1. UVOD

Upravnopravni odnos predstavlja takav odnos u koji na autoritativan način stupaju javni organi sa pojedincima, pravnim licima i drugim strankama.1 Jedna strana u upravnopravnom odnosu je uvijek javni organ, upravni organ, drugi državni organ ili instituciaj koja vrši javna ovlaštenja. Dakle, upravnopravnog odnosa nema između dva građanina ili privredna društva koji ne vrše javna ovlaštenja.Upravnopravni odnos se ne zasniva putem sporazuma subjekata koji u njemu učestvuju, nego na osnovu jednostrane jače volje upravnog organa, kao jednog obaveznog učesnika u upravnopravnom odnosu.

Da bi nastao upravnopravni odnos nije potrebna saglasnost oba učesnika u odnosu, a to znači da se upravnopravni odnos zasniva protiv volje drugog učesnika u odnosu.Upravnopravni odnosi nastaju najčešće na osnovu upravnog akta, tj. akta koji sadrži konkretnu autoritativnu odluku javnog organa. Sa izuzetkom, upravni odnos može nastati na osnovu neke pravne činjenice i šutnjom uprave.Prema tome, upravni odnos nastaje donošenjem upravnog akta

1 Prof.dr. Mustafa Kamarić, Prof. Dr. Ibrahim Festić; Upravno pravo:opšti dio, III izdanje; Magistrat Sarajevo,2004.; str.151

1

2. POJAM UPRAVNOG AKTA

Izraz upravni akt je francuskog porijekla (acte administratif), a nastao je kao izraz potrebe da uprava na koju se primjenjuje načelo zakonitosti dobije i svoj odgovarajući pravni institut. Ovaj termin se danas više primjenjuje u teoriji upravnog prava, nego u zakonodavstvu i praksi.

Upravni akt odlikuju tri svojstva:-konkretnost-autoritativnost-pravno djelovanjeUpravni akt se definiše kao pravni akt uprave kojim se na autoritativan način riješava jedan konkretan slučaj. Odredba „pravni“ ,odnosno „pravno djelovanje“ postavlja razliku upravnog akta od materijalnih akata, jer sadrže norme, pravila ponašanja. Termin „konkretan“ razlikuje upravni akt od akata koji se odnose na neodređen broj slučaja. Termin autoritativnost govori da se upravni akt razlikuje od pravnih akata koji su konkretni, ali se zasnivaju autonomijom volja stranaka u odnosu. Prema tome ovom definicijom su određena svojstva upravnog akta u odnosu na materijalne akte, opšte pravne akte i konkretne akte, koji nastaju autonomijom volja u pravnom odnosu. Nije dato razlikovanje upravnih od sudskih akata, koji su, takođe, pravni, konkretni i autoritativni.

Svi bitni elementi koji karakterišu upravni akt mogu se naći u definiciji prof. Lukića: „ Da bi se upravni akt mogao odrediti po sadržini, kao pojedinačan akt kojim se određuje dispozicija, koja subjekta čije ponašanje reguliše, obavezuje i protiv njegove volje.“2 Za upravni akt je karakteristično da je pravni, da je pojedinačan, da sadrži dispoziciju i da je autoritativan.

Upravni akt koji sadrži dispoziciju e donosi autoritativno, sa jačom voljom i njime se zasnivaju pravni odnosi, određuju prava i obaveze, nezavisno od pristanka ili saglasnosti druge strane u odnosu, dakle, zasnivaju se upravnopravni odnosi. Za upravni akt je bitno navesti da se može prinudno izvršiti dispozicija koju on sadrži, tj. da se može izvršiti nasilje.3

2 Prof.dr. Radomir Lukić; Teorija države i prava, II knjiga; Beograd 1957.;str.1423 Ibidem; str.155

2

3. VRSTE UPRAVNIH AKATA

Upravni akti se mogu podijeliti u više grupa zavisno od kriterija koji se primjenjuju prilikom njihove klasifikacije. Polazeći od tih različitih kriterija, izvršena je sljedeća klasifikacija upravnih akat:

1. individualni i generalni2. konstitutivni i deklarativni3. pozitivni i negativni4. pravno vezani akti i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene5. akti koje donosi jedan organ i zbirni akti(akti koji se odnose na dva ili više organa:

službeni,kompleksni upravni akti)6. akti koji se donose po službenoj dužnosti i po zahtjevu stranke7. akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi8. rješenja i zaključci

1. Individualni i generalni upravni aktiPodjela na individualne i generalne akte je izvršena s obzirom na činjenicu da li se upravni akti odnose na individualno određena ili neodređena lica.Za individualni pravni akt je karakteristično da se taj akt odnosi na jedno lice,odn. poimenično navedeno lice u tom aktu. Npr. Dozvola koja se izdaje određenom licu za otvaranje zanatske radnje. Takođe, kad se u aktu navodi više pojedinačnih lica, opet se radi o individualnom aktu. Npr. Kada nadležni organ namjerava da proširi ulicu,potrebno mu je da od svakog susjednog zemljišta ekspropriše po jedan pojas duž ulice. Organ će donijeti jedno rješenje u kome će biti navedena sva lica poimenično. Zakon o upravnom postupku predviđa da kada se radi o stvari koja se tiče većeg broja određenih lica, može se za sva ta lica donijeti jedno rješenje, ali ona moraju biti imenovana u dispozitivu, a u obrazloženju rješenja moraju biti izloženi razlozi koji se odnose na svakog od tih lica pojedinačno.Generalni upravni akt odnosi se na veći broj lica, ali se sva lica u aktu ne navode poimenično.Iako se u ovom aktu ne označavaju poimenično lica na koja se akt odnosi, ipak se iz takvog akta lako može utvrditi na koja se lica taj akt odnosi. Lica nisu poimenično određena, ali su odrediva. Generalni upravni akt razlikuje se od individualnog po tome što lice,odn. lica, nije poimenično navedeno,i zbog toga podsjeća na opšti akt,gdje lica na koja se akt odnosi, takođe nisu poimenično navedena, ali akt opšteg karaktera sadrži opštu normu, pravilo za neodređen broj slučaja, dok je generalni akt upravni akt, jer sadrži normu za samo jedan slučaj . ZUP u članu 210.stavka 2.predviđa da ako se radi o stvari koja se tiče većeg broja lica koja organu nisu poznata, može se za sve njih donijeti jedno rješenje, ali ono mora sadržavati takve podatke da se iz njih može lako utvrditi na koja se lica rješenje odnosi.

3

2. Konstitutivni i deklarativni upravni aktiS obzirom na činjenicu da li se upravnim aktom formiraju (stvaraju, mijenjaju ili ukidaju) pravni odnosi ili se samo utvrđuje postojanje pravnog odnosa, upravni akti se dijele na konstitutivne i deklarativne.Akti kojima se formiraju pravni odnosi predtavljaju konstitutivne upravne akte. Npr. rješenja kojim se dozvoljava izgradnja određenog objekta na nekom zemljištu, dozvola za nošenje oružja,itd. Prije donošenja ovih akata nije uopšte postojao upravnopravni odnos između organa i stranke. Dakle, kod ovog akta još nema određenog upravnopravnog odnosa i zadatak akta je da ga formira. Dejstvo akta je od momenta donošenja ex nunc.Kod deklarativnog upravnog akta određeni pravni odnos postoji već od prije i zadatak tog akta je da samo utvrdi, konstatuje to postojanje. Naročito se javlja kod upravnopravnih odnosa koji ne nastaju na osnovu upravnog akta, nego po sili zakona.Ovaj akt, kako kaže prof. Krbek, nema svrhu „da samo utvrdi neki pravni odnos, već i da ga realizira, da da pravni naslov za njegovo izvršenje.“4 Dakle, pravni odnos postoji i prije donošenja ovog akta, zato je njegovo dejstvo ex tunc, tj. od momenta kad je nastao odnos. Npr. rješenje o prestanku službe vojnim i drugim licima po sili zakona, rješenje o pravu na dodatak za djecu, itd.

3. Pozitivni i negativni upravni aktiS obzirom na činjenicu da li je upravnim aktom proizvedena neka promjena u pravnim odnosima ili nije, upravni akti se dijele na pozitivne i negativne upravne akte.Pozitivni su oni upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojećim pravnim odnosima, bilo da se tim aktima stvaraju novi odnosi, mijenjaju postojeći ili se ukidaju ili poništavaju postojeći pravni odnos. Pozitivne upravne akte ne treba miješati sa ovlašćujućim, jer je ovdje bitno da se proizvode promjene u pravnim odnosima, bez obzira je li to ili nije u korist stranke. Npr. pozitivan akt je onaj kojim se određenom licu razrezuje porez, ali je on obavezujući za stranku.Negativni su takvi upravni akti kojima se odbija promjena u postojećim pravnim odnosima. Oni se redovno donose po zahtjevu stranke,ako stranka ne ispunjava uslove za dodjelu nekog prava. U negativne upravne akte spadaju npr. akti kojima se odbija zahtjev Za izdavanje dozvole za nošenje oružja, za otvaranje zanatske radnje i sl. Odbijanje stranke može biti negativni akt, tj. organ ako organ donese akt kojim kaže da ne želi da mijenja postojeće stanje, a može biti i bez donošenja ikakvog akta, da organ jednostavno šuti, ne rješava zahtjev stranke. U tom slučaju se radi o šutnji uprave.

4. Pravno vezani akti i akti doneseni na osnovu slobodne ocjeneVezani akti su takvi upravni akti kod kojih je zakonom propisano da se imaju donijeti i kakav mora biti njihov sadržaj. Inicijativa za donošenje akta i jegova sadržina su kod ovih akata triktno zakonom određeni, npr. rješenje o izdavanju odobrenja za izgradnju i sl.Akti doneseni na osnovu slobodne ocjene su takvi akti kod kojih je organu zakonom ostavljeno da po svom slobodnom nahođenju i ocjeni opšteg interesa odluči u konkretnom slučaju da li će, odn. kakav će upravni akt donijeti. Kod diskrecionog upravnog akta organ između više zakonom predviđenih mogućnosti bira jednu., npr. rješenje o otpustu iz državljantva, o davanju raznih pomoći itd.

4 Ivo Krbek; Pravo jugoslovenske javne uprave, III knjiga; Zagreb, 1962.; str.13.

4

Akti doneseni na osnovu slobodne ocjene se donose po istom postupku kao i vezani upravni akti (čl. 4 ZUP-a). U objašnjenju rješenja organ je dužan navesti propis koji daje ovlaštenje za rješavanje po slobodnoj ocjeni i da izloži razloge kojima se pri donošenju rukovodio. Ovi razlozi se moraju navesti kad je to u javnom interesu, zakonom ili uredbom predviđeno (čl. 207. str.3 ZUP-a). Drugostepeni organ može povodom žalbe da zamijeni diskrecionu ocjenu prvostepenog organa svojom ocjenom (čl. 240. ZUP-a),ali sud u upravnom sporu ne može diskrecionu ocjenu upravnog organa da zamijeni svojom ocjenom (čl. 13. tačka 4. ZUS-a).

5.Akti koje donosi jedan organ i zbirni (složeni) aktiS obzirom na organ koji učestvuju u donošenju upravnog akta razlikuju se upravni akti koje donosi jedan organ i upravni akti koje donose dva ili više organa (zbirni, složeni, kompleksni akti).Najčešći je slučaj da upravni akt donosi jedan organ, inokosni ili kolegijalni. Zakonom može biti određeno ili zakonom zasnovanom propisu omogućeno da upravni akt mogu donijeti dva ili više organa uz različite oblike saradnje a oni su u našem sistemu sljedeći:

1. Zajedničko donošenj upravnih akata (rješenja) od strane dva ili više organa kad je svaki od organa dužan da donese rješenje a potom se sporazumiju koji će od njih izdati akt i ZUP je u tom slučaju propisao da u rješenju mora biti naveden i akt drugog organa.

2. Donošenje rješenja uz prethodnu saglasnost drugog organa- postupak se provodi pošto organ koji donosi rješenje dostavi osnovne elemente rješenja organu čiju saglasnost traži jer taj organ onda posebnim aktom obavještava da li daje ili odbija saglasnost. ZUP je predvidio da organ koji donosi rješenje u svom rješenju navede akt kojim je drugi akt dao ili odbio saglasnost koja se daje u roku od 15 dana jer organ koji šuti u ovom roku smatra se da je dao saglasnost, i organ koji donosi rješenje obavezan je u svom aktu navesti da u propisanom roku drugi organ nije ni dao ni odbio saglasnost. U slučaju kad se rješenje donosi po zahtjevu stranke, organ koji donosi rješenje ne može usvojiti zahtjev stranke ukoliko ne postoji saglasnost oba organa. Pozitivno rješenje se donosi samo saglasnošću oba organa.

3. Donošenje rješenja u saglasnosti sa drugim organom je kad organ koji donosi rješenje sastavlja ga i šalje sa spisima predmeta na saglasnost drugom organu koji može dati saglasnost potvrdom na samo rješenje ili posebnim aktom. Rješenje se smatra donesenim kad je drugi organ dao saglasnost, a to je ustvari akt organa koji ga je donio. ZUP predviđa da se saglasnost mora dati u roku od 15 dana, ako organ od kojeg se traži saglasnost ne odgovori pozitivno ili negativno u tom roku, smatra se da je organ dao saglasnost. Ako organ čija se saglasnost traži odbije da je da, organ ne može pozitivno riješiti upravnu stvar, bez obzira da li se akt donosi po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti.

4. Rješenje se može donijeti i uz potvrdu ili odobrenje drugog organa. Postupak je isti kao i kod donošenja rješenja uz saglasnost drugog organa, međutim potvrda ili odobrenje nemaju smisao saglasnosti, već kontrole akta u cilju ujednačavanja kriterija za donošenje ovakvih akata u važnim pitanjima, a ZUP ne predviđa rok za davanje potvrde.

5. Rješenje se može, kad je to određeno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu donijeti po pribavljenom mišljenju drugog organa. Davanje mišljenja predstavlja manji stepen zainteresovanosti drugpog organa, pa je organ koji donosi rješnje dužan uzeti mišljenje u ocjenu, ali ga nije dužan usvojiti. Rok za davanjemišljenja je mjesec

5

dana. Organ koji donosi rješenje može donijeti pozitivno rješenje u slučaju i da mu je drugi organ dao negativno mišljenje.

Po žalbi protiv rješenja koja su donijeli zajednički dva ili više organa rješava organ višeg stepena od organa koji je izdao akt. Po žalbi protiv rješenja koje je organ donio uz saglasnost, potvrdu ili mišljenje rješava, takođe, organ višeg stepena od organa koji je donio rješenje, a svi drugostepeni organi mogu samo poništiti pobijana rješenja, a ne mogu ih izmijeniti.

6. Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti i po zahtjevu strankeS obzirom na to od koga potiče inicijativa za donošenje upravnog akta, razlikuju se: upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti i upravni akti koji se donose po zahtjevu stranke.Upravni akt uvijek donosi upravni organ, odn. drugi javni organ. Donošenje akta nije kriterij za ovu podjelu, već inicijativa za donošenje. ZUP određuje (čl.122.) da će nadležni organ pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovati propis i kada utvrdi ili sazna da, s obzirom na činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. Npr. mladići koji u toku jedne godine navršavaju 18 godina pozivaju se na regrutovanje, to pozivanje je ustvari pokretanje upravnog postupka.Upravni akti koji se donose po zahtjevu stranke predstavljaju takve akte čije je donošenje predviđeno kao bitan uslov postojanja zahtjeva stranke. Npr. rješenje o otvaranju zanatske radnje, rješenje o sticanju državljanstva prirođenjem itd.ZUP (čl. 264.) kaže da rješenje koje je doneseno bez zahtjeva stranke, a na koje stranka nije ni naknadno izričito ili prećutno pristala, smatra se kao ništavno rješenje.

7. Upravni akti doneseni u pismenoj i usmenoj formiUpravni akt sadrži odluku, izjavu volje organa. Ta izjava može biti u pismenoj i usmenoj formi. Po zakonu o upravnom postupku pravilo je da se rješenje donosi pismeno sa određenim sastavnim dijelovima i da se kao takvo označi. Pravilima o vršenju službe može se predvidjeti da se rješenju može dati i drugi naziv.Može donijeti i usmeno rješenje i to samo kada se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mjera u cilju obezbjeđivanja javnog mira i bezbjednosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine (čl. 212.). Organ koji je donio rješenje može tražiti njegovo izvršenje bez odlaganja. Po zahtjevu stranke, organ koji je donio usmeno rješenje dužan je izdati ga stranci napismeno najdalje osam dana od dana donošenja rješenja.Od usmenog rješenja treba razlikovati usmeno objavljeno od usmeno saopštenog rješenja. Naime, kada se o nekom predmetu drži usmena rasprava, rješenje se može sopštiti na samoj raspravi, ali se i u tom slučaju mora izdati pismeno rješenje (čl.204. str.4). Rok za žalbu počinje treći dan od dostavljanja rješenja.

8.Rješenja i zaključci

S obzirom na predmet upravnog akta, treba razlikovati odlučivanje o glavnoj stvari (predmetu) od odlučivanja o pitanjima koja se tiču samog postupka, odn. pitanjima koja se kao sporedna pojave u vezi sa provođenjem postupka. Zakon o upranom postupku u prvom slučaju govori o rješenju. Naš ZUP pravi razliku između rješenja i zaključaka po organu, odn. licu koje ga donosi, formi, ulaganju žalbe,itd. (čl. 218.-220.)

Svako rješenje mora se kao takvo označiti. Izuzetno, ako je to potrebno, posebnim propisima može se predvidjeti da se rješenju da i drugi naziv.

6

Rješenje se donosi pismeno. Izuzetno, u slučajevima predviđenim zakonom, rješenje se može donijeti i usmeno. Pismeno rješenje sadrži: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloženje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovlaštene službene osobe i pečat organa. U slučajevima predviđenim zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona rješenje ne mora sadržavati pojedine od ovih dijelova. Ako se rješenje obrađuje mehanografski, umjesto potpisa može da sadrži faksimil ovlaštene službene osobe. I kad se rješenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, u skladu sa ovim zakonom. Rješenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu.5

Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka,odlučuje se o onim pitanjima u kojima je, zakonom predviđeno da se donosi zaključak, kao i o drugim pitanjima u vezi s provođenjem postupka a koja se ne rješavaju rješnjem. Zaključak donosi službena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zaključka, ako zakonom ili drugim propisima nije drugačije određeno. Ako se zaključkom nalaže izvršenje neke radnje, odredit će se i rok u kome se ta radnja ima izvršiti. Zaključak se sačinjava u vidu službene bilješke u spisu i saopćava zainteresovanim osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zaključka može izjaviti posebna žalba, ili kad se može odmah tražiti izvršenje zaključka. Zaključak koji se izdaje pismeno sadrži: uvod, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku.

Protiv zaključka se može izjaviti posebna žalba samo kad je to ovim (ZUP-om) ili drugim zakonom izričito predviđeno.

3.2. SADRŽAJNI ELEMENTI UPRAVNOG AKTA

Sadržajni elementi upravnog akta su konkretizacija predmeta i subjekata akta, dispozitiv, obrazloženje i uputa o pravnom lijeku. Upravni akt može imati i tzv. Dodatke, kao što su: uslov, rok, nalog i pridržaj opoziva. Bit svakog upravnog akta jeste dispozitiv, tj. odluka kojom se rješava predmet, odn. izjava volje organa povodom određenog odnosa ili predmeta. Obrazloženje je drugi bitan dio sadržaja jer se njime učvršćuje načelo zakonitosti, navodeći činjenično stanje i materijalne propise na osnovu kojih se donosi rješenje. Naš ZUP predviđa obrazloženje kao obavezni dio rješenja propisujući šta ono sadrži.

Upravni akt sadrži i uputu o pravnom lijeku u cilju obavještenja stranke o mogućnosti izjavljivanja navođenjem organa i roka kome se pravni lijek izjavljuje. Upravni akt može da sadrži i uslov kao dodatak kojim se njegovo djelovanje čini zavisnim o nekoj okolnosti čiji je nastup neizvjestan. Uslovi se dijele na odložne (suspenzivne) i raskidne (rezolutivne).

Uslovi mogu biti i potestativni, kauzalni i mješoviti. Pored uslova i rokovi mogu biti dodatak upravnom aktu, s tim što kod roka ne postoji neizvjesnost u pogledu nastupanja, za razliku od uslova koji može a i ne mora nastupiti. Rokovi mogu biti suspenzivni ili raskidni.

5 www.fbihvlada.gov.ba

7

Kao dodatak upravnom aktu može se dati i nalog kojim se stranci nalaže da izvrši određenu radnju, što nije povezano sa pravnim dejstvom akta, jer u slučaju neizvršenja naloga rješenje kao upravni akt ne prestaje da važi, ali organ ima pravo da izvrši prinudno izvršenje naloga. Prema tome uslovi i nalog izazivaju različite pravne posljedice i u upravnim aktima su nalozi mnogo češći od uslova. Pridržaj opoziva je dodatak upravnom aktu kojim se određuje da se akt može opozvati u slučaju nastupa određenih okolnosti i nastupa sa izdavanjem novog rješenja gdje se izriče opoziv.

3.3. PRAVNO DEJSTVO UPRAVNOG AKTA

Upravni akt je obavezan za stranke (adresate) i organ koji ga je donio, a treća lica moraju respektovati postojanje tog akta, tj. ne smiju činiti ništa što je njemu suprotno. Prema tome, postoji presumpcija zakonitosti upravnog akta. Mogućnost prinudnog rješenja je važno dejstva upravnog akta, iako je izvršenje posljednji stadij u upravnom postupku. Treba razlikovati prinudno izvršenje i eventualno kažnjavanje zbog neizvršenja jer je u prvom slučaju u pitanju prinudno izvršenje dispozicije, a u drugom slučaju je izricanje i primjena sankcije. Problem retroaktivnog dejstva upravnih akata pojavljuje se samo kod konstitutivnih, jer deklarativni akti, po svojoj prirodi djeluju retroaktivno. Pitanje retroaktivnosti se javlja kod akata koji stvaraju, mijenjaju ili ukidaju pravne odnose. I u našem pravu postoji konkretna zabrana retroaktivnosti samo za opšte akte, a tim prije treba i smatrati da ta zabrana postoji i za konkretne akte.

3.4. PRESTANAK VAŽENJA UPRAVNOG AKTA

Upravni akt može prestati da važi na različite načine:1. Osnovni način prestanka djelovanja upravnog akta je kad se iscrpi ovlaštenje i

dužnost koji su sadržani u aktu2. Upravni akt prestaje da važi nastupom raskidnog uslova ili roka3. Upravni akt koji sadrži neko ovlaštenje prestaje da važi ako se lice odrekne ovlaštenja

ili mu istekne rok za posluženje tim ovlaštenjem4. Upravni akt prestaje da važi smrću adresata5. Ako je upravni akt donesen povodom neke stvari, propašću te stvari prestaje da važi i

upravni akt6. Upravni akt prestaje da važi kad ga nadležni organ stavi van snage i ZUP razlikuje

ukidanje i poništavanje, pa je u slučaju poništenja rješenja došlo do poništenja svih posljedica koje je akt proizveo, a u slučaju ukidanja akt je stavljen van snage, ali nisu poništene posljedice koje je proizveo

7. Upravni akti mogu prestati kad se zakonom, odn. aktom donesenim na osnovu zakona, zabrani vršenje određene djelatnosti, pa se ujedno proglašavaju ukinutim i sva rješenja koja su bila donesena.

3.5. PRAVOSNAŽNOST UPRAVNIH AKATA

8

Pravosnažnost je svojstvo upravnog akta da se ne može staviti van snage zbog njegove eventualne nezakonitosti. Pravosnažnost se javlja kao neophodan kompromis između načela zakonitosti i načela pravne sigurnosti građana. Svaki pravni poredak određuje rok u kome se pravni akt može staviti van snage, a poslije tog se ne može pokretati pitanje zkonitosti, akt je pravosnažan. Kod upravnog akta je najvažnije spriječiti, odn. ograničiti opozivanje akta od organa koji ga je donio, jer je neopozivost srž pravosnažnosti upravnog akta. Razlikuje se formalna i materijalna pravosnažnost. Formalna pravosnažnost je nepobojnost akta od strane stranke, a materijalna pravosnažnost je neopozivost akta od strane organa. Postojanje vanrednih pravnih sredstava predstavlja ograničenje načela pravosnažnosti. Pravosnažnost treba razlikovati od izvršnosti i konačnosti akta.

3.6. UPRAVNI UGOVORUpravni ugovor je institut koji je razvila nauka upravnog prava. Nastaje saglasnom izjavom volja.Prva osobina ovog ugovora jeste da je jedna ugovorna strana država, odn. javnopravno tijelo. Druga osobina je cilj ugovora, kojim se postiže neka javna svrha, te se ne može svrstati u ugovore građanskog prava. Ovaj cilj je glavna osobina upravnog ugovora. U ovim ugovorima je javni interes jači od privatnog interesa druge ugovorne strane. Njime državaa prenosi na svog suugovarača dužnost obavljanja javne službe.U upravne ugovore se najčešće ubrajaju:-ugovori o izvršavanju javnih radova-ugovori o nabavkama-ugovori o koncesiji za obavljanje javne službe-ugovori o zauzimanju javnog dobraTreća osobina upravnih ugovora se sastoji i u posebnim uslovima sklapanja tih ugovora i u izvršenju prava i obaveza zasnovanih ovim ugovorom, npr. otvaranje javnog konkursa.U nauci upravnog prava razlikuju se dva pojma: ugovori uprave i upravni ugovori.Ugoovori uprave su oni ugovori koje sklapa drževna uprava.Upravni ugovori su pravni poslovi sa određenim karakteristikama, koje ga razlikuju od ostalih ugovora koje zaključuje državna uprava.

Definicija upravnog ugovora glasi:„Upravni ugovor je dvostrani pravni posao kod kojeg je jedna strana, po pravilu, određeno javnopravno lice (država ili neka druga javna organizacija) a čiji su predmet i cilj javnopravnog karaktera.“6

Dodjele ugovora o nabavkama ,po vrsti postupka, su sljedeće:-Otvoreni postupak. To je osnovni postupak u procesu dodjele ugovora, odn. izbor najpovoljnijeg ponudioca.

-Ograničeni postupak. Ovaj postupak je predviđen za slučajeve kada se radi o obimnim ili složenim nabavama, kada je potrebno izdvojiti više vremena za ispitivanje i ocjenjivanje velikog broja ponuda.

6 Prof.dr. Zoran R. Tomić; Upravno pravo: sistem; Treće novelirano i prošireno izdanje; Beograd, 1998.

9

-Pregovarački postupak s objavljivanjem obavještenja o nabavci. Postupak se primjenjuje s ciljem pregovaranja o uvjetima ugovora. Ukoliko se postupak provodi uz objavu obavjesti o nabavi, potencijalni ponuđači se pozivaju da u određeno vrijeme i na određenom mjestu dostave zahtjeve za pretkvalifikaciju, u kojima su obuhvaćeni detalji tražene obavijesti sa pratećom dokumentacijom.

-Pregovarački postupak bez obavještenja o nabavci. U ovom postupku se odmah ide na pripremu tenderske dokumentacije, a na pregovore se pozivaju oni kandidati koji se verificiraju u smislu njihove kvalifikacije sa kriterijima navedenim u pozivu.

-Konkurs za izradu idejnog rješenja. Ovo je postupak koji omogućava ugovornom organu da dođe do plana ili rješenja predloženog od strane natječajnog povjerenstva po završetku konkurentskog nadmetanja. Postupak može biti proveden sa ili bez nagrada. Ovaj postupak se primjenjuje uglavnom u oblasti arhitekture, građevinarstva ili obrade podataka7.

4.ZAKON O JAVNIM NABAVKAMA BOSNE I HERCEGOVINE

7 Mensur Hadžimusić, Nikolina Silak, Esad Osmanbegović, Tidža Dimač Džana Kadribegović, Merima Kovačević; Primjena zakona o javnim nabavkama; FEB d.d., Sarajevo 2005.; str.87.

10

Smjelo, a istovremeno i oprezno počela je primjena novog Zakona o javnim nabavama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Obaveza primjene tog zakona nastupila je zajedno sa početkom 2005. godine tako da se već od 10. januara te godine Zakon primjenjuje za nove nabave koje ugovorni organi moraju redovno obavljati.U Federaciji se taj sistem na propisan način primjenjuje od 1998. godine kad je donesena Uredba o postupku nabavke robe, vršenju usluga i ustupanju radova, kao i propis iz te oblasti.To se označava kao prva faza transparentnog trošenja javnih sredstava. To su bili počeci koji su, naročito u prvih nekoliko godina bili zaista skromni u pogledu primjene propisa. Nakon otprilike dvije godine primjena Uredbe se značajno povećala da bi vrlo brzo postala nezaobilazna u procesu javnih nabavki.Koliko je zakon o javnima nabavkama važan pokazuje činjenica da je donošenje tog zakona na nivou BiH uvršteno među prioritetne zakone.Zakon je reformskog karaktera i pored osnovnih ciljeva kojima se stvara jedinstvena legislativa na europskom nivou . U njemu su sadžani zahtjevi podizanja nivoa zaštite javnih sredstava, unapređenje efektivnosti njihovog trošenja, nadalje Zakon sadrži rješenja kojima se ostvaruje poticaj konkurentskog nadmetanja među dobavljačima, povećava transparentnost vođenja postupka javnih nabava, onemogućava diskriminaciju dobavljača i postupak javnog nadmetanja i smanjuje prostor za zloupotrebe. Posebno se utvrđuje sistem revizije i sistem zaštite dobavljača i ponuđača, jer se osigurava vođenje nezavisnog postupka razmatranja žalbi,koje se odvija u okviru visoko stručne i nezavisne revizijske institucije, Biroa za žalbe8.

. U ljeto 2006. godine, novi Zakon o javnim nabavkama (ZJN) već je bio na snazi

. Projekat EU o javnim nabavkama (EUPPP) i Agencija za javne nabavke (AJN) željeli su istražiti praktični utjecaj tih novih propisa iz oblasti javnih nabavki. To je predstavljalo dio stalnog nastojanja da se napreduje – preuzimanje iskustava kako od ugovornih organa tako i od predstavnika poslovne zajednice.U avgustu 2006. godine predstavnici EUPPP-a, u saradnji sa AJN, izradili su upitnike za ugovorne organe i predstavnike poslovne zajednice. Ti upitnici su također objavljeni na internet stranici EUPPP/AJN gdje ih je svako mogao ispuniti.Izrađene su dvije verzije upitnika: jedna verzija za ugovorne organe i druga za poslovnu zajednicu. Format oba ova upitnika je bio sličan, i oba su podijeljenja u četiri dijela Ciljevi su također bili jednaki:• Prikupljanje osnovnih podataka od ugovornih organa i poslovne zajednice o provođenju postupka nabavki i učešću u njemu• Ocjena provođenja postupka nabavke prema novim propisima• Procjena da li, prema mišljenju korisnika, postoji napredak kada su u pitanju tri ključna cilja novih propisa o nabavkama (povećana konkurencija, osiguranje racionalne potrošnje i smanjivanje korupcije); i• Identifikacija praktičnih problema na koje su nailazili korisnici i prikupljanje komentara i prijedloga o tome kako poboljšati postupke nabavki.9

Zakonom se pod kontrolu stavlja sistem trošenja javnih sredstava, njime se uređuju osnovni principi i definicije, obaveznici primjene Zakona o javnim nabavkama.

8 Ibidem str.79.9 Agencija za javne nabavke

11

Ovim zakonom je propisana i obaveza donošenja niza podzakonskih akata, takođe, vrlo je bitno koristiti obrasce.Podzakonske akte, obrasce i pravilnike propisuje Agencija za javne nabavke,a ugovorni organi svoje pravne akte iste vrste moraju usaglasiti sa onim koje izda Agencija za javne nabavke, što je zakonom i propisano.

Javna nabavka avionskih karata putem otvorenog postupka Postupak je završen.

12

(Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“ 42/08 od 26.05.2008. godine)  

AGENCIJA ZA JAVNE NABAVKESARAJEVO 

OBAVJEŠTENJE O NABAVCI 

USLUGE 

Odjeljak I: UGOVORNI ORGAN  I.1. PUNI NAZIV I ADRESA UGOVORNOG ORGANA  Organizacija: Agencija za javne nabavke  Kontakt osoba: Ćebić Admir  Adresa: Radićeva 8/V  Poštanski broj: 71000  Grad: Sarajevo  Identifikacioni broj: 4201071380009  Telefon: 033/251-590  Fax: 033/251-595  Internet adresa: http://www.javnenabavke.gov.ba/  

 I.2. ADRESA NA KOJOJ SE MOGU DOBITI DODATNE INFORMACIJE  Kao pod I.1. 

I.3. ADRESA NA KOJOJ SE MOŽE DOBITI DOKUMENTACIJA  Kao pod I.1. 

I.4. ADRESA NA KOJU SE DOSTAVLJAJU PONUDE/ZAHTJEVI ZA UČEŠĆE  Kao pod I.1. 

I.5. VRSTA UGOVORNOG ORGANA (član 3. ZJN)  I.5.a upravni organ  I.5.b na državnom nivou 

Odjeljak II: PREDMET UGOVORA  II.1. VRSTA UGOVORA  Usluge 

II.2. DA LI SE NAMJERAVA ZAKLJUČITI OKVIRNI SPORAZUM? (član 32. ZJN)  Da 

II.3. NAZIV/REFERENCA POD KOJIM JE KONKRETAN UGOVOR EVIDENTIRAN KOD UGOVORNOG ORGANA  Okvirni sporazum o javnoj nabavci avionskih karata, broj 03-16-12-2079/08, od 19. maja 2008. godine. 

13

II.4. OPIS PREDMETA UGOVORA  Okvirni sporazum će se zaključiti sa najpovoljnijim dobavljačem za isporuku avionskih karata u periodu 2008. i 2009. godina, za potrebe Agencije za javne nabavke. 

II.5. UKUPNA KOLIČINA (BROJ JEDINICA) I/ILI OBIM UGOVORA  Okvirni sporazum se zaključuje za 2008. i 2009. godinu i ukupan iznos svih dodijeljenih ugovora za ovaj period neće preći iznos od 20.000,00 KM. 

II.6. MJESTO ISPORUKE ROBA ILI LOKACIJA IZVRŠENJA USLUGA ILI RADOVA  Agencija za javne nabavke, Sarajevo, Radićeva 8/V 

II.7. PODJELA NA LOTOVE  Ne 

II.8. PRIHVATLJIVOST ALTERNATIVNIH PONUDA? (član 17. ZJN)  Ne 

II.9. TRAJANJE UGOVORA ILI ROK IZVRŠENJA  Započinje potpisivanjem okvirnog sporazuma i završava 31. decembra 2009. godine. 

Odjeljak III: PRAVNE, EKONOMSKE I TEHNIČKE INFORMACIJE  III.5. USLOVI ZA UČEŠĆE - LIČNA SITUACIJA (član 23. ZJN)  Kao u tenderskoj dokumentaciji 

III.6. USLOVI ZA UČEŠĆE - SPOSOBNOST ZA OBAVLJANJE PROFESIONALNE DJELATNOSTI (član 24. ZJN)  Kao u tenderskoj dokumentaciji 

III.8. USLOVI ZA UČEŠĆE - TEHNIČKA I/ILI PROFESIONALNA SPOSOBNOST (član 26. ZJN)  Kao u tenderskoj dokumentaciji 

Odjeljak IV: POSTUPAK  IV.1. VRSTA POSTUPKA  Otvoreni 

IV.2. KRITERIJI ZA DODJELU UGOVORA (član 34. ZJN)  b)    Ekonomski najpovoljnija ponuda u smislu niže navedenih kriterija:       1)   popust na naknadu za prodaju avionskih karata  -   učešće 70 bodova       2)   rok za plaćanje -  učešće 30 bodova 

IV.3. PRIMJENA PREFERENCIJALNOG TRETMANA DOMAĆEG (član 20. UPZ)  Da. 

IV.4. USLOVI ZA DOBIJANJE TENDERSKE DOKUMENTACIJE (član 18. ZJN) 

14

Od 26. maja 2008. godine na adresi Agencije za javne nabavke ili na web stranici www.javnenabavke.gov.ba. 

IV.6. ROK ZA PRIJEM PONUDA/ZAHTJEVA ZA UČEŠĆE  30. juni 2008.godine do 10,30 sati 

IV.7. MINIMALAN VREMENSKI PERIOD VAŽNOSTI PONUDE KOJI JE PONUĐAČ DUŽAN OBEZBIJEDITI  90 dana od isteka roka za prijem ponuda 

IV.8. DATUM I MJESTO OTVARANJA PONUDA (član 33. ZJN, član 13. UPZ)  30. juni 2008. godine u 11,00 sati, Sarajevo, Radićeva 8/V

5. ZAKLJUČAK

15

Postupak se mora voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donosenje zakonitog i pravilnog rješenja.Organ koji vodi postupak starat će se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje učestvuju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.Organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno, u okviru ovlasti datih zakonom, drugim propisima i općim aktima. Ovlaštena službena osoba organa nadležnog za vođenje postupka samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti , na osnovu utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno opće akte na konkretni slučaj.Prije donošenja rješenja stranci se mora pruziti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su vazne za donošenje rješenja.

Kad službena osoba koja rješava neku upravnu stvar, s obzirom na postojeće činjenično stanje, sazna ili ocijeni da određena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to.

. U upravnim stvarima u kojima je organ, odnosno institucija koja ima javne ovlasti zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlašten da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlastenje dato.

Po ZUP-u su dužni su postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine i organi uprave kantona, kao i gradske i općinske službe za upravu i drugi organi kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima građana, pravnih lica ili drugih stranaka. Nadležna tijela kantona mogu donositi dopunska pravila upravnog postupka, koja moraju biti usklađena sa zakonom.

16

PRIMJERI

6. LITERATURA:

17

-Prof. dr. Mustafa Kamarić, Prof.dr. Ibrahim Festić; Upravno pravo: opšti dio, III izdanje; Magistrat, Sarajevo 2004.

-Prof.dr. Ivo Krbek ; Prava jugoslovenke javne uprave, III knjiga; Zagreb 1962.

-Prof.dr. Radomir Lukić; Teorija države I prava, II knjiga; Beograd 1957.

-Mensur Hadžimusić, Nikolina Silak, Esad Osmanbegović, Tidža Dimač Džana Kadribegović, Merima Kovačević; Primjena zakona o javnim nabavkama; FEB d.d., Sarajevo 2005.

-Arhiva Općine Vogošća; Služba za društvene djelatnosti; broj: 07-36-1366-2022-2/00, 2001.god.

-Arhiva Općine Vogošća; Sekretarijat za imovinsko-pravne I stambene poslove; broj: 06-372-1396/98, 1998.god.

-Arhiva Kantona Sarajevo; Uprava za stambena pitanja; broj: 23-0-372-247/98, 2001.god.

-Internet linkovi:Agencija za javne nabavkeZakon o upravnom postupku-www.fbihvlada.gov.ba

Na osnovu čl. 22. i 24. stav 4. Zakona

18

o Vladi Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 24/03 – Prečišćeni tekst), Vlada Kantona Sarajevo donijela je, na 72. sjednici održanoj 23.07.2008. godine, sljedeći

Z A K LJ U Č A K

1. Utvrđuje se Prijedlog odluke o izmjenama Odluke o usklađivanju statusa Javnog preduzeća "Televizija Kantona Sarajevo" sa Zakonom o javnim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 33/05).

2. Predlaže se Skupštini Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 132. Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo, donese odluku iz tačke 1. ovog Zaključka.

P R E M I J E R

Samir Silajdžić, dipl. pravnik

Dostaviti:1. Predsjedavajući Skupštine Kantona2. Skupština Kantona Sarajevo3. Premijer Vlade Kantona Sarajevo4. Ministarstvo pravde i uprave 5. Televizija Kantona Sarajevo (putem Ministarstva pravde i uprave) 6. Evidencija7. A r h i v a

KANTON SARAJEVO Ured za zakonodavstvo Vlade Kantona

- 9 -07- 2008 Bosnia and Herzegovina

Federation of Bosnia and Herzegovina

CANTON SARAJEVO

19

Ollice for JegisJarure of Sarajevo Canton Government Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine

Broj: 09-02-20809-1/08 Sarajevo, 08.07.2008.godine

KANTON SARAJEVO MINISTARSTVO PRAVDE I UPRAVE

PREDMET: Stručno mišljenje na prijedlog Odluke o izmjenama Odluke o usklađivanju statusa Javnog preduzeća

«Televizija Kantona Sarajevo» sa Zakonom o javnim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine (Novi tekst).-

Na osnovu člana 2. Uredbe o Uredu za zakonodavstvo Vlade Kantona Sarajevo (<<Službene novine Kantona Sarajevo», br.

7/06-Prečišćeni tekst) i čl. 4. Uredbe o postupku i načinu pripremanja, izrade i dostavljanja propisa (<<Službene novine Kantona Sarajevo»,

broj: 7/06-Novi prečišćeni tekst), Ured za zakonodavstvo Vlade Kantona Sarajevo, daje slijedeće

MIŠLJENJE

1. Prijedlog Odluke o izmjenama Odluke o usklađivanju statusa Javnog preduzeća «Televizija Kantona Sarajevo» sa Zakonom o

javnim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine usklađen je sa ustavom, odredbama Zakona o javnim preduzećima u Federaciji

Bosne i Hercegovinet-Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj: 8/05), kao i drugim propisima koji su navedeni u

obrazloženju ove Odluke, a kojima se uređuje oblast medija.

2. Dostavljeni materijal je pripremljen u skladu sa Uredbom o postupku i načinu pripremanja, izrade i dostavljanja propisa

("Službene novine Kantona Sarajevo", broj: 7/06Novi prečišeni tekst), te se isti može razmatrati na jednoj od narednih sjednica Vlade

Kantona

Sarajevo. 1.Dostaviti: 1.Naslovu

2. Evidencija 3.Arhiva

20

21