simulacija i analiza strujanja vjetra na visokim · pdf filegeometrija zgrade i utjecaj...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA
DIPLOMSKI RAD br. 149
SIMULACIJA I ANALIZA STRUJANJA
VJETRA NA VISOKIM ZGRADAMA
Marino Bajčić
Zagreb, siječanj 2011.
Moje iskreno hvala mojem mentoru prof.dr.sc. Zdenku Šimiću na pridijeljenoj temi
te pomoći pružanoj pri izradi ovoga rada.
Posebno hvala i prof.dr.sc. Davoru Grgiću koji je neizravnim putem bio podrška
cijelom projektu.
Na kraju želio bi se zahvaliti svojoj supruzi Renati i kćerkici Mii na podršci i
strpljenju koju su mi pružali prilikom izrade ovog diplomskog rada.
1
Sadržaj
1. Uvod ................................................................................................... 2
2. Metodologija procjene prinosa energije vjetra u urbanoj sredini na
vrhu visokih zgrada ................................................................................................ 4
2.1 Visinski profili brzina vjetra u urbanoj sredini .................................... 6
3. Pristup simulaciji strujanja zraka oko visoke zgrade ........................... 7
3.1 Kreiranje Geometrije ........................................................................ 8
3.2 Mreža konačnih volumena ............................................................. 12
3.3 Rubni uvjeti .................................................................................... 15
3.4 Izvođenje programa ....................................................................... 17
3.5 Prikaz rezultata .............................................................................. 19
4. Analiza rezultata ............................................................................... 24
4.1 Ideja i plan analize ......................................................................... 24
4.2. Profili vjetra u ovisnosti o smjeru vjetra na vrhu visoke zgrade ..... 26
4.2.1 Sjeverni vjetar .......................................................................... 26
3.2.2 Sjeverozapadni vjetar .............................................................. 37
3.2.3 Zapadni vjetar .......................................................................... 44
3.3. Profili vjetra u ovisnosti o iznosu brzine na vrhu visoke zgrade ..... 47
5. Zaključak .......................................................................................... 51
6. Literatura .......................................................................................... 52
7. Simulacija i analiza strujanja vjetra na visokim zgradama ................ 53
7.1 Sažetak .......................................................................................... 53
7.2 Ključne Riječi .................................................................................. 53
8. Simulation and analysis of wind flow on a tall buildings .................... 54
8.1 Summary ........................................................................................ 54
8.2 Key Words ...................................................................................... 54
9. Privitak .............................................................................................. 55
2
1. Uvod
Globalnim zahtjevom za povećanjem udjela obnovljivih izvora u ukupnoj
proizvodnji energije raste i interes za istraživanjem novih oblika iskorištavanja
obnovljive energije. Nadalje, energetska politika u izgradnji zgrada sugerira sve
veću energetsku neovisnost zgrade uz iskorištavanje obnovljivih izvora ponajprije
iz energije sunca i vjetra. Zahtjevi budućnosti također predstavljaju veliki izazov
za urbanizam i arhitekturu u ostvarivanju potpune energetske neovisnosti zgrada.
U prilog ovome idu i brojne studije vezane uz iskorištavanje vjetra u
urbanim sredinama.
Iskorištavanje energije vjetra u urbanim sredinama ograničeno je raznim
čimbenicima poput geometrije zgrade na kojoj se planira postavljenje
vjetroagregata, utjecaja položaja okolnih zgrada te visinskim profilima vjetra
uvjetovanim terenom u široj okolici promatrane lokacije. Najtočnija predviđanja
prinosa energije baziraju se na mjerenju brzine i smjera vjetra na specifičnoj
lokaciji. U slučaju građevina jednostavne geometrije izvan urbane sredine sa
homogenim okolnim terenom jednostavno je odrediti optimalne lokacije za
postavljenje vjetroagregata. Međutim u urbanim sredinama ponašanje vjetra je
višestruko složeno te običnim promatranjem lokacije nije moguće predvidjeti
optimalna mjesta za položaj vjetroagregata. Traženje optimalne lokacije
konvencionalnim metodama postavljanjem mjernih instrumenata bez ikakvih
informacija o ponašanju vjetra naprosto je prezahtjevno i ekonomski neisplativo.
Dodatan problem ovakvom pristupu predstavlja predviđanje prinosa energije iz
vjetroagregata na zgradama koje se tek planiraju graditi. U ovome slučaju metoda
mjerenja brzine i smjera vjetra na lokaciji nema nikakvog smisla.
Rješenje navedenog problema nameće se korištenjem računalnih
simulacija uz upotrebu metoda numeričkog tipa. Korištenjem računalnih simulacija
i poznavanjem određene referentne srednje brzine i smjera vjetra moguće je dobiti
uvid u ponašanje vjetra bez obzira na složenost geometrije.
U ovome radu opisani su koraci predviđanja prinosa energije na lokaciji u
urbanoj sredini korištenjem simulacijskog paketa ANSYS Workbench primjenom
alata FLUENT Fluid flow primijenjenog za simulacije vezane uz strujanje fluida.
3
Nadalje, u drugom poglavlju detaljno su opisani koraci kreiranja geometrije,
definiranja mreže konačnih volumena, postavljanja rubnih uvjeta, parametara
simulacije i prikaza rezultata za model koji se koristi pri analizi ponašanja vjetra na
složenim urbanim geometrijama u programskom paketu FLUENT Fluid flow.
U sklopu rada navedeni model primijenjen je na konkretnom primjeru C
zgrade Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Simulacije su provedene
za raspon srednjih brzina koje se pojavljuju nad zgradom kao i za smjerove vjetra
koji su navedeni atlasom vjetra na referentnoj visini od 80 metara.
4
2. Metodologija procjene prinosa energije vjetra u urbanoj
sredini na vrhu visokih zgrada
Procjena prinosa električne energije u urbanoj sredini na vrhu visokih
zgrada moguća je uz poznavanje atlasa vjetra, visinskih profila, ruže vjetrova,
konfiguracije lokacije i krivulje snage vjetroagregata; kako slijedi:
a. Jedan od osnovnih uvjeta pri provedbi procjene jest atlas vjetra za
šire područje koje obuhvaća promatranu lokaciju. Na osnovu atlasa
vjetra procjenjuje se interval u kojemu će se stvarna srednja brzina
vjetra sa velikom sigurnošću nalaziti. Komercijalno dostupni podaci o
srednjim brzinama vjetra za gradove u pravilu su na znatno višim
visinama od onih na kojima se ispituje ponašanje vjetra. U okviru
ovoga rada korišten je atlas vjetra sa srednjim brzinama vjetra na 80
metara visine.
b. Budući da su podaci o srednjim brzinama vjetra zadani na određenoj
visini potrebno je izračunati brzine na ostalim visinama korištenjem
određenih visinskih profila u urbanim sredinama.
c. Ponašanje vjetra na lokaciji na osnovu ulaznih brzina određuje
geometrija zgrade i utjecaj okolnih zgrada, a rezultati se dobivaju
korištenjem računalnih simulacija (u radu je korišten programski
paket Fluent flow u sklopu platforme Ansys).
d. Pri određivanju optimalne lokacije za postavljanje vjetroagregata
potrebno je poznavanje ruže vjetrova. Na osnovu ruže vjetrova
računalnim simulacijama analiziraju se svi dominantni smjerovi
vjetra. Smjerovi vjetra sa nižom prosječnom brzinom ne uzimaju se u
obzir zbog neznatnog prinosa u ukupnoj energiji.
e. Za postizanje procjene prinosa energije maksimalne moguće točnosti
potrebno je poznavanje krivulje snage vjetroagregata. Na osnovu
korisnosti agregata za pojedine brzine vjetra prinos energije
smanjuje se u ovisnosti o zastupljenosti brzina koje su manje od
nazivne.
5
Detaljan prikaz metodologije procjene prinosa energije vjetra u urbanim
sredinama na vrhu visokih zgrada nalazi se na slici 1.1.
Slika 1.1 Metodologija procjene prinosa energije vjetra na vrhu visoke zgrade u urbanoj
sredini
6
2.1 Visinski profili brzina vjetra u urbanoj sredini
Prilikom kreiranja modela za simulaciju strujanja vjetra u ovome radu
korišten je slijedeći visinski profil (Danish Wind Industry Association, 2003.).
Brzine vjetra na određenoj visini iznad površine zemlje izračunavaju se
prema izrazu 1.1 na osnovu referentne brzine na nekoj zadanoj visini:
𝑣 = 𝑣𝑟𝑒𝑓𝑙𝑛ℎ𝛼
𝑙𝑛ℎ𝑟𝑒𝑓𝛼
(1.1)
𝑣 − brzina vjetra na visini ℎ iznad razine tla,
𝑣 𝑟𝑒𝑓 − referentna brzina, brzina vjetra na poznatoj visini ℎ𝑟𝑒𝑓,
ℎ − visina iznad površine zemlje na kojoj se računa željena brzina 𝑣,
𝛼 − hrapavost terena u smjeru kretanja vjetra.
Koeficijenti hrapavosti za standardne konfiguracije tla prikazani su tablicom 1.1.
Tablica 1.1 Koeficijenti hrapavosti (Danish Wind Industry Association, 2003.)
Koeficijent
hrapavosti Oblik terena
0.0002 Površina vode
0.0024 Potpuno otvoreni teren glatke površine (zračne luke,...)
0.030 Otvoreno poljoprivredno područje s vrlo raspršenim objektima, blago zaobljeni brežuljci
0.1 Poljoprivredno zemljište sa objektima udaljenima 500 m
0.2 Poljoprivredno zemljište s mnogo kuća i sa objektima
udaljenima 250 m
0.4 Sela, manji gradovi
0.8 Veći gradovi s visokim zgradama 1.6 Vrlo veliki gradovi s visokim zgradama
7
3. Pristup simulaciji strujanja zraka oko visoke zgrade
Problem procjene brzine vjetra na mjestima koja su većinom ravna ili bez
značajnijih prepreka pri strujanju vjetra je u načelu jednostavan. Korištenjem
dostupnih podataka (atlas vjetra i sl.) i primjenom određenih visinskih profila
moguće je dobro procijeniti prosječnu brzinu vjetra na specifičnoj lokaciju na
određenoj visini. Međutim, ako se problem određivanja prosječnih brzina vjetra
preseli u urbanu sredinu koja je isprepletena mnogim građevinama različitih visina
i oblika s vrlo nepravilnom strukturom, problem određivanja prosječnih brzina
vjetra postaje znatno složeniji. Prosječne brzine vjetra na vrhu visoke zgrade
uvjetovane su položajem okolnih zgrada i geometrijom same zgrade. Radi bolje
procjene brzine vjetra na lokaciji u urbanoj sredini koriste se računalne simulacije
koje numeričkim metodama rješavaju sustave diferencijalnih jednadžbi i predviđaju
ponašanje vjetra na određenoj lokaciji. U okviru ovoga rada korišten je model
vanjskog strujanja zraka oko definirane geometrije. Od softverskih alata korišten je
FLUENT Fluid Flow koji je vrlo pogodan za ovakvu vrstu simulacije. Odlična
alternativa ovom programu je i CFX Fluid flow koji je uz FLUENT dio programske
platforme ANSYS Workbench.
Poput ostalih programskih alata koji koriste metodu konačnih elemenata
rješavanje problema je svedeno na tri koraka:
• Predprocesor
• Solver
• Postprocesor
Predprocesor uključuje kreiranje volumena u kojemu se simulira strujanje
vjetra, modeliranje vanjske geometrije zgrada, definiranje mreže konačnih
volumena i postavljanje rubnih uvjeta.
Solver na osnovu definiranih parametara u predprocesoru pristupa
računanju zadanog problema iterativnim metodama.
Postprocesor služi za prikaz dobivenih rezultata te korištenje dodatnih
alata za analizu.
8
3.1 Kreiranje Geometrije
Budući da se u ovome radu koristi programski paket FLUENT Fluid Flow
opisani koraci u izvođenju simulacije biti vezani upravo uz njega. Opisani postupci
gotovo su identični i za CFX Fluid FLow.
Simulaciju strujanja fluida oko visokih zgrada započinje se kreiranjem
geometrije same zgrade i okolnih zgrada koje svojim položajem i oblikom mogu
utjecati na konačni rezultat. Budući da se radi o simulaciji tipa Fluid Flow1
svi
elementi podijeljeni su u dvije kategorije; na čvrsta tijela „solid“ (zgrade) te na
fluide (zrak).
Slika 3.1 Omjer veličina zgrade i vanjskog volumena
Vrlo je bitno osim geometrije zgrada pravilno odabrati i vanjski volumen
unutar kojega će se računati referentne veličine za opis ponašanja vjetra (brzina,
tlak). Prilikom odabira volumena potrebno je imati na umu da njegovi rubovi budu
dovoljno udaljeni od rubova zgrada kako bi se sa sigurnošću moglo pretpostaviti
da na tim rubovima nema utjecaja zgrada na brzinu vjetra. Način na koji će se
definirati rubni uvjeti na plohama vanjskog volumena objašnjeno je u poglavlju 3.3
1 Simulacija tipa Fluid flow podrazumijeva strujanje fluida
9
Rubni uvjeti. Pravila nalažu da se prilikom odabira vanjskog volumena koordinata
pomakne za tri do pet visine zgrade po vertikalnoj osi odnosno za tri do pet širine
zgrade po horizontalnoj osi. Odabir vanjskog volumena na konkretnom primjeru
prikazan je slikom 3.1.
Kreiranje geometrije započinje se sa zgradama, koje se najjednostavnije
unose korištenjem osnovnog geometrijskog oblika, kvadra. U koliko se dva kvadra
dodiruju po nekoj plohi program će ih automatski ujediniti u jedan volumen. Vrlo je
korisno prilikom unošenja koordinata zgrada imati razrađenu skicu svih elemenata
sa pripadajućim koordinatama kako bi proces kreiranja geometrije bio što
jednostavniji. U koliko se za potrebe simulacije namjerava mijenjati položaj zgrada,
preporuča se da elementi budu međusobno povezani koliko je god moguće.
Najčešći primjer mijenjanja položaja zgrada je rotacija oko vertikalne osi u svrhu
simuliranja strujanja vjetra iz različitih smjerova. Nameće se pitanje zašto vanjski
volumen nije oblika kocke da se maksimalno pojednostavi simuliranje iz različitih
smjerova. Vanjski volumen ima izduženu strukturu u smjeru strujanja vjetra jer
iznosi vjetra ispred i iza zgrade značajno više utječu na raspodjelu brzina na vrhu
visoke zgrade od iznosa vjetra koji prevladavaju lijevo i desno od promatrane
lokacije. Rotacija se može postići opcijom Body operation->rotate tako da se
zarotiraju elementi svih zgrada dok se položaj vanjskog volumena ne mijenja. Ova
operacija prikazana je slikom 3.2.
Slika 3.2 rotacija elemenata zgrada
10
Prilikom rotacije potrebno je obratiti pozornost da svi elementi zgrade
ostanu pravilno raspoređeni oko sredine vanjskog volumena.
Vanjski volumen i zgrade se modeliraju odvojeno te se ujedine pred sam
završetak kreiranja geometrije. Prilikom modeliranja geometrije, zgrade su tipa
solid, a vanjski volumen je tipa fluid.
Slika 3.3 Proširenje vanjskog volumena za preglednije unošenje visinskih profila
(stepenaste linije na lijevoj strani slike)
Budući da se simulacija provodi na visokim zgradama ne smije se
zanemariti promjena brzine vjetra sa visinom (wind shear). Odnos brzine vjetra i
visine u urbanim sredinama zadan je relacijom 1.1, a implementacija visinskog
profila vjetra u model prikazana je slikom 3.3.
U korištenome modelu brzine po vertikalnoj osi podijeljene su u pet ploha.
Brzina na pojedinoj plohi je prosječna vrijednost izračunata prema izrazu 1.1 u
ovisnosti o visinama na kojima se plohe nalaze.
11
Kada se kompletira izgled vanjskog volumena i zgrada potrebno je opcijom
Boolean izuzeti volumen zgrada iz vanjskog volumena i time dobiti Vanjski
volumen sa šupljinama koje sadržavaju vanjske konture zgrade. Modele zgrada
pritom je potrebno odbaciti kako bi se proračun u potpunosti pojednostavio. Ovim
postupkom model više ne sadrži elemente tipa solid već samo jedan element
(vanjski volumen) tipa fluid.
Gotova geometrija modela za simulaciju strujanja fluida prikazana je slikom 3.4.
Slika 3.4 Kompletirana geometrija za simulaciju strujanja fluida oko visoke zgrade
12
3.2 Mreža konačnih volumena
Mreža konačnih volumena mesh, na unaprijed definiranoj geometriji,
prikazana je slikom 3.5,
Slika 3.5 Mreža konačnih volumena
Prilikom generiranja mreže konačnih volumena potrebno je ispuniti dva
zahtjeva:
• Gustoća mreže konačnih volumena treba biti dovoljno velika kako
bi se dobili upotrebljivi rezultati prilikom prikaza relevantnih veličina
u postprocesoru
• Broj konačnih volumena ne smije biti prevelik je bi to moglo
rezultirati predugim izvođenjem programa
U cilju ispunjavanja oba zahtjeva treba se pronaći kompromis između
preciznosti u prikazu rezultata i vremenu izvođenja programa. Jedan od najčešćih
načina rješavanja ovog problema jest da se kompletan vanjski volumen ispuni
rijetkom mrežom konačnih volumena, a oko područja od interesa2
2 Područje od interesa predstavlja usko područje na kome se planira postavljanje vjetroagregata
naknadno se
poveća broj volumena jednom od raspoloživih tehnika (refirement, sizing).
13
Na konkretnom slučaju gušća mreža neophodna je uz vanjske plohe visoke
zgrade na kojoj se analizira ponašanje vjetra dok je na ostalim dijelovima dovoljna
rjeđa mreža. Detaljnija mreža uz plohe od interesa prikazana je slikom 3.6.
Slika 3.6 Detaljnija mreža uz plohe od interesa
Ovime je ispunjen uvjet preciznog prikaza rezultata na vrhu visoke zgrade.
Budući da za potrebe simulacije ovakve vrste nisu nužni iznosi vjetra daleko od
promatrane zgrade rijetka mreža na tim dijelovima neće pokvariti ukupnu sliku.
Bitno je za naglasiti da se ovim postupkom višestruko smanjio broj konačnih
volumena od primjera sa dovoljno gustom i jednolikom raspodjelom gustoće po
cijelome volumenu. Racionalnim razmještajem mreže konačnih volumena postiže
se brže izvođenje programa uz očuvanje kvalitete prikaza rezultata.
U kategoriji mesh potrebno je osim mreže kreirati i nazive named selection
za sve vanjske plohe na kojima će se kasnije definirati rubni uvjeti. Plohe koje se
nalaze pod istim nazivom podrazumijevaju da se na njima postavlja jednaki rubni
uvjet.
Nazivi ploha na konkretnom primjeru visoke zgrade prikazani su slikama
3.7., 3.8 i 3.9.
14
Slika 3.7. Nazivi rubnih ploha (brzine na ulazu u model)
Slika 3.8. Nazivi rubnih ploha (skupina ploha simetrija)
15
Slika 3.9. Nazivi rubnih ploha (čvrste podloge i izlazna ploha)
3.3 Rubni uvjeti
Rubne uvjete boundary conditions potrebno je postaviti na svim vanjskim
plohama definiranog volumena. Mjesta na kojima se postavljaju rubni uvjeti
imenuje se prethodno u kategoriji Mesh.
Za potrebe ove simulacije korišteni su slijedeći rubni uvjeti:
• Wall – rubni uvjet ovoga tipa postavlja se na svim čvrstim
podlogama kao što su rubovi zgrada i tlo.
• Velocity-inlet – brzine na ulazu u model, a postavljaju se na
prednjoj plohi sa koje dolazi nalet zraka. Kako je prednja ploha
podijeljena u pet zona na svakoj zoni potrebno je unijeti
odgovarajuću brzinu. Brzine su prosječne vrijednosti izračunate
relacijom 1.1.
16
• Preassure-outlet – referentna vrijednost tlaka na mjestu dovoljno
udaljenom od geometrije zgrada. Ovaj se rubni uvjet postavlja na
mjestu na kojem fluid izlazi iz modela.
• Symmetry – simetrijom se definira zrcalna slika modela. Ovom
metodom moguće je upola smanjiti broj konačnih volumena ako su
geometrija i ulazna brzina zrcalno simetrični s obzirom na plohu na
kojoj se definira rubni uvjet simetrije. U koliko se rubni uvjet
simetrije iskoristi na plohu udaljenu od promatrane geometrije i
ako na nju nema utjecaja te geometrije rubni uvjet simetrije
istovjetan je rubnom uvjetu axis koji podrazumijeva da nema
promjene relevantnih veličina u smjeru okomitom na plohu.
Za slučaj strujanja fluida niskim brzinama bez turbulentnih gibanja
potrebno je odabrati model laminarnog strujanja k-epsilon (2 eqn) koji najbolje
opisuje promatranu situaciju strujanja fluida oko definirane geometrije.
Na osnovu zadanih rubnih uvjeta i referentnog tlaka na izlazu iz modela
program izračunava raspodjelu brzina unutar vanjskog volumena metodom
zasnovanoj na određivanju relativnog tlaka Preassure Based.
U koliko nisu unaprijed poznata mjesta visokog gradijenta brzine i tlaka te
ako postoji mogućnost da kreirana mreža konačnih volumena nije dovoljno dobro
odabrana moguće je automatizirano poboljšavati mrežu tijekom simulacije
korištenjem opcije Dynamic Mesh, koja se koristi i u ovome radu.
Postavljanjem rubnih uvjeta dovršeno je postavljanje svih potrebnih
parametara za početak simulacije. Prije samog pokretanja simulacije u kategoriji
Solver potrebno je inicijalizirati problem korištenjem Solution initialisation.
Sučelje u kojemu se postavljaju rubni uvjeti i ostali parametri neophodni za
izvođenje simulacije prikazano je slikom 3.10.
17
Slika 3.10 Sučelje Fluenta za unošenje parametara za simulaciju
3.4 Izvođenje programa
U ovoj kategoriji potrebno je odabrati broj iteracija rješavanja problema,
učestalost izvješćivanja stanja rezultata te postotnu pogrešku rezultata iza koje će
slučaj konvergirati. Sučelje za pokretanje simulacije prikazano je slikom 3.11.
Slika 3.11 Sučelje za pokretanje simulacije
18
Za potrebe ove simulacije odabrana je metoda Solution methods koja u
sebi ima sadržane pragove konvergencije Solution controls te ih u ovom slučaju
nije potrebno ažurirati već se iskoriste ponuđene vrijednosti. Prije pokretanja
simulacije poželjno je provjeriti stanje sustava Check Case kako bi se utvrdilo dali
postoje nepravilnosti u zadavanju potrebnih parametara. Najčešći problem koji se
može javiti jest pogreška zbog nedovoljno dobro odabrane mreže konačnih
volumena. Ovaj se problem rješava dodavanjem novih volumena na
problematičnim mjestima.
Konvergencija relevantnih veličina za simulacije tipa Fluid Flow prikazana
je slikom 3.12.
Slika 3.12. Prikaz konvergencije relevantnih veličina
Slučaj konvergira kada se neodređenosti relevantnih veličina spuste ispod
definiranih rubnih granica. Granice ovise o odabiru metode za rješavanje slučaja
te ih u ovom modelu nije moguće ažurirati. Konvergencija slučaja prikazana je
slikom 3.13.
19
Slika 3.13. Konvergencija slučaja kroz 198 iteracija
3.5 Prikaz rezultata
U okviru analize strujanja fluida fluid flow, fizikalne veličine od interesa u
procesu grafičkog prikaza rezultata su:
• horizontalna komponenta brzine,
• vertikalna komponenta brzine,
• ukupna komponenta brzine i
• tlak.
Prikaz strujanja zraka oko geometrije zgrada sa pogledom vertikalno
odozgo nalazi se na slici 3.14.
20
Slika 3.14 Vektorski prikaz strujanja fluida oko zgrada (pogled odozgo)
Rezultate u sklopu Ansys workbench postrprocesora moguće je prikazivati
na svim vanjskim plohama definiranog volumena te unutar tijela volumena.
Međutim prilikom analize rezultata vrlo je bitno detaljnije proučiti raspodjelu brzina
na određenim mjestima. Detaljniji prikaz relevantnih veličina moguć je kreiranjem
novih ploha te prikazivanjem određene veličine samo u smjeru definirane plohe
Location Plane. Plohe je moguće definirati u XY,YZ i ZY ravnini jednostavnim
odabirom te u ostalim ravninama unošenjem jedne točke i vektora normale na tu
točku. Definirana XY ravnina prikazana je slikom 3.15.
21
Slika 3.15 Definirana ploha u XY ravnini (pogodna za analizu prelaska
zračnih masa preko visoke zgrade)
Grafički prikaz moguć je za skalarne i vektorske veličine, a može se izvesti
korištenjem strelica, kontura ili strujnica.
Na slici 3.16 prikazana je raspodjela horizontalne komponente brzine u XY
ravnini metodom kontura.
22
Slika 3.16 Horizontalna komponenta brzine prikazana metodom kontura (prikaz s
40 različitih boja)
Prijelaze među konturama moguće je ublažiti povećavanjem broja nijansi
boja kojima se prikazuje promatrana veličina.
Najzanimljiviji način prikazivanja strujanja vjetra oko visoke zgrade kojim se
prikazuje stvarno kretanje čestica vjetra jest upotreba strujnica. Strujnice koje
prelaze preko sredine visoke zgrade u XY ravnini prikazane su slikom 3.17.
Analiziranjem raspodjele tlaka po odabranoj plohi u XY ravnini može se
zaključiti o načinu prevrtanja zračnih masa oko visoke zgrade (slika 3.18).
23
Slika 3.17 Strujnice prelaska zraka preko visoke zgrade
Slika 3.18. Raspodjela tlaka na unaprijed definiranoj XY ravnini (ploha prolazi
sredinom visoke zgrade)
24
4. Analiza rezultata
4.1 Ideja i plan analize
Visoka zgrada za koju se provodi simulacija jest C Zgrada Fakulteta
elektrotehnike i računarstava u Zagrebu (slika 4.1).
Slika 4.1 Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu
Na osnovu kreiranog Fluent modela u trećem poglavlju izvršena je analiza
strujanja vjetra na vrhu visoke zgrade za slijedeće slučajeve prikazane u tablici
4.1.
Tablica 4.1. Smjerovi vjetra i brzine za analizu
Smjerovi vjetra Brzine na ulazu na 80 m Koeficijent hrapavosti sjeverni 4 m/s 0.63
sjeverni
6 m/s 0.6 sjeverni 8 m/s 0.6
sjevero-zapadni 6 m/s 0.6 zapadni 6 m/s 0.6
3 Koeficijent hrapavosti predstavlja visinsku raspodjelu brzina za određeno okruženje, a detaljnije je objašnjen u poglavlju 1.1 Visinski profili u urbanim sredinama
25
Položaj visoke zgrade i njena geometrija prikazani su slikama 4.2 i 4.3.
Slika 4.2 Položaj zgrade na kojoj se analizira ponašanje vjetra
Slika 4.3 Geometrija zgrade na kojoj se analizira ponašanje vjetra
26
Smjerovi vjetra odabrani su na osnovu dostupnih materijala o ruži vjetrova
(Javna ustanova „Maksimir“, 2000.). U simulaciju su uključeni samo oni smjerovi
koji svojim karakteristikama najviše pridonose godišnjem prinosu energije.
Godišnji prinos energije proporcionalan je sa trećom potencijom brzine vjetra te su
značajni samo oni smjerovi vjetra sa najvećom prosječnom godišnjom brzinom.
Brzine na ulazu u model su očekivane prosječne brzine za pojedini smjer vjetra.
Brzine izračunate na vrhu visoke zgrade koriste se kao gruba pretpostavaka pri
računanju prinosa energije, a preciznija predviđanja moguća su uz primjenu
dodatnih kvantificiranja korištenjem krivulje snage vjetroagregata. Radi utvrđivanja
ovisnosti raspodjele brzine vjetra na promatranoj lokaciji o brzini na ulazu u model
simulirana je situacija sjevernog vjetra sa tri različite brzine u čijem će se rasponu
brzina vjetra na lokaciji sigurno kretati.
Ciljevi ove simulacije su utvrđivanje profila vjetra na vrhu visoke zgrade te
određivanje optimalne lokacije za postavljanje vjetroagregata u ovisnosti o smjeru
vjetra, nadalje cilj je odrediti utjecaj srednje brzine vjetra na profil vjetra na zgradi.
4.2. Profili vjetra u ovisnosti o smjeru vjetra na vrhu visoke zgrade
U ovisnosti o dominantnim smjerovima vjetra za promatranu lokaciju
provedene su simulacije, za tri smjera vjetra: sjeverni, sjeverozapadni i zapadni.
4.2.1 Sjeverni vjetar
U cilju utvrđivanja raspodjele vjetra na vrhu visoke zgrade korištena je
očekivana srednja brzina na lokaciji u iznosu od 6 m/s na visini od 80 m uz
standardni visinski profil primjenjiv na urbane sredine.
Geometrija korištena pri simulaciji promatranog slučaja prikazana je slikom 4.4
27
Slika 4.4. Geometrija pri simulaciji sjevernog vjetra
U modelu je korištena zadana mreža konačnih elemenata na svim
dijelovima osim na lokaciji, vrhu visoke zgrade, gdje je korištena mreža sa bridom
maksimalne duljine od jednoga metra. Raspodjela konačnih volumena prikazana
je slikom 4.5.
Slika 4.5 Mreža konačnih elemenata (gusta mreža na vrhu visoke zgrade)
28
Visinski profili uneseni u model prikazani su slikom 4.6.
Slika 4.6 Numeričke vrijednosti visinskog profila
Vrijednosti visinskog profila izračunate su prema izrazu 1.1, a srednje
vrijednosti prikazane slikom su izračunate prema jednadžbi za izračunavanje
srednje brzine na pojedinim plohama:
�̅� = 1ℎ2−ℎ1
∫ 𝑣𝑑ℎℎ2ℎ1
. (3.1)
Te uvrštavanjem poznatih vrijednosti i izraza 1.1 dobiva se konačna
jednadžba za izračun srednje vrijednosti na plohama:
�̅� = 1ℎ2−ℎ1
∫ 𝑣𝑢𝑙𝑛ℎ𝛼𝑙𝑛ℎ𝑢𝛼
𝑑ℎℎ2ℎ1
, (3.2)
gdje su:
ℎ1 𝑖 ℎ2 𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑛𝑎 𝑖 𝑘𝑟𝑎𝑗𝑛𝑗𝑎 𝑣𝑖𝑠𝑖𝑛𝑎 𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑡𝑛𝑒 𝑝𝑙𝑜ℎ𝑒 [𝑚],
𝑣𝑢 𝑧𝑎𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎 [𝑚𝑠
] ,
α koe�icijent hrapavosti ,
a ℎ𝑢 𝑣𝑖𝑠𝑖𝑛𝑎 𝑧𝑎𝑑𝑎𝑛𝑒 𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑒 [𝑚].
29
Rezultate simulacije najbolje je prikazati grafički na određenoj geometriji
zbog razumljivog prikaza određenih pojava. Naleti sjevernog vjetra prelaze u ovom
slučaju oko najduljeg brida visoke zgrade te su lokalna ubrzanja vjetra pri prelasku
preko zgrade najveća u odnosu na ostale dominantne smjerove. Lokalna ubrzanja
posljedica su prelaska iste količine zraka kroz manji presjek što ga zatvara oblik
zgrade. Vektorski prikaz raspodjele brzina i smjera po cijelom vanjskom volumenu
prikazan je slikom 4.7.
Slika 4.7 Vektorski prikaz polja brzine i smjera vjetra
Puno precizniji i korisniji prikaz vektorskog polja brzine vjetra dobiven je po
plohi sjever-jug koja presijeca zgradu po njenoj sredini (slika 4.8).
30
Slika 4.8 Vektorsko polje brzina po plohi sjever-jug4
Prelazak čestica vjetra preko geometrije zgrade najbolje opisuju strujnice, prikazane slikom 4.9.
Slika 4.9 Prelazak čestica zraka prikazan strujnicama5
4 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.1
31
Prilikom utvrđivanja brzina na određenim mjestima najprilagođeniji je prikaz
putem konturnih linija koje najzornije prikazuju raspodjelu brzina. Polje brzina
prikazano metodom kontura prikazano je slikom 4.10.
Slika 4.10 Polje brzina prikazano konturama
Međutim vjetroagregati su u pravilu dizajnirani za iskorištavanje
horizontalne brzine vjetra, komponente vjetra koja dolazi okomito na položaj
lopatica. S obzirom na ograničene mogućnosti pretvorbe energije puno korisniji
prikaz jest onaj s horizontalnom raspodjelom brzina prikazan slikom 4.11.
5 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.2
32
Slika 4.11 Horizontalna brzina prikazana metodom kontura6
Usporedbom grafičkih prikaza 4.10. i 4.11. vidljiva je velika zastupljenost
vertikalne komponente vjetra na čelnom rubu zgrade. Procjenu godišnjeg prinosa
energije moguće je provesti prema prikazu 4.11. za pojedine dimenzije
vjetroagregata i korištenjem alata Probe tool za detaljnije utvrđivanje brzine u
određenim točkama. Na slikama vrlo se jasno može primijetiti da se pomicanjem
položaja agregata od prednjeg ruba zgrade prema sredini povećava i mjesto
idealnog položaja agregata. Idealnim mjestom za položaj agregata smatraju se
područja brzina od 6 do 7 m/s sa niskim visinskim gradijentom brzine. Vrlo je bitno
da agregat ne upadne u područje zavjetrine prikazane plavim nijansama na slici.
6 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.3
33
Kompletna slika o raspodjeli brzine vjetra na vrhu visoke zgrade i idealna
lokacija agregata za sjeverni vjetar dobiva se poznavanjem raspodjela brzina na
slijedećim plohama prikazanima slikama 4.12. i 4.13.
Slika 4.12 Plohe 1 i 2 relevantne su za detaljan uvid u raspodjelu brzina na vrhu zgrade
Slika 4.13 Plohe 3 i 4 relevantne su za detaljan uvid u raspodjelu brzina na rubovima zgrade
34
Na prikazima polja brzina na plohama od jedan do četiri korištena je metoda
kontura sa prikazom horizontalne komponente brzine.
Slika 4.14. Prikaz horizontalnih brzina na plohi jedan (sredina sjever-jug)
Slika 4.15. Prikaz horizontalnih brzina na plohi tri (zapadna sjever-jug)
35
Slika 4.16. Prikaz horizontalnih brzina na plohi dva7 (sredina istok-zapad)8
Slika 4.17. Prikaz horizontalnih brzina na plohi četiri (sjever istok zapad)
7 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.4
8 Nesimetrija u raspodjeli brzina sa istočne i zapadne strane uvjetovana je građevinom sa zapadne strane visoke zgrade. Eventualne dodatne nesimetrije posljedica su nepravilnih oblika volumena na koje je podijeljena domena. Ovaj problem moguće je ukloniti smanjivanjem veličine volumena što može uvelike produljiti vrijeme izvođenja simulacije.
36
Usporedbom raspodjele brzina na plohama od jedan do četiri primjećuje se
podjednak profil brzina uzduž koordinate z na vrhu visoke zgrade. U slučaju
sjevernog vjetra uvjeti na vrhu visoke zgrade mijenjaju se uzduž koordinate x
(sjever- jug), dok se uzduž koordinate z (istok-zapad) uvjeti ne mijenjaju znatno te
bi godišnji prinos energije bio podjednak za svaku lokaciju.
Kada bi se lopatice agregata postavile u položaj pod kutom okomitim na
smjer vjetra, kako je prikazano na slici 4.18, radi iskorištenja i vertikalne
komponente brzine prinos energije povećao bi se između 25 i 55 posto za slučaj
sjevernog vjetra. Kut zaobilaska čestica zraka iznad geometrije zgrade funkcija je
položaja, a kreće se u rasponu od gotovo 90 stupnjeva na samom čelu zgrade do
otprilike 20 stupnjeva na kraju zgrade s obzirom na smjer vjetra. Strujanja vjetra
relevantna za proizvodnju električne energije isključuju područja turbulentnih
gibanja, koja su na slici prikazana plavom bojom. Veliki postotak povećanja
prinosa energije posljedica je ovisnosti snage agregata o trećoj potenciji brzine
vjetra. Najznačajnija povećanja energije zastupljena su na čelu zgrade gdje je
vertikalna komponenta, prikazana slikom 4.19, najzastupljenija.
Slika 4.18 Prikaz rezultantnih brzina vjetra na plohi 3 (sjever-jug)
37
Slika 4.19. Vertikalna komponenta brzine9
3.2.2 Sjeverozapadni vjetar
Prilikom simulacije sjeverozapadnog vjetra potrebno je prilagoditi
geometriju na način prikazan slikom 4.20.
9 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.5
38
Slika 4.20 Geometrija prilagođena za simulaciju sjeverozapadnog vjetra
Ostali parametri simulacije ostaju nepromijenjeni.
Prikaz rezultata pri sjeverozapadnom vjetru je najzahtjevniji zbog toga što
oblik zgrade nije simetričan s obzirom na os koja se proteže u smjeru nadolazećeg
vjetra. Nesimetričan oblik zgrade uzrokuje i nesimetričnu raspodjelu brzina na
vrhu visoke zgrade. Strujanje sjeverozapadnog vjetra preko zgrade prikazano je
pomoću strujnica na slici 4.21.
Slika 4.21. Strujanje sjeverozapadnog vjetra (pogled odozgo)
39
Prelazak vjetra preko najdužeg brida zgrade, prikazan slikom 4.22, nalikuje
na onaj sjevernog smjera osim što je kut prelaska vjetra preko zgrade manji, što je
opravdano s obzirom na međusoban položaj smjera vjetra i zgrade.
Slika 4.22 Prelazak vjetra preko najdužeg brida zgrade
U ovome slučaju vrlo je zanimljiva raspodjela horizontalne komponente
brzine po plohi paralelnoj sa najdužim bridom zgrade (ploha 2 zapad-istok).
Optimalni položaj vjetroagregata koji koristi horizontalnu komponentu brzine vjetra
s obzirom na sjeverozapadni vjetar linearno raste od 2 metra uz sami rub čelnog
brida zgrade, s obzirom na smjer vjetra, do visine od 15 metara na suprotnom
bridu visoke zgrade (slika 4.23).
40
Slika 4.23 Horizontalna raspodjela brzina po plohi dva (sredina zapad-istok)10
Gledano iz druge perspektive uvjete na vrhu visoke zgrade uz
sjeverozapadni vjetar moguće je predočiti raspodjelom horizontalne brzine na
plohama 6 i 15 metara udaljenima od vrha zgrade i horizontalnima sa podlogom
(slike 4.24 i 4.25).
10 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.6
41
Slika 4.24. Raspodjela horizontale komponente brzine na visini 6 metara od vrha zgrade11
Slika 4.25. Raspodjela horizontale komponente brzine na visini 15 metara od vrha zgrade
11 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.7
42
U ovome slučaju očigledno je pomicanje optimalne lokacije za postavljanje
vjetroagregata promjenom položaja uzduž najdužeg brida zgrade kako je
prikazano slikama 4.26, 4.27 i 4.28. Optimalni položaj se kreće od sjevernog
prema južnom rubu zgrade idući od zapadnog prema istočnom bridu po plohi na
vrhu visoke zgrade.
Slika 4.26 Profili brzine u presjeku zgrade na udaljenosti ¼ (13,75 m) duljine najduljeg
brida od čelnog (zapadnog) ruba zgrade12
Slika 4.27 Profili brzine u presjeku zgrade na udaljenosti ½ (27,5 m) duljine najduljeg brida od čelnog (zapadnog) ruba zgrade13
12 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.8
13 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.9
43
Slika 4.28 Profili brzine u presjeku zgrade na udaljenosti ¾ (41,25 m) duljine najduljeg
brida od čelnog (zapadnog) ruba zgrade14
14 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.10
44
3.2.3 Zapadni vjetar
Prilikom simulacije strujanja zapadnog vjetra potrebno je prilagoditi
geometriju zgrade na način prikazan slikom 4.29.
Slika 4.29. Geometrija za simulaciju zapadnog vjetra
Zapadni smjer vjetra uz sjeverni prelazi oko geometrije zgrade sa
simetričnom raspodjelom brzina što je posljedica simetričnog oblika zgrade s
obzirom na os paralelnu na smjer kretanja vjetra.
Zgrada uz zapadni vjetar predstavlja znatno manju prepreku od slučaja
sjevernog vjetra. Razlog je tomu spljoštena geometrija. Prilikom nailaska vjetra na
čelni brid zgrade pojava lokalnog ubrzavanja vjetra znatno je manja u usporedbi s
naletima sjevernog vjetra. Postavljanjem lopatica u smjeru okomitim na smjer
vjetra godišnji prinos energije povećao bi se za maksimalno 10 posto što je znatno
manje od 55 posto što se postiže u slučaju sjevernog vjetra. Putanja prelaska
čestica zraka preko zapadnog brida zgrade prikazana je slikom 4.30, dok je
horizontalna raspodjela brzina prikana na slici 4.31.
45
Slika 4.30 Strujnice prelaska zraka preko zapadnog brida
Slika 4.31 Konture horizontalne komponente brzine15
15 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.11
46
Optimalna lokacija s obzirom na plohu okomitu na smjer vjetra više nije
jednaka za svaki položaj kao u slučaju sjevernog vjetra. Profili brzine vjetra na
plohi sjever-jug prikazani su na slici 4.32.
Slika 4.32 Horizontalna komponenta brzine na plohi koja prolazi sredinom zgrade16
U slučaju da se agregat nalazi u sredini krovne plohe visoke zgrade, uvjeti
vjetra na visinama iznad 10 metara od vrha zgrade gotovo su identični slučaju
kada ne bi bilo zgrade na promatranoj lokaciji.
16 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.12
47
3.3. Profili vjetra u ovisnosti o iznosu brzine na vrhu visoke zgrade
U cilju određivanja optimalne lokacije na vrhu visoke zgrade uz poznavanje
ponašanja vjetra s obzirom na različite smjerove vrlo je važno poznavanje i
ponašanje vjetra uz različite srednje brzine koje vladaju na vrhu visoke zgrade.
Radi nepoznavanja točne srednje brzine na lokaciji analiziraju se tri brzine (4, 6 i 8
m/s na visini od 80 m) unutar čijih se granica vrlo vjerojatno nalazi i najvažnija
brzina za proizvodnju električne energije na lokaciji.
Analiza osjetljivosti ponašanja vjetra o srednjoj brzini na vrhu visoke zgrade
provedena je na slučaju sjevernog vjetra. Pri analizi korišteni su jednaki modeli
kao u poglavlju 3.1 uz promjenu iznosa brzina na ulazu u model.
a.
Prema relaciji 3.2 dobiveni su visinski profili brzina zadani slikom 4.33.
Srednja brzina u iznosu od 4m/s na visini od 80 metara
Slika 4.33 Visinski profili brzina za 4m/s na 80 metara visine
b.
Prema relaciji 3.2 dobiveni su visinski profili brzina zadani slikom 4.34.
Srednja brzina u iznosu od 6m/s na visini od 80 metara
48
Slika 4.34 Visinski profili brzina za 6m/s na 80 metara visine
c.
Prema relaciji 3.2 dobiveni su visinski profili brzina zadani slikom 4.35.
Srednja brzina u iznosu od 8m/s na visini od 80 metara
Slika 4.35 Visinski profili brzina za 8m/s na 80 metara visine
Usporedba grafičkih prikaza za tri navedene srednje brzine dana je u tablici 3.2.
49
brzine (80m) Ploha sjever-jug (sredina) ploha istok-zapad (sredina)
4 m/s
17
6 m/s
17 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.13
50
8 m/s
18
Tablica 3.2 Ovisnost srednje brzine vjetra na ponašanje gibanja zraka na vrhu
visoke zgrade (plohe grafičkog prikaza presijecaju sredinu zgrade u svih šest slučaja)
Usporedbom ponašanja vjetra pri prelasku preko zgrade po plohi sjever-jug
u rasponu brzina od 4 do 8 m/s primjećuje se povećanje kuta pod kojim čestice
vjetra zaobilaze geometriju zgrade sa povećanjem brzine vjetra. Drugim riječima
sa povećanjem brzine vjetra na vrhu visoke zgrade raste i zastupljenost vertikalne
komponente u ukupnoj brzini.
Prikazom brzina po plohi zapad-istok za brzinu od 4 m/s optimalna lokacija
smještena je oko sredine zgrade dok je za brzine 6 i 8 m/s optimalan položaj duž
cijele dužine zgrade, homogena raspodjela brzine vjetra na lokaciji.
18 Detaljniji prikaz ove slike sa ugrađenim koordinatnim sustavom nalazi se u privitku, slika 9.14
51
5. Zaključak
U radu je prikazana mogućnost primjene računalne simulacije za
određivanje raspodjele brzina na vrhu visokih zgrada kao i postupak utvrđivanja
optimalnih položaja vjetroagregata s obzirom na dominantne smjerove vjetra i
poznavanje spektra očekivanih brzina na razmatranoj lokaciji. Optimalna lokacija
za postavljanje vjetroagregata može se jednostavno odrediti za slučajeve
simetrične geometrije zgrade i okolnih građevina. Međutim u urbanim sredinama
ovakve idealne uvjete gotovo je nemoguće postići. Optimalan položaj
vjetroagregata zavisi od smjera vjetra i o srednjoj brzini vjetra na lokaciji.
Problem nesimetrije terena najizraženiji je na već izgrađenim zgradama čija
arhitektura nije planirana za moguće postavljanje vjetroagregata u sklopu zgrade.
Planiranim odabirom lokacije i dizajna zgrade te korištenjem oblih bridova u blizini
mjesta odabranog za smještaj vjetroagregata mogu se postići uvjeti bliski
idealnom slučaju.
Uglati bridovi pod pravim kutom na vrhu visokih zgrada predstavljaju
određenu vrstu prepreke pri strujanju zraka te se oko tih bridova stvaraju zone
turbulentnih gibanja vjetra. Nadalje oko uglatih bridova postoje lokalna brzanja
vjetra koja su poželjna, ali zbog velikog gradijenta brzine po vertikalnoj osi nisu
povoljna za ugradnju vjetroagregata većih snaga zbog velikog promjera lopatica.
Uglati bridovi zgrada za svoju posljedicu nužno imaju podizanje gondole
vjetroagregata na visine iznad 10 metara od vrha visokih zgrada radi izbjegavanja
turbulentnih gibanja zraka blizu površine krova te izbjegavanje visokog gradijenta
brzine po vertikalnoj osi. Podizanjem vjetroagregata na dovoljnu visinu iznad vrha
zgrade postižu se uvjeti gotovo identični slučaju da na promatranoj lokaciji nema
visokih građevina.
Ovim radom cilj je bio pokazati prednost primjene računalnih simulacija pri
analizi strujanja vjetra na vrhu visokih zgrada u odnosu na pristup korištenjem
specifičnih mjerenja na razmatranoj lokaciji.
52
6. Literatura
[1] Danish Wind Industry Association, Roughness and Wind Shear, 1. lipanj
2003., Roughness and Wind Shear,
http://guidedtour.windpower.org/en/tour/wres/shear.htm , 4.listopad 2010.
[2] Jadranka Cace, Urban Wind Turbines, veljača 2007., Guidelines For Small
Wind Turbines In The Built Environment,
http://www.urban-wind.org/pdf/SMALL_WIND_TURBINES_GUIDE_final.pdf,
4.listopad 2010.
[3] S. J. Watson, Centre for Renewable Energy Systems Technology, Predicting
the yield of micro-wind turbines in the roof-top urban environment, http://www.warwickwindtrials.org.uk/resources/Microwind.pdf, 4.listopad
2010.
[4] FLUENT 6.3 User's Guide,
http://my.fit.edu/itresources/manuals/fluent6.3/help/html/ug/node3.htm, 4.listopad 2010.
[5] Javna ustanova „Maksimir“, Maksimirski perivoj, siječanj 2000., Klima u parku
Maksimir, http://www.park-maksimir.hr/maksimir_hr/Maksimir_klima.htm, 4.listopad 2010.
53
7. Simulacija i analiza strujanja vjetra na visokim zgradama
7.1 Sažetak
U ovome radu je opisana metoda za procjenjivanje raspodjele brzina
vjetra i određivanje optimalnog položaja vjetroagregata u urbanim sredinama gdje
su konvencionalni načini bazirani na mjerenju na lokaciji složeni, nepraktični i
ekonomski neisplativi. Posebna pozornost pridana je kreiranju simulacijskog
modela u programskom paketu ANSYS FLUENT Fluid Flow. Na temelju vrlo
poopćenih podataka o srednjim brzinama i smjerovima vjetra na lokaciji te
poznavanjem geometrije okolnih građevina utvrđuje se optimalno mjesto za
postavljanje vjetroagregata te se procjenjuje godišnji prinos energije. Simulacijski
model, kreiran u sklopu ovoga rada, primijenjen je na konkretnom slučaju C
zgrade Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu te su utvrđeni optimalni
položaji vjetroagregata za slučajeve dominantnih smjerova vjetra i za spektar
očekivanih brzina na razmatranoj lokaciji. Provedeni postupak i dobiveni rezultati
potvrđuju važnost opisanog pristupa.
7.2 Ključne Riječi
ANSYS FLUENT, modeliranje strujanja vjetra, simulacija vjetra u urbanoj
sredini, određivanje optimalne lokacije vjetroagregata na vrhu visokih zgrada
54
8. Simulation and analysis of wind flow on a tall buildings
8.1 Summary
This work describes a method for estimating the wind speeds distribution
and determination of the optimal placement of wind turbines in urban areas where
conventional methods based on measuring on the location are complex,
inconvenient and economically unjustified. It especially deals with the creation of
simulation models in the FLUENT ANSYS Fluid Flow software package. Based on
a generalized data on average wind speeds, directions at the location and
knowledge of the geometry of the surrounding buildings the optimal position for
setting up wind turbines and an estimated annual yield of energy could be
determined.
Simulation model, created as part of this work, applies to C building of the Faculty
of Electrical Engineering and Computing in Zagreb, and the optimal positions for
wind turbines are determined for the cases of dominant wind directions and wind
speeds expected at the considered location. Performed procedure and obtained
results are proving importance of described approach.
8.2 Key Words
ANSYS FLUENT, wind flow modeling, simulation of the wind in an urban
environment, determining the optimal location of wind turbines on top of tall
buildings
55
9. Privitak
Slika 9.1 Detaljniji prikaz vektorskog polja brzina sjevernog vjetra po plohi jedan (sredina sjever-jug)
56
Slika 9.2 Detaljniji prikaz prelaska zraka sjevernog vjetra prikazanog strujnicama po plohi jedan (sredina sjever-jug)
57
Slika 9.3 Detaljniji prikaz horizontalne brzine sjevernog vjetra prikazane metodom kontura po plohi jedan (sredina sjever-jug)
58
Slika 9.4 Detaljniji prikaz horizontalne brzine sjevernog vjetra na plohi dva (sredina istok-zapad)
59
Slika 9.5 Detaljniji prikaz vertikalne komponente brzine sjevernog vjetra po plohi jedan (sredina sjever-jug)
60
Slika 9.6 Detaljniji prikaz horizontalne brzine po plohi dva za SZ vjetar (sredina istok-zapad)
61
Slika 9.7 Detaljniji prikaz horizontalne brzine po plohi paralelnoj sa podlogom na visini od 6 m iznad vrha zgrade (SZ vjetar)
62
Slika 9.8 Detaljniji prikaz horizontalne komponente brzine pri SZ vjetru (zapadna četvrtina sjever-jug)
63
Slika 9.9 Detaljniji prikaz horizontalne komponente brzine pri SZ vjetru (sredina sjever-jug)
64
Slika 9.10 Detaljniji prikaz horizontalne komponente brzine pri SZ vjetru (istočna četvrtina sjever-jug)
65
Slika 9.11 Detaljniji prikaz horizontalne brzine po plohi dva za zapadni vjetar (sredina zapad-istok)
66
Slika 9.12 Detaljniji prikaz horizontalne brzine pri zapadnom vjetru na plohi jedan (sredina sjever-jug)
67
Slika 9.13 Detaljniji prikaz horizontalne brzine pri sjevernom vjetru na plohi jedan (sredina sjever-jug)
68
Slika 9.14 Detaljniji prikaz horizontalne brzine pri sjevernom vjetru na plohi jedan (sredina sjever-jug)