SJENA JEDNOG TAIBA

Download SJENA JEDNOG TAIBA

Post on 05-Aug-2015

669 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Autor: Esad Baji, Naziv knjige: SJENA JEDNOG TAIBA, Izdava: Fondacija "Batina duhovnosti" Mostar 2011.g. Roman "Sjena jednog Taiba" autora Esada Bajia, naizgled samo predstavlja ljubavnu priu sa svim svojim sudbinskim (ne)sluajnostima koje spojie glavne likove. Ljubav Taiba i Azre je ista i jednostavna a ipak iznimna, duboka i nepregledna. Postoji predanje da su se najvaniji susreti dua desili jo u vrijeme iskona (prapoetka svega) i da se takve due i na ovom svijetu kad-tad pronau jer se eto, jednostavno "prepoznaju". Izmeu takvih dua rijei postaju suvine jer se njihov odnos gradi na dubokom razumijevanju gdje pogled i utnja postaju dovoljni da se kae ono to se ionako ne da posve iz sebe izvui i u rijei odjenuti. Ljubav Taiba i Azre upravo primjerom ukazuje na jednu zrelost odnosa u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, i na tananu a neprekidnu nit koja povezuje iskonske srodnike. Autor romana itaocu jednostavnim i pitkim rijeima spretno oslikava ovu ljubavnu priu savremenijeg drutvenog konteksta, koja pored mladalakog zanosa plijeni pozitivnim, zdravim humorom; i nemogue je oteti se dojmu i ne priznati da za vrijeme itanja niste bili meu redovima slova nego tik pored Taiba i Azre kao svjedoci svakog njihovog razgovora.- Budan si? - upita ga Azra, a da se nije ni okrenula.- Ima oi na leima? - odgovori joj Taib protupitanjem.-Nemam na leima, ali zadnjica mi uvijek trne dok neko gleda u nju.Voli li pagete, spremila sam nam veeru?-Spagete mogu proi, a zadnjici reci da umilja.Zna li daje tvoj dah na mom vratu ljepi od sve poezije.Istina, od poetka do kraja romana, protee se veza dvoje mladih ljudi rijeima lijepo istkana sa svim svojim ruiastim nijansama i arenim privicima, - susret, prijateljstvo, ljubav, brak... ali, sam centar prie oko kojeg skladno nalijeu svi ostali krugovi i koji najvie plijeni panju i simpatije itaoca jeste sam Taib.Taib je miran, iskren i dobroudan mladi sa velikim armom i karizmom linosti. Jak i snaan, ne povija se pred nedaama ivota, kao da* je od stijene sazdan; a istovremeno njean, dubokouman, romantian, rjeit, tanane i umilne due koja topi i razoruava i najtvra srca, smiruje najvee namire oko sebe. U Bosni i Hercegovini bi za takvog najkrae rekli - "Raja od ovjeka". Ali, kao i svako mirno more, i Taib ima ispod povrine svoje slojeve i dubine koje nikome ne pokazuje a u kojima lebde potisnuti fragmenti sjeanja na rat, djetinjstvo, obrazovanje, prijatelje, prolu ljubav... Sve je to tu, u Taibu, nagomilano godinama, i paradoks - umjesto da iezne ili se bar u prah smrvi, ono tiinom i mirom zrele dobi (k'o svjetlom) biva jae oslikano i istisnuto na povrinu - njemu pred oi, da jo jednom vidi, razabere... i odvae u sebi.Moda se ivot samo u krug vrti i sveti za one trenutke kada nije umio odabrati.Vjerujemo daje ivot nepromjenljiv i da kad uzmemo jedan pravac moramo da idemo njime do kraja. Sudbina naprotiv, ima mnogo vie mate za nas. Autor kroz Taibova razmiljanja i razgovore sa drugima iznosi pred nas svu puninu i dubinu njegovog unutranjeg svijeta, tako da se sr roman moe vidjeti i kao ovjekova borba sa samim sobom. Kojim sobom? Jedan je Taib (kao i svaki ovjek), ali nepregledna i duboka su iskustva i sjeanja... - nekad se ini da svi mi nestajemo pod njima; i velika je potreba budnog ovjeka da u mnotvu dogaaja i njihovom slijedu, ipak pronae i vidi smisao svega. Taib je tako stalno u samoispitivanju i ivota i samog sebe u njemu, u pokuaju da po ko zna koji put i i

TRANSCRIPT

<p>Esad Baji</p> <p>SJENA JEDNOG TAIBA</p> <p>Mostar, 2011.</p> <p>1</p> <p>Naslov knjige: Autor: Izdava: Za izdavaa: Urednik: Recenzija: Lektor: tampa: Za tampariju: Tira:</p> <p>Sjena jednog Taiba Esad Baji Fondacija "Batina duhovnosti" Mostar Amar Imamovi Amar Imamovi mr. Mustafa Prljaa Sevret Mehmedehaji Elmina Muinovi Sabah-print, Ilida eo Elezovi 300 primjeraka</p> <p>-------------------------------------------------</p> <p>CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)-31 BAJI, Esad Sjena jednog Taiba / Esad Baji. - Mostar : Fondacija Batina duhovnosti, 2011. 223str. ; 19 cm Esad Baji: Sjena jednog Taiba / Mustafa Prljaa: str. 221-222. - Podaci o autoru: str. 223. ISBN 978-9958-867-00-2 COBISS.BH-ID 18808582-------------------------------------------------</p> <p>2</p> <p>Posveujem supruzi Aneli i sinovima Aliju i Ejdi Hasanu</p> <p>3</p> <p>4</p> <p>Slatka kao ti i kratka kao ja... udna je sarajevska guva za ovjeka svikla na malu ariju. Ne godi mu kad ispred oiju prolaze toliki ljudi koje ne poznaje. Osjea strah i neku udnu, pritajenu jezu. Taib je takav ovjek. Sjeo je u oak kafia, da je manje sluajnih puteva do njega. Vrijeme je oblano. Padat e kia, a on misli o snijegu. Ovo ljeto je bilo kratko. Nije se uspio ni okupati u svojoj Neretvi. Dolazak jeseni mu biva kao vrijeme povlaenja u ilegalu. Iduih sedam mjeseci, sve dok se bude loilo, za njega je neko drugo vrijeme. Ne voli hladnou, mada, mora priznati da se u zimskim noima ponekad osjea zaista fino. Valjda zato to su noi dovoljno duge da ima mjesta i za to. Kafi je prazan. Ulica pokraj njega puna ljudi u pokretu. Prepoznao je dvojicu s kojima se sretao u ratu. Ostali su ivi, bi misao kojom proprati njihovo vienje. Prazna kafana ima i svojih prednosti. Konobarici je dosadno, pa onda ee gleda u jedinog gosta. On to, naravno, primijeti i ini sve da pokae kako nije primijetio. Godi mu. Godi mu jo od ulaska njeno prisustvo. Zbog nje je, ustvari, i uao. Vidio je kako izlazi, nosi kese smea do kontejnera i vraa se. Ustao je s klupe na kojoj je sjedio i uao za njom da izbliza vidi je li ono izdaleka vieno bila posljedica zamagljenosti vida ili ne. Ima u njenom dranju neeg poznatog Taibu. U njenom pogledu, njenim oima ima ona krika ivotne zrelosti namazana medom enske enje. Iako nenavikao da u takvim situacijama ubrzava deavanja, ipak ga neko strujanje duboko u njemu, elja za promjenom, za pokuajem, za nadom, natjerala da ue. Pri ulasku i osvjedoenju da je ono to je vidio ba ono to je pomislio, elja se ustalila, pa je sjeo i naruio kafu. Kad nije znao procijeniti ta mu je najpametnije initi, birao je da odgovor stigne kroz ekanje. 5</p> <p>Eto, ja sam uao, mislio je. Sad neka sudbina malo sama pogura, ako treba da bude pogurano, ako u ovom ima neki put za njega i njegovo sutra. Ona ga gleda. Da li samo zato jer nema koga drugog ili i ona osjea onaj poseban nemir koji se javi u blizini osobe koja u sebi ima ono neto to misao i pogled kao iak lijepi za nju? Nije se osmjelio da izvede zakljuak. Ako ga izvede, obavezat e ga na djelovanje, a on je bio taman na sredini svog htijenja. Niti da ga odbaci do kraja, niti da ga unaprijedi. Podsvjesno je samo molio Boga da prolaznici prolaze, da ne zastaju, da ne svrate unutra. Godila mu je ta samoa njih dvoje, ti kratki pogledi. Malo je korio sebe to je sjeo daleko od anka. Predaleko za progovoriti, a da ne bude vikanje. Mogao je da joj, onako, kao gost, kae kako e kia, kako je osjea u svojim kostima. Moda bi potekla pria. A opet, ako ima neto, ako i ona osjeti neto, pa nije joj preko svijeta. ensko je. Uzet e krpu, poi da obrie prozor, evo, moda ba ovaj pored njega. Nije da je prljav, ali uvijek ensko oko moe nai nevidljive trunke praine na povrini koja se nalazi kraj mukarca koji je interesuje i prii da ih oisti. Ustaje. Ide prema njemu. Ne nosi nikakvu krpu. Moda da naplati?! Nisi odavde? upita ga. Zar je tako oito? odgovara joj. Ma ne, nita posebno, samo izgleda drugaije od onih koji ovdje svraaju pa sam pomislila da si stranac u naem gradu?! Tako nekako. Smeta li ako sjednem, nema nikog, a ovdje je najtoplije. Bilo bi mi drago. I meni je dosadilo da budem sam. eka nekoga? Ne 6</p> <p> Odakle si? Iz okoline Mostara. Lijepo mjesto. Ti si odavde? Pola-pola. Prije rata sam ivjela u Foi, uz rat sam bila vani, a poslije rata smo doli ovdje. Ovo je tvoj prostor, ili samo radi? Mamin je, samo radim. Pa, zar to nije isto? Nije, mama se preudala, ne ivim s njom. Ima li oca, ili puno pitam? Nestao je na poetku rata. Taib je gleda. Pria smireno. To su informacije koje je davno proivjela. Glas joj ne mijenja boju. Lice ne odaje znakove napetosti. Moda ubija vrijeme dok muterija ne ue. Pui cigarete bolje od njegovih. Vojnik ivota poratne Bosne, kao i on. Ima sjetu u pogledu i privlaan sjaj boje meda. Udata? Ne, ti? Da, mislim, oenjen sam! slaga joj gotovo ne htijui. Ima li djece? Da! Lae me! Zato to misli? Niko ko ima djecu ne odgovara tako jednostavno DA. Moda nisi ni oenjen? Nisam, u pravu si. Ne znam ta mi bi. Obino lau suprotno. Hoe jo jednu kafu, ja astim? Moe! Aparat neto nije uredu, nadam se da se moe piti, rekla sam mami jo juer da zovne majstora, ali ko zna kad e to uiniti. Prva je bila dobra. 7</p> <p>Ustaje, lagano prelazi put od stola do kafeaparata. Okree ruku i gleda u tanki mlaz kafe koji se slijeva u oljicu. Taib je posmatra. Trebala bi pogledati prema njemu i nasmijati se. Ako to uini, njen kontakt nije samo ubijanje dosade. Gleda ga, osmijeh joj razvlai usne, on uzvraa. Kraa, dua, slaa, gora? pita ga. U Taibu nestade ukoenosti. Neka bude slatka kao ti i kratka kao ja! ree svoju esto koritenu izreku. Da ti ne bude tanka i gorka ree ona uz osmijeh i onaj sitan, ali primjetan sjaj u oima kojima odaje da joj nije mrsko to je u njihov odnos unio humor i nivo bliskosti dovoljan da se glasno primijete osobine njene ljepote. ivi sama? upita je. Kako kad, nekad sama, nekad ne! ree s osmijehom. Taibov unutarnji damar zaigra na taj njen osmijeh. Sad ti mene lae? ree joj. Hm, trenutno sam sama, jesi li zainteresovan? ree opet uz osmijeh kojeg sakri u olji prinosei je usnama. Ne znam. Gledam te, priam s tobom i kontam bi li se ita promijenilo u ivotu kad bismo sada otili do tvog stana i proveli no skupa? Jesi li od onih to samo vole razmiljati ili? Ni to ne znam. Ne izgleda mi kao mukarac koji toliko ne zna, ali, meni e smjena za pola sata; ako eli provjeriti, budi tu kad krenem. Uzgred, ja sam Azra. Taib, drago mi je. Nastupi kratka tiina, a onda kad Taib htjede unijeti malo vie konkretnosti i ozbiljnosti u njihov razgovor, jedan dedo vani ne shvati da bi ulazak mogao biti nesmotren in i ue. Taiba izraz Azrinog lica pri njegovu ulasku razveseli. Jasno vidje kako bi radije bila u njegovu drutvu nego li usluivala dedu. 8</p> <p>Posmatrao je kako usluuje dedu, preao kratko i po dedinoj pojavi, a onda se vratio cigareti i pepeljari. Imao je pred sobom mogunost. Njen poziv, ma kako izreen s osmijehom i uz dozu neobaveznosti, ipak je poziv. Izreen je, Taib bi se smio zakleti, s istom namjerom izazivanja sudbine s kakvom je i on uao u ovaj kafi. Ima osjeaj da nee ni za sekundu promijeniti raspoloenje ako on sad ustane, plati i ode. Navikla je, vjerovatno, na ovakve razgovore. Ako je saeka i ponudi se za njen prijedlog? Da l' e mu se nasmijati i pomisliti da je glup? Nee! Da je to rekla pred nekim jo, u drutvu, moglo bi se shvatiti kao zezanje, ali, bili su sami, oi u oi. Ako i kae da se zezala, bit e to samo njen strah da u djelo provede svoju elju. A on? On e se poigrati mogunostima sudbine. Nema obaveza. Ima elju da je bolje upozna. Saekat e kraj njene smjene, naruiti, ako treba, jo jednu slatku kao ona i prepustiti se deavanju. Zovne li ga, krenut e. Nasmije li mu se samo pri odlasku i mahne, nasmijat e se i on njoj onim uvjebanim osmijehom koji govori: Uredu je, znam ta je zezanje, samo ti idi. Ja, evo, ekam nekoga, drago mi je da smo proaskali... i mahnut e i on njoj. Zapali cigaretu i zagleda se u izlog zlatare preko puta ulice. Zlato! Je li vrijedno zato to sija ili to ga malo ima? Ako je zbog toga to ga malo ima, ne bi li i definicija ljudske sree i zadovoljstva mogla glasiti kako su najsretniji i najzadovoljniji upravo oni koji te sree i zadovoljstva imaju najmanje?</p> <p>9</p> <p>Moe fanta, nemam kole? Kako ti se ini moja sobica? upita ga Azra po ulasku u njen stan. Grijanje radi, a to je u ovim prvim hladnim danima najvanije odgovori Taib. Dobro si, i ja volim da mi je toplo. Hoemo li odmah estoko ili neto lake? Ne pijem, moe kola ili neto slino, ako ima. Moe fanta, nemam kole? upita Azra s velikim olakanjem. Nije podnosila ljude koji piju i htjela je odmah na poetku svojim pitanjem provjeriti tu injenicu. Svejedno je odgovori on samo nek je mokro. Taib je razgledao sobu u koju je uao. Nije mogao da odredi strane svijeta, to bi po navici radio pri ulasku u neki novi prostor. Lijevo od kreveta na kom je sjedio prozor je gledao prema Hrasnom. Mali ilim na podu sobe, TV, muzika linija, dva kartonska paketa nepoznata sadraja iza vrata. Koliko ima prostorija? upita Azru, koja je ula u susjednu prostoriju. Ova spavaa, ta i trpezarija, dovoljno za mene. Vratila se unutra. Umjesto farmerica i koulje bila je u trenirci i tako Taibu izgledala sitnije i krhkije. A ja se ponadao da je samo jedna soba! ree on uz osmijeh prinosei sok usnama. Jesi li to neto dobro ruao danas ili edni od kad si sa mnom? ree mu ona sputajui se na drugi kraj kreveta. Da budem iskren, jeo nisam nita od jutros, ali kako sam stidljiv da te zamolim da nam neto napravi za veeru, skontah da je najbolje da unutra sruim ovo to je ponueno! teta to si tako stidljiv! ree mu ona i srea to sam ja lijepo vaspitana, pa u ti, ipak, napraviti neto. 10</p> <p>Azra je, pripremajui veeru, koristila priliku da ga neopaeno posmatra. Izgledao je tuan i odsutan, a opet na neki nain, miran i privlaan. Dok je govorio o obinim, skoro nebitnim stvarima koje se u takvim prilikama priaju radi prie, inio je to s takvom ozbiljnou da je pomiljala da mu nisu sve na broju. A onda bi rekao neto to bi svemu tome dalo dovoljno logike da nikako nije mogla priznati da se radi o momku plitke pameti. Djelovao je na nju neobjanjivom privlanou, mada joj nije mogla nai pravi izvor. Javljao joj se onaj osjeaj da je kraj nekog koga odavno zna. Drug iz djetinjstva. I taj mir! Iz njega je jednostavno izlazio mir iako nije liio na nekog uljudnog gosta. Obiao je cijeli njen stan, pregledao njene CD-ove, ispuio dvije na balkonu, iako je ona vie voljela da za komiluk ostane tajna. Cijelo vrijeme priao je kao navijen, a onda je uao u trpezariju gdje je ona pripremala veeru, legao na kau i zaspao. Sve u svemu, do sada bi se s nekim drugim, ko bi se ovako ponaao, ve posvaala i poslala ga van. Dodue, do sada, ona druge nije ni dovodila u svoj stan, osim ako se radilo o veem drutvu, a njega, kojeg uopte ne poznaje, eto, jeste i ne namjerava ga istjerati vani. Ta injenica je kaklji u glavi, ali neto iznutra nje, jako i neobjanjivo, dri je da ne odstupi od zapoetog, barem dok ne bude vei razlog. Mukarce je, uglavnom, dijelila na one koji suvie oklijevaju, ne nalaze poetak i ne stiu do kraja i na one koji odmah ponu s krajem. Kojima li je on pripadao? Kakav god da je, ta god da ispadne, trenutno joj je godio. Htjela je neto neobino, neto posebno da uradi ili da joj se desi, ve neko vrijeme. - Da li je onaj bljesak u njegovim oima tog poslijepodneva bio pravi znak za to i da li je ovo to je uinila dobro? pitala se, odluivi ne davati odgovor dok ga bolje ne upozna. 11</p> <p>Vajari strasti ta je to u ovjeku to mu ne da da bude ono to eli i da to to eli prihvati kao svoje? pitao se Taib. Otvorio je oi, gleda sobu koja nije njegova, enu koja nije njegova, eljom koja nije njegova. Okrenuta mu je leima. Sputena kosa na crvenoj trenirci. Sprema veeru. Eto, doveo je sebe u situaciju da ne zna ta uiniti, kad mora ostati puki posmatra deavanja, tek spreman da reaguje protiv svoje rijei ukoliko situacija ode u smjeru koji bi naruio njegove nepovredive granice. Kao nekad u ratu. Ue u neprijateljsku pozadinu, nema snage da ita uradi, osim da skriven posmatra, a opet ini sve da ako bude otkriven izvue ivu glavu, zanemarujui pri tom logike postotke takve mogunosti. Kad je ivot u pitanju, njegova volja je uvijek nalazila naina da bude optimistina. I kad je izvoen na strijeljanje u logoru, duboko u sebi nadao se da su puke prazne ili napunjene orcima. I bile su. Da li e se u ovoj situaciji, kad u pitanju nije fiziki opstanak, jednako ponijeti da zatiti svoje duhovno bie, obraz?! Nadao se da hoe. Moda se ivot samo u krug vrti i sveti za one trenutke kad nije umio birati?! Neto slino mu se ve desilo, samo ne njegovom voljom. Bilo je ratno doba. Doao je u tu kuu da prenoi, bez svoje volje, po rasporedu koji su drugi nainili. Tada je jo uvijek bio pokoran vojnik u armiji reda. Veera u porodinoj atmosferi, mlaa ena i njena starija svekrva, domain kue bio je na liniji. Nita mu se nije inilo udno ili ne udnije nego inae u takvim situacijama. Pono se bliila, zijavenjem je dao znak da mu se spava. Moda ga je sutra ekao posljednji dan, mrzio bi da umre nenaspavan. Uvela ga je u malu sobu, upalila lampu i izala. Raspremio se i legao. Lampa mu je bila nadohvat ruke i ostavi je da gori. Sviale su mu se te 12</p> <p>stare kue. Pola metra od njega bio je jo jedan kau, desno prozor, iznad niski strop, vrata iz sobe vodila su u kuhinju, odatle u hodnik, iz hodnika u kupatilo, pokaja se to ga nije posjetio prije nego je legao. Trpjet e. Ugasio je lampu. Razmiljanje o sutranjem danu, o tom bezimenom brdu iznad sela koje je trebalo zauzeti ne dade mu vrst san. Trao je poljima kraj Neretve, vabio psa Luksija, u trku gubio opanke, a onda nikako da ih nae. San kao san, trznu se, neto je uo. Vrata sobe se otvaraju, ona ulazi. Vidi je gotovo jasno na odrazu mjeseine s prozora. Gleda ga, tiho pita spava li? On uti, boji se da ga ne oda drhtaj tijela. Naas, kao da ga orosi znoj. Ona prilazi jo blie, zamirio je potpuno. Nekoliko trenutaka nije uo nikakav zvuk, onda ga je uginjanje podnice natjeralo da pogleda kroz trepavice. Okrenula se, jasno je vidio kako preko glave skida svoju majicu, pantalone. Prilazi vratima, saginje se i iz malog paketa vadi neto. Nekoliko trenutaka kao da zatreperi u toj nagosti. On se prepade da e uti udaranje njegova bila i um krvi u uima. Konano nae neku haljinku, obue se, baci jo jedan pogled na njega i izae. Pomisao na smrt ne moe protiv pomisli na enu, ne kad ima devetnaest godina. Pod sklopljenim kapcima do jutra se premotavala kratka scena nagosti. Budno uho hvatalo je svaki pokret iz susjedne prostorije, nadao se da e ponovo ui, molio Boga da ne ue. Moe li dan borbe oprati no neistih misli, pitao se tog jutra ekajui u rovu da krenu naprijed. Strah se stresao u njemu kao ovan zvonar pred kiu. Ako preivi, samo ako preivi, sasut e joj sve po spisku mislio je u tim trenucima.</p> <p>13</p> <p>Neasne misli Budan si? upita ga Azra, a da se nije ni okrenula. Ima oi na le...</p>