Petar Kočić

SudanijaInternet izdanje

Izvršni producent i pokrovitelj:Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus

Beograd, januar 2002

Producent i odgovorni urednik: ZoranStefanović

Likovno oblikovanje: Jadranko Barišić

Digitalizacija tekstualnog i likovnogmaterijala: Nenad Petrović

Korektura: Saša Šekarići Nenad Petrović

Popularna knjiga

Urednik: Slobodan Galogaža

Grafička Oprema: Stevan Vojkov

Tehnički urednik: Bogdan Ćurčin

Korektor: Vera Spasojević

1973

Štampa: Štamparija "Delo", Ljubljana

Napomena urednika

U Kočićev se jezik gotovo nije diralo, ali se diralo u pravopis, najčešće uinterpunkciju i veliko slovo, prema savremenom pravopisu. Čitalac će umnogim slučajevima, osobito u Sudaniji, naći jezik izvrgnut podsmehu,iskvaren na "književnu", tj. prema zvaničnim aktima i službenom jezikuondašnje austrijske vlasti u Bosni. I mnoge reči su posebno na taj načinprekrajane, a katkad i samo po narodnom izgovoru (gerenalina i sl.).

Sudanija

Najedanput se nenadno otvoriše vrata i u ćeliju moju uletje pucer Kosta, savzadihan i usplahiren:

- Gospodine, gospodine!

- Šta je? - trgoh se ja misleći da se nešto dogodilo.

- U onoj velikoj sobi, broj 26, sad će se držati sudanija. Kerker[1] je otišo na

raport...

- Bježi, boga ti, Kosta! - Ljutnuh se, jer mi bijaše krivo što me je trgao izmisli, - Šta je to sudanija? Kakva sudanija u Crnoj kući? - dodadoh blaže.

- O da vidišsamo: to je za novice! - ubrzao Kosta zvjernjajući na sve stranepo ćeliji ne bi li gdjegod ugledao koji opušak. - To je jedna krasota i ljepotaviditi. Svejedno ko pravi sud; 'apsenici tuže, 'apsenici brane, 'apsenicisvjedoče, 'apsenici sude. Ako to nije za novice i ovamo, pomozi mi reći, zapjesnarice, onda ne znam šta je.

Kosta umuče jer se ču zveket lanaca i prigušeno šaptanje. Neko je šaptao krozrupicu na vratima do moje ćelije, i šapat je potmulo odjekivao kroz dugi,kameni hodnik.

- Čuješ, Marko! - doziva neko. - U ovoj sobi uprijeko od tvoje ćelije bićesudanija. Sudiće gotovo sami Knežopoljci. Oni su to i izumjeli, i vješti su kokakvi suci i advokati. Raspravu će, vele, voditi Ignjatija Vrebac. Zovu gasavjetnik Vrebac.

- Pa kome će to oni suditi? - prekidoh Kostu smiješeći se.

- Sudiće onom Ćiri što ima dva imena i dva prezimena. Pod istragom je zajedno jagnje i za dvije kačice sira.

- A ko će jošbiti u sudaniji osim Ignjatije Vrepca.

- Biće sve sama osveta trojica... Srbovi, osim Omeše Mustića - veli ponositoKosta. - Srbovi ti se u svačem razumiju, i svačem oni znaju verak, i 'vođe susvađe na prvom mjestu.

Ja se osmjehnuh, on me pogleda malo ukoso, pa nastavi:

- U istrazi su puceri Srbovi, u osudi isto Srbovi. Po sobama su komandantiSrbovi, Turci neće ništa da budu. Oni mrze sve što je kaursko. More biti dami više mrzimo, ali se svega primamo - lakše je 'odati i nešto raditi negočamiti u ćeliji. Katolici su tunjavi i spleteni, pa i' ne meću ni za što. Oni sesamo mole bogu... Ima u mene jedan u sobi za krađu - pokro crkvu - pa samošto čata nekakve zdrave Marije! Ćutljiv je, ne govori ništa i ne priča ništa.Uzdiše samo i misli na osudu. Mi Srbovi jok! Teško je i nami, ali se otimamoi branimo šalom i eglenom...

- Dosta, Kosta! - rekoh ja i iziđosmo na hodnik, na kome se osjećaše življekretanje, dozivanje i žamor, nego obično.

Zavirih u sobu broj 26. Nasred sobe većbijaše stavljen dugačak sto, sa koga

'apsenici zajednički jedu. Zastrt je čaršavom. Na stolu su dvije prazne kanteza vodu i jedna krpa u obliku janjeće kože; bez sumnje corpus delicti: dvijekačice i janjeća kožica! Pred stolom je podugačka klupa, na kojoj većskrušeno sjedi optuženik Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, pristarčovječuljak, blijed i ispijen, šiljasta nosa i svijetlih očiju. Gleda plašljivo istidljivo preda se. Samo katkad, krijući, podigne lukave žmirkave oči ipogleda po sobi, češući se iza uva. Vidi se na njemu da se "dogoni" ipriprema kako će se ponašati kad ga jednog dana pozovu pred pravi sud. Izaoptuženika Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića, stoji pod puškom,pod pravom puškom i bajonetom, jedan 'apsenik u kapi, propisno i zvanično.Pušku je digao jedan Knežopoljac iz vojničke stražarnice s donjeg boja, kadje razvodnik straže u ranu zoru, poslije inspekcije, tvrdo zaspao. Oštro iukočeno stojao je "soldat", ne mičući se i ne gledajući ni na jednu stranu.Njegovo propisno i ukočeno držanje najviše je opominjalo 'apsenike na pravisud, a puška i bajoneta naglašavale su vidnu vezu između "uzvišene" pravde igrube sile.

Iza dugačkog je stola, prema optuženičkoj klupi, pet stolica: jedna će biti zapredsjednika sudanije, dvije za suce i dvije za prisjednike, ljude iz naroda. Donjihovih je stolica mala klupica za stočićem za perovođu, a do te je klupicesto i stolica za branitelja; desno prema branitelju uređeno je mjesto za"državnog".

Puna je soba 'apsenika. Na sve strane u gomilicama vodi se i diže se živrazgovor i prepiranje. Padaju šale i dosjetke.

- Krabri se, Ćiko, i brani se pametnijem bešjedama! Plači jauk ne pomaženišta na sudu. Klin se klinom izbija, a bešjeda bešjedom...

- Ne priznaji ništa, nego se odupri na sve četiri noge pa odbijaj..., ne daj nase!

- Rđavo mu je nekako sastavljena šjednica i sudanija, da je bog ubije! Mnogoće mu drmnuti.

- Teško onom kome sudi savjetnik Ignjatija Vrebac, to toliko samo mogu dakažem.

- Ako mu što ne ugarjeti Omeša Mustić, ja ne znam koće drugi...

Neko povika:

- Eto i'!

U sobi nastade grobna tišina, a optuženi nesvjesno zadrhta i problijeđe kao

krpa u obrazima. Siromah!

Počeše se kaobajagi iz raznih kancelarija skupljati i dostojanstveno ulaziti usudnicu kao pravi suci. Prvi uđe savjetnik Ignjatija Vrebac, ozbiljan,namrgođen, malo pognut, gleda preda se i nosi golem denjak spisa. Sviskočiše na noge.

Iza predsjednika sudanije ude brzim korakom i sjede na svoje mjestobranitelj, mlado momče Knežopoljče živa pogleda. Pod pazuhom nosi čitavnaramak knjiga i spisa. Zabrinut je mnogo. Šuti i nešto piše prevrćućineprestano silne hartije pred sobom. Samo katkad baci na optuženika pogled,pun zabrinutosti i sažaljenja.

Iza branitelja uđoše ljudi iz naroda, prisjednici Omeša Mustići KnežopoljacLuka Pramasunac s perovođom. Sva trojica se kao plašljivo spustiše na svojamjesta. Samo oko debelih usana Omeše Mustića zaigrava upola prigušenosmjejak. Za njima stupiše u sudnicu oba suca votanta, i, raskošno serazmećući svojom "uredovnom" slobodom, okretnošću i spretnošću, sjedošenadesno od predsjednika. Pokazuju se bezbrižni i ravnodušni prema svemu:optuženika i ne pogledaše! Većse sad na njima vidi da neće mnogo pitati, nitiće se odviše upletati u raspravu.

- Mogli bi veći početi sudaniju, ama eto nema još"državnog"! - reče suvo,ozbiljno i sa malo prikrivenom zlovoljom predsjednik rasprave, sudskisavjetnik Vrebac.

Napošljetku zaglavi vrata i "državni", okošta i plećata ljudina, srednjih godinai krupnih gra'orastih očiju. "Državni" je dvadeset i devet puta dosad bio podistragom, a "sve na pravdi boga i za četiri vola"! I svaki se je put "oteo", pa isad tvrdo vjeruje u svoju staru sreću. I on je Knežopoljac, i ime mu jeGligorije Zlojutro.

- 'Brojutro! - sapnu neko pokrupno iz jednog ćoška, kad se "državni" pojavina vratima.

- Nekom je i zlojutro! - dočeka drugi, i silan se smijeh i graja diže u sudnici.

- Mir! - oštro i zvanično viknu predsjednik sudanije, i, kad se graja smiri, rečejošzvaničnije: Za rasprave, ovo što sad činite, neću ni po koje blago trpiti. Topoštovanoj publici unaprijed kažem da se zna na carskoj šjednici i sudanijivladati po redu i zakonu. Sa carskijem zakonom u ruci, koji je pun i prepunljutije' i bijesnije' paligrapa, nadam se i Zbilja uvjeren sam da ću ovđe moćipostaviti mir i red... S obzirom, dapače i s pogledom na paligrap 112, 113. i114. - a ove paligrape podupire paligrap 218. toćka o, toćka b, i toćka ckažnjenog zakona - izbaciću van svako ono lice i dapače svaku onu osobu

koja bude smetala carsku raspravu...

- Ćaća li ga njegov knežopoljski, kako kiti i veze! - ču se opet prigušensmijeh i šaptanje.

- Na moju dušu, ko pravi sudac! Viđe li samo koliko onije' paligrapa ima?

- Ama ostavi ti paligrape! Meni je čudno samo kako on zna onako vješto našvapski zanositi... Samo ne znam šta mu je ono pulici...

- To je ko svijet..., narod što sluša raspravu i sudaniju.

- Molim gospodina "državnog" da šjede na svoje mjesto - reče predsjednik, pai sam sjede.

"Državni", sjedajući ljutito i osorno baci preda se na sto jednu knjigu - na svupriliku "kažnjeni zakonik" - i pogleda optuženika pogledom punimneizmjerne mržnje, zlobe i pakosti.

Taj razbojnički pogled zbuni optuženika, i on upola skoro ozbiljno viknu:

- Što me tako strašno gledaš, ako boga jedinog znaš! Ako me tako bude gledoonaj pravi, od mene nema ništa..., ja sam većsad pečen i varen.

Sudski podvornik metnu na dugački sto pred predsjednika sudanije krst,načinjen od drveta, i dvije šipke u obliku svijeća. Pokraj njih spusti i knjigu,ćitab, na kojoj će se muslimani zaklinjati.

U sudnici zavlada dubok, svečan mir, pun uzdrhtalog očekivanja, ipredsjednik, bacivši zvanično pogled na sve strane, oglasi otegnutim glasom:

- Sudanija počinje!

Iza predsjednikovih suvih riječi: sudanija počinje, u kojima je treperila nemilai ledena zvaničnost, optuženik se jošjače uznemiri, skoči nesvjesno s klupe,priđe bliže stolu i zausti da nešto rekne, ali mu riječzastade u grlu.

Predsjednik sudanije, okorjeli sudski savjetnik Ignjatija Vrebac, sav blažen ipun zadovoljstva s uspjehom svoga zvaničnog držanja i ponašanja, promijeniglas i meko, blago, očinski reče optuženiku:

- Ćiko sinko, vidim da si se mlogo nešto ustrašio iako ovo nije pravi sud iprava carska sudanija. Kad je tako sad vođe, kako li ćešse istom jadno ikukavno braniti kad te onamo pozovu! Vidim, sinko, da u tebi nema mnogokrabre knežopoljske krvi, i to mi je žao u jednu ruku, a u drugu mi je rukudrago što ti zamišljašda je ovo pravi sud - to ja i 'oću!... Ako ko misli da se

mi 'vođe igramo sudanije ko kakva djeca, neka to odma' izvadi iz glave. Mi se'vođe pripremamo i dogonimo kako ćemo se braniti kad iziđemo pred pravisud. Ćiko sinko i druga na pravdi boga zarobljena braćo moja, tako je danasvrijeme! Brez nauke, brez raznije' mariveta, priskočica i, da rečemo,doskočica ne merešdanas nikud maknuti. Mi smo to u Knežopolju odavnoviđeli, pa se u nas po selima drže šjednice i sudanije, i ovome kaurskom sudunajteže je osuditi Knežopoljca. Sad poslušaj, sinko Ćiko: ovo na desnoj strani,to ti je najveći i najcrnji dušmanin, - to je "državni"! On 'vata sve zle bešjedetvoje, i raduje se nesreći tvojoj. Ono tamo, na lijevoj strani, to ti je branitelj,on ti je prijatelj, i krvi bi ti svoje utočio dok šjedi na onom mjestu. On 'vatasve tvoje dobre bešjede. A ja sam, ko na premjer, prešjednik, ja 'vatam idobre i rđave bešjede. Ovi na desnoj strani od mene, to su carski suci, ljudi odpaligrapa i nauke, a ovi božjaci, na lijevoj strani, to su: 'Ajd, Alija, nek' je visevojske!

- Molim, molim! - viknuše oba prisjednika.

- To je uvreda! Zar je to ravnopravnost! - uzvikuje kao bajagi razljućeno prviprisjednik, Omeša Mustić.

- Neka, Omeša! Ne muti, ne ciganči!

- Molim, ja sam muslimanac, ja nisam Ciganin. Otac mi je bio Ciganin.

- Neka, boga ti, Omeša, ne pometaj! - reče predsjednik sudanije blago, panastavi: - Ćiko sinko, kad uđešu sud, nemoj se ništa bojati, i ono su ljudi. Onise tobože prave da su samo suci, i ništa više, a to je, sinko, jedna golema laž.Čojek ostaje uvijek čojek, to dobro upanti!...

- Ama, što se oni onako na šjednici prave ko sveci? Sve ti je to mirno ipobožno ko u crkvi? Zašto to?

- To ti je, sinko Ćiko, zato, ako počem nijesi znao, da ti lakše drmnu što višemjeseci ili godina teške tamnice, kuće neobične, a da ti u onoj pobožnosti isvetiteljstvu i ne ošjetišda to dolazi od ljudi većod boga i pravde božje!...Kad sam bio neke godine na radu u Oldenburgu, reče mi jedan Prajs:"Pretvaranju ljudskom mjere nema! Sve ti je, veli, na svijetu laž, petljanje ipretvaranje". To, kaže piše u knjizi jednog nji'ovog velikog i kabastogučevnjaka. Maloprije sam ti reko da ti je onaj, na lijevoj strani, branitelj, i dabi ti krvi utočio dok' šjedi na onom mjestu đe je sad. A kad bi' ga ja, počem,prebacio na desnu stranu, tebi bi pamet stala šta bi od toga čojeka bilo, kakobi počeo ljuto goniti i optuživati! Zar to nije pretvaranje?... Nego, sinko Ćiko,kad dopanešnesreće na pravdi boga, a svi smo mi vođe na pravdi boga...

- Jesmo, vala, svi! - graknuše svikolici u jedan glas.

- Ja bi' ga u zlato okov'o koji bi mi vođe reko da je kriv.

- Ne moremo, brate Ignjatija, kazati da smo krivi kad nijesmo!

- Znam, braćo, znam. I ne treba da kažete. Ne treba da griješite duše, a ne bitrebalo ni tijelo zaboraviti, jer je duša u tijelu, a ne tijelo u dusi. Nego" sinkoĆiko, kad dopa'nešnesreće i iziđešpred sud, brani se dobro i uzdaj se u svojupamet ako je imaš. Ne priznaj nikad, sve zle bešjede pobijaj dobrimbešjedama. Najviše pazi što svjedoci govore. Ako rđavošto govore, vičisamo: "Molim boga i slavnog suda, to nije istina, to je samo jedna bijeda imusaveda!" Kad najveću lažgovoriš, pretvori se i ugodi tako da ti bešjedeistinito od srca teku, da ti iz očiju, iz čela, iz grla i iz sviju tvojije' riječi bijeistina i samo, što 'no vele, istina!... A sad jošsamo nekoliko besjeda da vamkažem, pa ćemo početi sudaniju: da bi nam sudanija bila prava carskasudanija i rasprava - okrenu se predsjednik prema "državnom" - ti. Zlojutro,brkljači i dobro zanosi na švapski! Ubacuj što više morešnji'ovije riječi u svojgovor, ko na priliku: dapače, s pogledom, s obzirom, akoprem, daklen,dotično. Nek' ti Ćiko bude i muško ižensko kad govoriš. Miješaj jedno sdrugim. Ako ti malo eglen bude i nerazumljiv, to nije ništa - to je dapačeistom onda dobro! Ljuto optužuj i nasrći na optuženika, udri ga sa sviju stranai zaspi ga u paligrape, da se ispod nji' ne vidi!... A ti, dijete, - okrenu sebranitelju - ubacuj i ti po koju nji'ovu bešjedu, ali malo manje od "državnog",i brani optuženika ko brata što bi branio!... I ja ću svakako zanositi: kako ikoliko, to ja većznam. Ti se, Ćiko, brani prosto, onako seljački, ali dobropazi na bešjede... A vi, carski suci i prišjednici, upitajte i vi pokoju riječ.Javite se da ste živi i nemojte drijemati. Ali, doduše, da namšjednica ljepšeizgleda, morate malo i zadrijemati, pa ću vas ja opomenuti kad to zatreba...

Najednom nenadno promijeni predsjednik sudanije glas i držanje, i svečano,pogledavši na sve strane, krupno viknu:

- U ime boga velikoga, cara čestitoga, carskog zakona i silnije carskijepaligrapa, sudanija počinje!

Onda odmjereno s jednom svetiteljskom mirnoćom privuče preda se golemdenjak spisa, obori blago zemlji oči, i, zanoseći malo u govoru, tihano iubrzano promrmlja, više kao za se:

- Danas hoće se voditi glavna carska rasprava i sudanija uporabom paligrapa264, toćka a i b kažnjenoga zakonika proti Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvaniKul-jić... No, kako se zovete?

- Molim boga i slavnog suda, i današnju glavnu carsku raspravu, ja se zovemĆiro Trubajić- odgovori optuženik malo uznemirenim glasom.

Predsjednik, nemarno preturajući spise i, kaobajagi tražeći nešto, reče i ne

gledajući optuženika:

- No, što to jest? Vi se, dakle i akoprem, ne zovete Ćiko, pravo Ćiro Trubajićzvani Kul-jić. Da mi nećemo povaliti i osuditi pravednog čovjeka?... No,kako vam jest ime?

- Molim boga i današnju carsku raspravu, meni je samo ime Ćirilo Trubajić.

- No, gospodin državni: ili vi tužite Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić,ili tužite Ćirilo Trubajić? Kažite tude nama svoje razloge!...

- Slavno sudišće! - viknu gromovito "državni" skačući žustro sa stolice, ipošto po svoj sudnici zaokoli svojim strahovitim i krvničkim pogledom,zlobno ga zaustavi na optuženiku, pa viknu jošjače i silnije: - Slavno sudište iveleućeni gospodine predšjedniće, pred vama tude jest jedna položara, jedanprevarant, jedan vucibatina i verdekter, te napokon jedan upisni i opasni tat,ili, po bosanski, hajduk. To jest jedna ovde danas opasna osoba po 'dotićnovlasnićtvo, i on jest ućeral u strah i trepet po svoj onoj okolici. On imal dvaime i dva prezime, jer to njemu dobro, mlogo dobro jest... da se od carskije'oružnika lakše krije i pretvara: kako mu kad bude zatrebalo. Da rečemo ovo:nekom jest ukradeno janje i dotićnik kaže da ga je ukral Ćiko, pravo ĆiroTrubajić, zvani Kul-jić. Dođu njemu carski oružnici, a on veli: "E, bašjelopov taj nesrećni Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić. Ja sam, znate,gospodo đendari - tako se po bosanski veli carskim oružnicima - ja sam,znate, Ćirilo Trubajić". - Dogodi se opet da svijet rekne da je nešto ĆiriloTrubajićućinil sal amao-o! - reče "državni" i turnu ruku u džep da pokažekako se krade i sakriva - a on veli: "E, bašje lopov taj prokleti ĆiriloTrubajić! Šta je to opet ukro? Ja sam, znate, Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvaniKul-jić." I tako, nikad kraja!... Zato i s pogledom na to prilažem slavnomovom sudišću da se ovaj opasni tat i prevarant s obzirom na to što hoće ubludnju zavesti slavni sud, kazni po paligrapu 315, stavka druga kažnjenogzakona! - završi "državni" i ljutito tresnu jednom knjigom o sto.

- Nema vajde, braćo, gadno i Zlojutro goni i nasrće! - ču se jedan iz gomile sadna sudnice.

- Ćaća li i' nji'ov knežopoljski, kako li ti je svaki oštar na jeziku..., ko i sablja!- reče neko, i graja se diže.

- Mir! - viknu predsjednik i okrenu se prema optuženiku i branitelju: - No, štabudete rekli na ove bešjede gospodina državnog?

Branitelj ustade, odbaci nekakvu 'artijicu na stranu, nakašlja se i poče mirnimi odmjerenim glasom:

- Slavna sudanijo! Visokoslavni i dapače veleučeni gospodine prešjedniče!

Učeni i pravedni carski suci, i vi, dobri i čestiti ljudi iz naroda! Srce mi semoje cijepalo kad su vođe pred nami maločas padale silne pogrde i rujnebešjede na ovu - pruži ruku na optuženika - na ovu samu dobrotu od čovjeka,na ovu plemenitu i čestitu dušu, koju je zao udes i nekakva crna pometnjabacila na optuženičku klupu. S pozivom i uporabom 217. paligrapa kažnjenogzakonika, ja odbijam, najljuće odbijam sve te pogrdne bešjede! - viknu jačebranitelj uzdrhtalim glasom, sijevajući ljutito očima na "državnog", koji sezlobno i zajedljivo osmjehivao. Odbijam sve to - jošjednom kažem! - imolim slavni sud da, s obzirom na paligrap 318, točka e, riješi da se današnjaglavna rasprava i sudanija odgodi i da se jošjednom, putem ureda i dotičnije'vlasti, izvidi i dapače utvrdi da li je ovo na optuženičkoj klupi poznati iopasni tat Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, ili je ovo čestiti mužĆirilo Trubajić. S pogledom na sve rečeno, ja predajem slavnoj današnjojsudaniji svoj prijedlog i molim da se vijeća.

- Sudaniji su danas predana dva prijedloga: jedan od strane gospodinadržavnog da se optuženik, s obzirom na paligrap 315, stavka druga kažnjenogzakonika, što hoće zavesti sud u bludnju, kazni, a drugi od strane slavneodbrane da se današnja carska šjednica i glavna rasprava odgodi i da se jošjednom, putem ureda i dotičnije' vlasti, izvidi i dapače utvrdi da li jest ovo naoptuženičkoj klupi poznati i opasni tat - po bosenski, hajduk - Ćiko, pravoĆiro Trubajić, zvani Kul-jić, ili jest ovo plemeniti i čestiti mužĆiriloTrubajić. To su, gospodo, vaši prijelozi, pakće sud odstupiti i vijećati - završipredsjednik sudanije s jezivom, zvaničnom mirnoćom, i ustade, a za njim sešuteći digoše ostali suci s perovođom, priđoše jednom stočiću uvrh sudnice,kraj prozora, i počeše vijećati.

Kad se iskupiše oko stočića, hladno i dostojanstveno progovori predsjedniksudanije:

- Molim gospodina perovođu da vođe nami, na temelju 321. paligrapa, pročitaiz protokura dotične prijeloge odnosno gospodina državnog i odnosno slavneodbrane, a gospodu suce i prišjednike molim da dobro poćute i onda spogledom na to pa vijećaju...

Perovođa, sav radostan što i on većjednom počinje da "sudi", stade vešto izzapisnika tobože čitati i nabrajati zbrda-zdola bez glave i repa, sasvimnejasno i nerazumljivo.

- O Krstane, pobogu brate, to si ti nešto kabasto zadro! Po kome li je topaligrapu? - dočeka drugi prisjednik Luka Pramasunac.

- To ti je, brate Krstane, odvećučeno! - viknu prvi prisjednik Omeša Mustić. -Postidićešnam gospodina prešjednika svojom naukom!

Među slušaocima koji se bijahu zbili, na zapovijed gospodina predsjednika, u

dnu sudnice, osu se silan smijeh.

Savjetnik Vrebac silno se uzruja, ali se svlada pa više kao za se zlovoljnopromrmlja:

- Da! Naša visokoista vlada zida žandar'ske kasarne, a sud ostavlja da se pati idevera s ovom jednom udžericom i za suđenje i za vijećanje!

- Tako je! - potvrđuje prvi sudac.

- Nami bi vođe trebale dvije sobe: jedna za suđenje a jedna za vijećanje! -dočeka drugi sudac, pa se okrenu drugom prisjedniku: - Šta ti veliš, Luka?

- Boga mi, gospodini moji, ja ne velim ništa! Lahko je vami tako eglendisati:vi ste vladini, a vlada vaša! Take krupne bešjede, ako 'oćete, meni ko jednom,rećemo kaz'ti, tešaku i ne priliči govoriti o velikoj i visokoj vladi...

- Tvoje su, Pramasunče, bešjede na svom mjestu! - reče predsjednik sudanije,s puno iskrenog odobravanja i ozbiljnosti, i okrenu se prema slušaocima, panastavi vrlo blago: - Braćo, u ime nužde - jer nemamo dviju soba - a ne u imezakona, molim vas da budete mirni. Okrenite se svi tamo prema šjeveru danas ne vidite i začepite uši da nas ne čujete kad budemo vijećali... Gospodinadržavnog, gospodina branitelja i optuženika umoljavam s pogledom na sveokolnosti i prilike da pod svaku cijenu iziđu napolje, koje će im ova slavnasudanija biti zakvalna, i koje ne bi valjalo da oni što čuju, pa da poslijepobijaju...

- A mogli bi' nam, gospodo, - prekide predsjednika Omeša Mustić- i jednuveliku ljubav učiniti, na koje vas nijedan carski paligrap ne sili... Mogli bi', tojest ujedno, i pripaziti da ne bi oklen iznenada banuo kerkermajstor ili ključarNikolica...

- Dobar je našNikolica! - graknuše svi 'apsenici u jedan glas, gotovi da setuku s Omešom. - Nikolice se ne treba bojati. Neka oni pripaze na onogkrepalog Jovu!

- Dobri su oni svi - veli bolno Omeša Mustić-, ali meni silni postovi, dunkelii tvrdi kreveti srce moje otrgoše!

Kad "državni", branitelj i optuženik iziđoše napolje, a 'apsenici se okrenušeprema sjeveru i začepiše uši, pogleda predsjednik natmureno u perovođu ireče oštro:

- Ti, dijete, nisi ni za što! Mislio sam priložiti na visokoistu vladu da ti se odprvog svibnja povisi ajluk, a sad vidim da sam krivo mislio. Čovjek se učidok je živ, vele blentavi Bošnjaci, a ova im bešjeda i nije blentava...

- Pa to i nije nji'ova bešieda! - dočeka prvi sudac. - To je naša... ustrijskabešjeda!

- Jest, jest, tako je! - potvrđuje drugi sudac. - To je naša... ustrijska bešjeda,pa su je oni sami pobošnjačili.

- Primili, pa je kriomice pobošnjačili, a to je u neku ruku kažnjivo - rečepredsjednik i dodade tiše: - Ovo ne bi trebalo pred gospodinom državnimgovoriti!

Prisjednici se skupili i skrušili kao uboge sirotice, pa šute.

- Da se vijeća! - prekide šutanje predsjednik sudanije, i opet oštro i natmurenopogleda u perovođu, pa onda poče mirno i odmjereno razlagati: - Sudaniji supredana - piši ovo, smetenjače božji! - okrenu se perovođi - i pazi dobro, jerbi mogla Vrkovna sudanija poiskati šjedničke protokure i ine spise dotične idapače nazočne rasprave. - Sudaniji su predana dva prijeloga, jedan od stranegospodina državnog da se optuženi po paligrapu 315, stavka druga kažnjenogzakona, kazni s obzirom na to što hoće zavesti u bludnju sud, a drugi odstrane slavne odbrane da se odgodi današnja rasprava i da se putem uredaizvidi i dapače utvrdi da li se optuženik zove Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvaniKul-jić, ili Ćirilo Trubajić, koje molim da se vijeća...

- Ja bi' njemu - veli ljutito prvi sudac - objesio o vrat i paligrap 315, stavkadruga, s obzirom na to, nek' dobro upamti marva bosanska kad je šćela ubludnju zavesti ovu slavnu carsku sudaniju.

- Tako je! To su i moje bešjede! - odobrava jošljuće drugi sudac.

- Šta vi velite, gospodo prišjednici? - pita predsjednik sudanije.

- Mi velimo, gospodine prešjedniče, ono što i ti veliš! - dočeka prvi prisjednikOmeša Mustić.

- Pa ja ne velim ništa.

- E pa ne velimo ni mi ništa! - dobaci drugi prisjednik Luka Pramasunac isleže ramenima.

Presjednik se nešto zamisli i, poslije malog razmišljanja i šaputanja, rečeprvom sucu:

- Viđajdete, gospodin tajnik, šta piše paligrap 315, stavka druga?

Prvi sudac uze "kažnjeni zakonik" i poče čitati:

- Paligrap 315, stavka druga, kažnjenog zakonika od 17. kolovoza kiljaduosam stotina sedamdeset i devete godine piše: "Svako ono lice ili dapačeosoba koja hoće u bludnost zavesti sud, odnosno dotične vlasti jest krivazločina, i kažnjava se od jedne do pet godina teške tavnice, kuće neobične,oštro gvožđe, svako četrn'est dana post i tvrdi krevet".

- A sad nam izvolite pročitati paligrap 391, toćka c. - reče predsjednik inamignu nešto prvom sucu.

- Paligrap 391, toćka c kažnjenog zakonika od 17. kolovoza kiljadu osamstotina sedamdeset i devete godine piše:

"Svakom optuženom licu ili dapače osobi jest dozvoljeno i izvoljeno sve kojibi se mogli braniti i otimati kad na nji' digne tešku tužbu gospodin državni".

- Gospodo suci i prišjednici! - reče svečanim glasom predsjednik sudanije. -Čuli ste dva paligrapa: paligrap 315, stavka druga, i paligrap 391, toćka ccarskog kažnjenog zakonika od 17. kolovoza 1879. godine, pa sad vijećajte isudite pravo i po duši, koje ste se zakleli bogu i čestitom caru!

Nastade dubok tajac i tišina koju nenadno prekide Omeša Mustić!

- Ja sam za ovaj drugi pravedni i dobri paligrap, i kod toga paligrapa umirem!Piši odma', perovođo! - završi čvrsto i odrešito prvi prisjednik.

- A vi, gospodo? - pita predsjednik.

- Pa baši ja mlim - prihvati riječdrugi sudac - da se držimo ovog drugogpaligrapa. Pravedno je i dapače je na temelju zakona da se optuženik smijesvakako i svačim braniti...

- I ja sam za to - veli prvi sudac. - Samo dodajem ispred sebe slavnoj ovojsudaniji da se optuženiku ovo njegovo šavrdanje upiše u osudi u teškuokolnost.

- Ja se slažem sa bešjedama gospodina drugog suca i prvog prisjednikaOmeša Mustića, a odbijam tešku okolnost gospodina prvog suca, jer ćeionako biti dosta teškije' okolnosti - veli drugi prisjednik.

- I ja sam zato da se odbije teška okolnost - reče predsjednik, pa nastavi: -Spogledom na sve rečeno u svezi sa § 391, toćka c, odbija se prijedloggospodina državnog... Sadće se ali vijećati o prijedogu odnosno slavneodbrane da se današnja glavna rasprava i sudanija odgodi, te da se ponovaputem ureda i dotičnije' vlasti izvidi i dapače utvrdi da li se optuženi zove

Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, ili jest ovo Ćirilo Trubajić, kojemolim da se vijeća...

Uze riječdrugi prisjednik:

- Zazor mi je među ovakvom učevnom gospodom i šjediti, a kamoli govoriti,ali opet moram bešjediti. Ima jedna starinska bošnjačka riječkoja veli: boljeje devedeset i devet krivaca pustiti, nego jednog pravednika osuditi. Po tojbešjedi, pošto ne znamo posigurno da li je ovo zločesti Ćiko, pravo ĆiroTrubajićzvani Kul-jić, iličestiti domaćin Ćirilo Trubajić, to molim slavnudanašnjušjednicu da se optuženik pusti iz istražnog zatvora dok se propitajucarske vlasti, jer se i vlasti mogu prevariti...

- Vlasti se ne mogu prevariti! - viknuše svi osim Omeša Mustića.

- Vlasti su vlasti! Zar se tako o vlastima govori? - planu predsjednik sudanijekao ris.

- Molim, molim! - brani se drugi prisjednik. - To je moj prijedlog koje molimda se vijeća, a opet vam kažem da se i carske vlasti mogu pomesti i zbuniti...

- To je zloba! To nije istina! - prekide ga prvi sudac.

- To je dapače grčkoistočna palitika, a ovo je sud! Ne dam o tome govoriti...

- Dokaze i razloge 'oćemo - viče drugi sudac.

- Dokaze i razloge na srijedu! - dodade jošljuće predsjednik.

Pod pljuskom riječi i ljutih nasrtaja, nemoćan da brani svoje pravičnomišljenje, drugi prisjednik se zbuni i ušuti. Samo što reče:

- Nek' bude tako kako vi 'oćete.

- Šta ćemo i kako ćemo? - pita predsjednik.

- Prijedlog odnosno obrane nek' se odbije - viču oba suca.

- Ama po kom paligrapu? Svi ušutiše i zamisliše se.

- Mora se reći s obzirom na to što se odbija - veli predsjednik sudanije uvelikoj nedoumici.

- Pa mi smo suci, mi moremo kako 'oćemo!

- Znam, znam, ali se mora reći s obzirom na koji paligrap odbija!

- Pa mi smo uvjereni da je ovo Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kui-jić- veliprvi sudac. - To je dosta!

- To nije dosta! - reče zlovoljno predsjednik i opet se zamisli.

Najednom se osu predsjednikovo suvo i izmoreno lice blagim i svijetlimosmijehom, punim tople i neizmjerne radosti. Meko, vrlo meko upitaperovođu:

- Đe su kažnjene vjerice?

- Evo i' - odgovori perovođa i dodade mu spise. - Tuj su među spisima.

- Dobro je! - reče predsjednik i sav zadovoljan i radostan, poče čitati: -Kažnjena vjerica Okružnog suda u Banjoj Luci: "Ćiko, pravo Ćiro Trubajić,zvani Kul-jić, grčkoistočnog vjerozakona, rodom i stojbinom iz Dugog Sela,nije kod ovog suda kažnjen". Kažnjena vjerica Kotarskog suda u Banjoj Luci:"Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, grčkoistočnog vjerozakona, rodomi stojbinom iz Dugog Sela, kažnjen je kod ovog suda s obzirom na paligrape425, 456, 463, 47. i 483. na 10 odnosno 6, odnosno 7, odnosno 30 i odnosno15 dana zatvora, sve za male krađe, provale i dapače prevare". Kažnjenavjerica Palitičnog suda u Banjoj Luci: "Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, grčkoistočnog vjerozakona, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, otacsedmero djece, nepismen, više puta palitično kažnjen, poznat je ovoj oblastiko jedan prevarant i tat - po bosancki hajduk. Imetka nema. Palitično vladanjesumljivo". Kažnjena vjerica Carske žandarmerije u Dugom Selu: "Ćiko,pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, grčkoistočnog vjerozakona, koji se aličesto izdaje da jest Ćirilo Trubajić, jest kod pućanstva na zlu glasu stojećaosoba. Imetka nema. Palitično vladanje vrlo sumljivo. S obzirom naoružničke izvide ista osoba goji palitične sveze sa zloglasnim DavidomŠtrbcom, koje se i ovom prilikom povjerljivo dostavlja toj slavnoj oblasti"... Spogledom na sve ove mlogocijenjene kažnjene vjerice i dostave, sa osobitimobzirom ali na duboke kažnjenu vjericu Carske žandarmerije u Dugom Seluod 21. travnja, mora se odbiti...

- I dapače odbija se! - dočekaše oba suca.

-... i dapače odbija se prijedlog odnosno slavne odbrane! - završi predsjednikodsječnim glasom i sa rijetkim zadovoljstvom, pa onda polagano ustade.

Za časak se svi, šuteći, povratiše i posjedaše na svoja mjesta, u najvećoj tišinii svečanom raspoloženju. Gospodin "državni" branitelj i optuženik uđoše isjedoše na klupe, puni radoznalosti, očekujući s nestrpljenjem zaključak suda.

Lagano i odmjereno, s velikom duševnom mirnoćom i sigurnošću, počepredsjednik razlagati:

- Današnjoj carskoj sudaniji predana su dva prijeloga koje ona primiti ivijećati blagoobnašla jest. Sa sviju strana i sa sviju toćaka, s pogledom na sveprilike i okolnosti gledala jest ova carska slavna sudanija što more biti i šta aline more biti. Rešetala je i pretresala jest sve na sva sita i rešeta, vijećala je iovo jest izvijećala: prijelog gospodina državnog da se optuženik s pogledomna paligrap 315, stavka druga, kazni, odbila je slavna sudanija s obzirom napaligrap 391, toćka c jer je ali optuženiku izvoljeno i dozvoljeno sve koje bise mogo braniti i otimati. Glede, pako, prijeloga odnosno slavne odbrane dase današnja glavna šjednica odgodi s pogledom na osobu optuženika, istiprijelog ova slavna sudanija na temelju mlogocijenjenije kažnjenije vjericaOkružnog suda, Kotarskog suda i Palitičkog suda u Banjoj Luci, s osobitimpak obzirom na duboku kažnjenu vjericu Carske žandarmerije u Dugom Seluod 21. travnja, odbiti blagoobnašla jest - završi svoje razlaganje predsjedniksudanije i pogledavši u gospodina "državnog", branitelja i optuženika kojišutahu, nastavi više kao za se: - Produžuje se glavna rasprava proti Ćikopravo Ćiro Trubajićzvani Kuljić.

Pretresajući spise, predsjednik sudanije i ne pogledavši optuženika, upita ga:

- No, kako se sad budete zvao?

Optuženik htjede nešto reći, ali se najednom trže, pa ušuti i kriomice pogledau branitelja. Gospodin "državni" neprekidno ga oštro posmatra očima punimzlobe i neizmjerne zluradosti. Predsjednik, gledajući blago u optuženika,očekuje s ledenom svetačkom ravnodušnošću odgovor na svoje pitanje. Usudnici kao da drhti i trepti mukla tišina, puna uzdrhtalog očekivanja.Najednom skoči branitelj:

- Molim boga i slavnog suda da se 'vođe nami, na temelju paligrapa 372,pročita kažnjena vjerica Carske žandarmerije u - Dugom Selu od 21. travnja,pošto ali ta prijava grdno tereti optuženika. To je moj prijelog...

Predsjednik, uvijek i svakad priseban i dostojanstven, reče svečano perovođi:

- Po sili svoje česti i po snazi svoje prešjedničke i dapače uredovne vlasti, spozivom na paligrap 331, stavka treća, zapovijedam da se dotični spis pročita!

Perovođa pročita:

- Kažnjena vjerica Carske žandarmerije u Dugom Selu od 21. travnja: "Ćiko,pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, koji se ali često izdaje da jest ĆiriloTrubajić, jest kod pućanstva na zlu glasu stojeća osoba. Imetka nema.Palitično vladanje vrlo sumljivo. S obzirom na oružničke izvide ista osoba

goji palitične sveze sa zloglasnim Davidom Štrbcom, koje se i ovom prilikompovjerljivo dostavlja toj slavnoj oblasti".

- O-ho! - viknu gospodin "državni" i skoči kao oparen sa stolice. - Slavnosudišće! Uporabom paligrapa 111...

- Na moju dušu vješala! - ču se prestravljen uzvik.

- E, jadni Ćiko, jadna ti majka tvoja!

- Slavno sudišće! - nastavlja brzopleto i zadihano gospodin "državni". -Uporabom paligrapa 111, toćka a, toćka b, toćka c, toćka e, prilažem naslavna carska sudanija da se, osim paligrapa krađe, Ćiko, pravo Ćiro Trubajić,zvani Kuljićsudi i osudi ko jedan, na premjer, buntovnik i rušitelj Ustrije,pošto ali dobrano tu nami poznato jest ko jest i što jest David Štrbac i poštoova visokoista osoba ali jest opasna po monarkiju i Ustriju, koje molim da seosudi na vješala...

Dok je gospodin "državni" govorio, predsjednik se neprestano mrštio. Bilomu je krivo, to se vidjelo na njegovom suvom i izmučenom licu što gospodin"državni" svojim ispadima i neuputnim predlogom hoće da pomete toksudanije i da u njegov posao unese zbrku i pometnju. Zato, kad gospodin"državni" završi svoj jedva razumijivi govor, reče oštro i odlučno:

- Po sili svoje česti i po snazi svoje predšjedničke i dapače uredovne vlasti, spozivom na paligrap 331, stavka treća, upućujem gospodina državnog naredoviti put kažnjene pravde!

"Državni" se zbuni i jedva promuca:

- Na temelju zakona blagoobnašo jesam... - Ne na temelju zakona nego natemelju moje prešjediničke i dapače uredovne vlasti! - prekide ga ljutitopredsjednik znajući unaprijed šta će gospodin "državni" reći. "Državni" sezbuni i jedva promuca:

- Ne na temelju zakona nego na temelju prešjedničke i dapače uredovne vlastivisokoučevnoga gospodina sudskog savjetnika Ignjatija Vrepca blagoobnašojesam prijelog svoj vratiti sa lica mjesta današnje šjednice i visokoisti uputitina redoviti put kažnjene pravde. Nadalje pako budem ovde objavil - strašno isilno viknu "državni" - i slavnom sudu i optuženiku da se budem, za slavu iprocvat Starodrevne monarkije, čvrsto držati za paligrap 111, toćka a, toćkab, toćka c, toćka e, koje molim da se ovo upiše u zapisnik dotične šjednice...

Predsjednik je gospodina "državnog" oštro posmatrao jedva podnoseći njegovteški i neumjesni govor. Kad je izgovorio, on ga jošjednom zajedljivimpogledom izmjeri od glave do pete, pa onda pogleda blago u branitelja koji se

naglo diže sa svoje klupice i poče govoriti glasom punim meke, žive i drhtavetopline:

- Slavna sudanijo! Akoprem gospodin državni vraća svoj prijelog sa licamjesta današnje šjednice, molim boga i slavnog suda da se njegov visokoisti idapače opasni prijelog ne upisuje u zapisnik dotične rasprave i da se uopćeodluči od današnjeg suđenja i vijećanja. Slavna sudanijo! Moram se silnopožaliti, moram plakati i cviliti pred bogom i ovim slavnim sudom kad vidimi čujem ovakve zlobne i pakosne prijeloge odnosno visokoiste optužbe...

- Molim, molim! - prekida ga nabusito predsjednik. - Nije izvoljeno, i dapačevam zabranjujem tak'e krupne bešjede pred sudom govoriti i vrijeđati slavnuoptužbu!

Branitelj se malko zbuni, pa jošživije nastavi:

- Molim boga, slavnog suda i visokoučevnog i dubokopravednog gospodinaprešjednika, ja nijesam nikoga vrijeđo niti ću koga vrijeđati! Samo sam željani dapače voljan da na licu mjesta današnje rasprave jakim bešjedama odbijembijedu i jednu musavedu gospodina državnog koje jest blagoobnašo teretitimog branjenika. Ja branim, i u boga se dragog uzdam da ću odbraniti, jednogčestitog i poštenogčovjeka kome u svoj Bosni i 'Ercegovini ravna nema...

- U krađi i lopovluku! - dobaci neko sa dna sudnice i silan se smijeh i grajadiže.

- No, to dobro jest! - viknu gospodin "državni" i okrenu se prema slušaocima.

- Mir! - silno se prodera predsjednik i obrnu se ljutito prema državnom: -Žalosno, doista žalosno, gospodin državni!

- Žalosno je, gospodin prešjedniče, - ču se Omeša Mustić- što u ovimkačicama nema sira, a... Opet se diže graja i smijeh.

- Slavna sudanijo! - nastavi branitelj kad se graja stiša.

- Ja sam kastile i namjerile tražio da se nami vođe prouči na licu mjestakažnjena vjerica Carske žandarmerije od 21. travnja, koje samčuo da jeopasna za mog branjenika. To je, što tamo piše, samo jedna bijeda imusaveda!Ćirilo Trubajići David Štrbac! Ćirilo Trubajić, mek, pitom, punko šipak vjernosti za Ustriju i monarkiju! David Štrbac, zloban, pakostan,podrugljiv, zajedljiv čovjek koji ne priznaje ni boga ni cara, ni patrike nivladike, ni kaluđera ni popa, ni gazde, ni age... čojek, slavna sudanijo, koji bi,kaže, istom onda mogo mirno umrijeti kad bi se napio aginske i žandarmskekrvi! Slavna sudanijo, ja sam branitelj, ali - viknu jačim glasom i uprijeprstom u optuženika - ovo je veći branitelj! Ovo je branitelj Ustrije i

monarkije, ovo je krabri vojak carski, i evo, vođe na licu mjesta slavnog suda,predajem kažnjenu vjericu i cajgnis krimilisterije iz Beča - završi branitelj,priđe predsjedniku i predade mu ponosno jedan komad 'artije.

Predsjednik sa velikom zvaničnošću primi 'artiju i pročita:

"Ćirilo Trubajić, u civilu nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić..."

- Eto što je blentavi civilj! - prekide predsjednika optuženik. - Civilj ništa i neradi nego izdijeva ljudima imena... Predsjednik ga mrko pogleda i nastavi:

- Isti Ćirilo Trubajićjest vjerno služio čestitog cara dvije godine...

- Molim boga i slavnog suda! -ču se neko sa dna sudnice. - Ćiko je otpušćeniz militera jer je mnogo io. Mogo je po deset komisa na dan pojesti. Malo nijevisoko carstvo upropastio!

- Zato je on, molim boga i slavnog suda - nastavlja onaj sa dna sudnice - prijenas sviju otpušćen iz soldačije. Veli mu gospodin kapetan: "Ti, Trubajiću, tinam budešcarstvo upropastio!"

- Ti, bezobrazniče, da si odma' ušutao! - viknu ljutito predsjednik. - Šta se nasbude ticalo što tvoj gospodin kapetan govori! Vođe mi imamo pred namivisokoisti cajgnis carske krismilisterije iz Beča u kome piše: Ćirilo Trubajićpalitišungeverlik! To na bosnacki izlazi da jest optuženik palitično dobarčojek... No, kako se budete zvao? - obrnu se predsjednik optuženiku.

- Molim boga i slavnog suda, ja se u militeru zovemĆirilo Trubajić, a ucivilju Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić.

- No, mi jesmo civilj, pa hoćemo tebe zvati Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvaniKul-jić. Kako bude vašem ocu ime?

- Stanko, molim boga i slavnog.

- Živ nije?

- Nije, molim boga i slavnog.

- Odaklen jeste?

- Iz Dugog Sela, molim boga i slavnog suda.

- Kažite tude nami, Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, kojeg stevjerozakona?

- Ja sam srpske prekoslavne vjere, slavni sude! - sa nekim ponosom odgovorioptuženik.

- Serbin, to ne dobro! - dočeka prvi sudac i namršti se.

- To ne dobro serbske, ne dobro! To zaudara na barut! - dodade drugi sudac.

- Da, da! - promrmija predsjednik - vi jeste gerkoistočne vjere..., vi jestejedan gerkoistočnjak.

- Molim boga i slavnog suda, ja Srb..., srpske vjere i zakona! - viknuoptuženik, malo iznenađen, i diže tri prsta.

- No, što se tiče ove slavne sudanije, vi morete biti i zvati se kako hoćete,visokoistoj ali vladi to ne bude drago. Budite gerkoistočnjak, to dobro vjerakako i serbska. Kerst taki! - reče predsjednik sudanije i diže tri prsta.

- Da, da, kerst taki! - dočekaše oba suca i stadoše klimati glavom.

Optuženik je bio u velikoj nedoumici.

- No, optuženik! - viknu predsjednik. - Učinite po volji našoj velikoj ivisokoistoj vladi, i kažite tude nami da ste jedan gerkoistočnjak. To bude zavas dobro! - završi predsjednik značajno i pogleda u branitelja koji neštonamignu optuženiku.

- Pa kad 'oće tako slavni sud, eto biću gerkoistočnjak! - odgovori optuženikizmijenjajući poglede sa braniteljem.

- No, dobro, - reče zadovoljno predsjednik i produži: - Budete pismeni?

- Ne znam pisati, molim boga i slavnog suda. I otac mi nije znao pisati...

- Oženjeni jeste?

- Oženjen sam, molim boga i slavnog suda.

- Decu imate, koliko?

- Sedmero, molim boga i slavnog suda.

- Ona će mu djeca glave valjati! - ču se opet uzvik sa dna sudnice. - Branićega po paligrapu 63.

- Jeste kažnjeni?

- Molim boga i slavnog suda, vi to bolje znate. Ima to u vašijem tevterima.

- No, mi sve znamo, hoćemo da čujemo ali tude od vas...

- Molim boga i današnju visoku carsku raspravu, ja sam asli zaboravančojek... Ja se ne šjećam da sam ikad bio kažnjen.

- Perovođo! - viknu predsjednik. - Pišite tamo u protokur "navozitoneporečen". - No, vidite, optuženiče, - nastavi predsjednik i podiže jednu'artiju ispred sebe - vas tuži državno objesništvo u Banjoj Luci da jeste 17.srpnja počinili zločin po paligrapu 249, 351. i 254. toćka c, i danas jeste sesastala glavna carska rasprava koja hoće tude da vami sudi. S obzirom narečeno, pitam vas: imate li kakvu protivost na koga suca ili prišjednika kojijesu danas u šjednici? To slobodno jest vami reći...

- Pitam ja boga i ovog slavnog suda - viknu bolno optuženik i stade živosijevati očima na prvog prisjednika Omešu Mustića. - Pitam ja boga i ovogslavnog suda: je li nas Srbove bašdotlen dovelo Kosovo nesretno da nam iCigani počinju suditi?! Sudiše nam tolike stotine godina Turci, kauri, paŠvabe, pa zar i Cigani... Virauni? O grdne li žalosti naše! O crno Kosovo,niđe te ne bilo! - viknu jošbolnije i uzbuđenije optuženik.

- Molim slavnog suda! - skoči najednom Omeša Mustić- optuženik nišanisvojim bešjedama na me, a ja nijesam Ciganin. Otac mi je rahmetli bioCiganin, a ja sam jedan pravi muslimanac... Da ovdi danas sudim, ja zatoimam uza se carsku opravu i siguraciju... Nami je prisjednicima teško i namise nepravo čini. Ako koga osudi sud, veli se: "Njega su prisjednici osudili". Aako koga slavni sud pusti, onda kažu:

"A, šta znaju i mogu prisjednici! Sud ječojeka pustio!..." To je, Ćiko,žalostno, a ostavi ti crno Kosovo. A žalosno je joši to što u ovim kačicamanema sira, a ja od juče nisam ništa okusio - završi Omeša Mustići sjede, a usudnici se diže graja.

Kad se graja sleže, ustade gospodin državni:

- Slavno sudišće! Čudnovato tude jeste i mnogo čudnovato jest, pošto se i jaali hoću sa optuženika složiti da se Omeša Mustićodstrani sa lica mjestodanašnje glavne rasprave. Moji pako tude nisu razlozi crno Kosovo. OmešaMustićko jedan Ciganin ne zna što moje jest i što tvoje jest, i on ne budedobro i pravedno suđiti. U vezi s gore rečenim prilažem da se visokoistaosoba odstrani sa lice mjesto. To je moj prijelog koje molim da se vijeća.

Branitelj, koji je nekoliko sumnjivih pogleda izmijenio sa optuženikom dok jegospodin "državni" govorio, ustade i reče:

- Slavna sudanijo! Mene je mlogo začudio govor gospodina državnog. Onveli da se slaže sa optuženikom da se prvi prišjednik Omeša Mustićodstranisa lica mjesta današnje šjednice. To optuženik ali nije tražio. Optuženik jestsamo onako u vjetar govorio o Kosovu i Ciganima. I ja i optuženik odajemoveliku čest gospodinu Omeša Mustiću, pošto on ali ima carsku opravu isiguraciju da sudi. Mi protivosti na gospodina prvog prišjednika nemamonikakve i molimo boga i slavnog suda da isti ostane u šjednici. To je mojprijelog koje molim da se vijeća.

- Sud će se povući i vijećati o predanim prijelozima - reče mirno i hladnopredsjednik i diže se, a za njim se digoše i ostali članovi osim OmešeMustića.

Poslije podužeg vijećanja i prepiranja, u kome je drugi prisjednik LukaPramasunac svesrdno branio svog druga, otvori predsjednik ponovo sjednicu ikrepkim glasom, punim zvanične svečanosti, objavi zaključak suda:

- S pozivom na carsku deklemaciju od 28. kolovoza 1878. godine u svezi sagolemom lesperinom krabrog i visokoslavnog česarokraljskog generalaneumrlog Jozipa Pilipovića od 31. kolovoza iste godine, te nadaije s obziromna veliku bešjedu milistra Andrašije na berlinskoj šjednici od 28. srpnja te istegodine - odbija se prijelog odnosno slavne optužbe da se prvi prišjednikOmeša Mustićodstrani sa lica mjesta današnje glavne carske rasprave, poštojest ali u svima gore recenim deklemacijama, lesperinama i artikulamaosigurana svaka čest sloboda i imetak starovnika Bosne i 'Ercegovine brezrazlike vjere. Prvi prišjednik Omeša Mustićjest starovnik, jest Bosanac, jestmuslimanac. S pogledom na to i na temelju sviju gore rečenije deklemacija,lesperina i artikula ostavlja se visokoisti Omeša Mustić, rodom i stojbinom izTešanke kod Tešnja, vjerozakona muslimanskog, u svojoj česti i čestvovanjuda i dalje sudi i osuđuje, a gospodinu državnom daje se od strane ovog sudaukor i prijekor što ne poznaje i dapače ne priznaje carskije' zakona i naredaba!- završi predsjednik sa jednom bizmarkskom odlučnošću i bezobzirnošću.

Na mig predsjednika perovođa poče čitati optužnicu:

"Državno objesništvo u Banjoj Luci tuži Ćiku, pravo Ćiru Trubajića, zvanogKuiljića, 40 godina starog, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, grčkoistočnogvjerozakona, oženjenog, oca sedmero djece, nepismenog, navozitoneporecnog, s pogledom na to što jest isti dana 18. lipnja 1907. godine uzeobez znanja i privole, a koristi svoje radi, Luki Ćulumu janje iz tora i dvijekačice sira iz mijekara, čime jest ali dotično lice poćinilo zloćinstvo od krađes obzirom na §§ 249, 251. i 254. c.

U pogledu toga i s pozivom na to državno objesništvo u Banjoj Luci prilažeda se održava glavna carska rasprava pred Okružnim sudom u Banjoj Luci; dase na visokoistu raspravu pozovu: 1. okrivljeni Ćiko, pravo Ćiro Trubajić,

zvani Kuljićiz istražnog zatvora u Crnoj kući; 2. svjedoci: Dane KneževićiJosip Prokaska, carski oružnici, Mujaga Adžić, trgovac iz Gornjeg Šehera, teprivatni učesnik Luka Ćulum iz Dugog Sela; i 3. da se na visokoistoj raspravipročitaju i proštudijeraju sva dokazala kao na priliku: oružnička prijava, broj18, zapisnici istrage i izvida, broj 6, 11, 14, 15, 19, dokturska svjedodžba sobzirom na oci Mujage Adžića, trgovca iz Gornjeg Sehera i gore po zakonurečenog svjedoka, broj 33, te napokon kažnjene vjerice, broj 16, 17, 18, 19.

Obrazloženje

U noći na 18. lipnja 1907. godine nestalo jest selaku Luki Ćulumu iz DugogSela bez znanja i privole istog Luke, a tuđe koristi radi, jedno janje, pobosanski terze, iz tora i dvije kačice sira iz mljekara. Isti privatni oštećenikLuka Ćulum kao jedan čovjek od reda i zakona, a s pozivom na golemulesperinu visokoslavnog i krabrog ćesarokraljskog generala Josipa Pilipovićaod 1878. godine jest ali pokrađu carskim oružnicima prijavio. U povoduslužbenijeh obzira jesu carski oružnici Dane Kneževići Josip Prokaska došli iuvide na mjestu lica uzeli, koje se jest dapače tečajem izvida ispovrtilo da jeobadvije pokrađe po §§ 249, 251. i 254, toćka c poćinila zloglasna i na zluglasu kod pućanstva stojeća osoba, imenom:Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvaniKuljić. U pogledu okolnosti prilika, a u nazočnosti privatnog oštećenika LukeĆuluma, jest gore po zakonu rečeni okrivljeni Ćiko, pravo Ćiro Trubajić,zvani Kuljić, priznao i dapače uvažio pred carskim oružnicima da je pokrađepoćinio, koje će visokoisti oružnici pod službenom prisegom danas predsudom posvjedočiti. S obzirom na janjeću kožicu, jest ista pronađena izakonito uglavijena kod Mujage Adžića, trgovca iz Gornjeg Šehera, koje ćeisti Mujaga kao svjedok pred današnjom slavnom sudanijom posvjedočiti daje kožicu kupio za 8 groša od okrivljenog Ćike pravo Ćire Trubajića, zvanogKuljića sve gore po zakonu rečeno jest okrivljenik priznao i dapače napokonuvažio pred carskim oružnicima u nazočnosti privatnog učesnika LukeĆuluma.

Tečajem istrage jest ali okrivljenik prvotni iskaz iz temelja; prevrnuo, branećise da su mu prazne kačice navozito podmetnute od nepoznate osobe dotičnolica. Kasnije, pako, na drugom preslušanju u istrazi jest okrivljenik i ovajiskaz izvrnuo trudeći da jest prazne kačice u pogledu mjesta našao u šumiviše kuće gore po zakonu rečenog privatnog oštećenika Luke Ćuluma. Kad suga carski oružnici u postupanju službenijeh izvoda upitali: "Pa ko bi ondamogao krađu izvršiti i sir pojesti?" - odgovorio je okrivljenik: "Sigurno, kakviv'ješti i stari jazavci". (Sa dna sudnice glas: I dvonogi.) Sva se ali gore pocarskim propisima rečena poricanja i vrdanja okrivljenika ne mogu po § 460.uvažiti, jerbo jesu posvema izmišljena i netemeljita s obzirom na § 463. Istoje tako protizakonito i netemeljito i petljanje okrivljenika da je svjedokMujaga Adžićslab u očima i da se jest samo upoznao u njega, jer on navozitonjemu nije nikad nikakvu janjeću kožicu prodao.

Uvaživši sve prilike i teške okolnosti u svezi sa rđavim glasom i vladanjemdotične osobe i prema svima topoglednim paligrapima kažnjenog zakonikajest Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, kriv zločina od krađe §§ 249,251. i 254. toćka c. U povodu toga jest podignuta optužnica u svimapogledima i obzirima temeljita i opravdana.

"Državno objesništvo:Gligorije Zlojutro"

Dok se čitala optužnica, koju je sam glavom sastavio stari i iskusnipredsjednik, u sudnici je vladao dubok mir i tišina. Pao je samo jedan jedinipovik. Predsjednik sudanije, saslušavši optužnicu sa zvaničnošću kojazadivljuje svojom ledeno-svečanom mirnoćom, diže blago oči i stavi pitanjena optuženika:

- No, jeste vi razumjeli optužnicu i priznajete li u pogledu optužnice da stekrivi zločina od krađe po §§ 249. 251. i 254, toćka c?

Optuženik, koji se za vrijeme čitanja optužnice nemirno vrtio na klupi, skoči ipoče odgovarati:

- Molim boga i slavnog suda, sve sam ja urazumio što piše. Lijepo se uoptužnici piše da su sir pokrali jazavci, bog i' ubio. 'Oće jazavci bogme.Jazavci su vrlo proždrljive zvijeri, gospodini suci, ne znate vi to... I kradljivisu, kradljiviji su često puta i od sami' Cigana. Mi to seljaci, ako ćešboljepoznajemo i od najveće carske gospode i sudaca - zapleće i udešavaoptuženik zamišljajući u sebi da je pred pravim sudom.

Predsjednik se malo smrači u licu i onda se jetko osmjehnu.

- U optužnici ne piše da su jazavci pokrali sir, a ti, sinko, morešgovoriti šta'oćeši kako 'oćeš. Tebi kao jednom optuženiku jest dozvoljeno i dapačeizvoljeno po zakonu svačim se braniti i otimati. Moreši lagati i petljati domile volje, ali najbolje bi bilo da priznaš, jer ko priznaje, pola mu se prašta.Sjeti se dobro da će iza tebe doći ovamo svjedoci koji će pobiti tvoje bešjede,i mi ćemo tebi kao jednom petljancu i lažovu teže suditi. Priznaj, sinko, ioblakšaj duši svojoj sinji teret u pogledu zločina od krađe po §§ 249, 251. i254, toćka c, - reče predsjednik meko, gledajući očinski u optuženika.

- Molim boga i današnju slavnu carsku raspravu, kako da priznam kadnijesam kriv! - viknu optuženik jače i stade mlatiti rukama, jer ga isuvišeohrabriše blage riječi i umjereno držanje predsjednika sudanije. - Čist sam iprav sam ko od majke rođen.Čistiji sam i svjetliji sam i od onog žarkogsunašca što nam svima sija i što će nam svima zaći...

Optuženik na jednom sav pogružen i potišten ušuti, i poslije male počivke

jauknu kao izvan sebe:

- Ej, Luka Ćulume, dušmanine moj, kuća ti se među kućama bijeljela odšvapskije' pozivnica ko zvijezda Danica među zvijezdama, što me bijedišnapravdi boga!

Predsjednik se sasvim smrači u licu i vrlo oštro reče optuženiku:

- U ime zakona, odgovaraj sudu! Ovđe ne pomaže nikakvo jadikovanje iproklinjanje.

- Ne daj se, Čiko, krabri se i otimaj se! - osu se smijeh sa dna sudnice.

- Mir! - viknu predsjednik i obrnu se optuženiku: - Reci istinu, priznaj iolakšaj duši svojoj... Kako si se uvuko u mljekar? Ili si se uvuko kroz pod ilisi obio vrata?

- Molim boga i čestitog suda, što sam znao, to sam kazo u istrazi. Isprva sammoro priznati, jer su me žandari dušmanski tukli... Ja niti znam Ćulumovamljekara, niti sam kakav sir pokro. Mene Ćulum i carski oružnici samobantuju i bijede kod ovog slavnog suda što im nijesam pokoran i što im nečinim temena.

- A janje? - pita predsjednik i ne skida pogleda s optuženika. - Da nijesujazavci i janje ukrali i prodali kožicu Mujagi Adžiću iz Gornjeg Šehera? Znaš,u Bosni smo, pa bi moglo i to biti! - reče predsjednik pakosno, a sva sudnicaprsnu u raskalašan smijeh.

Optuženik, stojeći pod kišom smijeha i ogledajući se zbunjeno oko sebe,najednom živo diže oči prema predsjedniku sudanije, kao da mu je pala nekavelika misao na um, i odrešito reče:

- Jazavci su sir pokrali, a pojeo ga je, kako ga vi zovete, glavom Ćiko, pravoĆiro Trubajić, zvani Kuljić, sa svojom ženom i sedmero djece...

- No slavnom sudišću bude tude poznato - prekide optuženika "državni",zlobno se cerekajući - da jest Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, pojelsir, ama tude nami ne bude jasno kako prokleti jazbeci jesu pokrađili sir.

- Stani, pakosna i zlurada dušo,što si toliko kidiso? - osorno se odsiječeoptuženik prema "državnom" i dodade u sebi: "O, kad bi smio ovako premaonom pravom!"

- No, Ćiko, povjedite tude nami kao budu prokleti jazbeci pokrađili sir i kakobudete vi pojađili sir? - pita predsjednik sudanije, namjerno zanoseći isuviše u

jeziku, očigledno da se malo podsmijehne "državnom".

Optuženik sečvrsto ispravi i poče da kazuje:

- Molim boga i slavnog današnjeg suda, kazaću sve kako je bilo, kazaću cijeluistinu, pa eto vas i zakona, a evo mene i eno Zenice... Ja sam jedan čojeknoćnik. ("Državni" zlobno mrmlja i nešto bilježi.) Nikad mi se ne da rano lećii zaspati. Predrago mi je u noći, kad žena i djeca polegnu i kad ograne mjesec,krenuti u noćno odanje i šajcanje. Slobodan sam i po danu i po noći, jer meselo i okolina poštiva i voli ko oči u glavi (branitelj nešto zadovoljno bilježi).Jedne noći, nekako pred ponoć, iziš'o sam bio u šajcanje, i u šumi iznad kućeovog istog Luke Ćuluma iza jednog grma opazim nekakvu gužvu i gomilu:dobro se ne raspoznaje, a sve mi se čini da je živo i da se kreće. Zalupa misrce u prsima ko nikada. Ustavim disanje, koračim na prstima malo bliže,nadnesem ruku nad oči i šta vidim: tri jazavca! Jedan se prokletnik izvrno naleđa sa kačicom na trbuhu, koju čvrsto drži prednjim nogama, a ona gadvojica guraju i vuku. Ja pođem lagano za njima, krijući se da me ne opaze ine osjete. Izguraše kačicu i onog pod kačicom puteljkom na jedan zaravanak.Onaj se pod kačicom gicnu, kačica spade, i on se obrnu na noge, a lisasta muse glavica zabjelasala u noći. Ja klisnu' i pope' se na jedan račvast grabić- jerjazavci, da oprostite, lete na rđavo mjesto, među krake - i viknu' im ozgoršaleći se: "Morete li sami? 'Oćete li druga, krabra i složna družino?" Sve tri sesilno uznemiriše i uzvijeriše uz grabićne odmičući se nikako od kačice.Njuške im se zabijelješe ko preprana vuna u noći. Pojmiše se ko da ćenasrnuti na grabic. Mene obuze cijelom snagom duboka jeza i smrtnodrktanje...

- Krabri se, Ćiko, - viknu neko, a po sudnici se opet razli pun i srdačan smijehslušalaca i članova suda koji su sa živom pažnjom pratili optuženikovokazivanje. Samo se gospodin "državni" neprekidno mrštio, pokazujućizlovoljno lice, dok se je mladi branitelj zadovoljno smiješio osjećajući kakoživahno i ubjedljivo kazivanje optuženikovo utiče povoljno na raspoloženječlanova sudanije.

- Mene obuze - nastavi optuženik zadihano, ubrzano, u očiglednomstrahovanju da što ne izostavi što je sročio u glavi, dajući u nekim trenucimasvojim govorom i kretanjem utisak kao da stoji pred pravim sudom. - Meneobuze ledena jeza i smrtno drktanje. Steže me u grlu, kapa mi stade na glaviigrati i perčin rasti. Nešto mi se navuče na oči, i učini mi se da jazavci počešegrepsti i penjati se uz grabić. Cvokoćući zub'ma u smrtnom strahu viknu'koliko me grlo donosi: "Natrag, zlotvori! Natrag, 'ajduci jedni i otmičari tuđemuke! U-a! U-a! U-a!" Preko obamrlog sela i okoline krupno odjeknuše mojebesjede u visovima, a neoklen od torova uzavreše psi, dok nastade silan lom ibježanje jazavčje kroz šumu. Lom i bježanje preko strana i potoka, lom ibježanje kroz provalije i surtulije - pobjegoše! Vreva se pasa kod torova smirii u šumi se sve utiša ko da ništa nije ni bilo. Samo mjesec iznad svega na

zemlji visoko i mirno svijetli, pun i okrugo ko čalma Mujage Adžića izGornjeg Sehera, a ja na grabiću jošjednako cvokoćem zubima piljeći ukačicu na zaravanjku ("Državni" nešto bilježi)... Kad sam došo sebi, sišo samsa grabića i našo sam na zaravanjku, pored ove, i ovu drugu kačicu, obe punesira. Našo sam joši punu vreću neomlađenije' kukuruza, dva vijenca suvije'krušaka i jedan podugačak radišlješnika, sve sama jazavčija miva i jestivo...Sve sam to odnio sebi, a po sebi, svojoj kući i sirotinji, i jedno dva-tri mjesecaljudski sam živio sa svojom starom i sedmero djece. Ja ko ovako mislim:grijek nije od gorske zvijeri štogođugrabiti gladnom i suvotnom težakukmetu, koji se odrije davajući agama i koji se nije ni na pet Božića i Uskrsaimo čime omrsiti otkad je ušla Ustrija i otkad je preko Save prenio svojumunduru onaj ustrijski general što ga gospodin prešjednik sudanije očitava uzasonu... Eto, molim boga i slavnog suda, kaza' po istini sve ako je bilo, pasudite po pravdi i zakonu: eto vas i carskog zakona, evo mene i eno Zenice,ako sam kriv.

- Dobro se i Ćiko brani, ćaća ga njegov ranio! - ču se jedan glas sa dnasudnice, pun radosti i unutarnjeg zadovoljitva.

- Na moju dušu, ljudi, ako ovako znadne govoriti i braniti se onamo na sudu,ode Ćiko vrajlos!

- Ama iz čega izlaze ovako mudre i smišljene bešjede, to je čudo jedno!

- Lijepa je Ćiko, pripovijest, nema vajde kriti - veli, pakosno se smiješeći ičešući se iza uva, privatni oštećenik Luka Ćulum. - Ama, sinko, u tu tipripovijest neće niko pametan vjerovati, kako ti je ono i reko našpoglavitigospodin vakmajstor Dane Kneževićkad te je ispitivo u selu na mjestu lica.Dobro vezeš,Ćiko, dobro, samo da se ne pometeš...

Optuženik potpuno svjestan o velikom utisku što ga je njegova sjajnosmišljena obrana učinila i na sudaniju i na slušaoce, živo se obrnu privatnomoštećeniku i prkosno mu dobaci u brk:

- Lakše malo, lakše, Luka Ćulume! Saberi se, bolan, sud je ovo i teška su ovocarska gospoda. Nije ovo selo, žalosna ti majka, i ne sudi 'vođe šoca LičaninaDane Kneževića nego pravda i carski paligrapi, ako počem nijesi znao.

Privatni oštećenik Luka Ćulum se zbuni, povuče se stidljivo u stranu i ušuti.

Prelistavajući veliki denjak spisa, predsjednik diže jednu poveću hartiju i rečeoptuženiku:

- Vidite, okrivljeniče i dapače optuženiče, vi jeste i pred oružnicima i u istrazipred sucom istražiteljem drukčije iskazali nego danas. Kako to?

- Molim boga i slavnu raspravu, što sam danas kazo, to je prava istina i takoje sve bilo.

- A šta sudu znate o ukradenom janjetu kazati? - reče hladno predsjednik iopet se upusti u zvanično prebiranje i pregledanje spisa.

Optuženik je šutio ne dajući nikakva odgovora na pitanje predsjednikasudanije, koji je neprestano nešto prebirao i tražio po spisima. Velika zapara itišina bijaše ovladala sudnicom. Samo se čulo muklo šuštanje hartije podkrupnim predsjednikovim prstima. Najedanput se javi mladi branitelj za riječi poče govoriti:

- Slavna sudanijo! Državno objesništvo tuži moga branjenika Ćirila Trubajićada je ukro i janje Luki Ćulumu iz Dugog Sela. S pozivom na carskudeklemaciju od 28. kolovoza i s obzirom na golemu lesperinu generala JozipaPilipovića od 31. kolovoza 1878. godine, te u svezi sa zakonima iotomanskim kanunima, po kojima se u Bosni i 'Ercegovini tuži i sudi, vođe;se danas ne bi smjelo nikako govoriti o krađi janjeta. Za turskog suda i poturskoj... otomanskoj pravi za janje se nije nikad ni tužilo ni sudilo. Ugolemoj lesperini generala Jozipa Pilipovića stoji napisano: "Vaši će seobičaji i vaši zakoni čuvati i poštovati sve dotlen dok se novi zakoni neobjave narodu". Carski, otomanski zakoni ne gone za krađu janjeta, a ponjima se i danas sudi, i oni se i danas drže u velikoj česti i štimanju. Spogledom na carske, otomanske zakone od 7 ramazana, od 15 muharema, od13 huseina i od 23 mujage u svezi gore rečenom golemom lesperinomgenerala Jozipa Pilipovića prilažem i molim slavnu carsku sudaniju da mogabranjenika Ćirila Trubajića pusti ispod suđenja za krađu janjeta, jer gorerečeni otomanski zakoni pobijaju paligrape 249, 251. i 253. toćka c, na kojese ali poziva visokoslavno državno objesništvo... Slavna sudanijo, radost mevelika obuzima što je sudbina naredila da u današnjoj šjednici sudi i gospodinOmeša Mustić, čovjek pravedan i mudar, koji se dobro razbira u šerijatu iotomanskoj pravi i zakonima...

- Pa prilično se i ja razbirem u šerijatu i otomanskoj pravi! - upade ponosito uriječbranitelju prvi prisjednik Omeša Mustić. - Po šerijatu i po starom adetunije se gonilo a i sudilo ako ko, suvotan i željan mesa, u'vati i zakolje janje paomrsi posno grlo. Merhametli su, bolan, turski zakoni i lijepa je turska prava!Nije se za turskog suda za svašto gonilo ko danas. Danas gospodin "državni"prilaže na vješala ako ko, suvotan i gladan, u'vati šugavo pile i pojede bezznanja i privole...

- Dosta blebetanja! - viknu predsjednik sudanije, sav namrgođen i narogušen,i prestrijeli vatrenim pogledom prvog prisjednika kome zastade riječu grlu. -Ovo je sud, i vođe nije nikako izvoljeno i dozvoljeno slaviti turske zakone itursku pravu - dodade stišanije i pogleda u branitelja koji nastavi:

- Ne poprimi li i ne uvaži li današnja carska sudanija moj prijedlog odnosnooptuženika u pogledu krađe janjeta, mnogo će pogriješiti, jer će ga posigurnouvažiti Vrkovna sudanija koja turske zakone drži u velikoj česti i štimanju.

- E, gore se pravo turski sudi! Gore su sve sami čalmaši sa rukavom od dvaaršina! - dobaci neko zajedljivo sa dna sudnice.

- Teško kmetu siromaku ako ga sudbina baci pred Vrkovnu sudaniju! Totoliko mogu samo reći -ču se jošoporiji i zajedljiviji glas.

- Molim, molim! Tak'e bešjede nijesu za ovo mjesto, -viknu oštro predsjedniksudanije i pogleda u gospodina "državnog", koji se nespretno spremao nagovor:

- Slavno sudišće! Prijelog odnosno slavne odbrane u pogledu krađe od janjetanije ali na mjestu - poče gospodin "državni". - Državno objesništvo,oboružano i poduprto sa sviju strana zakonima i propisima, protivi se silomzakona prijelogu odnosno slavne odbrane i prilaže da se rasprava u cijelostiizvede i da se dokaz istine o ukradenom janjetu provede s pogledom napriloženu optužnicu, a po §§ 249, 251. i 253, toćka c kažnjenog zakonika.Pozivi na carske, otomanske zakone i na stare odete u svezi sašerijatom nemogu se ali uvažiti pa državno objesništvo prilaže, ne smećući s uma § 347.parbenog postupnika da se prijelog slavne obrane odbaci sa lica mjestadanašnje rasprave.

- Po sili svoje česti i po snazi svoje uredovne vlasti, odbijam prijelog odnosnoobrane i nastavljam glavnu raspravu u smislu parbenog postupnika! -odgovori predsjednik sudanije dosta oporo i nabusito, i obrnu se optuženiku: -No, šta nam znate o janjetu reći?

- Molim boga i čestitog suda, ja ne znam ništa o janjetu...

- Znaće svjedoci... Neka priđu svjedoci, carski oružnici Dane KneževićiJozip Prokaska! - viknu zvanično predsjednik sudanije i mahnu rukomoptuženiku da sjedne.

- Prepokorno javljamo da smo prišli! - odazva se na predsjednikove riječikrupna glasina, i pred sudaniju stupiše oba žandarma naporedo, s ukočenimvojničkim držanjem.

- Molim, ko jest od vas Dane Knežević? - pita predsjednik gledajući nemarnou spise.

- Molim prepokorno ja sam Dane Knežević, ćesarokraljski vakmajstor izDugog Sela - odgovori vakmajstor salutirajući.

- Da li poznajete, gospodine vakmajstore i vjerni carski službeniče, ovogčovjeka nadesno, koji jest po državnom objesništvu optužen u pogledu krađejanjeta i dvije kačice sira Luki Ćulumu iz Dugog Sela?

- Molim prepokorno, poznajem ga dobro. Ovo je jedna opasna osoba podotično vlasništvo, ovo je jedan verdekter i upisni tat. Ovo je daleko poznatabitanga i vagabund Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, koji nam tolikegodine zadaje brige i posla...

- Sve te krasne i učevne bešjede povratite natrag, gospodine svjedoče! - viknuzvanično predsjednik sudanije i pogleda oštro u vakmajstora. - 'Vođe se nesmije niko vrijeđati. Ovo je sud, i 'vođe se o svačijoj česti i obrazu vodi račun.Mi ne tražimo grdnja ni pogrda nego istinu i samo istinu. Zapamtite da vijeste pred sudom samo svjedok, a nikako ćesarokraljski vakmajstor DaneKneževićiz Dugog Sela, komu u njegovoj službi neka je svaka čest!

- Tako je! - dobaci mladi branitelj.

- Jest, jest, gospodine svjedoče, tako je! - dočekaše oba prisjednika, zluradose osmjehujući.

- Molim, molim! - viknu jošzvaničnije predsjednik sudanije. - Niko 'vođe posmislu zakona nema pravo da odobrava moj postupak i moje riječi osim silezakona i snage moje koli prešjedničke toli uredovne vlasti.

- Molim prepokorno, slavni sude, ja povraćam što sam reka - odgovorizbunjeno svjedok i ušuti, očekujući skrušeno da mu se postavi pitanje.

Predsjednik sudanije stavio je jošnekoliko kratkih pitanja, na koja je svjedoknejasno odgovarao pozivajući se neprestano na svoju "oružničku prijavu" iistražne spise. Drugi svjedok, Jozip Prokaska, po narodnosti Čeh, stojećipropisno pored prvog svjedoka, klimao je neprekidno glavom u znakodobravanja. To neprekidno klimanje glavom jedilo je predsjednika sudanijekoji se je sve nemirnije vrpoljio na stolici, gledajući mrko ispod oka naubogog "Pemca".

- Dosta većklimanja glavom koja je prazna ko prazna i rasušena kaca! -viknu ljutito i nabusito predsjednik sudanije i otpusti jednim pokretom rukeoba svjedoka, koji se stidljivo povukoše u stranu. - Neka pristupi sudusvjedok Mujaga Adžićiz Gornjeg Sehera!

- Molim boga i slavnu raspravu, pristupio sam! - javi se Mujaga Adžići stadepred sudaniju.

- Vi ste Mujaga Adžićiz Gornjeg Sehera? - pita predsjednik, prevrćući spise.

- Jesam i glavom i bradom! - odgovori odsječno svjedok.

- Vićete se, Mujaga Adžiću iz Gornjeg Sehera, u smislu kažnjenog zakonika iparbenog postupnika po § 488. zakleti da ćete danas pred sudom govoritiistinu i samo istinu u odnosu kupljene i kod vas zakonito uglavljene janjećekožice - razlaže predsjednik sudanije, ustajući sa stolice i stavljajući predsvjedoka turski ćitab.

Za predsjednikom u dubokoj tišini i najvećoj svečanosti digoše se i ostaličlanovi sudanije osim prvog prisjednika Omeše Mustića koji je kao muslimanostao da sjedi pri polaganju zakletve.

- Položite ruku na ćitab i govorite za mnom! - viknu predsjednik sudanije ipoče da zaklinje: - Zaklinjem se bogom živim, sveznajućim i svemogućim...

- Zaklinjem se bogom živim, sveznajućim i svemogućim...

-... i svimšto mi je najmilije na svijetu...

-... i svimšto mi je najmilije na svijetu...

-... daću govoriti istinu i samo istinu!

-... daću govoriti istinu i samo istinu!

- Valahi! - podiže jače glas predsjednik sudanije.

- Valahi! - prihvati riječsvjedok jošjačim glasom

- Bilahi!

- Bilahi!

- Talahi!

- Talahi! - izgovori svjedok ne predišući pošljednju riječzakletve punim isnažnim glasom, koji se razli u talasastom brujanju po sudnici, u kojoj drhtašeduboka i pobožna tišina.

Kad se zakletva završi, članovi sudanije opet dostojanstveno posjedaše, ipredsjednik reće:

- Mujaga Adžića iz Gornjeg Sehera, poznajete li ovu osobu, dotično licedesno od vas?

- Molim slavnu raspravu, ne poznajem ga samo ja. Njega poznaje cili svit,

poznaje ga svaki grm, svaka bukva. Ovo je Ćiko Trubajić. Zovu ga jošiKuljićem.

- Da li ste od iste osobe dotičnog lica kupili janjeću kožicu koja jest kod vaspronađena i zakonito uglavljena?

- Molim, slavni sude, ja sam janjeću kožicu zaista kupio od ovog Ćike, kogajošzovu iĆirom, za osam groša zdrave pare.

- Da se ti, svjedoče, počem nijesi upozo u optuženika? - uplete se u raspravudrugi prisjednik Pramasunac. - More biti da je tebi kakav drugi težak prodokožicu, a?

- More biti, aga, da si ti šef? - uplete se važno i sa puno zvaničnosti uraspravu i prvi prisjednik Omeša Mustić. - Mogo si ti, dragi aga, i od drugogjanjeću kožicu kupiti? ZnašVlah Vlahu služi ko jaje jajetu, pa...

- Ko Vlah, šta Vlah?! - zagrmješe povici sa dna sudnice.

- Jezik za zube, Viraune jedan, Srbija vođe sudi!

- Čekajte, ljudi, dok izgovorim - brani se Omeša Mustići nastavlja kao i danije rekao riječVlah, koja je izazvala uzbunu među slušaocima: - Znaš, dragiaga, Srbin Srbinu sliči ko jaje jajetu, pa bi se mi, Turci...

- Ko Turčin? Ti Turčin? 'Ajde sikter! - dočeka ga svjedok prezrivo. - Ti siCiganin, Firaun!

Predsjednik se sudanije vrlo zvanično namrgodi i reče oštro svjedoku:

- Turčin neturčin, Ciganin neciganin, prvi prisjednik Omeša Mustićjest povjerozakonu muslimanac, a u Bosni i 'Ercegovini sve se konta i uvažava povjerozakonu. Pošto ali tako glavni i vrkovni zakoni propisuju, pozivamsvjedoka Mujagu Adžića iz Gornjeg Sehera, da se drži u redu i da odgovara usmislu zakona na bešjede prvog prisjednika gospodina Omeše Mustića!

- Samo to 'oću da kažem - nastavi ozbiljno prvi prisjednik - Srbin Srbinu sličičesto ko jaje jajetu, pa bi se mi, muslimanci, mogli prevariti i ogriješiti dušu,a to nam nije nikako u vjerozakonu. Zar nije tako, aga?

- Ono asli tako je. Mi smo muslimanci jedni ljudi od istine - odgovori veomameko i ponizno svjedok.

- To ja tebi i velim - uze opet riječprvi prisjednik. - Zato se, dragi aga, dobropromisli, dobro sve izvidi i providi, i dobro pogledaj optuženika, jer sejednom rađa i jednom umire, a ti si danas pred sudanijom ko jedan istiniti

muslimanac izgovorio teške riječi: valahi, bilahi, talahi!

"Državni" se najednom goropadno zdrnu i viknu:

- U smislu zakona zabranjujem tak'e razgovore i namigavanja sa svjedokom!To jest po zakonu ali nedopustivo!

- Gospodine državni, vi po zakonu ovđe nemata šta zabranjivati! - reče suvo isa puno omalovažavanja predsjednik sudanije i obrnu se svjedoku: - Da li stevi, svjedoče, kupili janjeću kožicu od optuženika kad je ulazio u grad na pazarili kad se vraćo s pazara?

- Molim slavnog suda, kad se vraćo s pazara.

- E, vidite, svjedoče, vi ste u istrazi, preslušani kao svjedok, drukčije iskazali.Ovđe piše - veli predsjednik sudanije gledajući u istražne spise - da ste kožicuod optuženika kupili kad je ulazio u grad na pazar.

- More i to biti! - sleže ramenima svjedok i obori oči. - Ne mogu slavnomsudu danas ništa posigurno reći, jer je to davno bilo, pa se zaboravilo.

- Da li ovo jest janjeća kožica koju vi jeste kupili i koja jest kod vas zakonitouglavljena? - pita predsjednik sudanije dižući sa stola jednu krpu, koja jeležala pred sudom kao corpus delicti.

Poslije odužeg zagledanja i zavirivanja kožice sa sviju strana, svjedok sležeramenima i u velikoj sumnji i nedoumici reče:

- Mogla bi biti, a mogla bi i ne biti.

- Da li jeste, svjedoče Mujaga Adžiću iz Gornjeg Sehera, ikad bolovali odkakve očne bolesti i maraza? - uplete se u raspravu i mladi branitelj.

- Boljele su me oči više puta, i upravo mogu reći da nisam najzdravijeg vida.

- U dokturskoj vjerici - veli predsjednik sudanije - o očima svjedoka MujageAdžića iz Gornjeg Šehera piše da jest on slab u očima, da slabo i teškoraspoznaje stvar od stvari, osobu od osobe i da ima od davnina nekakavmaraz u očima... Svjedoče! - viknu jače predsjednik. - Pogledajte dobrooptuženika i kažite nam slobodno i po duši da li jeste od njega kupili janjećukožicu?

Na mig predsjednika sudanije skoči optuženik s klupe i obrnu se licem u licesvjedoku koji ga dugo posmatraše.

- Sve mi se, Ćiko, čini da sam od tebe nesretnu kožicu kupio - reče svjedok i

u nedoumici sleže ramenima.

- Ne griješi, bolan, duše! Tebe oči varaju. Nijesi ti od mene ništa kupio, aga.

- Zar baštako, Ćiko? - upita začuđeno svjedok.

- Jest baštako, aga! Ne griješi duše, u dženet ćešaga, a dženet ti otvorenstoji!

Svjedok ušuti i nešto se kao duboko zamisli.

- Žao mi je dženeta, Ćiko, a sve mi se čini da sam kožicu od tebe kupio - rečesvjedok poslije male počivke, nekako teško i bunovno, kao da se iza snaprobudio.

Predsjednik nemarno mahnu rukom i svjedok se, neprestano sliježućiramenima, ukloni ispred sudanije.

Poslije kratkog preslušanja privatnog učesnika Luke Ćuluma i poslijepodužegčitanja kažnjenih vjerica i "inih dokazala", predsjednik sudanijepodiže svečano glas i reče:

- U smislu kažnjenog zakonika i § 450. parbenog postupka proglašujem dajest postupak dokaza istine u današnjoj glavnoj raspravi završen! Sad imaderiječgospodin državni da preda sudaniji u pogledu optužnice konačniprijedlog. Nakon gospodina državnog s obzirom na dotične zakonski iuredovne propise predaće sudaniji i gošpodin branitelj odnosno odbrane svojprijelog.

Gospodin "državni" se ponosito i gordo diže. Čitavo mu se lice namršti, akrupne mu se oči ispuniše i zasvjetliše neutopljivom zlobom i pakošću premaoptuženiku, koji se poče nemirno na optuženičkoj klupi vrpoljiti, nesvjesnoosjećajući većunaprijed svu nemilu težinu rijeci kojima će ga zasuti gospođin"državni".

- Slavno sudišće! - prolomi se krupna i hrapava glasina gospodina"državnog", i u sudnici zavlada dubok tajac. - Slavno sudišće! Pred nami tudedanas jest na optuženičku klupu jedna vrlo opasna osoba po dotičnovlasništvo u smislu kažnjenog zakonika.Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvaniKul-jić, jest ali čuvena osoba u pogledu zločina od krađe. Po dalekim carskimdrumovima i hanovima od Crne Gore do Save vode selaci budu govorili ipričali o njegovim krađama i lopovlucima. On jest zadal strah i trjepet na svestrane. U svom selu i okolini: đe što viđe to i diže! Slavno sudišće! To i takogovori narod i neučevni ljudi iz naroda. Za istu osobu jest ali i zvanično,zakonito i dapače uredovno uglavljeno da je preko svake mjere opasno potuđe vlasničtvo, što dokazuju vjerice Kotarskog suda u Banjoj Luci od 14.

veljače, 1890. godine, broj 204. i Palitičnog suda u Banjoj Luci od 18kolovoza 1890. godine, broj 370, a da i ne spominjemo kažnjenu vjericuCarske žandarmerije iz Dugog Sela i riječi gospodina ćesarokraljskogvakmajstora Dane Kneževića na današnjoj raspravi...

- Bašriječi gospodina ćesarokraljskog vakmajstora Dane Kneževića nemorate spominjati - prekide "državnog" sa mnogo omalovažavanja i s nekevisine predsjednik sudanije - jer za jednog ćesarokraljskog vakmajstora svak'je lopov i verdekter ko se rodi u ovoj zemlji!

Pošljednje riječi predsjednika sudanije, izgovorene suvo i zvanično, izazvašesilno oduševljenje i povike u čitavoj sudnici.

- Ljubim ti ruke tvoje i pravednost tvoju! - skoči optuženik s klupe i počeobasipati poljupcima ruke predsjednika sudanije.

- Molim, molim! - brani se predsjednik. - Nastavite u smislu zakona optužbu,gospodine državni!

- Visokoslavno sudišće! - produži "državni". - Nadalje jeste uredovno putomizvida, istrage i svjedoka uglavljeno da je ista osoba Ćiko, pravo ĆiroTrubajić, zvani Kul-jić, dne 17. lipnja u noći, bez znanja i privole, a svojekoristi radi, odnio janje, po bosanski terze privatnom oštećeniku Luki Ćulumuiz Dugog Sela, a dne 23. kolovoza te iste godine jest istom Luki Ćulumunestalo dvije kačice sira, što jest akoprem nedvojbeno u smislu istražnije'spisa i iskaza svjedoka tečajem današnje glavne rasprave dokazano da je i ovupokrađu izvršio isti gore po zakonu rečeni optuženik Ćiko, pravo ĆiroTrubajić, zvani Kul-jić, bez znanja i privole privatnog učesnika, a svojekoristi radi, čime ali jest poćinil zloćin od krađe po §§ 249, 251, 253, toćka ckažnjenog zakonika. Slavno sudišće! Današnja odbrana optuženika jest samojedna lijepa pripovijest kojoj ne more niko pametan vjerovati kako ono dobroi reče privatni oštećenik Luka Ćulum iz Dugog Sela.Šarena pripovijestoptuženika da jesu jazbeci pokrađili sir, nemožna jest u smislu kažnjenogzakonika, pošto su ali jazbeci gorske zvijeri. Kako šivotinja, kako jazbec dase osudi!?...

- Jazavac je većosuđivan i osuđen u ovoj zemlji, u ovom gradu! - dobacibranitelj, jetko se osmjehujući.

- I majmun, molim boga i slavnog suda! - ugrabi riječjedna grlata ljudina sadna sudnice, i sva sudnica pršte u divlji smijeh i povike.

- Jest, dobro si to kazo: osuđen je i majmun prije desetak godina tamo uBišću! - uze opet riječbranitelj. - Tamo se je na vašaru bavila nekakvašvapska komendija sa dva majmuna. Jedan od ta dva majmuna iskopo jejednom težaku oko. Sud je osudio komendijaša na novčanu kaznu i onog

majmuna na smrt, da se poslije 14 dana pogubi. U tom se komendija preselilana vašar u Prijedor. Kad je sudska komesija u Prijedoru dobila nalog da sobzirom na zakon izvrši osudu i pogubi osuđenog majmuna, nije to moglaučiniti jer su oba majmuna bila vrlo slična, i sudska komesija nije moglanikako da dozna ko je od ta dva majmuna onaj pravi, osuđeni. Tako se jeosuđeni majmun izbavio smrti... Ovim sam rečima šćeo da opomenemgospodina državnog da se iživotinja more osuditi s pogledom na § 388.kažnjenog zakonika - završi sa puno ponosa svoje razlaganje mladi branitelj isjede.

Kad se iza braniteljeva govora buka i povici smiriše, produži gospodin"državni" svoju optužbu s puno srdžbe i jetkosti, sijevajući ljutito očima i nabranitelja i na optuženika:

- Visokoisto i visokoslavno sudišće! Akoprem jest državnom objesništvupoznat § 388. kažnjenog zakonika, ne more se ali optuženik Ćiko, pravo ĆiroTrubajić, zvani Kul-jić, izvući ispod kažnje koje ga patri po §§ 249, 251, 253,toćka c. Državnom objesništvu u Banjoj Luci jest nadalje poznato da sujazbec i majmun osuđeni, ali su tamo bile drukčije prilike i teške okolnosti usmislu zakona nego danas 'vođe. Danas 'vođe jest u tečaju rasprave zakonitouglavljeno da je u pitanju stojeći optuženik poćinio zloćin od krađe i da jestisti ukro Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje i dvije kačice sira. To jesuakoprem svjedoci carski oružnici Dane Knežević, Jozip Prokaska i MujagaAdžićiz GornjegŠehera, te privatni oštećenik Luka Ćulum iz Dugog Seladanas tečajem glavne rasprave iskazali i dapače dokazali s obzirom na svetopogledne paligrape i toćke kažnjenog zakonika... Veleslavno sudišće!Džabe bi bilo da i dalje govorimo s pogledom na optužnicu, jer je sve jasno izakonito dokazano: Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, nedvojbeno jestpoćinil zloćin od krađe, jest povrijedio i uvrijedio §§ 249, 251, 253, točka ckažnjenog zakonika! Sve sudske i palitičke kažnjene vjerice i svi iskazi pozakonu rečenije' svjedoka dokazuju i dokazali su dajestu pitanju stojećioptuženik vrlo opasna osoba po dotično vlasničtvo, da jest verdekter, da jestdaleko čuvena bitanga i vagabund, da jest napokon upisni tat, koji živi odkrađe i u krađi život provodi... Sama dva njegova imena, veleslavno sudišće, idva brezimena jesu tvrd i golem dokaz istine da kod njega ne ide ništa čisto ipošteno, da on jest jedan obični seljački kradljivaci upisni tat, koji se zove ipreziva onako kako mu kad godi da se zove i preziva. Samo to petljanje i samtaj marivetluk sa dva imena i dva brezimena dosta je veleslavnom sudišću damu odmjeri i odvali u smislu zakona najoštriju i najveću kažnju teške tavnice,kuće neobične!... Visokoslavno sudišće! Ustrijska carevina jest dapače i naBerlinskoj šjednici od 28. srpnja 1878. godine u smislu velike bešjede milistraAndrašije isprosila od sve sedam careva dozvolu za ulazak i ukopaciju ovezemlje, da u njoj uvede mir i postavi red i zakon. Zato mi danas i 'oćemo red izakon; 'oćemo da se zna čije je što; 'oćemo da se živo radi i da se ne krade nibeg ni carevina, ni težak ni ležak, kako se to ali po bosnacki veli. Visokoisto iveleslavno okružno sudišće! S pogledom na to i na sve gore rečeno, i s

obzirom na velike prilike i teške okolnosti, državno objesništvo u Banjoj Luciprilaže da se optuženik Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kul-jić, 40 godinastar, rodom i stojbinom iz Dugog Sela, grčkoistočnog vjerozakona, oženjenotac sedmero djece, nepismen, navozito neporečen, sudi i osudi povodomtoga što jest isti dana 18. lipnj'a 1907. godina uzeo bez znanja i privole, asvoje koristi radi, Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje iz tora i dvije kačice siraiz mijekara, čime jest ali počinil nedvojbeno zloćin od krađe s obzirom na §249, 251. i 253. toćka c carskog kažnjenog zakonika - napregnutim ipromuklim glasom, punim zlobe i pakosti, završi gospodin "državni" optužbui sjede, neprekidno strijeljajući podmuklim pogledom i branitelja i optuženikakoji se uzbuđeno vrpoljio na klupi i mijenjao boju u obrazima.

- Ljudi moji, ja opet velim: gadno i Zlojutro nasrće - ču se neko sa dnasudnice kad "državni" dovrši optužbu.

- Nije šala: pamet i nauka! Viđe li ti samo kako mu pri kraju vješto pokupi ipoveza i rod i porod, i ženu i djecu i selo otklen je, i godine koliko mu je, ivjeru koje je, i krađu koju počini, i domaćina koga ošteti, pa ga onda ljutosteže u nekoliko teška i gvozdena paligrapa... Jao, Ćiko i Zenico crna!

- Jao, Zenico crna, vatrom izgorjela! - ču se piskutljivi glas privatnogoštećenika Luke Ćuluma, pun zajedljivosti i zluradosti.

- Ne pregoni ni ti, Đulume, i ne budi tako zlurad, jer: iz Zenice ikad, izzemljice nikad!

- Veselite se, dušmani moji i dušmani pravde božje, veselite se danas ilinikad! - viknu optuženik i, sav zajapuren u obrazima, okrenu se premaslušaocima, pa onda poče, umiljavajući se kao pašće, pogledati u braniteljakoji se mirno i dostojanstveno spremaše na odbranu.

- Slavna sudanijo! - odjeknu nenadno zvonko grlo mladog i okretnogbranitelja, i u sudnici ponova nastupi grobna tišina, bez glasa i daha. - Slavnasudanijo! Poslije devet mjeseci mučnog istražnog zatvora bacila je, ovodanas, crna sudbina na optuženičku klupu jedno samo poštenje i dobrotu odčovjeka. Većdevet mjeseci, veleslavna sudanijo, trune i gnjije u Crnoj kući,odvojeno i daleko od svoje kućice, od svoje slobodice i svoje sitne dječice,čestiti i carskim vlastima prepokorni žitelj i stanovnik Dugog Sela ĆiriloTrubajić, u civilju nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić. Ovu iovaku dobrotinju i čisto poštenje od čovjeka jest veleslavna sudanijo, tečajemglavne rasprave gospodin državni ocrnio đa gore ne more biti! Nemajućičvrste dokaze i tvrde iskaze preslušanije svjedoka, gospodin državni se, u tomškripcu i neprilici, mašao za prazne i nevaljale riječi, da njima umrlja i preddanašnjom slavnom carskom sudanijom ocrni ovu 6istu i svijetlu osobudotično lice, koje većdevet mjeseci trune u istražnom zatvoru na pravdi

boga...

-... i za dvije kačice sira i jedno janje! - dodade neko sa dna sudnice, i smijehse osu na sve strane, čak i oko okorjelih i zvaničnih usana predsjednikasudanije zaigra se prikriven osmjejak.

- Veleslavna sudanijo! - nastavi prisebno i mirno odbranu mladi branitelj, kaoda ništa nije ni bilo: - U optužnici visokoslavnog državnog objesništva od 20.veljače 1908. godine optužuje se čestiti Ćirilo Trubajić, u civilj u nazvanĆiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, da jest dne 18. lipnja 1907. godineuzeo bez znanja i privole, a svoje koristi radi, Luki Ćulumu iz Dugog Selajanje, terze iz tora, i dvije kačice sira iz mijekara. Gospodin državni ne moreali pred licem današnje glavne rasprave da dokaže da jest optuženik zaistapočinio zločin od krađe i povrijedio §§ 249, 251. i 254, toćka c, nego jeudario u pogrde i nevaljale riječi, ko na priliku: da jest optuženik verdekter,da jest opasni i upisni tat, da se o njegovim lopovlucima i krađama priča igovori od Crne Gore do Save vode... Nadalje jest gospodin državni,veleslavna sudanijo i vi prisjednici, vi pametni i pravični ljudi iz naroda, rekoza optuženika: samo njegova dva imena i dva brezimena jesu tvrd i golemdokaz istine da je on jedan obični seljački kradljivac i upisni tat koji se zove ipreziva kako mu kad godi. Kad bi gospodin državni, veleslavna sudanijo,koliko toliko poznavo ovu zemlju i narod, mislim da se onda ne bi ovakonepromišljeno razmeto praznim riječima. Bašnjegova dva imena pokazujunam da on svom kraju ne zadaje strah i trjepet, kako to veli gospodin državni.Optuženiku jest kršćeno ime Ćirilo, Ćiro, ali ga svako od dragosti zove i odmilosti mu tepa Ćiko. Izvoliće nam ali i gospodin državni da se onima kojizadaju strah i trepet, da se lopovima i kradljivcima ne tepa! Njegova dvabrezimena kazuju nam da jest on potomak jednog bogatog i zenđilogplemena, iz kojeg nije niko nikad krao i kome nije u krvi da krade. Trubajićisu bili daleko čuveno pleme sa svog bogatstva i velikog mala, u nji' su se'iljadile ovce i sve ti je to bilo puno, sito i debelo, pa su i' i prozvali Kuljićima,to će reći: kuljavi, debeli, puni, siti... Izvoliće nam ali, opet velim, i gospodindržavni da se ovom potomku Kuljića ne more reći da je upisni tat i da mu jeveću krvi da krade...

- Vjeru mu njegovu, i dijete dobro isporavlja! -ču se uzvik sa dna sudnice,pun čuđenja i odobravanja. - Čuste li ljudi, razumjeste li gospodini suci, kakosve vješto poveza i jedno s drugim isporavi: biva, Ćiki tepaju, a kradljivcimasvi znamo da se ne tepa; Ćiko je izdanak Kuljića kojima nije u krvi da kradu,pa ni Ćiko ne more biti upisni tat! Pametno dijete!

- Pametni smo svi, samo sreće nemamo! - dobaci neko izmeđ' slušalaca igraja se diže.

- Mir! - viknu predsjednik sudanije sav blažen i zadovoljan smišljenim

govorom mladog branitelja, kome mahnu rukom, da nastavi odbranu.

- Kako vidite, slavna sudanijo, bašova dva imena i dva prezimena idu uprilog po zakonu rečenom optuženiku, idu u prilog njegovom poštenju idobroti. Ja, veleslavna sudanijo, neću ali se vođe razbacujem samo praznimriječima i bešjedama - neka to čini ko je i dosad činio - nego ću dapačečvrstim dokazima i iskazima zakletije' svjedoka išćerati stvar na čistac sadvije kačice sira i sa janjećom kožicom koja je pronađena i zakonitouglavljena kod Mujage Adžića, trgovca iz Gornjeg Šehera. Gore po zakonurečeni optuženik jest otvoreno i iskreno - koje se ali rijetko događa na sudu -pred današnjom slavnom sudanijom prizno i očitovo da je zaista pojeo dvijekačice sira privatnog oštećenika Luke Ćuluma iz Dugog Sela sa svojomženom i sedmero djece. Ali upitajmo se, veleslavna sudanijo, kako jeoptuženik Ćirilo Trubajić, u civilju nazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvaniKuljić, do te dvije u pitanju stojeće kačice sira došao? Kojim putom inačinom? Da li krađom ili prevarom? Da li on jest tu počinio zločin od krađei zakonski povrijedio §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika, kako toali piše optužnica visokoslavnog državnog objesništva od 20. veljače 1908.godine i kako to, veleslavna sudanijo, u smislu optužnice nabacuje i tvrdigospodin državni? To treba na temelju zakona pročistiti i u red dovesti, pa ćese odma' viđeti da je optuženik čist i prav ko od majke rođen. Istina je,veleslavna sudanijo, da su carski oružnici pronašli kačice u kući gore pozakonu rečenog optuženika; istina je i to da on isprva nije mogo ni šćeonikako da prizna pokrađu od dvije kačice sira nego se je otimo i govorio da sujazavci počinili krađu i da im je on isti jedne noći oteo, osim dvije kačice sira,joši punu vreću neomlaćenije kukuruza, dva vijenca suvije' krušaka i jedanpodugačak radišlješnika. Kako vidite, veleslavna sudanijo, sve sama jazavčjamiva i jestivo! Istom kad su ga carski oružnici u pogledu istrage i izvida namjestu lica počeli nezakonito i dušmanski kundacima tući, istom onda je onprizno što mu se silom kundaka naturalo da prizna. Tako je, veleslavnasudanijo i vi pravični ljudi iz naroda, i ovaj put ko i uvijek pod žandarskimkundacima prignjavijena i prigušena pravda i istina!...

- O postove mu njegove, i mališan dobro kiti i veze! - oteše se uzvicinekolicini slušalaca u jedan mah, i po čitavoj sudnici digoše se živahni i toplipovici divljenja i odobravanja.

- Maleno je i neugledno je, bog ga vidio, ali mu je slatka i smišljena svakariječ! Bistra i pametna glava!

- Pametni smo mi svi, samo sreće nemamo! - dobaci opet onaj prvašnji izgomile, ali začudo niti se graja diže, niti mu se ko na dosjetku glasno nasmijakao prvi put, jer svi bijahu uprli poglede u mladog rečitog branitelja.

- Jest, veleslavna sudanijo! - nastavi branitelj s jošjačim poletom ioduševljenjem. - Poslije devet mjeseci mučnog istražnog zatvora, stupa gore

po zakonu rečeni optuženik na ovo uredovno mjesto da oživi prigušenupravdu i istinu; stupa dapače na ovo zakonito mjesto, đe ne sudi kundakćesarokraljskog vakmajstora Dane Kneževića, nego učena glava i dubokapamet visokog carskog, sudskog savjetnika i velemožnog gospodina IgnjatijeVrepca koji samo istinu traži i samo za božjom i ljudskom pravdom gine! Igospodin predsjednik sudanije čuo je danas istinu, da su jazavci pokrali sir ida je optuženik Ćirilo Trubajićjedne noći, pretrpivši veliki strah, oteo odjazavaca sir, odnio ga kući i pojeo sa svojom starom i sedmero djece. Posmislu kažnjenog zakonika i po §§ 249, 251. i 254, toćka c, jazavci su počinilizločinstvo i pokrali sir. Oni su zločinci i na nji' trebalo bi da se oborigospodin državni. Gore po zakonu rečeni optuženik, kad je od jazavaca, oddivlje gorske zvijeri, oteo sir i ostale one stvari, nije, veleslavna sudanijo,učinio ništa rđavo, ništa zločesto i ništa po zakonu kažnjivo. Učinio je ono štobi i svaki od nas u tak'oj prilici učinio. I iskaz privatnog oštećenika LukeĆuluma na današnjoj glavnoj raspravi svjedoči da su zaista jazavci potkopalimljekar i počinili krađu. Kad ga je gospodin predsjednik sudanije tečajempreslušavanja upito da li more podsigurno prosvjedočiti da provala podmljekarom potiče od ljudske ruke, odgovorio je privatni oštećenik LukaĆulum iz Dugog Sela: "E, to ne mogu na dušu uzeti, jer je jama podprovaljenim mljekarom nekako čudnovato došla!" Daklen, provala ne potičeod ljudske ruke: mljekar nije provalio optuženik Ćirilo Trubajić, u civilj unazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljićnego gorske zvijeri, jazavci!Da su zaista jazavci potkopali mljekar i počinili u smislu, kažnjenog zakonakrađu od dvije kačice sira, more se i otuda viđeti što današnji jazavci nijesuostali onaki kakvi su bili za turskoga suda i otomanske prave, nijesu ostalipovučeni i mirni u svojim jazbinama. Kad je, veleslavna sudanijo, zastupilaUstrija, odma' je od naroda pokupljeno oružje i data je svakom prava isloboda osim težacima i radnom narodu. I pop, i pratar, i 'odža, i gazda, i begi aga, i subaša, sve se to adžamijski isprsilo u ovoj zemlji, pa deblja i tovi se,plivajući u ustrijskoj pravi i slobodi. A radni narod i težaci bez prave islobode, bez oružlja i bez pomoći ni sa koje strane, a sa dvije strane navalilezlosti i napasti: iz čaršije 'ajduci, a iz gore vuci i jazavci...

- To i tako neizvoljeno jest pred carskim sudišćem govoriti! - planu gospodin"državni" na branitelja i skoči kao razjaren ris na stolice. - To dapače ali jestgrčkoistočna palitika!

I predsjednik sudanije planu, ali ipak se svlada, pa vrlo uzdrhtalim zvaničnimglasom reče:

- Po sili svoje česti i po snazi svoje koli uredovne toli predsjedničke vlasti, apo § 318. parbenog postupnika, pozivam sa ovog mjesta na red i mirgospodina državnog da ne uzbunjuje i ne sprečava tečaj glavne rasprave kojase ali danas vodi prema propisima §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenogzakonika!... Gospodine branitelju, produžite i kažite što jošnijeste u odbranu

kazali a mislite kazati.

- Vala, ljudi, Vrepcu mjere nema! - diže se sa dna sudnice između slušalacatihan i jedva čujan povik, i sve se opet smiri i utiša.

- Veleslavna sudanijo! - nastavi odbranu branitelj bez i najmanje zbunjenosti,sa puno mirnoće i prisebnosti u govoru i držanju. More se gospodin državniljutiti i vikati koliko 'oće da je maloprijašnja moja riječgrčkoistočna palitika,ali će ostati uvijek istina da su danas jazavci drukčiji nego što su bili zaturskog suda i otomanske prave. Čim su, veleslavna sudanijo, osjetili da jeUstrija oduzela narodnu slobodu i oružlje, jazavci su se grdno izbezobrazili.Najprije su se počeli vrzati oko njiva i usijeva, pa onda udarati na staje iambarove, dok se neke godine dvojica čak uslobodiše i padoše na krsnu slavuStojanu Gatariću iz Lokvara...

- Došli ljudi na piće! - dobaci neko izmeđ' slušalaca, i smijeh se razli počitavoj sudnici.

- Jest, došli ljudi na piće - prihvati riječbranitelj - ali se čudnovati gosti nesvideše nekom starom Belemezu, koji se poboja da bi moglo omaliti pića ijestiva, pa pograbi s drvljenika sikiru i pogna ih u planinu, ali u planini u'vatiBelemeza sa sikirom carski šumar i viknu: "Sikiru ovamo, ti si sjeko carskušumu!" Poslije ga na pravdi boga osudiše na veliku globu i 'aps, pa se i danasu narodu kaže kad se kome što nepravo i iznenada dogodi: "Prošo ko stariBelemez kad je jazavce gonio sa krsne slave Stojana Gatarića!"... Veleslavnasudanijo! S pogledom na sve rečeno jest sigurno i osvjedočeno i zakonitouglavljeno da su jazavci, ovak'i kakvi su, mogli biti i dapače bili su počiniteljizločina od krađe u smislu §§ 249, 251. i 254, toćke c kažnjenog zakonika...Što se ali pako tiče ukradenog janjeta, svjedočanstvo jedinog svjedokaMujage Adžića iz Gornjeg Šehera jest slabo i netemeljito. Gore po zakonurečeni svjedok jest tečajem rasprave samo slijego ramenima i u velikojnedoumici odgovaro na pitanja gospodina predsjednika sudanije. Njegovo sesvjedočanstvo ne more nikako uvažiti i od slavne sudanije poprimiti kaotemeljito i zakonito. Ali, ako bi veleslavni sud uvažio i poprimio - u šta janikako ne mogu povjerovati - iskaz i svjedočanstvo svjedoka Mujage Adžićaiz Gornjeg Šehera, onda se ja s pogledom na golemu lesperinu visokoslavnogćesarokraljskog generala Jozipa Pilipovića pozivam na carskootomanskezakone od 7. ramazana, od 15. muharema, od 13. huseina i 23. mujage, kojizakoni ne gone za krađu janjeta, a po njima se i danas sudi i oni se i danasdrže od slavnoga suda u velikoj česti i štimanju... Veleslavna okružnasudanijo! S obzirom na sve gore rečeno u odbranu i s pozivom na sveolakotne okolnosti i prilike prilažem da se optuženik Ćirilo Trubajić, u civiljunazvan Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, istočnog vjerozakona,oženjen, otac sedmero djece, nepismen, navozito nepbrečen riješi i pusti ispodsuđenja, pošto on nije ali dana 18. lipnja 1907. g. uzeo bez znanja i privole, asvoje koristi radi, Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje iz tora i dvije kačice sira

iz mijekara, čime bi bio počinio zločin od krađe u smislu §§ 249, 251. i 254.toćka c kažnjenog zakonika. Ali ako bi ipak veleslavna sudanija nekim putomi načinom došla do svjedočanstva da pri optuženiku ima neke krivice - u štone bi niko mogo povjerovati poslije današnje rasprave - to molim veleslavnuokružnu sudaniju da pri suđenju uporabi § 63, kako ne bi nedužna porodicastradala, dalje da uzme u obzir dugi istražni zatvor, nepismenost i zanemareniodgoj optuženika kao olakotne okolnosti i prilike - završi odbranu branitelj,sav blažen i uzbuđen, s puno vjere i uvjerenja da je kazao sve što je trebalokazati.

Predsjednik sudanije kao da se trže iz dubokog razmišijanja, diže pokunjenuglavu visoko iznad debelih sudskih spisa, obuhvati velikim pogledom čitavusudnicu i viknu sa puno svečanosti i zvaničnosti:

- Današnja glavna carska rasprava, koja jest vođena po smislu §§ 249, 251. i254, toćka c kažnjenog zakonika protiv optuženog Ćike, pravo ĆireTrubajića, zvanog Kuljića, zaključuje se i sudanija se povlači na vijećanje iodluku!

Pri pošljednjim riječima lagano i odmjereno diže se predsjednik sudanije ipokupi sa stola čitav denjak spisa. Za njim se mirno i dostojanstveno digoše iostali članovi sudanije i okupiše se uvrh sudnice da vijećaju.

Predsjednik sudanije sjede i zguri se nad jednim stočićem, koji je sav bioprekriven debelim spisima, pa se stade mrštiti i naprezati da po jednoj starojosudi sastavi glavu Ćikine osude. Oko stočića su mirno i nepomično, bezglasa i daha, stajali suci i prisjednici sa perovođom očekujući da počnevijećanje.

- Ovđe se ne more vijećati. Odvećje tijesno i nezgodno! - reče predsjedniksudanije vrlo zlovoljno. - Mi bi' se morali povratiti na svoja stara mjesta, adržavni, branitelj, optučenik i svi ostali slušaoci trebalo bi da iziđu napoljedok se ne svrši vijećanje i odluka. Samo, eto, ne znamo da li se vratiokerkermajstor sa raporta?...

- Molim boga i slavnog suda - ču se iz gomile slušalaca glas Koste pucera,koji se neoklen nađe u sudnici -, vi se morete slobodno povratiti ovamo doljena svoja stara mjesta, a mi ćemo svi izići napolje. Kerkermajstor se vratio saraporta i odveo sve žene osim Jelke čedomorke na Vrbas. Onu sušičavukljusinu, Jovu ključara, zadržali su jutros u bolnici, i tako je osto i posto nadCrnom kućom jedini gospodar našdobri ključarNikolica. On zna sve, zna i dase sudanija vodi, ali šuti i pravi se nevješt. Eno ga sjedi na basamacima, pušisvoju lušu, pregovara se nešto sa Jelkom čedomorkom i veli: "Pjevaj, Jelče,mladost prođe! Pjevaj, neka se narod malo proveseli pod mojom upravom ikomandom!"

Riječi Koste pucera izazvaše bučno oduševijenje i uzbudljive povike međuslušaocima koji su sa strahom pratili tok sudanije strepeći da bi mogao svakičas iznenada udariti tamničar ili ključar Jovo. S njihovih pritisnutih iizdrhtalih duša svali se sinji teret strahovanja, i svi, osim članova sudanije,pohrliše napolje, vodeći optuženika između se kao mladu i pjevajući'apseničku pjesmu:

Sve subota po subota:Meni dođe osuda,A ja tužan u tavniciPjevam pjesmu žalosnu.

Žalobitna 'apsenička pjesma, pjevana sa mnogo bola i prastare čovjekove tugeza otetom slobodom, oživje ledene tamničke zidove, zatrese umrtvljenimćelijama i zadahnu i zapljusnu životom i svježinom Crnu kuću s kraja na kraj,s vrha do dna. Sa sviju strana i iz sviju ćelija prihvatiše 'apsenici pjesmu kojaje u tamnici spjevana i koja se samo u tamnici pjeva, i sve uzavrije ubezmjerno uzbudljivom i neobuzdanom klicanju i natpjevanju. Kad senatpjevanje i povici polagano smiriše, izdišući u ledenim zidinama, pisnužalobitno glas Jelke čedomorke, čist i zvonak kao srebro:

Aj, duga dana, duga danaU zla gospodara!

- Neka Jelkačedomorka pjeva i tuguje - reče predsjednik sudanije više kao zase, kad posjedaše na stara mjesta - a mi ćemo vijećati. Da nam osuda budeprava carska osuda, moramo nekako i imena podesiti. Ja ću se u osudi pisatiIgnjac Vrebacovski, ti, prvi suče, Gabrijel Javorovski, a ti, drugi suče, JozipLesiecki. Prisjednici Omeša Mustići Luka Pramasunac mogu u osudi ostatiko što i jesu. Perovođa neka nam se zove Pranjo Pranjić, domaći čovjek,katolik. Državnogćemo malo prekrstiti i pisaćemo ga u osudi GregorZlojutrovski, a branitelja Dane Dimković... Šta vi mislite, gospodine sudbenitajniče Javorovski, - promijeni predsjednik sudanije glas i držanje obraćajućise prvom sucu - da li jest optuženik s obzirom na provedenu raspravu kriv zazločin iz §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika, i akoprem jest kriv,koliku onda kažnju da mu po zakonu odmjerimo?

Prvi se sudac duboko zamisli i poslije podužeg razmišljanja reče odsječno:

- Nedvojbeno jest optuženik u smislu zakona kriv u pitanju stojećegzloćinstva i ja prilažem da mu se odmjeri kažnja od četiri godine tešketavnice, kuće neobične.

Predsjednik sudanije, koji je većbio za se stvorio osudu, zabezeknu se kad čuodgovor prvog sudije i obrnu se drugom sudiji votantu:

- Kuda vaše mišljenje i vaša pamet dere, gospodine sudbeni pristave Lesiecki,u pogledu krivnje i kažnje gore po zakonu rečenog optuženika?

Drugi se sudija takođe duboko zamisli. Poslije dugog razmišljanja i ćutanjareče:

- Moje mišljenje i moja pamet jest ali zato da jest gore po zakonu rečenioptuženik skrivio zločin od krađe, i pošto nedvojbeno kažnjeni zakonik zatak'a zlođela propisuje kažnju od jedne do pet godina, to prilažem da seoptuženik osudi na četiri godine teške tavnice, kuće neobične, oštro gvožđe,svako četrn'est dana post i svako sedam dana tvrdi krevet.

Predsjednik sudanije jošse više zabezeknu i iznenadi odgovorom drugogsudije votanta, pa se obrnu prvom prisjedniku i reče:

- Prvi prisjedniče, Omeša Mustiću, kuda vaše mišljenje i vaša pamet šiba idere u pogledu krivnje i kažnje gore po zakonu imenovanog optuženika Ćike,pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića?

Prvi prisjednik Omeša Mustić, koji sa puno zajedljivosti posmatraše oba suca,odgovori odmah čvrsto i odsječno:

- I bez razmišijanja i bez ćutanja, a po saslušanju današnje rasprave isvjedoka, ja, ko jedan prvi prisjednik sudanije i sudac narodni, ne nalazimnikakve krivice pri optuženiku, i prilažem da se optuženik pusti odma' izzatvora.

- A vi, drugi prisjedniče, Luka Pramasunče, šta vi u stvari mislite i kako vi posvojoj pameti smatrate krivnju i kažnju gore po zakonu rečenog optuženika.

- Ja, ko najstražnji u ovoj sudaniji i u ovoj zemlji, u kojoj se sve srpskopotiskuje i na kraj meće...

- Budi muslimanac! - prekide drugog prisjednika prvi prisjednik OmešaMustić. - Slavi Kurban-bajram, a ne šaraj jaja na Crvenu subotu, pa nećešbitinajstražnji. Muka ti što nijesi prvi prisjednik išto se ti prvi ne pitaš!

- Nema tu, Omeša, nikakve muke, većsam ja šćeo da rečem samo jednuistinu: da se naše srpsko u ovoj zemlji, otkad je Švabo zastupio, gura napošljednje mjesto. Samo Švabo trebalo bi da se malo dozove pameti, jer mismo oni i ostajemo oni koji carstvima životne žile podgrizamo!

Predsjednik sudanije planu kao ris i grdno se razvika:

- Molim, molim! U ime zakona zabranjujem vam najoštrije da govorite okojekakvim istorijama i pozivam vas s obzirom na uredovne propise da

kažete da li jest optuženik kriv, a akoprem jest kriv, kolika onda kažnja da muse odmjeri?

- Koliko moje suđenje i moja pamet donosi, mogu reči ko jedan prisjednik isudac narodni da pri optuženiku nema nikakve krivice ni zločina - odgovorimirno drugi prisjednik. - Sir su pokrali sigurno jazavci, a pojeo ga jeoptuženik sa svojom ženom i djecom, što je on i priznao na današnjoj glavnojraspravi. Zakon, koliko moje znanje donosi, kažnjava one koji kradu a ne onekoji jedu. Ni u ovog cara nema valjda u zakonu paligrapa o zločinu jedenja!...Za janje isto tako nije dokazano da je optuženik ukro, a da ga je i ukro, nemore mu se suditi, jer ga brane carski, otomanski zakoni, koji se i danas držeu velikoj česti i štimanju, kako to maloprije reče gospodin branitelj.

Predsjednik sudanije obori oči, namršti se, nabra teško obrve i ušuti se. Šutioje pozadugo, ispunjujući glavu osude i kao nešto smišljajući. Najednom setrže iz razmišljanja, udari obema rukama po spisima i reče hladno iodmjereno:

- Gospodo suci i prisjednici, vi se ali mlogo razilazite u pogledu krivnje ikažnje gore po zakonu rečenog optuženika. Vi ste, gospodo suci, izreklikrivicu i veliku kažnju od četiri godine teške tavnice, kuće neobične, aprisjednici su opet izrekli da pri optuženiku ne nalaze nikakve krivice, pa dabi ga trebalo odma' pustiti iz zatvora ko dugogodišnji sudac i predsjednikdanašnje glavne razprave, mogu reći da vi, ni jedni ni drugi, nemate potpunopravo. Gore po zakonu rečeni optuženik nije toliko kriv ni prav ko što misleprisjednici. Kriv je možda više negošto je prav, krivica mu se ali tečajemglavne rasprave nije mogla dokazati. Svjedočanstva svjedoka i ini sudbenidokazi jesu slabi i netemeljiti. S obzirom na to i s pogledom na sve prilike iokolnosti, ovđe se mora u smislu nedostatka dokaza uporabiti § 271, toćka 3.i riješiti optuženika od optužbe.

- I mi smo za nedostatak dokaza! - viknu prvi sudac privlačeći uza se drugogsuca.

- Mi smo za § 271, točka 3, i pristupamo mišljenju gospodina predsjednikasudanije! - dodade drugi sudac.

- Mi ne pristupamo nikome! - viknu ponosito prvi prisjednik Omeša Mustić.

- Ko 'oće neka pristupi nami! - dodade jošponositije drugi prisjednik LukaPramasunac.

- Ja sam i ne'otice vama pristupio - reče predsjednik sudanije, blago seosmjehujući. - Optuženik se, daklen, s pogledom na § 271, toćka 3, unedostatku dokaza rešava od optužbe, a privatni se učesnik Luka Ćulum izDugog Sela upućuje sa svojim zaktjevom oštete za dvije kačice sira na

redoviti put građanske pravde. Izvolite, gospodo suci i prisjednici, potpisatizapisnik osude - reče zvanično predsjednik sudanije, poturi jednu povećuhartiju ispred sebe i viknu malo jačim glasom: - Neka uđe gospodin državni,gospodin branitelj, privatni učesnik i optuženik, da im se osuda proglasi!

Vrata se na sudnici naglo otvoriše i na vratima se prvi pojavi Kosta pucer. Izanjega uđoše "državni", branitelj, optuženik i privatni učesnik, a onda povrviše'apsenici, i u trenutku se čitava sudnica napuni. Branitelj i "državni" mrko sepogledaju. Optuženik, preplašen, iznemogao i blijed kao krpa, jedva sedotetura do optuženičke klupe. Iz njegovih lukavih, svjetlucavih očiju biježiva radoznalost da sa lica članova sudanije pročita i sazna svoju sudbinu, aliuzaman! Lica su njihova mračna i očajno zvanična. Njegovo mršavo iisprošćeno tijelo obuze mrtavčka nemoći drhtanje, oči mu se zasvijetlišesuzama, i on obori glavu, jer 'apsenik, dok stoji pred osudom, ne želi ni odkoga da čuje osudu svoje krivice. U sudnici drhtaše duboka, grobna tišina,puna očekivanja i sustezanja, i u toj treperavoj, jezivoj tišini digoše se mirnodostojanstveno članovi sudanije. I predsjednik sudanije, uvijek sređen,odmjeren i svečan u govoru i držanju, držeči u rukama golemu hartiju, počeda duboko zvaničnim glasom čita osudu:

- Okružni sud u Banjoj Luci jest danas obnašao svojom koli uredovnom, tolisudskom vlasti pod predsjedništvom sudbenog savjetnika IgnjacaVrebacovskog i u prisutnosti sudbenog tajnika Gabrijela Javorovskog isudbenog pristava Jozica Lesieckog kao sudaca, te Omeša Mustića i LukePramasunca, kao prisjednika, i Pranje Pranjića kao perovođe ušljed optužbedržavnog objesništva protiv Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića, zbogzločina iz §§ 249, 251. i 254, toćka c, kažnjenog zakonika, podignuteoptužnicom od 20. veljače 1908. godine, broj 2268, nakon naredbom od 2.svibnja 1908. godine naređene u prisutnosti državnog Gregora Zlojutrovskog,privatnog učesnika LukeĆuluma iz Dugog Sela; optuženika Ćike, pravo ĆireTrubajića, zvanog Kuljića, branitelja Dane Dimkovića dne 23. kolovoza1908. godine obdržavane glavne rasprave na osnovu prijeloga državnogobjesništva da se optuženik krivim proglasu, za pravo izreći:

Ćiko, pravo Ćiro Trubajić, zvani Kuljić, 40 godina star, rodom i stojbinom izDugog Sela, grčkoistočnog vjerozakona, oženjen, otac sedmero djece,nepismen, radi prestupa iz §§ 425, 456, i 478. i 483. sa 10, odnosno 6,odnosno 30, odnosno 15 dana zatvora kažnjen, rešava se po § 271, toćka 3, odoptužbe da jest dne 18. lipnja 1907. godine uzeo bez znanja i privole, a koristisvoje radi, Luki Ćulumu iz Dugog Sela janje iz tora i dvije kačice sira izmljekara, čime bi ali bio počinio zločin od krađe po §§ 249, 251. i 254, toćkac kažnjenog zakonika...

- Molim boga i slavnog suda! - usplahireno i kao izvan sebe upade u riječpredsjednika sudanije optuženik, pun grozničave uzdrhtalosti i strepnje kojaobuzima obično svakog optuženika kad se čita strahovito nategnuta, zbijena i

zamršena glava osude. - To nešto odvećzamršeno i nadugačko otišlo, pa neznam, molim boga i slavnog suda, da li sam osuđen ili nijesam?

- Boga mi,Ćiko, i mi ovamo dolje ne razumjesmo dobro, - ču se povik sa dnasudnice. - Učevno je to udesio savjetnik Vrebac, jer tako ti je to isto i našvapskom sudu: dok gođsoldat ne turi baganetu u korice, ne morešznati da lisi osuđen ili oslobođen!

- Da ste vi živi i zdravi, on je osuđen, ali malo! - viknu zlurado privatnioštećenik Luka Ćulum. -Šta ćemo mi, Ćiko, uskoro barabar i pred Vrkovnusudaniju u kojoj neće suditi Omeša Mustić.

- Ne zanosi se toliko zlobno, Ćulume, nije on osuđen nimalo! - viknu izgomile slušalaca jedna krupna ljudina. - Jošnikog nije unesrećio i zasužnjio §271. To je paligrap prave i milosti. Dobro ja to znam, jer na svojim leđimanosim teret od jedno deset do petn'est glavnije' rasprava...

- Molim za mir i red makar u času proglašavanja osude! - viknu oštro i ljutitopredsjednik sudanije, onda sjede s ostalim članovima suda i poče da razvijamirno i odmjereno razloge osude.

Razlozi

U noći na 18. lipnja 1907. godine nestalo jest Luki Ćulumu, starovniku izDugog Sela, bez znanja i privole istog Luke Ćuluma, a tuđe koristi radi, jednojanje iz tora i dvije kačice sira iz mljekara. Znajući isti privatni oštećenikLuka Ćulum da živi u jednoj zemlji, u kojoj ali vlada red i zakon, jest odma'pokrađu prijavio carskim oružnicima s pozivom na carsku deklamaciju od 28.kolovoza 1878. godine. Sumnja je pala na jedno lice, dotično osobu koja viševoli noći mjesec nego dan i sunce. To jest bio današnji optuženik Ćiko, pravoĆiro Trubajić, zvani Kuljić. I carski oružnici Dane Kneževići Jozip Prokaskajesu odma' pošli kući gore po zakonu osumnjičene osobe, pretražili su kuću iine prostorije i našli su na mjestu lica dvije prazne kačice, koje su alivlasništvo privatnog učesnika Luke Ćuluma iz Dugog Sela. Kod MujageAdžića, trgovca iz GornjegŠehera, jesu dapače carski oružnici pronašli izakonito uglavili i kožicu navozito ukradenog janjeta Luke Ćuluma, i usmislu izvida i istrage podnijeli su kažnjenu prijavu protiv Ćike, pravo ĆireTrubajića, zvanog Kuljića na visokoslavno državno objesništvo u BanjojLuci. I dana 20. veljače 1908. jest visokoslavno državno objesništvo spogledom na §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenog zakonika protiv gore pozakonu osumnjičene osobe podiglo optužnicu, na temelju koje jest danaspovedena i provedena glavna rasprava.

Tečajem današnje sjednice zakletim svjedocima i inim sudbenim dokazimanije se ali mogla krivica optuženika u svima pravcima i s obzirom na sveokolnosti dokazati. Sumnja je jaka bila, sumnja je i ostala, ali po sumnji se ne

sudi nego po istini i dokazima. Istina je da su u kući gore po zakonuosumnjičene osobe nađene dvije prazne kačice, koje su ali vlasništvo LukeĆuluma iz Dugog Sela. Optuženik se brani i veli da je od jazavaca sa ostalimstvarima oteo i dvije kačice sira, da ga poslije pojede sa svojom ženom isedmero djece. To bi mu se moglo i vjerovati i ne vjerovati, gotovo prijevjerovati nego ne vjerovati, jer iz svjedočanstva privatnog oštećenika LukeĆuluma naslućuje se da bi moglo biti da su zaista jazavci provalili mljekar ipočinili zločin krađe na dvije kačice sira. Isti privatni oštećenik Luka Ćulumupitan tečajem današnje rasprave kao svjedok, da li od ljudske ruke potičejama pod provaljenim mljekarom, odgovorio je: "E, to ne mogu uzet' na dušu,jer je jama pod provaljenim mljekarom nekako čudnovato došla". Po ovimriječima dolazi ova slavna sudanija do odluke i vjerovanja da ne moredokazano i zakonski utvrditi da jest provalu i krađu počinilo ljudsko lice uosobi Ćike, pravo Ćire Trubajića, zvanog Kuljića. Iskazi ćesarokraljskogvakmajstora Dane Kneževića i njegova druga Jozipa Prokaske jesu slabi inetemeljiti, i prošarani su pogrdama koje sve drugo dokazuju samo ne krivicugore po zakonu osumnjičene osobe i u pitanju stojećeg optuženika... Što se alipako tiče navozito ukradenog janjeta istog privatnog učesnika Luke Ćuluma,svjedočanstvo jednog jedinog svjedoka Mujage Adžića iz GornjegŠehera nijemogla ova veleslavna sudanija uvažiti i poprimiti kao toćno, valjano izakonski nedvojbeno. Isti svjedok je jednom iskazao da je kožicu kupio kadse optuženik vraćao s pazara, a drugi put je rekao da je kožicu kupio kad jeoptuženik silazio na pazar. Osim toga, jest ovaj nesigurni svjedok tečajemcijelog preslušavanja odgovarao u velikoj nedoumici i samo slijegaoramenima. S pogledom na to jest se sudanija saglasila da se svjedočanstvoovog svjedoka odbaci kao ništavno i nevjerodostojno.

Kad je veleslavna sudanija obnašla da je ovo svjedočanstvo o ukradenomjanjetu nevjerodostojno i zakonski netemeljito, nije imala razloga i temelja dai u ovoj prilici vijeća i prosuđuje carsko-otomanske zakone od 7. ramazana,od 15. muharema, od 13. huseina i 23. mujage u svezi sa golemomlesperinom visokoglavnog i krabrog ćesarokraljskog generala JozipaPilipovića od 31. kolovoza 1878-godine, koji zakoni govore o krađi janjeta ina koje se dapače tečajem današnje glavne rasprave pozvala odbrana.

Prema svemu gore rečenom i prema posmatranju i prosuđivanju sviju prilika iokolnosti, uvažavajući kako navode slavne optužbe tako i navode slavneodbrane, nije mogla ova veleslavna sudanija doći do odluke i vjerovanja da jeoptuženik počinio zločin u smislu §§ 249, 251. i 254, toćka c kažnjenogzakonika koji mu se u grijeh upisuje. Imajući uvijek na umu onu mudrunarodnu riječda je bolje devedeset i devet krivaca pustiti nego jednogpravednika osuditi, jest današnja veleslavna sudanija uporabila § 271, toćka 3,i zbog nedostatka dokaza riješila od optužbe gore po zakonu imenovanogoptuženika Ćiku, pravo Ćiru Trubajića, zvanog Kuljića. Pošto se je alitečajem današnje glavne rasprave nedvojbeno i zakonski temeljito dokazaloda je optuženik zaista pojeo dvije kačice sira, te se privatni oštećenik Luka

Ćulum iz Dugog Sela upućuje sa svojim zaktjevom oštete na redoviti putgrađanske pravde - završi predsjednik sudanije odsječno zvaničnim isvečanim glasom svoju riječ, i čitava sudnica, u kojoj za sve vrijemerazlaganja osude vladaše duboka tišina i mukli tajac, pršte u raspaljivoklicanje i radosne povike odobravanja: "Živjela pravda! živio predsjedniksudanije gospodin savjetnik Vrebac i njegova pamet i znanje! Živio OmešaMustići njegova pravda! Živio slatkoreki branitelj! dolje s državnim što napravdi boga ljude goni!"

I u toj beskrajnoj graji i pobješnjelom klicanju diže se na mig predsjednikasudanije "državni", sav zbunjen i pometen, i jedva izgovori zvaničnouzdrhtalim glasom:

- Uvažavajući današnju osudu, na zakonu ali neutemeljenu, ulažem protivnazočne osude žalbu ništovnu na visokoslavno Vrkovno sudišće!

Napomene

1 Kerkeremajstor: tamničar

2 Znači: čast, piće

Rečnik manje poznatih reči i izraza

Adet - običaj, navika

Agarjanin - Turčin

ajluk - plata

adžamija - neiskusan, neozbiljan

ala selamet - bog neka je u pomoći

aramija - razbojnik, lopov

ardović- bačvica, burence

asker - vojska

asli - baš, sasvim

Baganeta - bajonet

bak - bik

balija - pogrdno za Turčina

bantati - buncati

barabar - uporedo, naporedo

batlijun - bataljon

bašibozuk - neredovna vojska (u Turskoj)

bašica - samotok, prva rakija (iz kazana, kad se peče)

bašuna - glava, tikva

beli - zaista

belćim - valjda, možda, tobože

bena - budala, luda, blesan

berićet - letina, sreća

besleisati - namirivati, zadovoljiti

biljeg - nadgrobni kamen, spomenik

birzeman - staro, davno vreme

birzemanile - odavna, iz starih vremena

bivakarce - dakle, kao

blentav - blesav, malouman

brana - borba, boj

brina - stremen

brkljačiti - gunđati, mrmljati, govoriti nerazumljlvo

bujad - paprat, travuljina

bukagije - negve, puto, okovi za noge

bulešika - bula, turska gospoda

buruntija - pismo, pismeni nalog, rešenje (pašino i sl.)

Crljen - crven

Čado - čedo, sin, porod

čalmaš- ko nosi čalmu, tj. platnen omot oko kape

čivit - zatvorenomodra boja

čovali - od čohe,čohani

čok Jaša padiša - živeo sultan

ćaba - sveto mesto za muslimane

ćevsiti - gledati, posmatrati

Dalga - valovi, talasi

deverati - mučiti se, krpariti

divanana - doksat, trem

dikli - dičan, ponosan, ponosno

dogoniti se - spremati se, udešavati se

dova - (turska) molitva

dumagija - dim, prašina

dunkel - mrak

Dženet - raj

Eglen - razgovor

eškija - ustanak

Ferman - naredba, zapovest (carska i sl.)

Gaveljati - teturati, gegati, teško ići

gazija - junak, pobednik

gerz - kicoš

gegijati - prkositi, oholiti se

grasa - mala puška koja se puni sačmom

gruntovnik - službenik na vođenju zemljišnjih knjiga

Ilika - puce, srebrn nakit na odeći

indat - pomoć

Insan - čeljade

Isporavljati - upoređivati, ispoređivati

ižinjati - izmisliti, smisliti

Izdihanije - izdahnuće, smrt

izim - osim, sem

izmećar - sluga

izun - dopust, dopuštenje

Jarmac - mali jaram

jazija - pismo, pisana stvar (odluka i sl.)

jolpaz - skitnica, probisvet, propalica

jope - opet, ipak

Judol - dolina

Kabast - krupan, nezgrapan (za izgled i misao i sl.)

kabuliti - pristati, prihvatiti, odobriti

kadija - sudija

kalauziti - pokazivati put, predvodlti

kamilanka - kamilavka, kaluđerska kapa

kastile - namerno, naročito

katil - dušmanin, krvnik

kaurin - ko nije muslimanin, nevernik

kerker - tamnica

kerkermajstor - tamničar

kesedžija - drumski razbojnik

kijamet - nepogoda, strašni sud

kokija - dim od baruta

kolovoz - avgust

kom - komina

komjen - dimnjak

kontati - računati, razmišljati

košara - staja

korpus delikti - predmet kojim se dokazuje nečija krivica

kuvet - snaga

kuljav - trbušast, trbušat

Kurban-bajram - veliki muslimanski praznik

kurdelj - klin na plugu

Ljumati - gegati, ići umorno

Mazgala - razvaljeno mesto, otvor

maksuz - naročito, namerno

manavra - manevar, vežba

maraz - neka bolest

marlvet - prepredenost, lukavstvo, veština

merhametli - milostivi, pokojni

medžidija - vrsta turskog srebrnog novca

medžlis - skupština, zasedanje

milet - narod

militerija - vojništvo, vojska

mirija - danak, porez

misirača - vrsta tikve, bundeva

miva - voće

mukaet - pažnja briga (ni mukaet - ni brige)

mula - gospodar, gospodin

mundura - mundira, vojnička odeća

murećep - mastilo

murtat - izdajnik, otpadnik od vere

musaveda - kleveta, opadanje

mustapez - stražar u tvrđavi

muzevir - lažljivac, prevrtljivac

mutesarip - upravnik, načelnik

Naizvrat - naopačke, prevrnuto, izvrnuto

nazočan - prisutan

na'pak - strog

naredan - uredan, spreman

naslon - staja, pokriven trem

nasuliti se - nameriti se

neoklen - odnekle

niks - ništa

nišan - beleg, orden

nurija - parohija, područje paroha (sveštenika)

Obataliti - pokvariti, zapustiti opusteti

objesništvo - izvrnuto: odvjetništvo, tužilaštvo: misli se: ustanova koja možeobesiti

ordija - vojska, logor

ostraguša - stara puška

Paligrap - paragraf, član

palitišungeverlik - politički nepouzdan

parusija - prisustvo, ponovni dolazak Hristov, ovde: prilog

palošina - mač(dugačak)

pantiti - pamtiti

patriti - pripadati, spadati u nadležnost

pašalija - čovek iz pašine pratnje

pezevenk - nevaljalac, gad

perušanje - komišanje (kukuruza)

pirlati - perjati, trčkarati

pinta - vrč, krčag

podrug - jedan i po

polza - korist

popasno doba - vreme kad se stoka vraća s popasa, s jutarnje paše

popišmaniti se - pokajati se

porimiti - pokatoličiti

potkajititi - potvrditi, potpisati

prava - pravica, pravda

Prajz - Prus

pratar - fratar, katolički kaluđer

preteslimiti - predati, ustupiti

pretrgnuti - prekinuti, preseći

prijestolnik - sreski načelnik

proesapiti - proračunati, protumačiti

protolkovati - protumačiti

prošćes - prostićeš

protokur - protokol

pucer - čistač

pulika - publika, svat, narod

pusat - oružje, oprema

Ramazan - muslimanski praznik

rahmetli - pokojni

regleman - pravilo, uredba

redip - vojna rezerva

reziliti - sramotiti, ružiti

rospija - ženska rđava vladanja

rospiluk - nevaljalstvo

rimiti - katoličiti

Sakrament - pričešće

saraorina - rad na putevima

salampijati - vitlati

saruk - čalma, platnen omot oko kape

sef - greška, pogreška

sevap - dobro delo, milosrđe, zadužbina

seiriti - posmatrati (obično s čuđenjem) čuditi se

serbez — slobodno

sermija - stoka

sikter - napolje!

sjarnuti - podstaći vatru

soldačija - vojska, vojna služba

sraziti se - sudariti se

subaša - policijski činovnik

srpanj - jul

sudanija - suđenje

surgun - progon, izgnanstvo, prognanik

sartulija - lomivrat

suharija - konjanik u turskoj vojsci

svibanj - maj

Šajcati se - šetati, šetkati se

šejtan -đavo

šenluk - veselje

šerijat - zakon po Koranu

šikucija, šikutor - poreski organ, izvršitelj

šjet - savet

škrijačina - kapetina

šokački - katolički

štuc - kratka puška, jednocevka

Talambas - vrsta bubnja

talahi itd. - reči iz turske zakletve

tat - lopov, lupež, kradljivac

travanj - april

temena - klanjanje, pozdrav

trnapiti - banuti, upasti iznenada

tubiti - pamtiti, secati se

Ugarjetiti - oveseliti, poradovati se

uverčiti - zapaziti, uočiti

ukabuliti - pristati, odobriti, prihvatiti

ukopacija - iskvareno okupacija (prema ukopati se, umreti, sahraniti)

ukorititi grlo - udesiti glas, utanjiti glasom

umesti - zatreti, nestati

uredovan - zvaničan, služben

učevina - učenost

učiti - čitati, govoriti molitvu

uvano - svakako, s nadom

Vakasuz - u nevreme, kad je nevreme

vakat - vreme, zgodno vreme

vakmajstor - narednik u austrijskoj vojsci

valija - carski namesnik oblasti (u staroj Turskoj)

varićak - mera za žito

verak - suština, sadržaj, bit

verdekter - sumnjiv, osumnjičen

vilancija - finansija

vozbuždenije - uzbuđenje

volovnica - volovi za kravom koja se vodi

votant - glasač

vrajlos - slobodan, oslobođen, pušten na slobodu

vrajter - kaplar

vursat - upornost, otpor, ćudljivost

vuzle vuzlasto - nedoraslo, nerazvijeno, plitkoumno čeljade

Zagroktati - krupno zapevati

zakrpatiti - povikati, rečima zadrobiti, zabrbljati

zaptija - policajac

zasalampijati - zavitlati

zastupiti - ući, zavladati

zbitije - događaj

zeman - vreme, doba

zenđil - bogat, ugledan

zijan - šteta

zijanćarast - štetan, koji čini štetu

ziratan - koji se zirati (obrađuje; za zemlju)

zorli - jako, mnogo

zulumćar - ugnjetač, nasilnik