da da glazbena nastava nema nikakvih mogunosti da uenike osposobljava i za ostvarivanje estetskih vrijednosti. Takva mogunost postoji ali samo u ansamblima; pjevakom zboru ili orkestru.

4.CILJEVI I ZADACI GLAZBENE NASTAVE UOPEOBRAZOVNOJ KOLI

Jasan cilj i jasno definirani zadaci prva su pretpostavka uspjenog rada unekom nastavnom predmetu. Ciljevi uenja glazbe nisu bezvremenske kategorije nego odgovori na dane povijesne situacije. Ciljevi se mogu mjenjati tj podloni su promjenama ovisno o mogunostima(razvoj tehnologije koji prua nove mogunosti npr. CD ...)

Zadaci i ciljevi :

1. Struno glazbeni ili direktni zadaci odnose se na stjecanje struno-glazbenih znanja i sposobnosti (osposobljavanje za razlikovanje zvuka po trajanju, visini i jaini, razvijanje sluha, glasa, osjeaja za ljepotu, upoznavanje glazbenih oblika, stilova, instrumenata ...)

2. Indirektni zadaci glazbene nastave predstavljaju onu kategoriju zadataka kojima se trai razvijanje odreenih osobina, naina ponaanja,stavova i sposobnosti koje se ne odnose na usvajanje struno-glazbenih znanja niti su njihova posljedica (razvoj interesa i ljubavi za pjesmu, razvoj ljubavi za glazbu, razvoj estetskih osjeaja, osposobljavanje za zborsko pjevanje, razvoj umjetnikog ukusa ...)

3. Neglazbeni zadaci glazbene nastave predstavljaju zadatke u obliku tvrdnji uglavnom ideolokog porijekla kojima se zahtjeva ili tvrdi: da glazbena nastava (treba da) budi i jaa estetske i patriotske osjeaje, da razvija osjeaj pripadnostikolektivuda formira uenikovu drutvenu i moralnu svijest... zadaci iz ove skupine ne mogu biti zadacima glazbene nastave .

Cilj treba postaviti tako da njegova formulacija iskljui potrebu postavljanja gornjih pitanja. Zato se cilje mora izvoditi iz odgojnog cilja i logino postaviti u odnosu na taj cilj. Kaemo li da je (opi) cilje odgoja i obrazovanja iroko obrazovana, slobodna, tolerantna, i odgovorna osoba, onda je cilje glazbene nastave da doprinese odgoju iroko obrazovane, slobodne, tolerantne i odgovorne osobe. Tako postavljenomcilju ne moemo postaviti pitanje zato?

Kod uenika treba razvijati neto to bi moglo podnijeti atribut estetskog,ali to nije estetski nain miljenja. Da e se estetski nain miljenja razvijati lijepim pjevanjem tj. aktivnim muziciranje, banalne su simplifikacije.

Gl. pedagozi socrealistike orijentacije rado su govoriliprotiv larpurlartizma osuujui ga na esteticizam i formalizam. Svaka borba protiv larpurlartizma u glazbi, borba je protiv biti glazbe: jer ukoliko je umjetnost, ona je eo ipso za ovjeka, dakle l art pout l homme. tovie braniti parolu l art pour l art znai upravo glazbi kao umjetnosti vraati dostojanstvo, oslobaajui je od politike i ideologije. Politizacija glazbene nastave nebi nikada smjela dovesti do demuzikalizacije. Ne smije, na primjer, tekst biti kriterijem uvrtavanja neke pjesme u program, jer to to kae taj tekst nije glazbeno pitanje.

Nema nikakve osnove za vjerovanje da bi bavljenje glazbom pridonosilo uspjehu u matematici, jezicima i svemu onome o emu govori maarski eksperiment. ( u Maarskoj su provodili eksperiment sa pojaanom nastavom u nekim vrtiima i osnovnim kolama i gimnazijama, te su tvrdili da ta djeca imala bolje koncentraciju ...)

Glazba sama kao umjetnost, kaopredmet komese ostvaruje uvjekova kultura, kao ljepota koju treba upoznati i doivjeti ne bi li se tako stekao estetski stil ivota, sasvim je dovoljnim razlogom svoje egzistencije u nastavnom planu opeobrazovne kole.

Smisao glazbe jeu njoj samoj, u njoj samoj je vrijednost za ovjeka.

5.MASOVNI MEDIJI, POPULARNA GLAZBA I GLAZBENA NASTAVA

injenica da su radio, televizija,CD, proirilisu zvuk kao toga je zvunik pojaaoima nekoliko posljedica: 1) Glazba je dostupna svima, 2) To je roba koja podljee zakonima ponude i potranje, 3) Osnovni nain glazbenog ponaanja danas je sluanje, 4) Glazba ispunjava veliki dio slobodnog vremena, 5) Te se promjene nisu jo reflektirale na glazbenu nastavu u osnovnoj koli. Glazbeni odgoj dananjeg djeteta ne odvija se samo u koli, nego, i to mnogo efikasnije, izvannje. Taj odgoj diktiraju radio, televizija i to po principima koji su sve prije negoli estetski.

Kako pristupiti zabavnoj glazbi u koli ? Toj glazbi ne treba poklanjati nikakvo posebno mjesto u nastavnom programu jer 1) ona je toliko prisutna u ivotu mladih da nema potrebe da se nae i u koli 2) za njezino prihvaanje nije potreban nikakav poseban odgoj, nju mladi razumiju 3) nemogue je uspostaviti kriteriji izbora djela 4) najee te skladbe traju pre kratko da bi zavrijedile ozbiljan tretman.

Uitelj mora biti tolerantan spram uenika i njihove glazbe, on treba da ponekad razgovara s uenicima o njihovoj glazbi te s njima posluati i analizirati pokoju kompoziciju. Uitel treba da uputi uenike u onu vrstu glazbe koju smatramo umjetnikom. Odgoj glazbenog umjetnikog ukusa moda ne znai dokidanje sklonosti popularnoj glazbi. Uenici glazbenih kola dokazuju da je mogue razvijati umjetnikiglazbeni ukus, a da pri tom sklonost roku, popu ili jazzu ne nestane.

Nakon svega valja naglasiti kako odreivanje odnosa spram masovnih medija za glazbenu pedagogiju ne znai borbu protiv monog rivala koji (toboe) kvari posao glazbenoj nastavi,nego znai zadatak usprostavljanja umjetnikih kriterija koji e omoguiti kritiko primanje medijima posredovaneglazbe.

6. KAKO KONCIPIRATI NASTAVU GLAZBE U OSNOVNOJ KOLI

Suvremenoj nastavi glazbe odgovara kombinirani koncepcijski model u kojem sreditu i obveznu jezgru ine sluanje i upoznavanje glazbe.

Za neuspjehglazbene nastave moemo kriviti lou svatarsku koncepciju koja je nerealna i neostvariva jer se predmet pretvorio u svatarenje: malo se pjeva malo se ue note, malo se svira, malo se ui o glazbi, a rezultat toga su glazbeno neobrazovani uenici. Nastavu bi trebalo koncipirati na taj nain da se prebaci teite s podruija tzv. aktivnog muziciranja na podruje sluanja i upoznavanja glazbe.

U kolama se inzistiralo na nekoliko koncepcijskih modela koji se mogusvesti na 3 osnovna: model aktivnog muziciranja, recepcijski model i integrirani/kombinirani model (udruuje aktivnosti aktivnog i recepcijskog modela)

Model aktivnog muziciranja aktivno djeje reproduktivno i produktivno bavljenje glazbom u obliku pjevanja, sviranja i glazbenog stvaralatva. Bit modela je samostalno djeje muzucuranje. Savladavanje glazbenog jezika i pisma je uraunato. Njegova najjednostavnija varijanta je pjevanje po sluhu. Za tu koncepciju u Europi C.Orff je imao presudan utjecaj. Varijanta tog modela je bio Kodalyjev pristup sa pojaanom glazbanom nastavom.(jedino je taj nacin imao smisla i uspjeha, u obinim skolama se to neefikasno)

Recepcijski model nastao u njemakoj pod nazivom orijentacija na umjetniko djelo. Nastao je kao posljedica kritike Adorna i Alta na aktivno muziciranje. Adorno i Alt trae da se uenicima posreduje umjetnika glazba. Njihov ideal postaje sluatelj ekspert koji je u stanju sliati u razumjeti glazbu. 1960/70 raskid sa modelom aktivnog muziciranja u Njemakoj.

Koncepcijski modeli - Nastavni program iz 1972. Prvi je program u kojemu je aktualiziran iglazbentegrativni koncepcijski model: dotadanjim aktivnostima mod.aktivnog muziciranja pridodano je sluanje glazbe i neki muzikoloki sadraji.

Nastava je svo vrijeme bila koncipirana kao povijest.

Kakva koncepcija danas? U glazbenosocijalnim uvijetima u kojima ivi dananji uenik zadatak osnovne kole moe biti samo odgoj sluatelja ljubitelja glazbe. Opeobrazovna kola treba da uenika uvede u glazbenu kulturu! Onaj tko eli struno glazbeno kolovanje, morat e svoju elju ostvariti u strunoj glazbenoj koli. Dosadanji integrativni koncepcijski model treba napustiti u korist kombiniranog modela sa sluanjem glazbe kao sredinjom aktivnou. Razlozi:

1. Glazbeno je opismenjivanje danas nepotrebno

2. Sviranje i pjevanje je daleko ispod svake umjetnike razine,

3. Poznavanje glazbe je jedini uvjet glazbene kulture i jedini nain suprostavljanja masmedijskoj glazbenoj manipulaciji

4. Sluanje glazbe je uenicima najdraa i najlaka glazbena aktivnost

Uz ove razloge treba napomenuti da se u novom koncepcijskom modelu treba posebna panja posvetiti ansamblima: zboru i orkestrima. Oni su mjesto za aktivno muziciranje te je jedino u ansamblima mogue postii umjetniku razinu.

Glazbena nastava danas, se moe jedino koncipirati kao kombinirani model u kojem je recepcijski dio dominantan, a ostale aktivnosti varijabilne.

Cilj glazbene nastave je odgoj kompetentnog i kritikog sluatelja i poznavatelja glazbe.

Zadatak je sluanje i upoznavanje glazbe openito, i glazbenih umjetnikih djela, te na toj osnovi, razvijanje glazbenog ukusa.

7. GLAZBENA PISMENOST

Glazbeno opismenjivanje = stjecanje intonacijskih i ritamskih znanja i umjea koja omoguuju onome tko ih je stekao da otpjeva odreeni glazbeni tekst te da takav tekst prezentiran auditivno, glazbeno razumije toliko da ga moe zapisati. Nauiti note (itati ko slova) je lagano a da covjek pritom ostane glazbeno nepismen. Takvu vrstu pismenosti susreemo kod instrumentalista amatera koji znaju itati note, oni po notama znaju i svirati, ali oni nisu stekli pravu glazbenu pismenost (stekli su prividnu glazbenu pismenost). Glazbeni je tekst njima kodirani sustav koji se moe dekodirati samo uz pomo instrumenta. Ako takvog sviraa zamolimo da nam otpjeva iz nota glazbeni komad koji jo nije svirao uvjerit emo se da je to za njega nerjeiv zadatak. Razlog je u tome to on u svojoj svijesti nema uspostavljen sustav glazbenih pojmova potrebnih za svjesno itanje i sluanje glazbe.

Jedan od razloga opismenjivanju mogao bi biti osposobljavanje uenika za samostalno pjevanje po notama kako bi se mogao tijekom ili nakon kolovanja ukljuiti u neki amaterski zbor. Dosadanja praksa pokazuje da glazbena nastava ne uspijeva u zadai osposobljavanja uenika za samostalno pjevanje po notama. Oni uenici koji se nakon koje ukljue u kakav zbor, pjevaju po sluhu jer im je umijee ispod onog to se podrazumjeva pod itanjem s lista.

Drugi razlog glazbenom opismenjivanju mogao bi biti u tome to se openito smatra da e glazbena pismenost pomoi uenicima u razumjevanju glazbenih djela. Argument da e notno pismo pomoi uenicima u razumjevanjuglazbe toan je samo kad je itanje glazbe doista glazbeno itanje, a ono je to samo ako je italac pri tome u stanju notiranu glazbu sluno doivijeti.

Ukratko, osnovna kola ne moe uenike opismeniti toliko da bi im ta pismenost pomogla u boljem razumjevanju glazbe.

Dobrim sluateljem glazbe moe se postati i bez poznavanja nota. Glazbeno itanje bilo je opravdano kad je uvedeno prije 150 godina. Da biste sluali glazbu u ono vrijeme trebali ste je ili samostalno izvoditi ili je sluati u izvoenju drugih. Danas kad je glazba svakome dostupna, taj argument vie ne vrijedi. Nepismen ovjek ne moe itati roman, no glazbeno nepismen ovjek moe sluati Beethovenovu simfoniju jer je snimljena. Proces uenja nota nije analogan procesu uenja itanja i pisanja nego je analogan procesu uenja govora.

Ako smatramo da uenike treba opismeniti, onda iz procesa nebi smjela biti iskljuena suvremena notacija.

8.U OBRANU GLAZBENOG DIKTATA

Moe se tvrditi da najvei dio neuspjeha nastave solfeggia lei u upravo u tome to je u njoj premalo diktata. Ne bi smjelo biti niti jednog sata solfeggia na kome barem pola nastavnog vremena ne zauzima diktat.

Psihike operacije koje primjenjuje uenik pri pripjevanju s lista istesu one operacije koje primjrnjuje i pri realizaciji glazbenog diktata. Zbog toga je nemogue da bi netko mogao dobro pjevati s lista a da nebi bio u stanju realizirati jednako teak zadatak prezentiran na nain glazbenog diktata.

Osnovni zadatak nastave solfeggia jest uspostavljanje, razvijanje intonacijskih i ritamskih znanja i vjetina koje e omoguiti onome tko je vjetine stekao, da odreeni glazbeni diktat otpjeva, i da ga glazbeno razumije ako prezentiran auditivno. Intonacijska i ritamska znanja i vjetine podrazumjevaju usvajanje odreenih glazbenih pojmova: intervala, rastavljenih i simultanih akorda, ljestvica, ritamskih figura...

Ako usporeujemo uenje jezika sa uenjem glazbenog jezika, moemo rei da ono to je u uenju jezika sluanje i razumjevanje drugih, to je u procesu uenja glazbenog jezika sluanje i razumjevanje pjevanja ili sviranja uitelja. Bez toga sluanja usvajanje glazbenog jezika ne moe biti potpuno. Prema tome on mora biti sastavni i svakodnevni dio rada na stjecanju intonacijskih i ritamskih znanja i vjetina .

Diktat bi morao dobiti isto onoliko mjesta i vremena koliko i pjevanje ako ne i vie. Glazbenik s auditivnim pojmovima ve e pri pogledu na notni tekst imati predobu njegova zvuka i nee morati ekati sam zvuk da bi otkrio o emuje rije. Glazbenik dakle mora znati itati notni tekst i bez instrumenata.

Predmetom glazbenog diktata moze i mora postati svaka inovativna i ritamska pojava , sve ono to se obrauje u okviru intonacije i ritma na solfeggiu. Od tud proizlazi podjela na melodijske i ritamske, melodijsko-ritamske, jednoglasne i vieglasne. Diktat moe biti usmeni i pismeni.

U svakom diktatu, moemo razlikovati etiri faze:

1. Priprema i zadavanje diktata

2. Zapamivanje i glazbeno-misaona (pretvaranje u zadani sistem glazbenih znakova)

3. Objava rezultata glazbeno-misaone djelatnosti iz toke 2

4. Kontrola

1. Uenik mora dobiti sve potrebne informacije do kojih ne moe doi sam. Ueniku treba rei: o kojoj je vrsti diktata rije, koji je tonalitet,(poetni ton ako primjer atonalitetan), koja je mjera, koliko e se taktova i koliko puta diktirati. Sljedei korak je davanje intonacije. Jednako vano je i odreivanje tempa pa e se u tu svrhu unaprijed otkucati 2takta. Uobiajno sviranje primjera u cjelini slui uenicima da dobiju osnovnu orijentaciju u pogledu intonacijskih, ritamskih i metrikih kretanja.

2. Primjer izabran za diktat mora biti primjeren uenicima. Ne smije biti preteakniti prelagan. Diktat (melodijsko-ritamski) ne smije biti teaku obje komponente- ritamskoj i melodijskoj. Diktirati se moe glasom ili instrumentom. Uenike treba od poetka naviknuti na jedan i drugi nain rada. Primjer ne smije biti pre kratak niti pre dug. Treba misliti na to da je glazbeno pamenje osnovna pretpostavka diktata ali takoer i rezultat vjebanja na samom diktatu.

Kod diktiranja uenici treba da samo sluaju, i tek kad su odlomak zapamtili dopustit emo im da ga zapiu.

Kod duih pismenih diktata javljaju se ve neke potekoe manje-vie tehnike naravi. Prva potekoa je da se diktat u pravilu izvodi s veim brojem uenika. esto uenik pie diktat na ploi, to je promaaj jer utom sluaju uenici ne sudjeluju samostalno u pisanju diktata, iako pisanje na ploi predstavlja najbolji nain neposredne kontrole tonosti. Rijeenja:

1. Pokretnakolsa ploa (uenik pie sa suprotne strane ostalih uenika tj. Sa strane profesor, te pri kraju je okrene prema ostatku razreda)

2. Grafoskop (napisan se primjer moe pokazati uenicima u cjelini ili u dijelovima)

3. Uitelj sam zapie na plou odsluani dio diktata nakon to su to napravili uenici u svojim kadankama)

Ukratko, uenici moraju u svakom dijelu diktata biti svjesni onoga to rade, odnosno, ispravnosti svoug rada.

Kad je diktat gotov vano je jos jednom odsvirati diktat u cijelini pri enu uenici sluaju i gledaju napisan primjer usporeujui zvuk s njegovom notnom slikom.

Uitelj mora paljivo pregledati rad svakog uenika, da bi odredio stupanj njegove vjetine i da bi otkrio prirodu njegovih eventualnih potekoa.

Potrebno je uenike navikavati na sluanje vieglasija mnogo ranije nego to se to u praksi ini. Rano sluanje vieglasija bilo bi, osim svega, izvanredna vjeba za predmete harmonije i kontrapunkta.

Diktat ne piemo zato da bismo pisali diktat, nego zato da bismo nauili sluati glazbu i u njoj, ako ba to elimo, i odreena pravila. Glazbeni diktat nije drugo nego svjesno sluanje glazbe, odnosno put do takvog sluanja. Tko ne zna sluati ne moe znati svjesno pjevati.

Diktat nije samo stvar solfeggia, on je opravdan u nastavi harmonije i kontrapunkta ako elimo da ti predmeti ne budu puko rjeavanje glazbenih primjera na osnovi pravila, nego komponiranje na osnovi glazbenog sluha.

ZATO TREBA PJEVATI U KOLI ?

U nastavnom planu iz 1984. Pjevanjem djeci primjerenih pjesma ostvaruju se sljedei zadaci: njeguje se i uva bogata umjetnika batina, razvija se ljubav prema vlastitoj zemlji, usvajaju se navike lijepog i izraajnog pjevanja...

Je li dakle pjevanje prirodna ovjekova potreba ili ne, nemogue je odgovoriti. Ali ako pogledamo u kojim se ivotnim situacijama prirodna potreba aktualizira, vidjet emo da su to odreena, regresivna stanja: u grupi, na izletu, zavavi, u vijsci... Radi se o tzv. Funkcionalnom pjevanju. Ozbiljno je pitanje trebali u koli teiti zadovoljavanju takve prirodne potrebe.

FUNKCIONALNO I UMJETNIKO PJEVANJE

Prihvaajui razlikovanje izmeu funkcionalnog i umjetnikog pjevanja gdije prvo sadri elemente kao to su radost, oputenost, ovjekovu prirodnu potrebu, te mogunost emocionalnog abreagiranja, moemo zakljuiti da nema razoga ni potrebe u koli njegovati funkcionalno pjevanje. Pjevanje u koli moralo bi biti umjetniko, tj. Pjevanje u funciji visokih umjetnikih zahtjeva.

PROBLEM NARODNE PJESME

Poseban problem u osnovnoj koli ini se repertoar koji se prvenstveno sastoji od tradicionalnih pjesama. Prvi je razlog pjevanje narodnih pjesama bio da se njeguje i uva bogata umjetnika batina naih naroda i narodnosti. Uz taj zadatak vee se jedan drugi ekstrinzini zadatak a to je razvijanje patriotizma i nacionalne pripadnost. Trei- neki metodiari smatraju da nastavu intonacije treba graditi nanarodnoj pjesme, tu se pjesma tretira kao sredstvo. etvrti razlog moemo nazvati estetskim. Narodna je pjesma sama po sebi lijepa pa prema tome prua uenicima mogunosti estetskog doivljavanja i na taj nain ini most prema umjetnikoj glazbi.

Glazbeni pedagozi koji kritiki govore o narodnoj pjesmi uglavnom se danas slau da tradicionalnu pjesmu treba svesti na skromniju mjeru i da ukidanje monopola ne znai i njezino izbacivanje iz programa. injenica da narodna pjesma u ivotu suvremenog ovjeka nema onu ulogu koju je imala u prolosti dovoljan je razlog za ukidanje njezina monopola u nastavnom programu.

Narodna pjesma ostaje dakle kulturnim svjedoanstvom povijesti djelatnih klasa i slojeva, pa joj logino, treba pristupiti s povijesnom svijeu. Narodna je pjesma danas muzejsku eksponat, a muzejski eksponat ne moe biti laan. Pjevanje narodne pjesme ima smisla ako praeno etnomuzikolokom elaboracijom ili vrhunsku stilizirano tj. U umjetnikoj transpoziciji kakve su one E.Cossetta,V.ganca,J..Slavenskog ...

Svakako treba teiti umjetnikom pjevanju i to ne samo u zboru nego i u razredu. Pukom funkcionalnom pjevanju nema mjesta u koli, a pjesme s vie funkcionalnih nego umjetnikih karakteristika, treba takoer pjevati lijepo i dotjerano.

10. SVIRANJE

Sviranje u razredu u dananjoj koli bez ikakve je umjetnike vrijednosti. Premda psiholoki opravdana-djeca jesu motivirana za sviranje- takva se aktivnost ne moe opravdati glazbeno tj. Umjetniki.

Sviranje se u naoj opeobrazovnoj koli pojavljuje udva oblika

1. Kao sviranje u nastavi, u razredu, kao nastavno podruje

2. Kao sviranje u ansamblima/orkestru, kao izvannastavna aktivnost

Za razliku od europskog modela, ameriki model sviranja postavljen je na obratnom principu. Glazbena nastava u SAD-u razlikuje se po nainu organizacije u srednjoj koli.

C. ORFF

Danas se ve i branitelji Orffova glazbenopedagokog djela slau s tvrdnjom da je ono to je od Orff-Schulwerka ostalo u praksi, eventualno prikladnoza predkolski i rani kolski odgoj, za primjenu u razliitim oblicima zdravstvene pedagogije(muzikoterapije) ali je za ozbiljan program u osnovnoj koli posve neprikladno.

SVIRANJE U OPEOBRAZOVNOJ KOLI?

Dva su osnovna razloga to se sviranje u osnovnoj koli ne moe smatrati sviranjem. To su: nekvalitetini instrumenti i niska razina sviranja.

Svirajui na blok flauti ili melodici, uenici ne dospjevaju dalje od elementarnog, pa takvo sviranje niti moe pomoi razumjevanju glazbe niti pak pridonosi razvoju glazbenog ukusa. Jedini pravi argument u korist djejeg sviranja je onaj to polazi od djeteta: dijete eli biti aktivno i eli svirati.

to se sviranja tie, ono moe imati smisla samo ako se koncepira na nain slian amerikome, a to, dakako, razumjeva promjenu cijele koncepcije nastave. Da to nije nemogue dokazuju one kole u kojima se njeguje sviranje u tamburakom orkestru npr. u Samoboru.

11. SLUANJE I UPOZNAVANJE GLAZBE

Samo se sluanjem, a ne vlastitim muziciranjem, moe upoznati velika glazba. Samo se sluanjem moe razviti glazbeni ukus i kritian odnos prema glazbi. Cilj sluanja jest upoznavanje glazbe i razvoj glazbenog ukusa a sadraj glazbeno, umjetniko djelo. Aktivnost uenika postie se zadacima postavljenim neposredno prije sluanja.

U novijim nastavnim programima muzikoloki se sadraj konkretno navode kao: glazbeni oblici, narodna glazba, vokalna glazba, glazbene vrste...

U svjetu psiholokih spoznaja o mehanizmu transfera, tvrdnje kako se sposobnosts sluanja najbolje razvija vlastitim muziciranjem, sasvim su neuvjerljive.

CILJ I SADRAJ SLUANJA GLAZBE

Sadraj sluanja mora biti sve to je sadraj rada u glazbenoj nastavi: sve generalizacije , intonativne i ritamske pojedinosti moraju se usvajati na temelju sluno prezentiranih injenica. Naa metodika mora se zauvijek oprostiti od misljenja da e nestrunost uitelja kompenzirati oduevljenjem, entuzijazmom i dubokim doivljajima.

AKTIVNOST SLUATELJA PRI SLUANJU GLAZBE

Aktivno sluanje trai da sluatelj bude u neku ruku kompozitorv suradnik. Pasivno sluanje jest sluanje glazbe kao kulise bez svijesno upravljane panje.

Estetsko sluanje predstavlja vii oblik sluanja u kojem se teite sa subjektivne reakcije prebacuje na umjetniko djelo. Sluatelj se ne preputa pasivno glazbenom podraaju, ve glazbeno djelo ini predmetom svoga promatranja i svoje refleksije.

Najvii tip reagiranja predstavlja imaginarno sluanje. Ovom tipu reagiranja svojstveno je uoavanje pojava kao to su tonaliteti, melodijski i harmonijski odlomci, anticipiranje glazbenog tijeka... To je tipian nain reagiranja za trenirane glazbenike i superiorno talentirane laike.

PSIHOLOKI ASPEKTI SLUANJA GLAZBE

Sluanje glazbe razlikuje se od analognih djelatnost na podruje likovne umjetnosti i knjievnosti. Kada se ovjek zaustavi pred likovnim djelom, on ima vremena da ga promatra, te je slina situacija sa literarnim djelom. Kod glazbe je potekoa u tome to se ona dogaa u vremenu.

Washburn, Child i Abel prouavajui uenike ponovljenih sluanja za razliite vrste glazbe.Pokazali su da ponavljanjem opada ugodnost kod popularne glazbe,dok kod ozbiljne glazbe ugodnost s ponavljanjem raste.

METODIKI ASPEKTI SLUANJA GLAZBE

Glazbeno djelo se ne upoznaje prvim ili bolje reeno jednokratnim sluanjem. Upravo zbog te okolnosti ne mogu se kao praktini metodiki savjeti prihvatiti ustaljeni modeli po kojima moemo u procesu glazbenog doivljaja razlikovati niz aktivnosti koje moemo svrstati ovako: priprava za sluanje, doivljaj glazbenog djela, shvaanje, izraavanje dojma i prosuivanje, razgovor i pouavanje.

Ako u koli uspijemo odgojiti sluatelja koji e iz vlaste inicijateve sluati glazbu, te ako pritom i ne uspijemo razviti to tzv. Povijesno sluanje moemo biti sasvim zadovoljni

Na je zadatak da uenike nauimo kako sluati i to sluati. Umjesto praznih pria o stvaranju raspoloenja uenicima treba prije sluanja dati jasne zadatke u vez sa sluanjem, to treba sluati u skladbi. Zadaci mogu bit vrlo jednostavni- od opaanja izvoaa(instr, glasova, ansambla) preko praenja teme i njezinih preobrazbi, ritma, tempa, dinamike, do vrlo kompleksnih, kao to je, opaanje sloenih glazbenih oblika.

IZVANGLAZBENI ELEMENTI PRI SLUANJU GLAZBE I GLAZBENI STEREOTIPI

Tim i takvim tumaenjima nema mjesta u koli. Dunost je uitelja uputiti uenike u samu glazbu, omoguiti im da osjete glazbenu lijepotu kao takvu i da shvate da ona ne lei ni u kakvim asocijacijama, slikama, zamiljanjima, refleksijama i emocijama, nego iskljuivo u glazbi samoj.

Estetsko primanje glazbe mogue je samo onda ako se oslobodimo izvanglazbenih asocijacija i djelo promatramo kao umjetniku tvorevinu. Estetsko promatranje trai, dakle, da se glazbeno djelo promatra kao struktura, kao graevina koja nastaje, kao forma, kao glazbeno formalno jedinstvo, ukratko kao glazbena injenica.

Ukratko, kategoriju programne glazbe smatramo suvinom i ne mislimo da uenike treba time optereivati.

SLUANJE GLAZBE I GLAZBENA ZNANJA

Glazbena se tema moe sasvim jasno shvatiti samim sluanjem, po modelu:ovo to smo upravo uli jest tema ili glazbena misao ili mala glazbena reenica... i tu je definicija u smislu glazbene misli od dva do aktetiri itd. Taktova sasvim nepotrebna, jer taktovi ne igraju u glazbi nikakve uloge. Poznavanje pojmova: (melodija, tema, harmonija, ritam...) koji ine neophodan jezini repertoar za razgovor o sluanoj partituri podrazumjeva se i to je upoznavanje mogue izvesti na osnovi sluanja, bez ikakva strunog ulaenja u detalje.

Analize koje se provode u koli moraju biti slune analize, i mogu ii do onih detalja, do kojih se moe doprijeti sluhom. Tijekom analize mogue je sluiti se sustavom proizvoljno odabranih znakova(npr. Slovima abecede), ili nekom apstraktno-grafikom prezentacijom. Najvanije, meutim, u svemu tome pristupu glazbenom djelu, jest to da ga mi ne analiziramo zato da bismo tono otkrili kojem tipu on pripada, ne pratimo melodijske linije i teme da bismo ih tono izbrojili i tako odredili oblik, nego sve to radimo da bismo uenika aktivirali, da bimo mu pruili ruku na etnji kroz apstraktno glazbeno djelo, da bismo mu dali elemente za koje se moe vre vezati njegova panja. Nakon takvog aktivnog sluanja, ne bi nas trebalo zasmetati ako uenici pogreno izbroje nastupe tema ili pogrijee u odreivanju glazbenog oblika. Na toj vrsti tonost ne treba inzistirati.

PJEVANJE TEME KAO PRIPREMA ZA SLUANJE

Pjevanje tema, naravno ne bi smjelo postati manirom kojoj se probjegava kada to jest i kada nije potrebno. esto e umjesto pjevanje biti bolje da uitelj odsvira karakteristine ulomke.

PRIMJERENOST GLAZBE UENIKOJ DOBI

Usudili bismo se rei da se svaka skladba, prezentirana na pravi nain, moe sluati u osnovnoj koli. Teorije po kojima su djeci primjerene samo skladbe iz djejih albuma kreu se na crti uobiajnog glazbenopedagokog potcjenjivanja djece.

SLUANJE U RANOJ DJEJOJ DOBI

Ve su estogodinjaci u stanju suditi o glazbi razliite stilske provenijencije; visoko vrednovanje klasine glazbepokazuje da jo nisu kontaminirani zabavnom glazbom, vrednovanje nepoznate i manje bliske glazbe moe se popraviti uenjem. Desetogodinjaci imaju fiksiranije ideje od estogodinjaka ,to znai da s porastom dobi djeca gube otvorenost, a javljaju se predrasude koje oteavaju uenje. Mis smo skloni povjerovati da je sa sluanjem mogue poeti ve u predkolsko doba. U ranom sluaju postoji problem djeje koncentracije kojoj se treba prilagoditi kako bismo postupno doli do toga da se on prilagodi nama.

NOVA GLAZBA U OSNOVNOJ KOLI

Nije lako odgovoriti na pitanje kako rijeiti problem nove glazbe u koli. ini se da je situacija u praksi zapravo- realna! Glazbena nastava u tome pogledu dijeli sudbinu same glazbe, a ta je sudbina krajnje neizvjesna.

SLUANJE I OBRADA MUZIKOLOKIH SADRAJA

Treba dati uenicima glazbu da uju pa da oni o njoj kau ono to smo mi unaprijed htjeli rei. Umjesto praznih rijei o tome kako truba ima naprimjer, svean, prodoran, svijetao zvuk omoguimo uenicima da taj zvuk uju, pa neka oni kau kakav je. Sluanje glazbe otvara, dakle, mogunost za pravi induktivni pristup obradi muzikolokih sadraja.

DJEJE GLAZBENO STVARALATVO

Obiava se razlikovati otkrie, invenciju i stvaralstvo. Pod otkriem smatra se otkrivanje neke ve postojee ali jo neotkrivene injenice ili pojave, dok invencija kao i stvaralstvo znae stvaranje neega novoga( novog proizvoda, nove teorije)

1. Ekspresivna kreativnost- predstavlja osnovni oblik stvaralotva, rije je o slobodnom, spontanom izraavanju (npr. Crte)

2. Produktivna kreativnost- uvjetovana odreenim vjetinama i tehnikama

3. Inovstivna kreativnost- na osnovi poznavanje poznatih naela, teinjihovoj eventualnoj modifikacij

4. Emergentna kreativnost- najvii tip kreativnosti, sposobnost pronalaenja neke nove teorije