siveric 2013 petar

1

Godina 13. Broj 1. (24.) Petrovdan 2013.

SIVERIĆ

ISSN 1334-9589

PAPA FRANJOSmilova mu se i izabra ga

Curriculum vitae1

Rođen: Jorge Mario Bergoglio, 17. prosinca 1936., Argentina – Buenos Aires

Podrijetlo: talijanska obitelj s petero djece, ima talijansko i argentinsko državljanstvo

Svećeništvo(redovništvo): zaređen 13. Prosinca 1969.

Važnijeslužbe: provincijal Družbe Isusove 1973.-1979.; rektor kolegija, Filozofsko- teološkog instituta i župnik u San Miguelu 1980.-1986., nakon studija u Njemačkoj, u Cordobi duhovnik i ispovjednik

Biskupskeslužbe: 27. lipnja 1992. zaređen za pomoćnog biskupa, od 1998. nadbiskup Buenos Airesa, od 2005. do 2011. predsjednik Argentinske BK

Posebno: ordinarij za vjernike istočnog obreda u Argentini i veliki kancelar Argen-tinskoga katoličkog sveučilišta, Ivan Pavao II. uvrstio ga u Kardinalski zbor, godine 2005. sudjelovao u izboru Be-nedikta XVI.

Promjena: od 13. ožujka 2013. godine 266. po-glavar Katoličke crkve – papa Franjo!

1 čitaj:kurikulumvite–tijekživota;kratakživotopis

1

Životna pouka

P ametan potez odricanja od vlasti i au-toriteta pape Benedikta XVI. pobudio

je zanimanje za Crkvu, i to ne samo u vjer-ničkim krugovima, već i kod drugih, i dovelo je do druge eksplozije iznenađenja i odušev-ljenja, izbora kardinala s kraja svijeta, kako se u prvom govoru predstavio papa Franjo.

Svoje velike nade svijet polaže u Boga i njegova slugu papu Franju, koji je milijune ljudi osvojio prvim potezima i riječima na balkonu Bazilike sv. Petra. Isto tako bilo je snažno i sjećanje na prethodnika, kao i njegova zamolba ogromnomu mnoštvu da ga blagoslove i da mole za njega... priznao je time novi Papa duhovnu moć Crkve koja se snagom sakramenta krštenja nalazi u svim krštenicima, a ne samo u zaređenim službenicima...

Južna Amerika, kontinent s više od 27% svih katolika svijeta, i Argentina – ze-mlja s 36 milijuna katolika, prvi put u povi-jesti dala je poglavara Katoličke crkve. I prvi je iz Družbe Isusove, i prvi s imenom Franjo. Za Argentince on je kardinal siromašnih.

RepublikaArgentinaZemlja iz koje nam dolazi papa Franjo

zauzima (zaprema) 2 780 092 km2 površi-ne. Broj stanovnika (2001.g.): 37 487 000; službeni jezik: španjolski...

To je zemlja kolijevka brojnih tehnički najdarovitijih i najmarljivijih igrača na svijetu čije je nogometne majstorije (kao mladi svećenik, biskup i kardinal) zauzeto i s velikom radošću pratio papa Franjo...

Komu je to nepoznanica Diego Mara-dona, ljubimac navijača... često je bio na udaru kostolomaca...

Mnogi ljudi vjernici koji su sedamdese-tih i osamdesetih godina prošlog stoljeća živjeli iza gvozdene zavjese s posebnim užit-kom pratili su kako se prije samog početka utakmice argentinski i nogometaši drugih naroda slobodnog svijeta krste i Božju po-moć traže... da odigraju časno i pošteno! A i da javno svjedoče svoju katoličku vjeru.

Poštovani čitatelji, Vaš se ljetopisac (koliko ga pamćenje služi) prisjeća velikih igrača gore spomenute zemlje: Bertoni, Daniel Passarella, Tarantini, Mario Kempes, Ramon Diaz, Osvaldo Ardiles, a napad je bio jedno vrijeme tako gromovit i ubojit da je u suparničkim obranama sijao strah i trepet te je unosio pravu pomutnju u protivničke redove... a u napadu su igrali: Giordano (Đor-dano) Morena, Batista, Serena i Valdano!

Kasnije su nadošli novi velemajstori nogometne čarolije u Argentini: Gabriel Batistuta, Caniggia, Sensini, Zanetti, Cres-po, Diego (španj. Jakov, op. ur.) Simeone, opasni napadač Saviola... Ne smijemo nipošto smetnuti s uma da Argentinac Adriano iz milanskog INTERA ima najjači udarac nogom na svijetu 149 km/h.

U naše dane nova nogometna pojava Leo Messi koji svojim majstorijama, vješti-nama i zagonetkama osvaja nogometne sladokusce širom svijeta te zadaje puno muka i glavobolje protivničkim čuvarima mreže... nogometni čarobnjak nema šta!

Cijenjeni i dragi čitatelji, molimo za svetu Crkvu Božju: da je Bog i Gospodin naš čuva u miru po svem svijetu!

Naravno da molimo i za Papu našega Fra-nju i njegovu voljenu domovinu ARGENTINU!

................................................ Izvjestitelj

2

Cijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta

I vi zacijelo opaža-te kako nečujno

(a sigurno) odmiče vrijeme proslave GODINE VJERE, koju je u Rimu 11. li-stopada 2012. godi-ne svečano otvorio papa Benedikt XVI. za čitavu Crkvu ko-ja putuje nemirnim morima ovoga svi-jeta. Nema sumnje da vas vjera potiče i nuka na dobra djela. Činimo dobro i ne-mojmo posustati u GODINI VJERE, ko-ja se mora rasplam-sati kao goruća buktinja (plamen) na putu i stazi našega života.

Da, vjera je silni pokretač i motorna snaga u tkanju odrednicâ za naš ovozemalj-ski i vječni život. Ona nam daje i pomaže da ako ustreba i život polažemo za braću svoju, a to znači trošiti i svoje životne snage za čovjeka u nevolji... sjetimo se one Isuso-ve – Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)

Nedavno je na ovdašnjim prostorima obilježen DAN SVJEDOKA VJERE koji su život dali za Isusa Krista, otkupitelja

čovjeka: Tko izgubi ži‑vot svoj poradi mene i Evanđelja, spasit će ga, govori Gospodin. (Mk 8,15)

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i svako zlo slažu protiv vas! govori Gospodin.

Radujte se i kli‑čite: velika je plaća vaša na nebesima! (Mt 5,11-12)

Iskrena, snažna i duboka vjera u Presve-to Trojstvo na čije smo

ime kršteni mora biti popraćena spasono-snim djelima ljubavi.

Sveti Jakov apostol, brat Ivana apo-stola i Evanđelista, pogođen udarcem mača godine 42. poslije Krista u vrijeme zloglasne vladavine kralja Heroda Agripe I., u svojoj Poslanici među ostalim piše... Što koristi, braćo moja, ako tko govori da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti? Ako su neki brat ili neka sestra goli i bez svagdanje hrane pa im netko od vas rekne: “Idite u miru, utoplite se i nasitite!” a ne date im što im je potrebno tijelu, što koristi?

UVodnik

3

»SIVERIĆ« BR. 24 UVODNIK

Tako je i s vjerom: ako nema djelâ, mrtva je u samoj sebi. Ali, reći će netko: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Dokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi dokazati svoju vjeru djelima! Ti vjeruješ da ima jedan jedini Bog: Dobro činiš! I demoni (đavli) to vjeruju i – dršću.

Želiš li uvidjeti, o luđače, da je vjera bez djela beskorisna?... (Jak. 2,14-20)

Vjera je neprestano traganje i traženje. Ona se kod mnogih često pojavi preko ljud-ske dobrote... Istinsko življenje vjere donosi korist svima. Ljepotu radosti vjere uvijek je dobro držati pod nadzorom radosti života...

Nije vira komad sira, kako je svoje-dobno govorio jedan moj profesor, koja se može kupiti na tržnici! – Vjera je DAR koji moramo čuvati, njegovati, razvijati i začiniti dobrim djelima.

Evo jedne životne: Koliko je planova dobroga Boga propalo samo zato što je

nedostajao jedan smiješak... zaustavili smo DAR u pohodu prema ljudskoj sreći i miru koji nam ovaj svijet ne može dati.

U najstarijem gradu na svijetu Jeri-honu (deset tisuća godina) i u najnižem gradu na zemaljskoj kugli, Isus pred silnim mnoštvom upita prosjaka slijepca Bartime-ja, sina Timejeva: Što hoćeš da ti učinim? Slijepac mu reče: Učitelju moj, da progle‑dam. Isus će mu: Idi, vjera te tvoja spasila! I odmah progleda i uputi se za njim... u znak duboke i iskrene zahvalnosti, prema Isusu, naravno! (Mk 10,51-52)

A u znaku duboke vjere apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla, velikih superzvijez-da, koji su za Neronovih progona kršćana oko 67. godine posvjedočili svoju vjernost Isusu Kristu, od srca Vam čestitam čestitu svetkovinu ZVIJEZDA koje ne zalaze!

................................ fra STJEPAN MATIĆ

4

Dobna i spolna struktura stanovništva Siverića prema

popisu 2011. godine

CRtiCeizPoVijeStiSiVeRićA

U listu Siverić br. 21/2011., pisao sam o stanovništvu Siverića prema privremenim rezultatima Popisa stanovništva 2011. U međuvremenu su objavljeni konačni rezul-

tati pa ćemo u ovom tekstu problematizirati demografsko stanje Siverića, ali i područja Petrova polja.

Prema podacima posljednjeg popisa stanovništva iz 2011. godine Siverić ima 499 stanovnika, a od toga broja na žene otpada 51,9% (259 stanovnika), a na muškarce 48,1% (240 stanovnika).

tablica1. Usporedba dobne strukture stanovništva Siverića 2001. i 2011. godine

dobnaskupina 2001. 2011.Razlika

+/‑0 – 14 83 54 - 29

15 – 24 67 46 - 2125 – 34 54 55 +135 – 44 86 47 - 3945 – 54 69 85 +1655 – 64 65 70 +565 i više 196 142 - 54

UkUPno 620 499 ‑121

Izvor: Popis stanovništva 2001 i 2011., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (www.dzs.hr )

U odnosnu na prethodni popis u Siveriću živi 19,5% ili 121 stanovnik manje nego 2001. godine (620).

U razdoblju od posljednjih 156 godina, demografski razvitak naselja pokazuje da je broj stanovnika danas manji no ikada. U Siveriću je 2011. godine živjelo 152 ili 23,35% manje stanovnika od broja koji je u ovom mjestu živjelo daleke 1857. godine (651), od-nosno za 1128 ili 69,33% manje od broja koji je zatečen popisom 1961. godine (1627), kada je u Siveriću zabilježen populacijski maksimum.

Radi usporedbe s ostalim naseljima na području Petrova polja donosim podatke o broju stanovnika prema Popisu 2011.

5

»SIVERIĆ« BR. 24 CRTICE IZ POVIJESTI SIVERIĆA

tablica2. Stanovništvo naselja na području Petrova polja prema Popisu 2011.

naseljeUkupanbroj

stanovnikanaselje

Ukupanbroj

stanovnika

Badanj 280 Miočić 70Baljci 3 Mirlović Polje 170Biočić 129 Moseć 75Čavoglave 168 Otavice 183Gradac 317 Parčić 119Kadina Glavica 215 Ružić 266Kanjane 3 Siverić 499Kljake 261 Tepljuh 121Kričke 235 Umljanović 148

izvor:Popisstanovništva2011., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (www.dzs.hr )

Iz Tablice 2. može se uočiti da je Siverić bez obzira na depopulacijski trend zadržao status najvećeg naselja na području Petrova polja.

Strukture stanovništva prema dobi i spolu predstavljaju najvažnije demografske strukture. One su važne kako za sadašnji, tako i za budući razvoj stanovništva nekog kraja odnosno naselja. Dobna struktura izrazito je važna jer je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa svim relevantnim odrednicama demografskog razvoja, ali i s demografskom dinamikom nekog područja.

Radi preglednosti i statističke obrade starosti stanovnika Siverića razvrstani su u devet dobnih skupina, od rođenja pa do skupine od 85 do 94 godine.

tablica3. Dobno‑spolna struktura stanovništva Siverića 2011. godine

doBne

SkUPinAMUŠkARCi Žene kf UkUPno %

0 – 14 28 26 92,9 54 10,8215 – 24 21 25 119 46 9,2225 – 34 30 25 83,3 55 11,0235 – 44 24 23 95,8 47 9,4245 – 54 46 39 84,8 85 17,0355 – 64 39 31 79,5 70 14,0365 – 74 24 30 125 54 10,8275 – 84 24 46 191,7 70 14,0385 – 94 4 14 350 18 3,61UkUPno 240 259 107,9 499 100

Izvor: Popis stanovništva 2011. godine, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (www.dzs.hr) Koeficijent feminiteta (kf)=Ž/Mx100

Najbrojniju skupinu čine osobe od 45 – 54 godine (17,03 %). Dobna skupina od 0 – 14 godina čini 10,82 % stanovnika. Osobe u dobi od 55 – 64 godine po brojnosti čine 14,03 % kao i osobe od 75 – 84 godine (14,03%). Dobna skupina od 75 – 84 godine čini 14,03 % stanovnika. Osoba u dobi od 15 – 24 godine ima u Siveriću 11,02 %, onih od 35 – 44 godine ima 9,42 %, dok osoba u dobi od 15 – 24 godine ima 9,22%, dok osoba od 85 – 94 ima svega 3,61 % od ukupnog broja stanovnika Siverića. Oni u dobi od 45 do 64 te od 75 – 84 brojčano su najzasupljeniji u dobnoj strukturi stanovništva Siverića.

6

CRTICE IZ POVIJESTI SIVERIĆA »SIVERIĆ« BR. 24

Specifični koeficijent feminiteta, odnosno broj žena na 100 muškaraca, u pojedinim dobnim skupinama, jasno označuje, neravnotežu stanovništva po spolu. Iz podataka u Tablici 3. vidljiv je manjak žena u mladim i fertilnim dobnim skupinama, a višak u starijim, odnosno koeficijent feminiteta raste s porastom životne dobi. Predočeni debalans stanovniš-tva po spolu, poglavito u najvitalnijim dobnim skupinama, pridonosi daljnjoj depopulaciji.

tablica4. Dobna struktura stanovništva na području Petrova polja 2001. i 2011. godine

nASeLje2001. 2011.

0‑19 60+ Xs 0‑19 60+ XsBadanj 75 104 138,7 62 81 130,6Baljci 1 0 0 0 2 0Biočić 2 99 4950 6 91 1516,7Čavoglave 28 72 257,1 26 67 257,7Gradac 83 101 121,7 80 87 108,8Kadina Glavica 64 68 106,3 59 53 89,8Kanjane 2 9 450 3 3 100Kljake 52 137 263,5 32 115 359,4Kričke 54 134 248,1 38 97 255,3Miočić 5 28 560 0 45 0Mirlović Polje 33 65 196,9 30 57 190Moseć 16 42 262,5 14 24 171,4Otavice 35 61 190,6 29 65 224,1Parčić 23 42 182,6 32 33 103,1Ružić 60 76 126,7 64 84 131,3Siverić 117 230 196,6 77 176 228,6Tepljuh 20 86 430 11 74 672,7Umljanović 24 59 245,8 23 66 286,9

Ukupno 694 1413 203,6 586 1220 208,2Izvor: Popis stanovništva 2001 i 2011., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (www.dzs.hr ) Indeks starosti (Xs)= 60+/0 – 19x100

Na razini svih 18 naselja na području Petrova Polja prevladava starije stanovništvo. Prema popisu iz 2001. u naseljima na području Petrova polja bilo je 719 stanovnika sta-rijih od 60 godina više nego mladih, a 2011. godine 634. Ističu se naselja Baljci i Miočić u kojima 2011. uopće nema mladog stanovništva te Kadina Glavica, jedino naselje u kojem su mladi još uvijek brojniji.

Udio mladih u Siveriću prema posljednjem popisu iznosi 15,4%, a starih 35,3%, dok je 2001. taj odnos bio 18,9% mladih, a 37,1% starih. Prema indeksu starosti 2001. godine od 196,6 naselje Siverić nalazilo se na sedmom, a 2011. s indeksom 228,6 na desetom mjestu u odnosu na ostala naselja na području Petrova polja.

Ovakva dobno-spolna struktura Siverića posljedica je dugotrajne i intenzivne depo-pulacije uzrokovane prije svega iseljavanjima nakon zatvaranja rudnika mrkog ugljena (1970.), zatim posljedicama Domovinskog rata, te porastom mortaliteta odnosno de-populacijom prirodnim putem.

U traženju lijeka depopulaciji i revitalizaciji ruralnih područja valja koristiti iskustva drugih zemalja i prihvatiti ih uz puno uvažavanje naših specifičnosti. Revitalizacija, oči-gledno, traži mnogostruke promjene na društveno-gospodarskom planu, prije svega promišljen program potpomognut boljom materijalnom osnovom................................................................................................................... Josip ŠIKLIĆ

7

PoznAtiiMAnjePoznAtiSiVeRćAni

Iva Jerčić

I va Jerčić, rođena 26. rujna 1987. godi-ne u Splitu kao drugo dijete, u danas

mnogobrojnoj obitelji, Ante i Ivančice Jer-čić, rođ. Odak. Od 2002. do 2006. godine pohađa Opću gimnaziju Marko Marulić s odličnim (5,00) uspjehom, zbog čega je oslobođena polaganja maturalnog ispita.

Od listopada 2006. godine do srpnja 2012. godine studira na Medicinskom fakul-tetu, Sveučilišta u Splitu. Dobitnica je rek-torove nagrade za izvanredna postignuća tijekom obrazovanja, koja se dodjeljuje naj-boljim studentima Sveučilišta te dekanove

Uime uredništva našeg lista Siverić od sveg srca česti‑

tamo našoj Ivi, dr. med. na njezinu životnom dometu. Zna Iva vrlo dobro i onu latinsku rečenicu:

Nihil sine magno vita labore dedit mortalibus! – Ništa život ne daje

smrtnicima bez velikog rada!

Iva Jerčić u društvu svojih roditelja nakon obrane diplomskog rada ispred Medicinskog fakulteta, 16. 7. 2012

Neka Gospodin obilno blagoslovi njezin život i nastojanje oko dobra!

.............................................. Uredništvo

Iva Jerčić na svečanoj promociji doktora medicine, 4.5.2013

nagrade zbog toga što je svih šest godina studija završila s prosjekom odličan.

Stekla je titulu doktora medicine i trenutačno radi kao liječnik pripravnik u KBC-u Split.

Sav svoj uspjeh Iva duguje dragom Bo-gu i svojoj obitelji koja je cijelo vrijeme bila uz nju i pružala joj bezuvjetnu ljubav i potporu.

Rado dolazi u Siverić, majčin rodni kraj, posjetiti baku Miru, ujca Ivicu i tetu Anu koji su joj također velika potpora u životu i radu.

8

PiSAniPRiLoziŽUPnoMLiStU

Crtice s putovanja

D ragi dide Ive, evo jopet te najprije pozdravljam, a

onda ću reći dvi tri riči ka i obično, iz bliže

i dalje.

Prije nego počnem pisat ozbiljnije, ka i uvik, ne smim ti priskočit napisat da sam čujo i neke primjedbe o tome šta sam ono pridzadnji put spomenijo da ste vi govorili o tome koja žena u Siveriću nosi najlipše okruge, a da je to najčešće bila naša baba Mara – Marutina. Podsićam one koji su zaboravili da je okruga dijo ženske odiće kojim se pokriva glava, a u našem kraju je isključivo bile boje. Kaže mi tako teta Marija (Kričankina), lipo iz Zaprešića, da je siguro u cilom kraju najlipše okruge vezla i radila Ana Prpa, Nininica (1920. – 2004.g.). Evo moreš je vidit na slici sa svojima oko sebe. Znači kad je najlipše okruge radila onda i je siguro take i na glavi nosila. Kad sam već spomenijo ove dvi jetrve, evo na ovoj drugoj slici i treće, babe Ane (Čage), (1903. – 1991.g.). Sve su one, zaista ka i ostale vridne žene, Siverkuše, čudo vodile računa o lipoti i bilini svoji okruga. More bit da je to bilo i zato šta je u Siveriću tada svugdi bilo dosta mrčavo od rudnika i rude pa su one za dišpet vodile još više računa o sebi i svojim okrugama. Lipa, bila i čista okruga na glavi ističe i pokazuje vridnu i dobru ženu.

Ana Prpa (Nininica) sa svojima oko sebe, isprid kuće

9

»SIVERIĆ« BR. 24 PISANI PRILOZI žUPNOM LISTU

D ragi dide Ive, ti siguro znadeš da je skoro cila ova

godina proglašena ka godina vjere , a to si moga pročitat i u zadnjem Siveriću . Tako ti je kroz cilu korizmu u Drnišu petkom bijo poseban put križa i predavanja dvojice profesora sa KBF u Splitu. Ja sam skoro svaki put iša.

Čudo lipi i teški riči su rekli, a nisam sve ni moga upamtit. Dobro su govorili, a kad promislim teško je to tako običnom čoviku po tome i živit. Izgleda da more za to pomoć, samo molitva, kako je govorila blažena majka Terezija, o čemu ću se malo

kašnje vratit, a sad evo neki riči i rečenica, kako sam i upamtijo i čega se sićam šta su govorili ova dva profesora.

– Kad dođete u Drniš, prema crkvi Gos-pe od ružarija, imate sriću i vidite dva velika svidoka kršćanstva i katoličke vire, vidite na desnoj strani od crkve veliki križ, a na livoj kip jednoga sve-ćenika – vratra, svidoka vire. To je spo-menik našem fra Julijanu Ramljaku, a on je cili život, iako niskoga stasa, bijo veliki i čvrsti svidok svoje vire.

– Pravda postoji, ali ipak na svitu nikada neće biti bez nepravde. Opraštanje je

Ana Prpa (Čaga) pozira na teraci isprid svoje kuće

I thirst – Žeđam – žedan sam

10

PISANI PRILOZI žUPNOM LISTU »SIVERIĆ« BR. 24

pothvat! Opraštanje je bit Božja! Opra-štanje je bit kršćanstva! Opraštanje je dar koji sam sebi daješ!

– Češće se sitimo i koju misu naminimo za sve one čije trude uživamo .

– Sve je na ovom svitu ranjivo i povrid-ljivo. Povridljivost ričima, povridljivost spolnosti, a ima i mnogo ucjenjivanja i nepoštivanja dostojanstva. Čovika najviše bole duhovne povride, kad ga drugi ne poštivaju ka osobu. Isus je zna ljudima vratit samopoštovanje, a to je sol života. Često dolazi do pod-cjenjivanja samoga sebe, a to je onda osjećaj patnje ako nema vire u sebe i svoje samopoštovanje.

– Za čovika je demonsko trojstvo : strah, mržnja i osveta; Glas – vrati istom mirom, ne slušaj taj glas. Drugi glas – oprosti, poslušaj taj glas. Bog je ondi di smo ga zadnji put ostavili, di je opraštanje.

Bogu je svatko dragocjen. Kako izgra-diti samopoštovanje?:

a) Naučiti voliti sebe( ne egoistički), sebe prihvatiti i poštovati.

b) Ni podsvjesno sebe kažnjavati – ne odbaciti sebe …

c) Naučiti oprostiti sebi.

Kršćanstvo nije religija krivnje. Kršćan-stvo je otkupljenje od krivnje. Pokajanje da, stalni osjećaj krivnje, ne.

Naš Bog je Bog novoga početka, o tome je Isus govorijo.

Ako je neko arogantan – to je pritirani način ljubljenja sebe. Nemar prema sebi, ako nema samopoštovanja, to nije poni-znost. Poniznost je inteligentno samopo-štovanje, zdrava slika o sebi. Vira u sebe iđe zajedno sa virom u Boga.

Neka naš odnos među ljudima bude bolji. Ne budimo emocionalno škrti! Obo-drimo! Pohvalimo!

Križni put je pobožnost u kojoj se sića-mo Isusovog života na zemlji zadnji dana. Bolom, trpljenjem i smrću na križu završijo je Isusov život. Završijo je ka patnja, ka bol, ka jedna velika rana. Završijo je raspet na križu, ka najveći zločinac i propalica. Ka Pra-vednost među nepravednima. Okrutnost smaknuća na križu sastojala se u tome da joj je cilj bijo sporo umiranje, tako da je ra-zapeti umira u velikim mukama i bolovima.

Isprid svetohraništa i križa Misionarke ljubavi redovito mole

Kuća umirućih – Nirmal Hriday, otvorena 1952. g. u Calcutti

11


Razapinjanje je bilo jedan od najbarbarskiji i najokrutniji oblika kažnjavanja u Isusovo vrime. Sveti oci kažu: Bog je postao čovje‑kom da bi mogao umrijeti i da bi svojom smrću uništio našu smrt.

Pretposljednja rič koju je Isus izustijo prije smrti na križu je: Žedan sam! (Iv.19, 28).

Blažena majka Terezija je još na po-četku svoga novicijata (Darjeeling, na pod-nožju Himalaje), svatila, iskusila i doživila da spomenute Isusove riči predstavljaju vrhovni i konačni izraz njegove ljubavi, naj-dublji izraz Božje čežnje za ljubavlju njegovi stvorenja i za spasenjem njijovi duša. Ove riči izgovorene na križu predstavljaju Isusov znak koji nam posvidočuje bezgraničnu ljubav Božju koja nadilazi smrt.

Blažena majka Terezija bi kod otva-ranja kuća za svoje sestre, Misionarke

I u ovakvoj kući žive ljudi, Majka Terezija (i sestre) im nosi svoju ljubav i Isusa

ljubavi (Missionary of Charity) najprije pripremila i uredila jedan prostor za Sve-tohranište i svakako bi, makar običnom rukom, postavila vidljivi natpis: I THIRST – Žedan sam ! Tu je bilo misto njijova od-mora, misto dobijanja nove snage, misto zahvale i molitve. Zar bi bez vesele molitve majka Terezija i njezine sestre mogle ra-dosno radit ono što su radile. Svoje kuće imaju otvorene po čitavom svitu i svagdi se sa bezgraničnom ljubavi brinu, skrbe i donose Isusa Krista u domove i ulice sirotinjski četvrti, među bolesne, umiruće, siromahe i dičicu s ulice.

Svojim sestrama je češće govorila da veselo rade i mole: Ako se ne smije‑te, nasmijte se! Ona je poput apostola Pavla poučavala da moramo u svako vrijeme moliti (Ef 6, 18). Koliko je imala pouzdanje u Boga pokazuju njezine riči: Jedino što moramo činiti jest moliti

12


da ne pokvarimo njegovo djelo! To je njegovo djelo!

Njezin kratki odgovor na pitanje šta je za nju molitva je: Bog govori meni – i ja govorim njemu. To je tako jednostavno. To je molitva. Drugi put kaže: Bog govori u tišini našega srca, a mi slušamo. Tada, iz punine svojega srca, mi govorimo, a on sluša. To je molitva.

Isusova poruka s križa – Žedan sam – je glavna rič za razumijevanje sveukupna djelovanja Majke Terezije. To je poruka kojom nas Isus podsića šta on želi: želi da ljubimo njega (Boga) i ljude, odnosno da

pokažemo ljubav prema njemu i prema našim bližnjima.

Koliko li je križni putova vidila i doživi-la sa svojim sestrama, u mnogim otvorenim kućama, straćarama, po ulicama i svima je pomagala, svima je donosila utjehu i osjećaj voljenosti na kraju života prove‑dena u bijedi .

Đišu, ami tomake bhalobaši – Isuse, ja Tebe ljubim!

Dragi dide, reka bi ti da sve ovo spo-menuto ima veze sa virom, a i ja ti kažem da se s time slažem, pa sam ti poradi toga ovako pismo i napisa.

Svidok vire – fra Julijan Ramljak

D ragi dide Ive, Evo jopet ja nastavljam, a da šta ću

kad sam priskočijo reć dvi tri riči o onom spomenutom svidoku vire, našem fra Julijanu Ramljaku koji je proša svoj teški križni put.

Spomenik je postavljen 2009.g., a dilo je Anđelka Odaka. O. fra Julijan Ra-mljak je rođen u Siveriću 5. studenoga 1918.g.. Osnovnu školu pohađa u Siveriću, a građansku u Drnišu, te u franjevačkom sjemeništu u Sinju završava gimnaziju. Bo-goslovne nauke završava u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 15. kolovoza 1943.g. a prvu sv. Misu je slavijo 29. kolovoza 1943.g. u rodnom Siveriću. Posli toga pastorizira više župa u našem kraju (Dubravice, Rupe,

Gradac, Kljaci, Čvrljevo i Zlopolje). Prema sićanju, o svom radu ka mladog svećenika i dugogodišnjem robovanju, upoznaje čita-telje u Nečastivoj uroti . Vrime od 1947.g. do 1962.g. je provejo u KPD Stara Gradiška. Posli izlaska iz zatvora je jopet na župama (Studenci, Stankovci, Promina). Poznat je bijo ka pučki misionar.

Dragi dide, da vidiš lipo li mu sliči spomenik. Velik je koliki je i on bijo, ako ne i malo veći.

Kod Gospine crkve u Drnišu, spome-nik – kip fra Julijana stoji mirno, baš ka šta na jednom mistu u Nečastivoj uroti piše: Neprestano sam na nogama u stavu mir‑no. Prođoše i druga dva sata; istražitelji se

13


smjenjuju, a ja kao kip nastavljam stajati. …a ja se ukočio na nogama … ali nemam izbora: stav mirno! Prođe srijeda. I četvrtak dođe i prođe. Osvanu i petak. Blagdan je Gospe od Zdravlja, no kako sam već otu‑pio, ne mogu sabrati misli pa ni za zdravlje moliti. …Poslije 123 sata provedena na nogama odveden sam u samicu … .

Suđenja su opisana u spomenutoj Ne‑častivoj uroti , a njegov status svidoka vire more se zaključit i iz njegovi riči: Iako su to bili trenuci u kojima se određivao daljnji i to krajnje nepovoljan tijek mog života, nisam se nimalo uznemirivao. Štoviše, za tu situaciju bio sam izvanredno raspoložen, svjestan svoje pravednosti kao i činjenice da mi se sudi zato što

sam hrvatski katolički svećenik, a s tim idealom u srcu bio sam spreman trpjeti.

Na kraju, za njegov križni put i kalva-riju, neka se zna i za njegovo geslo: Istina se mora znati, a tragedije se ne smiju ponavljati, kako napisa fra Šime Samac.

Dragi dide, neka ovo bude podsitnik i spomen za devedesetpetu obljetnicu nje-gova rođenja i za sedamdeset godina od njegove prve sv. Mise, u Siveriću.

Franjevački trubadurski duh koji je pokaziva njegovu osobnost, pratijo ga je do kraja života. Umro je u Splitu,16. prosinca 2005.g., a počiva kod Gospe od Milosti na Visovcu.

Koliko li je puta on bijo žedan!

Fra Julijan Ramljak i sada svidoči isprid crkve Gospe od Ružarija u Drnišu

14


Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu

Dragi dide Ive, ka šta i sam znadeš lakše je putovat

blizu, ali lipo je ić i dalje. Tako ti mene evo jedanput tako daleko lipo u Aljmašu, mistu nedaleko od ušća rike Drave u Dunav. Si-ćam se da si mi govorijo da tamo ima jedna stara poznata crkva. Tako ti je to, tamo se nalazi svetište Gospe od utočišta. Ka šta se vidi na slici, to je posebna građevinski izgrađena crkva.

Još 1332.g. Aljmaš se spominje ka žu-pa. Turska vlast je u Slavoniji i Baranji sve od 1526.g. pa do 1687.g., kada u oslobođene krajeve dolaze redovnici isusovci. Oni podi-žu crkvu na čast Gospi u baranjskom selu Laško (danas Lug). Kasnije, 1704.g. poradi zaposidanja mista i crkve od strane kalvina, isusovci prinose Gospin kip u Aljmaš da ga

spase. Postavili su ga u priprostu aljmašku crkvu, građenu od šiblja, blata i pokrivenu trskom. Od tada je Aljmaš, posebno o Gospinim blagdanima, posta drago hodo-časničko misto. Već 1708.g. se gradi nova crkva, a nešto kašnje, isusovci na jednom od aljmaški brežuljaka podižu Kalvariju za pobožnost Križnog puta.

U velikom požaru 1846.g. je izgorila crkva s Gospinim kipom. Spašena je samo kopija (slika), koja je prinesena koji kilometar od Svetišta i u jednoj udolini kod izvora vode podignuta kapelica. Uokolo su posađene lipe pa je misto prozvano Gospa pod lipom .

Na mistu izgorene crkve podiže se tre-ća crkva (1847. – 1857.g.). Novi (današnji) Gospin kip koji je izrađen u Beču, aljmaškom svetištu daruje biskup J. J. Strossmayer.

Odma na početku Domovinskog ra-ta, eto jopet okupacije toga kraja. Svi u progonstvo, uz smrtnu opasnost zadnjim teglenicama odlaze u Osijek, šta je cili svit moga vidit na televiziji, a kašnje se razilaze, kud koji. Prva na meti je aljmaška crkva, ka šta nam je nešto poznato i iz naše blizine. U ruševinama crkve je 1992.g., pod neo-bičnim okolnostima pronađen oštećeni Gospin kip i prinesen u Osijek.

Kad je rat završijo, eto i 2001.g. i po-četka gradnje četvrte crkve u tri stolića aljmaškog svetišta, na istom mistu.

Dragi dide, siguro se još sićaš, kad sam ti pisa još 2003.g. kad je naš papa Ivan Pavao II., prilikom svoga trećeg pohoda

Gospa od utočišta je moliteljima drago utočište

15


Lipa crkva Gospe od utočišta

Hrvatskoj, u subotu 7. lipnja, u Osijeku, okrunijo kip Gospe Aljmaške, na svečanom euharistijskom slavlju. Baš je tada bilo lipo, ali i vruće pa i privruće.

Gospa od Utočišta u svoje Aljmaško svetište, sada ka i prije, uvik privlači mno-gobrojne hodočasnike.

Dragi dide Ive, sad ka i dosad te po-zdravljaju svi, a posebno tvoj mali unuk Branimir.

.....................

16


Albina Tomić – Pjesme

o,kRiŽU,nAdonAŠA!

osudili ga bez krivice.

križ uzeo je na ramena.

Ranjen je pao na koljerna,

i vidje Majke suzno lice.

željnu mu pomoć stranac pruži,

U gužvi žena znoj mu briše.

na tlo je bačen, jedvo diše,

A za njim pratnja majki tuži.

do vrha hodeć’ opet pada,

o, bezočno je, sramno svučen!

na križ pribijen visi sada,

A duh mu Ocu je izručen.

Što ćuti Majka kad Sin strada?!

Al’ grob će zasjat’ Uskrsnućem!

(2013., Albina Tomić)

RUŽARij

Okruži mi dušu vijencem ruža

i toplim mirisom cvijeta,

da se iz srca zraka ljubavi pruža

i grije moj kutak svijeta!


17


SVetiVRAne

U Asizu malenome mistu

živijo je mladić odan Kristu.

Iz bogastva velikoga pođe

pa prid papu Inocenta dođe.

On se nije prikladno obuka,

u vrići je bijo, koja bruka!

Papa njemu kaže: Ajde kući,

ti se moraš pristojno obući!

A naš Vrane, ponizan do kraja,

pošteno se s prascima izvaja.

Poniznosti take nikad nije

Inocento vidijo od prije!

Pa odobri (a nego da šta će!)

redovnički regul Male braće!


18


Božić u Betlehemuprihoda crpi iz turizma i da, iako se kršćani sve više iseljavaju iz grada, ima kršćanskog gradonačelnika, tj. gradonačelnicu, što je popriličan kuriozitet za jedan palestinski i uopće muslimanski grad.

Badnja večer u Betlehemu izgleda otprilike kao doček Nove godine u nekom europskom gradu. Na glavnom trgu Man-ger, na kojem se nalazi Bazilika Rođenja Isusova (a njoj preko puta Omarova džami-ja), postavljena je velika pozornica na kojoj se izmjenjuju folklorna društva, zborovi i orkestri iz raznih zemalja. Trg je prepun ljudi, i to ne samo stranih turista, nego i lokalnog stanovništva, muslimanskog kao i kršćan-skog, jer ovo je najveći događaj u godini, i treba ga proslaviti vani sa svima. Iz impro-viziranih studija uz rubove trga reporteri svjetskih televizija javljaju se i pokušavaju dočarati božićno ozračje Betlehema svojim gledateljima. Pored pozornice nalazi se 17 metara visoka božićna jelka, ukrašena sa četrdeset tisuća svjećica i više od šest tisuća kuglica.

Nešto je manja gužva u Bazilici Rođe-nja Isusova, jednom od najsvetijih mjesta kršćanstva. U Baziliku se ulazi kroz mala vrata, i kod prolaska se treba sagnuti – pretpostavlja se da su velika vrata zazidana u tursko doba da bi se spriječilo Turke da na konjima ulaze unutra. Sadašnja bazi-lika datira iz šestog stoljeća, a po nalogu bizantskog cara Konstantina sagrađena je na mjestu gdje je prije toga bila crkva iz četvrtog stoljeća. Kao i na svetim mjestima u Jeruzalemu, i ovdje konstantno vladaju sukobi zbog najrazličitijih razloga izme-đu kršćanskih zajednica koje upravljaju

S vatko od nas kad čuje riječ Betlehem vjerojatno najprije pomisli na pitomo

seoce okruženo pašnjacima po kojima pa-su ovce, a u maloj štalici plače djetešce Sin Božji. Bez obzira na sve vijesti koje dolaze iz Izraela i Palestine, svi mi još u sebi nosimo sliku iz djetinjstva, uvijek povezanu s ponoć-kom, jaslicama i U se vrime godišta . Bili smo u Betlehemu prošlog Božića i vidjeli kako on danas izgleda, dva tisućljeća nakon tihe i svete noći.

Ulazeći u lokalni autobus podno jeruza-lemskih zidina očekivali smo dolazak u Be-tlehem za desetak minuta, budući da je od Jeruzalema udaljen oko 10 kilometara. No pokazalo se da će ta vožnja potrajati malo duže, jer je između Betlehema i Jeruzalema izraelski zid, sagrađen prije desetak godina i visok desetak metara. Zato nas autobus vozi naokolo, što nam pruža priliku da malo bolje razgledamo krajolik u kojem dominira spomenuti zid te palestinska stara i izrael-ska nova naselja. Sukob između Izraelaca i Palestinaca je prekompliciran da bismo ga ovdje opisivali, ali vidljiv je na svakom koraku, i to ne samo zbog tog zida, koji pro-lazi uz sam rub grada Betlehema i na tom betlehemskom dijelu je pun grafita i crteža koji pozivaju na mir i pomirenje. Betlehem je naizgled pravi arapski grad, ima tridese-tak tisuća stanovnika, bučan je i neuredan, pun kojekakvih dućančića i štandova na kojima se prodaje sve i svašta, sagrađen zbrda – zdola, sa velikim izbjegličkim nase-ljem u predgrađu, ali iako se praktički nalazi u ratnoj zoni, riječ je o glavnom turističkom središtu Palestinske samouprave. Razlog za turizam je naravno Isus Krist koji se tu rodio i tako učinio da Betlehem danas 65% svojih

19


bazilikom, prvenstveno grčke i armenske pravoslavne crkve, čiji se redovnici znaju i potući zbog rasporeda čišćenja i sličnih sitnica. Tako je bilo kroz cijelu povijest, pa još uvijek vrijedi pravilo status quo koje je uveo turski sultan u devetnaestom stolje-ću, a prema kojem nisu dozvoljeni nikakvi radovi na crkvi ako se sve kršćanske crkve ne dogovore. Sudeći po izgledu crkve, taj dogovor nije ni danas lako postići, jer bi mnoge dijelove bazilike trebalo obnoviti. Katolici, tj. franjevci Kustodije Svete zemlje, upravljaju manjim dijelom crkve, ali se zato odmah pored bazilike nalazi franjevački samostan i crkva svete Katarine, te svratište za hodočasnike Casa Nova.

Špilja rođenja nalazi se u kripti bazilike, a mjesto na kojem je rođen Isus označeno je zvijezdom. U niši sa strane nalazi se mjesto na kojem su po predaji bile jaslice u koje je Isus položen. Svaki hodočasnik želi i pokušava dotaknuti zvijezdu, kleknuti i pomoliti se, a u današnje vrijeme naravno i fotografirati je. Problem je jedino što je tih hodočasnika previše, a špilja mala, pa još kad dođe velika grupa, kao što je u našem slučaju upravo bila pristigla grupa kršćana iz Indije, ne čudi što čuvar svetišta stalno upozorava i požuruje. Bez obzira na to, fas-cinantno je na tom malom prostoru vidjeti toliko različitih ljudi sa svih strana svijeta. A kako Bog ionako sve vidi i sve zna, i ne moramo baš klečati predugo – neka i stara Indijka koja je došla Bog zna odakle dota-kne Isusovu zvijezdu. U kripti, kao i iznad nje u samoj bazilici, jasno se vidi da u ovom dijelu svijeta ovakve stare crkve pripadaju bizantskoj crkvenoj tradiciji, jer je sve u nekom polumraku i puno pravoslavnih svijećnjaka koji vise sa svih strana.

Vjerojatno zbog nemogućnosti dogo-vora, a i zbog potrebe očuvanja Bazilike, u njoj se za Božić ne održava ponoćka, nego u franjevačkoj crkvi svete Katarine, dakle u

neposrednoj blizini. Ta crkva je manja od Bazilike, i jako je teško doći do propusnica za ponoćku, a kad smo došli u Betlehem shvatili smo da postoji i još jedan razlog. Naime, prolazeći Betlehemom zbunjivali su nas brojni palestinski vojnici pod punim nao-ružanjem koji su bili raspoređeni na svakom koraku. Iako je u tom dijelu svijeta stalno na snazi poluratno stanje, nismo mogli vjero-vati da bi se na božićnu večer u Betlehemu moglo išta dogoditi, pa smo mislili da su to rutinske sigurnosne mjere i promatrali palestinske vojnike koji su nas podsjećali na naše gardiste iz ratnih vremena, u maskirnim uniformama i sa kalašnjikovima. Čekajući ponoćku, iako znajući da nećemo moći u crkvu, stajali smo sa strane, pored franje-vačkog svratišta, uz mnogobrojne novinare, pred ograđenim prostorom oko bazilike. U jednom trenutku policija je otvorila prolaz i pred nas je munjevitom brzinom stiglo desetak automobila visoke klase, iz kojih su užurbano izletjeli neki ljudi i otišli u franjevač-ki samostan, pod budnim okom snajperista sa krova Bazilike. Tad nam je sva ta strka i zbrka postala jasna – radilo se naime o pale-stinskom predsjedniku Mahmoudu Abbasu, koji je došao na ponoćku. Palestinci, budući da su u sukobu s Izraelcima, pokušavaju održavati koliko – toliko dobre odnose s kršćanima, pa tako Abbas svake godine dođe na ponoćku u Betlehem, a kasnije smo ga i vidjeli na televiziji kako stoji pored gore spomenute betlehemske gradonačelnice.

Betlehem, dakle, nije mirno selo iz bo-žićnih pjesama (ako je to ikad i bio), nego grad u kojem se zrcale svi problemi i sukobi današnjeg vremena. Posjet Betlehemu nas je obogatio i oplemenio, a daj Bože da jed-nog dana na tim prostorima zavlada pravi mir i dobro, i da jednom stvarno bude tiha noć, sveta noć!

.......................................... Krešimir Prpa

20


Božić u Betlehemu

U slikama

Bazilika rođenja Isusova, po danu

21


Bazilika rođenja Isusova, iznutra Krešimir i Antonija u bazilici rođenja

Špilja rođenja Isusova

22


Isusova zvijezda u špilji

Krešimir i Antonija na trgu Manger – vide se bor i Omarova džamija

23


Bazilika rođenja po noći, sa vojnicima

Bazilika rođenja i okićeni bor

24


Krešimir na glavnom trgu Manger (vide se okićeni bor i bazilika)

Izraelski zid na rubu Betlehema

25


Misaone krijesnice

(Smisleni smo, samo ako na Božje dobro pridodamo i svoje ljudsko dobro.

Ako na čudesnu Božju kreaciju pridodamo i svoju sitnu, ali Bogu izuzetno dragu ljudsku kreaciju)

B iti smislen znači činiti dobro. “Pro-šao je kroz život čineći dobro” Znači

da mu je putanja života bila obasjana svjetlošću.

osnovima

Kad ne bismo imali naše snove, život bi nam bio mnogo siromašniji.

Onaj koji ne sanja uskraćen je za dio života i to onaj ponajljepši. Sanjao ili ne sanjao – život ti ide svojim tijekom neovisno o tebi samome.

Lijepo je sanjati lijepe sne, ali često sanjamo i ružne sne. Ni svaki san nije od Boga. Preduvjet svake sreće su i snovi.

I Bog je u našim snima, kao što je u cvijetu i njegov miomiris.

Bezbrižen čovjek rijetko kada sanja. Sni i lažna nada počesto idu skupa pod ruku. Sni ne lažu, ali ne govore ni istinu. Snovi se ostvaruju ili ne ostvaruju...! Bolje je i sanjati nego nemirno spavati. San je varka. Koga zavara san opeći će se i u javi. I Bog je sanjar, ali najveći san mu se nikada ne ostvaruje – a to je dobrota ljudi.

Tko i u snu glorificira život u javi bere njegove plodove.

oživotuimudrosti

Bolje je glorificirati život nego se na njega jadati.

Bolje je biti mudar nego bogat, ali od same mudrosti malo je ovozemnih blago-dati. Bog svima daje darove, ali malo je onih koji te darove znaju uzeti.

Mudrost je poput dima, ne možeš je uhvatiti, a poglavito kad nam najviše treba. Tko sije mudrost bere slobodu.

Nema slobode bez mudrosti i hrabrosti.

Ništa nije tako mudro kao priroda.

Najveća mudrost se može naučiti u prirodi. Mudrost koju učimo u prirodni nije prijevarna.

Mile Prpa

26


Prema čovjeku najjači je zov i izazov prirode. Tko uči od prirode, Božji je učenik. Nema granica ljepoti prirode, ali ni njenoj mudrosti. Mudrost je u dometu teorije, a lukavost u dometu prakse.

Mudrost čovjeka vezana je uz njegovo dostojanstvo, a lukavost je uvijek prijevar-na. U mudrosti ima ponekad i ludosti, ali se i u ludosti zna ponekad naći i mudrosti. Priroda je filozofija koju još ni jedan filozof nije nadmudrio.

Priroda je najveća i najača Božja aka-demija. živjeti u prirodi i biti prirodan nije jedno te isto. Priroda u čovjeku je sklad sa životom, ali ne i čovjek u prirodi. Onaj tko se boji života boji se i prirode. Tko ljubi prirodu, ljubi i Boga.

Priroda ima dva lica: raskošnu ljepotu i bogatstvo.

Veliki novac istovremeno i vara i krade, a počesto i pljačka. Tko je bogat bogat je i kad je siromašan. I siromaštvo bogataša za prave siromahe predstavlja veliko bogatstvo.

Užitak u životu svakome je mio, ali taj užitak ne smije biti na štetu ili teret drugih. Najljepši dio dana je jutro, jer jutro obećava, a ljudski um je jutrom najsvježiji. Važne odluke nikada nemojte donositi navečer. Najbolje su one odluke koje se donose ujutro kod trijezne i odmorene glave.

Ako je svaki dan isti, opet ga svi razli-čito doživljavamo.

opovijesti

Tko nema korijene u prošlosti neće imati ni sjeme u budućnosti. Povijest čo-vječanstva je vrlo duboka, i gotovo joj je nemoguće spoznati sve korijene.

Tamo gdje povijest zaboravlja, ne po-maže ni sva pamet svijeta.

Narod koji ne želi istražiti svoju po-vijest, taj ne može usmjeravati ni svoju

LiBeRtAS

(Pjesma posvećena najljepšem gradu na Jadranu

– našem dičnom Dubrovniku i slavnoj Dubrovačkoj Republici)

Libertas, libertatis, libertati! Barjak nad gradom ponosno vijori. živote damo sloboda da se plati kao kremen žarac njoj srce gori.

More se ljulja, ziblje svoje vale, Minčeta kâmna vjekove zbija. Sveti Vlaho osluškuje hvale molitve što mu puti gosparija.

Agava kraj puta, oleandri cvatu, galebi u letu - usidreni brodi. Dubravom se pjeva, ne o ratu već miru i toj premiloj slobodi.

Sve draža, sve ljepša i sve slađa, u srcima našim još više se zlati. Ragusium pod njom, svaka mu lađa - libertas, libertatis, libertati!

Mile Prpa

27


budućnost. Povijest je majka svega onoga što se dogodilo.

Narod koji ne prihvaća povijesnu istinu – razara temelje svoje budućnosti.

Unesimo svjetlost u svoju povijest – ne-ka svijetli svim ljudima i narodima svijeta. Ništa tako ne svijetli kao istina.

Povijest nije koza da popase sve ono što se u njoj dogodilo.

Kod svake ispaše uvijek ostaju korijeni.

Kome su truli korijeni u povijesti, neće imati ni zdravo sjeme u budućnosti.

izdušeizbivanja

Dobar pjesnik ne piše pjesme, već ih prepisuje iz svoje duše. Neizmjerno je malo onih koji znaju čitati svoju vlastitu dušu. Dobro je sam istraživati svoju dušu, a da bi to mogao ne daj zlu da se u nju useli. Kad se zlo useli u nečiju dušu, to je poput slona kad uđe u ljekarnu i u njoj sve uzneredi. Tko gaji svoje vrline, kao da u cvjetnom vrtu uzgaja najljepše i najmiomirisnije cvijeće. I narod koji njeguje svoje vrline postaje mio Bogu. Najljepša je pjesma koja odjekuje iz cvjetne doline ljudske duše.

Ako bismo društvene pojave uspore-đivali s biljem, onda bi politika bila korov.

Najveći broj ljudi u svijetu se ponaša kao suncokret. Okreću se prema izvoru svjetla i topline, ali ne i onog duhovnog.

Dobro je što nije dobro, i zlo je ono što je dobro – to nam sve više postaje filozofija života suvremenog svijeta.

Mi, kao svijet, nemamo budućnost jer smo joj uništili korijenje u svojim vlastitim dušama.

Bog nas ne prezire, čini se da smo na putu da nas trajno ostavi samima sebi.

Dobro je i kad orao leti i kad sokol s visine motri svojim okom – ali oni traže

plijen. Ljudi su najviše žrtve svoje vlastite sebičnosti, i toga se nikada neće moći oslo-boditi. Prije će nestati svijeta nego vlastite sebičnosti. Tamo gdje se dogovaraju dva čovjeka, nema mjesta trećem.

opovjerenju

Tajna se teško čuva, zato je, ako vam to nije nužno, ne povjeravajte nikome, pa ni svome najbližem.

Ono što se kaže samo jednom čovjeku ubrzano može postati vijest za sve.

Kad se nekome povjerimo nepotrebno smo se vezali za njegovu volju hoće li to – prenijeti drugima ili ne.

Ima ljudi kad im se nešto povjeri koji osjećaju da će zbog toga puknuti ako to odmah ne kažu i drugima.

Nema pliće posude od one u koju se polaže povjerenje. Nešto što je danas povjereno već sutra može postati najveći argument protiv onoga tko se povjerio. Povjerenje je kao sladoled ne možeš ga dugo držati u ruci.

U pravilu, koliko puta nekome nešto povjerimo, toliko puta i pogriješimo.

Povjerio se pa nastradao. Povjerio se pa izgubio glavu. Oprez u povjerenju je podloga sigurnosti i razuma. Čuvaj se ušiju koje vole čuti, očiju koje vole vidjeti i jezika koji voli govoriti. Slušaj, a ne govori – upijaj, a ne prenosi. Svaka vijest ima i svoje vrijeme za objavu i svoje vrijeme za prešućivanje. Brbljavi ljudi govore i ono što misle i ono što ne misle. Tko skriva svoju misao čini i dobro, ali i loše. Ako je misao plemenita skrivanjem uskraćuje dar svim ljudima. Ako je misao zla ne izlaže se porugi i prijeziru.

................................................. Mile Prpa

(Iz neobjavljene knjige MP Glorifikacija života)

28


Novi papa – Sv. Otac Franjo

(Dobrota, ljubav i nada kad se nađu u jednom biću, tada u njemu nemamo čovjeka – već anđela. Dolaskom novog pape Franje Prvog,

zacijelo svijet je postao bar malo bolji! Zato, Franjo, popravi svoju crkvu! )

iza odreknuća papinstva zbog starosti i one-moćalosti. No to su samo tiražne kalkulacije jer je nedvojbeno da je Papa ušao u duboku starost i da je onemoćao. Premda Crkva nikada nije krila da je i sama bremenita pro-blemima, kao i općenito današnje vrijeme u brojnim oblastima življenja. Crkva ni po čemu nije izuzetak, to i sama priznaje.

S ada započinje taj put, put bratstva, ljubavi i međusobnog povjerenja.

Molimo uvijek jedni za druge, za čitav svijet da zavlada veliko bratstvo. (Papa Franjo)

Smjena na vrhu Katoličke crkve, nešto je što je već 1300 godina uobičajeno, bila je uvijek nakon smrti Pontifexa (rimskog biskupa) sve do ove 2013. g kad je papa Benedikt XVI izrekao svoje odreknuće od papinstva zbog svojih odmaklih godina i gubitka životne snage da nosi tako važnu i tako veliku ulogu Kristovog namjesnika. To je odreknuće obrazložio da je u funkciji dobrobiti Katoličke crkve.

Njegovo odreknuće od papinstva izazvalo je u crkvenim krugovima najprije nevjericu, i u čitavom svijetu iznenađenje, ali je odmah naišlo na veliko razumijevanje cijele Katoličke crkve i široke vjerničke ma-se diljem svijeta, pa i u drugim nekatoličkim konfesijama. Slobodno se može reći da je to novina koja se zadnji put dogodila pred oko 1300 godina.

Naravno, taj čin je odmah izazvao i različite komentare, prvenstveno svjetskog tiska, s upitom kriju li se i neki drugi razlozi

29


Bilo kako bilo, dosadašnji prvi čovjek Katoličke Crkve rimski Pontifex papa Bene-dikt XVI povukao se i postao Papa emeritus, Papa u mirovini.

Dakle imamo novoga papu Sv. Oca Franju! Nevjerovatno koliko ga momen-talno zavolio silni narod, pa i čitavi svijet. Tko skroman u duhu i poštenje gaji kao zadnji cvijet je koji miriše Bogom. Izbor samog imena Franjo, po sv. Franjii Asiškom – svecu siromaha, i naš novi Papa u svim svojim dosadašnjim činima pokazuje da je skroman, da je drugačiji i da je to puni pogodak s imenom Franjo I. U hrvatskom narodu ime Franjo je pravo narodno ime. Imali smo i naše velikane imenom Franjo, i crkvene i političke, u Domovinskom obram-benom ratu, pa je to ime nama vrlo blisko,

drago, prihvatljivo i osjećamo ga kao svoje, kao ime koje je toliko blisko narodu, blisko običnom puku.

Po pristupu novoizabranog Pape, stilu života, skromnosti u svemu – moglo bi se slobodno kazati da je to pučki Papa. On je dostupan svima, on se grli s narodom, on od naroda traži da njega, Papu, narod blagoslovi. On više sliči na omiljenog svećenika, franjevca kojeg u njegovoj župi svi župljani vole, od djece do staraca zbog njegove neposrednosti. Premda pripada redu isusovaca koji su skloni više filozofiji kršćanstva pa imaju i takvo ophođenje, ali njegova filozofija življenja je skromnost u ri-ječi i ponašanju. Ali bi se prevarili ako bismo pomislili da zbog te skromnosti njegove riječi nemaju filozofsku dubinu. Najveća

30


snaga riječi jest upravo u jednostavnosti izričaja, razumljiva svakome, to je upravo rječnik kojim se je uglavnom služio i sam Isus Krist. To nije populizam.

Poznato je da je u tehnici ili općenito u znanosti genijalno samo ono što je jed-nostavno, ili još jasnije – jednostavnost je kriterij genijalnosti. Upravo u svojim nastupima naš Franjo I. ima tu genijalnost. Njegovo ophođenje nije niti manje narušilo njegov autoritet Pontifexa, već upravo obr-nuto sa svojim prvim nastupima duboko je prodro vjernicima pod kožu. Najveći autoritet neki visokopozicionirani čovjek ima onda ako ga ljudi vole. A ljubav prema nekome ne može se narediti s vrha vlasti, pa ni s najviše crkvene hijerarhije. Ljubav prositiče iz Boga i zato predstavlja najveću vrijednost. Ljubav za nekoga ulazi u narod ili široke slojeve pučanstva samo ako se taj netko ponaša u skladu s principima iz kojih je proizišla ljubav.

Papa je odmah pružio, pokazao svoju nepatvorenu ljubav prema puku, I puk je to osjetio, kao što se osjeti ugođaj povjetarca kad smo preznojeni, tako je narod osjetio zračenje ljubavi iz novog Sv. Oca Franje Prvog.

Kod ovih konklava netko je rekao da o tome tko će biti izabran za papu znaju samo Duh sveti i novinari. Ne znam koliko su novinari znali, ali znam da je Duh sveti obavio pravi posao.

To će biti papa promjena. Kao prvo svojim postupcima je pokazao svima oni-ma koji su na bilo kakvoj visokoj funkciji, bilo političkoj, crkvenoj ili gospodarskoj da trebaju biti i ostati po ponašanju obični ljudi. Čovjek je velik samo dok je malen tj. dok tu svoju veličinu ne podiže iznad drugih, već da je ta veličina u službi malenima. To je papa koji je bogat duhom i iskustvom, ne onima kojeg je stekao in libro (iz knjiga) već in vivo (iz života).

Ova 2013. g proglašena je za – Godinu vjere. U toj godini smo dobili novoga Papu, ali istovremeno imamo živoga i expapu Benedikta XVI ili Papu emeritusa, kojemu se zahvaljujemo za sve dobro što je učinio prema Katoličkoj crkvi i našoj domovini Hrvatskoj.

Dolaskom novog pape Franje Prvog, zacijelo svijet je postao bar malo bolji! Možda je to i klica novoga ekumenizma i jedinstva svih kršćana u svijetu. Možda je to i klica razumnijeg ponašanja svjetskih moćnika u politici, ali i drugih u različitim društvenim, vjerskim i drugim djelatnicima.

Papa Franjo Prvi ubrzo postaje uzor, uzor mladima na kojima počiva budućnost svijeta. No, nikome unaprijed ne smijemo davati kredibilitet, pa makar to bio i sam Sv. Otac, jer se u konačnici, a ne na početku ocjenjuje svačiji život i njegov doprinos ili nedoprinos ljudskom društvu.

Zagreb, 18. 03. 2013

................................................. Mile Prpa

31


CrticeizživotapapeFranje

Novi, 266. papa, isusovac je, Argen-tinac, Jorge Mario Bergoglio, sedamde-set-šestogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa. Novi papa izabrao je ime Franjo. To je prvi puta u povijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo to ime, a i prvi puta da je jedan isusovac izabran za papu, te da papa dolazi iz Latinske Amerike.

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija San Jose u San Miguelu.

Sljedeće dvije godine predavao je knji-ževnosti i psihologiju na kolegiju Immaco‑lata u Santa Feu, a 1966. predavao je iste

predmete na kolegiju Salvatore u Buenos Airesu.

Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija San Jose u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete.

Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.

U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktor-skoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij Salvatore odakle je pre-mješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika

32


i ispovjednika. Blaženi Ivan Pavao II. ime-novao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Ai-resu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović.

Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. ve-ljače 1998., nakon smrti kardinala Qarraci-na, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.

Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskup-ske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak kardinal siromašnih .

Govori španjolski, talijanski, a služi se i njemačkim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Napisao je knjige:

Meditationes para religiosos (Razma-tranja za redovnike) 1982., Reflexiones sobre la vida apostolica (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i Reflexiones de esperanza (Razmišljanja o nadi) 1992.

Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta.

Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator. Od studenoga 2005. do studeno-ga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.

Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001. a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komi-sije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života (ikA)

33


Crtice iz hrvatske povijesti

Antemurale Christianitatis–Predziđekršćanstva(Hrvati su vodili najžešće ratove s Turcima u 16. i 17. stoljeću

koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” – “dva plačuća stoljeća Hrvatske”).

Š to je to Antemurale Christianitatis ili hrvatski – Predziđe kršćanstva? Ta

sintagma službeno nas Hrvate prati kroz povijest još od 1519. g, ali neslužbeno se u tadanjim razgovorima koristila i tridesetak godina ranije. Latinski naslov Antemurale Christianitatis (Predziđe kršćanstva), je papaLavX. dao Hrvatskoj godine 1519. u pismu banu PetruBerislaviću. To nije bio jedini naslov takvog tipa i on se pojavljuje i u drugih kršćanskih država u sukobu sa Osmanlijama, kod Ugarske i Poljske.

Papa međutim nije bio prvi koji je dao Hrvatskoj takav naslov. Plemstvo južnih hr-vatskih krajeva uputilo je 10. travnja 1494. sa sabora u Bihaću pismo papi AleksandruVi. i rimsko-njemačkom caru Maksimili‑janu i. tražeći pomoć protiv osmanskih napada u kojem je Hrvatsku nazvalo kulom i predziđem kršćanstva:

Ovu silu mi već sedamnaest godina zaustavljamo gubeći naša tijela, živote i sva moguća naša dobra, te poput kule i predziđa kršćanstva branimo svakod‑nevnim ratovanjem kršćanske zemlje, koliko nam je to uopće ljudski moguće. Neka Vam dakle po nama bude rečeno ovo: ako bi mi popustili Turcima, tada bi oni u svako doba mogli zaskočiti kršćan‑stvo iz Hrvata.

Fraivankapistran

Kad su Turci god. 1453. osvojili Cari-grad, papakalistiii. pozvao je sve kršćan-ske narode u križarski rat. U kršćanskoj vojsci koja je u srpnju godine 1456. porazila

34


150 tisuća turskih vojnika pod Beogradom, sudjelovao je veliki broj Hrvata koje je pokrenuo franjevac ivankapistran. Pro-tuosmanlijski križar i branitelj kršćanstva, ivankapistran umro je god. 1456. u Iloku, a zbog mnogobrojnih posmrtnih čudesa i viđenja proglašen je svecem.

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana duo ploran‑tes saecula Croatiae (dva plačuća stoljeća Hrvatske). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao sa-mo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično naziva vlaški, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.

U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci. Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna MarkoSkoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio poturčiti i pokloniti turskom caru, banPetarBerislavić koji je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni god. 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od papeLavaX., senjski kapetan Petarkružić koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan nikolajurišić koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata braneći utvrdu i grad Kiseg nastanjen uglavnom Hrvatima zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu na Beč.

nikolaŠubićzrinski

BannikolaŠubićzrinski koji je god. 1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Godine 1566. Sulejmana Veli‑čanstvenog koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod Sigetom upravo nikolaŠubićzrinski s 2.500 hrvatskih ratnika,

pri čemu su poslali na drugi svijet preko 30 tisuća Turaka, a sami su zbog hrabrosti i junačke smrti ušli u legendu svjetske ratne i vojne povijesti.

Ovdje treba spomenuti i hrabru obranu zrinjske utvrde Gvozdansko 1578. g. Prema dostupnim podacima i zapisima, (kronika-ma) iz tog vremena utvrdu Gvozdansko je branilo 300 branitelja sastavljenih od malo-brojne posade Zrinskih vojnika (svega pede-setak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana da‑mjana doktorovića,nikoleožegovića,jurjaGvozdanovićaiAndrije Stepšića. Na drugoj strani našla se vojska od 10.000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama, gdje su se hrabro borili sve dok jedne izuzetno hladne noći svi nisu pomrli od neimaštine i leda. Nađeni su, svi do tada preživjeli – mrtvi, zamrznuti na svojim položajima kako još u rukama drže puške. Bilo je to pravoherojstvo bez uzora u povijesti čovječanstva.

Još neki poznati i slavni ratnici bili su: hrvatski ban tomaerdödy koji je s hrvat-skim ratnicima ostvario sjajnu pobjedu god. 1593. kod Siska koja je ujedno bila prekretnica u ratu Hrvata s Turcima, banivan iii. drašković jedini Hrvat na polo-žaju ugarskog palatina u to vrijeme kojeg su nazvali defensor Croatiae, (branitelj

35


Hrvatske), bannikolazrinski i banPetarzrinski koji su nanijeli velike gubitke turskoj vojsci, banivankarlović,ban Petarkegla‑vić,krstoFrankopan,generalivanLenko‑vić,kapetanGrgurorlovčić,banMatkotalovac,knezjuraj zrinski, zapovjednikMarko Horvat Stančić, zapovjednik VidHallek,ban Petarerdődy, svećenik MarkoMesić, fra.Lukaibrišimović i mnogi drugi.

Sve ovo je za Hrvate ukradena i pre-šućena povijest i u Kraljevini Jugoslaviji, a još više i u komunističkoj Jugoslaviji. To je slavna povijest koja se nije mogla naći nigdje u školskim čitankama ili udžbenici-ma povijesti, a veličala se bitka na Kosovu polju, gdje je srbijanska vojska poražena, a nikada se ne spominje da se u toj bitci na strani Srbije borio i znatan broj hrvatskih ratnika, poput bosanskog katoličkog kralja Tvrtka s 20.000 vojnika. Njemu su se pri-družili i križari iz Hrvatske pod vodstvom ivanuša Horvata. Veličalo se Kraljevića Marka koji je bio obični turski vazal.

Jednako tako, sve se ovo, nažalost prešućuje i u samostalnoj i suverenoj Re-publici Hrvatskoj kojom još uvijek vlada komunistički, jugoslavenski mentalitet koji ne dozvoljava da se hrvatski narod upozna sa svojom slavnom poviješću. Generacija-ma mladih ljudi, učenika i sl. uskraćuje se ovo znanje kojim bi se svaki drugi narod u svijetu zauvijek itekako ponosio.

Uz 16. i 17. stoljeće u kojemu se obra-na od nasrtaja Osmanlija nazvala dva plačuća stoljeća Hrvatske,tim plačućim stoljećima treba pridružiti i 20. stoljeće kao najkrvavije i najtragičnije hrvatsko stoljeće u cjelokupnoj povijesti s tri stravična rata, a od toga dva koja su se vodila na teritoriju same Hrvatske.

Rijetko gdje se može pročitati da je samo u Prvom svjetskom ratu poginulo oko 180, a po nekima i 190 tisuća uglavnom hrvatskih vojnika (domobrana) boreći se na

strani Austro-Ugarske Monarhije na brojnim europskim frontovima. Hrvati su u sastavu Austro-Ugarske u odnosu na njeno ukupno stanovništvo brojili oko 7% stanovništva, a njihovo učešće u ukupno poginulima na ratištima u Prvom svjetskom ratu iznosio je oko 14%, dakle duplo u odnosu na učešće u ukupnom stanovništvu. Broj od 180 tisuća poginulih odnosi se na cijelokupni teritorij koji se tada nalazio u sastavu Austro-Ugar-ske (BiH i sl) i unutar tog broja je i dio musli-mana i dr. Ukupno je tada bilo mobilizirano s područja Hrvatske i BiH oko milijun ljudi.

I danas smo mnogi živi svjedoci naj-tragičnijeg događaja u cjelokupnoj hrvat-skoj povijesti – Drugoga svjetskog rata, aposebnotragičnogPoraća, u kojem je, uglavnom u miru, kad se više nigdje nije ratovalo okrutno pogubljeno i do šeststo ti-suća hrvatskih vojnika i civila u nebrojenim masovnim grobnicama. Procjenjuje se da je u Drugom svjetskom ratu, a daleko najviše u poraću nastradao svaki šesti Hrvat na bilo kojoj strani.

Nedavno smo prošli i kroz najnoviji Domovinski obrambeni rat gdje je poginulo 15.840 branitelja i nekoliko tisuća civila. Do-ista to je bilo najteže, pravo olovno stoljeće u cjelokupnoj našoj povijesti.

Sve je to na neki način uglavnom rezultiralo zbog nevjerojatne političke na-ivnosti i nepronicljivosti tadanjih hrvatskih političara, a poglavito onih iz 1918. godine, kad smo na dlanu imali sve, a nismo znali iskoristiti baš ništa. Zbog njihovih greša-ka i iluzija, umjesto da baštinimo najveći uspjeh, baštinili smo najveću tragediju u koju nismo ušli kao gospodari sebe i svoga, kao svoj na svome. Vihori rata nosili su nas na razne strane bez naše kontrole sukladno interesima velikih sila i ideologija koje su se prelamale preko naših leđa.

Zagreb, 16. ožujka 2013.

................................... Priredio Mile Prpa

36


Fra Milan Ujević u brojkama...

i u pjesmiFraMilan se rodio 18.09.1937.

Obukao f ran jevačko od i je lo

13. 08. 1954.

Slavlje svečanih zavjeta 26.04.1961.

Primio svećenički red 30.03.1964.

Niže navedeni podaci odnose se samo na fra Milanov boravak i rad u župi sv. Josipa Radnika za Kadinu Glavicu i Parčić.

U gore spomenutoj župnoj zajednici župnikom je bio punih dvadeset i jednu (21) godinu.

Slijedi: 252mjeseca

7665dana

183960sati

11037600minuta

662256000sekunda

Naravno, da je Vaš ljetopisac toga i te kako dobro svjestan da gore navedene brojke koje se odnose na fra Milanovo obitavalište (obitavanje) u spomenutoj župi nisu obrađene krajnjom preciznošću, ali je približno – u redu!

Vaš urednik nije pjesnički nastrojen, ali evo nešto o Milanu, čiji život baš i nije bio pjesma:

I u ratu i u miru, fra Milan je sav u điru! I po buri i po kiši, često puta i u priši (žurbi). Sa mašklinom i motikom, spomenike ilirske i rimske, iz utrobe zemlje vadio je, i zbog toga sreću – slavu stekao je!

Fra Milan je bio pomoćni trener SAVEZNIČKIH SNAGA: Siverić, Kadina Glavica i Parčić. Do njega (nama malo lijevo) Ante Dželalija, gradonačelnik Drniša

37


Oboružan strpljivošću velom (velikom), sa šeširom i Prominom, selom ljudi glede – gdje će Milan sada? On ne može bez velikog rada! Zato mnoge predmete nalazi, na visokoj cijeni, a i snazi! Oj Milane, živio nam dugo, mi ti više ne želimo drugo! Odmori se, Tebi odmor treba, dostojna ti nagrada sa Neba! Odmaraš se u Biogradu gradu, to kolege tvoji dobro znadu. Operira jesi što si naumio, Bogu hvala dobro si uspio! Ti od sebe sada štake baci, i desnicom svojom zakorači! Odmori se, zasluga je Tvoja, Tebe prati i molitva moja!

Hej MIlane, upravo si doša, kako si nam u bolnici proša? Tvoje mjesto čeka na te, cijenimo Vas, dobro znate!

................................................... Urednik

Fra Milan Ujević vodio je brigu i o svećeničkim zvanjima: † svećenika fra Nedjeljka Jukića˝, mlađega poslao je u sjemenište

Ovo nije Galilejsko, nego Visovačko jezero... fra Milan sa svojima: osnovna škola Tin Ujević iz Krivodola. Visovac, 03. 06. 2000.

38


Župnikovo gostovanje na radio Drnišu

Cijenjeni slušatelji do kojih dopiru valovi radijske postaje Drniš, srdačan pozdrav Vama i Vašima, a posebno našim dragim bolesnicima, staricama i

starima uz naš dragi kršćanski i hrvatski pozdrav

HvaljenisusiMarija!

U skoro ćemo svim zanosom srca i duše zapjevati onu svima nama tako dragu

božićnu pjesmu:

SVIM NA ZEMLJI MIR VESELJE BUDI POLAG BOžJE VOLJE!

Mir na zemlji, mir u našim srcima, božanski mir u našoj domovini Hrvatskoj i tamo daleko u ratom zahvaćenim naro-dima. Božja pomoć i mir onima koji bježe pred ratnim strahotama, nabujalim rije-kama, razornim potresima, gladi i drugim nedaćama...

Mirnazemlji!

Početkom 17. stoljeća vodio se u srcu Europe veliki rat koji trajao ravno trideset godina. Zato se i zove tridesetogodišnji rat. Napokon godine 1648. bio je sklopljen toliko željeni mir. Ta je vijest došla kao naručena. Mi bismo danas kazali – udarna vijest dana!

Čim je potpisan mirovni sporazum, uzjahaše glasonoše na brze konje i pole-tješe brzinom vihora od grada do grada, od sela do sela. Kamo god su došli vikali su na sve strane: Ljudi! Mir – mir – mir je sklopljen! Čujete li, imamo mir! A ljudi su na to sklapali ruke i pobožno dizali prema nebu zahvaljujući Bogu na tom daru. Drugi su plakali od ganuća, a treći su od veselja pjevali, skakali, plesali...

Ovo je, dragi i voljeni naši slušatelji samo mali primjer koji nam pokazuje koliko čovjek čezne za mirom. A to nije nikakvo čudo, jer su pravda i mir uvjet da čovjek bude sretan. Može netko biti ne znam kako bogat i ugledan, lijep i zdrav, ali ako nema mira u srcu bit će uza sve to nesretan. Isto tako mir je prvi uvjet svake obiteljske sreće, jer ako u jednoj obitelji nema mira, radosti i sloge, njihova će se kuća pretvoriti u pravi pakao... A tako je i s narodima i državama. Bez mira ne može ni jedan narod biti zado-voljan i sretan.

To uviđa svaki čovjek zdrave pameti, u prvom redu današnji naraštaj što ga nemir nagriza izvana i iznutra. Jer mi smo svjedoci kako je davno nestalo mira među

39


ljudima. Nemir se ušuljao u dušu modernog čovjeka, nemir je dobrano zahvatio njegove obitelji, nemir je zavladao među narodima i državama. Svjedoci su tome dva svjetska rata sve strašniji jedan od drugoga..

I mi smo za našu Hrvatsku Domovinu i njezinu slobodu platili vrlo visoku cijenu. U Domovinskom ratu 1991. – 1995. razjareni srpski agresori i napadači vođeni i nošeni mržnjom visokog napona prema svemu što je hrvatsko i katoličko; pred očima svjetske javnosti gorjela su hrvatska sela i gradovi od Dubrovnika sve do Vukovara...

I još se nismo ni oporavili od nametnu-tog nam rat, a već se na mnogim točkama čuje podmukla tutnjava ratnih sukoba među narodima.

Kad čovjek kršćanin danas o tome razmišlja dođe mu da sklopi ruke i zavapi: – Isuse Kriste, udijeli već jednom pravi mir izmučenom i nemirnom čovječanstvu! – Pa ja sam davno, odgovara Gospodar života i smrti, već kod svog rođenja donio mir s neba na zemlju. – Zato sam odmah u Be-tlehemu poslao svoje anđele da navijeste ljudima taj mir i zapjevaju: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje. A od onda do danas moja Crkva po svemu svijetu svaki dan u svim svetim misama izgovara moje riječi: Mir vam svoj ostav‑ljam, mir vam svoj dajem!

Morate dobro upamtiti: Ako želite da se moj Božanski mir spusti u vaša srca, u vaše obitelji i među vaše narode širom svijeta, prvi je uvjet da najprije dadete hvalu Bogu na visini slaveći ga u svojim molitvama i držeći njegove zapovijedi. A kako vi slavite Boga na visini? Recite mi ima li ijedna zapo-vijed koju niste popljuvali i grubo nogama pogazili?!

Što ćemo odgovoriti Kristu na ovo pitanje? Ništa. Moramo mukom zašutjeti. Jer zaista, grijesi modernog čovjeka nadi-laze grijehe Sodome i Gomore, Babilona i

carskoga pokvarenog Rima. Toga istom ne treba dokazivati nego ćemo postaviti samo nekoliko pitanja. Da li se ikada na zemlji toliko psovalo i je li se ikada ime Božje toliko pogrđivalo kao danas? Da li ikada toliko kralo i varalo kao danas? Je li se ikada toliko nevine djece pod majčinim srcem ubijalo kao danas? Nikada!

A onda vičemo: Gdje je taj mir što ga je Krist donio na zemlju? Moramo već jednom biti na čistu da nema mira okorjelim gri‑ješnicima, kako veli Bog u Svetom pismu. I sve ga dotle neće biti dok se moderni čovjek ne povrati Bogu i dade mu onu slavu i čast koja mu pripada.

Prorok Jeremija puno stoljeća prije Isusova rođenja najavljuje njegov dolazak: U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni, on će činiti pravo i pravicu u zemlji. U one da‑ne Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno.

A sveti Pavao apostol naroda sve nas potiče: Braćo! Dao vam Gospodin te jedni prema drugima i svima rasli i obilovali ljubavlju pred Bogom i Ocem našim. Primili ste od nas kako vam je živjeti i ugađati Bogu. Vi tako i živite.

Sveti Luka u evanđelju navodi Isusove riječi: Pazite na se, da vam srca ne oteža‑ju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama... Stoga, budni budite i u svako doba molite.

Cijenjeni slušatelji, neka vas Divni Bog, Knez mira, Otac budućega vijeka čuva za se i da ovo spasonosno vrijeme Došašća, svaki trenutak iskoristimo za novi početak. Tako neka bude! AMEN.

.....................................fra Stjepan Matić

40


Siverić – Split – Vela Luka

(29. siječnja 2013.)

N ije bilo jednostavno niti bezazleno otrgnuti se iz svoje župe sv. Petra i

njezinih žitelja. Ali moralo se i to dogoditi.

Bio je utorak gore navedenog nad-nevka. U naš župni ured dogovoreno je stigao uslužni tajnik naše Provincije fraFranodoljanin. Teška srca pozdravili smo se s malobrojnom družinom i uz pratnju prekrasnog vremena od Boga darovanog krenuli prema gradu pod Marjanom i nje-govim Firulama...

Ali prije toga treba baciti pogled na teš-ko osvojivu tvrđavu. Najednom se pokaza u svoj svojoj snazi i neprobojnosti...

Neopazice promatram klišku tvrđavu: Klis, tvrdi kamen, ispriječena divovska straža granitnih prsiju i neprobojnih leđa... uvijek je odlučivao o pobjedi i porazu... ali tek turski ratovi stvorili su od Klisa simbol i legendu.

Prisjetimo se na trenutak: Turci su opsjedali Klis već 1499. godine. Uskočko gnijezdo branilo se 37 godina! Sve je padalo – Klis se držao, vukući u mješinama vodu i hranu u tvrđavu. Bilo je bezizlaznih situaci-ja, kad je glad primorala hrabre branitelje da pojedu čega se domognu – do miša i mačke! Legendarni Petar Kružić probijao se, dovozio hranu i oružje, odlazio i vraćao se s novim pojačanjima.

U proljeće 1534. godine Klis je izdr-žao 37 turskih navala. Tada je Solin bio

opustošen (prava groza pustoš). Kružić se probijao u Solin s priličnom vojskom, ali su Turcima odjednom stigla snažna pojačanja. U Kružićevim četama bilo je nešto Talijana i Njemaca, koji su pri prvom sukobu počeli bježati. Nasta rasulo. Kružić uskoči u lađu prepunu vojnika, koja se od-mah nasukala u plićaku. I – pade vitez na jezičcu slobodne hrvatske zemlje, uz naše hrvatsko more, koje će do kraja svijeta oplakivati ostavljenog i izdanog junaka...

Kakva je to bitka bila vidi se iz opisa tur-skog kroničara Pečujlije: ... učini se grozno kreševo kako nebo nije zapamtilo. Godi‑na je 1537. Odsječenu Kružićeva glavu Turci odnesu pod tvrđavu i na koplju je pokažu posadi. Tada se div – junaci predadoše... Eh, tako je to na bojnom polju: kad padnu vođe, borba je suvišna!

I tako na krilima mašte prolazeći danas Klisom, skoknuli smo u šesnaesto stoljeće, teško stoljeće naše povijesti i prisjetili se one čuvene: Teško Klisu jer je na kamenu, a kamenu jer je Klis na njemu!...

A mi se vratimo k stvarnosti sadašnjeg trenutka: kada smo nas dvojica, fra Frano i fra Stjepan, bili nadomak Splita ogla-sio se i naš mnogopoštovani provincijal dr.frajoškokodžoman koji je siverskom župniku izrazio dobre želje uz Božju pomoć i povratak u redoviti rad i život na njivi Božjoj.

U samoj blizini Firula zapazili smo fra josipa Gotovca kako se na motoru

41


42


kroz gust promet probija kao zmija kroz pukotine. Dobili smo dojam kao da je iz odreda specijalne policije. žurio je da nam pomogne obaviti poslove koji se odnose na hitnu uredbu za prijevoz bolesnika u drugu županiju...

Vremena do polaska na trajekt imali smo napretek te smo pošli u svetište Gospe od Zdravlja i proveli smo vrijeme u razgo-voru sa svećenicima...

Ponovno smo na Firulama, ispred samog ulaza za prijem na Hitnu pomoć... do nas dopire i prolama se rečenica: Raja ja ne vidila ako nisam svake nedilje na misi, kad god mogu. Molim krunicu i Gospine litanije...

A molite li Litanije sv. Josipa? – upita fra Frano staricu.

Kako ne molim kad je sv. Jozip zaštitnik dobre smrti. To sam ja čula od svoga župnika

Fra Frano se brzo uključio u živahni razgovor... ta bolesna, ali vesela družina

u središtu pozornosti imala je dovitljivu i bistru staricu...

Nas sedam, veli starica, a jedanaest štaka... kao da smo svi Lazar iz onog sela blizu Jeruzalema (iz Betanije, opaska urednika)...

Mnogi ulaze u odjele Hitne, a mnogi odlaze... ima ih što se zgledaju, a starica i dalje svjedoči o svome pouzdanju u Boga i u ljudsku dobrotu.

Dokle god bude tako uvijek ću biti sritno čeljade u ovoj dolini suza (stavila je glavu na štaku uz jedan pogled na bo-lesnika iz Siverića). Ja znam napamet mnoge molitve, nastavlja starica. Svag‑danja molitva, to je moja uživancija, a drugi kako oće, to me ne briga, kako im drago!... eto im!..

Idete li vi u Kalos? pita odvažna starica fra Franu.

Ja ne idem, ali ide moj brat (naravno brat po Bogu stvoritelju i sv. Franji Asiško-mu op. urednika).

Tome Jurić, Siniša Aničić i fra Stjepan

43


Mora se priznati: fra Frano ih je na zgodan i bliz način razveseljavao... a bližio se i naš polazak kolima Opće bolnice Vela Luka na trajekt Korčula.

SrdačanpozdravsfraFranomi–pođosmoususretmirnimvodama.

Kada smo se smjestili na sigurno, ona poštovana najstarija gospođa iz naše malo-brojne skupine me upita: Recite mi pravo, je li onaj Vaš brat svećenik? Po svemu sudeći morao bi biti: onako skladno djeluje i sliči ga da je svećenik, šesan za svećenika, nema šta? Ljudi ga sigurno vole i cijene? Moraju, kad je naki!...

Meni kao bratu nije zgodno ni ugod‑no govoriti o bratu, ali kad me već pitate on je dobar, sposoban i radišan. I mi smo svi na nj ponosni...

Čini mi se, ali oprostite mi što ću sada reći: Vi ste druge partije i struje!...

Nisam gospođo, Vama se to samo pričinja, volim puno Crkvu Božju!... a u tome mi uvelike pomaže i moj brat...

Ja ne znam, ali puno ste namršteni i namrgođeni pa mi se u nike mire učinilo da ne volite Crkvu... kada Vaš brat dođe u Vela Luku, pitat ću ga za jednog dobrog svećenika...

Kada je Korčula počela isplovljavati iz Splitske luke, moji šepavi suputnici odo-še na palubu gdje su s visine promatrali prirodne ljepote i morske dubine... a Vaš dopisnik našega lista, primoran ostati u kolima Hitne pomoći raspredao je zbivanja dana... Kakve su se sve misli rojile u glavi uz redovnu molitvu za moje bolesne, ali radosne suputnike.

Kada se naše prekomorsko plovilo – polako, ali sigurno – primicalo sve bliže pristaništu u Vela Luci, naš vrlo pažljivi vo-zač prvi je stigao i otvorio bolesnička kola i s puno pažnje pomogao da nesmetano

44


uđu bolesnici... i pod okriljem večeri stigli smo u lječilište Kalos.

U jednoj od dvorana (odjela) za pri-jam bolesnika siverskog župnika željeli su pozdraviti gđa. SpomenkaPećanac, rođ. Novaković, kći pok. Frane i Anke. Tu je bio i naš bogoslov fra ivanGrubišić, potom gđa. josipa Reljanović, vjeroučiteljica u drniškome kraju. Bila je tu nazočna i PeraMasnić iz Glavica, rođ. Erceg iz Otoka. Pri našem susretu i pozdravu sama kazuje: Fra Stjepane, Vi ste mene vjenčali u Otoku 1973. godine! S radošću spominje frailijuMikulića i fraPavlaVučkovića kao vrsne svećenike na njivi Božjoj koja je u Glavicama. Bilo je još drugih osoba, osobito medicinskih sestara predvođenih glavnom sestrom zdravkomAnić. U dočeku je bio i vrlo uslužni gospodin Filip dragojević, znanac obitelji Bukarica iz Siverića.

U sobi br. 220 bio je gospodin tomejurić iz župe Unešić i jedan gospodin iz župe Dubrovačke koji je već sutradan

otišao svojoj kući. Bog mu dao toliko žu-đeno zdravlje!

Dani u Kalosu prolazili su u terapijama i molitvama, čitanju i zapisima...

Nakon niza dana nama dvojici pridru-žio se gospodin SinišaAničić, rodom iz Srinjina, pripadnik Hrvatske policije. Čim je ušao u sobu, pita: Ima li ovdje kapela, ima li crkva? Sobom je donio veliki molitvenik i jednu knjigu duhovnog sadržaja. život (suživot) u sobi koju smo dijelili nas trojica bio je pun uvažavanja, pažnje i poštovanja... hrabrili smo jedan drugoga i radovali se boljitku zdravlja svakoga pojedinoga.

S velikom radošću ističem osobu na-še dr.GordaneBulićPokazkoja nas je sa svojim suradnicima često obilazila i svojski se zauzimala za naše zdravlje.

Isto tako i drugo medicinsko osoblje često su znali pokucati na vrata i upitati: Kako ste, treba li vam pomoć?...

Bio je utorak. Točno u 05.00 sati siverski župnik nakon tri tjedna boravka izašao je iz

45


okvira lječilišta Kalos. Kolima Hitne pomoći u Vela Luci otpušteni bolesnici odvezli su se prema trajektu Korčula... Na splitskim Firulama (dogovoreno) je čekao fra Frano Doljanin, tajnik naše Franjevačke provin-cije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu... sunčano i vedro uz naša razdraga-na srca. Gospodin Tajnik je smjestio stvari u prtljažnik...

Pravac kretanja bio je Pentagon, gdje je u mravinjaku automobila čekao u zasjedi fraMileČirko, kako bi žarkom željom po-zdravio svoga kolegu iz davnih vojničkih dana na krajnjem jugu Makedonije, gdje smo u Resenu i šire vodili vrlo žestoke bitke u kojima smo prolili mnogo znoja na planinama i u dolinama oko Resena, Bitole, Ohrida, Prespanskog i Ohridskog jezera... a obližnje visoke planine: Baba (s vrhom Pelister) i Galičica (nastala je i jedna pjesma: Nitko ne zna što su muke teške, tko ne prijeđe Galičicu pješke!)...

Pošli smo u samostan Gospe od Zdrav-lja. Tu smo pozdravili mnogopoštovanog provincijala dr. fra Joška Kodžomana i desetak drugih fratara.

Našu izuzetnu pažnju i zahvalnost s pravom zaslužuje cijenjeni gosp. dr.janbayissam, kojega u drniškome kraju veliki i mali dobro znaju, potom dr.jagodiČernaki njezinu mužu gosp. Goranu, fizioterapeutu iz Drniša.

A onda se nama dvojici iz Splita pri-družio i fra Josip Gotovac u pravcu Drniša i Siverića.

Osobitu zahvalnost dugujem i fra Josi-pu za uspješno provedenu operaciju Kalos.

Bez sumnje treba odati veliko priznanje brojnim župljanima koji su budnim okom pazili na crkvu i župnu kuću. HVALA NJIMA – HVALA SVIMA!

Topli pozdrav zaslužnima!

.....................................fra Stjepan Matić

Gospođa Spomenka Pečanac, fra Stjepan Matić i doktorica Gordana Bulić Pokaz

46


Poljička Republika

B ez ikakve sumnje dobro je i opravdano u ovoj prilici napisati nekoliko rečeni-

ca o Poljičkoj Republici kojoj pripadaju ova naselja: Srinjine, Kostanje, Tugare, Gata, Donji Dolac, Podgrađe, Srijane, Dubrava, Donje Sitno, Gornje Sitno, Trnbusi, Seoce (Seoca), Čišla, Ostrovica (Ostrvica, Gornji Dolac, Naklice, Zakučac, Smolonje...).

U povijesnim izvorima Poljica su se označavala kao općina, župa, kneževina i republika. U sastav Poljica ulazilo je dvade-setak naselja (katuna). U razdoblju od XI. do XIII. stoljeća Poljica se uspostavljaju kao autonomna općina. Godine 1444. potpa-daju pod mletačku vlast, ali zadržavaju (uz obvezu plaćanja godišnjeg danka i vojne službe) unutarnju samoupravu (Poljički statut). U drugoj trećini XVI. stoljeća pa-daju pod Turke, protiv kojih tijekom XVII. stoljeća često podižu ustanke. Završetkom Morejskog rata vraćena su Veneciji. Godine 1797. pripadaju Austriji, a 1805. dolaze pod francusku upravu. Ustanak 1807. Francuzi su ugušili i dekretom trajno ukinuli samo-upravu Poljica.

Naseljena već u neolitu Poljica čuvaju ilirske nalaze i ostatke rimskog doba... U Trnbusima su nađeni srednjovjekovni stećci, u Gatima se nalazi Muzej Poljica, a najnovijem vremenu pripada Meštrovićev kip Mile Gojsalića (1967.).

Poljičkistatut, zbornik običajnog pra-va o unutarnjoj organizaciji i društvenim odnosima za članove i područje Poljičke komune.

Prva redakcija Poljičke republike pro-vedena je oko 1440. godine, ali se čini da

postoje i starije redakcije. Poljički statut je sve do XIX. stoljeća više puta izmijenjen, a najvažnija izmjena je bila 1485. godine. Naj-stariji prijepis potječe iz XV. – XVI. stoljeća. Pisan je zapadnom ćirilicom (poljičicom1) i mješavinom čakavskih i štokavskih jezičnih elemenata...

Norme Poljičkog statuta odnose se na ustrojstvo Poljičke komune, sudstvo i upravu, kao i na kazneno, civilno i postu-povno pravo. Prema Poljičkom statutu najviši zajednički organi vlasti poljičkih općina bili su izvanredna skupština svih Poljičana te redovitiji predstavnički kupni obćeni zbor uz koje je postojalo i specifično viće siromaško i poljički stol ili banka bila je sudsko upravni organ (vlada) u koji su mogli biti birani samo plemenitaši, dok je veliki knez bio najviši središnji pojedinačni organ sudbene i upravne vlasti. Poljički sta-tut pokazuje i društvenu strukturu Poljica i uz povlašteno sudjelovanje u vlasti Didići (seljaci, plemići) i ugričići (seljačka vlaste-la) imaju pravo na ubiranje feudalne rente i jaču pravnu zaštitu od ostalih, neplemenitih Poljičana. U potonje spadaju pučani tj. slo-bodni seljaci te razmjerno malobrojni kme‑tići, vlasniku zemlje podložni proizvođači pravnom i poslovnom sposobnošću, čije je stupanje u taj odnos i istupanje iz njega bilo regulirano Poljičkim statutom i običajima: zanemariva pozornost posvećena vlasima pokazuje njihovo slabo značenje.

Najvažnije odredbe posvećene su obiteljskoj imovini, a u njima se očituju

1 Poljičica, pismo, zapadna ćirilica, odnosno bosančica kojom je napisan Poljički statut.

47


elementi rodovsko – plemenskog ustro-ja. Plemenšćina tj. obiteljska imovina, u nepodjeljenom je vlasništvu zajednice i stoji u podlozi ravnopravnosti i solidar-nosti članova koji je uživaju temeljem pripadnosti zajednici. Načelno je neo-tuđiva, osim u slučaju velike nevolje, a prodati ili založiti mogla se samo javno; nerazdijeljena braća solidarno odgovaraju za dugovanja te imaju solidarno pravo na potraživanja. Poljički statut sadržava i propise o diobi plemenšćine po glavama utvrđujući da mlađemu ima pripasti staro ognjište. Lakoća kojom je bila omogućena dioba upućuje na stanovitu nagriženost te

institucije već u doba nastanka Poljičkog statuta. Na rastakanje kolektivnog vlasniš-tva kojim je stjecatelj mogao raspolagati među živima (inter vivos) i u slučaju smrti (mortis causa)...

Poljički statut poznaje niz drugih insti-tuta koji oslikavaju život Poljičke komune. Svojom opsežnošću i slojevitošću taj doku-ment predstavlja iznimno važno i bogato vrelo obavijesti o hrvatskom običajnom pravu i ruralnom (u seoskim sredinama) društvu u kojem se isprepleću elementi plemenskog i feudalnog ustroja.

......................Priredio: fra Stjepan Matić

Uvod u ono što slijedi

Stara je istina: Lijepa šala i Bogu je draga.

R adost, sreća, smijeh i šala idu skupa. Dobra šala dosjetka uvijek dobro

dođe, posebno onome kome je zaista po-trebna. Zaista je istina da je šala – dosjetka nadmudrena bol.

Ovdje se ne radi o grubim ili masnim šalama nego onima koje čovjeka razvesele i koje mu pružaju neku poruku. One izazi-vaju naš smijeh, ali nam govore da malo promislimo o njihovu sadržaju jer se i u šali može puno toga reći.

Dan Gospodnji, blagdan nedjelja poziv na svetu misu koju su mještani slavili, da bi se u popodnevnim satima nastavili družiti

na balote, kao igrači i gledatelji, a sve u duhu zabave i prijateljstva. U tim vremenima bili su svi za svakog u radu, poštenju, ali kao i nadahnuti dogodovštinama koji bi jedni drugima priuštili, sve za smijeh i radost koja bi se prepričavala dugi niz godina.

Balote znači zabava za igrače i gleda-telje, a naročito bi se čula pjesma kad bi se reštala balota ili bako bulin na 30-ak metara, što znači da bi se svi okupljeni išli napit rujna vina. Kako susjed susjeda želi nasamarit u ugodnom smislu, a cilj je za-baviti društvo smijehom te predloži svojim prijateljima tj. igračima da uzmu 5 l crnog

48


vina, a umjesto vode da se donese 3 l bijelog vina, a sve kako bi navukao susjeda Marina na začuđujuću reakciju. Budući da je susjed Marin dolazio gledati balote i popiti čašu vina kojeg nije imao napretek kod kuće, a Marin duhovit čovjek vrlo cijenjen u društvu kao prijatelj i veseljak da bez njega nije isti dan i zabava.

Susjed govori prijateljima: Kada dođe Marin ja ću ga ponuditi samo jednom da se napije i više nikako, a vi ništa ne govorite. Marin dolazi uz pozdrav: Hvaljen Isus i Ma‑rija!, a prijatelji, isti odgovaraju: Navijeke Marine! Nakon 10-ak minuta susjed ponudi Marina riječima: Marine, napij se! da bi Marin impulzivno reagirao riječima: Ne, neee, nee... nemojte vi misliti da sam ja zato doša. Budući da susjed pozna Marina u dušu, više ne nudi Marina pićem. Nakon kraćeg vremena Marin reče susjedu: Je li, aaaa, što si mi ono reka? Susjed se napravi ljut pa reče: Marine, nemoj nas ljutit, ako ćeš piti pij, ti si naš prijatelj i za to te ne treba nutkat. Marin reče: Dobro ljudi, ne treba se ljutit, ja ću se napit ako ima malo vode za razvodnit. Susjed odgovara Marinu: Marine, tamo ti je piće i pusti nas da igramo na miru, a priko oka gledaju na Marinovu reakciju...

Marin uliva crno vino u kriglu (čašu) do pola, a budući da je Marin slabijeg vida, nije prepoznao da je umjesto vode bijelo vino i nalije ostatak čaše. Nakon prvog gutljaja Marin u čudu kako je jako vino i vrti glavom bez riječi. Igrači su u podsmijehu. Marin

ponovo donalijeva čašu bijelim vinom mi-sleći da je voda i pije. Nakon ispijene čaše sav začuđen Marin glasno upita susjeda: Je li, aaaa čije je ovo vino? Susjed odgovori: Šta te briga Marine čije je vino, ako ćeš pit pij! Marin uzvrati: Mene interesira čije je ovo vino! Susjed kaže: Marine, što ti je čudno? Marin kroz nos odgovara: Ljudi ja se na ovo još nisam namirija, što ga više vodnim ono jače i jače, za Boga miloga što trpi vodu.

I tako nasta smijeh uz suze zbog do-gađaja koji bi opisan. Na kraju dana osta pjesma koja bi se zapjevala: Ljubav nas veže i spaja i to je nedjeljna radost za oku-pljene i razonoda na Dan Gospodnji za što je težačkom čovjeku radost u kraju Poljičke republike poznatom po trešnjama.

Bogu na slavu, nama na radost, doga-đaj prepričao prijatelj fra Stjepana Matića u danima rehabilitacije u Kalosu (Vela Luka) Siniša Aničić iz Srinjina.

........................................... Siniša Aničić

Fra Ivan Grubišić, gđa Spomenka i fra Sjepan

49


Pokora

D uboko vjerujem u našem životu sve se s razlogom događa. Sve ima svoju

regulu, uigrani ritam, nekakvu ravnotežu, oliti balans, koju moramo održavati da bi došlo sve na svoje mjesto. I onda, kada neke stvari ne razumijemo, ne trebamo oko toga mnogo umovati, radije prepustimo sve na-šem Nebeskom Ocu. Da je to tako pokazat će i ova kratka priča iz moje mladosti.

U ono vrijeme sve je vrilo od života. U svakoj obitelji bilo je najmanje troje djece. Imali smo bezbrižno djetinjstvo, druženja i igre u izobilju. Tu i tamo poneka čarka ili prepucavanje, dječja posla, ništa zabrinja-vajuće. Možda bi bilo još bolje da nismo imali pokoru. Berekin i pol i tri kvarta više. Pravi arnaut. Taj kud protutnji, trava ne raste. Za školu nije mario, učenje pogotovo, stršio iznad svih nas. Pun zloće i revolta,

strah i trepet za nas mlađu djecu. Valjda ga je svom silinom puka raniji pubertet pa izgubio busolu.

Možda ni on nesretnjak nije znao šta ga spopalo. Kada bi prolazio blizu nas žamor bi utihnuo. Sve stane. Nije bilo dana da nije nekome zagorčao život. Govorilo se da se naopak rodio. Koga uštipne, zvekne ili počupa, taj bi lišo proša. Plače dvije – tri minute i mirna Bosna. Vrati se igri kao da se nije ništa dogodilo. Tko je dobio pod rebra, kome je zavrnuo rukom ili šutira – e, to je druga priča. Plaka’ bi duže. Nitko nije smio ni zucnuti. Ako bi ga ‘ko tužio, loše mu se pisalo. Uhvatio bi ga i dobro izdeveta. Šta je zanimljivo bilo: prije škole uzorno dite, poslije se povampiri. Valjda se bojao učiteljice ili magareće klupe u kojoj je bio najčešći gost.

Nije prošlo puno vrimena stigla i ja na dnevni red. Vraćajući se iz škole stigli smo do Velike lužine. Kao grom iz vedra neba zaleti se Pokora i gurne me usred lužine. Moj vrisak ispripada dicu, ustrčali se i jedva me izvukli van. Platit ćeš za ovo, platit! Reći ću mome tati! – Ih, kako ga se bojim? Sav se tresem od stra’! – Trest ćeš se, viruj mi! – A kome ti to pritiš? Oš jopet u draču? Tvoga tate nema, još nije doša’.

Da je znao ono šta sam ja znala, smrza’ bi se. Naime, moj tata se vratio s terena dva dana prije. Mama i on krečili su kuću. Kad sam banula na vrata sva izgrebana i puna drače, prinerazili se. Tatina ruka s pinjelom ostala je u zraku, a mama poskočila kao da je i sama upala u lužinu. Pri tom privr-nula važ sa krečom. Mora da sam užasno izgledala čim su tako reagirali. ‘Ko ti je to

Marija Lojić, rođ. Tomić

50


učinio, reci svome tati? – Niko, sama pa‑la. – Sićaš li se šta smo se dogovorili, uvik istinu na sunce ma koštalo šta koštalo. Lagati se ne smi oko tatino, reci svome tati, ne boj se dušo! – Pokora, procidih tiho. – Jesi li mu šta ružno rekla pa ga razljutila? – Nisam tata, gurnuo me iz čista mira.

Ostavi pinjel, pođe prema vratima govoreći: Ovo je privršilo svaku miru, tom zlu se mora stati na kraj! Mama pođe za njim moleći: Nemoj Stipe, ka’ Boga milog te molim! Nemoj takav ići! Smiri se malo pa ćemo zajno ići mu ćaći reć’! Ne čini ništa zbog čega bi se mora poslije kajat! – Reci mi jesam li ja, Ane, ičije dite na krivo pogleda, a kamoli, ne daj Bože, ruku diga? – Nisi nikad. – Ne brini, sredit ću ja to na svoj način, a ti maloj draču vadi! Kad ga ćaća nije moga’ dovesti u red, e, ja ću! Duše mi moje!

Dođe isprid Pokorine kuće i zazove ga, a on kad ugleda ko je prid njim ka’ svića vo-štenjača sav požutio. Skoro se onesvistio. Potom mu se sve dugine boje izminjale na licu. Kriv sam Stipe brate! Kriv sam! Molim te, oprosti mi!!! pišti kroz zube, a priko ramena obazire se di mu je ćaća. Neću nikad više! – Virujem! zagrmi da se jadnik sav stresa. – Oćeš li me sad nabubat? – Ni govora, nego mali, mi ćemo dva porav‑nati račune. – Neš me pribit? u nevjerici upita, a zrnce nade zaiskri u očima.

Ovo šta si učinio ne valja, nikako prijatelju ne valja. Znaš li ti da je moje dite moglo ostat’ bez oka. Svaki grij traži pokoru, a pokora se izvršit’ mora. Grij se okajat’ mora, je l’ tako? – Je! – Ti ćeš sam svoju pokoru izabrat, ne tvoj nadimak, već pravu pokoru! Je li pošteno? – Po‑štenije ne mere bit! – Sad ćeš sa mnom ili tvome ćaći na razgovor. – Ne ćaći, ne ćaći!!!!! izbezumio se. – Onda ajmo! Stani! Šta vidiš? – Zidinu! – Šta još? – Dvi lužine,

sinu mu u glavu. Oči ki kapule, razrogačio se kao da je sablast vidio. Kolike su? – Jed‑na manja, druga veća. – Slušaj me sad dobro! U ovoj manjoj lužini ima trnja, a u većoj je kopriva. Biraj u koju ćeš skočit!

Jadan li sam maajkooo mojaaa! Aj‑me meniiiii!!! – Dobro promisli pa mi reci. A može li, brate, šta drugo? pokušao se na-goditi. – Slušaj me dobro! Moje strpljenje je pri kraju. Ti imaš izbor. A je li ga imala moja Marica? Je li ona mogla birati? Lomi se u sebi, važe koje je zlo manje. – Sad znam Stipe brate da ništa ne znam. Blokira mo‑zak. – Odluči se, ćaća ili drača? Tati ga je bilo toliko žao, no morao je ostati dosljedan, inače ne bi imalo svrhe. A ova nesreća, zgr-čio se spreman na skok. Oklijeva. – Vidiš da ne mogu izabrat’! Aj mi ti kaži u koju ću, molim te! – Vidim nije ti lako. Vako ćemo. Daj mi svoju desnicu! On pomisli u sebi: Gotov sam! Ti jesi napravio ono šta jesi, više to ispravit’ ne možemo. Velik’ si dečko, tri godine stariji od moje male, berekin jesi, ali si pametan. Obećaj mi da više ničije dite neće zaplakati. – Nikad više, majke mi moje. – To ne vridi, meni triba tvoja časna muška rič, da je čujem! – Časna rič! Ni jedno više neće zbog mene zaplakat’! Pazit ću na njih ki rođeni brat! – Nadam se da si iz ovog naučio lekciju! Potapša ga prijateljski po ramenu. – Neću je zaboravit’ dok sam živ! – Onda smo se dogovorili. I još nešto, ovo će ostati među nama. Neka to ostane naša tajna. – Važi prijatelju, fala ti ljudino moja! A dvi suze ganuća skliznuše niz lice.

Tata je već poodavno zamaka’, a njegova ruka pozdravlja još u zraku. Priko noći se prominio – za ne pripoznat’. Čudom se čudili svi po redu, a on se tajanstveno samo smiješio. I šta je najlipše više nije bio Pokora. Od tada je dobio novi nadimak – Naš Braco! Aleluja!!!!!

.......................... Marija Lojić, rođ. Tomić

51


Drniški pršutSad možemo svima ovo dat’ na znanje, Drniški je pršut dobio priznanje.

Sa vrha se Promine vidi cijeli kraj, Gdje se pravi pršut Može naći taj.

Tamo gdje se vjetrovi nad Drnišom lome, Pršutu se trebaš pokloniti tome.

Podneblje je takvo u drniškom kraju, Gdje se često razni vjetrovi mješaju.

Najbolji se pršut u Drnišu suši, Okus, miris i aroma prija svakoj duši.

Jugo puše sa Moseća sa Dinare bura veća, Jačati se često znaju tko je jači u tom kraju.

Zaštićeni pršut iz drniškog kraja, Sladokusce prave sve redom osvaja.

Carevi i kraljevi gdje god bi tko iša, Tražili su poznati pršut iz Drniša.

............................................ Stipan Grcić

52


Sjećanje na dječaka Ivicu

K roz moj dugogodišnji rad u Hrvatskom zavodu za zdrav-

stveno osiguranje susretala sam se s malim milijunom stranaka. Bilo ih je raznih karaktera; dragih i vrlo uljudnih s kojima bi čovjek ra-do popričao do onih za koje bi se reklo da se osjeti veliko olakšanje u duši i srcu kad odlaze i zatvore vrata za sobom.

Među dragim, milim i vrlo pristojnim koji su dolazili zamijetila sam brzo jednog starijeg dječaka koji je preko velikog školskog odmora dolazio na šalter ili za zdravstvenu knjižicu ili za putni nalog za stare i nemoćne osobe. Zamijetila sam i to kako ima «dobar apetit» jer je na šalter uvijek dolazio sa burekom u ruci. A isto tako kad bih bacila pogled kroz prozor, a ured je bio prizemno, gotovo uvijek sam ga vidjela kako jede burek.

Budući da je dolazio vrlo često za svoje stare i nemoćne brzo mi se počeo obraćati sa teta Seko, molim vas...... Pošto se zain-teresirao kako se zovem i ja sam se intere-sirala za tog dobrog dječaka. Doznala sam da je iz Promine, da se zove Ivica Maletić i da pohađa Srednju školu u Drnišu.

Prošlo je jedno vrijeme i čujem kako moj dragi i dobri dječak ide u fratre. Nisam se mnogo iznenadila jer je njegovo pona-šanje, u pozitivnom smislu, odudaralo od ponašanja njegovih vršnjaka.

Došao je rat. Četnici su nas protjerali s ognjišta. U progonstvu, u Solarisu – Ši-benik gdje sam bila smještena, upoznala sam roditelje simpatičnog dječaka Ivice

– Josu i Anku Maletić i njegova brata Branka (Branu). Brzo smo se u nevolji sprijateljili. Interesira-la sam se gdje je Ivica. Rekli su mi da je otišao u fratre. Moram napomenuti da je jedno vrijeme s nama bio u Solarisu naš dragi fra Julijan Ramljak što je njega veselilo da je s nama, a i nas. Bio je

tužan kad je iz Solarisa odlazio u Perković.

U srpnju 1993. godine bilo je Ivičino oblačenje u fratarski habit. Kako su četnici okupirali Rupe i okolna mjesta oblačenje nije bilo na Visovcu nego u Sumartinu na Braču.

Nije mene moj Ivica zaboravio pa smo njegovi roditelji, brat Brane, njegova rodica Ivana, fra Julijan, fra Marko Duran i ja došli do Makarske autima, a onda brodom do Sumartina. Sjećam se da su na brodu bili dragi, dobri stari svećenici, sada pokojni, fra Jerko Lovrić i moj rođak fra Roko Tomiić. Na brodu s nama bili su i roditelji Ivičinih kolega iz sinjskog i imotskog kraja. Sve te majke i očevi, sestre i braća nosili su pršut, vino, kruha ispod peke do raznih slastica. U jednom trenutku naša draga Anka, Ivičina mama, počela je plakati. Ona je išla praznih ruku. Dok sam je tješila, reče mi kako je sve pripremala za Ivičino oblačenje te kako su joj ostali pršuti i vino u konobi. Da je malo razveselim rekla sam joj, iako se i meni srce stislo, a što to sve nije uzela iz konobe kad je pošla iz Solarisa.

Usprkos njenoj boli oblačenje je prošlo hvala Bogu u raspoloženju, a i kasnije za trpezom u samostanu.

fra Ivan Maletić

53


Ako naši Joso i Anka nisu mogli mate-rijalno pridonijeti za Ivičino oblačenje zato je Prva Sveta Misa Ivičina bila veličanstvena u Oklaju – bogata uzvanicima i bogatom trpezom.

Opet se moj Ivica sjetio tete Seke kao uzvanice na slavlju.

Upoznavši Ivičine roditelje u Solarisu nije mi bilo ništa čudno što se Ivica još kao dječak tako odnosio prema starima i nemoćnima.

Za vrijeme progonstva u Solarisu njegova majka Anka bila je toliko pažljiva prema mojoj mami da joj nikada to neću i ne smijem zaboraviti. Bilo što kad bi dobila od svoje zaove Marije iz Vodica, a imale su krasne odnose, Anka bi donijela mojoj mami – ili voća ili povrća. Znali su Ivičini

roditelji sa sinom Branom odvesti mamu i mene u Vodice. Iz Vodica bi gledali našu dragu planinu Prominu i uzdisali.

Znala je Anka prošetati s mojom ma-mom dok sam ja bila na poslu u Šibeniku. željela je da moja mama ne bude zatočena u sobi.

Ovim putem u ime moje mame, koja nije više s nama, i u svoje ime Anki dragoj najviše se zahvaljujem.

Ivica je imao lijepi primjer u obitelji kojima je pomoć potrebna.

Danas je fra Ivica župnik na Miljevcima.

Dao dragi Bog da naš dragi Ivica dugo, dugo kroči u habitu po ovoj zemlji na korist hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi.

.................................. Marija Seka Tomić

Opet naši tamburaši zlatni

Već jedanaest godina zaredom naši tamburaši Tamburaškog orkestra Krste Odaka osvajaju zlatnu plaketu Pajo Kolarić na Međunarodnom festivalu hrvatske

tamburaške glazbe. Ove godine zlato su donijeli iz Sombora – Vojvodina.

P ri povratku u Drniš baka od jednog mladog tamburaša upitala ga je ka-

ko je bilo. On joj odgovori: Obično. Kako obično, dušo moja? pita baka. Opet smo zlatni, odgovori joj mladi tamburaš.

Pred tri godine također smo bili na natjecanju u Somboru. Pri povratku s tog putovanja upisao sam u broju 18./2010. list Siverić ljepotu grada Sombora i prekrasnih katoličkih crkava.

Natjecanje se održava u više gradova sjeverne Hrvatske i u gradovima susjednih zemalja gdje žive Hrvati.

Ove godine našoj dirigentici profe-sorici Milki Tomić uručena je posebna Za-hvalnica kao velikom prijatelju festivalskog zvuka u Somboru.

Sombor se pokazao kao odličan fes-tivalski domaćin. Voditeljica programa bila je glumica Vlasta Ramljak čiji smo mi

54


ljubimci - to se osjeti prilikom njene najave za naš nastup.

U dvorani među uzvanicima bio je generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici gospodin Dragan Đurić koji je bi-ranim riječima pozdravio prisutne u dvorani te gospođa Vesna Njikoš – Pećkaj, konzul savjetnik u konzulatu Republike Hrvatske u Somboru. Kao i do sada solistica našeg orkestra bila je gospođa Vera Svoboda – uvijek nasmijana i vesela. Svaki put kad idemo na natjecanje u bilo koje mjesto ili državu uvijek posjetimo groblje u Vukova-ru, Ovčaru i Memorijalni centar, zapalimo svijeću i pomolimo se.

Ponavljaju se isti osjećaji kod nas tamburaša; velika tuga, suze u očima i niz lica, ali u isto vrijeme veliki prkos i inat, a najviše ponos što pripadamo hrvatskom narodu koji je u krvi i sa velikim žrtvama, posebno u Vukovaru, izvojevao svoju slobodu.

U Vukovaru se uvijek susretnemo s našim dragim zemljakom profesorom Jo-som Prpa, njegovom suprugom Nadom i kćeri Martinom. Profesor Prpa je ravnatelj Srednje škole u Vukovaru. Svaki put kad se s njim pozdravljamo ostane kao ukopan pokraj našeg autobusa. Teška srca prati naš autobusom pogledom kako odlazi i nas vraća u njegov zavičaj. Profesor Prpa je rođen u Siveriću i silno voli svoj kraj.

Na povratku kroz Đakovo nismo mogli posjetiti prekrasnu katedralu jer smo došli u nezgodno vrijeme, iza 12.30 sati.

Slijedeći dan nakon našeg povratka naš gradonačelnik mr. sc. gospodin Josip Begonja uputio je čestitku dirigentici našeg orkestra profesorici Milki Tomić kao i svim članovima Tamburaškog orkestra Krste Odaka na kojoj smo mu vrlo zahvalni. Sadržaj čestitke glasi:

Poštovana prof. Tomić,

povodom osvajanja Zlatne plakete Tambura Pajo Kolarić na Međunarodnom festivalu hrvatske tamburaške glazbe, osvojene u konkurenciji 18. orkestara iz RH i susjednih zemalja, upućujem svim članovima Tamburaškog orkestra Krste Odaka te Vama osobno kao voditeljici orkestra, iskrene čestitke u svoje ime kao i u ime svih građana našeg Grada.

Osvajanje ove zlatne plakete koja je Vama 11. te dvije srebrne najbolji su dokaz uspješnosti Vašeg predanog rada kao i rada generacija članova Tamburaškog orkestra.

Ujedno, ovo je i najbolji put pro‑moviranja Drniša i drniškog kraja i na tome Vam od srca hvala.

S poštovanjem

GRADONAČELNIK mr. sc. Josip Begonja

Pri povratku u Drniš opraštajući se u autobusu, jer odlazi na daljnje školovanje, dugogodišnji tamburaš Goran Ercegovac uputio je zahvalnost našoj dirigentici pro-fesorici Milki Tomić za sve što je učinila za naš orkestar te ga dovela svojim radom i trudom na vrh tamburaške glazbe Hrvat-ske, dodavši da je ponosan što je bio član Tamburaškog orkestra Krste Odaka.

Ja bih samo nadopunio našeg Go-rana da smo svi ponosni što smo članovi Tamburaškog orkestra Krste Odaka.

..............................Tamburaš – sudionik

55


Fratar u zimskoj vodi

Visovački gvardijan fra Mate, Velik problem, imao je, znate. Jednog dana kad je zima bila, Rijeka Krka, uzet ga je tila.

Vraćao se fra Mate iz grada, Ispjevat ću što je bilo tada. Mrak se spušta, vidljivost nestaje, Nesigurno u brodu postaje.

Nije lako kad je doba, zima, Neugodno po noći je svima. Jaki vjetar na Visovcu puše, Svi u sobam, nigdje žive duše.

Svaki fratar od juga se krio, Pa na vani nitko nije bio. Valovi su jaki i veliki, Kad gvardijan bio je u Diki.

Dika ime tom brodu su dali, Uvijek su ga fratri tako zvali. Brod se ljulja, ući lako nije, Jer ga vjetar s južne strane bije.

Nekako je u brod uskočio, Nije lako al’ je hrabar bio. Po jezeru, dok brod je vozio, Strah je mali ipak kod njeg’ bio.

S valovima treba imat’ sreće, Iskusan je, prevrnut’ se neće. Do Visovca kada je stigao, Brodski konop iz broda digao.

Sa konopom na obali bio, S lijevom rukom, brod primaći htio. Brod se miče, jugo njega gura, Zna bit’ jugo, jači nego bura.

Fra Mate se najbolje ne snađe, Pa se brzo on u vodi nađe. Zimske robe na njem’ puno ima, To je tako, kada vlada zima.

Voda hladna, a dubine ima, U vodi je teško biti svima. Konop mu je još u ruci bio, Brzo ga se oslobodit’ htio.

Teško plivat’, godine ga muče, Nešto njega u dubinu vuče. Kaput brzo on sa sebe svlači, Pred očima nešto mu se mrači.

Fratre zove, a nigdje nikoga, Gdje su fratri, za miloga Boga? Na Visovcu, nigdje nikog nema Da li smrt se, sada njemu sprema?

Kako izić’, da l’ ikako mogu? Obrati se sada Mate Bogu. Gospe moja, pomozi mi sada, Gvardijan se tako Gospi jada.

Zid je visok, izići ne može, On vapije, pomozi mi Bože. Vrijeme ide, a tijelo se hladi, Brzo glava u tom času radi.

Gubi snagu, tijelo mu u vodi, U glavi mu ideja se rodi. Od djetinjstva, plivat’ naučio, U tome je uvijek dobar bio.

Glas nutarnji, Mati progovara, Drugi život, Gospa ti je dala. Moraš plivat’, tebi druge nema, Ili smrt se, tebi ovdje sprema.

Opjevana je nezgoda fra Mate Gverića, gvardijana na Visovcu koja ga je zadesila pred sami BOžIĆ 2012. godine

56


Boga moli, od njeg’ snagu traži, život mu je sada od sveg draži. To plivanje, polako je bilo, Njegovo se ohladilo tilo.

Plivajući do nasipa stiže, Nekako se on na noge diže. Pomag’o se nogam’ i rukama, Na velikim bio je mukama.

Hladno mu je, snage ima malo, Do života mnogo mu je stalo. Hoće l’ uspjet, on do sobe doći? I kako će prisvući se moći?

Nekako je do sobe stigao, I na noge sve fratre digao. Govoriti on mogao nije, Poblidijo, hladnoća ga bije.

Prisvukli ga, u krevet stavili, I dežurni uz njega bili. Tablete mu i čajeve dali, Vratiti ga u život su znali.

Kad je Mate dobro se naspav’o, Na svoj način, šaliti se znao. Uhvatio ni prehlade nije, U fra Mate još se snaga krije.

Drugog dana, jugo je prestao, Dokumente tražiti je stao. A taj kaput, što ga je imao, U njemu je sve nositi znao.

Dokumenta i papira nema, U taj kaput, uvijek ih je sprema. Sve to sada u vodi se krije, Nikad Mate to našao nije.

Profesionalni ronilac došao, U jezeru tražiti pošao. Tražio je, i dugo, ronio, Dugo vrijeme u vodi je bio.

To se negdje u dubini krije, Nikad lako to pronaći nije. Broda Dike, nigdje nije bilo, Jugo njega, negdje je sakrio.

U njem’ motor ostao raditi, Gdje je Dika, što će s njime biti? Brod otiš’o gdje je njemu bolje, Stigao je u Rupljansko polje.

Dobro prošlo, sad se fratar sjeća, Za to sada radost mu je veća. Za sve Mate zahvalan je Bogu, To još jednom, ponovit’ ne mogu.

U buduće oprezan će biti, Strah od vode neće više kriti. To je teško opisati, brate, Tako veli, fra gvardijan Mate.

............................fra Stojan Damjanović

Pokojni fra Ivan Ušljebrka, rečeni DIKA. On je bio sama dobrota i dika od čovika. Po njemu je brod Dika i dobio svoje dično ime

57


Fra Julijanu Ramljaku

Pišem pjesmu našem velikanu Ramljak Peši, ocu Julijanu. Nije velik po stasu i tijelu, Već po duhu i životnom djelu. On ugleda svjetlo ovog svijeta Prije punih osamdeset ljeta. Rodio se usred Siverića Kraj Drniša hrvatskog gradića. Roditelji Marija i Luka,

Dadoše mu kršćanskog nauka. Kad je niže škole završio Božji poziv on je osjetio. Ide u Sinj za fratra učiti, želi Kristov svećenik on biti. Pobožan je i dobro se vlada, Ne plaši se učenja ni rada. Kao novak na Visovcu bio I zavjete prve položio. Bogoslovlje u Makarskoj uči, Božje tajne želi da dokuči. Tu polaže svečane zavjete I redove tu dobiva svete. Svećenikom, o kolike sreće! On postade četrdeset treće. Malo zatim preuzima župe Dubravice i susjedne Rupe. Zatim ide u Gradac i Kljake Gdje ga stižu kušnje svakojake. I još mora služiti Čvrljevo, Moseć, žitnić i Gornje Vinovo... Pješke gazi doline i brda, Hrana mu je kora kruha tvrda. Vjeronauk uči omladinu. Umirućim dijeli popudbinu. Bilo je to vrijeme svjetskog rata I velikog stradanja Hrvata. Dvi aždaje Europom vrište I Hrvatsku hoće da unište. Talijansko – njemački fašizam I bezbožni ruski komunizam. Kad je prvi krila polomio, Drugi se je na nas okomio. Komunisti, ti srpski četnici I hrvatski roda izdajnici, Ubijaju sve što Boga moli I svakoga tko Hrvatsku voli.

58


Razaraju crkve i oltare A bezboštvom omladinu kvare. Svećenike mnoge su ubili Još ih više u zatvor odveli. Četrdeset sedme, jednog dana, Posjetiše oca Julijana. Komunisti njega uhapsiše I pravedna krivo osudiše. Glavni razlog osude je bio Što je narod hrvatski volio, Komunizma bezbožnost korio I istinu ljudima zborio. Osamnaest ga ljeta osudiše, U Gradišku Staru odrediše. Fra Julijan kaznu mirno prima Kao Isus naspram židovima. On za pravdu, Boga i istinu, Spremno prima patnju i gorčinu. U zatvoru zadaju mu muku, Psuju, prijete i ponekad tuku. U samicu njega zatvaraju, Za hranu mu samo vode daju. Julijan je sve to izdržao I uspravan do kraja ostao. Još je druge uznike hrabrio, Njima pomoć u nevolji bio. I godine šezdeset i druge, Iz zatvora pustiše ga kuge. Al’ i dalje njega UDBA prati, Gdje je, što je, sve moraju znati. No Julijan iscrpljena tijela, Bistra duha, uzdignuta čela, Ne plaši se sotone ni zloga, želi radit za narod i Boga. Vraća se ko pobjednik iz boja, Svi ga slave ko sveca, heroja. U Studencim župnikom postaje, Gdje četrnaest godina ostaje. Uči narod, propovijeda Krista, Njegov lik kao sunce blista. Narod njega poštuje i voli, S njime živi, i radi i moli. Sedamdeset šeste u Stankovce Ide pastir primit nove ovce. I tu njega ljudi prihvaćaju

Na misama crkvu napunjaju. A on hrabro brani prava Boga, I naroda svoga hrvatskoga. Devedeset i prve godine, Strašni zločin u Hrvatskoj čine Četnici i s njima komunisti, Cilj je njima uvijek bio isti: Sve hrvatske pobiti sinove, Zauzet im zemlju i domove. Mnogi ljudi napustiše kuće Da izbjegnu sigurno smaknuće. I Julijan s narodom ostaje, Da ga tješi, da mu nadu daje. Diijeli sudbu prognanički s njima, Ublažujuć boli patnicima. No hrvatskom hrabrome narodu, Nije lako oteti slobodu. Ustaše se da obrane svoje, Te jurnuše u krvave boje. I četnike u bijeg natjeraše I vratiše što je bilo naše. Mnogi pri tom život izgubio Da bi Hrvat svoj na svome bio. Sad Julijan o istini zbori U slobodi o svemu govori. I dok svoje optužbe on lista Raskrinkava zloću komunista. Piše knjige, drži predavanja, On je izvor mudrosti i znanja. Moli Boga, radi kao prije, Propovijeda i drži misije. Za zasluge i hrabro držanje On dobiva i odlikovanje, Od Tuđmana, čast mu je i dika Hrvatskoga dragog predsjednika. I na kraju našem mučeniku, Julijanu, bratu svećeniku, Zaželimo od sveg srca svoga Dobro zdravlja i milost od Boga.

Visovac, 27.11.1999.

.....................................fra Žarko Maretić

59


Dr. Franji Tuđmanu

U mladosti zaveden milozvukom parola bratstva i jedinstva, nesvjesno izgrađuješ grobnicu Hrvata. Učeći povijest istinu si spoznao: u tebi je provrela rodoljubna krv i opio te zov hrvatske slobode. Sve svoje snage srca i uma daruješ Lijepoj našoj, po snažnoj riječi pisma i govora svjedočiš o Hrvatskoj. Tamnicu i progon jugokomunista svjesno prihvaćaš kao žrtvu za slobodu domovine svoje.

Kad ispuni se vrijeme da bi Hrvat mogao postati svoj na svome, stavljaš se na čelo svih domoljuba. Uspravno i hrabro stupaš pred moćnim silnicima. Hrabrošću svojom ulijevaš snagu hrvatskom mladom vojniku, a respekt i strah jakom silniku. Silaziš u lavlju jamu, u zmijinje leglo stupaš, pregovaraš s moćnim svjetskim farizejima, samo da sačuvaš živote predane smrti.

I kada je kucnuo naš čas, stao si kao svijetli oblak na putu slobode.

Pod tvojim vodstvom bljesnu hrvatska snaga. Silni olujni vihor pomete četničku silu pred kojom drhtahu i UN i NATO. Premda ti viša sila ne dade ostvarit

potpunog cilja, ostaješ velik, jedan

od najvećih od svih Hrvata. A kad počinu od truda svojih i pozvan bješe pred lice Tvorca svega, Hrvati ti odaše velebnu počast.

Milijuni očiju za tobom je zasuzilo, na tisuće usana za te je molitvu šaptalo.

Iako danas izdajice narodne i tuđinske sluge nad tvojom smrću likuju i slobodu našu rasprodati žele, zatrti neće lika tvoga ni ugušit težnju naroda za slobodom: Kratak će biti njihov pir. Tvoj će svijetli primjer i dalje voditi Hrvatsku do potpune slobode.

.....................................fra Žarko Maretić

60


Tri pjesme

(Iz neobjavljene knjige: Mile Prpa – Plesni vihor orhideja) Pjesnikom se postaje kad se doživi rascvat duše, pa se u svkom biću vidi

dragost, u svakoj stvari ljepotu, a svaki se šum čuje kao glazba nade.

MLAdAŠUMA

Mlada šuma! Šepurika cvala u bijelom ružinom kôdu. Svud se proljet razigrala, mirisima zatreptala u lagan kroku, tihom hodu.

U tihom hodu, lagan kroku, u mom oku! U okulusu, gle, duboku. U zanjihanom boku, lahorila na njoj svila, kad k meni stiže šumska vila.

Gle, draga blaga! Gle, sjajna lica! Glasnicama ta pjevica, jarebica il’ sjenica,

ili ptica crljenica!

Grlila me sjajem svica, svjetlila mi ko krijesnica.

U mom hodu, u mom kroku sav izgorih u njenom oku, sav se predah njenom boku.

Njenom hodu, vilin skoku – k’o na visoku, vodoskoku. Ali u mom hodu padoh u vodu u duboku, u duboku.

I tako to u životu biva kad se ne zna – je l’ to java il’ se samo sanak sniva!? Samo sanak sniva!

PLeSSASUnCeM

Sa Suncem sam plesao danas, danas! Nosila nas glazba svemirska, tiha. Skladana samo, skladana za nas

– hukom zvijezda, harmonijom stiha.

Ponad mora, ponad dubnih voda, Zrakama svjetla ritam sam tkao. Valcer, tango nebeskog svoda – Sunce meni, a ja Suncu se dao.

61


ČoVjekSUzA

Ne reci, čovječe suza, da i suza je bol. I kad ti ruku steže uza, kaži da je radost, pa da si i gladan, pa da si i gol.

Ne reci, čovječe suza, da suza je tuga

niz obraz što teče.

I suzu vidim kao nadu, i ona mi draga u raskoši sjaja.

Suzama se ploča put do raja, pa makar da njima i rijeka teče.

Jedna suza meni šapnu – tako mi reče!

Pjesme Rose Petković

PRoLjećeMeUzALUdoBnoViLo

Proljeće me uzalud obnovilo; vidik je preslab da ušutka zvuk; svjetlo se u meni uzalud otvorilo tražeći zbrisan nebeski luk.

Odlučih nestati, u škrape se skriti, prozirnih očiju, opora glasa; zavijati s vukovima, u planini biti kraj lokve u kojoj se mjesec talasa

i slušati tugu gorkog zvuka što utišanom srcu toplinu pritišće, u talogu mraka stisnut se uz vuka kao pijev slavuja uz proljetno lišće.

U raselju snova gdje se crvi plode, gdje guštici krvi dišu istim dahom, kroz pustinju uma nek me vuci vode kao cvijet leptira svojim zlatnim prahom.

PRoŽiMAnje

Sad kad jesi, ljubim Te iz sebe, bokovi i grudi više ne plove, blijedo sunce drhti podno Tebe, dahom toplim Tvom me svjetlu zove.

Sad kad jesi, ja bih mogla biti skrušena ptica na Tvojim rukama, proključalim srcem, baš kao i Ti, zapjeniti more u svojim lukama.

Privezane zore kao oganj vrište – ognjište su one rasplamsanom danu, i kad mi jednom vrate pristanište, Tvoje čavle ponijet ću na dlanu.

Od čega si, vjetre, što kovitlaš strune kroz ovu stijenu trusnu? Što ćeš učiniti kad kroza Te prođem kao oluja – u snu?

62


Pjesme Marije Lojić, rođ. Tomić

StRAH

Boja’ sam se svakog, matere i ćaće,

boja’ se susjeda i zločeste braće.

Boja’ sam se strica, ujca i dida,

boja’ se učitelja i njegovih šiba.

Boja’ sam se vodnika, a i majora,

najgora od svih, bila je ta škola.

Boja’ sam se Pere i rodbine njene

trpio teror razmažene žene.

Boja’ sam se šefa, ki’ dite Krampusa,

i sa njim sam brate, gorku kašu kusa.

Mirovina stigla, triba sam uživat,

a okolo srca počelo me štipat.

Par minuta poslije, hitna je već tu,

žena, dica, rodbina, plaču i kukaju.

Na sahrani svojoj, sve ih lipo vidim,

i bi mi drago, ničeg se ne stidim .

I dok sunce zalazi, umukla su zvona

ne bojim se nikog više –

živila sloboda!!!!!

63


AnđeLeMoj

Gospodine Bože, od srca ti hvala,

što mi je tvoja milost dala,

prekrasno biće srebrnih krila,

Anđela draga, dobra i mila.

Zamke života na mome putu,

uklanjaš s lakoćom, vodiš me za ruku,

sa mnom biješ životni boj,

hvala ti dragi anđele moj.

Izmučeno tilo kad žeže vrućica,

lahorom nježnim sušiš znoj sa lica,

i tada si sa mnom u muci toj,

od srca ti hvala anđele moj.

Ti stražar moj si dok tonem u san,

bdiješ kroz noć dok ne rodi se dan,

ni onda odmora za tebe nema,

u stopu me pratiš kao moja sjena.

MojAMAMA

Kako li je lipa, nježna i blaga kako li je hrabra moja draga mama, u tvornicu plastike, revno odlazila mirovinu stekla, nakon niza godina.

Iz treće smjene, umorna bi došla, tjerala je san sa oka, na počinak ne bi pošla. Poslije posla šivala je, vid gubila radeći, mama draga, mama mila, kako hvala tebi reći?

Pogledom je ljubila tri usnula anđela, mislima ih grlila, da ih ne bi budila. Nikad nitko čuo nije, da se tuži il’ se jada,* čudeći, pitali se ljudi: odakle joj samo snaga?

A snagu je crpila u Bogu i vjeri moleći krunicu za zdravlje obitelji.

* * *

Gledam treperave zvizde, u ovoj proljetnoj noći i znam, kad dođe vrime, po mene ćeš mama, kao anđeo doći.

SVeSeVRAćA–SVeSePLAćA

Sad se dobro sićam, šta mi je govorio moj jadni ćaća, zapamti sine riči moje, u životu se sve vraća i plaća.

Novac je htio mene, lipio se i dolazio, a ja sam samo grabio dalje, na svoje žrtve nisam ni mislio.

Tisuće jadnika ostadoše, bez korice kruha, zdravstvene skrbi, u teškom siromaštvu umirali, gušeći se u vlastitoj krvi.

Oni i sva moja nerođena dica, nasilno iščupana iz utroba matera, optužuju me očima, nijemi, punim gađenja i prezira.

Danas sam star, bolestan i jadan, kruha i ljubavi tako sam gladan, dobro mi je reka’ moj vridni ćaća, u životu se sine – sve vraća i plaća!!!!!

64


Snimljeno 2008.

Isti, ali veliki čempresi Snimljeni krajem svibnja 2013. Snimio: Berislav Lilić

65

MLAdeŽiMLAdi

Neka ostane zabilježeno

Krštenje Barbare Mrđen, 10. veljače 2013. Krštenica u naručju kume Ivane Kosor. Otac Milan drži svoga Stipu, a njezina braju, a majka Renata prihvatila Filipa Kosora

•krštenja•

66

MLADEž I MLADI »SIVERIĆ« BR. 24

Ljubica i Milan sa Klarom i Karmen

Zrinka i Frane Bakić na krštenju kćeri Karmen s babom Katom i didom Dinkom. Gizdavac, 10. 02. 2013

67

»SIVERIĆ« BR. 24 MLADEž I MLADI

Baba i dida s unukom Karmen

Ujak od Karmen sa sinom Rokom, Gabi i od ujka Ivana mali Mateo

68


Fra Ivan Maletić, miljevački župnik i Drniški dekan krstio je Nikšu Ramljaka, sina Marinova i Manuele, r. Stojanović. Siverić, 01. rujna 2012.

Mladenci: Marija Ercegovac i Tomislav Tomić i kumovi: Mila Vukušić i Ivan Dadić

•Vjenčanja•

69


Mladenci: Marija Ercegovac i Tomislav Tomić ispred Meštrovićeva “Vrelo života”

Obitelj Tomić: Marija i Tomislav, njegovi roditelji, sestra Barbara i brat Ivan

Mladenci sa svojim roditeljima: Milan i Milena Ercegovac te Anđelka i Ivan‑Mlađo Tomić. Vjenčanje mladenaca u crkvi Gospe od Ružarija u Drnišu obavio je fra Mario Radman

70


Zdravko i Milena Lilić, 19. 12. 2012. i njihov vjenčatelj

•...iostalidogađaji•

71


Zvonimir i Marijan sa svojom mamom Zdravkom. Vepric, svibanj 2013.

U okrilju Kraljice Mira Marica s kćerkom Zdravkom. Međugorje, 16. 12. 2012.

Zvonimir i Marijan kod kipa Presvetog Srca Isusova kliću: “Presveto Srce Isusovo smiluj nam se!”

72


Željko i Zdravka sa sinovima Zvonimirom i Marijanom

U hladovini uz cvijeće pored obiteljske kuće nakon napornog posla stali da predahnu. Marija i Roko Lilić u Siveriću srpnja 2012.

Željko, Zdravka, Marijan i Zvonimir Lilić s mladencima Dijanom i Tomislavom. Neslanovac, crkva sv. Marka 27. 10. 2012. Split

73


Na Trgu sv. Petra naš guslar Vito Mrđen

Ovako je izgledala crkva i zvonik sv. Petra ap. u Siveriću 1995. Ovo je slika i prilika srpskih odmetnika i četnika.

20. kolovoza 2008. Matko i njegova sestra Antonija, djeca Berislava Lilića

74


S lijeva na desno: Ivka Šušnjara, sestra fra Stjepana Matića, i njezini sinovi: Damir, Josip, Stipe i Ante te unuk Kristijan sasvim desno. U sredini Veronika Šušnjara r. Taraška, ž. Stipe i Kristina Šušnjara, r. Jerak, ž. Ante. Cleveland, 20. 01. 2013.

Fra Stjepanov nećak Stipe sa suprugom Veronikom Šušnjara kod središnjeg križa u Drnišu...

Fra Stjepanov nećak Stipe sa suprugom Veronikom Šušnjara iz Clevelanda (SAD). Drniš, Gospina crkva 18. 05. 2013.

75

iznAŠeŠkRinje

Klačinari

T ko nije čuo ili nije slušao onu poznatu pjesmu o Ivanu klakaru s otoka Korču-

le iz mjesta Pupnata i njegovoj tragičnoj sud-bini. Ivan je za svoje otočane u svom brodu dovozio klak iz područja gdje se proizvodio klak. Pjesma kaže: ...On parti je iz Stona/ Privozija je klak / Zapuvala velika bura / Pa ga potopila... Tako je završio Ivanov život. Klak je bio povod njegovoj smrti.

Klak – pomalo čudna riječ, malo prisut-na u razgovorima, nejasna našim mladima, lokalnog je karaktera. Za nas u Dalmaciji, posebice u dalmatinskoj Zagori – značajna, priviknuta našem uhu, iako ju u posljednjim desetljećima ‘’guše’’ više raširene riječi kreč i vapno, koje kao i riječ klak označavaju istu vrst materijala, ne samo građevinskog, nego i za širu upotrebu.

Riječ klak ima svoj korijen u latinskim riječima calx i calcis (B. Klaić), dok riječ kreč potječe od turske riječi kireč (B. Klaić), a hrvatski izgovor za materijal na koji se to odnosi je riječ vapno, povezana s riječi vapnenac. Kamen vapnenac, kojeg u Dal-maciji ima u izobilju i po kojem hodamo, u struci nazvan taložna stijena, kemijski naziv kalcijev karbonat (CaCO3), od koje se peče ili proizvodi vapno (klak ili kreč) kemijski naziv (CaO) ili živo vapno. Otapanjem u vodi daje gašeno vapno, kemijski naziv kalcijev hidroksid (CaOH2).

Eto, taj klak i pjesma o Ivanu klakaru, zaintrigiralo me je da napišem moja sjeća-nja o klaku i ljudima koje je klak zaokupljao, koji su se njime bavili. Pa tako od riječi klak u našem lokalnom govoru nastala je riječ klačina, prostorija ili građevina u kojoj se

klak pekao ili proizvodio, a od riječi klačina izrodila se riječ – klačinari, ljudi koji su se bavili proizvodnjom klaka.

Od kada se u ljudskoj povijesti proi-zvodio klak, najbolje znaju povjesničari i arheolozi, a mi sami možemo naći i vidjeti na našim starinama, na njihovim temeljima i zidinama, tragove klaka, s kojim su se povezivale i utvrđivale te davne građevi-ne. Tako primjerice u našoj neposrednoj blizini na glavici Cecela u Petrovom polju na iskopanim temeljima crkve sv. Cecilije, koja datira iz 9. i 10. stoljeća, lijepo se vide ostaci klaka u starim zidinama.

Nama u Siveriću, pogotovo starijim generacijama, dobro je poznata tradicija, potreba ili navika pečenja klaka. Zahvaljuju-ći postojanju rudnika u Siveriću i proizvod-nji mrkog ugljena, lakše je bilo proizvoditi (peći) klak, nego u drugim krajevima, jer nije bilo potrebno tražiti i dopremati drva za loženje klačina u kojima se pekao klak.

Nije baš u svakom zaseoku ondašnjeg Siverića bila navika ili potreba proizvodnje klaka. Radile su to one obitelji, kojima je bila nužna potreba za dodatnom zaradom, a nekim obiteljima bila je i jedina zarada za osiguranje preživljavanja njihovih obitelji u teškim vremenima.

Članovi mnogih obitelji Siverića radili su u rudniku i od plaća u rudniku uzdržavali su svoje obitelji. S tog razloga bio je manji broj obitelji koje su se bavile pečenjem kla-ka. Tako su primjerice bile poznate klačine vlasnika obitelji prezimena Odak, Mrđen, Topić i nekih drugih. Klačine su podizane

76

IZ NAŠE ŠKRINJE »SIVERIĆ« BR. 24

obično uz puteve, radi lakše dopreme ka-mena vapnenca, ugljena za loženje klačina i otpreme ispečenog klaka.

Klačine su zidane od tvrdog kamena, otpornog na vatru, bile su kružnog oblika, debljine zidova oko 1 m, a visina zidova i promjer klačine ovisio je o samoj zapre-mnini. Na jednom dijelu bio je otvor kroz koji se unosilo ugljen i kamen vapnenac pri punjenju klačine. Taj otvor bi se po završet-ku punjenja klačine zazidao. Na prednjem dijelu klačine, na samom dnu nalazio se otvor – ugrađeno ložište, putem kojeg se napunjenu klačinu potpaljivalo. Ložište je u stvari bilo rešetka od kamenja. Najprije bi se naslagao red drva za potpaljivanje, iznad toga sloj ugljena, zatim sloj kamena vapnenca i tako redom do vrha klačine, sloj ugljena pa sloj vapnenca.

Kamen vapnenac za punjenje klačine kopao se i dopremao iz bliže okolice samih klačina. Pri punjenju kamen se usitnjavao, tukao čekićima, na male komade veličine oko 20 cm, zatim bi se slagao u klačinu, sloj ugljena, sloj kamena vapnenca. Na vrhu klačine bi se završavalo u obliku blagog stošca. Kad bi se završilo punjenje, klačina bi se potpalila i pečenje bi trajalo 10 – 15 dana, ponekad i duže.

Punjenje klačina i pečenje klaka, vršilo bi se tokom ljeta, kad je manja opasnost od većih i dužih kiša, koje bi uzrokovale

gašenje klačina i topljenje klaka. Pri punje-nju klačina moralo se voditi strogu brigu o kvaliteti kamena vapnenca, jer je o tome ovisila kvaliteta klaka. Pravi kvalitetni ka-men vapnenac je žućkasto-bijele boje, u rukama lagnji od tvrdog kamena, na udar čekića ima jasan metalni zvuk, te se po tom odabirao za pečenje. Na te njegove karakteristike strogo se pazilo.

Mještani Siverića koji su se bavili pečenjem klaka, ugljen su nabavljali na odlagalištu otpadnog ugljena, na tzv. ‘’bri-žinama’’, gdje je postojao ‘’vimper’’ (vitlo ili okretalo), gdje se ugljen dopremao u vagonetima iz separacije ugljena i izbacivao na odlagalište. Neki su ugljen kopali na svom posjedu, svojoj zemlji, gdje je ugljena bilo u plitkim slojevima, ispod površinskog sloja zemljišta.

To se nije sviđalo aktualnoj upravi rud-nika, ali se nekako ipak znalo ‘’zažmiriti’’ na te pojave. Osim za proizvodnju klaka, ugljen sakupljen na odlagalištu i onaj iskopan na privatnom posjedu, mnogi su u malim vrećama gonili na magaradima u Drniš i prodavali stanovništvu za ogrjev i od te zarade kupovale hranu i druge po-trebštine za svoje obitelji. Mnogi su i na taj način preživljavali.

Pečenje klaka u Siveriću u malim privatnim klačinama trajalo je dugo od vremena Austrije, kroz doba postojanja obiju Jugoslavija, sve do pred zatvaranje rudnika 1970. godine. Klak je bio upotre-bljavan stoljećima i danas je u upotrebi u građevinarstvu, ali je imao i širu upotrebu. U davnija vremena nije se mogla zamisliti gradnja kuća bez klaka, pomiješanog s pijeskom (pržinom) za izradu maltera za zidanje kuća, za finu izradu prostorija (soba) i za njihovo ‘’bijeljenje’’. Imao je ulogu i dezinfekcijskog sredstva u mnogim prigodama. Upotreba cementa dolazi u širu upotrebu mnogo kasnije.

Stara klačina Blaža Mrđena

77

»SIVERIĆ« BR. 24 IZ NAŠE ŠKRINJE

Škropljenje (prskanje) ili zaštita vinove loze protiv opasne bolesti peronospore nije se mogla obavljati bez klaka. Zajedno s modrom galicom (bakreni sulfat) otopina klaka služi za pripremanje tzv. ‘’bordoške juhe›› (po franc. gradu Bordeauxu), kojom se prska vinova loza protiv peronospore i nekih drugih bolesti, a služi i za neke bolesti na voćkama. Dok nisu došla nova sredstva u upotrebu, to je bilo jedino sredstvo za zaštitu vinograda i drugog bilja.

Danas klak ili vapno ima još širu upo-trebu, pogotovo u kemijskoj industriji. U krajevima Dalmacije i naše dalmatinske Zagore, gdje je rašireno vinogradarstvo, ni jedna kuća nije bila bez bar male količine klaka, jer je klak bio potreban često, ne samo za vinograde. Klak je uvijek imao svoj značaj i upotrebu, te je potražnja za njim bila stalna.

Zahvaljujući pogodnim uvjetima i sta-roj tradiciji proizvodnje klaka u ovom kraju, danas je izgrađena moderna i automatizi-rana tvornica za proizvodnju klaka – GIRK ‘’Kalun’’ u Drnišu, gdje postoje velike zalihe kamena vapnenca za tu proizvodnju. Na taj način nastavljena je tradicija proizvod-nje klaka, a stare klačine su spomenici te proizvodnje.

Uvijek je čovijek u svome postojanju vodio borbu za život i preživljavanje. Nalazio je stotine načina da se bori i preživi. Nekima je u njihovom vremenu klak značio život, uvjet da prežive i nastave daljnju borbu za održanje obitelji.

Moja povezanost s klakom i klačinama nastala je u djetinjstvu i ranoj mladosti. U toj ranoj dobi života, sjećam se, moj otac je imao malu klačinu. Ja i moja braća pomagali smo mu u pripremi i punjenju klačine. Bilo je to teško vrijeme, odmah poslije Drugog svjetskoj rata, kada se vrlo teško preživljavalo. Nedugo iza tog vreme-na svoje prvo zapošljavanje u svom životu

doživio sam na klačinama u Siveriću. Bile su to klačine obitelji Odak, koje je Nardoni odbor mjesta oduzeo vlasniku i organizirao proizvodnju klaka. Proizvedeni klak proda-van je rudniku Siverić za njegove potrebe i ostalim kupcima. Radilo nas je nekoliko, uglavnom mladića i djevojaka. Trebalo je 8 sati dnevno na suncu i žegi tući kamen vapnenac i nositi ga pred sobom u škipima na rukama u klačinu, te slagati sloj ugljena, sloj kamena vapnenca.

Tako sam zaradio prve nadnice, prvi novac u svom životu. Te su se klačine nalazile uz put koji je vodio od pravca tzv. ‘’Kućetine’’, rudarske stambene zgrade, prema zaseocima Odaci i Topići, oko 300 m jugoistočno ispod župne crkve sv. Petra. Danas tu postoje samo gomile kamenja. Moj rad na tim klačinama trajao je oko 2 mjeseca, te sam nakon toga otišao u Osijek na školovanje u poljoprivrednoj struci.

Ložište stare klačine

S dubokim osjećajima u meni živi to izazovno vrijeme, vraća mi sjećanje na klak i klačinare, na naše očeve i djedove, na njihov mučenički život, posve različit i neizmjerljiv u odnosu na ovaj današnji. Ova-kva iskustva uče nas podnošenju teškoća, prihvaćanju i cijenjenju svakog rada, koji nam se nametne u potrebama i prilikama, za naše održanje u životu.

................................................ Ivan Topić

78


Kako su živjele naše majke

‘’Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje’’

(Stari zavjet: Pjesma o vrsnoj ženi)

U velikom odmaku vre-mena, u proteklom

razdoblju od gotovo 70 go-dina od kada su djetinje oči počele zapažati događaje, a um i srce primati i slagati te događaje i ‘’prelamati’’ osjećaje, mnogo se toga u našem okolišu promijenilo. Za sve promijenjeno gotovo da ne možemo pronaći odgo-varajuća mjerila i tumačenja, jer bi nam, izgleda, bilo po-trebno prostora i vremena, posebna duhovna i emotivna snaga, da bi mogli o svemu izreći jasne izricaje. Promjena je mnogo, lijepih i ružnih, pozi-tivnih i negativnih, ali ima i onih, mora se reći, zastrašujućih. Zastrašujućih u smislu tehnološkog i znanstvenog napretka s lošim posljedicama po život, a nadasve negativnih u smislu etičkih normi života i opstojnosti čovječanstva.

Riječ je o nečemu što današnje mlade generacije ne poznaju, teško mogu dokučiti i shvatiti, a naša im tumačenja i svjedočenja ne mogu u potpunosti objasniti i predstaviti, budući da su naši mladi životno formirani u potpuno novim okolnostima i zaokupljeni su uglavnom novostima današnjice. Možda je to sudbina tijeka vremena i promjena koje ono donosi, koje baš i stvaraju razlike među generacijama i unose zbrku u shvaćanja

jednih i drugih, starijih i mla-dih, onih na izmaku života i onih na pragu života.

Koliko god sjećanja sta-rijih na protekle događaje mogu biti mladima daleka, nejasna, u većini slučajeva su stvarna, iskustvena i pone-kad gorka; za većinu mladih kad im se predoče, ona su samo novost, kratak izlet u njihovom spoznajnom svije-tu, koji kod njih izaziva samo

prolazno čuđenje. Radi se o nezaustavljivoj rijeci vremena, koja neprestano teče i kod mladih ne izaziva posebno čuđenje ili zabri-nutost. Svakako, radi se o neusklađenom i različitom prosuđivanju koje traži šira i dublja razmatranja.

Oni koji su iskušali život, popeli se na uzvišicu života, ne bi smjeli ne zabilježiti i ne svedočiti taj svoj protekli život i život drugih oko sebe ne prenosti na druge, posebice na naše mlade. U svakom vremenu čovjekov duh i čovjekovo tijelo izloženi su naporima života, velikim traumama i životnim nevo-ljama. Bilo da se radi o vremenima rata ili razdobljima kriza i teškoća u društvima, čovjekova životna muka gotovo da je uvijek prisutna. Ali ono što krasi čovjeka je njegova upornost, strpljivost, hrabrost i skromnost, koja sve pobjeđuje. Tako su

79


naše majke, žene i matere, u svom vreme-nu pokazale svojim primjerom i svjedočile pobjedivost svih životnih nedaća koje su ih nadvladavale.

Tamni oblaci teških vremena natkrivali su njihove živote, ali one su pobjeđivale ta-mu života, noseći u sebi težnju za životom, radeći za svoju djecu i sve članove svojih obitelji. O tome postoje mnoga svjedoče-nja, koja zbog njihovih posebnosti i njihove veličine treba spomenuti i nabrojiti, jer: ‘’ Što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo.’’

Svjedočenja ovakvih primjera života posebno su nam danas potrebna, zbog prevelike besćutnosti i pohlepe koje u da-našnjem našem vremene šire svoj zamah. Primjeri koje ovdje navodimo posvjedočiti će nam sasvim nešto drugo.

☼ Jedna je vrsna žena živjela u planini Promini, kao domaćica u kući i pastirica. O njezinoj čistoći i urednosti u onom

vremenu, čulo se nadaleko. Čuli su za nju čak i novinari carske Austrije pa su potegnuli iz Beča da ju slikaju, nju i njezin dom i napišu o njoj reportažu za bečke novine, a ona nije imala stroj za pranje ru-blja, ni stroj za suđe, ni sapun za pranje, ni deterdženata, ni električnie pegle, ni elek-tričnog, ni plinskog štednjaka, ni bojlera za toplu vodu, ni drugih današnjih kućanskih uređaja. Rublje je prala u lukšiji – otopini pepala od drva otopljenog u vreloj vodi, a peglala ‘’šumprešom’’ (ručnom peglom), ugrijanim žeravom od drva. Lukšijom je prala i svoje drveno posuđe: drvene zdje-le, drvene pijate (tanjure), drvene žlice i zemljano suđe (‘’bakre’’) i suđe od ‘’tuča’’ (giza). O toj vrsnoj ženi mnogo se pričalo, mnogo se nju spominjalo, pa nije ni čudo da su ju posjetili i ondašnji bečki novinari. Naši stari rekoše da je ta vrsna žena bila prezimena Barić. Bilo je to prije više od stotinu godina.

80


☼Dvije su vrsne žene štitile svoje mu-ževe rudare i sačekivale ih iz njihove smjene u rudniku. Ne znam kojoj je bilo teže, jer su obojica muževa bili skloni zadržavanju u krčmi i redovito kasnili kućama. Obje su ih sačekivale i ponekad morale voditi do kuće, a znale su se dogoditi i batine od strane agresivnih muževa.

I pored svega što su doživljavale, jedna od njih na prigovor susjeda zašto to čini, znala je odgovoriti: ‘’Šta vas je briga?! On je moj čovik!’’ One su sačuvale svoje obitelji i svoj križni put izdržale do kraja.

☼Jedna je vrsna žena – majka heroj! – rodila petnaestero djece i većinu njih poslije muževe smrti ‘’podigla na noge’’. Boreći se hrabro sa životom i životnim nedaćama – iznijela je pobjedu! Ništa ju nije omelo da proživi dugi vijek i premine u devetom de-setljeću života. U životu nije dobila nikakvih olakšica, priznanja ni medalja, ni od koga ništa u zemaljskom životu. Put duhovne snage i tražene i izmoljene ljubavi doveo ju je do ostvarenja njezinog životnog cilja.

☼ Jednu vrsnu ženu iz susjednog sela zvali su – rudarica! Ona je zajedno s rudarima iz tog sela pješačila do rudnika u Siveriću i radila u smjenama u rudniku ne zazirući ni od kakvog posla u rudniku, vode-ći uz to svu brigu o svom mužu i svojoj djeci. Zajedno s rudarima muškarcima radila je u rudarskoj jami na pomoćnim poslovima. Tragovi ugljene prašine na njezinom licu svjedočili su o njezinom poslu svaki dan. Kao da ju i sada vidim kako korača s gru-pom rudara oslanjajući se na drvenu letvu, vraćajući se svom domu i svojoj obitelji.

☼ Svakom od nas najdraža je njegova majka! Ne samo zbog tog razloga – tvrdim: i moja je majka bila vrsna žena! Za izno-šenje sjećanja na nju – dosta je razloga. Kao i druge majke u ono vrijeme, nosila je teret tog vremena. Rođenje devetoro djece i odgajanje u oskudici – jedna je od

mnogih teškoća. Zatim duga i teška bolest pri zalasku života.

Ali jedan poseban i bolan događaj potaknuo me je na njezino spominjanje. Brinući se za svoju obitelj do kraja svojih snaga, jednog je dana sakupljala otpadni ugljen na odlagalištu. Nakupivši punu veliku vreću ugljena, naprtila ju je na leđa povezanu preko ramena užetom i krenula kući. Idući kamenjarom niz strminu, na jednom je dijelu tog puta pala pod tim teretom. Uz pomoć jedne žene iz obližnje kuće ponovno se uprtila i donijela na sebi taj sakupljeni ugljen kući.

Pored mojih prisutnih emocija, ovdje je riječ o žrtvi i žrtvovanju, majke i žene, do onih krajnjih i teško shvatljivih granica. A takvih i sličnih slučajeva i događaja sigurno je bilo još, za koje ne znamo. Naše majke i žene u onim teškim vremenima njihovog života svijetle nam kao vječna svjetla na našim životnim putovima.

Za današnje vrijeme i današnja shvaća-nja, ovo su neobični i teški događaji iz jednog posve drugačijeg vremena, ali nam svakako šalju svoju poruku, pa i opomenu, da budemo bolji, da ispravimo naša shvaćanja i ponaša-nja u našoj svakidašnjici. Nek ovi stihovi budu epitaf i zahvala našim majkama:

Odoše bijele okruge ugasla lica naših majki među oblake, među zvijezde

Gledam ih: na leđima nose drvene kolijevke s dojenčadima.

Peru pelene na nebeskim potocima i rijekama.

Prakljačama tuku sukance i velence uronjenih nogu do koljena u nebeske vode.

................................................ Ivan Topić

81


Šaragaćina

I ma jedna stara izreka šiba iz raja ubra‑na. Za nas nije tribala. Za poneki naš

mali nestašluk tribalo je samo izgovorit dvi magične riči Krampus i Babaroga. Na sam spomen njihovih imena istog časa bi posidali di se ‘ko u tom trenu naša’. Ne mrda nitko dok ga stariji ne bi digli. Mirni ki bubice, dica ka’ iz bajke i garant – najmanje misec dana ni u ludilu nikom ne bi palo na um učinit koju glupost ili ne daj Bože upa-sti u rič dok stariji govore. Nije tribalo reć’ dva puta da moram po vodu na Čarušu ili Stubal, u burnicu ići po drva za peku, pazit maloga brata ili otić’ babi Mandi po mliko. Šta ti kažu napraviš i AMEN.

Nema neću ili ne mogu. Kad bi samo spomenuli krumpir ili bajem ja sam se trzala i predala. Početna slova bacala me u afan. Bila sam skoro najmlađa u selu, mlađi je bio moj mali brat, koji je bio beba. Najviše sam se plašila, ma bojala sam se i svoje sjene. Među starijom dicom uvik bi se netko naša’ ko bi provalio glupost kako plaši kod Klačine, Dočića, Čatrnje, Velike lužine ili kod Prpina hrasta, a ja bi se raspametila od stra’. Kako i ne bi, ta imala sam samo sedam godina. Taman pošla u prvi razred i na vjeronauk. I mo-ram baš tim putem prolaziti ili okolo pa napravit dupli put. Odlučila sam se za ovu drugu opciju.

Moj tata je bio terenac, rudarski tehni-čar, a mama je radila u Plastici – u Drnišu. Kada je radila treću smjenu bili smo sami sestra, brat i ja u kući. Znajući kako sam plašljiva mama je zamolila susjede neka pripaze kad razgovaraju da me ne bi šta

uplašilo. Kada bi se srele najprije bi provje-rile jesam li u blizini i onda kada nisam bila na vidiku znale su potiho pričati, a dica – ko dici može začepit usta. I na samu pomisao da moram ići di plaši, pozlilo bi mi od muke. Zato sam išla rađe okolo. Spustila bi se niz Glavicu pa na Stubal, onda uz Jabuku. Tako bi izbjegla Dočić i Klačinu, a pored Čatrnje i Prpina hrasta trčala bi brže od zeca. Jedva sam dolazila do zraka. Od stra zaboravila bi disat. Najgore bi bilo zimi. Rano se smr-kne. Iza svake lužine mislila sam da nretko vreba na mene.

Kad je mama imala slobodno ili kad ne bi radila drugu smjenu, dolazila je prid me-ne. Nemalo se iznenadila kada sam došla uz Glavicu. Još bi mi očitala pištulu, zašto sam išla u babe Marije, a mrači se i vukova ima. Počela sam plakati i kažem joj da se jako bojim Krampusa, Babaroge i prikaza koji plaše malu dicu.

Nema dušo ni Krampusa ni Babaro‑ge ni prikaza šta dicu malu plaše. Slušaj me dušo, to su stariji izventali da ih dica slušaju. Viruj svojoj mami, nema ih! Ima mama, ima! – Nema zlato. – Zazbilj ih ima. – A vidiš li ti kojeg? – Ne vidim. – Pa kako znaš da ima? – Ja se bojim. – Ako koji i ima, sad će ih tvoja mama popla‑šit. Našla granu, vitlala po zraku i vikala: Bižite ća od mog diteta! Samo da je još jednom uplašite! Promišat ću vam kosti! Dat ću vam ja taramac! Taaaakoo, i da vam nije palo na pamet više se vratiti! Bojiš li se još dušo? – Ne bojim više ma‑ma. – Dobro, sad sam ja njih poplašila i zalepušila. – A di su sad?˝– Lipo iza

82


Promine – blizu Velebita. – Je l’ u Slove‑niji? – A ha, odgovori iscrpljeno, a čelo joj se znojem orosilo usrid zime. Nastao mir i druga dica profitirala. Teta Ana ih oslobo-dila žive muke. Nestali netragom i nitko ih više spominjao nije.

Pošla sam u drugi razred i dakako vje-ronauk. Bila mi je goruća želja naučiti svirati orgulje. Kad god je mama bila nediljom slobodna, vodila bi nas na svetu misu. Dan prije bi nas okupala, oprala kosice – vatra gori, svejedno zubi cvokoću – udaraju ki kastanjete. Pritrpila bi ja i više. Samo da na misi čujem naš kor kako anđeoski pivaju, a milozvučni akordi orgulja digli bi me ulagun. Činilo mi se da sam u raju. Majo Božja, lipote! Fra Jozo Visković je znao za moju žarku želju, rekao je mami ako se ona slaže da mogu doći kad zaželim i da će on biti u crkvi, da neću biti sama. Mili Bože, sritnijeg stvorenja pod kapom nebeskom nije bilo od mene. U ono vrime dica nisu mogla pohađati glazbenu školu, ta jedva se preživljavalo. Kada bi imala prijepodnevnu nastavu, čim bi završila, jurila bi u crkvu dobro pazeći da me učiteljica ne vidi. Ako bi koja išla iz pravca vile, ja bi bižala prema ambulanti pa uzbrdo. Upuvala bi se ki stara Ćirina makinja. Strah sam privlačila k sebi orijaškim (divovskim) magnetom.

Sve je bilo ka u priči dok me jedno jutro oko 10.30 mama nije poslala našoj susjedi, koja je godinama bila prikovana za krevet, da je upitam triba li joj šta i da joj skratim vrime dok njeni ne dođu. A meni pod petama gori, ja bi išla ranije u crkvu, duže bi mogla svirat pa odlučih da ću biti šta kraća. Inače smo znale na dugo i široko o svemu razglabati. Iako je bila teško bole-sna, bila je veseljak, volila se šaliti. Već sa skalina zovnem: Baba Anđelijaaa! – ’Ko zove? – Ja! – A koja si ti? – U to se promo-lim na vrata, a ona sva sritna. – Ma, nu ko mi je doša! Sidi, dušo, sidi! Ma, nu moje

Marice! Došla svojoj babi. – Pa kako si mi? Triba li ti šta? Pita moja mama boli li te? – Ne triba ništa, a reci zera žulja i boli. A štaš? – Ma, bit će bolje baba! – Dašta će! A šta mama radi? – Šije travežu? – Nu, a kome šije? – Mojoj babi Mariji. – Šta ti brat radi? – Spava. – A di ti je ćaća? – Radi. – A di radi? – U Sloveniji. – Nu, sad je gori, pravo daleko. A kad će doć? – Brzo će, ovi misec. – Boli li te šta mala? Danas nisi baš od beside. – Ne boli. – A da ti se digdi ne žuri? – Je, žurim se u školu. – Nije još ura i po... – Znam, prije ću u crkvu. – A štaš u crkvi? Nema vjernauk u podne. – Učim svirati orgulje. – U podne, baš u podne, iiiii! – Je baba, poslim moram u školu. – Iš, jadna ne bila! Diš u podne u šamatorje? – Zašto ne bi? – Navukla neku čudnu grimasu, pogledala oko sebe, nagnula se k meni, a ja ustuknu od silnog stra’ i od onog šta mi ima za reć’. Uz leđa mi jurnuše ježurci sto na sat, sve do timena, svaka dlaka svoju politiku vodi. Nakostruši-la sam se ki mačka kad joj pas blizu priđe. – Znadeš li ti mala da se u podne pa do dva mrtvi dižu i iđu po vodu? Od podne pa do dva koga nađu, nema ga. Zgrabe i aj ća! – Ko zgrabi? – Šaragaćina, razu‑miš ti mene, Šaragaćina!!! – Mila majko, ajme meni!!! – Skočila sam sa katrige ka’ da sam sila na ježa i biž’ vanka. Baba zove, a ja ne čujem.

Ki u sampasu došla sam kući blida ka sama smrt. Pripala se i moja mama. Mislila, ne daj Bože, baba umrla. Ni ručat’ nisam mogla. Jedva uvjerila mamu da je baba dobro i da je meni dobro. Samo me je čvrsto zagrlila i rekla: Dušo, ako je baba šta rekla, znaš da se voli šaliti. Meni je šala izašla na nos. Prisila mi. Iako je strah bisnio u meni, želja za sviranjem bila je jača. Taj dan kao da se sve urotilo protiv mene.

Dođem kod fra Joze, a kod njega baki-ca došla ugovorit misu za svoje preminule.

83


Dao mi ključ govoreći da će odmah za mnom doći da se ne bojim ničega. Prid vratima šamatorja centriram samu sebe, a ono dvadesetak metara priletim ki tica, zalipim se za vrata. Nikako pogodit bravu, kako sam uspila otključat i dan danas mi je velika enigma. Kad sam ušla u crkvu, spasila sam se. Sad me neće moći šara-gaćina ćapit. Stra’ mi priplavio i dušu i tilo, srce bubalo, tilo iskočit. Prikrižim se, sid-nem na sami rub katrige da bi mogla bolje pedale doseći. Pritiskam svom snagom, jako sviram, još jače pivam. Odjednom čujem tupe udarce: Sveti Petre, spasi me! Sviram još žešće, ne pivam, izgubila dar govora, zanimila, pravo zavezala. Nisam čula dobrog fra Jozu. Blago mi rame dota-ka, a ja se u trenu sva ukočila. Pomislih ima li ovoj muci kraja? Kad je progovorio, ka’ da me je sunce ogrijalo. Doša me upozorit da je vrime za školu ispričavajući se šta se zadrža i upita: A čega si se to uplašila dobro božje dite? – Šaragaćine! ispalih ki iz topa. Šaragaćine??? – Lupali i zamalo me odvukli sobom. – Šaragaćina, ma koji Šaragaćina? Ko ti je to reka? – Baba Anđelija. – Ona se šalila. Nema Šaraga‑ćine. – A ko onda jako lupa? – Radnici prave novu grobnicu. Ne boj se dobro dite ničeg. Znaš li ti da te danas tvoj sveti Petar voli najviše na svitu, pivala si mu, svirala i nazobala se straha.

Pade mi kamen sa srca. Ako fra Jozo kaže da nema Šaragaćine, onda je istina. Da budem sto posto sigurna priupitam: Zazbilj ga nema ili je uteka u Sloveniju? – U Slo‑veniju??? – ponovi ki Eho. Ne bi mu ništa jasno. Babaroge, Krampus i prikaze šta malu dicu plaše, svi su u Sloveniji. – Kako molim? – Pa moja ih je mama zalepušila i poplašila, neće se nikada više vratiti, – pojasnim mu. Pozdravim ga, a on ostade bez teksta.

Došli moji did i baba. Iz traveže baba vadi naranču, orasa, bajema i pokoji bom-bončić. Ja se čudim pa nije još Božić, a nisam ni bolesna. Did me moj posio na ko-lina, zagrlio me i kaže: Recide didu svome, sunce didovo, ko mi te tako ispripada da mu tvoj did bagulinom miru uzme. A ja mu odgovorim: Dide, moja mama miri travežu sa metrom. Svi su popadali od smija, a baba Anđelija grizla se od muke koreći se: Kud to reče ditetu. Ludo, jezik prigrizla dabogda!

Baba Anđelija mi je rekla da dođem do nje, poslala mi kekse. Otišla sam, ali ne sama, sa mojom mamom. Poslije sam išla sama. Na sami spomen Šaragaćine prasnuli bi u smijeh. A Šaragaćina? Nema ga, nesta’ u vidu magle, da’ mi je žigalamac, samo ponekad mi dođe u sjećanje pa se od srca nasmijem. Bogu hvala!

.......................... Marija Lojić, rođ. Tomić

84

Iz župskog ljetopisa

Studeni,2012.

1.11. BLAGDAN SVIH SVETIH, svet-kovina. Misno slavlje uz sudjelovanje sedamdesetak osoba u 10.00 sati.

Na moljenju krunice za duše u čistilištu 60 osoba u 15.30 sati... svečano odriješenje i POSLJEDNICA: U dan onaj, u dan gnje-va... a na groblju, kao uostalom u čitavoj Hrvatskoj, na stotine svijeća... tako isto molitava za duše u čistilištu i izraza dužne zahvalnosti.

2.11. Spomen svih vjernika pokojnika. Presveta euharistija služena je u 10.00 sati, nakon toga četiri odriješenja na groblju uz škropljenje blagoslovljenom vodom i kađenjem... peto odriješenje u crkvi za sve naše župnike, svećenike i redovnike u nazočnosti 45 osoba... predvečer sti-gao gosp. Marko Šiklić i župnika zamolio za razgovor na Radio Drnišu, emitiran 04.11.2012.

Danas je u Vinjanima Donjim kod sv. Roka pokopana Jela Tolić, majka fra željkova.

4.11. TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU. Govorili smo o pomoći Caritasu župe sv. Ante u Kninu... i molili za nove i svježe snage za rad na njivi Božjoj među narodima... na kraju mise blagoslov s Presvetim.

5.11. Milostinja mlade (jučerašnje) nedjelje službeno je poslana (upućena) Biskupskom Ordinarijatu i Franjevačkom Provincijalatu u Šibenik, odnosno Split.

župnik je vodio dva sprovoda: Karmela Tomić u 14.00 sati te Ana Mrđen u 15.30 sati.

U Imotskome je pokopan fra Stipe Čirko iz Rašeljaka, rođen 1964. godine.

6.11. Vaš ljetopisac pošao na duhovnu obnovu na Visovac, gdje je duhovnim preporodom ravnao fra Miroslav Bustruc.

9.11. Službeno završile duhovne vježbe sa svečanom misom i Tebe Boga hvalimo!

Na poziv fra Bože Morića više nas se uputilo prema Šubićevcu, gdje smo se pridružili nadošlima i pridošlima te smo svečaru fra Boži Moriću čestitali njegov imendan.

Fra Milan Ujević i fra Stjepan Matić skupa u Drniš, odnosno u Siverić.

11.11. TRIDESET I DRUGA NEDJEL-JA KROZ GODINU. Govorili smo o skrom-nosti, poniznosti i širokogrudnosti na svim razinama ljudskoga života... spomenuli smo potrebnike u Kninu...

Danas je i Sv. Martin Tourski biskup... nakon mise i kratkog zadržavanja s neko-licinom osoba u župnom uredu, župnik pošao u Lećevicu gdje se na poseban način slavi ovaj dragi svetac... tamošnji župnik fra Domagoj Runje ugostio je brojne svećenike uzvanike.

13.11. Siverski župnik drugi dan devet-nice slavio misu uz prigodno slovo u Drnišu u 18.00 sati.

14.11. župnik pošao u Ravne kotare (Lišane Ostrovičke) prigodom proslave blagdana Sv. Nikole Tavelića, bio u svečanoj

izŽUPSkoGLjetoPiSA

85

»SIVERIĆ« BR. 24 IZ žUPSKOG LJETOPISA

koncelebraciji kojoj je predsjedao fra Božo Lovrić. Sunčano prekrasno vrijeme.

Sveti Nikola Tavelić je mučeničkom smrću položio život za Isusa u Jeruzalemu 1391. godine.

15.11. Urednik lista Siverić poranio u Split gdje se u samostanu Gospe od Zdravlja sastao s gosp. Silvijem Družeićem i predao mu građu za 23. broj Siverića.

16.11. Danas u Haagu po svim točkama optužnice oslobođeni su i pušteni na slobodu naši generali: Ante Gotovina i Mladen Markač.

17.11. župnik bio na Visovcu na regionalnom sastanku... Povodom obilježavanja 21. obljetnice pada Vukovara, grada heroja u Glazbenoj školi u Drnišu na prigodnom rasporedu večeri u 19.00 sati.

20.11. župnik pošao u rodni kraj, po-tom u Sinj gdje je bio u sprovodu fra Augus-tinu Akrapu... požurio u Drniš: završni je dan Devetnice u čast Gospi od Zdravlja. I bilo je

puno naroda... a zadnje dane devetnice i na sam blagdan Gospe od Zdravlja predsjedao je mons. Milivoj Bolobanić.

21.11. GOSPA OD ZDRAVLJA – PRI-KAZANJE BLAžENE DJEVICE MARIJE. Malo ranije u Drniš na ispomoć u ispovi-jedanju... i bio u procesiji ulicama Grada i svetoj misi u velikoj Gospinoj crkvi.

Na proslavi Gospina blagdana u Sive-riću malo svijeta u 16.00 sati.

23.11. Na predstavljanju knjige Tomis-lava Vukovića drugačijapovijest (o Srbu, Jasenovcu, Glini...). O knjizi su govorili:

– mons. Ivan Miklenić, urednik,

– Tomislav Vuković, autor,

– Stjepan Pogačić, v.d. direktora,

– Davor Gaurina, prof.

Predstavljanje knjige održano je u Na-rodnoj knjižnici Drniš u 19.00 sati.

25.11. TRIDESET ČETVRTA NEDJE-LJA – KRIST KRALJ... Za vrijeme župne mise krstio se Duje Šiklić, sin Marina i Iris.

Nakon službe Božje i kratkoga borav-ka u župnome stanu s nekolicinom ljudi, župnik pošao u župu sv. Kate u Dubra-vice, gdje je čestitao svetkovinu fra Boži Duvnjaku.

28.11. Na predavanjima u Šibeniku: najprije molitva, Biskupov duhovni na-govor, predavači don Damir Stojić i gosp. Vice Batarelo.

29.11. Najava nailaska poprilične studeni.

30.11. U Lici i Gorskom kotaru veliki snijeg.

Prosinac,2012.

1.12. Uoči prve nedjelje Došašća, siverski župnik gostovao na Radio Drnišu...

2.12. PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA... crkva sv. Petra danas dobro popunjena.

86

IZ žUPSKOG LJETOPISA »SIVERIĆ« BR. 24

4.12. SVETA BARBARA, zaštitnica rudara... Sveta misa u našoj crkvi služena je u 16.30 sati. U proslavi misne žrtve za sve rudare, žive i pokojne, sudjelovale 24 osobe.

5.12. Na drniškom gradskom groblju sv. Ivana u Badnju pokopana je Antonija Bilić. Među dvanaest svećenika bio je i siverski župnik. Dan je bio hladan, bez kiše te se okupilo ogromno mnoštvo naroda. U sprovodu je bio i fra Ćiro Lovrić iz Livna, koji je Antoniju Bilić krstio u Baškoj Vodi za vrijeme progonstva.

6.12. Sveti Nikola, biskup, zaštitnik pomoraca i djece, prijatelj sviju...

župnik pošao u Kistanje na ispomoć u prigodi današnjeg blagdana.

7.12. SV. AMBROZIJE, biskup u Mila-nu. Vrlo sposoban i utjecajan čovjek svoga vremena. Godine 387. krstio je obraćenika i budućeg biskupa sv. Augustina. župnik zauzeto i s velikim zadovoljstvom pratio nogometni dvoboj: Katolički svećenici – Rudar. Katolički svećenici pobjedili su Rudar rezultatom 8 : 1. Nogometni susret je odigran u sportskoj dvorani u Drnišu s početkom u 18.00 sati.

8.12. Subota. BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BLAžENE DJEVICE MARIJE – svetkovina. Sveta misa u našoj župi uz nazočnost 30-ak osoba u 16.00 sati. Sjever brije snježna brda... i siverski župnik bio je u sprovodu Petru Mikeliću, ocu našega fra Krešimira u Kljacima u 14.00 sati.

9.12. DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA. Vrlo hladno, svijeta u crkvi 40-ak. Malobro-jne radijske postaje mogle su i drugima prenijeti govorne poruke iz naše crkve da se pomogne pučkoj kuhinji iz Knina i školovanju učenika u Africi...

10.12. Prijepodne obišlo se jedan dio bolesnika u svrhu podjele sv. sakramenata...

Oko 14.00 sati pokucao je i na naša vrata! A tko drugi nego snijeg! Padao je

do 21.00 sat. Planinski predjeli odsječeni (nepotpuno) od ostatka svijeta.

11.12. Eh, nema iz kuće! Stoj gdje jesi! župnik je imao danas poći u Lišane čestitati imendan župniku fra Damiru Čikari, ali – viša sila nije dopustila.

12.12. župnik je neometano prošao sve male ledene prepreke koje su stajale na putu i uputio se put rijeke Krke, na Visovac. Mi franjevci imali smo zajedničke dužnosti.

Uz uspješno rješenje predloženih to-čaka jedna od najvažnijih činjenica bila je kako pomoći potrebnima u oskudici i neimaštini...

I tako smo zajednički (u znak poštova-nja) jedni druge pratili do same obale moć-ne rijeke. župnici iz Ravnih kotara pratili su nas svećenike iz Drniša i njegova zaleđa.

Na povratku u Siverić: sunce pada, a studen steže! – Malo sam zastao kod kapelice Gospe od Milosti u Brištanima... Promatrao sam naše ponosne div – planine obučene u bijelo: Velebit, Prominu, Svilaju i Moseć, a opet tamo daleko Dinara... a onda sam ukratko, iz srca, izrekao: Tuče i snijezi, lede i studeni, bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda! Hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Danas 12.12.2012. župnik služio svetu misu u našoj crkvi za Antoniju Bilić u 16.30 sati.

13.12. SVETA LUCIJA, DJEVICA I MUČENICA, pogubljena je vjerojatno u Sirakuzi za Dioklecijanova progonstva.

Što se pak hladnoće tiče danas je Crni Lug u Gorskom kotaru bio najhladniji u Hrvatskoj na -21°C.

14.12. U kasne sate željko Lilić iz tis-kare dovezao novi Siverić u Siverić, ali ne i u župni stan.

15.12. Poštovani, Ante i Joško Vukušić, dopisnici i snimatelji Hrvatske televizije, stigli u naš župni stan i zamolili za jedan kratak razgovor koji se odnosio na našega

87


fra Julijana Ramljaka, mučenika i uznika u Staroj Gradiški, gdje je robijao 15 godina, samo za to što je volio Boga, njegovu Crkvu i domovinu Hrvatsku.

A kišica rominja!

16.12. TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA, nedjelja Caritasa. Uvodne misli o pripomoći potrebnima u vrijeme oskudice i neimaštine... Siromaha ćete uvijek imati uza se, poručuje nam gospodar života i smrti... poruke sv. Ivana Krstitelja i te kako je potrebna opomena u ovo naše poljuljano i bahato vrijeme...

18.12. Jučer i danas je Vaš ljetopisac pripomogao za božićnu ispovijed – za čitave dane u Kninu.

19.12. SRIJEDA. U 09.30 sati siverski župnik i fra Milan Ujević pravac Oklaj, gdje smo ispovijedili lijepi broj bolesnika. Ponijeli smo im mandarina i jabuka, isto tako i kalendara (više vrsta), sličica i naljepnica.

Za medicinsko osoblje podjela nekoli-ko brojeva lista Siverić.

20.12. Vrijeme je bilo prekrasno, sunčano uz lagani burin i prohladno.

Marija Seka Tomić, Zdravko Tomić, Milan Ramljak i fra Stjepan ispred župne dvorane ukrcali mnogih živežnih namirnica u četiri automobila, pomogao je i Berislav (Bere) Bukarica iz Donjeg Siverića. I pravac Knin – pučka kuhinja za 95 osoba koje su svaki dan na ručku... Hvala svim ljudima koji su pripomogli, ne samo Siverić nego i šire: Drniš, Pakovo Selo, Badanj...

Milan Ramljak i župnik iz Knina su po-vezli 72 paketića za školsku i predškolsku djecu.

21.12. Nakon održane priredbe u Područnoj školi Siverić, usljedila je dio-ba božićnih darova... i pohod nekolicini bolesnika.

Božićna ispovijed za župu Kljake, po-tom u Drnišu.

28.12. NEVINA DJEČICA (Sveti Mlad-enci). Na svetoj misi u 10.00 sati 86 misara. Pjevalo se i radovalo.

Poslijepodne početak blagoslova u obiteljima. Počeli smo od Ivice Tomića pa uzbrdo uz Jabuku. Sa župnikom je išao Marin Puncet, Ivanov. Bilo je to njegovo vatreno krštenje – ići sa svećenikom.

Nakon blagoslova u obitelji Milana Mr-đena, imali smo poći u Miroslava Ramljaka. Krenuli smo uz jednu usprsitu stazu, visokih pragova bez rukohvata sa strane, dere bura svom žestinom. Uz spomenutu stazu poku-šao sam četveronoške, nije išlo, uspio sam se ispraviti i uzbrdo, ali lijeva noga stala na habit, a desna nije mogla naprijed, a onda je snažna bura učinila svoje. Nosila me niz okomitu stazu preko velikih željezničkih pragova te me oborila na zemlju... priskočio je Marin i uz pomoć Milana Mrđena podigli me i stavili u auto prema Hitnoj pomoći u Drnišu, gdje su mi izmjerili krvni tlak i šećer, sve je bilo u najboljem redu... i po nalogu mog osobnog liječnika gosp. dr. Issama Janbaya, morao sam na Hitnu pomoć u Šibenik gdje me vozio gosp. željko Bra-kus. Uz župnika su bili: Ferdo Topić, Ivan i Marin Puncet. I prema Šibeniku se osjetilo divljanje razularene bure...

30.12. Nedjelja u Osmini Božića. župnika je zamijenio fra Milan Ujević. Ljudi govore da je vrlo lijepo govorio o obitelji i važnosti obitelji u jednom narodu.

Pod okriljem noći župnika su pohodili fra Mate Gverić i fra Frano Samodol.

Siječanj,2013.

1.1. Danas na početku Nove Božje 2013. godine svetu misu u našoj župi služio fra Milan Ujević.

2.1. Uz brojne župljane koji su župniku pohodili bio je fra Branimir Šegota, župnik Kadine Glavice i Parčića.

88


3.1. Danas su župnika pohodili fra Frano Samodol, fra Milan Ujević i gosp. Ante Lojić.

4.1. U rano poslijepodne župnika je po-hodio fra Petar Pletikosa, župnik Promine, i zadržao se u srdačnom razgovoru više od sat vremena.

5.1. U prvoj polovici dana župnika je pohodio drniški dekan i miljevački župnik fra Ivan Maletić.

6.1. Druga nedjelja po Božiću. SVETA TRI KRALJA – VODOKRŠĆE. Blagoslov soli i vode obavio fra Milan Ujević uz služenje euharistijske žrtve.

Na Visovcu prvi put odigrana tombola vašeg ljetopisca.

7.1. U rano poslijepodne župnika u njegovu stanu pohodile časne sestre iz Drniša: Nazarena Blažević i Augustina Vukančić. Pri nailasku sumraka župniku u pohode stigao fra Stojan Damjanović.

13.1. I danas je na usluzi u našoj župi bio fra Milan Ujević.

U nekoliko navrata župnika su zasad obišli: fra Frano Samodol, fra Milan Ujević te visovački gvardijan fra Mate Gverić i drniški dekan fra Ivan Maletić.

14.1. IME ISUSOVO. Vrijeme malo lošije. A na Miljevcimase slavi zaštitnik župe Ime Isusovo. Pred nekoliko dana župnika je obišao fra Petar Pletikosa i fra Branimir Šegota.

15.1. župniku u pohode stigao fra Josip Jukić. Treba zabilježiti i to da je župnika došao posjetiti prava nogometna zvijezda za naše pojmove i kolega sa studija fra žarko Maretić.

U kasno popodne župnika su u nje-govu stanu pohodili fra Eugen Poljak i fra Pavao Vučković, svećenici na službi u Sinju.

16.1.Srijeda – oblačna i malo kišovita. Naš Viktor Mrđen, vozač kola Hitne pomoći

u Drnišu, Ferdo Topić, Seka Tomić i Petar Čugura s trenutačno bolesnim fra Stjepa-nom pošli u Opću bolnicu u Šibeniku, gdje je bolesnik vrlo lijepo primljen i pregledan te radosno upitan za fra Jozu Matića i fra Petra Klarića.

19.1. Uz pomoć fra Milana Ujevića župnika su u njegovu stanu u Siveriću obišli svećenici fra Vicko Kapitanović i fra Marko Babić, a kod župnika je u to vrijeme bio fizioterapeut, gosp. Goran Černak.

20.1. I danas je župnu svetu misu slavio fra Milan Ujević...

21.1. Redaju se tmurna vremena, kiša na vidiku. župniku fra Stjepanu stigli su u pohode njegov nećak fra Ivan Čugura i rođak fra Frano Čugura. Treba reći da su brojni svećenici i ljudi iz puka telefonski zvali i nazivali...

22.1. Naravno i danas je svojim iskust-vom i dobrom voljom župniku pomagao gosp. Goran Černak, fizioterapeut.

23.1. župnik na pretragama u Kninu... i u Šibeniku: Seka Tomić, Zdravko Tomić i Ivan Puncet... na povratku kući – kiša.

24.1. župnika su obišli: njegova na-jstarija sestra Anđa Čugura te brat Ante Matić.

25.1. Obraćenje sv. Pavla apostola.

26.1. župnika obišao fra Frano Doljanin, tajnik naše Provincije iz Splita.

27.1. Nedjelja. I danas je fra Milan Ujević bio glavna motorna snaga u našoj crkvi... Hvala mu od srca!... U kasno popodne župnika su obišli kolege: fra Stjepan Čovo i fra Josip Matić, svećenici na službi u Gospe od Zdravlja... u zalazak sunca, u smiraj dana uputili su se u Split.

29.1. župnik otputovao kao šepavac na liječenje u Kalos (Vela Luka) na otoku Korčula...

89


Veljača,2013.

3.2. ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU... Sv. Blaž, biskup i mučenik. U našoj sobi pratili smo televizijski prijenos svete mise iz Dubrovnika...

8.2. Redaju se dani, događaji, a na red dolaze i ljudi... Nakon mjesec dana prove-denih na liječenju u Kalosu (Vela Luka) gđa. Josipa Reljanović, vjeroučiteljica u drniškome kraju i Pera Masnić iz Glavica pošle su svojoj kući.

Danas se u sobu gosp. Tome Jurića i vašega ljetopisca uselio novi stanovnik, gosp. Siniša Aničić.

Isto tako Vela Luku, gdje je bio na opo-ravku, fizički je napustio fra Ivan Grubišić.

10.2. PETA NEDJELJA KROZ GODI-NU... Na današnji dan, 10. Veljače 1960. godine u Krašiću je preminuo naš kardinal Alojzije Stepinac... pratili smo televizijski prijenos svete mise iz Krašića.

11.2. DAN BOLESNIKA. Fra Stjepan se pomolio za sve bolesnike i molio obilje

Božjeg blagoslova za strpljive bolničke dane.

Papasepovlači:Nemam više snage... a i visoki broj godina nosi na leđima...

13.2. SRIJEDA PEPELNICA. Na pose-ban način započinje spasonosno vrijeme... iskoristimo božanske vibracije i Božje po-nude za naše osobno posvećenje.

14.2. Danas je u Splitu na groblju Lo-vrinac uz žarke molitve nazočnih pokopana časna sestra Marta Kata Knez...

U Vela Luku stižu izvještaji da je spro-vod na splitskom Lovrincu vodio fra Jakov Begonja, gvardijan u samostanu Gospe od Zdravlja.

Kako neki drugi izvori javljaju na spro-vodu časnoj sestri Marti bio je i mnogopo-štovani provincijal dr. fra Joško Kodžoman, tajnik Provincije fra Frano Doljanin, don Krsto Tomić, fra Petar Lubina, fra Ante Vugdelija i još nekoliko svećenika, časne sestre i Siverćani...

15.2. Danas je našu sobu br. 220 u Kalosu napustio Tomo Jurić iz Planjana (župa Unešić).

16.2. Fra Stjepana Matića, najavljeno su u bolnici obišle Siverćanke, rođene se-stre, Marija i Ivanka, rođ. Pučić, koje žive u Vela Luci. Donijele su i svoje prigodne poklone.

19.2. Rano jutros siverski župnik na-pustio je bolnicu, ali ne i dobre i plemenite ljude, djelatnike čuvene i znamenite usta-nove u Vela Luci.

25.2. DRUGA KORIZMENA NEDJE-LJA. Misno slavlje predvodio fra Frano Do-ljanin uz koncelebranta fra Stjepana, koji se ljudski zahvalio fra Frani... i narodu, dakako!

26.2. Predvoditelj župne zajednice u Siveriću fra Stjepan bio na imendanskom čestitanju fra Branimiru Šegoti u Drnišu.

90


Točno u 13.45 sati započeli su radovi na izgradnji mrtvačnice u župi Siverić.

27.2. župnik sudjelovao u radu sveće-nika Drniškog dekanata u Konjevratima. Pravim domaćinom bio je župnik fra Božo Ćurčija. Našim zajedničkim skupom rav-nao je fra Ivan Maletić, miljevački župnik i drniški dekan.

U kasno poslijepodne župnika u žu-pnome stanu obišli fra Bernardin Vučić i fra Milan Ujević.

28.2. Nakon osam godina svoga Pontifikata na kormilu svete crkve, papaBenediktXViotišaoumirovinu!

Benedikt XVI u oproštajnoj poruci kar-dinalima: Buditeusklađeniorkestar! – to vrijedi za svaku ljudsku zajednicu, zar ne?

PAPABenediktXVi

(19.4.2005. – 28.2.2013.)

Svaka druga država ima više mrač-nih tajni od Vatikana, izjavio je jedan visokopozicionirani nadbiskup u Katoličkoj Crkvi...

BenediktXVisvojimjepotezomočitaolekcijusvimakojiželeostatinapoložajimapodsvakucijenu.

ožujak,2013.

1.3. Dragi moji, negdje sam davno pročitao da ništa nije brže od godina. I ona: Idu danci kao sanci, a godišta kao ništa! A na današnji dan u vrtlogu Drugog svjetskog rata 1941. godine rodio se vaš živi ljetopisac.

Obavili smo pobožnost PUT KRIžA. Svetu misu slavili smo za blagoslovljen iz-bor novoga Petrova nasljednika na kormilu naše Crkve.

2.3. Na proslavi mise godišnjice za pok. Anu Radeljak sabralo se 80 osoba.

3.3. TREĆA KORIZMENA NEDJE-LJA. Pjevani Put križa i slavljenje župne mise.

Poslijepodne stigao je župnikov nećak Zlatko Čugura koji je svoje roditelje Petra i

91


Pavu vratio kući nakon pomaganja župniku u vrijeme potrebe.

5.3. Uz vozača Milana Ramljaka i Seku Tomić župnik pošao na liječničku kontrolu u Šibenik. Pregled je obavila mr. sc. An-kica Skorić Burazer, dr. med. specijalista neurolog.

6.3. župnik bio na svećeničkim dužno-stima na Visovcu, gdje je bilo puno točaka za raspravu na dnevnome redu.

8.3. Sprovod, sprovodna misa i ukopni obredi za Slavka Nakića koji je preminuo u Rijeci.

9.3. U noći s petka na subotu padala je dugotrajna kiša koja je – rekli bismo dobro došla u pravi trenutak.

U crkvi Gospe od Ružarija Drniš zapo-čele su XII. VEČERI PASIONSKE BAŠTINE u 19.00 sati. Nastupili su Faroski kantaduri, Stari Grad na Hvaru. Korizmeni koncert: ZA KRIžEM. U svojoj bogatoj i raznolikoj kulturnoj povijesti otok Hvar je nositelj onog ponajboljeg mediteranskog kulturnog

naslijeđa i tradicije. Počeci njegove kulture sežu u davna vremena još od starih Grka, Rimljana, Ilira do Hrvata...

12.3. Siverski župnik u Drnišu pratio Dječji zbor Grdelini Drniš... Jutros smo za Hrvate i druge potrebnike u Bosni i Herce-govini putem pošte uputili 1222,00 kune.

Bili smo svjedoci padanja velike tuče koja je dobrano zabijelila siversko podneblje.

13.3. Svećenička rekolekcija u Šibeniku. Duhovni nagovor i predavanje održao gospićko – senjski biskup Mile Bogović.

Oči Katoličke crkve i svijeta bile su uprte prema Rimu – Vatikanu: izabran 266. nasljednik sv. Petra apostola! A on je argentinski kardinal iz Buenos Airesa, Jorge Mario Bergoglio, koji je uzeo ime PAPAFRAnjo.

14.3. U našemu kraju kiša... Gorski kotar i Lika muku muče sa snijegom i

92


poledicom... čini se da je ovo zadnji trzaj zime.

15.3. župnik pošao u Banjevce Čestitao imendan župniku fra žarku Maretiću. Put križa u 16.00 sati, a potom sveta misa.

17.3. PETA KORIZMENA NEDJELJA. Put križa (pjevani). Sveta misa za narod!

Poslijepodne pjevani Put križa ulicama grada Drnišau 15.00 sati. Oblačno, hladno i vjetrovito... Izdržali smo dobro. I večeras je u 19.00 sati siverski župnik u crkvi Gospe od Ružarija pratio prema rasporedu:

GRADSKI PJEVAČKI ZBOR NEUMA – STALA PLAČUĆ TUžNA MATI.

18.3. Za čitava dana kao da je crna zima: vjetar, na mahove vrlo snažan, kiša i – hladno! Sličan ovome po neugodnoj studeni bio je i dan koji je istom minuo.

19.3. SVETI JOSIP, zaručnik Blažene Djevice Marije, zaštitnik Hrvatskog sabora i naše domovine Hrvatske. Svetog Jo-sipa je papa Pio IX godine 1870. proglasio zaštitnikom sveopće Crkve te uspostavio njegov blagdan 19. ožujka... Ime je hebre-jskog porijekla i znači: Bog pridružuje, obogaćuje (obitelj djecom).

Učvrstimo gradivo: Sveti Josip – brižni čuvar, skrbnik i otac Svete obitelji. Zaštitnik je: Hrvatske, Vijetnama, Perua i Meksika. Također zaštitnik je: tesara, stolara i svih zanatlija.

župnik nakon mise u 10.00 sati pratio svečano ustoličenje pape Franje kao po-glavara Katoličke crkve. Potom je pošao u kraljevski grad Knin i čestitao imendan fra Josipu Grgiću.

20.3. Danas je i kalendarski počelo proljeće... Isto tako danas se navršava točno deset godina od američke invazije na Irak...

Na misi godišnjice tjelesne smrti hr-vatskog branitelja Jakova Miličevića bilo je dosta svijeta.

21.3. župnik ispovijedao u prelijepoj crkvi Imena Isusova na Miljevcima u 16.00 sati.

Fra Ivan Maletić nas je počastio pri-godnom večerom... bilo je burno i studeno, a nekima takvo vrijeme i te kako dobro odgovara...

22.3. Uskrsna ispovijed u Kljacima u 15.00 sati te smo u župi Drniš počeli ispovije-dati u 16.00 sati... a onda siverski župnik bez žurbe u Siverić i pratio kvalifikacijsku utak-micu za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazil 2014. godine.

Hrvatska – Srbija, stadion na Maksimi-ru pun kao šipak. Veliko zanimanje medija za utakmicu visokog rizika.

Tijekom utakmice vodila se prava britka bitka. Konačan ishod:

HRVATSKA – SRBIJA 2 : 0.

Golove su polučili: Mario Mandžukić i Ivica Olić, momci iz Slavonije ravne koji su sa svojim suigračima na ponos i diku čitavoj domovini Hrvatskoj...

Domaći i inozemni mediji jedinstveni su u ocjeni. Hrvatska razbila Srbiju. Hr-vatska je bacila Srbiju na koljena. Sjajna pobjeda vatrenih... Modrić sjajno dirigirao, Olić i Mandžukić presudili...

23.3. Uskršnja ispovijed u župama suveznicama: Gradac u 15.00 sati, Kadina Glavica – Parčić u 17.00 sati te Siverić u 18.00 sati. Siverski župnik za svoju braću svećenike priredio je prigodnu zakusku, kao i za svoje bliske suradnike koji su blagovali nakon što su svećenici otišli u svoju župu.

24.3. NEDJELJA MUKE GOSPOD-NJE. CVJETNICA. Blagoslov maslinovih grančica kraj župske kuće (vrijeme bilo naklono) u 09.30 sati. Procesija prema crkvi.

93


Prigodne pjesme... sveta misa (uz pjevanu Muku po Luki). Glavni pjevač Muke bio je Ferdo Topić. Bilo je na opću radost – Bože, hvala Ti!

Sat klanjanja pred Presvetim obavili smo od 17.00 do 18.00 sati.

25.3. PONEDJELJAK VELIKOGA TJEDNA... župnik odletio u Knin na ispomoć u ispovijedanju – za čitava dana... Zima proljeću pokazala zube... u to smo se i mi uvjerili u Kninu i čitavoj Hrvatskoj... Slikom smo bili u zaleđenoj Njemačkoj i Velikoj Britaniji...

26.3. Siverski župnik do podne u Kninu – pomogao!

27.3. Oko 11.00 sati župnika je nakratko obišao Tomo Jurić, znanac iz bolnice u Vela Luci.

Danas je iz Siverića u Vela Luku ot-putovala gđa. Spomenka Pećanac, do-brotvorka mnogima koji dođu u lječilište Kalos... poštovana gđa. Spomenka je za naš list Siverić izjavila da se vrlo ugodno osjećala na službi Božjoj u svom Siveriću...

28.3. ČETVRTAK SVETOGA TJED-NA. MiSAPoSVeteULjA... u Šibenskoj katedrali sv. Jakova apostola bio je i siverski župnik.

Misa posvete ulja očituje zajedništvo svećenika s njihovim biskupom pa se preporuča da u njoj sudjeluju svi svećeni-ci... Ne zaboravimo: Veliki četvrtak je dan svećenika: ustanova svećeničkoga reda i presvete Euharistije...

ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE. Obredi u našoj crkvi uz učešće 32 osobe započeli u 18.00 sati. Na kraju pjeva se Gospinplač.

29.3. PETAK MUKE GOSPODNJE. VELIKI PETAK.

Puno puta (pa i danas prijepodne) došao je gosp. Goran Černak, fizioterapeut,

da popravi što je župnik nezgodnim padom zadobio udarac.

Obredi Velikog petka u našoj crkvi, kojima je nazočio ne baš veliki broj puka Božjega, započeli su u 17.00 sati. Nakon svega župnik skoknuo u Drniš uz malu pripomoć...

30.3. VELIKA SUBOTA. Paljenje i blagoslov ognja odvijalo se u zvoniku zbog vremenskih neprilika u 23.30 sati. Svijeta je bila puna crkva, kor i prezbiterij.

VAZMENO BDIJENJE U SVETOJ NOĆI bio je sjajan uvod u SLUžBU RIJEČI I EUHARISTIJSKU SLUžBU.

31.3. NEDJELJA USKRSNUĆA GOS-PODNJEGA prolazi u tišini i padanju kiše.

Na svetoj misi 92 osobe...

travanj,2013.

1.4. Uskrsni ponedjeljak. Sveta misa u 09.00 sati, nazočilo je 45 osoba.

Poslijepodne župnik blagoslovio 25 kuća...

2.4. Ako se dan po jutru poznaje onda bi i travanj mogao biti izdašan u izljevima kiše... živi bili pa vidjeli!

Jutros smo poštom za Svetu Zemlju uputili 840,00 kuna što smo ih prikupili na Veliki petak za Crkvu na Bliskom istoku. župnika je u smiraj dana obišao fra Eugen Poljak, župni vikar u Sinju, a pastorizira mjesta Čitluk i Jasensko.

Sanja Puncet, žena Josipa preuzela je poslove kao kuharica u župskoj kući u Drnišu.

Uskoro će 22.00 sata, a kiša cjelodnevno (danonoćno) pada... Stižu izvještaji o velikim poplavama u mnogim zemljama, o nabujalim rijekama, srušenim mostovima i ugroženim životima... od Španjolske do Ukrajine...

6.4. Oko 09.00 sati župnik pošao u blagoslov obitelji, od Todorovića pa sve do

94


obitelji Stanka živkovića. Kadionik i tamjan nosio je Marin Puncet.

7.4. DRUGA VAZMENA NEDJELJA. U svetoj misi puno svijeta imalo je svoj udio. Sv. pričesti podijeljeno preko šezdeset. Na poseban način molili smo za č.s. Martu Knez, za nju smo ispjevali svečano odriješenje.

Blagoslov kuća po obitelji u 15.00 sati: od Zdravka i Radoslava Lilića do Mate Dučića. Sa župnikom kao pripomoć bio je učenik Marin Puncet... Što se pak vremena tiče, dojam je kao da je zima: burno i prohladno!

9.4. župnik pošao na splitsko groblje Lovrinac, gdje je bio u sprovodu i bivšem siverskom župniku fra Ivonu Menđušiću.

10.4. Jutros je u našem uredu, a na zamolbu gosp. Josipa Tomića, predsjed-nika Mjesnog odbora Siverić, sročeno pismo za gradonačelnika Drniša gosp. Josipa Begonju da se malo pomogne naša zajednička proslava.

11.4. Nakon dugo vremena župnik pošao u svoj rodni kraj, gdje je obišao svoje, a onda se svratio u svetište Gospe Sinjske...

dan je bio sunčan i topao, najtopliji u šest minulih mjeseci.

17.4. Na svećeničkim mjesečnim predavanjima u Šibeniku...

18.4. Gospodin Hrvoje Tomić, pok. Ante župniku je predao izvadak Općinskog suda Drniš od 3. lipnja 1996. godine kojim je utvrđeno da je Provincijalat Provincije Presvetog Otkupitelja, Split uknjižen kao vlasnik čest. zgr. 408 K.O. Siverić od 87 m2. – župna kuća u Siveriću! Legalizacija! Čisti papiri! Duga ljubav!

20.4. Subota. Prijepodne (opravda-no) obavili smo blagoslov u obiteljima: Miličević, Marić, Novaković, Trbljen pa u Prpa, Tomića, Nakića, Lučića i Bačića iznad pruge. U sva područja Siverića u blagoslovu po obiteljima sa župnikom je išao i nosio kadionik i tamjan Marin Puncet, Ivanov.

Prvi put ove godine pokošene zelene površine... posao je obavio Milan Ramljak... od srca mu – hvala!

21.4. ČETVRTA VAZMENA NEDJEL-JA... u središtu naše pozornosti bio je i

fra Milan rado pomaže braći svećenicima

95


ostaje DOBRI PASTIR koji život svoj položi za svoje stado otkupljeno na drvetu križa...

23.4. SVETI JURAJ mučenik (IV. stoljeće)... rodio se u Maloj Aziji, mučeništvo je podnio u vrijeme progona kršćana za Dioklecijanova progonstva.

župnik pošao u župu Rupe gdje se slavi svetac dana i bio u svečanoj misi koju je predvodio fra Ivan Lelas, gvardijan na Krap-nju. Potom smo na Visovcu čestitali imendan fra Juri Šimunoviću, meštru naših Novaka.

26.4. Već u jutarnje vrijeme, u 08.30 župnik bio u POLIKLINICI VITA u Šibeniku gdje je obavio snimanje glave, a onda je isto tako automobilom Seke Tomić u društvu Milana Ramljaka pošao u Knin na kontrolu. Siverskog župnika je pregledala dr. med. Antonela Karačić.

Poslijepodne siverski župnik pomogao ispovijedati djecu prvopričesnike i njihove roditelje u Drnišu.

27.4. Oko 10.30 sati stigao fizioterapeut gosp. Goran Černak.

28.4. PETA VAZMENA NEDJELJA... govorili smo o Božjoj ljubavi koju je višnji Tvorac prosuo u svijetu, a nama zapovijedio:

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. Iv. 13, 34-35

Nakon razgovora s nekolicinom ljudi, a u cilju da se što bolje pripremimo za blagdan Tijelova u Drnišu, župnik pošao u Gradac i čestitao župniku fra Josipu Jukiću događaj krizme u njegovoj župi.

29.4. Jutro je, 06.30 sati! župnik – pravac Split, knjižara VERBUM, a onda u Gospe od Zdravlja podmirio svoja osobna dugovanja prema našoj franjevačkoj Provinciji. Isto tako prema istoj Zajednici sređene su novčane obveze od strane naše župe Siverić.

Točno u 18.00 sati (kako je i najavio) u župni ured stigao je vrlo korisni suradnik u našemu listu Ivan Topić i donio što je pripremio za 24. br. lista.

30.04. Na uočnicu blagdana sv. Jo-sipa Radnika u Kadinoj Glavici župnik bio pri pomoći tamošnjem svećeniku fra Branimiru Šegoti u 18.00 sati.

Vrijeme danas izuzetno toplo... mnogi plivaju u Plavom Jadranu.

Pozorno slušaju krizmanike: fra Frano Samodol, fra Petar Klarić, don Marinko Mlakić, krizmatelj, fra Stjepan Matić. Drniš, 18. svibnja 2013.

96

VjeRSkiPodLiStAk

Sveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi

Treće apostolsko razdoblje (54. – 57.)

D ošavši preko Galacije i Frigije, Pavao boravi dvije godine i tri mjeseca u

Efezu, koji je bio glavna prijestolnica Male Azije. Podsjetimo se: Rimljani ga zauzeše 129. prije Isusova rođenja... što se tiče pro-meta, bogatstva, sjaja i zabave nije mu bilo premca na daleko. Svi putovi, što vode iz središnje Male Azije, sastajali su se u Efezu. Svaka trgovačka lađa s istoka pristala bi u Efezu; isto tako trgovačke i druge lađe sa za-pada našle bi svoje pristanište i odmorište u luci glavne prijestolnice Male Azije, u Efezu. Moglo se tu po izboru naći dragog kamenja i bisera, zlatnine i srebrnine, svile i kadife, grimiza i finoga platna, pokućstva od slo-nove kosti i skupocjenoga drva, posuđa od mjedi i mramora, mirisna ulja i voda, žita i vina, sitne i krupne stoke, konja za utrke i teret. U jedan dan znalo se u Efezu prodati preko deset tisuća robova za poljski rad, kućnu poslugu, trgovinu robljem i zabavu.

Tomu je prometu zasigurno mnogo pomoglo i najveće svetište Male Azije, hram božice Diane1. Poganski je svijet držao da je njezina zasluga što se u proljeće polja zelene, drveće prolista, pupoljci procvatu

1 Diana, Dijana – starorimska božica lova, isto što i starogrčka Artemida

Afrodita – stargrčka božica ljepote i ljubavi, isto što i starorimska Venera

i sva priroda probudi na nov život. Zato su slavili Dianu žrtvama, ophodima, igrama i kazališnim predstavama.

U čast božici Diani bio je sagrađen po-kraj Efeza gotovo najljepši hram na svijetu. Gradili su ga preko dvije stotine godina novcima što su ih sakupili svi maloazijski narodi. A radili su na njemu najglasovitiji kipari, rezbari i slikari onodobnog vreme-na. Kad zora zarudi, neće sunce vidjeti ništa božanstvenije na svijetu od hrama Dianina. Tako pjeva jedan stari pjesnik.

Oko hrama bilo je sto dvadeset i osam stupova, svaki dvadeset metara visok. Sam hram bio je zidan od najfinijeg mramora: širok šezdeset i devet, a dug sto trideset i se-dam metara. Dakle, čitatelji dragi, dva puta dulji od zagrebačke prvostolnice, koja ima u duljini šezdeset i jedan metar. U središtu hrama stajao je drveni kip božice Diane za koji su pogani mislili da je pao s neba.

Zamislite nekoliko stotina ljudi bilo je zaposleno kod toga hrama: poganski sve-ćenici, pjevači, svirači, vračari, glasnici, ro-bovi i žene. Tako su visoko poštivali taj hram te su držali za velikoga gospodina onoga koji se dovinuo da časti te ga smije mesti. Godine 262. razorili su ga barbarski Goti.

97

»SIVERIĆ« BR. 24 VJERSKI PODLISTAK

Sasvim je jasno i razvidno da je u tako velikoj prijestolnici bilo ljudi svake narod-nosti i zanimanja: Grci, Rimljani, židovii istočnjaci te divlji narodi Azije tiskali su se po efeškome trgu. Obrtom i radom bavili su se robovi, gospoda su živjela samo za zabavu. Zato je u Efezu bila sva sila predstavljača, glazbenika, plesača i plesačica te raspu-štenih ženetina. Uz ove se ćudoredan život srozao do nulte točke. Kako su pokvareni bili Efežani vidi se najbolje po tom što su prognali jednoga svoga građanina jer nije htio sudjelovati u njihovu raskalašenom životu. Kao razlog progona navedoše: Nitko između nas ne smije biti najbolji: želi li biti bolji od nas, neka bude u drugom gradu, ali u Efezu neće. A jedan je njihov mudrac rekao da su svi Efežani do jednoga zaslužili da ih objese.

Uz silnu raskalašenost vladalo je u gradu veliko praznovjerje. Vračari, gatari i brojni spletkari obavili su unosan posao. Za skupe su novce neukome svijetu prodavali rog za sviću. A vračarske su knjige bile na visokoj cijeni.

Efez je posve propao; kao da je Bog htio kazniti i taj grad radi njegovih opačina. Nekoliko bijednih kućica stoji na mjestu gdje se nekoć dizao toliko slavljeni grad. Od veličanstvenih zgrada preostala je hrpa ruševi-na, koje vire iz močvare. Nekoć je ovdje vladao buran život, a danas mrtva tišina koju povremeno znaju prekinuti lovci na ptice močvarice.

Svaka sila za vrimena – kaže naša hrvatska mudrost.

Pade i nestade slavno Arte-midino svetište, što su ga ubrajali među sedam svjetskih čuda. Prvo je izgorilo istog dana kada se rodio Aleksandar Veliki. Zatim je podi-gnuto novo... Razbludnoj božici

hodočastile su stotine tisuća hodočasnika da joj razvratom iskažu štovanje. Hram je uživao pravo azila (utočišta) pa je stoga privukao sumnjive elemente koji su bježali od ruke pravde. Pa ipak, sav taj razvrat i sve te nastranosti imale su – u svim azijskim vjerama – neku religioznu bazu. Dakako, bio je to potresan krik ljudske prirode da plodnost i majčinstvo religiozno oboji. Eto, i takav Efez bitno se razlikovao od naših suvremenih Babilona.

Druga odrednica efeškog religioznog pečata sastojala se u carevu kultu (štova-nju). Mala Azija izvorišni kraj religije des-potizma (silništva, diktatora, potpuno sa-movlašće). A taj sustav strahovito ponizuje čovjeka. Devet godina prije Isusova rođenja govorio je Pokrajinski saleor Male Azije sa sjedištem u Efezu o carevu rođendanu riječima koje uvelike podsjećaju na crkvenu proslavu Isusova rođendana. Naredbom je odlučeno da Nova godina ima početi 23. rujna, kad je August slavio svoj rođendan... malo se podsjetimo: car August rodio se 63.

godine prije Isusova silaska među sinove ljudske. Iste te godine rimski general Gnej Pompej slavodobitno je umarširao u Jeruzalem. Gospodarenje Rimljana

u Svetoj Zemlji protegnulo se više stoljeća... car je bio bog. Dirnuti u carev kult, značilo je podići pro-tiv sebe opasne radnje, protiv vlastitog života.

Što je, dakle, trebalo? Sru-šiti besramno tisućgodišnje što-vanje božice Artemide, koju je bio užitak štovati i zadati smrto-

nosan udarac samovlašću države u liku cara – boga! I to se usudio

započeti mali rastom židov iz Tar-za. Obožavanju države Pavao je mogao suprotstaviti samo o raspe-tom tesarovu Sinu, a zamamnom

pijanstvu Artemidina kulta malu

98

VJERSKI PODLISTAK »SIVERIĆ« BR. 24

bijelu Hostiju nad kojom je šaptao tajanstve-ne riječi. Pavao je rekao i ovo: Ne živim više ja nego Krist u meni! Tu je ogromna razlika između naše nemoći i Pavlove svemoći. Samo uz punu Isusovu potporu dolazi u nas potrebna snaga za velika djela.

Pavao je budnim okom promatrao taj čudesni grad i život u njemu. Poput tajnog agenta motrio je kretanje ljudi i njihovo međusobno ophođenje.

Za čovjeka Pavlova kova nije bila tajna da ta cijela kaljuža pokvarenosti i zanese-njaštva imaju svoje posljednje obrazloženje u djelovanju sotone. Pavao dobro znade za Božje visine i za sotonske dubine. Za nj đavao nije bio neka tlapnja (san), utvara nego kruta zbilja. Đavao žanje najbogatiju žetvu kad ljude uvjeri da ne postoji.

Zaista neke ljudske poteze, neka zbiva-nja strave i užasa, nije moguće protumačiti bez stvarne prisutnosti đavolskih sila. A zapravo nitko ne može ozbiljno vjerovati u osobnog Boga a da ujedno ne vjeruje u opstojnost tog velikog Božjeg protivnika.

U Efezu su razne krive nauke imale brojne pristalice. Ti su šarlatani izrabljivali lakovjernost puka u svoje vlastite svrhe. Posebno je cvjetala pokvarena pisana riječ, čarobnjački zapisi i tome slično. I koliko se god ova tvrdnja činila neobičnom, opsjed-nutih vragom ima i danas kao što ih je bilo u Pavlovo vrijeme u Efezu. To bi se najbolje vidjelo kad bi se u ovo naše vrijeme pojavio čovjek Pavlova kova (kalibra). Vjerujući u moć, potrebu i Kristovo obećanje čuda, Pa-vao je izvodio prava čudesa i znamenja u pu-ku koji je bio željan prave istine. Ozdravljao bolesne i opsjednute. Rezultat je bio da se nada silnoga mnoštva bolesnih i opsjednutih okrenula prema Pavlu i Božjoj snazi. Tražili su ga po kućama i ulicama. Usrdno molili za pomoć. Svako novo ozdravljenje odjeknulo je kao grom u gomili. To je najprije smelo, a onda podjarilo čete čarobnjaka i šarlatana

svih boja koji su izgubili ugled u mnoštvu i navukli na se prezir i mržnju onih koje su ogulili do kože. Za svaki zapis i čaroliju tre-balo je platiti veliki novčani iznos. A Pavao je liječio bez naplate. To je bio pravi potres koji se za Pavla pretvorio u opći zanos. Ljudi su iz sveg grla vikali: Pavle, zazovi i na me tvoga Isusa da i meni pomogne!

A onda se jedne večeri dogodio neviđen prizor. Rijeka ljudi slivala se prema Agori (glavnom trgu). Sobom su nosili skupo plaćene zapise, čarobnjačke papire, tumače snova – sve su nabacali na gomilu i – zapalili. Plamen se vinuo u visine i osvijetlio grad. U tom plamenu, koji je sažegao smeće stolje-ća, vidjeli su vlastito očišćenje...

A kakav bi tek danas bio plamen kada bi se spalilo smeće brojnih novina i filmskih traka...

Pavaonaudarulažnebraće

Može se samo pretpostaviti koju je tešku glavobolju sv. Pavao imao nemirima i bunama u mladim azijskim Crkvama. O tome svjedoče dvije Pavlove poslanice Korinćanima i jedna Galaćanima napisane u Efezu. Tamo su stigli ljudi iz Jeruzalema koji su svojim tvrdnjama unosili nemir: da Pavao nije uopće pravi apostol, da ih krivo uči, da nikada nije ni vidio ni poznavao Isusa, da u Jeruzalemu ništa do njega ne drže, da je izdajica Zakona.

Nevjerojatno što sve može učiniti pakosni brat koji protiv tebe rovari, koji te špijunira i ima te na oku i dojavljuje laži onima koji su u svako vrijeme valjani da te smrve i sastave sa zemljom. A takvih je bilo uvijek i svuda. Doušnika i izdajnika ima napretek. Stari su kazali da su izdajice najgora vrsta ljudi...

U slijedećem broju: Mlada Crkva u šumi izmišljenih bogova.

....................................Fra Stjepan Matić

99


Ti ostaješ!

“ S amo Bog je vječan! To je braćo naša utjeha i naša snaga kad

gledamo pred sobom toliki niz protivnika Božjih, što stvarnih, što skrivenih. Oni će proći, a Ti ostaješ. I kad bi se desilo, da val opeće mržnje koju sije komunizam prelije čitavu Evropu, nećemo ni časak klonuti, jer znamo, Gospode, da će oni proći, a Ti ostaješ. I kad bi se desilo da val moralne razvratnosti, što ju sije nezbožna štampa, prelije čitavu Evropu i svijet, mi nećemo klonuti duhom jer znamo, Gospode, da će proći ona i njezini začetnici, ali Ti ostaješ! I kad bi se desilo da zdvojnost, što ju siju neprijatelji Tvoji širom svijeta još više raširi crna svoja krila nad ovim izmučenim naro-dom, mi nećemo kloniti duhom jer će i to proći, ali Ti ostaješ!, Gospode.

Neka se prelije more na nas, neka se sruše bregovi, neka potamni, ako hoće i sunce nad nama, naša vjera u Tebe, Gos-pode, i u pobjedu Tvojih načela ostaje ne-pokolebljiva jer sve će proći, ali Ti ostaješ!” (Citat iz lista STEPINAC br.1 2013., naveo dr. Juraj Batelja)

Čitajući ove riječi Blaženog Alojzija Stepinca izrečene puku u zagrebačkoj katedrali na homiliji 31. prosinca 1936. godine, ostajemo zadivljeni i obogaćeni sadržajem, istinom i trajnošću izrečenih poruka. Ovakve poruke mogao je izreći samo jak čovječiji duh, obasjan svjetlom Božjim i Božjom milošću, duh koji je imao viziju svijeta pred sobom i ispravno shvaćao i prosuđivao život ljudi na zemlji.

Koliko su poruke aktualne za ondašnje doba, kad su izrečene i upućene vjernič-kom puku i svijetu, još više su aktualne

i potrebne današnjem našem vremenu i ljudima današnjice, jer zrače proročanskim mislima i nepobitnom istinom. Gospodin ostaje! On je neprolazan, a sve drugo, pa i čovjek, ima svoje vrijeme trajanja u zemaljskoj prolaznosti. Zaludu sustavi i ideologije, i oni imaju svoj vijek prolaznosti, kao i oni koji ih osnivaju, tumače i sprovo-de. Gospodin ostaje! Samo On je vječan! Što predstavlja i što uopće znači čovijek, pogotovo kad se odmetne, kad ne prihvaća Boga. Čovjek odmetnut, čovjek udaljen od Boga, predstavlja perce na vjetru.

Ove poruke našeg Blaženika, velikana i domoljuba hrvatskog naroda, zaslužuju bar kratku analizu, bar kratki, ako ne sve-obuhvatni osvrt, na ovako velike i značajne riječi, zbog pojava koje nas danas zaroblja-vaju i odvraćaju od Boga i Božje prisutnosti u današnjem svijetu.

Blaženik kaže: I kad bi se desilo, da val opće mržnje koju sije komunizam prelije čitavu Evropu, nećemo ni časak klonuti...

Svi znamo što je komunizam donio Europi i svijetu. Koliko progona, koliko mučenja, koliko žrtava...!? I sam Blaženi Alojzije bio je mučenik i žrtva komunizma. I kao da je sve to sam predvidio! Ali nije klonuo, jer oni će proći, a Ti ostaješ! Oni su prošli, a Ti ostaješ!, Gospode.

Dalje Blaženik kaže: I kad bi se desilo da val moralne razvratnosti, što ju sije bezbožna štampa prelije čitavu Evropu i svijet...

Što ovdje reći, nego potvrditi riječi Bla-ženika o upitnosti morala današnje Europe

100

VJERSKI PODLISTAK »SIVERIĆ« BR. 24

i svijeta, a kao glavni protagonist i širitelj tog vala svih vrsta nemoralnosti današnje Europe i svijeta jesu tisak i ostali javni mediji, uz podrš-ku neoliberalnih krugova starog kontinenta i ostalog svijeta današnjice. Srž tih pojavnosti i njihovog širenja i branjenja, leži u temeljima ljudskog egoizma i odbacivanja Boga i Nje-govih uputa datih čovjeku za ispravan život i održanje takvog života. Mnogim ljudima je novac gospodar svijeta, a ne Gospodin!

U svojoj poruci o zdvojnosti ovoga svijeta, što ju siju neprijatelji Boga Stvori-telja, kojom nastoje zbuniti ljude i odvojiti ih od Boga, omogućujići da još više raširi svoja crna krila nad ovim izmučenim narodom, Blaženik kaže: da će i ona proći, ali Ti ostaješ!, Gospode.

Mnogi ljudi, pa i vjernici, zbunjeni i op-terećeni današnjim svijetom u svojoj vjeri postaju zdvojni, žive u zdvojnosti, zapadaju u sumnje, iako nastoje ostati u svojoj vjeri i živjeti svoju vjeru, tako da žive u kolebljivosti.

Nemogu se oteti utjecajima svijeta. To sva-kako spada u ljudske slabosti, ali treba ostati u svojoj vjeri, treba se dići i živjeti svoju vjeru jer samo Ti ostaješ! Gospode.

Zaključne riječi iz dijela spomenute ho-milije Blaženog Alojzija Stepinca upućene narodu imaju proklamaciju snage njegove i narodne vjere u Boga, biblijski himan upućen svojim vjernicima i svome narodu: “Neka se prelije more na nas, neka se sruše bregovi, neka potamni ako hoće i sunce nad nama, naša vjera u Tebe, Gospode, i u po-bjedu tvojih načela ostaje nepokolebljiva, jer sve će proći, ali Ti ostaješ!”

To samo govori o veličini duha i snazi vjere našeg Blaženika, koje će ga, uz sve ostalo, nadamo se, jednog dana dovesti do proglašenja svetim, a nama su uputa koja nam otkriva putove kojima trebamo ići slijedeći Krista i vjerujući Kristu.

.................................Priredio: Ivan Topić

Kardinal Josip Bozanić s braćom biskupima i svećenicima na Ovčari uz molitvu s upaljenim svijećama odaju počast i zahvalnost hrvatskim mučenicima

101


Budimo mirni, korizma je

I suse, evo me pred Tobom. Stojim sama u tišini. Promatram Te na križu,

raspet spuštene glave. Razmišljam u miru i nelagodi gledajući u Tvoje razapeto tijelo. Zbunjuje me sve što vidim. Tvoje noge i ruke pribijene na križu. Kruna od trnja na Tvojoj glavi. Tvoje srce kopljem probodeno. Raz-goljen, bičevan do iznemoglosti. Tvoje tijelo krvlju obliveno. Na kraju kalvarije si tražio od Oca da im oprosti, jer nisu znali što čine. Dokazao si da nas ljubiš. Tvoje srce neće dopustiti da itko od nas propadne u grijehu. Tvoje milosrđe je preveliko. Svakoj duši je pružena prilika da spozna svoje grijehe i propuste. Kad ih spoznamo, i zaplačemo ako moramo, vjerujemo da je Bog uz nas.

Ne skrivajmo svoju bol i ne sumnjajmo u svoj život.

Šutim, riječi mi zastaju u grlu. Razmi-šljam o sebi i svojim postupcima. U čemu sam pogriješila i zakazala? Tvoja djela se ne mogu uspoređivati sa našim djelima. Naša djela su nezavršena, nesigurna, nestalna. Daleko smo od Tebe Isuse, iako često poželimo da smo što bliže Tebi. Borimo se, uzastopno i vjerujemo da nas nećeš zaboraviti kad nas nevolje i zlo obuzmu. Razveseli nas na dan Tvog Uskrsnuća. Neka svijetlo Duha Svetoga zasja u svakoj obitelji i ostane zauvijek. O, Bože, kako si Velik i Savršen!

Marija Grcić, rođ. Topić

Zov u tišini

Dođi Duše Presveti Ražeži svoje plamenje Da klice proklijaju u nama U vjeru izrastaju i duše jačaju Dođi Gospodine sve nas posjeti Neka se Tvoja ljubav u nama osjeti Ne daj da nas teško zlo zahvati Mi želimo sa Tvojom ljubavlju živjeti Vrijeme brzo prolazi Mlake duše se slabo snalaze Zlo vreba na svakom koraku Za danjeg svijetla i u mraku Sve više si nam potreban Gospodine

Bez Tebe se teško sa zlom boriti Mi se trebamo s Tobom družiti Put Tvoj slijediti, iz Tebe snagu crpiti Gospodine pošalji svoga Duha na nas U svako doba i u zadnji čas Da nam uzalud dani ne prolaze Misli lutaju sa zlom se snalaze Prazna duša će sama sebe pitati Šta mi je činiti? Nastat će vrijeme da će se kajati Za istinom i mirom žeđati U ljubavi Tvoju blizinu osjećati

........................... Marija Grcić rođ. Topić

102

Pisma prijatelja lista

PiSMAPRijAteLjALiStA

Santiago de Chile, prosinac, 2012.

PoštovanifraStjepane,

uz najiskrenije pozdrave želim Vam za-

hvaliti na 22. broju lista “Siverić”, koji i ovog

puta obiluje neprocjenjivim informacijama

o kulturi i povijesti našeg kraja, ujedno

dajući i naznake budućnosti povjerenih

Vam vjernika.

Još jednom Vas pozdravljam i od srca

Vam se zahvaljujem želeći Vama i Vašim

župljanima obilje Božjeg blagoslova!

S poštovanjem

Tamara Tomić

Ožujak, 2012.

PoštovanifraStjepane!

želim Vam dobro zdravlje!

Primio sam list “Siverić”.

Vama veliko hvala kad se sjećate

nemoćnih bolesnika!

Mir s Vama! Sreća nek’ Vas

prati!

Mirko Anić

Ožujak, 2013.

Srdačno Vas pozdravljam te od srca

zahvaljujem za novi “Siverić”!

fra Draženko

Pula, ožujak 2013.

PoštovanifraStipe!

Mnogo se zahvaljujem na primljenom

“Siveriću”! Pročitao sam ga “na dušek”.

Hvala i Mirku Aniću za pjesmu “Srp u žitu”.

Kad pročitam nešto što me vrati u djetin-

jstvo, adrenalin mi naglo poraste.

Mir i dobro!

Milan Jakovina

103

dodAtAkLiStU

Naši pokojnici

U tišini nebeskoga mira, pratila vas naša ljubav i molitva...

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest daje dana 10.04.2013. u 94-oj godini života preminula naša draga mama, baka, svekrva, punica i teta

AnđelkaRamljakrođ.Bliem(BeLinA)

Ispraćaj drage nam pokojnice bio je u petak, 12.04. 2013. u 16:00 sati na mjesnom groblju Sv. Petar u Siveriću.Ožalošćeni: sin Zvonimir, kćerka željka, snaha Dezire, zet Braco, unuci: Matija, Frane, Luka i Sanjin, te ostala tugujuća rodbina.Počivala u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima daje dana 18. 02. 2013. god. preminula u 86. god. života naša draga sestra i teta

AnaRadeljakpok.Marka1927.‑2013.

Pokop drage nam pokojnice obavljen je dana 20. 02. 2013. god. (srijeda) na groblju Sv. Petar u Siveriću.Ožalošćeni: Braća Ante s obitelji, Božo sa suprugom Katom, Jerko s obitelji i Denis sin pok. brata Zvonka, sestra Kata - Tonka s obitelji i obitelji pok. sestara Milke Ivić i Marije Goreta te ostala mnogobrojna rodbina i prijateljiPočivala u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima žalosnu vijest da je dana 06. 03 2013. god. preminuo u 79. godini života naš dragi suprug, brat, ujac i stric

Slavkonakićpok.josipa1934.‑2013.Pokop dragog nam pokojnika obavljen je dana 08. 03. 2013. god. na groblju Sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: supruga BRANKA, sestre KATA i ANKA, obitelji pok. braće FRANJE i JOSIPA i obitelj pok. sestre MARICE te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

104

DODATAK LISTU »SIVERIĆ« BR. 24

Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

(Iv 11,25)U Gospodinu je usnula naša draga sestra

s.m.MartakataknezRođena 16. siječnja 1917. u Siveriću. U Družbu stupila 15. kolovoza 1939. u Splitu. Preminula 11. veljače 2013. u Splitu.Sprovod je bio 14. veljače u Splitu na groblju Lovrinac u 14 sati.Počivala u miru Božjem!

Sjećanje

josipRupe2011.‑2013.

Prošle su dvije godine duge

da nisi u ovom životu, ali si vječno utkao u nas

plemenitost, ljubav, dušu i ljepotu

Tvoji najdraži: supruga Božena, kći Elvira, sin Josip, sestre Elvira i Ružica s obiteljima.

105

»SIVERIĆ« BR. 24 DODATAK LISTU

S. m. Marta Knez

U večernjim satima 11. veljače okružena molitvom i pažnjom sestara, nakon

višemjesečnog tihog i strpljivog iščekivanja s uzdignutim sklopljenim rukama i pogle-dom usmjerenim u visine, naša s. Marta dočekala je spremno pohod Gospodnji i vinula se u zagrljaj onomu koga je cijeloga svoga dugoga života vjerno slijedila.

Na završetku ovozemaljskoga puta, na blagdan Gospe Lurdske, njezina je duša mogla pjevati i zbiljski živjeti marijansku pjesmu s kojom je željela da je ispratimo u zoru vječnoga života:

Marijo Majko, evo nas k Tebi grešni al vjerni ...; ti naša si nada uz Sina svoga jadima našim ti pomoć, lijek. Od Otoka Gospe, Ti gledaj na nas, Isusa daj nam i moli za nas.

S. Marta, krsnim imenom Kata, rođena je 16. siječnja 1917. godine u Siveriću, od oca Ivana i majke Ane rođene Tomić, kojima je Bog podario dvanaestero djece. Petero ih je umrlo još u dječjoj dobi. Našu je s. Martu Bog blagoslovio dugim životom – ušla je

Misno slavlje za pokojnu s. Martu Knez

106


u 97. godinu, lako je u vječnu domovinu ispratila svoje roditelje, brata i sestre, nije gubila kontakt sa svojom rodbinom. Štoviše, produbljivala je svoju povezanost s djecom i unučadi svojih najbližih. Ljubav kojom ih je darivala uzvraćanaje s. Marti do zadnjega da-na života. U tom odnosu darivanja i uzdarja, ne želeći umanjiti ičiju ljubav, mogu reći daje osobito mjesto u srcu s. Marte imao njezin nećak, svećenik, don Krsto Tomić.

U dvadeset i prvoj godini života od-lučuje se za redovnički život te 18. lipnja. 1938. godine ulazi u kandidaturu školskih sestara franjevaka u Kninu. U postulaturu je primljena 14. veljače 1939. godine. U istoj je godini, na blagdan Velike Gospe, započela kanonsku godinu novicijata. Prve redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1940., a točno tri godine nakon toga i doži-votne zavjete u Splitu.

Kraće je vrijeme s. Marta djelovala u franjevačkim samostanima: u Sinju, Rovi-nju, Badiji i Makarskoj. Glavnina njezinoga redovničkoga života i djelovanja vezana je uz bolničku službu. Već kao kandidatkinja djelovala je u bolnici u Kninu. Nakon polo-ženih prvih redovničkih zavjeta ponovno je u bolnici u Kninu, od 1940. do 1945. godine, zatim tri godine u bolnici u Zadru, od 1945. do 1948. godine. Pet godina djelovala je u vojnoj bolnici u Splitu od 1950. do 1955., te ponovno u Zadru od 1955. godine do ostvarenja mirovine, 1976. godine.

S. Marta je najduže djelovala u bolnici u Zadru na Internom odjelu, dvadeset i tri godine, gdje je jedno vrijeme vršila i službu odgovorne sestre odjela. Pučku školu, četiri razreda završena u Siveriću, dopunjavala je u Splitu, gdje je završila osmogodišnju školu i usavršavala se u medicinskoj struci. Svoju službu vršila je odgovorno i predano.

Zbog svoje je susretljivosti, urednosti i stručnosti u bolnici postala prepoznatljiva i cijenjena. Znala je razumjeti i tješiti ne samo

bolesnike nego i pomoćno osoblje bolnice, pa i liječnike. Istančani osjećaj za čovjeka u potrebi pokazivala je s. Marta prepoznajući bolesnike koje nije imao tko posjetiti, niti im donijeti hranu. Uz nju oni nisu bili sami a ni gladni.

Njezina dobrota i spremnost da uvijek i svakome pomogne učinila ju je oblju-bljenom ne samo na radnom mjestu i u sredini u kojoj je živjela, nego u obitelji i u zajednici. Osobito su s. Martu cijenili i pre-ma njoj iskazivali poštovanje Arbanašani. Sto je razumljivo kad znamo daje u Zadru, u Arbanasima živjela više od 20 godina.

Nakon odlaska u mirovinu s. Marta dolazi u provincijalnu kuću u Split, gdje je do visoke životne dobi bila na usluzi za po-trebe prijevoza sestara, kamo god je trebalo. Vrijeme čekanja najradije je ispunjavala s krunicom u ruci. Uvijek raspoložena za činiti dobro, pa i kad to nije bilo lako, širila je oko sebe ozračje mira. Odgovarajući zahtjevima sestara velike lovretske zajednice, nastojala je dnevno osigurati barem 20 minuta za sebe. Toliko joj je vremena bilo dostatno za odmor, predah između služenja.

Velikodušnost u pomaganju, uslužnost i spremnost za slušanje drugoga s. Marta je crpila u molitvi. Do zadnjega je dana sklopljenih ruku iskazivala hvalu Bogu i zahvalnost sestrama za svaki pogled, ljubav i najmanje učinjeno dobro.

Draga s. Marta, hvala vam na primjeru dosljednoga i predanoga sedamdesettro-godišnjega redovničkoga života. Dok vašu dušu u molitvi predajemo Bogu, vjerujemo da će vas on primiti u puninu svoga zajed-ništva, te da se na vama ostvaruju riječi pjesme koju ste voljeli i željeli da vam se pjeva na posljednjem ispraćaju: Bože, koje radosti u dan kad dodeš ti.

Počivala u radosti Božjoj.Amen.

Split, 14. veljače 2013.

107


In memoriam Moja draga baba

I mala sam babu Anu, volila sam je više od ikoga, a i ona mene, svoju Ranku,

tako me je zvala jer sam joj bila prva unuka. Sva lita svoja i sve praznike provela sam kod nje. Uvik je bila uz mene, kako bi se reklo i u dobru i u zlu.

Prošla je ta žena svega u životu i zatvora u mladosti i ratovanja. Bila je i prognana iz svoje kuće, ali sve je to ona nadživila i uvik bila nasmijana i vedra duha. Ritko se na njoj vidilo da je nešto muči. Rodila je četvero svoje dice (Milan, Anđelka, Milena i Krste). Sve ih je izvela na pravi put naravno uz pomoć mog dida Petra (po kojem sam i dobila ime). On ju je rano napustio tako da se sama borila kroz život za njih četvero. Išla

je kroz život uzdignute glave ne predajući od ničega i nikoga da svojoj dici pruži najviše šta je mogla.

Oni su joj uzvratili ljubavlju i pažnjom stvarajući svoje domove i obitelji. Najsritnija je bila u njihovom okruženju i sa svojom unučadi (Petra, Helvecija, Tamara, Ana-marija, Petar i Ivan), a pod svoje zadnje dane dočekala je i praunučad (Roko i Gabi).

Bila si i ostat ćeš zauvik u mom srcu na posebnom mistu. Hvala ti za sve šta si me naučila i pružila mi u životu! Ovo ti pišem na tvoj 83. rođendan (26.03.2013.).

............................................ Tvoja Ranka

Smjena vrata na groblju

108


Prijatelji lista Siverić

1. Damir Pučić s obitelji 200 kn

2. Marinko Pučić (Split) 100 kn

3. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 200 kn

4. Damir Topić 100 kn

5. Ana Radeljak 100 kn

6. željko Tomić 60 kn

7. Anđa Pušelja (Badanj) 50 kn

8. Miro Odak 100 kn

9. Katica Novosel HZZO direkcija Zagreb 100 kn

10. Marija Seka Tomić 200 kn

11. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 200 kn

12. Ivan Ramljak, pok. Luke 100 kn

13. Karma Ramljak 300 kn

14. Ivan Topić, pok. Josipa 400 kn

15. Katica Babić, rođ. Topić 100 kn

16. Ana Radeljak 100 kn

17. Ana Odak, Ivanova 50 kn

18. Ante Odak (Biskup) 200 kn

19. Marija Skelin (Šibenik) 200 kn

20. Anđelka Masar, rođ. Nedoklan (Zadar) 100 kn

21. Ana Bilosnić, rođ. Ramljak (Zadar) 100 kn

22. Milan Ramljak, pok. Mile (Ljubljana) 100 kn

23. Ivka Šušnjara, rođena sestra fra Stjepana Matića (Cleveland, SAD) 50 USD

24. Marija Grcić, rođ. Topić 250 kn

25. Josip Tomić (Ele) 100 kn

26. Slavka Goreta 50 kn

27. Stipe i Marija Lojić 200 kn

28. Marija Goreta 50 kn

29. Tomislav Prpa, pok. Frane 100 kn

30. Mile Odak, pok. Petra (Balin) 300 kn

31. Veljko Odak 50 kn

32. Viktor Mrđen 50 kn

33. Ozren Mrđen 50 kn

34. Ivan Puncet s obitelji 50 kn

35. Jelka Špec, rođ. Tomić (Ratkovica) 200 kn

36. Mićo Bukarica, pok. Marka 150 kn

37. Mladen Prpa 200 kn

38. Mile Tomić, pok. Blaža 50 kn

39. Dario Tomić 50 kn

40. Ana Radeljak, pok. Marka 50 kn

41. Albina Tomić 50 kn

42. Boris Ivić 50 kn

109


43. Dinko i Kata Tomić 100 kn

44. Mile Mrđen, Milija 150 kn

45. Nikola Todorović 50 kn

46. Milenko Nedoklan 100 kn

47. Slavko Tomić 20 kn

48. Milenko Mrđen 50 kn

49. Joso Bukarica, pok. Mate 100 kn

50. Petra Tomić, ž. Marijana 50 kn

51. Rozalija Ivić 40 kn

52. Marinka Dučić 50 kn

53. Mira Trbljen 200 kn

54. Lidija Nakić 100 kn

55. Ante Tomić, pok. Mile 50 kn

56. željko Ramljak, pok. Nike 100 kn

57. Melita Mrđen 50 kn

58. Milan Ramljak, pok. Ivana 300 kn

59. Dalibor Gverić 100 kn

60. Edo Radeljak 150 kn

61. Radoslav Lilić s obitelji 150 kn

62. Jozo Odak s obitelji 100 kn

63. Josip Radeljak, pok. Josipa 100 kn

64. Marin i Manuela Ramljak 100 kn

65. Davorka Janjoš 50 kn

66. Damir Puncet 100 kn

67. Mile Radeljak 50 kn

68. Stipe Ramljak, pok. Ivana 50 kn

69. Mladen Mrđen, pok. Stipe 100 kn

70. Tomislav Radeljak 50 kn

71. Marija Aleksić 50 kn

72. Petar Šiklić 50 kn

73. Marinko Šiklić 50 kn

74. Marija Plećković 30 kn

75. Ante Tomić, Makac 50 kn

76. Marijan Tomić, Dinkov 100 kn

77. Tomislav Prpa 100 kn

78. Ivan Tomić, pok. Marka 50 kn

79. Kata Tomić, pok. Ivana 50 kn

80. Anđelka Topić, pok. Stanka 100 kn

81. Mladen Topić (Sesvete – Zagreb) 50 kn

82. Ante Topić, Dežurni 50 kn

83. Hrvoje Bukarica (Antija) 150 kn

84. Marija Bukarica 100 kn

85. Mladen Ramljak, Petrov 100 kn

86. Ivica Bukarica, pok. Marka 50 kn

87. Frane Andabaka 100 kn

88. Branko Matijević 50 kn

89. Ivan Mrđen, pok. Mile 50 kn

90. Marica Mrđen 50 kn

91. Ivan Prpa, pok. Frane 200 kn

92. Stipe Prpa 300 kn

93. Tomislav Mrđen 60 kn

94. Joso Ramljak, pok. Luke 100 kn

95. Milka Tomić, Antišina 200 kn

96. Petar Tomić, Pešun 50 kn

97. Tvrtko Topić s obitelji 300 kn

98. željka Puncet s obitelji 100 kn

99. Ivica Ramljak, pok. Nike 100 kn

100. Marko Matetić 50 kn

101. željko Đidara, Zagreb 200 kn

102. Mile Odak pok. Bože Balin, Zagreb

200 kn

103. Ivka Šušnjara, rođ. Matić, sestra fra

Stjepanova, Cleveland, SAD, 50 $

104. Tonći Prpa 100 kn

110


Korisno saznanje za naše čitatelje

K orisno pitanje: U koju zemlju (državu) šaljemo naš župni list “Siverić”?

1. ALBANIJA

2. AMERIKA

3. ARGENTINA

4. AUSTRALIJA

5. AUSTRIJA

6. BOSNA I HERCEGOVINA

7. CRNA GORA

8. ČILE

9. FRANCUSKA

10. ITALIJA

11. JUžNOAFRIČKA REPUBLIKA

12. IZRAEL

13. KANADA

14. NOVI ZELAND

15. NJEMAČKA

16. SLOVENIJA

17. ŠVICARSKA

18. VELIKA BRITANIJA

Korisno saznanje za naše čitatelje da župni list “Siverić” odašiljemo u 18 zemalja Europe i širom svijeta.

Molitva u Vukovaru za sve blagopokojne branitelje u Vukovaru

111


Spisak obitelji koje su uplatile za izgradnju

mrtvačnice 1. Tomić Ive – Lazeka 700 kn

2. Tomić Dine – Maćinov 700 kn

3. Tomić Ante – žuko 700 kn

4. Tomić Mate – žukin 700 kn

5. Tomić Dražen – žukin 700 kn

6. Tomić Milenko, pok. Blaža 700 kn

13. Tomić Ive – Remeta 700 kn

14. Tomić Tomislav – Ivin 700 kn

18. Tomić Goran – žarkov 700 kn

19. Tomić Ante, pok. Milaša 700 kn

25. Tomić Goran, pok. Ive 700 kn

29. Tomić Slave, pok. Jerka 700 kn

31. Tomić Petar – Pešunov 700 kn

32. Tomić Bore – Pešunov 500 kn

35. Tomić Mile – Rejo 700 kn

38. Tomić Zvone – Maćinov 700 kn

39. Tomić Josip – Zvonin 700 kn

40. Tomić Ive – Ćima 390 kn

41. Tomić Ivica – Jakišin 1000 kn

41. 1. Tomić Jakiša, Ivičin 700 kn

42. Tomić Seka i Milka 1000 kn

43. Tomić Stanko 700 kn

44. Tomić Tonći – Ivičin 1000 kn

45. Tomić Kata, ud. Ivana 700 kn

46. Tomić Ivan Mlađo 700 kn

47. Tomić Josip – Ele 700 kn

48. Tomić Brigita 700 kn

50. Tomić Dario, pok. Zvonka 700 kn

51. Tomić Ante 700 kn

54. Tomić Damir – Josipov 300 kn

55. Tomić Vilma – Josipova 200 kn

57. Tomić Smiljan 700 kn

58. Tomić Mladen 400 kn

59. Tomić Milenko 700 kn

60. Tomić Ante – Makac 700 kn

61. Tomić Mario – Antin 700 kn

63. Tomić Dinko, pok. Nine 700 kn

64. Tomić Ivan – Dinkov 700 kn

66. Tomić Marijan – Dinkov 700 kn

67. Tomić Neda, ud. Mate 700 kn

69. Tomić Mile, pok. Petra 700 kn

72. Tomić Ante, pok. Petra 700 kn

73. Tomić Vlade, pok. Petra 700 kn

74. Tomić Nataša, ud. Ante 300 kn

75. Tomić Hrvoje – Zanko 300 kn

76. Tomić Ana, ud. Mile 400 kn

77. Tomić Petar, pok. Stipe 700 kn

78. Tomić Ante – Remo 700 kn

112


79. Tomić Zvone, pok. Martina 700 kn

80. Tomić arko, pok. Martina 700 kn

81. Tomić Mile, pok. Stipe 700 kn

82. Tomić Đela 700 kn

83. Tomić Ivan, pok. Josipa 700 kn

86. Tomić Vlade – Ćimin 700 kn

87. Barić živko 300 kn

88. Barić Danijel 300 kn

90. Barić Stipe 400 kn

92. Barić Ante – Toni 400 kn

93. Prpa Ante 700 kn

94. Prpa Krešimir 700 kn

96. Prpa Mile i Ivica 700 kn

97. Prpa Tomislav 700 kn

98. Prpa Zvonimir 700 kn

99. Prpa Stipe i Zdravka 700 kn

100. Prpa Mile 700 kn

102. Prpa Tome, pok. Rade 700 kn

103. Prpa Boško, pok. Rade 700 kn

104. Prpa Stipe 700 kn

105. Prpa Tomislav 700 kn

106. Prpa Mlađo i Vlade 700 kn

111. Prpa Tome, pok. Marka 700 kn

112. Ramljak Mate – Tušalov 600 kn

115. Ramljak Mile – Tušalov 700 kn

117. Ramljak Tonko – Bićin 700 kn

120. Ramljak Josip – Bićin 120 kn

121. Ramljak Ivan – Dreljin 700 kn

122. Ramljak Jelka 700 kn

127. Ramljak Mara, ud. Tonća 700 kn

130. Ramljak željko, pok. Nike 700 kn

131. Ramljak Ivica, pok. Nike 700 kn

132. Ramljak Mirko – Sedlar 700 kn

133. Ramljak Slavko – Longo 700 kn

135. Ramljak Ante – Iglica 700 kn

136. Ramljak Milan, pok. Franka 700 kn

139. Ramljak Joso – Tula 700 kn

140. Ramljak Miroslav – Tula 400 kn

142. Ramljak Anđa – Anđulina 700 kn

144. Ramljak Stipe – Čambre 700 kn

153. Ramljak živko 700 kn

154. Ramljak Karma 700 kn

155. Ramljak Anđelka – Bela 700 kn

159. Ramljak Karmela 600 kn

161. Ramljak Tonko – Štucn 700 kn

164. Ramljak Ivan – Tajko 700 kn

167. Ramljak Marin 300 kn

174. Ramljak Ivan – Cigo 700 kn

175. Ramljak Luka 700 kn

176. Ramljak Joso, pok. Luke 700 kn

185. Mrđen Milan, pok. Stipe 700 kn

186. Mrđen Mladen, pok. Stipe 700 kn

187. Mrđen Slavka, ud. Stipe 700 kn

191. Mrđen Milenko 700 kn

192. Mrđen Ivan, pok. Josipa 700 kn

200. Mrđen Ivanka, pok. Mate 700 kn

208. Mrđen Manda 700 kn

211. Mrđen Miroslav, pok. Kreše 500 kn

214. Mrđen Dinko 700 kn

216. Mrđen Bože, pok. Josipa 700 kn

217. Mrđen Dražen, pok. Josipa 700 kn

218. Mrđen Boško, pok. Ivana 700 kn

223. Mrđen Mile – Milija 700 kn

224. Mrđen Marija, ud. Nikole 700 kn

228. Mrđen Boris 700 kn

232. Mrđen Ivan 700 kn

113


233. Mrđen Milan i Miroslav 1400 kn

234. Mrđen Tomislav 700 kn

235. Razlog Zdenka, rođ. Mrđen 700 kn

239. Šiklić Petar, pok. Marka 700 kn

241. Šiklić Veselin – Petrov 700 kn

242. Šiklić Marinko – Petrov 700 kn

245. Šiklić Roko, pok. Joke 700 kn

247. Šiklić Joško, pok. Dane 700 kn

248. Šiklić Mirko – Tičica 700 kn

250. Šiklić Mira, ud. Ante 700 kn

251. Šiklić Matko, pok. Ante 700 kn

252. Šiklić Jurica, pok. Ante 700 kn

257. Šiklić Blaženka, ud. Srećka 700 kn

258. Šiklić željko, pok. Srećka 700 kn

259. Šiklić Jerislav 700 kn Šiklić Mladen 350 kn

262. Šiklić Josip, pok. Ivana 700 kn

265. Šiklić Nena, ud. Mile 700 kn

266. Šiklić Josip (Drago), pok. Mile 700 kn

268. Šiklić Petar, pok. Ivana 700 kn

270. Šiklić Roko, pok. Mile 700 kn

271. Radeljak Petar – Šakčev 700 kn

272. Radeljak Marko – Šakčev 700 kn

273. Petar Radeljak 700 kn

274. Radeljak Ante – Šipo 700 kn

276. Radeljak Branko 700 kn

277. Radeljak Tomislav 700 kn

278. Radeljak Josip – Ivičin 700 kn

280. Radeljak Vlade 700 kn

281. Radeljak Dragan 700 kn

282. Radeljak Milan 700 kn

283. Radeljak Ivan – Milanov 700 kn

284. Radeljak Ivica 700 kn

285. Radeljak Milan – Ivičin 700 kn

286. Radeljak Josip – Šipin 700 kn

287. Radeljak Jere – Kržić 400 kn

288. Radeljak Tonći 350 kn

289. Radeljak Marija, ud. Ivice 700 kn

290. Radeljak Kata, ud. Mate 700 kn

291. Radeljak Mile – Luin 700 kn

292. Radeljak Niko – Luin 700 kn

293. Radeljak Ljubica, ud. Frane 700 kn

294. Radeljak Josip 700 kn

295. Radeljak Edo 700 kn

296. Radeljak Anka – Lelčeva 700 kn

299. Radeljak Ivica – Galaićev 800 kn

302. Radeljak Ivica – Fratar 2000 kn

304. Radeljak Anka – Galerova 200 kn

305. Radeljak živko 700 kn

307. Ivić Rozalija, ud. Jose 700 kn

308. Ivić Dragan – Bakulić 700 kn

309. Ivić Petar – Jošanov 700 kn

310. Ivić Ivica – Jošanov 700 kn

311. Ivić Stipe 700 kn

312. Ivić Boris – Nikičin 700 kn

313. Tonković Branka, rođ. Ivić 700 kn

315. Puncet Marija 700 kn

316. Puncet Ivica 700 kn

317. Puncet Anka 700 kn

319. Puncet Damir 700 kn

320. Puncet Dušanka, ud. Frane 400 kn

321. Puncet željka, ud. Mlađe 700 kn

322. Puncet Mara 700 kn

323. Puncet Rajko 700 kn

324. Lovrić Marija, ud. Mirks 700 kn

325. Lovrić Ivko 700 kn

114


326. Lilić Roko 700 kn

327. Lilić Mario 700 kn

328. Lilić željko 700 kn

332. Lilić Tomislav 700 kn

333. Lilić Joško 700 kn

334. Lilić Radoslav 700 kn

335. Lilić Zdravko 700 kn

337. Lilić Ivica 700 kn

339. Lilić Zvone 700 kn

340. Lilić Neva 1000 kn

343. Miličević Ivica, pok. Mate 700 kn

349. Pučić tona, ud. Mile 700 kn

350. Pučić Damir 700 kn

351. Pučić Ivan 700 kn

353. Ban Neven 700 kn

355. Gverić Dalibor 700 kn

358. Reljić Smiljan 700 kn

368. Mališa Eugen 700 kn

370. Peteržilnik Ive 700 kn

371. Černivec Zdenka, ud. Vlade 200 kn

372. Černivec Karmela, ud. Stanka 700 kn

373. Černivec Sebastijan 700 kn

374. Škorić Ivan 700 kn

377. Bjelomesni Anđa 700 kn

380. Matetić Marko 700 kn

381. Matetić Tonko 700 kn

383. Todorović Marko 700 kn

384. Todorović Saša – Markov 700 kn

385. Todorović Mile 385 kn

386. Todorović Aljoša 350 kn

387. Todorović Nikica 700 kn

388. Todorović Ivko 700 kn

391. Duilo Anđelka, ud. Ante 700 kn

392. Duilo Dražen 700 kn

393. Odak Rade 700 kn

395. Odak Zdenka, ud. Nikice 700 kn

397. Odak Kata, ud. Ante 700 kn

398. Odak Ivica, pok. Ante 700 kn

400. Odak Ferdo 700 kn

402. Odak Zlatko 700 kn

405. Odak Mladen – Mlađo 700 kn

406. Odak Nikola 700 kn

407. Odak Veljko, pok. Mile 700 kn

410. Odak Ana, pok. Ivana 700 kn

411. Odak Mira, ud. Mladena 700 kn

413. Odak Ante – Biskup 700 kn

414. Odak Josip 700 kn

415. Odak Marija 700 kn

416. Odak Ive 700 kn

420. Odak Luka, pok. Stipe 700 kn

421. Odak Miro, Jasmina, Oliver 2800 kn

422. Odak Goran 1000 kn

423. Odak Mile, pok. Bože 300

424. Odak Mile, pok. Petra 700 kn

425. Odak Vuka, ud. Bože 700 kn

426. Odak Veljko 700 kn

431. Odak Joško, pok. Kate 700 kn

435. Odak Ive 700 kn

440. Odak Miro – Jagin 700 kn

441. Nakić Marko, pok. Petra 700 kn

442. Nakić Ivica, pok. Petra 700 kn

443. Nakić Ružica, ud. Petra 700 kn

444. Nakić Josip, pok. Marka 700 kn

445. Nakić Milenko i Nakić Marija, ud. Ante 700 kn

115


446. Nakić Boris, pok. Ante 700 kn

448. Nakić Slavko 700 kn

449. Nakić Mladen – Slavkov 700 kn

450. Nakić Josip, pok. Ivana 700 kn

455. Nakić Marija, ud. Ivana 700 kn

456. Nakić Jere, pok. Ivana 700 kn

457. Nakić Jelica, ud. Boška 700 kn

458. Nakić Valentin, pok. Boška 700 kn

460. Nakić Mladen, pok. Frane 700 kn

462. Dučić Josip 1000 kn

465. Dučić Ivica 700 kn

466. Dučić Ante 700 kn

467. Dučić Mate 700 kn

471. Dučić Drago 700 kn

473. Plećković Marija 700 kn

479. Novaković Anka, ud. Ante 700 kn

480. Novaković Zvonko 700 kn

481. Novaković Ivanka 700 kn

483. Novaković Marija, ud. Ante 700 kn

485. Novaković živko 700 kn

486. Novaković Dinko 700 kn

487. Novaković Mirko, pok. Ante 700 kn

488. Bukarica Petar 700 kn

489. Bukarica Milka 700 kn

490. Bukarica Mladen 700 kn

491. Bukarica Mile, pok. Mile 700 kn

492. Bukarica Joso, pok. Mile 700 kn

495. Bukarica Vijeko 700 kn

496. Bukarica Matko 700 kn

499. Bukarica Šime 700 kn

505. Bukarica Dragan 700 kn

507. Bukarica Manda 700 kn

509. Bukarica Joso 500 kn

510. Bukarica Tonka 700 kn

511. Bukarica Tome 700 kn

512. Bukarica Ivica 700 kn

514. Bukarica Marica- Bukina 700 kn

515. Bukarica Marinko 700 kn

516. Bukarica Ivica 700 kn

517. Bukarica Ante 700 kn

518. Bukarica Hrvoje – Antin 700 kn

519. Bukarica Davor – Antin 700 kn

520. Bukarica Mićo 700 kn

521. Bukarica Jadranka 350 kn

523. Bukarica Berislav 700 kn

525. Bukarica Dražen 700 kn

526. Bukarica Vladimir 700 kn

527. Milošević Božena 700 kn

528. Bukarica Joso, pok. Mate 700 kn

529. živković Stanko 700 kn

530. Topić živko 700 kn

532. Topić Anđelka 700 kn

533. Topić žarko, pok. Slavka 700 kn

535. Topić Zvone 700 kn

537. Topić Tomislav 700 kn

538. Topić Joso – Matoica 700 kn

539. Topić Ivica - Škrbilo 350 kn

542. Topić Ivica – Šerif 250 kn

543. Topić Krešo 700 kn

546. Topić Ivan 800 kn

547. Topić Tvrtko 700 kn

548. Topić Ivan, pok. Pavla 250 kn

549. Topić Ante – Dežurni 700 kn

550. Nedoklan Srđo 700 kn

551. Nedoklan Zdravko 700 kn

552. Nedoklan Milenko – Markica 700 kn

116


554. Nedoklan Ante – Andrija 700 kn

556. Nedoklan Goran, pok. Mate 500 kn

557. Nedoklan Zoran, pok. Mate 500 kn

561. Nedoklan Rozika, ud. Frane 700 kn

563. Midenjak Joso 700 kn

564. Midenjak Mile 700 kn

565. Matijević Branko 200 kn

566. Ivić Anka 700 kn

600. Sambrailo Eva 700 kn

601. fra Matić Stjepan 900 kn

603. Bukarica Petar 300 kn

604. Novaković Ivan 700 kn

605. Novaković Josip 700 kn

606. Strunje Marija, rođ. Novaković 350 kn

*U prošlom broju imamo ispravku dva netočna podatka o

uplatama nepotpunih iznosa, a plaćeni su u punom iznosu i to: 3 Tomić Ante – žuko 700 kn

387 Todorović Nikica 700 kn

napomena:

Svi podaci na ovom popisu ne moraju biti nužno točni o podacima uplatitelja zbog velikog broja nepot-puno ispisanih podataka (redni broj – poziv na broj) pa u nekim slučajevima imamo uplatu na dva i više ista imena i prezimena bez poziva na broj.

Sve se može ispraviti uz predodžbu uplatnice, tko se ne nađe među up-latiteljima, kod blagajnika te ispravke možemo objaviti u narednom broju našeg župnog lista Siverić.

Edo Radeljak, blagajnik

napomena:

Trenutna uplata novca po obiteljima je 59%, a radovi su daleko odmakli pa sve koji mogu uplatiti svoj dio bolje je odmah kako ne bi došlo do prekida radova.

607. Pećanec Spomenka 700 kn

608. Odak Petar 700 kn

611. Reljić Slavka - Megla 700 kn

612. Cetinić živana, rođ. Bukarica 2000 kn

613. Brakus Damir 1500 kn

614. Tomić Dinko 200 kn

donacijeuplaćenenaračunzaizgradnjumrtvačnicesu:

1. Ante Tomić – Bariša 3850 kn (02.05.2011.)

2. Mile Odak, pok. Bože 400 kn (28.06.2011.)

3. Josip Bukarica 200 kn (20.07.2011.)

4. Obitelj Matilde Odak 2600 kn (26.09.2011.)

5. Branimir i Hrvoje Tomić 2100 kn (14.02.2012.)

Svi navedeni podaci odnose se na datum zaključno sa 28.05.2013. god. koji su proknjiženi u banci ili položen novac kod blagajnika, a bit će prebačen na žiro račun.

117


Prilog župljana Siverića za školovanje djece u Africi

1. Joso Ramljak, pok. Luke 50 kn2. Marija Odak, ž. Stipe 30 kn3. Marica Ramljak, ž. Ivice 50 kn4. Ljiljana Nedoklan, ž. Milenka 50 kn5. Jutta Todorović, ž. Marka 400 kn6. Slavica Odak, ž. Mile 50 kn7. Marija Novaković, ud. Ante 20 kn8. Zdravka Prpa 20 kn9. Anka Topić, ž. Ivana 50 kn

10. Ana Tomić, ž. Ante 20 kn11. fra Stjepan Matić 250 kn12. Ivan Puncet 40 kn13. Kata Tomić, ž. Dinka 50 kn14. Ana Odak, pok. Ivana 20 kn15. Anđa Odak, ž. Ante 60 kn

16. Milenka Odak, ž. Veljka 50 kn17. Anđelka Tomić, ž. Mlađe 60 kn18. Svjetlana Odak, ž. željka 100 kn19. Marija Mrđen, ž. Viktora 100 kn20. Milka Bukarica, pok. Vicka 30 kn21. Nada Topić, ud. Tome 20 kn22. Tona Pučić, ud. Mile 30 kn23. Milka Tomić, Antišina 100 kn24. Tonka Tomić, ž. Petra 40 kn25. N. N. 100 kn26. Mara Ramljak, ud. Mlađe 100 kn27. Mićo – Milan Ramljak 70 kn28. Marija Seka Tomić 70 kn29. Tomislav Prpa, pok. Frane 50 kn

Pogled na ložu i župnu crkvu Svih svetih u Blatu na Korčuli

118


Brojni svećenici sa svojim Kardinalom i biskupima u Vukovaru

119


Sadržajživotna pouka ............................................................................................................................................ 1

UVodnikCijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta ..................................................................................... 2

CRtiCeizPoVijeStiSiVeRićADobna i spolna struktura stanovništva Siverića prema popisu 2011. godine ...................................... 4

PoznAtiiMAnjePoznAtiSiVeRćAniIva Jerčić .................................................................................................................................................... 7

PiSAniPRiLoziŽUPnoMLiStUCrtice s putovanja ...................................................................................................................................... 8

I thirst – žeđam – žedan sam .................................................................................................................... 9

Svidok vire – fra Julijan Ramljak ............................................................................................................ 12

Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu .....................................................................................................14

Albina Tomić – Pjesme ............................................................................................................................ 16

Božić u Betlehemu ................................................................................................................................... 18

Božić u Betlehemu ................................................................................................................................... 20

Misaone krijesnice ................................................................................................................................... 25

Novi papa – Sv. Otac Franjo ................................................................................................................... 28

Crtice iz hrvatske povijesti ...................................................................................................................... 33

Fra Milan Ujević u brojkama... i u pjesmi .............................................................................................. 36

župnikovo gostovanje na radio Drnišu .................................................................................................. 38

Siverić – Split – Vela Luka ....................................................................................................................... 40

Poljička Republika .................................................................................................................................... 46

Uvod u ono što slijedi .............................................................................................................................. 47

Pokora ....................................................................................................................................................... 49

Drniški pršut ..............................................................................................................................................51

Sjećanje na dječaka Ivicu ........................................................................................................................ 52

Opet naši tamburaši zlatni ...............................................................................................................53

Fratar u zimskoj vodi ............................................................................................................................... 55

Fra Julijanu Ramljaku ............................................................................................................................. 57

Dr. Franji Tuđmanu .................................................................................................................................. 59

Tri pjesme ................................................................................................................................................. 60

Pjesme Rose Petković ...............................................................................................................................61

Pjesme Marije Lojić, rođ. Tomić .............................................................................................................. 62

MLAdeŽiMLAdiNeka ostane zabilježeno .......................................................................................................................... 65

120


iznAŠeŠkRinjeKlačinari .................................................................................................................................................... 75

Kako su živjele naše majke ..................................................................................................................... 78

Šaragaćina ............................................................................................................................................... 81

izŽUPSkoGLjetoPiSAIz župskog ljetopisa .................................................................................................................................. 84

VjeRSkiPodLiStAkSveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi ........................................................................................................ 96

Ti ostaješ! ................................................................................................................................................. 99

Budimo mirni, korizma je .......................................................................................................................101

Zov u tišini ...............................................................................................................................................101

PiSMAPRijAteLjALiStAPisma prijatelja lista ............................................................................................................................... 102

dodAtAkLiStUNaši pokojnici......................................................................................................................................... 103

S. m. Marta Knez.................................................................................................................................... 105

In memoriam Moja draga baba ............................................................................................................ 107

Prijatelji lista Siverić ............................................................................................................................... 108

Korisno saznanje za naše čitatelje .........................................................................................................110

Spisak obitelji koje su uplatile za izgradnju mrtvačnice ......................................................................111

Prilog župljana Siverića za školovanje djece u Africi............................................................................117

SiVeRićListŽupesv.PetraApostolaSiverić

izdavač: župa Svetog Petra Apostola – Siverić, 22321 Siverić, tel. 022 / 885 – 416

Glavniiodgovorniurednik: fra Stjepan Matić, župnik

Uredničkovijeće: fra Stjepan Matić, Marija Seka Tomić, prof. Karma Ramljak, Ivan Topić, Petar S. Tomić, Ferdo Topić, željko Lilić, Andrijana Nedoklan, Joško Nedoklan, Kristijan Odak, Marija Čondić,

Ante (Tonći) Prpa, prof. Josip Šiklić, Mladen Bukarica, Berislav Lilić

Lektor: Mile Prpa

Fotografije: fra Stjepan Matić, Berislav Lilić, Ivan Topić, Milan Ramljak, Tonći i Krešimir Prpa, Marina Odak, Mile Prpa, Ante Dučić, Spomenka Pečanac, Damir Delić i drugi

Listizlazipovremeno,dopuštenjemcrkvenihiredovničkihpoglavara

narudžbe,suradnjuidoprinoseslatinaadresu: LIST žUPE SIVERIĆ, 22321 Siverić

Grafičkiurednik: Silvio Družeić

tisak: JAFRA – PRINT d.o.o.

naklada: 1250 primjeraka

SPLitSkABAnkAd.d.PodRUŽniCAdRniŠdeviznaknjižica2297–00410–9

LiStSeodRŽAVAdRAGoVoLjniMPRiLoziMAVjeRnikA;tejeoSLoBođenPLAćAnjAPoRezA

Neobično nam je drago što u

našemu listu možemo objaviti

obavijest da će

vlč. don Krsto Tomić

proslaviti 50. obljetnicu svećeništva

u Siveriću, 07. srpnja 2013.

u crkvi s. Petra u 10.00 sati.

Želja nam je da naš

Slavljenik bude sudionikom i dijamantne mise...

ako Bog da, naravno!

UREDNIŠTVO

siveric 2013 petar

Documents