UNIVERZITET U TUZLI PRAVNI FAKULTET

Seminarski rad iz predmetaSISTEM REVIZIJE USTAVA

Sistem revizije ustava SAD

Predmetni profesor: Studenti:

Tuzla, decembar 2013. godine

Faruk H.Avdić (2203/12) Amar Sadiković (2224/12)

Nezir Medić (2262/12)Emir Bojić (2266/12)

Sead Čamdžić (1438/09)

Dr sc. Zlatan Begić, doc.

SADRŽAJ

SADRŽAJ...................................................................................................................................................2

UVOD.........................................................................................................................................................1

GLAVNI DIO.............................................................................................................................................2

Nastanak kolonija....................................................................................................................................3

Nastanak Sjedinjenih Američkih Država ( Deklaracija o nezavisnosti)...................................................4

Stvaranje konfederacije...........................................................................................................................5

Stvaranje federacije.................................................................................................................................6

Klasifikacija Ustava SAD........................................................................................................................7

Sastav Ustava SAD..................................................................................................................................8

Oblik vladavine - republikanizam............................................................................................................9

Oblik podjele vlasti – predsjednički sistem...........................................................................................10

Ustavno-zakonodavna vlast...............................................................................................................10

Izvršna vlast.......................................................................................................................................12

Sudska vlast.......................................................................................................................................13

Oblik državnog uređenja - federalizam..................................................................................................15

Amandmani na Ustav SAD-a................................................................................................................18

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................27

IZVORI.....................................................................................................................................................28

2

UVOD

Tema ovog seminarskog rada je sistem revizije Ustava Sjedinjenih Američkih Država. Za početak rad će ukratko dati glavne karakteristike današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Pod tim se misli na neke osnovne statitističke podatke o SAD-a. Nakon toga biti će obrađene historijske okolnosti koje su prethodile donošenju Ustava. Nijedan pravni akt nije neovisan od društvene sredine, društvenih uslova i društvenih sadržaja, a pogotovo sam ustav. Ustavom se postavljaju osnove državnog i društvenog uređenja. Iz toga razloga potrebno je osvrnuti se na historijske okolnosti donošenja ustava. Sjedinjene Države su relativno mlada država koja ima kratku, ali jako bogatu historiju. Kada je Kristofer Kolumbo 1492. godine otkrio teritoriju današnjih Sjedinjenih Država, bilo je potpuno neočekivano da će se na tom teritoriju izgraditi najveća i najjača svjetska sila. Tu teritoriju su naseljavali evropski doseljenici u potrazi za boljim životom i slobodom. U koloniziranju su s vremenom prednjačile dvije tadašnje svjetske sile Francuska i Engleska odnosno Velika Britanija. Položaj Velike Britanije je znatno popravljen nakon Indijanskog rata (1756. – 1763. godina) kada ona postaje gospodar kolonija na istočnoj obali. Da bi pokrila troškove rata Velika Britanija je izvršila ekonomski pritisak na kolonije. Ovo je izazvalo njihovo negodovanje koje je s vremenom preraslo u oružani otpor, a potom i u rat za nezavisnost. Slabih 13 kolonija je uspjelo poraziti svoju roditeljsku državu i tada najveću svjetsku silu. 13 kolonija je Člancima konfederacije i vječite unije uspostavilo prvo konfederaciju, a zatim par godina kasnije konfederacija je bila zamijenjena federacijom. Sjedinjene Američke Države su prva i najstarija federacija.

Federacija je bila uspostavljena ustavom kao svojim konstitutivnim aktom. Ustav Sjedinjenih Američkih Država je najstariji pisani i najstariji ustav u formalnom smislu, ali ujedno i najkraći. SAD kao i svaka druga država imaju Ustav u materijalnom smislu. Ustav SAD je krut, pisani, realni, kodifikovani i narodni. Sastoji se od preambule, normativnog dijela i 27 amandmana. Preambula se sastoji od samo jedne jedine rečenice. Normativni dio se sastoji od sedam dužih članova. Normativni dio Ustava SAD ne sadrži odredbe o ljudskim pravima i slobodama. Ovaj nedostatak je ispravljen donošenjem Zakona o pravima (Bill of Rights). Zakon o pravima se sastoji od prvih deset amandmana na Ustav SAD koji su ratificirani 1791. godine. Posljednji je donesen 1992. godine.

U sljedećem dijelu rada biće govora o obliku vladavine, obliku podjele vlasti odnosno obliku državne vlasti i obliku državnog uređenja. Prema obliku vladavine SAD-e su republika. Prema obliku podjele vlasti SAD-e su predsjednički sistem, a prema obliku državnog uređenja SAD-e su složena država – federacija. Ustav SAD-a svojim drugim članom određuje Predsjednika kao šefa države i šefa izvršne vlasti. Ustavom su u prva tri člana i jasno podijeljene i odvojene nadležnosti Kongresa kao organa ustavno-zakonodavne vlasti, Predsjednika kao organa izvršne vlasti i Vrhovnog suda kao organa sudske vlasti. Rad će ukratko izložiti i karakteristike američkog federalizma. Na kraju rada će biti citirani i obrađeni amandmani na Ustav Sjedinjenih Država.

3

GLAVNI DIO

Glavne karakteristike današnjih Sjedinjenih Američkih Država

Površina SAD iznosi 9.826.630 km² od toga voda zauzima 6,76 %. Glavni grad je Vašington (Washington), a najveci je Nju Jork (New York)

Prema popisu iz 2009. godine u SAD živi 306.933.580 ljudi, bruto domaci proizvod prema podacima iz 2008 godine iznosi 14,334 milijarde američkih dolara odnosno 47.025 $ po glavi stanovnika. Valuta SAD je dolar ($). Predsjednik SAD je Barack Obama, a podpresjednik je Džo Bajden (Joe Biden).

Prema istraživanju u SAD broj rođenih iznosi 14,14 na 1000 stanovnika, a broj umrlih 8,25 na 1000 stanovnika, a imigranata ima 3,31 na 1000 stanovnika. Pismenost stanovništa je 97% od ukupnog broja stanovnika. Nezaposlenost iznosi 4,9%. Najviše stanovnika ima između 15-64 godine čak 67%.

Većina Amerikanaca potiče od europljana oko 69%. Većinom potiču od Nijemaca, Iraca, Engleza. Latinoamerikanci čine 13% stanovništva. Većinom su u pitanju migranati iz Meksika. Oko 12,9% stanovništva čine Afroamerikanci kojih je najviše na jugu zemlje. Oko 4% stanovništva je azijskog porijekla. Starosjedioci indijanci čine oko 1% stanovništva.1

Kao što je stanovništvo raznoliko isto je i sa religijom. Oko 80% stanovnika SAD se smatra kršćanima, oko 26% je katolika posebno na sjeveroistoku i srednjem zapadu. Takođe ima znatan broj i židova kao i ostalih religija muslimana, hindusa i budista, ali u znatno manjem broju od katolika.2

Tako imamo umjereno tople kišne klime koje su karakteristične za srednji i istočni dio SAD-a. Sredozemnu klimu sa malo padavina u toplom dijelu godine imaju obale Pacifika. Suhe pustinjske i polupustinjske klime su na prostorima visokih ravnjaka i zavala.3

SAD imaju pet rodova oružanih snaga i to: kopnenu vojsku, ratnu mornaricu, ratno zrakoplovstvo, korpus mornaričkog pješaštva (marinci) i obalnu stražu.

Temelj američke privrede je slobodno tržište, a najvažnija grana je industrija. Većina stanovništva radi u tercijarnim djelatnostima od kojih su svjetski najznačajnija znanstvena istraživanja (svemir, vojna tehnologija, robotika, zrakoplovi itd.). Iako ima razvijenu industriju i privredu zanimljivo je to da SAD više uvozi nego što izvozi industrijskih proizvoda pa se stvara trgovinski deficit.

1 www.wikipedia.org/wiki/Sjedinjene_Američke_Države, stranici pristupljeno 25.11 20132 Festić, Raifa, Opća historija države i prava, Sarajevo, 1998., str. 230.3 www.planetaputovanja.com/sjedinjene-americke-drzave-usa/klima-amerika, stranici pristupljeno 25.11 2013

4

Na kraju treba nešto reći o kulturi koja je specifična, jer Amerikanci kao nacija nisu postojali prije 1776. godine. Neki od najpoznatih knjizevnika su (Edgar Allan Poe, Mark Twain, Hanry James, Jack London, Ernest Hemingway I mogi drugi.).

Nastanak kolonija

U nauci je poznato da se otkrivanje Amerike veže za Kristofera Kolumba koji je 1492. godine misleći da je otkrio Indiju zapravo otkrio Ameriku.

Po nekim drugim izvorima smatra se da su današnji prostor SAD-a otkrili još Vikinzi oko 1000. Godine, a po nekima možda i Kinezi. Međutim općeprihvaćeno je da se otkrivanje Amerike veže za Kolumba.

Misleći tako da je okrio Indiju, narode koje je tamo zatekao nazvao ih je Indijancima, kojih je bilo oko 1,5 miliona.4

Početkom XVI vijeka počinju doseljavanja europljana na prostor današnjih SAD-a, prvo su se doselili Španci koji su naseljavali prostor današnje Floride, Teksasa i Zapadnih obala. Poslije Španaca na prostor SAD-a počinju se doseljavati Francuzi koji su naseljavali prostor od Mississippija do Luisiane.

Zbog vjerskih i političkih progona sve više je rastao broj stanovnika i počinju se osnivati kolonije koje su pripadale Engleskoj i Fracuskoj.

Prva kolonija je bila Virdžinija (Virginia) osnovana 1607. Godine, a do polovine XVIII vijeka osniva se i zadnja kolonija Džordžija (Georgia). Sve ove kolonije, iako su bile pod suverenitetom engleskog kralja nisu imale isti položaj. Ove kolonije su se dijelile na tri grupe. One koje su bile pod direktnom vlašću krune nazivale su se krunske i one su bile najbrojnije. Vlasničke kolonije su pripadale pojedincima i kompanijske koje su pripadale kompanijama. Vlasničke i kompanijske kolonije su nastajale tako što ih je kralj daravo putem povelja pojedincima i kompanijama i odrekao se miješanja u njihove unutrašnje poslove.5

Organizacija vlasti u kolonijama je bila takva da je izvršnu vlast vršio guverner koji je imenovan u Londonu, a njemu je pomagalo Vijeće čije je članove on imenovao. Kao i u Engleskoj u to vrijeme postojalo je izborno predstavničko tijelo koje je vršilo zakonodavnu i sudsku vlast.6 Kolonsti su dobili pravo da sami upravljaju sobom, da određuju poreze i da za učinjene delikte odgovaraju pred porotom koja ce im određivati kaznu i visinu te kazne.

Pošto je bilo kolonija koje su pripadale Engleskoj, a isto tako neke su pripadale Francuskoj koje su pretežno bile u Sjevernoj Americi, rat koji je izbio između Engleske i Francuske u europi koji je trajao 7 godina (1756-1763) i koji je završen mirom u Parizu 1763. godine, odrazio se i na

4 Festić, Raifa, loc. cit.5 Imamović, Mustafa, Predavanja iz opće povijesti prava i političkih institucija, Sarajevo, 2006., str. 173.6 Festić, Raifa, loc. cit.

5

kolonije koje su ratovale. Mir u Parizu doveo je do toga da je Francuska izgubila svoje kolonije odnosno da ih je morala predati Engleskoj.7

Kada je Engleska porazila Francusku i tako ostvarila slobodan put samostalnog upravljanja kolonijama počela je da im uvodi restriktivne mjere, tako je Engleska uvela zabranu kovanja novca, ograničila je kolonijama industrijsku proizvodnju, a odredila je da se određeni artikli mogu samo izvoziti u Englesku (duhan, šećer, pamuk), i uvela velike poreze koji su postavljeni na robu koja su uvozila u Ameriku.

Sva ova ograničavanja i restriktivna politika počela je da udružuje kolonije koje su posebno bile zbližene nakon rata između Engleske i Francuske i koje su dobile veliko ratno iskustvo i počele da zauzimaju neprijateljski stav prema tutorstvu Engleske.8

Engleska je nastavila sa ograničavanjem kolonija, a naročito uvođenjem Zakona o pečatima (Stamp Act) gdje su sve novine, dokumenti i ugovori morali da nose poreske žigove. Iako je ovaj zakon ukinut 1767. godine uveden je novi Zakon o industrijskim proizvodima (tzv. Thownhshend Act) što je značilo uvođrnjr poreza na sve industrijske proizvode.

Prekretnica u stalnim zaoštrenim odnosima između kolonija i Engleske bila je Bostonska čajanka (Boston Tea Party) gdje je Engleska ukinula visoke carine na proizvode koji su se uvozili u kolonije, ali je uvela relativno nizak porez na taj artikal (čaj).

Američke kolonije su shvatile o čemu se tu radi i kada je jedan brod stigao u Bostonsku luku kolonisti su ga napali i pobacali sav čaj sa njega u more. Taj događaj se naziva Bostonska čajanka.

U aprilu 1775. godine došlo je do oružanih sukoba između kolonista i engleske vojske, prvo u Bostonu, a posilije toga i na drugim mjestima. Kolonisti su primjenjivali gerilski način ratovanja što nije odgovaralo engleskoj vojsci. U martu 1776. kolonisti su zauzeli Boston nakon čega pojedine kolonije proglašavaju samostalno svoju nezavisnost od engleske krune.9 To je bio početak stvaranja velike svjetske sile Sjedinjenih Američkih Država.

Nastanak Sjedinjenih Američkih Država ( Deklaracija o nezavisnosti)

Da bi se riješilo pitanje kolonija, sjeverne i južne kolonije udružile su se na Kongresu njihovih predstavnika 1774. i 1775. godine u Filadelfiji (Philadelphia) koji je dobio ime Kontinentalni kongres.

Prvi Kontinentalni kongres održao se od 6. septembra i trajao do 26. oktobra 1774. godine. Na ovom kongresu pokušala se stvoriti konfederacija sa izbornim predstavnikom na čelu, ali sa

7 Festić, Raifa, loc. cit.8 Imamović, Mustafa, loc. cit.9 Festić, Raifa, op. cit., .str 231

6

održavanjem vrhovne vlasti kralja. Ovaj pokušaj je bio od onih koji nisu željeli raskid sa Londonom prije svega zbog toga što su imali velike koristi od trgovine.10

Ovaj pokušaj nije uspio zbog brzog širenje revolucionarnog raspoloženja, zbog uspjeha pobunjenika i zbog toga što Engleska nije htjela prihvatiti iznesene prijedloge.

Najvažniji dokument koji je donešen na ovom prvom Kontinetalnom kongresu bila je Deklaracija prava. U njoj se polazi od pune samouprave kolonija, a sve kolonije su se obavezale da obustave izvoz-uvoz prema Engleskoj na period od tri mjeseca.

Drugi Kontinentalni kongres počeo je u maju 1775. godine. Na ovom Kongresu Džordž Vašington (George Washington) proglašen je vrhovnim komandantom vojske koje su činile kolonije.

Bitan akt za sve kasnije buržuaske deklaracije imala je Virdžinijska deklaracija prava u kojoj se ističe narodna suverenost i proglašavaju prirodna prava čovjeka: na život, slobodu, na privatnu svojinu i njeno osiguranje, i pravo na postizanje sreće i sigurnosti.11

4. jula 1776. godine na prijedlog Tomasa Džefersona (Thomas Jefferson) Kontinentalni kongres je usvojio Deklaraciju o nezavisnosti. Ovim usvajanjem Deklaracije o nezavisnosti 13 kolonija su se odvojile od vlasti Velike Britanije i proglasile se nezavisnim i slobodnim. Deklaracija je usvojila načela škole prirodnog prava: traženje sreće, legitimitet vlasti počiva u narodu, početni legitimitet se može izgubiti kada vlast zloupotrijebi svoj mandat i legitimitet. Deklaracija nabraja 27 povreda koje je učinio Džordž III (Georg III) i naziva ga tiraninom i oduzima mu legitimitet i legalitet. 12

Ovom deklaracijom nisu se ujedinile kolonije već su samo napustile vlast Velike Britanije.

Stvaranje konfederacije

Posle donošenja Deklaracije o nezavisnosti 13 kolonija odmah je počelo sa stvaranjem saveza među državama, tako je 4. oktobra 1776 god. donesen Ustav pod nazivom Članci konfederacije i vječnog saveza koji su prihvaćeni na Kongresu država održanom 15. novembra 1777. godine, a tek od 1. marta 1881 godine definitivno odobreni od svih država.13

Ovim dokumentom uspostavio se savez nezavisnih država, gdje je svaka država zadržala svoju samostalnost, suverenost, slobodu i svaku vlast koja se nije prenosila na konfederaciju. Članci konfederacije su bitni, jer se tada stvara naziv za državu Sjedinjene Američke Države.

10 Karčić, Fikret, Komparativna pravna historija, Sarajevo, 2007., str. 121.11 Festić, Raifa, op. cit., str. 233. 12 Bakšić-Muftić, Jasna, Sistem ljudskih prava, Sarajevo , 2002 ., str. 131.13 Imamovic, Mustafa, op. cit., str. 175.

7

Stvaranjem saveza htjelo se uspostaviti uzajamno prijateljstvo radi zajedničke odbrane, oslobođenja, sloboda i uzajamno opće blagostanje. 14

Ovim Ustavom formira se zajedničko tijelo Kongres koji je bio jednodoman i u kome su bile predstavljene sve države članice. Odlučivanje o izboru delegata zavisilo je od veličine države ali u Kongresu su svi imali po jedan glas i odluke su se mogle donijeti samo ako su saglasno donijete. Pored Kongresa nije postojao ni jedan izvršni niti sudski organ u konfederaciji. Ovlaštenja Kongresa su bila malobrojna i strogo ograničena, Kongres je kvalifikovanom vecinom donosio odluke o ratu i miru, sklapanje međunarodnih ugovora, kovanju novca, takođe je Kongres je regulisao problem i sporove između članica saveza kao i trgovine između država.

Građani jedne države su imali ista prava i u drugim državama zasnovano na bazi reciprociteta, takođe se uspostavlja i gonjenje osoba koja su učinila krivična djela kao i pomaganje oko njihovog sprovođenja i određivanje sudske kazne.15

Pošto je ovim Ustavom predviđeno da svaka država ima velika ovlaštenja i da može uređivati samostalno svoje odnose sa drugim državama počeo se tražiti način uspostavljanja čvršće organizacije država što se postiglo donošenjem Ustava Sjedinjenih Američkih Država 1787. godine i uspostavljanjem federacije.16

Stvaranje federacije

1786. godine na zasijedanju Kongresa u Anapolisu odlučeno je da se sazove ustavotvorni konvent koji je trebao da donose novi ustav. Ustavotvorni konvent sastao se u maju 1787. godine u Filadelfiji (Philadelphia) na kome jr donešen novi ustav poslijee teške i oštre političke i ideološke borbe.17

U toku donošenja ustava pojavila su se dva koncepta kako bi trebao da izgleda ustav odnosno kako bi trebalo da izgleda uređenje država članica. Prvi koncept zasnivao se na jakoj centralizovanoj vlasti što je odgovaralo velikim državama. Ovaj plan se nazivao Virdžinijski plan gdje bi zakonodavni organ mogao da donosi zakone kada su pojedine države nenadležne. Velike države ovim ustavom bi imali prednost zbog većeg broja stanovnika, jer bi svaka država imala broj predstavnika proporcionalan broju stanovnika. Drugi plan pod nazivom Nju Džersi plan zalagao se za ostavljanje dotadašnjeg konfederalnog načina uređanja, gdje bi svaka država imala jednak broj glasova u zakonodavnom organu čije bi delegate birale i plaćale države.18

Poslije neuspjeha ovih planova stvorio se novi plan Konektikata koji je polazio od toga da je zakonodavni organ dvodomni gdje bi gornji dom Senat imao po dva člana iz svake federalne jedinice, a u donjem Predstavničkom domu bi bili zastupljeni predstavnici izabrani od građana

14 Trnka, Kasim, Ustavno pravo, Sarajevo, 2006., str. 57.15 Festić, Raifa, op. cit., .str .23416 Trnka, Kasim, op. cit., str. 58.17 Karčić, Fikret, op. cit., str. 122.18 Festić, Raifa, op. cit., str. 235.

8

po izbornim jedinicama, gdje bi svaka federalna jedinica imala broj predstavnika proporcionalan broju stanovnika.19

Poslije usvajanja ustava 17. septembra 1787. godine SAD-e su iz konfederacije odnosno saveza država pretvorene u složenu državu odnosno federaciju, a po obliku vladavine postale su republika.

Danas su SAD-e najveća federacija u svijetu koja ima 50 federalnih jedinica koje su različite po broju stanovnika i po razvijenosti, ali su sve jednake po svojim pravima bez obzira na veličinu teritorija i broj stanovnika.

Klasifikacija Ustava SAD

Svaka država ima ustav u materijalnom smislu. Naravno, isto važi i za Sjedinjene Američke Države. Ustav u materijalnom smislu određen je njegovim sadržajem.20 Ustav u materijalnom smislu čine najvažniji konfliktni odnosi u državi i društvu kao i svi oni propisi i pravila koja regulišu te odnose.

Ustav u formalnom smislu je pravni akt najviše pravne snage donesen prema posebnom postupku složenijem od zakonodavnog, a često i od posebnog ustavotvornog tijela.21 Formalno određenje ustava znači da je on donešen od nadležnog organa i po ustavotvornom postupku koji je po dužini svoga trajanja i složenosti procedure specifičniji od svih drugih formalnopravnih postupaka.22 SAD imaju ustav u formalnom smislu. Usvojen je na ustavnoj konvenciji u Filadelfiji (Philadelphia) 17.9.1787. godine.23 Sastoji se od kratke preambule, sedam dužih članova i 27 amandmana.

Ustav SAD je pisani ustav. Podjela Ustava na pisane i nepisane se vrši prema kriteriju forme u kojoj je izražen ustav.24 Pošto SAD imaju ustav u formalnom smislu samim tim imaju i pisani ustav, jer je svaki ustav u formalnom smislu ujedno i pisani ustav. Ovo je značajna razlika između SAD-a i Velike Britanije. Pravo Velike Britanije je izvršilo znatan uticaj na pravo SAD-a. Velika Britanija je jedna od rijetkih zemalja koja nema ustav u pisanom smislu.

Ustav SAD je kruti ustav. Prema postupku po kome se donose, odnosno mijenjaju ustavi mogu biti kruti i meki.25 Meki ustavi se donose i mijenjaju po istom postupku kao i zakoni. Neki autori poriču ovim ustavima karakter ustava. Kruti ustavi se donose i mijenjaju po postupku složenijem od zakonodavnog. Za promjenu Ustava SAD potrebna je saglasnost dvije trećine članova oba doma Kongresa i tri četvrtine ustavno-zakonodavnih organa federalnih jedinica odnosno država članica.

19 Imamović, Mustafa, op. cit., str. 177.20 Muhić, Fuad, Teorija države i prava, Sarajevo, 2002., str. 254.21 Trnka, Kasim, op. cit., str. 94.22 Muhić, Fuad, op. cit., str. 253.23 Karčić, Fikret, op. cit., str. 122.24 Trnka, Kasim, op. cit., str. 35.25 Ibid.

9

Ustav SAD je narodni ustav. Prema organu koji je donio ustav, ustavi se dijele na narodne ustave, ustave paktove i oktrojisane ustave.26 U donošenju i izmjeni narodnih ustava uvijek učestvuje narod na određeni način. Ustav SAD-a je donesen na Ustavnoj konvenciji sačinjenoj od predstavnika koje su delegirale buduće države članice SAD-a, odnosno tadašnje članice Konfederacije.

Ustav SAD je kodifikovani ustav. Ustav je kodifikovani kada su sve ustavne odredbe sadržane u jednom pravnom aktu, a u suprotnom slučaju je nekodifikovani.27 Nekodifikovani ustavi su karakteristični za nordijske zemlje.

Ustav SAD je realni ustav. Prema stepenu stvarne primjene ustavi se mogu podijeliti na realne, deklarativne i fiktivne.28 Realni ustavi su oni ustavi koji u najvećoj mjeri odražavaju realan odnos političkih snaga i društvenih prilika i koji se uglavnom primjenjuju u praksi.29

Sastav Ustava SAD

Ustav SAD sastoji se od preambule, normativnog dijela i 27 amandmana. Sadrži 4400 riječi. To je najstariji i najkraći pisani Ustav na svijetu. Ustavom SAD koji prema Jirgenu Habermasu (Jurgen Habermas) predstavlja izraz formalnog konsenzusa, građani su se organizovali u asocijaciju koja je zasnovana na odnosima uzajamnog priznanja i kojoj svaki pojedinac, kao član zajednice, očekuje da će dobiti jednaku zaštitu i jednaka prava.30

Preambula ustava je uvodni dio ustava koji prethodi normativnom dijelu ustava.31 Preambula Ustava SAD je kratka, a naravno i najstarija. Sastoji iz samo jedne jedine rečenice. Mi, narod Sjedinjenih Država, da bismo stvorili savršeniji saziv, uspostavili Pravdu, osigurali unutrašnji mir, pobrinuli se za zajedničku odbranu, unaprijedili opšte Blagostanje i obezbjedili Blagodeti Slobode i sebi i svome Potomstvu – propisujemo i donosimo ovaj Ustav za Sjedinjene Američke Države.32 Preambula SAD je deklarativnog karaktera. Ona određuje ciljeve društvenog i državnog razvoja. Preambula Ustava SAD nema obavezujuću ustavnopravnu snagu i nije normativnog karaktera. Ona nema važnu ulogu pri tumačenju ustava, iako se pretraživanjem prakse Vrhovnog suda SAD može pronaći stotinjak odluka u kojima se on poziva na pojedine sadržaje u preambuli, ipak tekst preambule nikad nije bio odlučujući pri presuđivanju.33

Normativni dio Ustava SAD se sastoji od 7 članova. Normativni dio je najobimniji dio svakog ustava koji sadrži ustavne norme kojima se uređuju sva pitanja materie constitutionis. 34 Članovi ustava rađeni pod uticajem angloameričke ustavnopravne tradicije su duži nego članovi rađeni

26 Ibid.27 Ibid.28 Ibid., str. 36.29 Ibid.30 Miraščić, Dženeta, Bosanski model demokratske vlasti, Tuzla, 2009., str. 52.-53.31 Trnka, Kasim, op. cit., str. 43.32 Preambula Ustava Sjedinjenih Američkih Država33 Alijević, Maša, Tekst preambule kao pomoćna metoda tumačenja ustava, Anali pravnog fakulteta u Zenici, Zenica, br. 11. god. 6., str. 288. 34 Trnka, Kasim, op. cit., str. 45.

10

pod uticajem evropskokontinentalne tradicije. Članovi Ustava SAD su veličine poglavlja ustava evropskih zemalja. Normativni dio Ustava iz 1787. godine ne sadrži odredbe o ljudskim pravima i slobodama. To je posljedica koncentriranja pažnje na organizaciju države i usklađivanja interesa federalnih jedinica, država članica SAD.35 Odredbe prvog člana odnose se na Kongres kao najviši ustavni-zakonodavni organ. Drugim članom reguliran je Predsjednik kao organ izvršne vlasti. Vrhovni sud kao organ sudske vlasti reguliran je odredbama trećeg člana. Četvrti član sadrži odredbe vezane za federalne jedinice. Peti član regulira način revizije Ustava. Šestim članom propisano je da Sjedinjene Države preuzimaju zajmove i obaveze Konfederacije. Ovim članom određeno je da su Ustav, zakoni, ugovori koje su sklopile Sjedinjene države najviši propisi na teritoriji SAD i da su ih sudije obavezne poštovati. Svi funkcioneri i službenici Sjedinjenih Država i federalnih jedinica su obavezni položiti zakletvu ili dati svečanu izjavu da će poštovati Ustav SAD. Sedmim članom regulirana je ratifikacija Ustava. Interesantno je da tekstu Ustava, a ni u prvih deset amandmana nema riječi jednakost, koja se može pronaći tek u XIV amandmanu iz 1868. godine.36

Ustav SAD ima 27 amandamana. Amandmani se donose nakon što je usvojen ustav i sa njima se mijenja ili dopunjuje ustavni tekst.37 Prvih deset amandmana čine Zakon o pravima (Bill of Rights). Zakon o pravima je predložio Rodžer Šerman (Roger Sherman). Prvo je bio usvojen u Predstavničkom domu, a zatim 25.9.1789. i u Senatu. Stupio je snagu 15.11.1791. godine nakon što ga je ratificiralo deset država. Zakon o pravima predstavlja ustavnu garanciju individualnih prava i načine njihove primjene.38 Posljednji je donesen 1992. godine.

Oblik vladavine - republikanizam

Prema obliku vladavine države mogu biti monarhije ili republike. Oblici vladavine određuju se prema pravnom i političkom svojstvu osobe koja se nalazi na čelu određene države i tu državu predstavlja prema inostranstvu i prema vlastitom stanovništvu.39 Ta osoba se naziva šef države ili državni poglavar. Prema obliku vladavine SAD-e su oduvijek bile republika, odnosno predsjednička republika. Republika je oblik države u kojoj šef države dolazi na svoju funkciju izborom (bilo neposredno od naroda ili parlamenta), obavlja tu funkciju na određeno vrijeme zvano mandat, te podliježe pravnoj i političkoj odgovornosti, tj. po ustavu može biti suđen, kažnjen i smijenjen s položaja ako počini delikt.40 Predsjednik SAD se bira specifičnim neposredno-posrednim izborima od strane građana i elektora na mandat od četiri godine i može biti samo još jedanput reizabran, ali uzastopno. Predsjednik SAD nije politički odgovoran Kongresu, ali ga Kongres može smijeniti procedurom impičmenta (impeachment) ako učini krivično djelo, teški prekršaj, primi mito ili ometa rad pravosuđa. Predsjednik SAD-a je inokosni organ. Do sada SAD-e su imale 44 predsjednika. Po zanimanju među njima je bilo najviše pravnika.

35 Bakšić-Muftić, Jasna, op.cit., str. 88.36 Vasović, Vučina, Savremene demokratije, Tom I, Beograd, 2006., str. 148.37 Trnka, Kasim, op. cit., str. 46.38 Bakšić-Muftić, Jasna, op. cit., str. 89.39 Muhić, Fuad, op. cit., str. 84.40 Visković, Nikola, Teorija države i prava, Zagreb, 2001., str. 60.

11

Oblik podjele vlasti – predsjednički sistem

Prema obliku državne vlasti postoje: predsjednički sistem, parlamentarni sistem, polupredsjednički sistem i konventski (skupštinski) sistem.41 Ustavom Sjedinjenih Američkih Država je uspostavljen Predsjednički sistem kao oblik državne vlasti ili oblik podjele vlasti. SAD su prva država u koja se opredijelila za predsjednički sistem kao oblik podjele vlasti. On se zasniva na ideji o dosljednoj podjeli vlasti. Na ustavotvorce SAD utjecale su ideje Monteskjea (Montesquieu) o podjeli vlasti. Prema njegovom mišljenju vlast treba da bude ograničena sama sobom i da postoje unutrašnji mehanizmi za suzbijanje širenja moći vlasti. Ustavno-zakonodavnu vlast ima Kongres, izvršnu Predsjednik, a sudsku Vrhovni sud. Svaki od ovih organa ili u ovom konkretnom slučaju Kongres, Predsjednik i Vrhovni sud, imaju određeni krug nadležnosti i svoju samostalnost.42

Ustavno-zakonodavna vlast

U Sjedinjenim Američkim Državama ustavno-zakonodavnu vlast ima Kongres. Kongres je suvereni organ. Prema članu 1. Ustava SAD sva, ovim Ustavom dodijeljena, zakonodavna vlast pripada Kongresu Sjedinjenih Država, koji se sastoji od Senata i Predstavničkog doma.43 Kongres je dakle dvodoman. Gornji dom se zove Senat i ima 100 članova. Ustavom SAD je bilo određeno da ustavno-zakonodavni organi federalnih jedinica biraju članove Senata, ali je amandmanom 17. određeno da narod svake federalne jedinice bira po dva senatora. U Senatu su predstavljene federalne jedinice i on izražava njihovu ravnopravnost. Mandat senatora traje 6 godina i oni mogu biti ponovno birani pri čemu broj mandata nije ograničen. Svaki senator ima pravo na jedan glas. Niko ne može da bude senator ko nije navršio 30 godina života i ko nije 9 godina bio građanin Sjedinjenih Država, i ko u vrijeme izbora nije stanovnik države za koju se bira.44 Svi senatori su podijeljeni u tri klase. Svake dvije godine se održavaju izbori za jednu trećinu mjesta u senatu. Cijela federalna jedinica-država je jedna izborna jedinica. Raspodjela mandata se vrši po većinskom izbornom sistemu odnosno podsistemu relativne većine. Većinski izborni sistem odgovara američkom dvosranačkom sistemu. Za senatora je izabran onaj kandidat koji ima najveći broj glasova. Ako kandidat A osvoji 40% glasova, kanditat B 35%, a kanditat C 25% glasova, senator će postati kandidat A. U pravilu svi senatori dolaze iz Demokratske i Republikanske stranke, a ponekad ima i senatora koji su stranački neopredjeljeni. Za senatore se najčešće biraju osobe koje su u trenutku izbora ili ranije bili državni službenici zatim pravnici i poslovni ljudi. Senatori su u pravilu imućni ljudi. Prema Ustavu SAD potpredsjednik SAD je predsjedavajući Senata. On nema pravo glasa osim kada su glasovi u Senatu ravnomjerno podijeljeni. Senatom u suštini predsjedava privremeni predsjedavajući (president pro tempore). Ta funkcija je pretežno ceremonijalna. President pro tempore je senator stranke koja ima većinu u Senatu i koji ima najveći broj godina kao član Senata u odnosu na sve njene ostale senatore. Senatori svake stranke biraju svoje rukovodstvo u Senatu. Većinska stranka bira svog vođu ili lidera (Senate Majority Leader). Ta funkcija se može uporediti sa funkcijom predsjedavajućeg 41 Muhić, Fuad, op. cit., str. 91.42 Vasović, Vučina, op. cit., str. 172.43 Član 1. Odjeljak 1. Ustava Sjedninjenih Američkih Država44 Član 1. Odjeljak 3. Tačka 3. Ustava Sjedninjenih Američkih Država

12

kluba poslanika. Analogno vođi većine postoji i vođa manjine (Senate Majority Leader). Svaka stranka ima i svog biča (Senate Majority Whip) koji je na usluzi lideru manjine odnosno većine.

Predstavnički dom je donji dom Kongresa Sjedinjenih Američkih Država. Predstavnički dom predstavlja interese građana. Ustavom SAD je bilo određeno koliko predstavnika ima svaka država. Svaka federalna jedinica-država ima broj predstavnika proporcionalan broju stanovnika te države i svaka federalna jedinica mora imati najmanje jednog poslanika. Trenutno Predstavnički dom ima 435 članova izabranih od strane federalnih jedinica. Distrikt Kolumbija i pridružene teritorije su predstavljeni sa 5 članova koji nemaju pravo glasa. U zavisnosti od kretanja broja stanovnika država može dobijati ili gubiti mjesta u Predstavničkom domu. Kalifornija ima najviše poslanika čak 53 a sedam država ima samo po jednog poslanika. Da bi neko imao pasivno biračko pravo za Predstavnički dom on mora biti građanin SAD najmanje 7 godina, imati najmanje 25 godina života i stanovati u državi u kojoj se kandiduje. Mandat članova Predstavničkog doma je 2 godine. Prilikom izbora za Predstavnički dom takođe se primjenjuje većinski izborni sistem raspodjele mandata odnosno podsistem relativne većine. Svaka federalna jedinica ima onoliko izbornih jedinica koliko ima i mjesta u Predstavničkom domu. U SAD se, obzirom na ideju o dosljednoj podjeli vlasti primjenjuje princip inkompatibilnosti (nespojivosti funkcija). Nijedna osoba ne može istovremeno vršti funkcije u dvije ili više grana vlasti. Predstavničkim domom predsjedava član stranke koja ima većinu u tom domu. Njega na početku zasjednja svakog saziva bira članstvo cjelokupnog Predstavničkog doma. On je drugi po redu da postane Predsjednik SAD, poslije potpredsjenika SAD, a prije predsjedavajućeg senata pro tempore. Kao što je slučaj i u Senatu većinska stranka bira svog lidera ili vođu većine, a manjinska stranka svog lidera ili vođu manjine.

Senat i Predstavnički dom su ravnopravni. Za usvajanje zakona potrebna je saglasnost oba doma. Predsjedniku SAD je prilikom imenovanja federalnih sudaca uključujući i suce Vrhovnog suda, državnih sekretara i drugih federalnih funkcionera i ambasadora potrebna saglasnost Senata. Saglasnost Senata potrebna je i za međunarodne ugovore većeg značaja koje zaključuje Predsjednik SAD. U usvajanju budžeta i vođenju finansijske politike Predstavnički dom ima značajniju ulogu.45 Senat i Predstavnički dom imaju svoje odbore i pododbore koji se dijele na stalne i privremene, a sami odbori se sastoje od pododbora. Oni nisu predviđeni Ustavom, ali su jako značajni za funkcioniranje Kongrsa. Predstavnički dom ima 23 stalna odbora (i blizu 150 pododbora), dok Senat ima 18 stalnih odbora (i oko 90 pododbora).46 Predsjednici odbora i pododbora su članovi stranke koja ima većinu u Senatu, odnosno Predstavničkom domu. Drugi čovjek odbora naziva se ranking member i on je član manjinske stranke. Svaki odbor je specijalizovan za određenu oblast. Postoje odbori za vanjsku politiku, oružane snage, pravosuđe, finansije, bužet, nacionalnu sigurnost. Ustavom SAD-a su taksativno nabrojane nadležnosti Kongresa. Kongres je kao i svaki drugi suvereni odnosno ustavno-zakonodavni organ nadležan za donošenje zakona. Pravo zakonodavne inicijative imaju samo članovi oba doma Kongresa. Predstavnici izvršne vlasti mogu prisustvovati sjednicama pojedinih radnih tijela, ali ne i domova Kongresa. Kao i u većini ostalih zemalja većina prijedloga zakona dolazi od organa izvršne vlasti, dok ih članovi kongresa samo formalno predlažu. Postupak donošenja zakona se slično kao i u Velikoj Britaniji odvija u tri faze. U nadležnosti kongresa je da odobrava međunarodne ugovore i imenovanja koja vrši Predsjednik SAD, da optužuje i sudi visokim državnim

45 Trnka, Kasim, op. cit., str. 58.46 Vasović, Vučina, op. cit., str. 181.

13

funkcionerima u slučaju korupcije, izdaje ili drugih sličnih nečasnih djela koja su predviđena u postojećim normama.47

Izvršna vlast

Izvršnu vlast u Sjedinjenim Američkim Državama ima Predsjednik Sjedinjenih Država. Predsjednik je ujedno i šef države i šef izvršne vlasti.48 Američki Predsjednik spada u grupu jakih predsjednika. Predsjednik je kao organ reguliran odredbama drugog člana Ustava SAD.Mandat Predsjednika prema Ustavu iznosi četiri godine. Vremenom je nastao ustavni običaj prema kojem se nijedan predsjednik nije kandidirao za treći mandat. Ovaj običaj je prekršio Franklin Delano Ruzvelt (Franklin Delano Roosevelt) koji se 1940. kandidirao i bio izabran za Predsjednika treći put, a kasnije i 1944. Godine. Amandmanom 22. na Ustav SAD donesenim 1951. godine određeno je da niko ne može biti više od dva puta uzastopno biran za Predsjednika SAD. Predsjednik se bira na opštim izborima. Tada se bira i trećina Senata, cjelokupan Predstavnički dom, guverneri nekih federalnih jedinica, ustavno-zakonodavni organi neki federalnih jedinica i održavaju se izbori za ostale niže nivoe vlasti u SAD. Kandidat za Predsjednika SAD mora biti rođen na teritoriji SAD ili van teritorija SAD, ali od roditelja sa američkim državljanstvom, mora imati najmanje 35 godina života i u SAD živjeti najmanje 14 godina. Predsjednik se bira na specifičnim neposredno-posrednim izborima. Neposredno ga biraju građani, posredno elektori. Elektori su specifična institucija američkog izbornog sistema.49 Svaka država ima onoliko elektora koliko ima predstavnika u Kongresu. Svaka politička stranka predlaže svoju listu elektora. Građani svake države zatim glasaju za jednu od ponuđenih lista, a lista koja je dobila najveći broj glasova učestvuje u izboru Predsjednika. Dakle izborom elektorske liste određene stranke, građani biraju njenog kandidata za Predsjednika. Do donošenja 23. amandmana na Ustav SAD 1961. godine, građani Okruga Kolumbija (District of Columbia) nisu učestvovali u izboru Predsjednika SAD. U izboru Predsjednika SAD učestvuje 540 elektora. Za Predsjednika je izabran onaj kandidat koji osvoji glasove najmanje 271 elektora. Zbog ovakvog načina izbora moguće je da za Predsjednika SAD bude izabran kandidat koji nije osvojio najveći broj glasova građana. „To se desilo na izborima održanim 7.11.2000. godine. Tada je Džordž Buš (Georg W. Bush), kandidat Republikanske stranke pobijedio sa 271 osvojenim elektorskim glasom i sa 47,90% glasova građana. Kandidat Demokratske stranke Al Gor (Al Gore) je imao 266 elektorskih glasova i 48,4% glasova građana.“50

Predsjednik SAD je vrhovni komandant oružanih snaga, zaključuje međunarodne ugovore, vrši imenovanja i stara se o izvršavanju zakona.51 Kroz historiju SAD institucija Predsjednika je konstantno jačala. Uporedo je rastao i broj službenika, ali i broj nadležnosti same izvršene vlasti. Izvršna vlast u SAD je monocefalna. Predsjednik SAD država je inokosni organ. On je šef cjelokupne federalne administeracije. SAD nemaju vladu već imaju kabinet. To nije poseban organ kao što je vlada u parlamentarnom i polupredsjedničkom sistemu. Kabinet se sastoji od sekretara (njihova funkcija odgovara funkciji ministara u drugim zemljama). Sekretari su na čelu

47 Ibid., str. 182.48 Muhić, Fuad, op. cit., str. 96.49 Ibid.50 United States presidential election, 2000, http://en.wikipedia.org/wiki/United_States_presidential_election,_2000, stranici pristupljeno 10.12.2013.51 Trnka, Kasim, op. cit., str. 60.

14

departmana (ministarstava). Sekretare imenuje Predsjednik uz saglasnost Senata. Samo ih on može i smijeniti, jer su sekretari odgovrni samo Predsjedniku, ali ne i Kongresu. Oni imaju prilično široke nadlžnosti. Predsjednik takođe imenuje i druge funkcionere u deparmanima. On imenuje i zamjenike sekretara, pomoćnike zamjenika, zamjenike pomoćnika. U okviru departmana kao i u okviru ministarstava postoje razni upravni organi kao što su agencije i službe. Predsjednik takođe imenuje i najviše funkcionere u tim upravnim organima. Pored kabineta, još od 1939. godine, F. Ruzvelt je na osnovu Zakona o reorganizaciji državnog aparata osnovao Izvršnu kancelariju kao složeni i maksimalno koordinirani sklop od oko deset do četrnaest organa, tijela i službi.52 Ovi organi su neposredno odgovorni samom Predsjedniku. Njihov broj se kroz vrijeme mijenjao. Smatra se da je u nadležnosti Predsjednika imenovanje približno 5000 funkcionera.53

Sudska vlast

Najviši organ sudske vlasti u SAD je Vrhovni sud. To je jedini sudski organ kojeg spominje Ustav SAD iz 1787, međutim Kongres ima ovlast da osniva federalne sudove koji su podređeni Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je reguliran odredbama 3. člana Ustava SAD. Samim Ustavom nije bilo utrvđeno koliko članova ima Vrhovni sud. Zakonom o sudstvu iz 1789. Godine bili je određeno da se vrhovni sud sastoji od predsjednika suda i pet članova. Danas Vrhovni sud ima 9 sudaca. Predsjednik suda naziva se Vrhovni sudac (Chief Justice). Predsjednika Vrhovnog suda i svih osam sudaca imenuje Predsjednik SAD. Ova ovlast Predsjedniku pripada po samom Ustavu. Predsjednici u pravilu za suce imenuju ljude koji su im ideološki bliski i za koje očekuju da im neće biti opozija u samom Sudu. Za imenovanje sudaca je potrebna saglasnost Senata. Saslušanje kandidata vrši se pred senatskim Odborom za pravosuđe. Odbor za pravosuđe nakon saslušanja usvaja pozitivan, negativan ili neutralan izvještaj o kandidatu i prosljeđuje ga plenarnom sazivu Senata. Tada Senat glasa o izvještaju. Za imenovanje je potrebno da Senat prostom većinom usvoji izvještaj o kandidatu. Mandat članova Vrhovnog suda je doživotan. Članovi Vrhovnog suda obnašaju svoju funkciju do smrti, davanja ostavke ili dok ne budu smjenjeni procedurom impičmentom (impeachment).

Gledano sa evropske perspektive, Vrhovni sud predstavlja spoj prvostepenog, apelacionog i ustavnog suda.54 Vrhovni sud je nadležan za sve slučajeve koji po zakonu ili pravičnosti proističu iz Ustava SAD-a, zakona i ugovora, na sve slučajeve koji se tiču diplomatskih predstavnika u SAD-a, na sve slučajeve admiraliteta i pomorskog prava, na sporove u kojima u SAD stranka, na sporove između dvije ili više država, između jedne države i građana neke druge države, između građana različitih država i između jedne države ili njenih građana i stranih država.55 Prvostepenu nadležnost Vrhovni sud ima u svim sporovima koji se tiču ambasadora i drugih diplomatsko-konzularnih predstavnika, kao i sporovima u kojima kao stranka učestvuje neka od država SAD-a i u svim sporovima između dvije ili više država članica.56 Njegova nadležnost ostaje prvostepena, ali nije isključiva u sporovima u kojima je tužilac ili tuženi ambasador ili drugi

52 Vasović, Vučina, op. cit., str. 19253 Ibid., str. 190. 54 Vukasović, Predrag, Vrhovni sud SAD – organizacija, funkcije, rana historija, u: Grupa autora, Uvod u pravo SAD, Beograd, 2008., str. 106.55 Karčić, Fikret, op. cit., str. 125.56 Vukasović, Predrag, op. cit., str. 108.

15

diplomatsko-konzularni predstavnik strane države, u svim sporovima između SAD i države-članice, kao i u tužbama i drugim postupcima koje država-članica vodi protiv građana druge države-članice ili protiv stranih državljana.57 Ovakvi slučajevi su izuzetno rijetki.

Vrhovni sud je posljednja sudska instanca i za federalno i za sudstvo federalnih jedinica odnosno država članica. Njegova osnovna nadležnost je upravo da odlučuje na žalbe drugih sudova. Vrhovni sudovi država članica imaju konačnu riječ u tumačenju prava država članica, pri čemu njihove odluke mogu biti osporene pred Vrhovnim sud SAD-a samo u mjeri u kojoj se odnose na pitanja uređena federalnim pravom.58 U SAD postoje 94 okružna federalna suda (United States district courts) koji su opći prvostepeni sudovi federalnog sudskog sistema. Svaka država članica ima najmanje jedan okružni federalni sud, a neke imaju i više sudskih federalnih okruga. Postoje i okružni federalni sudovi za Okrug Kolumbija (District of Columbia), otok Guam (Guam), Sjeverne Marijanske Otoke (Northern Mariana Islands) i Djevičanske Otoke (Virginia Islands). Postoje i okružni federalni sudovi čija se nadležnost prostire na cijeloj teritoriji SAD, ali samo za određene vrste predmete. To su Sud SAD-a za međunarodnu trgovinu (United States court of International Trade), Okružni sud za poreze (United States Tax), Sud SAD-a za federalne zahtjeve (United States court of Federal Claims) i drugi. Iznad njih su federalni prizivni ili žalbeni sudovi (United States courts of appeals) koji odlučuju po žalbi na odluke okružnih federalnih sudova. Danas postoji 13 federalnih prizivnih sudova. Njih 12 su apelacioni sudovi za okružne sudove koji se nalaze na njihovoj teritoriji. Svaki federalni prizivni sud obuhvata teritorije nekoliko država članica i sudi po žalbama na odluke sudova koji se nalaze na njegovoj teritoriji. Izuzetak je Federalni prizivni sud za Okrug Kolumbija (United States Court of Appeals for the District of Columbia Circuit). On je žalbeni samo za Okružni sud za Okrug Kolumbija (United States District Court for the District of Columbia). Federalni prizivni sud se smatra drugim najutjecajnijim sudom u Sjedinjenim Državama, jer je u njegovoj nadležnosti odlučivanje po žalbama na odluke koje se odnose na pravne akte federalnih vlasti (Kongresa, Predsjednika i ostalih federalnih upravnih organa). Većina predmeta koji započnu pred federalnim sudovima završi se na federalnim prizivnim sudovima. Vrhovni sud Sjedinjenih Država godišnje obradi oko 100 slučajeva. Prema pozitivnom zakodavstvu, nadležnost Vrhovnog suda može se zasnovati: žalbom kojom stranka u sporu zahtijeva preispitivanje presude koju je donio jedan od drugostepenih sudova SAD-a (United States court of appeals) ili Drugostepeni sud oružanih snaga (United States Court of Appeals for the Armed Forces); žalbom kojom stranka u sporu zahtijeva da Vrhovni sud preuzme rješavanje spora koji je u toku pred nižim drugostepenim sudom prije nego što taj sud donese presudu u sporu. Međutim, takva žalba je dopuštena samo ako njen podnosilac dokaže da je neodložno rješavanje spora od tako imperativnog javnog značaja da opravdava odstupanje od redovne drugostepene naldežnosti nižih sudova; žalbom na presude prvostepenih sudova (United States district courts) u sporovima koji obuhvataju promjenu teritorijalnog važenja kongresnih akata ili akata zakonodavnih tijela pojedinih država, ili kada je takva žalba izričito dopuštena posebnim zakonima; žalbom kojom stranka u sporu zahtijeva preispitivanje presude koju je donio jedan od sudova država članica SAD-a ako su prethodno iscrpljena sva pravna sredstva pred sudovima te države i ako se spor odnosi na prava garantovana Ustavom SAD-a ili federalnim zakonom. U drugim slučajevima zahtjev za preispitivanje presude državnog suda podnosi se vrhovnom sudu dotične države ili ako sud

57 Ibid.58 Ilić, Goran P., Organizacija krivičnog sudstva u SAD, u: Grupa autora, Uvod u pravo SAD, Beograd, 2008., str. 97.

16

odbije da preispita presudu drugostepenom sudu te države.59 Nadležnost Vrhovnog suda postoji i kada drugostepeni federalni sudovi zatraže od njega upustvo u pogledu tumačenja zakona ili zauzimanja načelnog pravnog stava.

Jedna od nadležnosti Vrhovnog suda Sjedinjenih Država je i zaštita ustavnosti. Vrhovni sud može svaki pravni akt proglasiti neustavnim čime ga on stavlja van pravne snage. On može proglastiti svaki pravni akt ništavim ili neizvršnim na osnovu njegove neustavnosti.Vrhovni sud je i tumač Ustava Sjedinjenih Američkih Država. O ustavnosti nekog pravnog akta Vrhovni sud odlučuje tek ako se u konkretnom sporu pred drugim sudom pojavi sumnja u njegovu ustavnost.60 Donesena odluka Vrhovnog suda važi formalno važi samo za konkretan slučaj i stranke koje se pojavljuju u njemu. Ali pošto je američko pravo precedentno pravo, donesena odluka ima opšti značaj i primjenjivat će ubuduće se na sve slične slučajeve. Vrhovni sud ima pravo na ekscepciju neustavnosti. On je tumač ustava i gospodar ustava, negativni i prikriveni zakonodavac. Sam Ustav je formalno okvir rada sudija, ali u suštini, Ustav je ono što sudije kažu da on jeste.61

Oblik državnog uređenja - federalizam Prema obliku državnog uređenja SAD su složena država. Ustavom iz 1787. godine SAD su postale federacija. Prije toga bile su konfederacija. Federacija nastaje ustavom, dok konfederacija nastaje ugovorom. Konfederacija nije država već savez država. SAD su prva i najstarija federacija koja je nastala integracijom. Federalizam nije prosta distribucija vlasti i nadležnosti između federacije i njenih federalnih jedinica, već je to prije jedan proces sastavljen od institucija kroz koji se vlasti i nadležnosti distribuiraju i redistribuiraju.62 „Federalizam je istovremeno i uzrok i posljedica. Kao struktura i sistem on određuje posljedice politike i ponašanja vlasti. Na njega utiču i oblikuju ga društveni uslovi, ekonomski trendovi i politički događaji.“63 „Federalizam ima svoje korijene u dalekoj prošlosti. Još u Mojsijevom dobu jevrejska plemena su se vezala u saveze. U staroj Grčkoj postojala je Atenska Konfederacija. Rimska država je sa drugim državama zaključivala savezničke ugovore (foedus). Praksa stvaranja savezništava između germanskih plemena, Hanseška liga i Švajcarska Konfederacija iz 1291. godine dokazuju da su elemeti federalizma postojali još u feudalnom društvu. U britanskim kolonijama koje su bile na teritoriji današnjih Sjedinjenih Država elemente federalizma su prvi donijeli hodočasnici. Oni su Mayflower Compactom osnovali Plymouth Colony. Federalizam koji je bio osnova za osnivanje Massachusetts Bay colony brzo se širio Novom Engleskom (New England). Pod uticajem škotskih doseljenika elementi federalizma su se širili od Nju Džersija (New Jersey) prema srednjim kolonijama. Ideja federalizma koja su doseljenici prenijeli iz evrope je vjerovatno bila pomiješana i ojačana sa plemenskim konfederacijama odnosno savezima indijanskih plemena s kojima su doseljenici susretali. Politički poredak koji ima svoje korijene u savezima je dobio svoj profilirani oblik u Ustavu

59 Vukasović, Predrag, op. cit., str. 107.60 Trnka, Kasim, op. cit. str. 61.61 Vasović, Vučina, op. cit., str. 203.62 Rodden, Jonathan, Federalism and Decentralization: On Meaning and Measurement, Comparative Politics, Vol. 36. No. 4. (Jul., 2004.), Ph. D. Program in Political Science of the City University of New York, pp. 487.63 Bowman, Ann O M, American Federalism on the Horizon, The Global Rewiew of Federalism, Publius, Vol. 32., No, 2., Oxford University Press., (Spring 2002.), pp. 3.

17

SAD iz 1787.“64 Neki autori smatraju da je za trinaest kolonija bilo neophodno da osnuju federaciju.65 Konfederacija je kao savez država imala brojne nedostatke. Ona je imala prilično uske nadležnosti. Nije imala pravo oporezivanja. Za svoje funkcionisanje morala je tražiti novac od država članica, ali je mogla štampati novac. Često je štampala velike količine novca kad joj je novca nedostajalo što je dovodilo do inflacije. Broj federalnih jedinica SAD je s vremenom rastao. Danas SAD se sastoje od 50 federalnih jedinica koje se nazivaju državama i Okruga Kolumbija (District of Columbia) koji je pod direktnom jurisdikcijom federalnih vlasti. Neki tvdre da su SAD-e moderna korporativna država i federacija čije istinske jedinice nisu 50 federalnih jedinica – država članica već 500 gigantskih korporacija koje vrše realnu vlast.66

Koncepcija federalizma u SAD-a se kroz historiju mijenjala. Prvo je bila zastupljena koncepcija dvojnog ili dualnog federalizma koji podrazumijeva nezavisno vršenje funkcija savezne države i država članica koji je odgovarao nižem stepenu razvoja.67 Dakle, prema ovoj koncepciji federacija i države članice imaju svoje isključive nadležnosti koje obavljaju nezavisno jedna od druge. Koncepcija dvojnog federalizma bila je zastupljena u SAD-a i početkom XX stoljeća. Postojalo je samo pet programa kojima je federacija mogla davati novčana sredstva državama članicama.68

Vremenom koncepcija dvojnog ili dualnog federalizma je postala prevaziđena i zamijenjena je koncepcijom kooperativnog federalizma. Kooperativni federalizam podrazumijeva saradnju između federacije odnosno federalnih organa vlasti i federalnih jedinica odnosni njihovih organa vlasti i njihovo zajedničko djelovanje.69 Raspodjela nadležnosti između federacije i federalnih jedinica može biti određena pretpostavkom nadležnosti u korist federalnih jedinica ili pretpostavkom nadležnoati u korist same federacije. U prvom slučaju ustav nabraja nadležnosti federacije, a za ostale se pretpostavlja da su nadležnosti federalnih jedinica. U drugom slučaju je obratno. Ustav nabraja nadležnosti federalnih jedinica, a sve ostale se smatraju federalnim nadležnostima.

Prema mišljenju Arenda Lijpharta federalizam ima svojih pet ključnih karakteristika. Federacija ima pisani Ustav kojim se određuju nadležnosti i vlasti federacije i federalnih jedinica i kojim se garantuje da ima data prava neće biti oduzeta.70 Takođe i federalne jedinice imaju svoje ustave kojim propisuju svoju unutrašnju organizaciju.71 Prema X amandmanu, prava koja nisu ovim Ustavom data Sjedinjenim Državama, niti su uskraćena državama, ostavljena su svakoj pojedinoj državi ili narodu.72 Ustavom SAD određena je pretpostavka nadležnosti u korist federalnih jedinica. Ustav je taksativno nabrojao nadležnosti federalnih organa i uveo određena ograničenja i zabrane za federalne jedinice i samu federaciju. Države članice SAD-a imaju svoje ustave koji

64 McCoy, Charles S., Federalism: The Lost Tradition, Essays in Memory of Daniel J. Salazar, Publius, Vol. 31., No. 2., Oxford University Press., (Spring 2001.), pp. 7.-8. 65 Ibid., pp. 9.66 Vasović, Vučina, op. cit., str. 163.67 Trnka, Kasim, op. cit., str. 62.68 Bowman, Ann O M, loc. cit.69 Trnka, Kasim, loc. cit.70 Elazar, Daniel J., Federalism and Consociational Regimes, Federalism and Consociationalism: A Symposium, Publius, Vol. 15., No. 2., Spring 1985., pp. 19. 71 Trnka, Kasim, op. cit., str. 235.72 Amandman 10. Ustava Sjedinjenih Američkih Država

18

moraju biti u skladu sa Ustavom SAD. „Ustavom je određeno da oblik vladavine u federalnim jedinicama mora uvijek biti republikasni. Federalne jedinice ne mogu oporezivati uvoz i izvoz, ne smiju kovati novac, držati trupe ili ratne brodove u vrijeme mira niti mogu donositi zakone kojim će narušavati obaveze iz ugovora. Federalnim jedinicama je i zabranjeno uvođenje lokalnih poreza na federalnu imovinu. Federacija ne smije uvoditi porez na izvoz, uskraćivati zakon o pravima i mora sve države članice tretirati ravnopravno.“73

Federaciju karakteriše postojanje dvodomnog ustavno-zakonodavnog organa pri čemu jedan dom predstavlja građane, a drugi dom predstavlja federalne jedinice.74 Ovakak dvodomni ustavno-zakonodavni organ je prvi put uspostavljen Ustavom SAD. Većina federacija koje su kasnije nastajale se opredijeljivala za takvo uređenje svog suverenog organa. U SAD Kongres je suvereni organ koji se sastoji od dva doma. Predstavnički dom odnosno donji dom predstavlja građane, a Senat odnosno gornji dom predstavlja federalne jedinice. U jednom od domova ustavno-zakonodavnih organa federacije manje države članice odnosno države članice sa manje stanovnika su prezastupljene.75 Takav slučaj je sa Senatom Sjedinjenih Država koji se sastoji od 100 senatora pri čemu svaku državu članicu nezavisno od toga koliko stanovnika ima predstavljaju po dva senatora. U Predstavničkom domu svaka država članica mora imati najmanje jednog poslanika. Federalne jedinice imaju zajamčene oblike učešća u vršenju federalne vlasti kroz Senat i Predstavnički dom.76 Federalnim jedinicama SAD nisu zajamčena mjesta u izvršnoj vlasti i Vrhovnom sudu.

Države članice odnosno federalne jedinice su uključene u proces donošenja i mijenjanja federalnog ustava, ali one mogu samostalo donositi ili mijenjati svoje vlastite ustave.77 Za promjenu Ustava SAD je potreba saglasnost tri četvrtine ustavno-zakonodavnih organa država članica pored dvotrećinske saglasnosti oba doma Kongresa. Ustavi država članica moraju biti u saglasnosti sa Ustavom SAD.

Jedno od obilježja federacije kao složene države je i veći stepen decentralizacije u odnosu na unitarnu državu kao prostu državu. Federalne jedinice imaju relativno veliku samostalnost i broj nadležnosti u odnosu na regionalne organe u unitarnim državama.78 Centralni organi mogu vršiti samo kontrolu ustavnosti i zakonitosti akata federalnih jedinica, jer postoji princip supremeatije federalnog ustava, ali ne mogu vršiti kontrolu cjelishodnosti.79 Države članice SAD-a imaju svoje ustavno-zakonodavne, izvršne i sudske organe. Svi oni moraju djelovati u skladu sa Ustavom SAD. U pravilu njihovi ustavno-zakonodavni organi su dvodomni i biraju se neposredno. Svaka država članica ima guvernera kao najvišeg i najmoćnijeg organa izvršne vlasti. Njegove ovlasti su slične ovlastima Predsjednika SAD. Guverneri se biraju na neposrednim izborima. Drugi organi izvršne vlasti se u zavisnosti od država članica biraju od strane građana ili imenuju. Državni i okružni tužitelj se u mnogim državama bira neposredno od strane građana. Sudstvo država članica je kao i federalno sudstvo u pravilu trosptepeno, mada je u nekim državama i dvostepeno. Izbori i imenovanja za sudačku funkciju se razlikuju od dažave

73 Vasović, Vučina, op. cit., str. 168. – 169.74 Elazar, Daniel J., loc. cit. 75 Ibid.76 Trnka, Kasim, op. cit., 235.77 Elazar, Daniel J., loc. cit.78 Ibid.79 Trnka, Kasim, loc. cit.

19

do države. Moguće je izdvojiti četiri osnovna metoda izbora sudija. To su: politički izbori – kandidate za sudijsku funkciju i zvanično podržavaju političke stranke, a stranačka opredijeljenost kandidata se navodi i na samom glasačkom listiću; nepolitički izbori – stranačka opredijeljenost kandidata, ako postoji, ne navodi se na glasačkom listiću, imenovanje uz učešće komisije (takođe poznato i kao Misuri plan) – postupak u kome ocjenu kandidata za sudijsku funkciju vrši posebna komisija, a potom imena 3 do 5 kandidata dostavlja guverneru, koji imenuje jednog od tih kandidata na sudijsku funkciju; imenovanje bez učešća komisije - od strane guvernera ili zakonodavnog tijela.80

Amandmani na Ustav SAD-a

Amandman I – „Kongres ne može da donosi nikakav zakon o ustanovljenju državne religije, kao ni zakon koji zabranjuje slobodno ispovijedanje vjere, a ni zakon koji ograničava slobodu govora ili štampe ili pravo naroda na mirne zborove i na upućivanje peticije vladi za ispravljanje nepravdi“81(Congress shall make no law respecting an establishment of religion, or prohibiting the free exercise thereof; or abridging the freedom of speech, or of the press; or the right of the people peaceably to assemble, and to petition the Government for a redress of grievances). Prvi amandman je stupio na snagu 15.12.1791., zajedno sa još 9 amandmana koji čine Bill of Rights (Povelja o pravima). Navodi navodi da Kongres neće uspostaviti državnu religiju ili sputavati ljude u slobodi vjeroispovesti, te garantuje slobodu govora i štampe. Takođe, prvi amandman garantuje slobodu na okupljanje i peticioniranje građana.

Amandman II – „Budući da je dobro organizirana milicija nužna za sigurnost slobodne države, pravo naroda da drži i nosi oružje se ne smije kršiti“82 (A well regulated militia being necessary to the security of a free state, the right of the people to keep and bear arms shall not be infringed). Garantuje pravo članicama saveza na miliciju, kao i pravo građana na naoružavanje.

Amandman III – „Nijedan vojnik ne smije se u doba mira nastaniti u kući bez pristanka vlasnika, a u vrijeme rata samo na način koji će se zakonom propisati“83 (No Soldier shall, in time of peace be quartered in any house, without the consent of the Owner, nor in time of war, but in a manner to be prescribed by law). Zabranjuje se vojsci da koristi kuće građana u ratu ili miru.

Amandman IV – „Pravo naroda na sigurnost ličnosti, stanova, vrijednosnica i imovine ne smije se kršiti neopravdanim pretresima i zapljenom, i nikakav nalog za to neće se izdavati osim ako ne postoji vjerojatan razlog, potkrijepljen zakletvom ili svečanom izjavom, i uz točan opis mjesta na kome treba izvršiti pretres i osobe koje treba privesti ili stvari koje treba zaplijeniti“84 (The right of the people to be secure in their persons, houses, papers, and effects, against unreasonable searches and seizures, shall not be violated, and no Warrants shall issue, but upon probable cause, supported by Oath or affirmation, and particularly describing the place to be searched, and

80 Knežević Bojović, Ana, Izbor sudija u Sjedinjenim Američkim Državama, u: Grupa autora, Uvod u pravo SAD, Beograd, 2008., str. 144.81 Ustav SAD, http://www.prafak.ni.ac.rs/files/nast_mat/Ustav_SAD_sprski.pdf , stranici pristupljeno 20.12.2013.82 Ibid.83 Ibid.84 Ibid.

20

the persons or things to be seized). Zabranjuje se proizvoljni (nerazumni) pretres ljudi, već garantuje da se pred pretres mora obezbijediti sudski nalog na osnovu razumne vjerovatnoće.

Amandman V – „Niko neće biti pozvan da odgovara za zločin kažnjiv smrću ili za drugi kakav težak zločin osim na temelju prijave ili optužbe velike porote, izuzev za kaznena djela počinjena u suhozemnoj vojsci, mornarici ili miliciji za vrijeme aktivne službe, u doba rata ili javne opasnosti; niko neće biti dvaput podvrgnut kaznenom postupku zbog istog kaznenog djela; niti će prisiljavati u bilo kakvom kaznenom suđenju da svjedoči protiv sebe, niti će biti lišen života, slobode ili imovine bez propisnog zakonskog postupka; niti se privatna imovina može oduzeti u javne svrhe bez pravične naknade“85 (No person shall be held to answer for a capital, or otherwise infamous crime, unless on a presentment or indictment of a Grand Jury, except in cases arising in the land or naval forces, or in the Militia, when in actual service in time of War or public danger; nor shall any person be subject for the same offense to be twice put in jeopardy of life or limb; nor shall be compelled in any criminal case to be a witness against himself, nor be deprived of life, liberty, or property, without due process of law; nor shall private property be taken for public use, without just compensation). Ovaj amandman nalaže da niko neće biti zadržan za „kapitalna“ krivična dela bez podizanja optužnice pred Velikom porotom, osim pripadnicima vojske u vanrednom ili ratnom stanju. Takođe nalaže da se jednoj osobi neće suditi za isto delo više puta, da osoba ne mora da svediči sama protiv sebe i garantuje sudski proces pre izvršenja kazne. Peti amandman i zabranjuje državnu konfiskaciju privatne imovine bez pravedne nadoknade.

Amandman VI – „U svim kaznenim gonjenjima optuženi će uživati pravo na brzo i javno suđenje nepristrane porote one države i oblasti u kojoj je kazneno djelo izvršeno, a te će oblasti prethodno biti zakonom određene, kao i pravo da bude obaviješten o prirodi i temelju optužbe, biti suočen sa svjedocima koji svjedoče protiv njega, zahtijevati prinudno sudsko privođenje svjedoka u njegovu korist i da ima pomoć savjetnika u svojoj obrani“86 (In all criminal prosecutions, the accused shall enjoy the right to a speedy and public trial, by an impartial jury of the State and district wherein the crime shall have been committed, which district shall have been previously ascertained by law, and to be informed of the nature and cause of the accusation; to be confronted with the witnesses against him; to have compulsory process for obtaining witnesses in his favor, and to have the Assistance of Counsel for his defence). Garantuje pravo na pravično suđenje i prava optužene osobe.

Amandman VII – „U parnicama po običajnom pravu, gdje vrijednost spora premašuje dvadeset dolara, pravo na suđenje uz prisutnost porote biće zadržano, i nikakva činjenica koju porota ispita neće biti ponovno ispitivana pred bilo kojim sudom Sjedinjenih Država osim u skladu s propisima običajnog prava“87 (In Suits at common law, where the value in controversy shall exceed twenty dollars, the right of trial by jury shall be preserved, and no fact tried by a jury, shall be otherwise re-examined in any Court of the United States, than according to the rules of the common law). Obavezuje na suđenje pred porotom za građanske sporove veće vrijednosti.

85 Ibid.86 Ibid.87 Ibid.

21

Amandman VIII – „Ne može se zahtijevati pretjerano jamstvo, niti određivati previsoke novčane globe, niti dosuđivati surove i neuobičajene kazne“88 (Excessive bail shall not be required, nor excessive fines imposed, nor cruel and unusual punishments inflicted). Zabranjuje previsoku novčanu garanciju za slobodu optuženog, kao i „surovo i neuobičajeno kažnjavanje“.

Amandman IX – „Nabrajanje u Ustavu određenih prava se ne smije tumačiti tako da se ospore ili umanje druga prava koja je narod zadržao“89 (The enumeration in the Constitution, of certain rights, shall not be construed to deny or disparage others retained by the people). Garantuje zaštitu prava koje nisu izričito navedeno u Deklaraciji prava.

Amandman X – „Prava koja nisu ovim Ustavom data Sjedinjenim Državama, niti su uskraćena državama, ostavljena su svakoj pojedinoj državi ili narodu“90 (The powers not delegated to the United States by the Constitution, nor prohibited by it to the States, are reserved to the States respectively, or to the people). Garantuje da su prava koja ne leže na državi, ili koja nisu izričito zabranjena, rezervisana za članice saveza ili narod.

Amandman XI – „Ne može se tumačiti da se sudska vlast Sjedinjenih Država proteže na ma koji spor po zakonu ili po pravu pravičnosti, koji pokreću ili vode protiv jedne od Sjedinjenih Država građani neke druge države ili građani i podanici neke strane države“91 (The Judicial power of the United States shall not be construed to extend to any suit in law or equity, commenced or prosecuted against one of the United States by Citizens of another State, or by Citizens or Subjects of any Foreign State). Građanin jedne savezne države ne može tužiti građanina druge savezne države na Federalnom sudu. Ovaj amandman je stupio na snagu 07.02.1795., kao prvi amandman poslije Bill of Rights.

Amandman XII – „Članovi izbornog tijela se sastaju svaki u svojoj državi i glasaju tajno za predsjednika i potpredsjednika, od kojih bar jedan ne smije da bude stanovnik iste države koje su i oni; oni u svojim glasačkim listićima imenuju lice za koje glasaju kao predsjednika, a na zasebnim listićima imenuju lice za koje glasaju za potpredsjednika, i sastavljaju zasebne spiskove svih lica koja su dobila glasove za predsjednika i svih lica koja su dobila glasove za potpredsjednika, kao i broja glasova datih za svakoga od njih, zatim te spiskove potpisuju, ovjeravaju i zapečaćene šalju u sjedište vlade Sjedinjenih Država na adresu predsjednika Senata; u prisustvu Senata i Predstavničkog doma, predsjednik Senata otvara sve poslate spiskove, pa se zatim prebrojavaju glasovi. Predsjednikom postaje lice koje dobije najveći broj glasova za predsjednika, ako takav broj predstavlja većinu cjelokupnog broja naimenovanih članova izbornog tijela, a ako niko nema takvu većinu, onda između lica koja imaju najveći broj glasova, ali ne više od tri lica sa spiska onih za koje se glasalo da budu predsjednici – Predstavnički dom glasačkim listićima odmah bira predsjednika. Ali, prilikom biranja predsednika, glasovi se računaju po državama, pri čemu predstavništvo svake države ima po jedan glas; kvorum za ovu svrhu se sastoji od po jednog člana ili više članova is dve trećine država, a za izbor je potrebna većina svih država. Ukoliko Predstavnički dom, u slučaju kada je pravo biranja prešlo na njega, ne izabere predsjednika do četvrtog dana sljedećeg mjeseca marta, tada potpredsjednik vrši

88 Ibid.89 Ibid.90 Ibid.91 Ibid.

22

dužnost predsjednika kao u slučaju smrti ili druge zdravstvene onesposobljenosti predsjednika. Lice koje bude dobilo najveći broj glasova kao potpredsjednik, postaje potpredsjednik ako taj broj bude predstavljao većinu cjelokupnog broja naimenovanih članova izbornog tijela, a u slučaju da nijedno lice ne dobije većinu, onda Senat bira potpredsjednika iѕmeđu dva lica na spisku koja su dobila najviše glasova; kvorum za ovu svrhu se sastoji od dve trećine ukupnog broja senatora, a za izbor je potrebna većina cjelokupnog broja. Ali, niko ko ne ispunjava Ustavom propisane uslove za predsjednika ne može da bude izabran za potpredsjednika Sjedinjenih Država”92. Ovaj amandman je stupio na snagu 15.06.1804. i regulira proceduru izbora predsjednika i potpredsjednika, derogirajući član II Ustava nakon problema na izborima 1796. i 1800.

Amandman XIII – „Odjeljak I: Ni ropstvo ni prisilno služenje neće postojati na teritoriju Sjedinjenih Država niti bilo na kom mjestu podložnom njihovoj vlasti, osim kao kazna za prijestup za koji je počinitelj propisno osuđen. Odjeljak II: Kongres će imati pravo da odgovarajućim zakonima sprovede u djelo ovaj član.“93 (Section 1. Neither slavery nor involuntary servitude, except as a punishment for crime whereof the party shall have been duly convicted, shall exist within the United States, or any place subject to their jurisdiction. Section 2. Congress shall have power to enforce this article by appropriate legislation.) Amandman je stupio na snagu 06.12.1865. i njime je ukinuto ropstvo. Prvi je amandman poslije Američkog Građanskog rata.

Amandman XIV – „Odjeljak 1: Sva lica rođena ili naturalizirane u Sjedinjenim Državama i podložna njihovoj vlasti, građani su Sjedinjenih Država i one države u kojoj prebivaju. Nijedna država ne može donositi niti provoditi bilo kakav zakon koji ograničava privilegije ili zaštitu građanima Sjedinjenih Država; nijedna država ne smije lišiti nijedno lice života, slobode ili imovine bez propisnog zakonskog postupka, niti uskratiti nekom licu u granicama svoje vlasti jednaku zakonsku zaštitu. Odjeljak 2: Članovi Zastupničkog doma raspoređivač se na pojedine države u skladu s brojem stanovnika svake od njih, i to tako da se računaju svi stanovnici u svakoj državi, izuzev neoporezovanih Indijanaca. Ali ako se pravo glasa na bilo kojim izborima za izbornike predsjednika i potpredsjednika Sjedinjenih Država, ili za predstavnike za Kongres, za izvršne i sudske službenike neke države, ili za članove njene legislature, uskrati ma kojim muškim stanovnicima takve države koji su navršili dvadeset jednu godinu i građani su Sjedinjenih Država, ili se to pravo bilo kako ograničiti, osim zbog sudjelovanja u pobuni ili drugog prijestupa, osnova za predstavništvo dotične države biće smanjena u istom omjeru u kojoj se broj takvih muških građana odnosi prema cjelokupnom broju muških građana iznad dvadeset i jedne godine starosti u toj državi. Odjeljak 3: Niko ne može biti senator ili predstavnik u Kongresu ili izbornik predsjednika i potpredsjednika, niti vršiti bilo kakvu službu, civilnu ili vojnu, u Sjedinjenim Državama, ili u kojoj državi ako je, poslije ranije položene zakletve, kao član Kongresa, ili kao službenik Sjedinjenih Država , ili kao član legislature bilo koje države, ili kao izvršni ili sudski službenik neke države, da će poštovati i čuvati Ustav Sjedinjenih Država, sudjelovao u ustanku ili pobuni protiv Sjedinjenih Država, ili je davao pomoć i potporu njihovim neprijateljima. Ali Kongres može, dvotrećinskom većinom glasova svakog doma, ukloniti ovakvu smetnju. Odjeljak 4: Pravovaljanost javnog duga Sjedinjenih Država, zakonom odobrenog, uključujući i dugove načinjene radi plaćanja mirovina i nagrada za usluge u

92 Ibid.93 Ibid.

23

ugušivanju ustanka i pobune, neće se osporavati. Ali ni Sjedinjene Države niti ijedna država neće preuzimati niti platiti nikakav dug niti obvezu stvorenu radi ukazivanja pomoći ustanku ili pobuni protiv Sjedinjenih Država niti će priznati bilo kakav zahtjev za naknadu štete zbog gubitka ili oslobođenja robova; svi takvi dugovi, obveze i potraživanja smatrat se nezakonitim i ništavnim. Odjeljak 5: Kongres će imati pravo da odgovarajućim zakonima provede u život odredbe ovoga članka.“94 Stupio je na snagu 09.07.1868. i predstavlja garanciju svih građanskih prava državljana SAD.

Amandman XV – „Odjeljak 1: Pravo građana Sjedinjenih Država da glasaju ne smiju osporiti niti ograničiti ni Sjedinjene Države ni bilo koja država zbog rase, boje kože ili ranijeg robovanja. Odjeljak 2: Kongres će imati pravo da odgovarajućim zakonskim propisima provede u život odredbe ovoga članka.“95 (Section I: The right of citizens of the United States to vote shall not be denied or abridged by the United States or by any State on account of race, color, or previous condition of servitude. Section II: The Congress shall have power to enforce this article by appropriate legislation.) Stupio je na snagu 03.02.1870. i zabranjuje uskraćivanje prava glasa osobama na osnovu njihove rase, boje kože ili prethodnog statusa roba. Zajedno sa amandmanima XIII i XIV čini grupu rekonstrukcijskih amandmana, donesenih u periodu od 5 godina poslije završetka građanskog rata.

Amandman XVI – „Kongres će imati pravo da razrezuje i ubire poreze na prihode, bilo iz kojih izvora oni poticali, bez raspodjele na pojedine države i bez obzira na bilo kakav popis ili prebrojavanje stanovništva.“96 (The Congress shall have power to lay and collect taxes on incomes, from whatever source derived, without apportionment among the several States, and without regard to any census or enumeration.) Stupio je na snagu 03.02.1913.

Amandman XVII – „Senat Sjedinjenih Država sastojat se od po dva senatora iz svake države, koje bira narod te države na šest godina; i svaki senator imaće po jedan glas.  Birači u svakoj državi moraju imati kvalifikacije koje se traže od birača najmnogobrojnije grane zakonodavnog tijela dotične države. Kada se uprazni predstavništvo neke države u Senatu, izvršna vlast te države izdaće nalog o raspisivanju izbora radi popunjavanja takvih upražnjenih mjesta; ipak, zakonodavno tijelo svake države može ovlastiti svoju izvršnu vlast da izvrši privremeno imenovanje predstavnika sve dok narod ne popuni upražnjena mjesta izborima kakve propisuje zakonodavno tijelo.Ovaj amandman ne može se tumačiti tako da utječe na izbor ili trajanje mandatnog roka bilo kog senatora izabranog prije nego što ovaj amandman postane punovažan kao dio Ustava.“97 (The Senate of the United States shall be composed of two Senators from each State, elected by the people thereof, for six years; and each Senator shall have one vote. The electors in each State shall have the qualifications requisite for electors of the most numerous branch of the State legislatures. When vacancies happen in the representation of any State in the Senate, the executive authority of such State shall issue writs of election to fill such vacancies: Provided, That the legislature of any State may empower the executive thereof to make temporary appointments until the people fill the vacancies by election as the legislature may direct. This amendment shall not be so construed as to affect the election or term of any Senator

94 Ibid.95 Ibid.96 Ibid.97 Ibid.

24

chosen before it becomes valid as part of the Constitution) Amandman je stupio na snagu 31.05.1913. i time je uspostavljen izbor senatora glasanjem, dakle neposredno od strane građana.

Amandman XVIII – „Odjeljak 1: Godinu dana poslije ratificiranja ovoga članka zabranjuje se u svrhu osobne potrošnje proizvodnja, prodaja ili transport opojnih pića na teritoriju Sjedinjenih Država i na teritorijama pod njihovom vlašću, kao i uvoz tih pića na te teritorije i izvoz s njih. Odjeljak 2: Kongres i pojedine države imaju istovremeno pravo odgovarajućim zakonskim propisima provedu ovaj član u život. Odjeljak 3: Ovaj član neće stupiti na snagu ako ga kao amandman na Ustav ne ratificiraju legislature onoliko država koliko je Ustavom predviđeno, u roku od sedam godina od datuma kada ga Kongres podnese državama na odobrenje.“98 (Section 1. After one year from the ratification of this article the manufacture, sale, or transportation of intoxicating liquors within, the importation thereof into, or the exportation thereof from the United States and all the territory subject to the jurisdiction thereof for beverage purposes is hereby prohibited. Section 2. The Congress and the several States shall have concurrent power to enforce this article by appropriate legislation. Section 3. This article shall be inoperative unless it shall have been ratified as an amendment to the Constitution by the legislatures of the several States, as provided in the Constitution, within seven years from the date of the submission hereof to the States by the Congress.) Amandman je stupio na snagu 17.01.1920. i njime je započeo famozni period prohibicije u SAD-u, u kojem je zabranjena proizvodnja, prodaja i transport alkoholnih pića. U tom periodu dolazi do rasta organizovanog kriminala i korupcije. Jedini je amandman koji je anuliran. Stavljen je van snage ratifikacijom XXI amandmana.

Amandman XIX – „Pravo građana Sjedinjenih Država da glasuju neće osporiti niti ograničiti ni Sjedinjene Države ni bilo koja država na temelju spola. Kongres će imati pravo da odgovarajućim zakonskim propisima provodi u djelo odredbu ovoga članka.“99 (The right of citizens of the United States to vote shall not be denied or abridged by the United States or by any State on account of sex. Congress shall have power to enforce this article by appropriate legislation.) Stupio je na snagu 18.07.1920. i njime je dato jednako pravo glasa ženama, što predstavlja kulminaciju pokreta sufražetkinja.

Amandman XX – „Odjeljak 1: Mandat predsjednika i potpredsjednika ističe u podne dvadesetog dana mjeseca januara, a mandat senatora i članova Zastupničkog doma u podne trećega dana mjeseca januara, i to u godinama u kojima bi im ti mandati istekli da ovaj član nije bio ratificiran; od tada će započeti mandati njihovih nasljednika.Odjeljak 2: Kongres će se sastajati najmanje jedanput godišnje, i to zasjedanje će počinjati u podne trećega dana mjeseca siječnja, osim ako Kongres zakonom ne odredi neki drugi dan. Odjeljak 3: Ako do vremena određenog za početak predsjedničkog mandata odabrani predsjednik umre, izabrani potpredsjednik postaće predsjednik. Ako predsjednik ne bude izabran do vremena određenog za početak njegovog mandata, ili ako odabrani predsjednik ne ispunjava uvjete, potpredsjednik će vršiti dužnost predsjednika sve dok predsjednik ne ispuni te uvjete; ako ni odabrani predsjednik ni odabrani potpredsjednik ne ispunjavaju uvjete, Kongres može zakonom propisati i odrediti tko će tada vršiti dužnost predsjednika, ili način na koji će biti izabran onaj tko će vršiti dužnost predsjednika, i to lice će vršiti predsjedničku dužnost sve dok predsjednik ili potpredsjednik ne ispune uvjete. Odjeljak 4: Kongres može zakonom propisati postupak u slučaju smrti nekog od

98 Ibid.99 Ibid.

25

onih lica između kojih Zastupnički dom može izabrati predsjednika kad pravo izbora bude prenijeto na Zastupnički dom, kao iu slučaju smrti osobe između kojih Senat može izabrati potpredsjednika kada se Senatu povjeri pravo izbora. Odjeljak 5: Stavovi 1 i 2 stupiće na snagu petnaestog dana mjeseca listopada poslije ratificiranja ovoga članka. Odjeljak 6: Ovaj član neće biti pravovaljan ako ga kao amandman na Ustav ne ratificiraju legislature tri četvrtine država, i to u roku od sedam godina od dana njegovog podnošenja.“100 Stupio je na snagu 23.01.1933. Njime se pomjeraju početak i kraj mandata predsjednika i potpredsjednika sa 4. Marta na 20. Januar, a za članove kongresa sa 4. Marta na 3. Januar.

Amandman XXI – „Odjeljak 1: Ukida se Osamnaesti amandman na Ustav Sjedinjenih Država. Odjeljak 2: Ovim se zabranjuje transport ili uvoz opojnih pića u ma koju državu, teritorij ili posjed Sjedinjenih Država, radi isporuke ili upotrebe, ako je u suprotnosti s njihovim zakonima. Odjeljak 3: Ovaj član neće stupiti na snagu ako ga kao amandman na Ustav ne ratificiraju skupštine onoliko država koliko je Ustavom predviđeno, i to u roku od sedam godina od dana kada ga Kongres podnese državama.“101 (Section 1. The eighteenth article of amendment to the Constitution of the United States is hereby repealed. Section 2. The transportation or importation into any State, Territory, or possession of the United States for delivery or use therein of intoxicating liquors, in violation of the laws thereof, is hereby prohibited. Section 3. This article shall be inoperative unless it shall have been ratified as an amendment to the Constitution by conventions in the several States, as provided in the Constitution, within seven years from the date of the submission hereof to the States by the Congress.) Stupio je na snagu 05.12.1933. i jedini je amandman koji anulira drugi (amandman XVIII).

Amandman XXII – „Odjeljak 1: Niko ne može biti izabran na položaj predsjednika više od dva puta i nijedno lice koje je bilo na položaju predsjednika ili vršilo dužnost predsjednika više od dvije godine od mandata za koji je neko drugo lice bilo izabrano za predsjednika ne može biti izabrano za predsjednika više nego jedanput . Ali ovaj član neće se primijeniti na lice koje se nalazi na položaju predsjednika u vrijeme kada Kongres predloži ovaj član, i neće ometati bilo koje lice koje se bude nalazilo na položaju predsjednika ili koje vrši dužnost predsjednika tijekom roka u kome ovaj članak stupa na snagu , da i dalje bude na predsjedničkom položaju ili da vrši dužnost predsjednika sve do kraja takvog mandatnog roka. Odjeljak 2: Ovaj član neće stupiti na snagu ako ga kao amandman na Ustav ne ratificiraju legislature tri četvrtine država u roku od sedam godina od dana kada ga Kongres podnese državama.“102 (Section 1: No person shall be elected to the office of the President more than twice, and no person who has held the office of President, or acted as President, for more than two years of a term to which some other person was elected President shall be elected to the office of the President more than once. But this article shall not apply to any person holding the office of President when this article was proposed by the Congress, and shall not prevent any person who may be holding the office of President, or acting as President, during the term within which this article becomes operative from holding the office of President or acting as President during the remainder of such term. Section 2: This article shall be inoperative unless it shall have been ratified as an amendment to the Constitution by the legislatures of three-fourths of the several states within seven years from

100 Ibid.101 Ibid.102 Ibid.

26

the date of its submission to the states by the Congress.) Stupio je na snagu 27.01.1952. i njime je ograničen broj mandata predsjednika SAD-a.

Amandman XXIII – „Odjeljak 1: Područje u kome se nalazi sjedište vlade Sjedinjenih Država naimenovaće na način koji Kongres može regulirati: Izvjestan broj izbornika predsjednika i potpredsjednika, jednak ukupnom broju senatora i članova Zastupničkog doma na koji bi taj distrikt imao pravo da je država, ali ni u kom slučaju veći od onog koji ima država s najmanjim brojem stanovnika; oni će se dodati izbornicima koje budu naimenovali države, ali će se, prilikom biranja predsjednika i potpredsjednika, smatrati izbornicima koje je imenovala jedna država; izbornici će se sastati u tom distriktu i vršiti dužnosti predviđene Dvanaestim člankom amandmana. Odjeljak 2: Kongres će imati pravo da odgovarajućim zakonskim propisima provede ovaj član u život.“103 (Section 1: The District constituting the seat of Government of the United States shall appoint in such manner as the Congress may direct: A number of electors of President and Vice President equal to the whole number of Senators and Representatives in Congress to which the District would be entitled if it were a State, but in no event more than the least populous State; they shall be in addition to those appointed by the States, but they shall be considered, for the purposes of the election of President and Vice President, to be electors appointed by a State; and they shall meet in the District and perform such duties as provided by the twelfth article of amendment. Section 2: The Congress shall have power to enforce this article by appropriate legislation.) Ovaj amandman je stupio na snagu 29.03.1961. godine i njime je omogućeno građanima Okruga Kolumbija da biraju elektore i da učestvuju u izboru za Predsjednika SAD.

Amandman XXIV – „Odjeljak 1: Pravo građana Sjedinjenih Država da glasaju na bilo kojim neposrednim ili drugim izborima za predsjednika ili potpredsjednika, za izbornike predsjednika ili potpredsjednika, ili za senatore i članove Zastupničkog doma u Kongresu, neće im osporiti niti ograničiti ni Sjedinjene Države ni druga koja država zbog neplaćenog poreza po glavi ili nekog drugog poreza. Odjeljak 2: Kongres će imati pravo provesti u život ovaj član odgovarajućim zakonskim propisima.“104 (Section 1. The right of citizens of the United States to vote in any primary or other election for President or Vice President, for electors for President or Vice President, or for Senator or Representative in Congress, shall not be denied or abridged by the United States or any State by reason of failure to pay any poll tax or other tax. Section 2. The Congress shall have power to enforce this article by appropriate legislation.) Stupio je na snagu 23.01.1964.

Amandman XXV – „Odjeljak 1: U slučaju predsjednikovog uklanjanja s položaja, njegove smrti ili ostavke, potpredsjednik će postati predsjednik. Odjeljak 2: Kad god se uprazni položaj potpredsjednika, predsjednik će imenovati potpredsjednika koji će stupiti na ovaj položaj čim se njegovo imenovanje potvrdi većinom glasova u oba doma Kongresa. Odjeljak 3: Kad god predsjednik uputi predsjedniku Senata pro tempore i predsjedniku Zastupničkog doma pismenu izjavu da nije u stanju da vrši vlast i dužnosti svog položaja, i dok im ne uputi pismenu izjavu sa suprotnim sadržajem, ovu vlast i dužnosti vršiće potpredsjednik u svojstvu vršitelja dužnosti predsjednika. Odjeljak 4: Kad god potpredsjednik i većina glavnih dužnosnika izvršnih tajništva, ili drugih tijela koja Kongres može zakonom predvidjeti, upute predsjedniku Senata pro tempore

103 Ibid.104 Ibid.

27

i predsjedniku Zastupničkog doma pismenu izjavu da predsjednik nije u stanju da vrši vlast i dužnosti svog položaja, potpredsjednik će odmah preuzeti ovlasti i dužnosti ovog položaja u svojstvu vršitelja dužnosti predsjednika. Nakon toga, kad predsjednik uputi predsjedniku Senata pro tempore i predsjedniku Zastupničkog doma pismenu izjavu da nema nesposobnost, on će ponovno preuzeti vlast i dužnosti svog položaja, sem ukoliko potpredsjednik i većina glavnih dužnosnika izvršnih tajništva, ili drugih tijela koja Kongres može zakonom predvidjeti , ne upute u roku od četiri dana predsjedniku Senata pro tempore i predsjedniku Zastupničkog doma pismenu izjavu da predsjednik nije u stanju da vrši vlast i dužnosti svog položaja. Na temelju toga, Kongres će donijeti odluku po ovom pitanju, iu tom cilju će se sastati u roku od 48 sati, ukoliko nije u toku zasjedanja. Ako Kongres, u roku od 21 dana po primitku posljednje pismene izjave, ili ako Kongres ne zasjeda unutar 21 dana pošto se zatraži saziv Kongresa, odluči s dvije trećine glasova oba doma da predsjednik nije u stanju da vrši vlast i dužnosti svog položaja, potpredsjednik će nastaviti vrši iste u svojstvu vršitelja dužnosti predsjednika; inače, predsjednik će nastaviti vrši vlast i dužnosti svog položaja.“105 Stupio je na snagu 23.02.1967. i reguliše proceduru u slučaju smrti ili nesposobnosti predsjednika.

Amandman XXVI – „Odjeljak 1: Sjedinjene Države, ili bilo koja savezna država, neće uskratiti ili umanjiti pravo građana Sjedinjenih Država koji imaju osamnaest ili više godina života da glasuju, a da je razlog tome životno doba. Odjeljak 2: Kongres će imati pravo provesti u život ovaj član odgovarajućim zakonskim propisima.“106 (Section 1. The right of citizens of the United States, who are eighteen years of age or older, to vote shall not be denied or abridged by the United States or by any State on account of age. Section 2. The Congress shall have the power to enforce this article by appropriate legislation.) Ovaj amandman je stupio na snagu 01.07.1971. i zabranjuje postavljanje dobne granice za glasanje iznad 18 godina.

Amandman XXVII – „Nijedan zakonski akt kojim se mijenja plaća senatora ili člana Zastupničkog doma, neće stupiti na snagu dok se ne provedu sljedeći izbori za Zastupnički dom.“107 (No law, varying the compensation for the services of the Senators and Representatives, shall take effect, until an election of Representatives shall have intervened.) Ovaj amandman je stupio na snagu 1992. godine, 200 godina poslije svog prijedloga. Prema njemu, kongresmeni mogu donijeti zakon o povećanju svojih plata, ali on neće stupiti na snagu do završetka sljedećih izbora.

105 Ibid.106 Ibid.107 Ibid.

28

ZAKLJUČAK

Ustav je najvažniji dokument i pravni akt za jednu državu i društvo. Ustav Sjedinjenih Američkih Država je najstariji važeći pisani ustav, ali ujedno i najkraći. Sastoji se od preambule, normativnog dijela i amandmana. Preambula se sastoji iz samo jedne rečenice. Za preambulu Ustava SAD-a se smatra da je deklarativnog sadržaja i da nema obavezujuću ustavnopravnu snagu. Ona ukratko sadrži ciljeve državnog i društvenog razvoja. Kada je Ustav donesen, SAD-e su bile mala država, koja se bila nedavno oslobodila vlasti od Velike Britanije. Danas su SAD-e najveća svjetska sila i jedna od najvećih država na svijetu i po površini i broju stanovnika. Za svo to vrijeme na Ustav je doneseno svega 27 amandmana. Upravo u tome je vrijednost ovog Ustava. On je dozvoljavao da američko društvo evoluira, ali bez znatnije promjene njegovog sadržaja. Prvih deset amandmana koji sačinjavaju Zakon o pravima (Bill of Rights) ratificirani su još 1791. godine, a posljednji je stupio na snagu 1992. godine. Zakonom o pravima garantuju se građanima SAD-a prava i slobode. Ustav SAD-a iz 1787. godine nije sadržavao odredbe o ljudskim pravima i slobodama. Za ustavotovorce SAD-a je tada bilo najbitnije da se uredi organizacija državne vlasti. Ovim Ustavom je uspostavljena prva savremena predsjednička republika, predsjednički sistem i prva federacija kao savremeni oblik složene države. Sjedinjene Američke Države su i prva država u kojoj je uvedena građanska demokratija kao oblik političkog režima. U Ustavu je primjenjena ideja o dosljednoj podjeli vlasti. Ustav svojim odredbama spominje i regulira samo tri organa federalne vlasti. Kongres kao ustavno-zakonodavni organ, Predsjednika kao izvršni organ i Vrhovni sud kao organ sudske vlasti. Ovo su tri ključne institucije ustavnog sistema koje i danas funkcionišu na osnovu Ustava iz 1787. godine. Samo nekoliko amandmana se odnosi na njih. Činjenica da Ustav sadrži samo opće principe i načelno uređuje društvene odnose omogućila je da se materia constitutionis uređuje i nižim pravnim aktima, ali uz obavezno poštovanje i saglasnost sa Ustavom. Kongres je na osnovu zakona ustanovio piramidalnu strukturu federalnog sudstva na čijem je vrhu Vrhovni sud. Zakonima su osnivani departmani i drugi upravni organi koji su podređeni Predsjedniku. Na taj način je jačao i sam položaj izvršne vlasti odnosno Predsjednika. Predsjednik ima legitimitet jednak legitimitetu Kongresa. Ali, Predsjednik SAD-a nije svemoćan. On je obavezan da se stara o izvršavanju zakona koje Kongres usvoji. Njega Kongres može smijeniti procedurom impičmenta (impeachment). Vrhovni sud može svaku njegovu odluku kao i svaki pravni akt staviti van pravne snage. Takođe Vrhovni sud kao tumač Ustava svojim presudama vrši i faktičku reviziju Ustava. Uz navedena rješenja, pozitivno je što Ustav SAD dosljedno sprovodi i princip inkompatibilnosti (nespojivosti funkcija), zatim neposredni izbor Kongresa i Predsjednika, omogućava da svaka vlast na određi način ograničava i kontroliše drugu, tretira sve federalne jedinice kao ravnopravne, ali im ne dozvoljava da ograničavaju federaciju i polazi od presumpcije nadležnosti u korist federalnih jedinica. Federacija je za 13 kolonija bila najbolje, ako ne i idealno rješenje. To se s vremenom itekako potvrdilo. Amandmanima na Ustav SAD-a proširivana su i garantovana ljudska prava i slobode, ali vršene i određene promjene u pogledu organa vlasti (Kongresa i Predsjednika). Ovaj Ustav je izuzetno krut. Za njegovu reviziju potrebna je dvotrećinska saglasnost oba doma Kongresa i saglasnost tri četvrtine ustavno-zakonodavnih organa država članica, što je u dvostranačkom sistemu jako teško pomoći. Za njegovu reviziju potreban je nacionalni konsenzus.

29

IZVORI

Knjige:1.Bakšić-Muftić, Jasna, Sistem ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo, 2002., godina.,2.Festić, Raifa, Opća historija prava i države, Studentska štamparija Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998., godina.,3.Grupa autora, Uvod u pravo SAD, Institut za uporedno pravo Beograd, Beograd, 2008.,4.Imamović, Mustafa, Predavanja iz opće povijesti prava i političkih institucija, Pravni fakultet5.Karčić, Fikret, Komparativna pravna historija, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012., godina.6.Miraščić, Dženeta, Bosanski model demokratske vlasti, Narodna i Univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić“ Tuzla, Tuzla, 2009., godina.7.Muhić, Fuad, Teorija države i prava, Magistrat, Sarajevo, 2002., godina.8.Trnka, Kasim, Ustavno pravo, Fakultet za javnu upravu Sarajevo, Sarajevo, 2006., godina.9.Vasović, Vučina, Savremene demokratije, Tom I, JP Službeni glasnik, Beograd, 2006., godina.10.Visković, Nikola, Teorija države i prava, Birotehnika Centar za dopisno obrazovanje Zagreb, Zagreb, 2001., godina.

Stručni članci:

1.Alijević, Maša, Tekst preambule kao pomoćna metoda tumačenja ustava, Anali pravnog fakulteta u Zenici, Zenica, br. 11. god. 6., str. 283.-3002.Bowman, Ann O M, American Federalism on the Horizon, The Global Rewiew of Federalism, Publius, Vol. 32., No, 2., Oxford University Press., Spring 2002., pp. 3.-22.3.Duchacek, Ivo D., Consociational Cradle of Federalism, Federalism and Consociationalism: A Symposium, Publius, Vol. 15., No. 2., Oxford University Press, Spring 1985., pp. 35.-48.4.Elazar, Daniel J., Federalism and Consociational Regimes, Federalism and Consociationalism: A Symposium, Publius, Vol. 15., No. 2., Oxford University Press, Spring 1985., pp. 17.-34.5.McCoy, Charles S., Federalism: The Lost Tradition, Essays in Memory of Daniel J. Salazar, Publius, Vol. 31., No. 2., Oxford University Press., (Spring 2001.), pp. 1.-14.6.Rodden, Jonathan, Comparative Federalism and Decentralization: On Meaning and Measurement, Comparative Politics, Vol. 36. No. 4. (Jul., 2004.), Ph. D. Program in Political Science of the City University of New York, pp. 481.-500.7.Walker, David B., The Advent of an Ambiguous Federalism and the Emergence of New Federalism III, Administration Review, Vol. 56. No. 3. (May – Jun., 1996.), Blackwell Publishing on behalf of the American Society for Public Administration, pp. 271.-280.

Internet:1.http://en.wikipedia.org/wiki/United_States_Senate, stranici pristupljeno 11. 12. 2013. godine2.http://en.wikipedia.org/wiki/United_States_House_of_Representatives, stranici pristupljeno 11. 12. 2013. godine3.http://en.wikipedia.org/wiki/United_States_presidential_election,_2000, stranici pristupljeno 12. 12. 2013. godine4.http://en.wikipedia.org/wiki/Federal_judiciary_of_the_United_States, stranici pristupljeno 13. 12. 2013. godine

30

5.http://www.wikipedia.org/wiki/Sjedinjene_Američke_Države, stranici pristupljeno 25. 11. 2013. godine6.http://www.planetaputovanja.com/sjedinjene-americke-drzave-usa/klima-amerika, stranici pristupljeno 25. 11. 2013. godine7.http://en.wikipedia.org/wiki/President_of_the_United_States, stranici pristupljeno 12. 12. 2013. godine8. Ustav SAD, http://www.prafak.ni.ac.rs/files/nast_mat/Ustav_SAD_sprski.pdf , stranici pristupljeno 20.12.2013. godine.

31