S A D R A J .

Koji mi to sf tono danas ivimo? Gene Wolfe: KOLIBA NA OBALI Iain M. Banks: POKLON OD KULTURE Danilo Brozovi: AUGIJINE STAJE Robin Karlsson: TAJANSTVENA KUTIJA Michael A. Burstein: KOZMIKI VADIEP Andy Duncan: GLAVNI INENJER Mildred Clingerman: DIVLJA UMA recenzija Intervju Sirius books (13) Gabrijel Barii: RUPA

U kinu elim dobiti, a ne ubiti dva sata Brandon Sanderson: CAREVA DUA

.

Koji mi to sf tono danas ivimo? Posljednja velika stvar u znanstvenoj fantastici bio je kiberpank

koji je svoj vrhunac doivio osamdesetih godina prologa stoljea (prihvaajui injenicu da se obiljeja toga podanra provlae u djelima nekih znaajnih autora i prije). Bio je to zasljepljujui bljesak koji je rastrgao tkanje prostorvremenskoga anrovskog geta i na valovima popkulture izjahao u svijet. Dogodila se zanimljiva promjena paradigme i pomak u percepciji. Komunikacija izmeu anra i stvarnosti na trenutak je postala dvosmjerna. Realnost je izazvala literaturu, a ona joj je vraala stvarajui oblike, okuse i boje. Ili je tako nekako bilo, gledano iz ove subjektivne, udne petlje koja sam 'ja danas. Bio kiberpank reakcija na sve ono to se sa svijetom tada dogaalo ili tek matematiko-logina posljedica u razvoju anra u konanici nije vano. Kiberpank je jednim potezom (vie pera) pred nas stavio hightech/low life i ostavio ozbiljan peat, poput amara za buenje (i dobrog podsjetnika) na mo znanstvene fantastike.

I od tada nita (ispravite me ako grijeim). Tu i tamo neke asimilacije i podanrovska krianja, ali nita novo

i tako snano artikulirano. Osim moda injenice da je znanstvene fantastike (dobre) sve manje. Potkrepljujem tvrdnju citatom iz knjige Preivjeti potop Darka Suvina: "... Godine 1987, najupueniji John Clute procijenio je da je, odstrane li se ponovljena izdanja i antologije, od 650 romana objavljenih u SAD-u pod etiketom "fantastina knjievnost, njih 298 bili su SF, a 352 fantasy i horor romani". Podaci koje svi koristimo proizlaze iz razvrstavanja na kraju godine u asopisu Locus, koje ne smatram potpuno pouzdanim, jer u SF smjeta niz naslova to su po mom miljenju djelomino ili u cjelini fantasy. ak i tako, Clute procjenjuje da je u njihovim podacima iz 1992. zbir novih romana sljedei: 308 je SF, 275 junaki fantasy, 165 horor, ili omjer od 440 naslova koje bih zvao fantasy nasuprot 308 SF-a. A jednako upueni Brian Stableford zakljuio je iz otrog pada SF naslova 1990-ih (za jednu treinu od 1991. do 1994) i injenice da je do 1994. odnos novih romana bio 204 za SF naspram 234 za junaki fantasy plus 178 (!) za horor da e SF - za koji vjerujem da ima bolje izglede spoznajnog pristupa ljudskoj povijesti - "uskoro biti najmanje proizvoen od tri anra" (49). Pogled u bilo koju knjiaru poduava da se ova premo od 2:1 nastavlja i uvruje." (Darko

Suvin "Preivjeti potop", biblioteka Ubiq, knjiga etvrta, Mentor, 2012: 21).

Nisam otkrio nita novo pa se pitate kuda to vodi. Recimo da me mue razlozi i da pokuavam dokuiti zato bi se danas pisalo (objavljivalo) manje znanstvene fantastike. Nedavno sam sudjelovao u raspravi i ukazale su se dvije, da ih tako nazovemo, populistike teorije zato je tome tako. jedna je da je suvremeni svijet razbio (zamislimo metaforiki ruenje Berlinskog zida) iluziju da znanost moe rijeiti sve probleme nae civilizacije, pa je time i interes za znanstvenu fantastiku bitno smanjen. Zahtijeva opseniju razradu pa o tome nekom drugom prilikom.

Druga, meni zanimljivija teorija jest ona da je interes za znanstvenu fantastiku opao jer mi danas ivimo znanstvenu fantastiku o kojoj su stari majstori pisali. Iskreno, meni to zvui jako nategnuto, da ne kaem glupo. Jesu li ti isti stari majstori i tadanja publika izgubili interes za znanstvenu fantastiku jer su imali avion, podmornicu, razne sonde i put na Mjesec o emu su ve pisali Wells i Verne? Pa ne ba. I koju mi to tono znanstvenu fantastiku danas ivimo? Onu iz Zvjezdanih staza sigurno ne, onu iz Neuromancera, 1984.1 Ne ivimo mi nikakvu znanstvenu fantastiku jer ja ne vidim pametne robote oko sebe, ne idem na izlet na Mars ili Ganimed, ne mlatim se niti pijem s nekim guterima pristiglim s Deneba, ak nemam niti automatiziranu kuhinju (ili odvoz smea) ili procesor za hranu (ujem li da netko iz publike vie Mikrovalna! 3D printer!!). Ah da, imamo telefone sa sliicama. Ako je to to, onda mogu jedino konstatirati da je Douglas Adams bio u pravu: "Daleko u neistraenim zaleima jednog zabaenog dijela zapadnog spiralnog kraka Galaksije nalazi se maleno, neugledno, uto sunce. U orbiti oko njega, na udaljenosti od priblino sto pedeset milijuna kilometara, nalazi se beznaajna plavozelena planeta iji su stanovnici, koji su nastali od majmuna, toliko primitivni da jo smatraju digitalne rune satove strano zgodnom idejom." ("Vodi...") (dh)

Gene Wolfe: KOLIBA NA OBALI Svakako jedan od najvanijih sf pisaca uope, Gene Wolfe je ve svojim inicijalnim djelima pokazao iznimnu literarnu mo. Od njegova drugog objavljenog romana, Peta glava Kerbera (1972), preko brojnih pria i novela te ciklusa (Latro, Solarni ciklus, Arhipelag), pa do posljednjega romana, Wolfe je ostao nenadmaan autor kojeg se teko moe jasno odrediti, ali neopisiv ga je uitak itati. Priu Koliba na obali, Wolfe je sam odabrao za ovaj broj Siriusa B.

A Cabin on the Coast (1984.)

Mogao bi to biti djeji crte nekog broda. Trepnuo je jednom pa jo jednom. Tu su bili jarboli i jedra, zasigurno. Jedan dimnjak, moda drugi. Ako je taj brod uope bio tamo. Vratio se u kuicu svoga oca na plai, popeo po pet drvenih stepenica, obrisao noge o otira od kokosovih vlakana.

Lissy je jo uvijek bila u krevetu ali budna, sjedei. Sigurno je ula kripu stepenica, pomislio je. Naglas je rekao: "Kako si spavala?"

Preao je preko sobe i poljubio je. Pomilovala ga je i rekla: "Ne bi trebao plivati bez kupaih, moj najdrai plivau. Kakav je Pacifik?"

"Miran. Hladan. Ljudi ne ustaju ovako rano, a ovdje ionako nema nikoga na kilometar od nas."

"Vraaj se onda u krevet. A ribice?" "Plahte postanu neugodne od morske vode. Ribice su ih

ve vidjele. Otiao je u kut, u kojem je glava tua virila iz zida. Kuica na plai - tako je Lissy zvala kolibu - imala je tekuu vodu koja je bila nepouzdana koliko i hrava.

"Mogli su ti ih odgristi. Zna, morski psi. Ona tvoja dva malena.

"ena kopiteljka. Tu zakalje, polije ga ledenim mlazom, jo jednom zakalje.

Izgleda zabrinuto. Nisam. Zbog tate? Odmahnuo je glavom i gurnuo je pod mlaz vode, prolazei

prstima kroz svoju tamnu, kovravu kosu.

"Misli da e doi ovamo? Danas? Uzmaknuo je, razmatrajui. "Ako se vratio iz Washingtona,

i ako zna da smo ovdje." "Ali ne moe znati, zar ne?" Zatvorio je tu i dohvatio runik, ve vlaan i malo zaprljan

od pijeska. "Ne vidim kako. "Samo to bi mogao pogoditi. Lissy se vie nije smijeila.

"Kamo bismo drugamo mogli otii? Hej, gdje su mi zavrile gaice?"

"K tebi. Tvojima. U bilo koji motel. Prebacila je svoje duge, zlatne noge preko ruba kreveta, i

dalje drei plahtu preko krila. Grudi su joj bile gotovo savrene polukugle, osim blago izboenih ljubiastih bradavica. Zakljuio je da jo nikad nije vidio grudi poput njenih. Sjeo je kraj nje na krevet. "Jako te volim, rekao je. "Jesi to znala?

To joj je opet izmamilo osmijeh. "Znai vraa se natrag u krevet?"

"Ako eli da se vratim." "elim da me naui plivati. to e ljudi rei ako im kaem

da sam bila ovdje a nisam plivala?" Nacerio joj se. "Da su ti oni dani u mjesecu. "Zna to si ti? Ti si jedan pokvarenjak!" Odgurnula ga je.

"isti pokvarenjak! Odgrist u ti uho. Zapetljani u plahte, pali su zajedno s kreveta. "Evo ih!"

"Evo ih ega? "Mog grudnjaka i ostalog. Izgleda da smo ih zgurali pod

krevet. Gdje su nam torbe?" "U prtljaniku jo uvijek. Nisam ih jo donio. "Donese mi moju? Unutra mi je kupai." "Naravno, rekao je. "I obuci neke hlae!" "I moje kupae su u torbi. Naao si je hlae i uzeo kljueve

od Triumpha. Vani se sunce ve malo podiglo i hladnoa jesenjeg jutra skoro da je nestala. Potraio je pogledom brod i ugledao ga. A on mu je mignuo kao zvijezda.

.

Te su veeri naloili vatru od drva koje je more bilo nanijelo na plau i ispekli velike, masne talijanske kobasice koje je donio iz grada, pa si napravili divovske hot-dogove uguravi ih u francuski kruh. Donio je i crveno vino iz supermarketa; ohladili su ga u Pacifiku. "Nikad u ivotu nisam toliko jela", rekla je Lissy.

"Jo nisi nita pojela. "Znam, ali da nisam tako gladna najela bi se samo od

gledanja tog sendvia." Odgrizla je jedan kraj. "ennjam kopimmmteljka."

"Molim?" "ena kopiteljka. To si mi jutros rekao, Time. Upravo

gleda enu kopiteljku na djelu." "Ne govori punim ustima." "Zvui kao moja majka. Dodaj mi vina. Prisvojio si ga. Predao joj je bocu. "Nije tako loe, ako ti ne smeta potpun

nedostatak karaktera." Pa zar ne spavam s tobom? Ja imam karakter, samo je skroz pokvaren." "Rekao si da se hoe vjenati." "Idemo. Moe to dovriti u autu. "Popio si pola boce. Previe si popio da sad vozi. "Srajne. Lissy se nasmijala. "Upravo si rekao srajne. To je

karakter!" Ustao je. "Hajde, idemo. Do Renoa je samo osamsto kilometara. Ujutro se moemo tamo vjenati.

"Ti to ozbiljno? "Ako si ti ozbiljna." "Sjedi." "Samo si me testirala, rekao je. "To ba nije fer, zar ne? "Cijeli dan si tako zabrinut. Htjela sam vidjeti je li to bilo

zbog mene - ako si mislio da si gadno pogrijeio." "Mi smo pogrijeili, rekao je. "Upravo sam to pokuavao

ispraviti." "Misli da e tata biti grub s tobom - "S nama." "- s nama, jer bi mu moglo tetiti na sljedeim izborima.

Odmahnuo je glavom. "Nije to. Dobro, moda jednim dijelom

je. Ali, on stvarno tako razmilja. Ne razumije ga." "I ja imam oca." "Ne takvog kakav je moj. Ryan je jo bio skoro dijete kad je

napustio Irsku. Poduavale su ga asne i sve to. Osim toga, imam estero starije brae i dvije sestre. Ti si najstarije dijete. Ryan je vjerojatno bar petnaest godina stariji od tvojih.

"Stvarno se tako zove? Ryan Neal? "Puno mu je ime Timothy Ryan Neal, isto kao i moje. Ja

sam Timothy, Junior. Kad je otiao u politiku poeo je koristiti ime Ryan jer se tamo motao neki drugi Tim Neal, a mene smo uvijek zvali Tim da pobjegnem od Juniora.

"Ja u ga opet zvati Tim, tako su ga sigurno zvale asne kad je bio mlai. Veliki Tim. Ti si Mali Tim.

"Meni ne smeta. Jedino ne znam hoe li se to sviati Velikom Timu."

Kao da se neto kretalo, vani gdje je zalazilo sunce. Neto jo tamnije od tamnog horizonta.

"Kako si ti postao Junior? To je obino najstariji sin. "Nije to on htio, niti bi dozvolio majci da me tako nazove.

Ali, ona je tako htjela, a ja sam se te godine rodio, za vrijeme Demokratske konvencije.

"On je, naravno, morao otii na tu konvenciju. "Da, morao je otii, Lissy. Ako to ne razumije, onda uope

ne razumije politiku. Nadali su se da u se ja drati jo nekoliko dana i, u emu je stvar, Majka ih je imala osmero bez ikakvih problema. Njemu je to ionako bilo normalno - on je i sam najmlai od sedam sinova. Tako da me mogla nazvati kako je htjela.

"Ali je onda umrla. Uz udaranje valova te su rijei zvuale slabano i usamljeno.

"Ali ne zbog toga." Lissy je nagnula bocu s vinom; vidio je kako otpija tri dobra

gutljaja. "Hou li ja zbog toga umrijeti, Mali Time?" "Ne bih rekao." Pokuao se sjetiti neeg blagonaklonog i

utjenog. "Ako odluimo da emo imati djecu, to je rizik koji moram prihvatiti.

"Ti mora prihvatiti? Srajne. "Oboje ga moramo prihvatiti. Zar misli da je Ryanu

samom bilo lako podii devetoro djece? "Ti njega voli, zar ne? "Naravno da ga volim. Otac mi je. "A sad se boji da bi zbog tebe mogao imati problema. Zbog

mene. "To nije ono zbog ega elim da se nas dvoje vjenamo,

Lissy. Zagledala se u plamenove; nije bio siguran je li ga uope

ula. "Pa, sad znam zato je na svim slikama tako mrgodan. Tako ispijen."

Opet je ustao. "Ako si pojela... "Ti bi da se vratimo u kolibu? Moe me eviti i tu na plai

- nema nikog osim nas. "Nisam to mislio. "Zato da onda idemo unutra i gledamo zidove? Ovdje vani

imamo vatru i ocean. Mjesec e ubrzo izai. "Bilo bi nam toplije. "Od one male jadne petrolejske pei? Radije bih sjedila

ovdje uz vatru. Jo malo pa u te poslati da mi donese jo drva. Otri do kolibe i uzmi si neku koulju ako ti se da.

"Ne treba mi. "Tradicionalne uloge. Veliki Tim ti ih je sigurno sve

objasnio. ena raa djecu i loi vatru. Ali ti valjda na kraju nee izgledati kao on, zar ne, Mali Time?

"Pretpostavljam da hou. On je nekad izgledao isto kao i ja.

"Stvarno?" Kimnuo je glavom. "Slikao se kad je uao u politiku.

Natjecao se za odbornika pa si je dao napraviti plakat. Jo uvijek imamo tu sliku i izgleda kao ja, s visokom kragnom i smijenim eirom.

"Znala je, nije li?" Lissy ree. Na trenutak mu nije bilo jasno to je s tim mislila. "Idi nam donesi jo drva. Ali pazi da se ne izmori, jer kad se vrati pobrinut emo se za tu malu stvar koja te gnjavi, i provesti no na plai."

Kad se vratio, ona je spavala, ali ju je probudio nosei je u kuicu na plai.

.

Idueg se jutra probudio sam. Ustao je, istuirao se i obrijao, mislei da se odvezla autom u grad da im donese neto za doruak. Napunio je loni za kavu i stavio ga na vatru prije nego je pogledao kroz prozor prema obali i vidio da Triumph i dalje stoji uz cestu.

Naravno, nije bilo razloga za brigu. Probudila se prije njega i otila se rano bunuti. On je sam juer ujutro napravio to isto. Male krpice zelene tkanine koje su bile njezin kupai kostim visjele su s naslona stolice za ljuljanje, ali s druge strane bio je jo uvijek vlaan od sino. Tko bi obukao vlaan, hladan kupai? Otila je u more gola, ba kao i on juer.

Pogledao je kroz drugi prozor, elei je vidjeti kako se pljuska u valovima, ekajui njega. Onaj brod je bio tamo, ovaj put blie, ljuljajui se kao da je naputen. Iz njegovih nezgrapnih dimnjaka nije se dimilo, niti su bila podignuta jedra, ali je s jarbola visila tamna zastava. Onda vie nije bilo broda, ve samo galebovi koji krue i prazan ocean. Dozivao ju je imenom, ali mu nitko nije odgovorio.

Navukao je svoje kupae i jaknu i izaao van. Vjetar je poravnao pijesak. Dola je plima, briui ostatke njihove vatre, uzimajui natrag drvo koje je on pokupio s plae.

Dva sata je hodao gore dolje po plai, dozivajui je, uvjeravajui samoga sebe da je sve u redu. Kad se prisilio ne misliti da je Lissy mrtva, mogao je misliti samo na novinske naslove, na saetke vijesti od devedeset sekundi u deset sati, na to kako bi ga Ryan gledao, kako bi ga Pat - i sva njegova braa - gledali. A kad je odvratio misli od toga, Lissy je opet bila mrtva, svijetle kose zapletene u morskoj travi dok je valovi valjaju, a zeleni rakovi joj se hrane iz ruku.

Uao je u Triumph i odvezao se u grad. U maloj postaji od cigle sjeo je kraj stola debelog policajca i ispriao mu svoju priu.

Debeli policajac je rekao: "Deko, jasno mi je zato eli da ovo drimo u tiini.

Tim je utio. Na stolu je bio uteg za papir - bejzbolska loptica od bijelog stakla.

"Vjerojatno misli da emo te zeznuti, ali neemo. Sutra emo poslati izvjetaj o nestaloj osobi, ali ne moramo u njemu spomenuti ni tebe ni senatora, i neemo.

"Sutra?" "Moramo ekati dvadeset i etiri sata, za sluaj da se

pojavi. Takav je zakon. Ali deko debeli policajac je zavirio u svoje biljeke.

Tim. Tono. Tim. Ona se nee pojaviti. Morat e se naviknuti

na to. "Mogla bi biti... Ne elei, pustio je misao da pobjegne. "Gdje? Misli da se iskrala i otila kui? Mogla je otii na

cestu i stopirati, ali kae da su joj stvari ostale tamo. Oteta? Nitko je ne bi mogao izvui iz kreveta bez da tebe probudi. Jesi je ti ubio?"

"Nisam!" Suze koje nije mogao zadrati tekle su mu niz obraze.

"Dobro. Razgovarao sam s tobom i ne mislim da si je ubio. Ali si ti jedini koji je to mogao. Ako je more donese, morat emo istraiti tu mogunost.

Timove ruke vre su stisnule drvene naslone za ruke stolice na kojoj je sjedio. Debeli policajac je gurnuo preko stola kutiju s papirnatim maramicama.

"Osim ako je more ne donese, ona je samo nestala osoba, dobro? Ali ona je mrtva, deko, i morat e se s tim pomiriti. Daj da ti kaem to se dogodilo." Proistio je grlo.

"Ustala je dok si ti jo spavao, vjerojatno kad je poelo svitati. Napravila je upravo ono to si pomislio da je napravila - otila na lijepo osvjeavajue plivanje prije nego to se ti probudi. Otila je predaleko i vjerojatno ju je ulovio gr. Ocean je sada vraki hladan. Moda je vikala, ali ako je i vikala bila je predaleko, pa su je valovi priguili. Ljudi misle da utopljenici viu kao vatrogasne sirene, ali to nije tono - nemaju toliko zraka. Ponekad se uope ne oglase."

Tim je zurio u svjetlucajui uteg za papir. "Struja ovdje tee uz obalu - to vjerojatno zna. Nitko ne bi

trebao ii plivati kad u blizini nema nikoga, ali ponekad se ini da svi to rade. Izgubimo ih otprilike desetak godinje. U etiri

ili pet sluajeva ih moda naemo. To je sve.

.

Nakon to se vratio, kuica na plai izgledala je naputeno. Parkirao je Triumpha i shvatio da tednjak jo uvijek gori, i da je kava iskipjela pretvorivi se u katran. Odnio je loni van, bacio kavu, oribao loni pijeskom s plae i isprao ga slanom vodom. Brod, koji iz kuice nije mogao vidjeti kroz prozore, bio je lako vidljiv sad kad je stajao u vodi do pasa. Bacio je loni za kavu na obalu i otplivao prilino daleko, ali kad se uspravio u vodi, broda vie nije bilo.

Kad je opet bio u kolibi skuhao si je novu kavu i spakirao Lissyne stvari u njezin kofer. Kad je to bilo gotovo, odvezao se opet u grad. Ryan je jo uvijek bio u Washingtonu, ali je Tim javio njegovoj tajnici gdje je. "Za sluaj da netko javi da sam nestao, rekao je.

Nasmijala se. "Sigurno je prilino hladno za kupanje. "Meni je dobro, rekao joj je. "Htio bih se bar jo jednom

poteno isplivati." "Dobro, Time. Kad nazove, rei u mu. Dobro se provedi." "Poeli mi sreu, rekao je i spustio slualicu. Uzeo si je

hamburger i jo kave u Jack-in-the-Boxu, vratio se do kuice i dugo etao plaom.

Te noi je namjeravao spavati, ali nije mogao. S vremena na vrijeme bi ustao i kroz prozor gledao brod, ponekad vidljiv pod mjeseinom, ponekad samo mrano prisustvo na niskom nonom nebu. im je poelo svitati, navukao je svoje kupae i otiao u vodu.

Prva dva kilometra, koliko je mogao procijeniti udaljenost, nije ga vidio. Zatim je odjednom bio blizu, s dugim veslima nalik nogama vodenog pauka, i dimnjakom koji je rigao iskre prema tamno-elinom nebu, iskre koje kao da su postajale nove zvijezde.

Zaplivao je bre, znajui da se, ako brod nestane, moe jednostavno okrenuti natrag i spasiti se, ali znajui isto tako da ako mu pak samo izmie, ako mu cijelo vrijeme izmie, da e se utopiti. Nestao je iza jednog kobaltnog vala, pa se opet

pojavio. Otplivao je do njega sprintajui i zgrabio od mora sklisku drku vesla, a to je bilo kao da je taknuo neko ivo bie. Odjednom je stajao na palubi, ne sjeajui se kako je tamo dospio.

Bose noge tapkale su po daskama, ali nije vidio posadu. Tamna zastava ispisana udnim rukopisom leprala je na krmi, a nejasno prisjeanje na jedan mornariki brod koji je obilazio sa svojim ocem godinama prije natjeralo ga je da si opipa elo. uo se zvuk koji je mogao biti smijeh ili puno drugih stvari. Pomislio je da bi i kapetanova kabina trebala biti na krmi. Otiao je tamo, upro se zbog divljeg valjanja i naao vrata.

Unutra se neto crno zgurilo na podiju. "Doao sam po Lissy, ree Tim.

Nije bilo odgovora, ali je jedno pitanje visjelo u zraku. Odgovorio je na njega gotovo bez namjere. "Ja sam Timothy Ryan Neal, i doao sam po Lissy. Vrati mi je."

Neko svjetlo je, kako se inilo, rastopilo ono crnilo. Na podiju je neki mrav ovjek u tvidu, prekrienih nogu, puckao dugu glinenu lulu. "Irac, ne? upitao je.

"Amerikanac", ree Tim. "S takvim imenom? Ne vjerujem ti. Otkud potjee? "elim je natrag, Tim ponovi. AT ak je ne dobije?" Onda u rastaviti ovaj brod u dijelove. Morat e me ubiti

ili uzeti i mene. "Govori kao pravi sin starog popianca, ree ovjek u

tvidu. Zagrebao je ibicom po onu svoje izme i pripalio lulu. "Ajde sjedi. Ne da mi se ovako gledat' u zrak. Otog me boli vrat. Sjedi, i mobit da emo se dogovorit."

"Ovo je suludo, Tim ree. "Cijela stvar je luda." "To je tako", odgovori ovjek u tvidu. "A dolazi jo puno,

puno toga. Bolje ti je da se pripremi, Tim, drago mome. Sjedi vie."

Jedna velika drvena stolica bila je iza Tima tamo gdje su bila vrata. Sjeo je. "Zar mi se sprema rei da si ti nekakav duh? Upozoravam te, neu ti u to povjerovati.

"Ja? Jedan od onih vrludajuih, lopovskih, ulinih, malih

jadnika? Upuco bih se radije. Zovem se Daniel ODonoghue, Kralj Connaughta. To e mi povjerovat?

"Ne, Tim ree. "to e mi onda povjerovat?" "Da je ovo - na neki nain, nekako - ono to ljudi zovu letei

tanjur. Da ste ti i tvoja posada s planeta nekog drugog sunca." Daniel se nasmije. "Da je ovo to ti sad proivljava bliski

susret? Volio bi me vidjeti kao malog zelenog s puevim rogovima? Mogu ja i to.

"Ne trudi se. "Dobro, neu, makar je to dobar oblik. ovjek moe uzet i

bit togod hoe, jedan od Miroljubivih domaina ili malo ovjek s Marsa. Ja ga koristim za oboje, i nema nit bolje.

"Ti si uzeo Lissy, Tim ree. "A kako bi ti to mogo znat?" "Mislio sam da se utopila. "To si mislio? 'T da je ovaj brod - ili togod to je - bio samo znak,

pretkazanje. Razgovarao sam s policajcem i on mi je u stvari to rekao, ali nisam razmiljao o tome to mi je rekao sve do sino, kad sam pokuavao zaspati."

A da ti moda ne sanja sve to? Je'l ti to palo na pamet?" Ako i je san, jo uvijek je stvaran, Tim ree tvrdoglavo.

"U svakom sluaju, vidio sam tvoj brod dok sam bio budan, i juer i prekjuer.

"Il' sanja da si ga vidio. Al nastavi." "Rekao mi je da Lissy nisu mogli oteti jer sam ja bio u istom

krevetu, i da je otila plivati rano ujutro i utopila se. Ali, mogli su je oteti ako je prvo otila na kupanje. Ako je netko doao po nju amcem. I nije se mogla utopiti, jer ne zna plivati dovoljno dobro da bi se utopila. Bojala se vode. Ili smo u vodu juer, i ak se ni sa mnom nije usudila ui dublje od koljena. Tako da si to bio ti."

"U pravu si, zna da jesi", Daniel ree. Svojim prstima je napravio mali iljasti toranj. "To smo bili mi."

Tim se prisjeao pria koje su mu itali dok je bio dijete. "Zar vile ne kradu djecu? I mladenke. Jesi li je zato oteo? Tako da mislimo da si jedan od njih?

"Bog te blagoslovio, istina je, Daniel mu ree. "Vilinski narod, to smo mi. I din iz pustinje, i jahai tanjura u koje ti kae da vjeruje, i jo etrdeset tonih odgovora. Bi ti mene volio vidjet s hlaama od ovje koe i Panovom frulom? Nasmijao se. "Nisi se nikad zapitao zato smo mi u cijelome svijetu meusobno tako slini? Ili si mislio da mi ne znamo ba uvijek koji je oblik najbolji za neko mjesto, pa rijene nimfe i umske vile mogu jednako tako biti i Domai? je 1 zna kako narod od Berberske obale zove pakao ispod svoga mora?

Tim odmahne glavom. "Dakle, zovu ga Domdaniel. Pa, pitam se zato je tome

tako. Time, veli ti meni da ti hoe tu djevojku." "Tono." "I veli da emo mi bit u gadnim problemima ako je ne

dobi. AT sluaj ti mene dobro, ak je ne uzme, i to s naim blagoslovom, utopit e se - jezik za zube, momak, jer ima jo gore od toga. - Ak je ne uzme s naim blagoslovom, netko e se pobrinut da se utapa sad. Jesi shvatio to mislim?

"Mislim da jesam. Otprilike. "A, to je onda dobro da jesi. Sad uj moju ponudu. Sjea

se kako su stvari stajale prije neg smo je uzeli? "Naravno. "Tako e stajati opet, ako samo napravi ono to ti kaem.

Ti si taj koji e se svega sjeat, Time Neale, al se ona nee sjeat nieg. Al istina je da se nee imat ega sjeat, jer e sve nestat, svaki dio toga. Recimo onaj policajac s kojim si priao. Ima moju rije da toga nije bilo."

"to ja moram napraviti?" Tim upita. "Uslugu. Nama sluit. Napravit sve to mi traimo od tebe.

Radije bi imali sjajnu djevojku kao to je tvoja Lissy, nego glomaznu mrcinu od momka kakav si ti, al isto tako radije bi imali nekog tko je voljan, jer djevojaka koje nisu voljne ima posvuda - ne sumnjam da si to vidio i sam. Sto godina, to je sve to itemo od tebe. Nije to puno, kao Doylova ena. Moe tako?"

"I sve e biti na kraju isto kao to je bilo prije nego to ste odveli Lissy?

"Ne sve. Nisam to reko. Sjeat e se, zar se ne sjea da

sam ti to reko? Ali za nju i sve oko nje, bilo bude isto. "Dobro", Tim ree. "Pristajem. "Jedan hrabar momak si ti. Sad u ti re to u ja

napravit. Reko sam sto godina, na to si ti pristo Tim kimne glavom. "- ali ne elim na svom brodu nevoljne ruke, a isto tako ni

nezahvalne. Nek bude dvadeset. Kako ti se ini? Jesam mogo bit' vie fer od toga?

Danielova figura je poela treperiti i blijedjeti; obris tamne mase koju je Tim prvo ugledao visila je oko njega kao oblak.

"Legni na trbuh, jer ti moram stavit izmu na glavu. Onda e na dogovor vrijedit.

.

Slani ocean bio mu je u ustima i oima. Plua su mu pucala udei za zrakom. Okretao se u plavom vodenom ponoru, pokuao plivati, dok na kraju nije eksplodirao lovei zrak.

Kralj je rekao da e se sjeati, ali su godine ve blijedjele. Rintanja, plesanja, kupovanja, pijuniranja, moljenja, presretanja i prokazivanja, sve to dok je iao svijetom ljudi. Sluenja neemu to nikad nije do kraja shvatio. Jedrenja maglovitim morima koja nisu uvijek bila na ovoj zemlji. Plutanje meu sazvijeima. Godine, pljuske i ritanja su blijedjeli, a s njima (a on se tome veselio] dani kad je preklinjao.

Podigao je ruku, iskuavajui opet svoj stari plivaki zamah, i shvatio da je jako umoran. Moda se zapravo svih tih godina nikad ni nije odmorio. U svakom sluaju, nije se mogao sjetiti da se odmarao. Gdje je bio? Zamahivao je ravnoduno, ne znajui udaljuje li se plivajui od obale, ili je usred oceana. Jedan val ga je podigao, jedan dug, spor val plavetnila ispod sivog neba. Neki nebeski sjaj - izlazee ili moda zalazee sunce - bio mu je zdesna. Plivao je prema njemu, te ulovio pogledom nisku obalu.

Ispuzao je na pijesak i tako neko vrijeme leao, dok mu je s lea klizila morska pjena poput kinih kapi. Ispred njegovih

oiju plaa se dojmila gotovo crnom. Bilo je komadia ugljena, dijelova napola izgorjelog drva. Podigao je glavu, odgurujui tlo, i ugledao praznu bocu od zelenkastog stakla napola zakopanu u mekanom pijesku.

Kad je konano bio u stanju ustati, udovi su mu bili ukoeni i hladni. Jutarnje svjetlo pretvorilo se u danje, ali u njemu nije bilo topline. Kuica na plai stajala je udaljena samo tridesetak metara, s jednim prozorom pozlaenim od sunevih zraka koje su ulazile s druge strane, zidova u sjeni. Crveni Triumph je svjetlucao kraj ceste.

Kad se naao na vrhu male dine okrenuo se i pogledao more. Jedan crni teretnjak s crnim i bijelim dimnjacima nazirao se na tri ili etiri kilometra, ali bio je to samo teretnjak. Na trenutak je osjetio neko aljenje, neku enju za dijelom svog ivota kojeg je mrzio, ali koji je sad nestao zauvijek. Nikad joj neu moi objasniti to se dogodilo, mislio je. A onda, Da, moi u, ako ju pustim da misli kako izmiljam. A zatim, Nije ni udo da tako puno ljudi pripovijeda toliko puno pria. Zbogom svemu tome.

Stepenice su zakripale pod njegovom teinom, a on je obrisao pijesak s nogu na otirau od kokosovih vlakana. Lissy je bila u krevetu. Kad je ula da se vrata otvaraju, sjela je, pa povukla plahtu da pokrije grudi.

"Veliki Time, rekla je. "Doao si. Tim i ja smo se nadali da e doi.

Nakon to nije odgovorio, dodala je, "Mislim da je otiao plivati. Trebao bi se brzo vratiti.

A nakon to i dalje nije nita rekao: "Mi emo - Tim i ja - mi emo se vjenati.

Iain M. Banks: POKLON OD KULTURE Autor izvrsnog ciklusa od deset romana i nekoliko pria o Kulturi, ali i par doista iznimnih sf djela, ostavtina su fanovima prerano preminulog kotskog pisca Iaina M. Banksa. Do sada je u hrvatskome prijevodu bilo mogue itati njegov prvi sf roman (i prvi iz ciklusa o Kultu rij, Sjeti se Flebasa (uskoro e kod jo jednog domaeg nakladnika zapoeti objavljivanje ostalih romana iz serije). Drugi roman iz ciklusa, Igra igara i pria Pali (jedna od tri prie/novele iz KultureJ objavljeni su u Monolithu, a najdulja novela, Vrhunsko stanje stvari bit e objavljena u Titanu 2. Trea pria je pred vama...

A Gift from the Culture (1987.)

Novac je znak siromatva. Stara je to poslovica Kulture koje se povremeno sjetim, naroito kada sam u iskuenju uiniti neto to znam da ne bi trebalo, a u priu je ukljuen i novac (a kada nije?].

Gledao sam kako pitolj, malen i precizan, lei u Cruizellovoj irokoj ruci punoj oiljaka, i prvo to sam pomislio - nakon: Kako ga se dovraga domogao? - bilo je: Novac je znak siromatva. Ma koliko prikladna, ta mi misao nije bila od pomoi.

Stajao sam ispred kockarnice koja nije davala na kredit, u Vreccisovu Niskogradu u sitnim satima mokre noi radnog dana, i promatrao pitolj lijep poput igrakice, dok su me dvojica krupnih tipova kojima sam dugovao hrpu love traila da uinim neto vrlo opasno i vie nego nezakonito. Odvagivao sam relativnu privlanost pokuaja bijega (upucali bi me], odbijanja (prebili bi me; vjerojatno bih proveo par tjedana nabijajui bolniki raun] i injenja onog to Kaddus i Cruizell trae od mene, znajui da iako postoji ansa da mi uspije - te da ostanem neozlijeen i postanem opet solventan - ipak je najvjerojatniji ishod runa i spora smrt dok dajem iskaz sigurnosnoj slubi.

Kaddus i Cruizell su mi nudili brisanje svih dugova, plus - jednom kad obavim posao - lijepu dodatnu svoticu, isto da se zna da mi nita ne zamjeraju.

Pretpostavljao sam da ne oekuju da e morati ispuniti zadnju stavku dogovora.

I tako, znao sam da je logian postupak rei im kamo da

si zataknu taj posebni pitolj i prihvatiti teoretski bolno, ali vjerojatno ne i smrtonosno premlaivanje. Kvragu! Mogao sam iskljuiti bol (biti porijeklom iz Kulture ipak prua neke prednosti], ali to s bolnikim raunom?

Ve sam grcao u dugovima. "ta te mui, Wrobik? rastezao je Cruizell, koraknuvi

prema meni i pod zaklon nadstrenice kockarnice s koje je kapalo. Ja sam bio leima uz topli zid, nosa punog mirisa mokra plonika a usta punih okusa metala. Njihova je limuzina ekala pored rubnika; vidio sam da nas voza promatra kroz otvoren prozor. Nitko nije proao ulicom izvan uske uliice. Policijski je kruzer preletio visoko iznad nas, svjetla su blicala kroz kiu i osvjetljavala donju stranu kinih oblaka nad gradom. Kaddus je nakratko podigao pogled pa ignorirao letjelicu u prolazu. Cruizell je gurnuo pitolj prema meni. Pokuao sam se odmaknuti.

"Uzmi pitolj, Wrobik, rekao je Kaddus umorno. Oblizao sam usne, zurio u pitolj.

"Ne mogu, rekao sam. Zabio sam ruke u depove kaputa. "Ma moe, rekao je Cruizell. Kaddus je zavrtio glavom. "Wrobik, ne oteavaj si; uzmi pitolj. Samo ga prvo dotakni,

da vidimo jesu li nam dobro rekli. Hajde; uzmi ga. Zurio sam u pitolj, potpuno opinjen. "Uzmi pitolj, Wrobik. Samo zapamti, uperi ga u tlo, ne u nas; voza te cilja laserom i mogao bi pomisliti da hoe pucati u nekog od nas; uzmi ga, dotakni ga.

Nisam se mogao pomaknuti, nisam mogao misliti. Samo sam stajao, hipnotiziran. Kaddus mi je primio desno zapee i izvukao mi ruku iz depa. Cruizell je podigao pitolj do mog nosa; Kaddus mi je silom pritisnuo ruku na pitolj. aka mi se beivotno sklopila oko drke.

Pitolj je oivio; par je svjetala prigueno bljesnulo, a ekrani iznad drke je zasjao i zatreperio po rubovima. Cruizell je spustio ruku i ostavio pitolj u mojoj; Kaddus se tanko nasmijeio.

"Eto, nije to neki problem, ha?" rekao je Kaddus. Drao sam pitolj i trudio se zamisliti kako ga koristim na njima dvojici, ali znao sam da ne mogu, i nije bilo bitno cilja li me

voza ili ne. "Kaddus", rekao sam, "ne mogu ja ovo. Neto drugo; bilo

to drugo, ali ja ti nisam ubojica; ne mogu "Ne mora bit strunjak, Wrobik, rekao je Kaddus tiho.

"Sve to treba je biti kog vraga ve jesi. Nakon toga, samo uperi i trcni; kao kad si s dekom. Nacerio se i namignuo Cruizellu, koji je ogolio par zuba. Zavrtio sam glavom.

"Ovo nije normalno, Kaddus. Samo zato jer se stvar za mene upalila

"Da; zanimljivo, nije li." Kaddus se okrenuo Cruizellu, podigao pogled prema licu vieg mukarca i nasmijeio se. "Nije li to zanimljivo, da je Wrobik tuinac? A izgleda ko mi."

"Tuinac i gejina, zabrundao je Cruizell, mrtei se. "Sranje.

"Gledajte, rekao sam, zurei u pitolj, "ova naprava, moda ne bude radila, dorekao sam jadno. Kaddus se nasmijeio.

"Radit e. Brod je velika meta. Nee fulati. Opet se nasmijeio.

"Ali mislio sam da imaju zatitu od "Lasera i kinetika, da, Wrobik; ovo je neto drugo. Ne znam

tehnikalije; znam samo da su nai trendovi radikali platili grdnu lovu za to. Meni je to dovoljno.

Nai frendovi radikali. Humorno, kad to kae Kaddus. Vjerojatno je mislio na Sjajnu Stazu. Ljudi za koje je uvijek smatrao da samo rade probleme; teroristi. Oekivao sam da bi ih cinkao policiji iz istog principa, ak i da su mu ponudili hrpu love. Je li postajao proraunatiji ili samo pohlepniji? U ovom kraju imaju izreku: kriminal ape; lova pria.

"Ali, bit e ljudi na brodu, ne samo "Nee ih vidjeti. Uostalom, bit e nekih iz Strae,

mornarikih glaveina, dupelizaca iz Administracije, agenata Tajne slube. ta oni tebi znae u ivotu?" potapao me Kaddus po vlanom ramenu. "Moe ti to.

Skrenuo sam pogled s njegovih umornih sivih oiju i natrag na pitolj, tih u mojoj aci, s blago svjetleim ekraniem. Izdala me vlastita koa, vlastiti dodir. Opet sam pomislio na onaj bolniki raun. Htio sam plakati, ali takvo se

neto tu ne radi kad si meu mukarcima, a i to sam mogao rei? Bio sam ena. Dio Kulture. Ali odrekao sam se tih stvari i sada sam mukarac i sada sam tu u slobodnom gradu Vreccisu, gdje nita nije besplatno. ( gro.zeraWorC )

"Okej", rekao sam s gorinom u ustima, "napravit u to." Cruizell se inio razoaranim. Kaddus je zakimao glavom.

"Odlino. Brod dolazi u Devetnik; zna kako izgleda? Zakimao sam. "Onda nee imat problema, tanko se nasmijeio Kaddus. "Vidjet e ga se iz skoro bilo kojeg dijela grada. Izvukao je neto love i zagurao mi ju u dep kaputa. "Pozovi si taksi. Podzemna nije ba sigurna ovih dana." Potapao me njeno po obrazu; ruka mu je mirisala na skupe parfeme. "Hej, Wrobik, daj se razvedri. Ide skinut s neba jebeni svemirski brod. Iskustvo i pol. Kaddus se nasmijao, pogledao mene pa Cruizella koji se takoer nasmijao, po dunosti.

Vratili su se do auta; odzujao je kroz no, derui gumama kinu cestu. Ostao sam promatrati sve vee lokvice, dok mi je pitolj visio u ruci poput krivnje.

* * *

"Ja sam Laki Baca Plazme, model LPP 91, serija dva, konstruiran A/4882.4. u Manufakturiji est na orbitalu Spanschacht-Trouferre, jato Orvolbus. Serijski broj 3685706. Modana vrijednost, nula cijelo jedan. Izvor energije, AM baterija; trajanje: beskonano. Maksimalna snaga pojedinanog hica: 3.1 x 810 dula, vrijeme resetiranja 14 sekundi. Maksimalna brzina paljbe: 260 hitaca po sekundi. Uporaba ograniena na pojedince genofiksirane na Kulturu; provjera samo genetskom analizom epiderme. Za uporabu s rukavicama ili laganim oklopom, pristup preko komandnih gumba. Neautorizirana uporaba je zabranjena i kanjiva. Potrebna vjetina 12-75%C. Pune upute slijede; koristite komandne gumbe i ekran za ponovno putanje, pretragu, pauziranje ili zaustavljanje.

"Instrukcije, prvi dio: uvod. LPP 91 je operativno sloeno oruje ope namjene za mirne uvjete, neprikladno za punu bojnu uporabu; dizajn i operativni parametri bazirani su na

preporukama Pitolj je leao na stolu, priajui mi sve o sebi pitavim

glasom, dok sam ja zavaljen u naslonja zurio na ulicu Vreccis Niskograda. Podzemni su teretni vlakovi tresli razdrmani stambeni blok svakih nekoliko minuta, promet je zujao ulicom, bogatai i policija letjeli su nebom, a svemirski su brodovi plovili ponad svih njih.

Osjeao sam se zarobljenim izmeu svih tih slojeva usmjerenih kretanja.

U daljini i iznad grada vidio sam vitki, bljetei toranj gradske Lev cijevi kako se uzdie ravno u i kroz oblake na svom putu u svemir. Zato Admiral nije mogao ii Levom umjesto da radi predstavu od povratka sa zvijezda u vlastitom brodu? Moda je prenapuhano dizalo smatrao nedostojnim. Tati seronje, svi do jednog. Zasluili su smrt (ako ve hoete zauzeti taj stav], ali zato ih ja moram ubiti? Prokleti falusoidni brodovi.

Ne da je Lev bila ita manje nalik kiti, a i uostalom, da se Admiral i vraao natrag putem cijevi, Kaddus i Cruizell bi mi rekli da nju sruim; o jebemu sve. Zavrtio sam glavom.

Drao sam dugu au jahla - vrecike najjeftinije estoke cuge. Bila mi je to druga aa, ali nisam uivao u njoj. Pitolj je i dalje mljeo, obraajui se skromno namjetenoj glavnoj prostoriji naeg stana. ekao sam Mausta, nedostajao mi je vie nego inae. Pogledao sam terminal na zapeu; prema displeju sata, trebao bi se svakog asa vratiti. Pogledao sam slabano, vodenasto svjetlo zore. Jo uvijek nisam odspavao.

Pitolj je i dalje priao. Na Marainu, naravno; jeziku Kulture. Nisam uo da ga netko pria ve osam standardnih godina, a od sluanja sada osjeao sam se tunim i blesavim. Moje naslijee; moj narod, moj jezik. Osam godina daleko, osam godina u divljini. Moja velika pustolovina, moje odbacivanje onog to mi se inilo sterilnim i beivotnim kako bih se bacio u ivotnije drutvo, moja velika gesta; e pa sad mi se inila praznom gestom, sad mi se inila glupim i djetinjastim potezom.

Potegao sam jo malo alkohola otra okusa. Pitolj je i dalje trkeljao, priao o promjerima zrake, iroskopskim uzorcima

kretanja, modusu praenja gravitacije, modusu vidokruga, pucanju u krivulji, postavkama rasprskavanja i probijanja. Razmiljao sam pustiti si neto oputajue i svjee iz lijezda, ali nisam; zakleo sam se prije osam godina da neu koristiti te vjeto izmijenjene lijezde i prekrio sam taj zavjet samo dvaput, oba puta zbog velike boli. Da sam hrabar, dao bih si ih izvaditi, vratiti ih u standardno ljudsko stanje, nae izvorno ivotinjsko nasljedstvo, ali nisam hrabar. Uasavam se boli i ne mogu se suoiti s njome gol kao to ovi ljudi ine. Divim im se, bojim ih se, jo uvijek ih ne razumijem. ak ni Mausta. Ustvari, Mausta najmanje od svih. Moda nikad ne moete voljeti ono to potpuno razumijete.

Osam godina izgnan, u bijegu od Kulture, bez da sam uo taj svileni, suptilni, sloeno jednostavan jezik, a sad kad napokon ujem Marain, pria mi ga pitolj i govori mi kako da pucam iz njega kako bih ubio to? Stotine ljudi? Moda tisue; ovisi gdje brod bude pao, hoe li eksplodirati (mogu li primitivni svemirski brodovi eksplodirati? Nisam imao pojma; nisam se time bavio). Potegao sam jo jednom, zavrtio glavom. Nisam to mogao uiniti.

Ja sam Wrobik Sennkil, graanin Vreccila broj (uvijek zaboravim koji; pie na ispravama), mukarac, primarna rasa, trideset godina; freelance novinar (trenutno izmeu dva posla) i stalni kockar (obino gubim ali prua mi uitak, ili je bar prualo sve do sino). Ali takoer sam jo uvijek Bahlln-Euchersa Wrobich Vress Schennil dam Flaysse, graanin Kulture, roen kao ensko, mjeavina vrsta presloena da bi se zapamtila; ezdeset i osam standardnih godina i neko lan odjela Kontakt.

I odmetnik; odabrao sam iskoristiti slobodu kojom se Kultura toliko dii i u potpunosti je napustiti. Pustila me, ak mi je i pomogla iako nisam bio oduevljen (ali bih li si sam mogao krivotvoriti isprave, napraviti sve dogovore? Ne, ali barem sam se, nakon obuke u navadama Vreccilske Ekonomske Zajednice i nakon to se tamni i tihi modul vratio nebu i brodu koji ga je ekao, svega dvaput okrenuo Kulturinu naslijeu izmijenjene biologije a nijednom njenim spravama. Sve do sad; pitolj i dalje blebee). Napustio sam raj koji sam

smatrao dosadnim i zamijenio ga okrutnim i pohlepnim sistemom koji vrvi ivotom i dogaajima; mjestom na kojem sam mislio da u nai to? Ne znam. Nisam znao kada sam otiao, a ne znam ni sada, iako sam ovdje barem naao Mausta, a kada sam s njim, moja mi se potraga vie ne ini toliko samotnom.

Sve do sino ta se potraga inila svrhovitom, a sada mi je Utopija poslala paketom unitenje; leernu, sluajnu poruku.

Gdje su ga Kaddus i Cruizell nabavili? Kultura ljubomorno uva svoje naoruanje, gotovo kao da ga se srami. Ne moe kupiti Kulturino oruje, barem ne od Kulture. Raunam da neka mogu nestati; u Kulturi ima toliko svega, da se poneto povremeno jednostavno mora zagubiti. Otpio sam jo jednom, sluao pitolj i promatrao vodenasto, kino nebo ponad krovova, tornjeva, antena, tanjura i kupola Velikog Grada. Moda pitolji propadaju kroz Kulturine manikirane prste vie nego neki drugi proizvodi; oznaavaju opasnost i prijetnju i bit e uporabljeni samo tamo gdje postoji dobra ansa da budu izgubljeni, stoga moraju povremeno nestati, postati neiji trofej.

Zato, naravno, imaju ugraene krugove koji doputaju oruju da funkcionira samo za ljude iz Kulture (razumne, nenasilne, nepohlepne ljude koji, naravno, ne bi nikad potegli pitolj osim u samoobrani, kao recimo kad im prijeti nekakav, u usporedbi s njima, barbar; o samozadovoljna Kultura i njen samodopadni imperijalizam). A ak je i ovaj pitolj drevan; ne zastario (to nije neto to Kultura ba odobrava - radi stvari koje traju) ve demodiran; jedva neto inteligentniji od kunog ljubimca dok je veina suvremenog oruja Kulture samosvjesna.

Kultura vjerojatno vie ni ne proizvodi pitolje. Vidio sam ono to nazivaju Osobnim Dronovima Oruane Pratnje i, ako nekako jedan od tih dopadne aka ljudi kao to su Kaddus i Cruizell, odmah e pozvati upomo, pokuati pobjei, pucati kako bi ozlijedio ili ak ubio ikog tko ga pokua uporabiti ili zarobiti, pokuati si razgovorom nai izlaz iz situacije ili samounititi ako pomisli da e biti rastavljen ili da e po njemu na bilo koji drugi nain akati.

Popio sam jo malo jahla. Ponovno sam pogledao koliko je sati; Maust je kasnio. Klub se uvijek zatvarao na vrijeme, zbog policije. Nisu smjeli razgovarati s klijentima nakon posla: uvijek bi se vratio ravno doma. Osjetio sam zaetak straha pa ga odbacio. Naravno da e biti okej. Imao sam drugih stvari na pameti. Morao sam dobro razmisliti o ovom. Jo jahla.

Ne, nisam mogao to napraviti. Napustio sam Kulturu jer mi je dosadila, ali i zato jer je evangelistiki i intervencionistiki moral Kontakta ponekad znaio initi tono onu vrstu stvari koje smo trebali sprijeiti druge da ine; zapoinjanje ratova, atentati - sve to, sve loe stvari. Nisam nikad imao izravna posla s Posebnim Okolnostima, ali znao sam to se dogaa (Posebne Okolnosti; drugim rijeima, Prljavi Trikovi. Kulturin vrlo znakovit i jedinstven eufemizam). Odbio sam ivjeti s takvim licemjerjem i umjesto toga odabrao ovo iskreno sebino i pohlepno drutvo koje se ne pretvara da je dobro ve je samo ambiciozno.

Ali, ovdje sam ivio kao i tamo, trudio se ne ozlijediti druge, trudio se samo biti svoj; a ne mogu biti svoj tako to u unititi brod krcat ljudima, ak i ako su neki od njih vladari ovog okrutnog i beutnog drutva. Ne mogu uporabiti pitolj; ne mogu dopustiti da me Kaddus i Cruizell nau. I neu natrag Kulturi, pognute glave.

Dovrio sam au jahla. Morao sam pobjei. Bilo je drugih gradova, drugih planeta

osim Vreccisa; samo sam trebao pobjei; pobjei i sakriti se. Ali hoe li Maust poi sa mnom? Opet sam pogledao koliko je sati; kasnio je pola sata. Nije nalik njemu. Zato kasni? Otiao sam do prozora, pogledao na ulicu, traei ga.

Policijski oklopnjak grmio je kroz promet. Samo rutinska patrola; ugaena sirena, spremljeno oruje. Kretao se prema Doljakoj etvrti, gdje je policija nedavno trenirala strogou. Ni traga Maustovu vitku tijelu u gomili.

Uvijek se brinem. Da ga je neto zgazilo, da ga je policija moda uhitila u klubu (neudoree, kvarenje javnog morala, homoseksualnost; taj strani zloin, gori od neplaanja dugova!) i, naravno, brinem se da je sreo nekog drugog.

Maust. Doi doma, doi mi.

Sjeam se kako sam se osjetio prevarenim kada sam, pred kraj procedure promjene spola, shvatio da me jo uvijek privlae mukarci. To je bilo davno, kada sam bio sretan u Kulturi i kao mnogi drugi se pitao kako bi bilo voljeti pripadnika mojeg izvornog spola; inilo mi se uasno nepotenim da mi se udnje nisu promijenile zajedno s fiziologijom. Morao sam sresti Mausta da se prestanem osjeati prevarenim. Zbog Mausta je sve bilo bolje. Maust mi je ispunjavao ivot.

U svakom sluaju ne bih rado bio ena u ovom drutvu. Odluio sam da trebam jo jedno pie. Proao sam pored

stola. "... nee utjecati na linijsku stabilnost oruja, iako e se

povratni trzaj poveavati s poveanjem ili smanjenjem energije "Zaepi! izderao sam se na pitolj i trapavo pokuao lupiti gumb za iskljuenje; ruka mi je udarila u zdepastu cijev pitolja. Pitolj je otklizao preko stola i pao na pod.

"Upozorenje!" povikao je pitolj. "Unutranjost ne sadri dijelove koje korisnik moe prepravljati! Uslijedit e nepovratna deaktivacija u sluaju pokuaja rastavljanja ili

"uti, gade mali, rekao sam (i zautio je]. Podigao sam ga i stavio u dep jakne objeene na stolicu. Dovraga i Kultura; do- vraga s pitoljima. Otiao sam po jo pia i osjetio kako me neto pritie dok sam opet gledao na sat. Vrati se kui, molim te vrati se kui i onda poi sa mnom, poi sa mnom.

Zaspao sam pred ekranom, a vor tupe panike u mojoj utrobi natjecao se s vrtoglavicom dok sam gledao vijesti i brinuo se za Mausta, trudei se ne razmiljati o previe stvari istovremeno. Vijesti su bile pune smaknutih terorista i slavnih pobjeda u malim, dalekim ratovima protiv tuinaca, stranaca, neljudi. Posljednji izvjetaj kojeg se sjeam bio je o neredima u gradu na drugom planetu; nisu spominjali smrti civila ali sjeam se kadra iroke ulice prekrivene zgaenim cipelama. Prilog je zavrio intervjuom s ozlijeenim policajcem u bolnici.

Sanjao sam svoju ponavljajuu nonu moru, ponovno iskusio demonstracije u kojima sam se naao prije tri godine; prestravljen promatrao zid polako kreueg i suncem obasjanog plina za oamuivanje i policijsko konjanitvo koje

je jurialo kroz njega, na neki nain jezivije od oklopnjaka ili tenkova, ne zbog jahaa s vizirima i dugim ok-palicama, ve zbog oklopa i gas maski na visokim ivotinjama; udovita iz sna masovne proizvodnje; uasavajua.

Maust me pronaao tri sata kasnije, kada se vratio. U klubu je bila racija i nisu ga pustili da me kontaktira. Drao me dok sam plakao, uljuljkivao me natrag u san.

* * *

"Wrobik, ne mogu. Risaret sprema novu predstavu sljedee sezone i trai nova lica; bit e spektakl, i to hetero. Visokogradski posao. Ne mogu sad otii; uvalio sam nogu u vrata. Shvati, molim te." Posegnuo je preko stola za mojom rukom. Odmaknuo sam je.

"Ne mogu napraviti ono to trae od mene. Ne mogu ostati. Zato moram otii; nita mi drugo ne preostaje. Glas mi je bio tup. Maust je poeo micati tanjure i spremnike, vrtio je dugom, elegantnom glavom. Nisam puno pojeo; dijelom mamurluk, dijelom ivci. Napeto, ivano jutro; klima je u stambenom bloku opet riknula.

"Je li to to trae od tebe ba toliko uasno? Maust je vre stisnuo svoj haljetak dok je struno balansirao tanjurima. Promatrao sam njegova vitka lea dok je hodao prema kuhinji. "Mislim, ne eli mi ni rei. Zar mi ne vjeruje? Glas mu je odzvanjao.

to sam mogao rei? Da nisam znao vjerujem li mu? Da ga volim, ali on je jedini znao da sam stranac. To je bila moja tajna i samo sam ju njemu otkrio. Pa kako su onda Kaddus i Cruizell saznali? Kako je Sjajna Staza saznala? Moj gipki, erotski, nevjerni plesa. Misli li da samo zato jer utim, ne znam koliko si me puta ve prevario?

"Maust, molim te; bolje je da ne zna. "Oh, nasmijao se Maust izdaleka; taj me bolan, prelijep

zvuk trgao na komade. "Kako uasno dramatino! titi me. Kako strano galantno.

"Maust, ozbiljan sam. Ovi ljudi ele da napravim neto to jednostavno ne mogu. Ako to ne napravim, najmanje to e

napraviti je ozlijediti me, i to opako. Ne znam to e napraviti. Moda me ak i probaju ozlijediti preko tebe. Zato sam se brinuo to kasni; mislio sam da su te oteli."

"Dragi, brini Wrobie", rekao je Maust, promatrajui me iz kuhinje, "imao sam dug dan; mislim da sam istegnuo mii u zadnjem plesu, moda nas zbog racije ne plate - Stelmer e sigurno iskoristiti to kao izliku ak i ako mu drotovi nisu ispraznili kasu - i dupe mi jo uvijek bridi jer mi je jedan od onih homofobnih drotova gurnuo prst u njega. Nije romantino kao tvoji poslovi s gangsterima i zlikovcima, ali bitno mi je. Imam ve hrpu briga. Pretjeruje. Uzmi tabletu ili tako neto; odi spavati; kasnije e ti sve izgledati bolje. Namignuo mi je i nestao. Sluao sam kako hoda po kuhinji. Policijska je sirena zavijala negdje nad nama. Glazba je dopirala iz stana ispod.

Otiao sam do vrata kuhinje. Maust je suio ruke. "ele da sruim svemirski brod kojim se Flotin Admiral vraa u Devetnik, rekao sam mu. Maust me blijedo gledao jedan trenutak pa se zahihotao. Priao mi je, primio me za ramena.

"Zaista? A onda to? Uspet e se vanjskom stranom Leva i odletjeti u sunce na svom arobnom biciklu?" Nasmijeio se tolerantno, zabavljeno. Poloio sam ruke na njegove i polako ih maknuo s svojih ramena.

"Ne. Samo moram sruiti brod, to je to. Imam pitolj koji to moe. Izvadio sam pitolj iz depa. Namrtio se, zavrtio glavom; na trenutak se inio zbunjenim pa se opet nasmijao.

"Ljubavi, zar s time? Sumnjam da bi time zaustavio motorizirani pogo-tap

Maust, molim te; vjeruj mi. Mogu. Moj ga je narod napravio a brod nema obranu od takvih stvari.

Maust je frknuo nosom pa mi uzeo pitolj. Svjetla su se ugasila. Kako ga upali? Okretao ga je u ruci.

"Dodirom; ali samo ja mogu. ita genetski zapis moje koe, zna da sam iz Kulture. Ne gledaj me tako; istina je. Gledaj." Pokazao sam mu. Pustio sam pitolj da izrecitira prvi dio svojeg monologa i prebacio ekrani na holo. Maust je pregledavao pitolj dok sam ga drao.

"Zna, rekao je nakon nekog vremena, "ovo bi moglo biti poprilino vrijedno.

"Ne, bezvrijedno je ikome osim mene. Radit e samo za mene, a ne moe se zaobii njegove postavke; deaktivirat e se.

"Kako vjerno, rekao je Maustdokje sjedao i gledao me. "Kako u tvojoj Kulturi sve mora biti tako uredno i sreeno. Nisam ti ba vjerovao kada si mi rekao, zna li, ljubavi? Mislio sam da me pokuava impresionirati. Sad mislim da ti vjerujem."

unuo sam pred njim, postavio pitolj na stol i ruke na njegovo krilo. "Onda mi vjeruj da ne mogu napraviti to to trae od mene i da sam u opasnosti; moda smo oboje. Moramo otii. Sad. Danas ili sutra. Prije nego smisle neki drugi nain da me natjeraju da ovo napravim.

Maust se nasmijeio, protrljao mi kosu. "Toliko se boji, ha? Toliko si oajan i napet." Nagnuo se, poljubio mi elo. "Wrobbie, Wrobbie; ne mogu poi s tobom. Idi ako misli da mora, ali ja ne mogu s tobom. Zar ne shvaa to meni znai ova prilika? itav ivot to elim; moda neu nikad opet dobiti ovakvu priliku. Moram ostati pa to bilo. Ti idi; idi koliko daleko mora i nemoj mi rei kamo si otiao. Tako me onda ne mogu iskoristiti, zar ne? Kontaktiraj me preko prijatelja jednom kad se situacija smiri. Onda emo vidjeti. Moda e se moi vratiti; moda u ja propustiti svoju veliku priliku i pridruiti ti se. Bit e sve u redu. Sredit emo neto.

Pustio sam glavu da mi padne u njegovo krilo, poelio plakati. "Ne mogu te ostaviti."

Zagrlio me i ljuljao. "O, vjerojatno e ti biti drago zbog promjene. Bit e hit kamo god otiao, duo moja; vjerojatno u morati ubiti nekog borca noem kako bih te osvojio natrag."

"Molim te, molim te, poi sa mnom", jecao sam mu u haljetak.

"Ne mogu, ljubavi, jednostavno ne mogu. Doi u te pozdraviti kad bude iao, ali ne mogu s tobom."

Drao me dok sam plakao; pitolj je leao tiho i tupo na stolu pored njega, okruen ostacima naeg obroka.

* * *

Odlazio sam. Poarnim stepenicama tik pred zoru, preko dva zida drei svoju putnu torbu, taksijem od avenije generala Thetropsisa do Interkontinentalne postaje pa vlakom do Brymea i onda na Lev, nadajui se uhvatiti slobodno mjesto na bilo emu to ide Van, bilo trans ili inter. Maust mi je posudio neto svoje uteevine i jo uvijek mi je ostalo neto malo od kredita s visokom ratom; mogao sam preivjeti s tim. Ostavio sam terminal u stanu. Bio bi mi od koristi ali glasine su istinite; policija ih moe pratiti, a ne bih stavio ruku u vatru da Kaddus i Cruizell nisu pripitomili nekog murjaka u bitnom odjelu.

Stanica je bila krcata. Osjeao sam se relativno sigurnim u visokim halama punim jeke, okruen uurbanim ljudima. Maust je dolazio iz kluba kako bi me otpratio; obeao mi je da e provjeriti da li me prate. Imao sam taman vremena ostaviti pitolj u Spremitu. Poslat u klju Kaddusu, moda ga to uini malo manje eljnim ubiti me.

Pred Spremitem je bio podui red; stajao sam, razdraen, iza skupine mornarikih kadeta. Rekli su mi da je zastoj nastao jer nosai pretrauju torbe i kovege, trae bombe; nova sigurnosna mjera. Napustio sam red i otiao nai se s Maustom; morat u se negdje drugdje rijeiti pitolja. Poslati prokletinju potom ili ga samo baciti u kantu za smee.

ekao sam u baru, pijuckajui neto to ne privlai panju. Stalno sam gledao u zapee pa se onda osjeao blentavim. Terminal je bio u stanu, koristi javni telefon, potrai zidni sat. Maust je kasnio.

Bar je imao ekran, prikazivale su se vijesti. Otresao sam apsurdni dojam da je iz nekog razloga za mnom ve izdana potjernica i da e mi se lice pojaviti na vijestima, pa sam gledao dananje lai kako bih si skrenuo misli s toka vremena.

Spomenuli su povratak Admirala Flote, stie za dva dana. Pogledao sam ekran, nervozno se nasmijeio. Da, i nikad neete znati koliko je seronja bio blizu toga da bude rasut preko itava neba. Na trenutak ili dva osjeao sam se vanim, gotovo junakim.

A onda bomba; samo spomen - usputni, neto to bi izrezali da je prilog bio par sekundi predug - da e Admiral sa

sobom dovesti gosta; veleposlanika Kulture. Zagrcnuo sam se piem.

Je li to trebala biti moja prava meta? I to je Kultura uope izvodila? Veleposlanik? Kultura je o

Vreccilskoj Ekonomskoj Zajednici znala sve i promatrala ih je, analizirala; za sad se nisu htjeli petljati. Narod Vreccila nije imao pojma koliko je Kultura bila napredna ili rairena, iako su dvor i Mornarica imali prilino dobar dojam. Dovoljno dobar da budu blago (iako, ak i da su tono znali, to ne bi bilo ni priblino dovoljno] paranoini. emu je sluio veleposlanik?'

I tko je zaista iza pokuaja napada na brod? Sjajnu Stazu ne bi bilo briga za sudbinu jednog doljaka kad ju se usporedi s propagandnim veleuspjehom ruenja svemirskog broda, ali to ako pitolj nisu pribavili oni, ve neka grupacija unutar samog dvora ili Mornarice? VEZ je imala problema; drutvenih problema, politikih problema. Moda su Predsjednik i njegovi kompii razmiljali pitati Kulturu za pomo. Cijena bi mogla ukljuivati vrste promjena koje bi korumpiraniji dunosnici smatrali smrtonosnima po svoj luksuzni stil ivota.

A, sranje, pojma nisam imao; moda je itav pokuaj ruenja broda samo neka munjara iz Osiguranja ili Mornarice koji hoe izravnati stare raune ili samo preskoiti par mjesta na ljestvici promaknua, jo sam uvijek o tome razmiljao kada su me pozvali.

Sjedio sam nepomino. Razglas postaje pozvao me tri puta. Telefonski poziv. Rekao sam si da je to Maust, javlja da e kasniti; znao je da u ostaviti terminal u stanu pa me ne moe izravno pozvati. Ali, bi li objavio moje ime itavoj postaji ako zna da pokuavam otii tiho i neprimjetno? Shvaa li jo uvijek sve ovo tako neozbiljno? Nisam htio odgovoriti na taj poziv. Nisam ni htio razmiljati o njemu.

Moj je vlak odlazio za deset minuta; pokupio sam torbu. Razglas me opet pozvao, ovog puta spomenuo je Maustovo ime. Nisam imao izbora.

Otiao sam na Informacije. Video-poziv. "Wrobik, uzdahnuo je Kaddus, vrtei glavom. Bio je u

nekakvom uredu; nepoznatom, po niem se nije izdvajao. Maust je stajao, blijed i prestravljen, tik iza Kaddusove stolice.

Cruizell je stajao odmah iza Mausta, cerio se preko njegova vitka ramena. Cruizell se pomaknuo, a Maust trznuo. Vidio sam kako grize usnu. "Wrobik", ponovio je Kaddus. "Zar tako brzo odlazi? Mislio sam da imamo spoj.

"Da", rekao sam tiho, gledajui Maustove oi. "Ba sam blesav. Ostat u jo par dana. Maust, ja ekran se zasivio.

Okrenuo sam se polako u kabini i pogledao torbu. Pitolj je bio u njoj. Podigao sam ju. Nisam znao da je toliko teka.

* * *

Stajao sam u parku, okruen mokrim drveem i erodiranim stijenama. Staze urezane u povrinu tla vodile su u raznim smjerovima. Tlo je mirisalo na toplu vlagu. Pogledao sam s vrha blage kosine prema amcima koji su plovili kroz sumrak; svjetla su im se odraavala na mirnoj povrini jezera. Gradska etvrt okrenuta sumraku bila je mutna platforma svjetla negdje u daljini. uo sam pjev ptica s drvea oko mene.

Zrakoplovna se signalizacija Leva dizala poput niske crvenih kuglica u plavo veernje nebo; luka u podnoju Leva sjala je, jo uvijek nezaklonjena, obasjana sunevom svjetlou sa stotina kilometara visine. Laseri, obini reflektori i kemijski vatrometi poeli su osvjetljavati nebo iznad zgrada Parlamenta i Velikog trga Unutarnjeg Grada; predstava u pozdrav trijumfalnom Admiralu, a moda i veleposlaniku Kulture. Jo uvijek nisam mogao vidjeti brod.

Sjeo sam na panj, zaogrnuvi kaput oko sebe. Pitolj mi je bio u ruci; aktiviran, spreman, domet namjeten. Pokuao sam biti detaljan i profesionalan, kao da znam to radim; ak sam si u grmlju na suprotnoj strani nagiba ostavio unajmljeni motor, dolje kod prometnog parkiralita. Moda mi ovo i uspije. Barem sam si to govorio. Pogledao sam pitolj.

Razmiljao sam o pokuaju spaavanja Mausta ili moda samoubojstvu; ak sam razmiljao odnijeti ga na policiju (jo jedan oblik samoubojstva, ali sporiji]. Takoer sam razmiljao pozvati Kaddusa i rei mu da sam izgubio pitolj, da ne radi, da ne mogu ubiti sunarodnjaka iz Kulture, bilo to. Ali na kraju nisam nita od toga napravio.

Ako sam htio Mausta natrag, morat u uiniti dogovoreno. Neto je zasjalo na nebu iznad grada; uzorak padajuih,

zlatnih svjetala. Sredinje je svjetlo bilo sjajnije i vee od ostalih.

Mislio sam da vie ne mogu nita osjetiti, ali okusio sam neto otro i ruke su mi se tresle. Moda u podivljati, jednom kad se brod srui, i napasti Lev; sruiti itavu konstrukciju (ili bi odletjela u svemir? Moda bih trebao, isto da vidim]. Mogao bih odavde bombardirati pola grada (kvragu, ne zaboravite na zakrivljene hice; mogao bih odavde bombardirati itav grad]; mogao bih sruiti pratee letjelice i napadake avione i policijske kruzere; mogao bih itavom Vreccileu pruiti najvei ok ikad, prije nego me uhvate.

Brodovi iznad grada. Izvan dosega sunevih zraka protulaserski su im zrcalni trupovi bili tamniji. Opet sam provjerio pitolj.

Moda nee raditi, pomislio sam. Laseri su sjali kroz prainu i prljavtinu iznad grada,

tvorei uske toke na visokim i pramenastim oblacima. Reflektori su blijedih i irili se kroz istu izmaglicu, a vatromet je prtao i polako padao, treperei i svjetlucajui. Vitki su brodovi velianstveno padali ususret svjetlima dobrodolice. Ogledao sam se oko sebe; bio sam sam. Topli je povjetarac donio njurgavi zvuk prometa s parkiralita.

Podigao sam pitolj i naciljao. Formacija brodova pojavila se na holo displeju, jasna kao dan. Namjestio sam poveanje, prstom dodirnuo zapovjedni gumb; pitolj je naciljao i zapamtio matini brod kao metu, postavi miran kao kip u mojoj ruci.

Bljeskajua bijela toka na displeju oznaavala je sredite broda.

Ogledao sam se oko sebe jo jednom, srce mi je tuklo, ruku mi je drao poljem usidren pitolj. Jo uvijek me nitko nije doao zaustaviti. Oi su me pekle. Brod je visio nekoliko stotina metara iznad dravnih zgrada Unutarnjeg Grada. Vanjski su brodovi ostali tamo; sredinji se brod, zapovjedni brod, plemenit i masivan, zrcalo ponad blistava grada, polako sputao prema Velikom trgu. Pitolj mi se pomaknuo u ruci,

pratei metu. Moda veleposlanik Kulture uope i nije na vrajem brodu.

Sve bi ovo mogla biti namjetaljka Posebnih Okolnosti; moda je Kultura spremna intervenirati upravo sada, i Umove koji rade planove zabavlja ideja da ja budem taj koji e sve gurnuti preko ruba. Veleposlanik Kulture mogao bi biti varka, za svaki sluaj. Nisam znao. Nisam nita znao. Plutao sam morem mogunosti, eajui za izborom.

Stisnuo sam okida. Pitolj se trznuo unatrag, svjetlo bljesnulo svuda oko

mene. Zasljepljujua je blistava crta gotovo u trenu prela udaljenost izmeu mene i deset kilometara udaljena broda. ula se otra detonacija, negdje u mojoj glavi. Odbaen sam s panja.

Kada sam se uspravio, brod je ve pao. Velikim je trgom buktao plamen i dizao se dim, bljeskale su udne, nazubljene i stravine munje; preostali su laseri i vatromet izgubili na impresivnosti. Ustao sam, tresui se, i ui su mi zvonile dok sam zurio u posljedice svojeg ina. Kasnoreagirajui brzopresretai iz pratnje sjekli su zrak iznad olupine i zabijali se u tlo, njihovi automatski sustavi zavarani istom brzinom plazmikog izboja. Bojeve su im glave eksplodirale meu bulevarima i zgradama Unutarnjeg Grada, masnica na masnicu.

Buka prve eksplozije zagrmila je nad parkom. Policija i brodovi pratnje poeli su i sami reagirati. Vidio

sam svjetla policijskih kruzera kako bljeskaju u Unutarnjem Gradu; brodovi pratnje poeli su se polako okretati iznad silovitih, treperavih bljesaka olupine.

Spremio sam pitolj u dep i potrao niz vlanu stazu do motora, to dalje od ruba nagiba. Urezana negdje iza mojih oiju, bila je crta svjetlosti koja me na trenutak zdruila sa svemirskim brodom; prava sjajna staza, nije li; skoro sam se nasmijao. Sjajna staza u mekoj tami mojeg uma.

Potrao sam dolje pridruiti se svim ostalim jadnicima u bijegu.

Danilo Brozovi: AUGIJINE STAJE Osim to iznimno uspjeno pomae otkrivajui nam skandinavske sf pisce, Danilo Brozovi je i viestruko nagraeni autor. Iza sebe ima autorsku zbirku Zeleno sunce, crna spora, a nagradu SFERA je osvojio tri puta (za priu Prsti 2004., za priu Anne Droid 2006. i za novelu Besmrtna Dijana 2008. - vole ga parne godine). Pria Augijine staje spada u Brozoviev ciklus o Heraklu.

Heraklo stajae tako pred Augijinim stajama, promatrajui tri tisue goveda elidskoga kralja. Goveda su mukala u golemim stajama pred kraljevskom palaom, a smrad koji se iz njih irio bio je nesnosan. Mladi se polubog suoio s naizgled neizglednom zadaom: u jednome danu u potpunosti oistiti nepregledne staje elidskog kralja.

"Hoe li uspjeti, Heraklo?" upitao ga je mladi po imenu Filej, petnaestogodinji sin kralja Augije. Junaki se Heraklo okrene prema mladiu, ne odgovorivi mu. Filej ga je netremice promatrao; u Heraklu je mladi vidio idola, dostini ideal kojemu je sveudilj teio. Heraklo je za nj predstavljao mnogo vie od pria koje je o njemu uo; Filej je elio biti Heraklo, premda je znao da je krv koja tee Heraklovim ilama sintetika i prepuna nanostrojeva koji svojom aktivnou brinu za junakovo zdravlje. Fileju ne bi smetao ni hidraulini titanski kostur oko kojeg se skutrilo Heraklovo tijelo. Kad je bio dijete, Heraklu su nanostrojevi izjeli pravi, ljudski kostur i Zeusovom manipulacijom u olimpskim laboratorijima sazdali ovaj koji nosi junako tijelo. Filej bi htio imati i Heraklov mozak, organsku tvar upravljanu kvantnim raunalnim ipom kojeg su Olimpljani razvili na svojem planetu. Augijin je sin smatrao da je sasvim opravdano rtvovati dio svoje ljudskosti kako bi se dobilo mnogo vie: besmrtnost do vjenosti.

Heraklo naposljetku kimne. "Uspjet u", ree polubog junaku i pokrene svoje miie u kiborkome skladu, te krene prema stajama. Koa nemejskoga lava kojom se ogrnuo ljeskala se na ranojutarnjemu suncu, a tobolac sa strjelicama namoenima u hidrin otrov Heraklo je odloio postrance. U ienju staja nee mu trebati. Filej se, stojei mu za leima,

pitao kako e junak uspjeti oistiti oeve staje, zadatak od kojeg su mnogi zazirali, a svi odustajali. A nije da se nije istilo; svakoga su dana stajski momci odmetali goleme nakupine govedskih izmetina i vozili ih dalje od kraljevske palae, radei od jutra do mraka. Mnogi su odustajali od tekoga posla, za to ih ni sam Augija nije mogao kriviti. Elidsko se kraljevstvo nije prostiralo u nedogled te je ubrzo ponestalo stajskih momaka. Teak i neprikladan posao uinio je da mnogi nisu htjeli postajati kraljevskim stajskim pomagaima. Augija, kakav god da bio, ali tiranin bio nije; narodu nije htio nametati besmislene slube. Mjesto njih staje su esto istili osueni zloinci, ali ni oni nisu bili dorasli zadatku. Nitko nije stizao. Augija bi prijestupnike radije prognao ili posmicao, elei preventivnim mjerama smanjiti prijestupe u kraljevstvu. Tako se tokom godina koliina izmeta poveavala, postojei je stajski momci i prijestupnici nisu uspjeli oistiti, a smrad bi esto zaguivao kralja i njegovu dvorsku svitu.

"Ta naravno da u uspjeti, rekao je Heraklo mladiu, nasmijavi se od uha do uha. Ako ga je Euristej namjeravao poniziti, pomislio je mladi polubog, naum mu je propao. Nasmijae se, a njegov smijeh zaori Augijinim stajama.

* * *

Filej je sjedio s desna ocu kad je, dan prije nego to je mladi stajao pred stajama s junakom, Heraklo stupio u palau. Svima se oteo dah s usana jer je mladi kiborki polubog prepoznat u istome mahu im je uniao u kraljevsku dvoranu. Straari ga nisu ni pokuali zaustaviti; prie o Heraklovoj naglosti i oholosti zbog junakove nepobjedivosti dole su i do Elide. Naravno da je kraljeva audijencija s dvoranima i dijeljenje pravde zaustavljeno, ali ini se da nitko nije osobito mario. Heraklova je pojava unijela mrvicu ivosti u inae isprazne dravnike poslove. Filej je sa zanimanjem promatrao Herakla: kou nemejskoga lava koja ga je opasavala sjajei se na suncu, smrtonosne strjelice u tobolcu oko pasa i luk u lijevoj ruci.

"Poluboanski Heraklo, rekao je kralj Augija, tonom bez

ikakvoga izraaja. Lice mu je takoer bilo takvo, kraljevski bezizraajno. Ta kako bi dijelio pravdu ako bi iskazivao pa i najmanji osjeaj koji je utio. Heraklo prepozna ton i predobro; s Euristejem je razgovarao i previe puta, i previe je puta sretao kraljeve na svojim putovanjima. A sam Zeus zna da e ih sretati jo mnogo-

"Kralju Augija, rekao je Heraklo, ali poklonio se nije. Dvorani su zadrali dah pred junakovim postupkom punim nepotovanja prema njihovome kralju. No, nitko ne ree ni rijei. Kralj ostade bezizraajan. Filej promotri Herakla, a zatim se okrene k ocu. Kiborki je polubog bio Zeusov sin, njegova najsmjelija kreacija; Filej nije vidio razloga zato bi se Heraklo trebao pokoriti njegovom ocu. Njegov se pak otac nije htio zamjerati gospodaru Olimpa tako to e kazniti neposluh boanskoga sina. Da ga, pravo govorei, i moe kazniti; Heraklo bi bez problema atro kraljevsku strau. Augiju je, rekao bi Filej, budui da si je oca poznavao itekako dobro, morila udna znatielja. Pitao se, jednako kao i Filej sam, zato je junak doao ovdje, na elidski dvor. Pitao se ima li to veze s junakim djelima o kojima se prialo da ih Heraklo ima uiniti za raun mikenskoga kralja Euristeja. Eto, Euristej poniava junakoga poluboga, a Augija ga se ne usuuje ni dotaknuti.

"to eli od mene, junae?" ree mu Augija. Pred prijestoljem je u okovima stajao jedan zloinac, banditski voa koji je nedavno ulovljen u elidskim gudurama. Augija mu je netom sudio, prije nego to ih je Heraklo prekinuo. Filej uvidje da je Abder, kako se razbojnik zvae, takoer prepoznao junaka. Ali, nekako drugaije, blie. I prije nego to odgovori kralju, Heraklo kimne razbojnikome voi, pozdravljajui ga. Vie nego to je uinio za oca mu Augiju. Kraljevi i vladari. Pih! Heraklu su oni bili tek nametnici na tijelu dinoga puka.

"Kralju Augijo, ree Heraklo, ni trenutka ne skidajui svoj ponositi stav, "doao sam ti se ponuditi oistiti ti staje u jednome danu! I svima zastade dah.

Filej vidje da je otac iskolaio oi od iznenaenja. Da mu je iskoila ila na elu i da se jedva suspree. "Ponovi mi, molim te, junae, ree Augija, nato Heraklo ponovi svoju ponudu, jednako ponosan kao i prije. I Filej se zapitao je li se Heraklo

mislio ienjem na neki nain okoristiti. to dobiva time da oisti itave Augijine staje? to li se skrivalo u Heraklovoj namjeri?

Kralj Augija prasne u smijeh. Zaustaviti smijeh mogao nije; suze su mu tekle od smijanja. A, itavo to vrijeme Heraklo nije odstupao od ponosnoga stava koji je zauzeo uavi u palau. Nitko se od dvorana nije smijao, nitko se nije usudio. Pred njima je bio Heraklo, a Heraklu se nitko ne smijao nije. Heraklo itavo vrijeme kad se kralj grohotom cerekao nije ni rijei prozborio. Na kraju, kad se kralj smirio, kad je skutima bogatih halja otro lice, ree: "Junae, ako to moe, ako u jednome danu ukloni sve to ubre, dat u ti za nagradu desetinu cijeloga stada!

"I slobodu za asnoga Abdera", ree Heraklo, smireno kao da se nita nije dogodilo. Kralj Augija se nagne na prijestolju, pogleda i razbojnika i mladoga poluboga. Filej je poznavao svoga bezizraajnoga oca, znao je da mu se po glavi roje sumnje o tome moe li Heraklo ispuniti svoje obeanje. Jer pusti li Abdera, elidska e brda opet biti nesigurna za putovanje.

No Augija ipak kimne. "Neka bude, ree Augija. "Ako mi oisti staje u jednome danu, tebi dajem desetinu stada, a Abdera putam na slobodu. I zavali se natrag na prijestolje, s blagim smijekom na licu. Jamano se veselio prizoru kiborkoga Herakla kako lopatom isti goleme nakupine kravlje balege u stajama pred palaom.

"Tvoj sin, na to e Heraklo i pokae prema Fileju, a mladi se uzvitoperio od neoekivane reakcije junakove, "neka bude svjedok nae pogodbe.

Augija je Herakla promatrao netremice nekoliko trenutaka koji su se Fileju inili kao vjenost. Znao je da e mu otac odrati lekciju zato to se uskovrtio kao kakva nemila djevojka kad ga je Heraklo predloio za svjedoka. Ali, drugaije nije mogao. "U redu, sloio se naposljetku Augija. Oito u zahtjevu nije vidio nita pogreno.

Heraklo potom dostojanstveno nakloni glavu kralju, a Abderu se nasmije. Ne preiroko, ali dovoljno da Filej postane zavidan banditu to ima takvoga prijatelja kakav je junaki

polubog. "Poinjem sutra, rano u zoru, ree Heraklo, okrene se i ode iz dvorane.

Augija otpusti svoje dvorjane i zapovijedi svima da ga puste na miru.

* * *

"to sad radi? upita Filej Herakla. Zora je ustupila mjesto jutru; bog je Helij rastjerao none bogove i usnuli mjesec Endimion, vozei svoje razjarene konje putem nebeskoga svoda. Heraklo je podizao pod na sjevernoj strani golemih obora.

"Ispunjavam svoj dio pogodbe, djeae, rekao je junaki polubog i nasmijeio se Fileju. Mladi uvidje dobro raspoloenje Heraklovo; poluovjek je uvidio da je pred njim jedan od lakih zadataka koje mu je Euristej naloio. No, bolje da se ne zalijee u predvianjima. Jednako je mislio i za lov na kerinitsku koutu i erimantskoga vepra. "Ispunjavam svoj dio pogodbe."

Augijine su staje pregoleme i nitko ih nikada ne bi mogao oistiti u jednome danu da odmee svu silu izmeta koja se godina ma nakupila. Sluge i razbojnici koji su radili na ienju, danas su odmarali, gledajui junaka iz pozadine. Komentirali su kako ak ni Heraklo nee oistiti ovako velike staje, posebno ne tu koliinu otpada koja se stvorila tijekom godina.

"Pogledajte", rekao je jedan od osuenih razbojnika, "odbija ve osmi sat da smo unili u ovaj dan, a Heraklo jo nije ni poeo s ienjem.

"Pitam se to li radi tako dugo unutra, ree netko drugi. Jedino se Abder smjekao, vjerujui u prijatelja i prisjeajui se njihovog posljednjeg susreta.

"Zato si traio slobodu za razbojnikoga vou? pitao je Filej Herakla, pratei ga u stopu po staji dok je junak odvaljivao pod. Smrad koji se irio zrakom po stajama bio je nesnosan; Heraklo ga je svladavao nadovjenim naporom. to znai da je sredinji ip njegovoga organskoga mozga odailjao signale receptorima njuha da suzbiju reeno ulo. Filej je imao

veih problema; na licu je nosio improviziranu masku, a povremeno bi morao izai kako bi udahnuo svjeega zraka. "Kad ga puste na slobodu, Abder e opet nastaviti sa svojim starim zanatom i planinske gudure Elide nee vie biti ugodne za putovanje. Tu zastane. "Ako uspije, dakako, ree ponosno i pomalo nadmeno. Divio se Heraklu, ali nije mu otvoreno smio pokazati svoju zadivljenost.

Mladi polubog naas prestane s odvaljivanjem poda na sjevernoj strani staja, te se grohotom nasmije. Ba kao juer kralj Augija. "Ako uspijem, djeae?! rekao je gromoglasno. Njegov je glas odjeknuo metalnim prizvukom hidraulike koja mu je inila kostur. "Ta naravno da u uspjeti, rekao je. "Ja sam Heraklo, poluboanski sin vrhovnika Zeusa. Augijine su staje za mene maji kaalj."

Zato si onda ovdje? ree Filej. "Zato isti staje mojemu ocu?

"Pun si pitanja, djeae, ree Heraklo. "Radije gledaj i ui. Zna li to kau na sjeveru, u slavenskim zemljama? Um caruje, a snaga da klade valja." Upravo su tim rijeima Heraklo i Jolaj pobijedili hidru.

Mladi je polubog radio neumorno; mlijena se kiselina njegovih miia neutralizirala radom lijezda i nanostrojeva, u harmoninosti funkcioniranja njegovih organskih dijelova s upravljakom kibernetikom izvanzemaljske tehnologije upotrijebljene u njegovom stvaranju.

"Odakle zna Abdera? upita Filej nakon podue stanke, vrativi se izvana. Udisao je svjei zrak dok se Heraklo preselio na junu stranu staja i stao i tamo odvaljivati pod. Ulazili su u deseti sat toplog i proljetnog dana. Eh, da je barem mogao biti na kupanju s prijateljima. Samo to prijatelji ne mogu zamijeniti iskustvo druenja s Heraklom.

Heraklo ispria Fileju dok je radio; staje su bile goleme, a Heraklov je naum iziskivao snage iako je mladi polubog upotrijebio pamet. to i nije bilo teko; ta drugaije nije ni moglo ako se koristio itavim kapacitetom organskog i umjetnog mozga. itav se dvor pitao to je Heraklo naumio. A on nije ni priblino bio gotov. Razvaljivanje poda tek je laki dio posla koji predstoji, ali e zato bez veih problema uspjeti

u petome zadatku odvratnoga Euristeja. "Prije mnogo godina, na jolkskoj je trnici masa htjela kamenovati jednoga ovjeka. Kradljivca; ukrao je hranu kako bi mogao prehraniti gladnu obitelj. Ja sam ih zaustavio.

"Je li to bio Abder? upita Filej ponovo. Heraklo se bliio kraju prvoga dijela ispunjenja svojeg zadatka.

Polubog odmahne glavom. "Ne, Abder je bio najglasniji meu svjetinom koja je jadnika htjela kamenovati. Ali o tome kasnije, u nekoj drugoj prii. Ponovno sam ga sreo kad sam putovao u Mikenu iz Nemejske ume, nakon to sam tamo zadavio ovu zvijer ija me koa oblai, nastavio je priu. "Abder se bavio novim zanatom, ali nije me se usudio napasti.

"Jer si Heraklo, nepobjedivi ratnik ija se slava protee itavim poznatim svijetom, ree Filej.

Heraklo se podsmjehne; mladi nije nimalo ironizirao. Mislio je sve to je rekao. "Nimalo, prijatelju, ree mu i Filej se nesvjesno napne od blagog ponosa koji ga ispuni kada ga je Heraklo na zvao prijateljem. "On i njegova banda me nisu napali jer je Abder pljakao iz istoga razloga iz kojega i ovjek na trnici u Jolku. Da prehrani gladnu obitelj.

"Zato ga sada spaava?" ree Filej. "Vraam mu uslugu to me pustio na miru, ree Heraklo,

izvadivi i posljednju dasku s june strane staja. "I njega i razbojnike mu mogao si pobijediti za tren oka, ne

prolivi na kapi znoja, ree Filej. Heraklo mu prie i stavi mu ruku na rame.

"elim ti da jednog dana bude mudar i pravedan kralj, Fileju, Augija sinu", ree mu mladi polubog. "Zato shvati", nastavi mladi polubog, "da to zna ti, i to znam i ja, ali tada, toga dana, stojei na mjeseini, Abder to nije znao, te izae iz staja Augijinih i uputi se na sjever, prema rijekama Alfeju i Peneju. Filej ga je pratio zamiljenim pogledom.

* * *

Kralj je Augija promatrao doljaka iz Mikene i svoga sina kako rade u njegovim velebnim stajama. I pitao se, i udio se. Zato Heraklo nije poeo s ienjem staja? Zato lopata koju

su mu pripremili juer uveer stoji besposlena? to li je samo naumio mladi polubog? itavog je jutra promatrao kako Heraklo probija pod najprije na sjevernoj, a zatim i na junoj strani staja, promatrao je kako mu sin pria s junakom kao to nikada nije priao s njime. Premda je Augija Fileju oduvijek dozvoljavao da mu sjedi zdesna, nadajui se da e mladi nauiti kako da bude dobar i pravedan, ali svejedno nepopustljiv vladar.

A onda se pojavio jedan hidrauliki kiborg i sinovu panju privukao bez imalo truda, bezono zahtijevajui da se oslobodi jedan propalica. Da, kad je juer stupio preda nj, onako ponosan i naoko ohol, i ponudio mu se oistiti staje, Augija nije mogao vjerovati svojim oima. Junaki Heraklo, Zeusov sin, najvei ivui junak, stajao je pred njim. Augija se zaudio; ta, kako plemeniti heroj moe poeljeti ropski posao. Nije mu bilo jasno. I zato je pomislio kako iza svega mora stajati Heraklov plan, moda da se obogati na kraljev raun. Zbrzao je kada mu je obeao desetinu stada, zastao je da bi razmislio isplati li se pristati i na Abderovu slobodu koju je hidrauliki Heraklo zatraio. Ali straio se nije, barem ne svjesno. Ni nesvjesno, barem je vjerovao. Ne, nije postojala nikakva ansa da Heraklo oisti izmet tri tisue goveda u jednome danu. Ta eto, ve je jedanaesta ura prola, a Heraklo nije zahvatio ni jednu jedinu lopatu.

No, to ako junak ima to drugo u planu? to ako se Augija vara i ako e Heraklo naumiti neto sasvim drugo? Desetina stada; od tri tisue desetina je tri stotine. Malo bi koji stoar mogao nadmaiti Herakla, a Augiji bi se bogatstvo smanjilo. Da o Abderu na slobodi ni ne pomisli; vie se nijedan velikodostojnik ne bi usudio putovati planinskim gudurama Elide.

Straha ipak nema, nadao se kralj Augija, gledajui kako Heraklo zamie izvan vidokruga mu. Uputio se dalje od staja i palae, ostavivi za sobom svoj zadatak. Moda i nije. Uh, Augija je morao priznati da mu vie nita nije bilo jasno. Trebao bi se i tako vratiti dravnikim poslovima te nakratko zaboraviti na Herakla. to je vie razmiljao o postupcima mladoga poluboga, to je bivao zbunjenijim. I zato se udaljio od

prozora palae gdje je iz prikrajka promatrao mladoga junaka, uputivi se u prijestolnu dvoranu.

* * *

Heraklo se osvrtao s brda po okolici; s jedne mu je strane tekao Alfej, s druge se strane prostirao Pelej. Dvije su se rijeke praktiki dodirivale na jednome mjestu, da bi se nakon kilometra ili dva opet ravale tekui svaka na svoju stranu. Nasmijao se, zadovoljan samim sobom; razmiljao je o jueranjem danu kada je stupio pred nadmenoga Augiju (oh, kako li je mrzio pompozne kraljeve ija je jedina kvaliteta bila da postoje]. Razmiljao je i ponosio se samim sobom, ponosio se kako je uspio kontrolirati jainu i nepredvidljivost svojih emocija, osobinu koja ga je navodila da ini postupke zbog kojih se nerijetko kajao. Nenamjerna ubojstva, pa i ona najgora koja je poinio i zamalo zaboravio, oholost zbog koje je mrzio Euristeja koji mu se sve vie inio nedunim pijunom u igri podle Here, brzopletost i naglost kojom je atro kentaure, najprije kod Foloje, a zatim i kod Maleje, prouzroivi smrt prijatelja Fola, a zatim i svevremensku muku Hironovu. Pogreka u brzini sinteze odreenih hormona prouzroenim Zeusovom eksperimentalnom kombinatorikom u stvaranju Heraklove strukture zadavala je junaku mnogo nevolja u prolosti. Ali ta umjetno kreirana osobnost koju mu je Zeus podario bila je podlona njegovoj (samo)kontroli; godinama koje su prolazile i ispunjavanje Euristejevih zadaa nauile su Herakla da se sa situacijama koje mu uzburkavaju krv nosi dostojanstveno. Vie kao ovjek, a manje kao maina.

Udahnuo je isti elidski zrak, sjetio se svih betija s kojima se borio. Nemejski lav, proizvod genskog inenjerstva hromoga Hefesta, sija smrti u Nemejskoj umi, zvijer nemjerljive inteligencije i najstraniji protivnik s kojim se suoio. Straniji i od hidre, vieglave zmije koju je pobijedio Jolajevom pomoi i lukavstvom, a u iji je otrov namoio strjelice kojima sada sije smrt. Pa zatim kerinitska kouta, zadatak koji ga je odveo sve do Hiperboreje gdje je zamalo ostavio glavu. Ali i proveo jedinstvenu no s Artemidom koja mu je tada spasila ivot. Pa

erimantski vepar na kojem je iskalio svoju nemo i oaj nakon to je ubio i ozlijedio prijatelje do kojih mu je neizmjerno stalo. I tek je sada, stojei na vrhu jednog od elidskih brdaaca, shvatio poantu Euristejevih zadaa. Borei se s genskim eksperimentima olimpskih bogova, a ee s Prirodom i vlastitom izdrljivou, Heraklo je uio. Rastao je, postajao je ovjekom, ispunjavajui tako u potpunosti Zeusov naum. Nakon godina zbunjenosti i unutarnje nesigurnosti, u junaku je rasla snaga uma, snaga koja mu je pomagala da postane vri i karakterniji. I s time veze nije imao njegov kvantni kompjutor koji je simbiotiki baratao njegovim organskim ljudskim mozgom. S tim veze nisu imali ni nanostrojevi koji su ga obnavljali tijekom trosatne rekuperacije kada mu je Zeus projicirao umirujue slike i nerijetko razgovarao s njime, odgovarajui mu na pitanja o Olimpu i zvijezdama s kojih su najprije potekli Titani to su genskim inenjerstvom stvorili bogove, da bi ih ovi zbacili i poeli upotrebljavati znanstvena orua u istraivake, propitivake svrhe. Heraklova unutarnja hidraulika koja mu je serijom bolnih operacija kojih se junak, nasreu, nije sjeao, te djelovanjem nanostrojeva zamijenila kostur, nije imala veze s time. Nijedan mehaniki dio Heraklova tijela nije bio znaajan kad je snaga uma, snaga svijesti dolazila u obzir. Heraklo moda jest bio snaan, neprikosnoveno snaan, moan i fiziki jak zbog kombinacije kiborkih pojaanja koja mu je podario bog otac Zeus, ali osjeaj uravnoteene discipline koji je njime prevladavao u sadanjem asku stajanja i promatranja tokova dviju rijeka to su tekle sjeverno od Augijinih staja, taj je nezamjenjivi osjeaj imao mnogo veze s njim. S Heraklom, poluovjekom ija je ovjenost bila na pomolu prevladavanja kibernetinosti njegove dvostruke pojavnosti.

"Um caruje, snaga klade valja, promrsi Heraklo sebi u junaku bradu i zadovoljno se smijui krene prema mjestu gdje su se rijeke Alfej i Penej praktiki dodirivale, kako bi svojim miicama sproveo na djelo naum to ga je osmislio njegov moni um. Euristeju, pomisli Heraklo, bolje ti je da smilja naredni zadatak.

* * *

Filej je sjedio tako na brdu pred palaom koja je jednom svojom stranom gledala pravo na staje njegovoga oca. Dan je bio uistinu lijep; ptice su razdragano pjevale, i stabla porazbacana po krajoliku zelenjela se. Mladi je oekivao spektakularni prizor kojeg mu je Heraklo obeao.

"Rastjeraj sve pred palaom", bio mu je rekao junaki polubog. Filej ga je gledao u oi i pitao se na kojim je principima zasnovan Heraklov um. uo je prie o trinarnim i kvantnim procesorima koji su na optimalan nain koristili, ali ne i iskoritavali mogunosti staninog zapisivanja informacija u Heraklu. Prialo se i o posebnoj tehnologiji koja Heraklu omoguuje da spava snom bez snova i vrlo kratko; tri sata svake noi. Fileju su govorili i o titanskom mehanikom kosturu kojeg Heraklo ima, i koji mu jaa tjelesnu konstituciju, nadograujui njegove bioloke dijelove.

Heraklo je kiborg", govorili su mu. "Heraklo nije ovjek." ovjek, zapitao se Filej, to ovjek uope jest. Heraklo je Zeusova boanska kreacija, kiborka legura puna ljudskih nesavrenstava i mehanikih mana. I istovremeno ga rese dobre strane ovjenosti i prednosti kombiniranja ljudskih tkiva s ustrojstvom stroja. ovjek, zapitao se Filej, i na um mu padnu ubojice, zloinci, kriminalci i kanibali koje bi otac osuivao. Na smrt, rad i progonstva. Jesu li ti ljudi bili ljudi zato to nisu imali mehanike dijelove koje je Heraklo imao? Je li on stoga manji ovjek nego oni? Ili su oni i svojim zlodjelima predstavljali dio ovjenosti kojih se ovjeanstvo srami? A moda je i Heraklo svojim nadogradnjama zapravo tek jedna strana ovjenosti, ovjeanstva i ovjeka, ba kao i svi ti zloinci.

Dan je mirisao na urice. "Rastjeraj sve pred palaom", bio ga je Heraklo zamolio. "Reci im da e biti opasno. Reci im neka se sklone." Filej ga je posluao; zapovjedio je prisilnim istaima staja da se maknu, da se sklone. Dvorjanima je rekao neka ostanu u palai. Ocu takoer; kralj je Augija stajao na svojem balkonu, tono nasuprot brda gdje je na jednome ogromnom kamenu sjedio Filej, zaueno promatrajui svoje

ispranjene staje. Vjerojatno se pitao to je s Heraklom. Zato ga nema. to li radi. Pitao se. Pitao se i Filej, ali nasluivao je razmjere junakova plana. I u sebi se radovao to e oca vidjeti nasamarenog.

"Um caruje, snaga klade valja", bio je rekao Heraklo da govore Slaveni, to udno pleme sa sjeveroistoka.

Zauje se sva silna huka. Dan koji je mirisao na urice zamirie na bistru vodu. Pjev se ptica uguio pred silinom jeanja nadolazee vode. Augijine staje se uskomeae, goveda u dolini pored staja se preplae i trgnu, ali zaudo ne pokuavae se odrijeiti od uzdi i pobjei. I odjednom rijeke preplave podruje pred palaom, voda nahrupi i spere povrinske slojeve stijenja, bilja i kamenja. I voda krene prema stajama, duboka dovoljno da ih spere, ali ne i preplavi. Tekla je tako voda, tekli su u jedno spojeni Alfej i Penej, tekli su kroz staje, kroz otvore koje je Heraklo kopao itavo prijepodne. Filej se smijao; otac je razrogaeno promatrao neoekivano nadiranje voda koje su istile njegove staje. istai su se grohotom smijali. Dvorjani su bili zapanjeni. A voda je tekla i tekla, a staje se istile pred snanom bujicom. Snaga je vode jaa od ljudskih triarija.

I potom tijek voda stane, jednako naglo kao to je i zapoeo. Heraklo je jamano zatvorio branu koju je nainio i vratio rijeke u njihove tokove. Filej ustane i krene prema palai, promatrajui kako voda nestaje u zemlji, kako tee dalje od staja i palae elidskoga kralja.

Augijine su staje oiene, u jednome danu.

* * *

"Odbijam, vikao je bijesno kralj Augija. "Odbijam ti dati nagradu, Heraklo! Dvorjani su utjeli dok je kralj grmio i davao srdbi maha. "Odbijam! istaa u stajama vie nije bilo; po kraljevoj su ih zapovijedi poslali na javne radove u druge dijelove polisa. Filej je utke promatrao scenu sa svojeg prijestolonasljednikog mjesta. Heraklo je iz mladia iitavao saaljenje prema ocu, ali i duboku suut. Abder je takoer bio u dvorani, uzdiui. Juer je junaku bio rekao kako jedva eka

da vidi enu i djecu. Istu onu koju je prehranjivao pljakanjem. Kralj je zavrio s iskaljivanjem bijesa. "Odbijam te isplatiti,

Heraklo ree mirno i sjedne na svoje prijestolje. Smirivao se, barem izvana. "Ne elim ti dati nagradu za neto to ti je Euristej naloio.

Mladi je polubog utio. Pitao se promatra li ga Zeus iz svoje upravljake dvorane na Olimpu. Sredinje raunalo jamano prati promjene kemijskih struktura u Heraklovom tijelu, a Zeus se pita zato se junakova krv ne uzburkava. Pogreka sinteze odreenih hormona koja je bila nuspojava Heraklove nadogradnje konstantno je rasplamsavala Heraklovu narav i inila je prijekom. Ali ne i sada; snagom se volje mladi junak kontrolirao. I kontrolirao. Duboko diui, naloivi raunalnom dijelu mozga da ubrza dovoenje kisika u organski mozak i ostatak tijela. Mogao je to, otkrio je. Mogao je, ali radnja je iziskivala zamjetnu koncentraciju. Zato se inilo da se junak bahati spram kralja Augije, toboe ne obraajui panju na njegove rijei.

"Oe, obeao si, rekao je Filej. "Obeao si Heraklu dati desetinu stada ako ti staje oisti u jednome danu, te da e Abdera pustiti na slobodu."

Augija se razoarano okrene sebi zdesna i pogleda Fileja oima punim prezira i neshvatljivoga bijesa. "Izdajice", proaptao je. "Moj sin. Filej nije skretao pogleda od oevog bijesa.

"Djeak je u pravu, ree naposljetku Heraklo, mirnije nego to je sam od sebe oekivao. "Obeao si. Pred svim ovim ljudima, ree i pokae kiborkom rukom put dvorjana koji su ustraeno gledali u pod. "Obeao si pred svojim dvorom, i pred svojim kraljevstvom.

"Obeao sam", ree Augija i opet ustade s trona, "ali tada nisam znao da ti je mikenski Euristej naloio da to uini. Prema tome, pogodba je nevaljana.

"Oe, pogodba je valjana" ree Filej. Dvoranom je vladala neprirodna tiina. "Dao si kraljevsko obeanje. Bio bi red da ga ispuni."

Augija se nije osvrtao. Samo je sjeo, poraen. Osjeao se kao sunce nad kojim su se nadvili oblaci. "Barem su mi staje

oiene, rekao je sam sebi, da ga nitko ne uje. "Dobro, ree naglas, "neka bude! Heraklo, kralj ti Augija daje desetinu svoga stada, a kaznu razbojniku Abderu iz suanjstva preinauje u doivotni izgon iz Elide.

Heraklo kimne. "Hvala, kralju Augijo, ali nije mi do stada. Vraam ti natrag desetinu koji si mi dao!

Kralj se Augija odmah osjetio nedostojnim prijestolja na kojem je sjedio.

* * *

Heraklo se nije mnogo osvrtao za palaom elidskoga kralja. Nee mu nedostajati. Nakon to je, kao Filejev gost,