NAZIV VISOKOŠKOLSKE USTANOVE

ULOGA SPORTA U OČUVANJU ZDRAVLJA

SEMINARSKI RAD

Mentor:

Ime i prezime

Kandidat:

Ime i prezime

Naziv mjesta, jul 2014.

SADRŽAJ

1 UVOD................................................................................................................................1

2 SPORT I ZDRAVLJE.....................................................................................................2

3 TJELESNO ZDRAVLJE................................................................................................9

3.1 Važnost tjelesnog vježbanja (sporta)...........................................................................9

3.2 Pozitivni učinci..........................................................................................................10

3.3 Negativni učinci.........................................................................................................11

4 MENTALNO ZDRAVLJE............................................................................................13

4.1 Međuodnos sporta i psihičkog zdravlja.....................................................................14

4.2 Otklanjanje i ublažavanje depresivnih i anksioznih stanja........................................15

4.3 Otklanjanjanju i ublažavanju posljedica stresa..........................................................17

4.4 Psihičke promjene i očuvanje mentalnih sposobnosti...............................................18

5 ZAKLJUČAK.................................................................................................................20

6 LITERATURA...............................................................................................................21

1 UVOD

Čovjekova fizička aktivnost je važna osnova njegovog zdravlja, neprocjenjivi dar prirode,

izvor sreće. Odavno je poznata mudra, narodna izreka: Zdravlje je važnije od svega. Samo

zdrav čovjek je u stanju da potpuno upozna radost života, radost stvaralačkog rada. Vrhunski

sport ne predstavlja prostor za sve potrebe i potencijale u fizičkoj aktivnosti (kulturi). Zbog

toga vrhunskom sportu ne treba davati neizmjerne prednosti pred drugim područjima fizičke

kulture (zdravo vaspitanje, orijentacija na rekreaciju, odmor, itd.).

Na ovim drugim područjima primjenjuje se zdravstvena preventiva, čuva ekološka ravnoteža

između biološke i društvene egzistencije čovjeka i njegove okoline. Programiranje fizičke

kulture ne smije se ograničiti na aktivno ili pasivno učešće u sportu. Prije se može govoriti o

pokretu fizičke kulture i programima koji podrazumjevaju egalitarni karakter.1

1 Simonović Lj.: Sport, kapitalizam, destrukcija, Lorka, Beograd, 1995

1

2 SPORT I ZDRAVLJE

Izmjene u strukturi rada preusmjeravaju čovjekov odnos prema slobodnom vremenu,

sportu i rekreaciji. Čovjekov nivo saznanja o zdravlju putem vaspitanja, obrazovanja i medija

se stalno uvećava. To je neophodno za pronalaženje ravnoteže između masovnih i elitnih

oblika ispunjavanja slobodnog vremena i bavljenja sportom.

Holistički pristup zdravlju zasniva se na viđenju pojedinca u njegovoj povezanosti sa bio-

psiho-socio-kulturnim snagama.2 Neophodna je, dakle, ravnoteža duha i tijela; fizičke i

duhovne snage čovjeka predstavljaju jedinstvo koje treba stalno održavati, jer je ono

nestabilno i lako se narušava. Čovek nije svjestan koliko mu je ravnoteža duha i tijela važna

za osjećanje punoće života, za uspjeh u radu i zadovoljstvo od svog fizičkog i duhovnog

postojanja.3

Zdravlje je na vrhu svih ljudskih vrijednosti. To je kapital koji može da se uveća ili prokocka.

Uostalom, običan čovjek kaže da je zdravlje važnije od svega. Zdravlje je prirodna, apsolutna

i nezaobilazna životna vrijednost i nalazi se u vrhu hijerarhije i ljestvice vrijednosti.Sa

zdravljem su povezani: ljudski život, interesi, ideali, harmonija, ljepota, smisao i sreća života,

stvaralački rad i životni ritam. Gledanje na zdravlje kao na najviše životno blago ima hiljadu

godina dugu tradiciju. Očuvanje zdravlja dobija na značaju naročito u uslovima tehničke

sredine koja nas okružuje i koja presudno utiče na ljudski organizam. Nije slučajno rečeno da

zdravlje predstavlja najveće, ne samo individualno, već i društveno bogatstvo, jer

zadovoljava primarnu životnu potrebu čovjeka i reprodukciju društva.

Zdravlje zavisi od karaktera rada i načina provođenja dokolice i odmora. Stil života, stepen i

karakter ljudskih aktivnosti, naročito u radnoj djelatnosti, umnogome određuju strukturu

zdravlja. Tu se prije svega misli na uslove rada, odmora na mogućnost pristupa obrazovanju,

na zdravstvene, komunalne i saobraćajne usluge, kulturni standard i kulturni život, način

ponašanja, razumnu potrošnju i ishranu, korišćenje slobodnog vremena itd.

2 Đorđević M. i dr.: Kultura zdravog života, MK Panonia, Novi Sad, 2003.3 Koković D.: Socijalno-psihološki osnovi sporta, Viša košarkaška škola, Beograd, 2000.

2

Jednostavno rečeno, zdravlje se mora posmatrati kroz široku panoramu društvenog života

(radno-proizvodna, socijalno-ekonomska, politička, porodična, itd.).

S obzirom da je zdravlje kompleksan problem, postoje različiti pristupi i kriterijumi za

njegovo ocjenjivanje. Većina savremenih pristupa zdravlje razmatra kao sposobnost čovjeka

da uspostavi optimalno, fiziološko, psihološko, i socijalno funkcionisanje organizma.

Drugačije rečeno, zdravlje pretpostavlja odsustvo bolesti ili fizičkih defekata. Ima autora koji

zdravlje posmatraju kao poremećaj adaptacije i prilagođavanja organizma neobičnim

uslovima sredine. Drugi istraživači zdravlje određuju kao strukturu dinamičke ravnoteže

organizma sa prirodom koja nas okružuje i socijalnom sredinom, pri čemu biološka i

društvena suština čovjeka predstavljaju jedinstvo.

Svjetska zdravstvena organizacija pod zdravljem podrazumjeva strukturu pune fizičke,

psihičke i socijalne ravnoteže, a ne samo odsustvo bolesti i fizičkih nedostataka. Ovakvo

određenje zdravlja ne zadovoljava, jer ne obuhvata sve činioce koji utiču na zdravlje, pa zato

i ne može biti potpuno. Kao prvo, treba istaći da ova definicija ne određuje sasvim jasno

pojam ravnoteže. Drugo, u okviru ovakvog određenja, zdrav čovjek se posmatra na statičan

način. Međutim, ljudski organizam se nalazi u stalnoj promjeni i razvitku, i ta dinamika je

jedan od neophodnih uslova fizičkog i duševnog zdravlja.

Čini se da je najpotpunija definicija zdravlja ona koja ga posmatra kao proces očuvanja i

razvitka psihičkih, fizioloških i bioloških sposobnosti čovjeka, razvijanje njegove optimalne

mogućnosti i aktivnosti radi maksimalnog produženja aktivnog života. Problem odnosa

bioloških i socijalnih faktora i njihovog uticaja na psihofizičko zdravlje, vrlo često se

razmatra u mnogobrojnim istraživanjima. Danas se, sve više, smatra da je zdravlje pod

uticajem bioloških i socijalnih faktora. Zdravlje čovjeka zavisi od biogenetike (genetičkog

fonda), životnog ciklusa u kome se čovjek nalazi, rekreativnih sposobnosti organizma,

stepena njegove aktivnosti, a takođe i od kumulativnog uticaja faktora spoljašnje (socijalne)

sredine.

Stepen humanizacije određenog društva mjeri se osjećajnošću prema zdravlju i bolesti.

Razvijena zdravstvena kultura, shvatanje zdravlja kao kulturnog fenomena, najbolji je

pokazatelj razvoja određene ljudske zajednice. Masovna kultura i masovni mediji podstakli

3

su do znanja o medicini i zdravlju struje prema širokom auditorijumu. Taj preovlađujući trend

sistematizovan je u čuvenom sloganu da se u medicinu i sport svi razumijemo. Svakako, na

djelu su optimistička gledanja i vjerovanja da masovnim medijima pripada odlučujuća uloga

u širenju i popularizaciji savremenih znanja iz oblasti medicine. Plašt popularizacije može

biti veoma opasan ako ljudi misle da ta površna informisanja mogu predstavljati zamjenu za

ozbiljnija upoznavanja i suočavanja sa pitanjima zdravlja. S pravom ljekari sumnjičavo

gledaju na popularizatorsku ulogu mas-medija i onoga što se servira i nudi širokoj javnosti o

zdravlju i bolestima, pa i o samoj medicini. S druge strane, ljekari treba da prihvate i imaju u

vidu veoma složeni kontekst uslova zdravlja i da se pri tom okane mišljenja da je veza

između društva i zdravlja nesigurna i nebitna. Eksplozija najraznovrsnijih načina i stilova

življenja, nesigurna usaglašenost ličnosti i društvene sredine, izazivaju opterećenja i oboljenja

čiji su uzroci kulturnog i antropološkog porijekla. Odnos ličnosti i socijalne sredine

pretpostavljaju određenu strategiju adaptacije i elastičnog prilagođavanja koji nam ukazuju na

biografiju zdravlja ili bolesti pojedinca, pripadnika ꞌꞌusamljene gomileꞌꞌ.

Zanemarivanje socijalnog i predominacija biološkog je dovela do velikih nesporazuma i na

području medicine i sporta. Vrlo često se zaboravljalo i zanemarivalo, da su glavni uzroci

naših oboljenja društveno-kulturni (radna i životna okolina, faktori urbanizacije, uslovi

stanovanja i prevoza, kvalitet i kontrola onoga što se proizvodi i troši).

Izgleda kao da ona (medicina), želi da upozna samo faktore bolesti protiv kojih se može

boriti, ne dovodeći u pitanje postojeće uslove; ona pridaje veliki značaj hemijskoj borbi

protiv infekcija mikrobima, dostignućima hirurgije, aparatima za dijalizu, ili jedinicama za

intenzivnu njegu, koje mogu u nekim slučajevima, da spasu život nekolicine ljudi, teško

pogođenoj bolešću. U svakoj borbi protiv uzroka bolesti, ona želi da zna samo za one uzroke

sa kojima se ljekar može boriti na nivou pojedinačnog organizma, ne tražeći društvene,

ekonomske i kulturne uzročnike.4

Mnogi istraživači ukazuju na to da su osnove zdravlja vanmedicinske: usklađenost pojedinca

sa sredinom življenja, zajednicom i radom koji obavlja. Ljudi više obolijevaju ukoliko

ostvaruju korjenite i nagle društvene promjene. Zapletenost međuljudskih odnosa može

uroditi nepredvidivim posljedicama koje često imaju razorne rezultate. Zdravlje se nužno

4 Gorc A.: Ekologija i politika, Prosveta, Beograd, 1982.

4

povezuje sa prirodom i načinom života. Skretanje čoveka od stanja u koje ga stavlja priroda

obilan je izvor različitih bolesti. Složeni civilizacijski tokovi, duboke i iznenadne promjene u

načinu života, mogu biti uzroci najrazličitijih mentalnih i fizičkih teškoća koje svoj izraz

nalaze u različitim bolestima. Preseljavanje u grad može za nekoga značiti dokrajčivanje

sretnih vremena i uzrokovanje svih njihovih nevolja.

Zdravlje pojedinca tijesno je povezano sa naporom prilagođavanja što mu ih nameće okolina

u kojoj živi. U istraživanjima se naglasak stavlja na brze promjene za koje je sljedeće pravilo:

onima koji su doživeli više promjena prijeti opasnost da češće obolijevaju. Uočeno je da

brzina promjena u životu pojedinca - ono što se uobičajeno naziva životni ritam - presudno

utiče na zdravstveno stanje. Takođe je ustanovljeno da su promjene načina života, koje

iziskuju poseban napor i prilagođavanje u korelaciji sa bolešću - bez obzira na to da li

pojedinac upravlja njima, da li želi ili ne želi. Što je veći stepen promjena u životu, veća je i

opasnost da će bolest koja slijedi biti teža.

Zdravlje je individualno, ali i društveno bogatstvo, široka panorama društvenog života. Ono

nije samo nečija sopstvena potreba, već i potreba drugih ljudi i obaveza je pojedinca da te

druge ljude štiti i pomaže. Zdravlje je obrazac kulture čovjeka, kulture međuljudskih odnosa.

Ono je svojevrsni način i stil života, jer način života može biti ishodište svakog dobrog

zdravlja i radosti, ali i svake bijede i ponižavajućih obrazaca. Zdravlje pretpostavlja fizičku

kulturu, čist vazduh, zdravu hranu. Treba koristiti sve što je blagotvorno i ništa ne

zloupotrebljavati. Kad je u pitanju zdravlje, prostor rekreacije dobija na punom značaju.

Rekreacija (recreare – obnoviti, ponovo stvoriti) označava opuštanje, doživljavanje i

poboljšavanje zdravlja. Ona može biti kolektivni ali i individualni čin koji ne zahtjeva grupu i

klasičnu socijalizaciju. Zahvaljujući rekreaciji, čovjek se bavi sportom a da nije sportski

opredijeljen. U rekreaciji su često prisutni simptomi netreniranosti (kao i neekonomično

angažovanje tijela, ꞌꞌglupa forsiranjaꞌꞌ, a da pri tom nije bilo nikakve konsultacije sa

ljekarima).

Rekreacija zahjteva stručno, metodično doziranje kao neophodnost svakog bavljenja sportom

na nivou svakodnevnog života. Da bi se to postiglo, neophodno je poštovati određene

pravilnosti i načela:

5

individualni pristup za svakog učesnika, što znači prema potrebama, mogućnostima i

razlikama u odnosu na druge;

iskustva i saznanja učesnika, što podrazumjeva zahtjev za informisanjem i učenjem;

takođe je neophodno voditi računa o životnom ciklusu pojedinca;

potrebno je aktivirati sve fizičke i socijalne mogućnosti razvoja i izbjeći svaku vrstu

jednostranosti;

uvažavati cjelinu ličnosti – intelektualnu, moralnu, voljnu i praktičnu.

Rekreacija je polje subjektivne i društvene svijesti. Ona dovodi do opštedruštvenih

preorijentacija na polju fizičke kulture i kao zdravstveni sektor u stalnom je porastu. Svijest o

zdravlju se mijenja, što utiče na novi izgled sporta. U današnjem složenom društvu, na

važnosti dobijaju slogani: ꞌꞌopustiti seꞌꞌ, ꞌꞌoporaviti seꞌꞌ, ꞌꞌpostati fitꞌꞌ, ꞌꞌučiniti nešto protiv

stresaꞌꞌ.

Na djelu je ponovno otkrivanje tijela i njegova tematizacija na nov način. Tijelo postaje

značajna karika u stvaranju i potvrđivanju identiteta. Rekreacija je najbolja brana protiv

bolesti civilizacije i sjedilačkog načina života i značajna je u vremenu kad ljude hvata panika

zbog statusa, psihička i socijalna opterećenost, društvena dezintegracija (iracionalna

društvenost), obilje stresnih situacija.

Danas su najugroženije osobe koje su orijentisane na postignuće i konkurenciju, častoljubive

i savjesne osobe (one sa viškom savjesti), osobe orijentisane na uspjeh koje pokazuju

obilježja hard driving-a, ali i one koje doživljavaju društvene neuspjehe i koje su

ꞌꞌopterećeneꞌꞌ. Temeljni ciljevi svake rekreacije su adaptacija i uklapanje pojedinca u socijalnu

sredinu putem strategije fleksibilnog prilagođavanja i prisnih kontakata. U tom pogledu

rekreacija razvija specifične interakcijske kodove jednostavnosti i prirodnosti (druženje u

grupi, prijateljstva, solidarnost, itd.). Istraživanja su pokazala da osobe koje se bave

rekreacijom važe za otvorene osobe, partneri koji se oslovljavaju sa ꞌꞌtiꞌꞌ.5

Rekreacija je regulator ljudskih odnosa sa prirodom, ali i sa svojom unutrašnjom, ljudskom

prirodom, regulator harmonije duhovnog i fizičkog bića čoveka. Rekreacija je činilac

usavršavanja ljudske prirode, element kompenzacije, faktor razrešenja debalansa između

5 Koković D.: Socijalno-psihološki osnovi sporta, Viša košarkaška škola, Beograd, 2000.

6

otuđujućih svojstava rada i antropoloških svojstava čoveka. Bavljenje rekreacijom i fizičkom

aktivnošću je veoma značajno i one su najčešće u negativnoj korelaciji, sa karakteristikama

kao što su: anksioznost, napetost, emocionalna nestabilnost i zatvaranje u sebe.

Idealni oblik rekreacije je igra koja povećava spontanost i uravnoteženost, razvija

samostalnost, oslobađa od napetosti, pruža podlogu za druženje i prijateljstvo. Sa igrom se

pomalja i zasniva jedna nova realnost. Za savremenu civilizaciju, od presudnog značaja

postaje pitanje razrješenje ꞌꞌsukoba stomaka i sportaꞌꞌ. Ljudi će se sve češće baviti sportom

kao pojedinci, a navijanje će postati surogat sporta i izgubiće na značaju koje danas ima.

Istraživanja su pokazala da motivi za bavljenje sportsko-rekreativnim aktivnostima uključuju

sljedeće karakteristike:

1. zdravlje – očuvanje, unaprjeđenje, otklanjanje i ublažavanje zdravstvenih tegoba

(8,18%);

2. sposobnost – održavanje i podizanje motoričkih fukncionalnih sposobnosti (5,13%);

3. vitalnost – produžavanje životnog i radnog vijeka, spječavanje ili ublažavanje

opadanja funkcija (5,33%);

4. mršavljenje – regulisanje tjelesne težine (2,67%);

5. ljepota – lijep izgled, vitka linija, gracioznost, skladnost izgleda i pokreta (1,57%);

6. relaksacija – odmor, opuštanje, snižavanje emocionalne napetosti (4,57%);

7. raspoloženje – zabava, razonoda, zadovoljstvo, prijatnost u toku i poslije vježbanja

(5,60%);

8. druženje – s prijateljima, novo poznanstvo, prijatno provođenje slobodnog vremena

(5,63%);

9. postignuće – postizanje sportsko-tehničkih rezultata, samodokazivanje, afirmacija

(3,17%);

10. životni stil – praćenje savremenih tokova mode, opštih trendova (2,45%).

Od svih navedenih aspekata, najvažniji je postizanje i očuvanje emocionalnog zdravlja, koje

karakteriše:

smirenost;

odsustvo anksioznosti;

kontrola emocija;

7

osjećajnost prema drugima (empatija);

sposobnost da se prima i pruža ljubav;

spontanost u emocionalnom izražavanju;

osjećanje sigurnosti;

osjećaj sopstvene vrijednosti;

zainteresovanost za rad i druge ljude;

zainteresovanost za porodični život;

sposobnost da se uživa u životu;

sposobnost da se na prihvatljiv način podnosi neuspjeh;

odsustvo bezrazložnog zamora i dr.

8

3 TJELESNO ZDRAVLJE

Tjelesnom aktivnošću se poboljšava sposobnost lokomotornog sistema:

otpornost vezivnog tkiva;

tetiva i ligamenat;

hrskavice i kostiju;

izdržljivost velikih mišićnih skupina.

Sport pozitivno djeluje na imunološki i krvožilni sistem. Omogućujući djeci da se kreću

koliko žele, jačamo ne samo njihove mišiće i kosti, nego i unutrašnje organe, npr. Kad dijete

potrči, ubrzava se njegov puls, ono počinje dublje i češće disat, jer mišići pri trčanju obavljaju

naporniji rad, pa srce, pluća i drugi sistemi organizma prirodno povećavaju svoju

produktivnost i snagu. Dijete koje se bavi rekreativnim sportskim aktivnostima, odnosno

mnogo se kreće, ima i zdravije i snažnije unutrašnje organe.

Temeljno aktiviranje muskulature trebalo bi stimulisati praktički sve temeljne motoričke

sposobnosti:6

izdržljivost;

snagu;

sposobnost istezanja;

sposobnost koordinacije i

sposobnost opuštanja.

3.1 Važnost tjelesnog vježbanja (sporta)

Igra i sport su sastavni dio života ljudi različite dobi i društvenog položaja, pogotovo

djece i mladeži. Danas se sve više teži da se svako dijete, razvija ne samo u svojim umnim,

čuvstvenim, društvenim i duhovnim dimenzijama nego i u psihofizičkom. Sport je ljudskoj

prirodi ꞌꞌprirođenaꞌꞌ aktivnost. On budi jak interes i ima snažnu privlačnost. To je veliki

odgojni potencijal i odgojna snaga. Sport je izvanredno odgojno sredstvo. On omogućava

6 Bjelica D., Krivokapić D.: Teorijske osnove fizičke kulture, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2010.

9

djeci da razvijaju svoje humane kvalitete i promiče autentične ljudske vrijednosti, a do toga

se dolazi odgojem.

Zdrava, okretna, spretna i vješta djeca mogu lakše ꞌꞌnositiꞌꞌ sve nedaće i teškoće života te

mogu lakše obavljati svoje radne i društvene zadaće. Zadaci tjelesnog odgoja temelje se na

mogućnosti poticanja fizičkog rasta i razvoja odgajanika, razvoju psihomotoričkog sistema i

opšte funkcionalne sposobnosti organizma. Ovaj zadatak se ostvaruje osmišljenim sistemom

vježbi, igara, stvaranju navika na zdrav i higijenski život, ispravno držanje tijela.

Odgajanik stječe spoznaju za opšte fizičko stanje i stvara naviku bavljenja tjelesnim

aktivnostima. Bilo koji sport, bilo koja tjelesna aktivnost aktivira kompletni lokomotorni

sistem presudan za tansformaciju energije koja je rijeko potrebna za aktivnost svih stanica u

organizmu, te se sport i tjelesna aktivnost mogu tretirati kao odrednica za skladan razvoj svih

djetetovih osobina. Veliki je utjecaj tjelesnog vježbanja na očuvanju i unapređivanju zdravlja

djeteta te na skladan razvoj svih njegovih antropoloških značajki.

3.2 Pozitivni učinci

Redovita tjelesna aktivnost može spriječiti ili konrolisati neke bolesti:

smanjuje masnoće u krvi;

preveniše povišeni krvni pritisak;

smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara;

jača pluća;

kontroliše težinu;

preveniše i smanjuje stres;

jača imunitet;

osigurava jaču snagu;

veća izdržljivost i fleksibilnost zglobova i kralježnice;

preveniše osteoporozu;

smanjuje ozljede;

omogućava bolje spavanje i opuštanje;

povećava razinu energije;

donosi bolje raspoloženje i

10

omogućava kvalitetu života.

Pozitivni učinci redovite tjelesne aktivnosti na zdravlje:

manja smrtnost kod mlađih i starijih osoba;

smanjen rizik smrtnosti od krvožilnih (osobito koronarnih srčanih) bolesti;

sprječavanje ili odlaganje nastanka visokog krvnog pritiska – vježbanje smanjuje

pritisak;

smanjen rizik oboljenja od tumora debelog crijeva;

smanjen rizik obojenja od šećerne bolesti neovisne o inzulinu;

korist oboljenjima od artritisa;

treniranjem snage i drugim vježbanjem starije osobe zadržavaju sposobnost

samostalnog življenja i smanjuju rizik od padova;

moguć povoljan utjecaj na raspodjelu masnih naslaga u osoba s prekomjernom

tjelesnom težinom;

ublažuje znakove depresije, tjeskobe i poboljšava raspoloženje;

poboljšava kvalitetu života povezanu sa zdravljem, jačanjem psihološkog blagostanja

i poboljšanja tjelesnog stanja u osoba lošeg zdravlja.

3.3 Negativni učinci

Štetni učinci tjelesne aktivnosti:

tjelesnim naprezanjem može doći do ozbiljnih krvožilnih smetnji, ali je čisti

učinak redovite tjelesne aktivnosti manji rizik smrtnosti od krvožilne bolesti;

vjeruje se da većina mišićno-koštanih ozljeda povezanih s tjelesnom aktivnosću

može spriječiti postepenim vježbanjem do željene razine aktivnosti i

izbjegavanjem pretjerane aktivnosti.

Svima je poznato da pretjerano vježbanje može imati učinak na organizam sličan onome gdje

se baš nikad i nije koristila vježba. Iz ovog proizlazi: koliko zapravo treba vježbati za

poboljšanje zdravlja? Nije isto svakodnevno odlaziti automobilom ili autobusom na posao i

vraćati se s posla. Ako izaberemo neko drugo prijevozno sredstvo, tada trošimo više energije

za dolazak i odlazak te utječemo na sve bitne sisteme organizma.

11

Slučajno poboljšanje zdravlja može se ostvariti usmjerenom tjelesnom aktivnošću (npr. 30

minuta brzog hoda, 15 minuta trčanja ili 45 minuta igranja odbojke), većinom, ako ne svim

danima u sedmici. To je preporuka Američkog ministarstva zdravlja za poboljšanje zdravlja

tjelesnim aktivnostima. Po njima je umjeren intenzitet 50-70% maksimalnog primitka kisika,

a uključuje brzo hodanje za većinu neaktivnih pojedinaca. Tjelesnim aktivnim načinom

života poboljšavamo kvalitetu života, stanje krvožilnog sistema, a time i smanjuje rizik od

krvožilnog oboljenja ,putem bolje provjere tjelesne težine i kvalitetnije kontrole duševno-

društvenog stanja.

4 MENTALNO ZDRAVLJE

12

Gledano sa stanovišta evolucije, fizička sposobnost je, tokom proteklih milenijuma bila

uslov preživljavanja i opstanka pojedinca, porodice i društva u cjelini. U savremenim

uslovima života sve je prisutnija regresivna tendencija, koja se ogleda u rastućoj pasivnosti

modernog čovjeka.

Većina stanovništva u industrijalizovanim zemljama vode sedentarni način života ili su samo

povremeno aktivni. Tehnološki napredak oslobađa sve više slobodnog vremena, ali fizička

aktivnost koja se ranije koristila za odlazak na posao i poslovne obaveze, obavljanje kućnih

poslova i rekreaciju, sve više opada. Svakodnevne poslovne aktivnosti ljudi sve više

obavljaju u sjedećem položaju. Dostupnost sve modernijih kompjuterskih igara, kablovske

televizije, ekspanzija socijalnih mreža na internetu, napravile su od kuće vrlo poželjno mjesto

za boravak.

Nove mogućnosti kojima je kupovanje i obavljanje bankarskih poslova omogućeno preko

računara, pojačavaju taj trend kao rezultat, sve je teže pronaći vrijeme i motivaciju za

upražnjavanje fizičke aktivnosti i održavanje nivoa forme potrebne za zdrav život. Iz

navedenih

razloga proizilazi i činjenica da, približno, oko dvije trećine populacije razvijenih zemalja ne

ostvaruje ni minimalni nivo fizičke aktivnosti koji se preporučuje u cilju održavanja zdravlja i

energetskog balansa.

Zdravstvene posljedice takvog provođenja dnevnih aktivnosti su zabrinjavajuće. Fizička

neaktivnost povećava rizik oboljevanja od najraširenijih hroničnih nezaraznih bolesti, kao što

su:

koronarna bolest srca;

moždani udar;

visoki krvni pritisak;

dijabetes tipa 2;

karcinom;

osteoporoza i s njom povezani prelomi kostiju.

Neaktivnost uzrokuje pad fizičkih funkcija kod osoba srednjeg doba i umanjuje samostalnost

tih osoba u kasnijem životnom razdoblju. Fizička neaktivnost jedan je od vodećih uzročnika

13

bolesti i smanjenja kvaliteta života stanovništva u zemljama razvijenog svijeta, a daljim

povećanjem neaktivnosti ovi rizici nastavljaju svoj rast. Nije potrebno posebno naglašavati da

se pomenuti problemi, izazvani smanjenjem fizičke aktivnosti, snažno reflektuju i na psihičko

zdravlje savremenog čovjeka, koje narušavaju u većoj ili manjoj mjeri, zavisno od

kakakteristika ličnosti i socijalnog okruženja.

Novija istraživanja, koja su sve aktuelnija u ovoj oblasti, dala su ohrabrujuće rezultate, jer

postoje jasne činjenice koje govore u prilog pozitivnog uticaja fizičke aktivnosti, kako na

fizičko, tako i na psihičko zdravlje. Odavno je poznato da mnoge osobe koje imaju povišenu

napetost, osjećanje agresije ili ljutnje, ovaj problem rješavaju aktivnostima koje dovode do

pojačane mišićne aktivnosti. Novija istraživanja u ovoj oblasti ukazuju na činjenicu da blaži

oblici pojedinih psihičkih poremećaja, poput anksioznosti, depresije i psihičkog stresa mogu

biti poboljšani tokom redovnog bavljenja rekreativnim aktivnostima.

4.1 Međuodnos sporta i psihičkog zdravlja

Fokus interesovanja u ovom radu je usmjeren na rasvjetljavanje međusobnog odnosa

fizičke aktivnosti i psihičkog zdravlja, odnosno načina na koji angažovanje čovjeka kroz

redovnu rekreativnu aktivnost umjerenog intenziteta, može imati pozitivne efekte na

mentalno zdravlje.

Od sredine prethodnog vijeka naučnici proučavaju uticaj fizičke aktivnosti na zdravstveni

status savremenog čovjeka, što je rezultovalo dugim spiskom pozitivnih efekata. Rezultati

brojnih istraživanja su dokazala da redovna fizička aktivnost umjerenog intenziteta produžava

život i poboljšava njegov kvalitet. Međutim, mnogo manji broj radova je posvećen uticaju

aktivnog životnog stila na mentalno zdravlje i osjećaj životnog zadovoljstva. Zabrinjavajuće

djeluje podatak da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da će depresija,

anksioznost i stres biti glavni uzročnici smanjenja kvaliteta života i skraćenja životnog vijeka

do 2020. godine.

Podaci dobijeni u dosadašnjim istraživanja pokazuju da su nivo fizičke aktivnosti i dobro

mentalno zdravlje u visokoj pozitivnoj korelaciji. Pozitivno raspoloženje, osjećanje opšteg

zadovoljstva sa rijetkim simptomima anksioznosti i depresije ukazuje na dobro mentalno

14

zdravlje referentnih studija na koje ćemo se pozvati u daljem tekstu, povećana fizička

aktivnost je povezana sa smanjenjem anksioznosti i depresije.7

Pritom treba imati u vidu da epidemiološke studije upozoravaju da u svakom trenutku

približno četvrtina ukupne populacije zemalja razvijenog svijeta pati od umjerene

anksioznosti, depresije i drugih emocionalnih poremećaja. Iz tog razloga uloga fizičke

aktivnosti i uopšte aktivnih stilova života se ne smije zanemariti, jer predstavlja lako

dostupnu i bezbjednu terapiju.

4.2 Otklanjanje i ublažavanje depresivnih i anksioznih stanja

Depresiju karakteriše:

tuga;

smanjeno samopouzdanje;

pesimizam;

osjećanje beznađa i

očajanje.

Simptomi su raznovrsni:

različiti bolovi;

razdražljivost;

nekritičnost;

povlačenje u sebe i

povremene suicidne misli.

Blaži oblici depresije mogu nestati sami, bez ozbiljnijeg tretmana. Međutim, umjerena

depresija, kao i teška depresija, kada dominiraju suicidne ideje, liječe se odgovarajućim

lijekovima. Većina istraživanja o efektima fizičke aktivnosti bila su sprovođena na

ispitanicima s blagom ih umjerenom depresijom koji do tada nisu bili podvrgnuti liječenju.

7 Stephens T.: Physical activity and mental health in the United States and Canada, Evidence from four population surveys, Preventive Medicine, 1988.

15

Na osnovu analize statističkih podataka o efektima aktivnosti na depresiju, zaključuje se da

vježbanje znatno smanjuje stepen depresije u svim hronološkim grupama, bez obzira na

njihovu prethodnu fizičku kondiciju. Postignuti efekti bili su izraženiji na ispitanicima koji su

češće trenirali i koji su bili duže uključeni u programe rekreativnog vježbanja.

Kad je u pitanju anksioznost, treba reći da je to stanje koje se karakteriše osjećajem

unutrašnje uznemirenosti i nemira uz prisutnu psihomotornu napetost. Istraživanja u ovoj

oblasti su pokazala da aerobno vježbanje ali i vježbanje u zoni većeg opterećenja znatno

umanjuju osjećaj anksioznost. Različite vrste aerobnog vježbanja imale su slične efekte na

psihički status učesnika koji su bili obuhvaćenii eksperimentalnim tretmanom.

Efekti redovnog treninga u umjerenoj zoni opterećenja na ergociklu i tredmilu doprinose

poboljšanje stanja kod ispitanika koji su imali teži oblik depresije. Pritom, efekti fizičke

aktivnosti nisu zavisili od starosti ispitanika. Primjećeno je da su manje depresivna ona djeca

i tinejdžeri koji su aktivniji i da aktivnost smanjuje rizik od nastanka depresije u kasnijem

životnom dobu.

Analiza rezultata pomenutih istraživanja ukazuje da je povećana fizička aktivnost učesnika

bila statistički povezana sa ublažavanjem anksioznog stanja, što je potvrđeno psiho-

fiziološkim mjerenjima i rezultatima dobijenim primjenom tehnike intervjua. Ostvareni efekti

su se kretali od niskih do umjerenih.

Rezultati ovih studija upućuju na veću efikasnost umjerene fizičke aktivnosti u odnosu na

vježbanje u zoni visokog intenziteta, da pozitivni efekti aktivnosti traju i više nedelja po

prestanku tretmana, kao i da poboljšanje nastaje nezavisno od starosti i opšteg zdravstvenog

stanja.

4.3 Otklanjanjanju i ublažavanju posljedica stresa

16

Naziv stres, se koristi za opis simptoma koji se javljaju kada smo pod suviše velikim

pritiskom, naprezanjem ili naporom, pri čemu izazivaju opštu nespecifičnu reakciju

organizma da se prilagodi izmijenjenim uslovima unutrašnje ili spoljašnje sredine. Stres

pokreću uzroci koji ozbiljno ugrožavaju i remete ravnotežu organizma.

Stres zavisi od brojnih karakteristika ličnosti kao što su:

uzrast;

pol;

obrazovanje;

zanimanje;

otpornost na stres;

osjećaj samopouzdanja;

prilagođenost;

porodična i socijalna situacija;

ekonomsko i zdravstveno stanje i sl.

Možemo reći da je stres jedan od izazivača brojnih zdravstvenih problema modernog

vremena. Psihološke reakcije koje su bile neophodne za opstanak tokom evolucije mogu biti

štetne u savremenom društvu.

Kada se stresna situacija dogodi na radnom mjestu, a njena posljedica je neprikladno fizičko

ispoljavanje, povećani nivo hormona u krvi može predstavljati problem. Fizička aktivnost

dovodi do smanjenja simpatičke i povećane parasimpatičke aktivnosti, pa se smanjuje

ekcesivno izlučivanje kateholamina prilikom bilo kojeg stresnog događaja. Redovna

aktivnost umjerenog intenziteta i dobra fizička kondicija blagotvorne su za cjelokupan

organizam, djelimično i zbog smanjenja dijastolnog krvnog pritiska što svakako umanjuje

reakciju na strsne situacije.

4.4 Psihičke promjene i očuvanje mentalnih sposobnosti

17

Značajne psihološke promjene nastaju kod osoba kao rezultat fizičkog vježbanja.

Povećava se emocionalna stabilnost, smanjuje se agresija, povećava motivacija za

adaptibilnim promjenama. Fizički utrenirane osobe bolje se osjećaju a kod njih je prisutnija

životna energija i želja za radom. Fizička aktivnost utiče različito na navedene osobine

ličnosti a još i više na psihička stanja, što, naravno zavisi od individualnih razlika ispitanika,

a u prvom redu pola, hronološkog doba, zdravstvenog stanja i sl.

Kad su u pitanju djeca, rezultati sličnih studija ukazuju da kod njih fizičku aktivnost prati

pozitivan stav o sebi, da učestvovanje u programima fizičke aktivnosti podstiče njihovo

samopouzdanje i da je fizičko vježbanje bilo efikasnije u formiranju pozitivnog stava prema

sebi i svom tijelu nego drugi organizovani programi.8

Kod djece je fizička aktivnost uglavnom motivisana doživljajem uživanja u aktivnosti, što

pokreće intrinzičku motivaciju, i osjećanje ličnog zadovoljstva. Baveći se rekreativnim

aktivnostima, odrasle osobe mogu podići samopouzdanje, popraviti raspoloženje, povećati

sposobnost suočavanja sa stresom, što svakako doprinosi poboljšanja kvaliteta života.

Takođe, potvrđeno je da fizička aktivnost, a samim tim i dobra fizička kondicija pozitivno

utiču na svijest o sopstvenoj vrijednosti, prije svega kroz smanjenje tjelesne mase, povećanje

snage i izdržljivosti, što doprinosi boljem estetskom utisku, što utiče na formiranje boljeg

mišljenja o sebi i svom tijelu.

Starije kategorije vježbača mogu imati značajne koristi od fizičkih aktivnosti umjerenog

intenziteta, što, naravno zavisi od njihovog opšteg stanja. Socijalni efekti se intenziviraju

kroz zajedničke aktivnosti i druženje sa srodnim osobama, ali je možda još značajnije

održavanje pokretljivosti tijela i ukupne fizičke kondicije, što, svakako doprinosi i boljem

psihičkom zdravlju. Redovna aerobna fizička aktivnost ne samo da sprječava slabljenje

funkcije mozga nego je može i značajno poboljšati, objavili su istraživači s University of

Illinois u svom stručnom časopisu. Analiza njihovih rezultata upućuju na zaključak da fizičko

vježbanje ima izuzetno snažan uticaj na aktivnosti koje uključuju planiranje, pamćenje i

istovremeno obavljanje više zadataka. Fizička aktivnost takođe stimuliše i štiti funkciju

mozga.

8 Gruber J.: Physical activity and self-esteem development in children, A meta-analysis, American Academy of Physical Education Papers, 1986.

18

Istraživači su takođe zabilježili da fizički aktivni ispitanici bolje uče i da se kod njih usporava

starosna degeneracija mozga. Najnovija istraživanja pokazala su da stariji ljudi koji vježbaju

tri ili više puta nedeljno rjeđe obolijevaju od Alchajmerove bolesti i starosne demencije.

Ljudi koji su redovno vježbali, imali su 30-40% manji rizik od razvijanja demencije.

Primjećeno je da čak i laka fizička aktivnost, kao što je šetnja, pomaže da se odlože prvi

simptomi ove bolesti. U nekoliko preglednih članaka istaknuti su pozitivni efekti fizičke

aktivnosti na mentalno zdravlje ljudi, koji se odnose na unapređenje njihovog

samopouzdanja, raspoloženja, smanjujući nivo stresa i anksioznosti, a takođe je pokazano da

utiču i na poboljšanje kvaliteta sna.

5 ZAKLJUČAK

19

Sportsko-rekreativne aktivnosti su efikasno i primjereno sredstvo za unapređenje zdravlja,

ispunjavanje biološke potrebe za kretanjem kao i sadržajnijem i zdravijem korištenju

slobodnog vremena. Fizička aktivnost smanjuje asocijalna ponašanja, bolesti zavisnosti i

unapređuje međuljudske odnose.

Navedena istraživanja ukazuju da redovno fizičko vježbanje nesumnjivo ima veliki potencijal

kao efikasno sredstvo postizanja i očuvanja psihičkog zdravlja. Određene zakonitosti u ovoj

oblasti su relativno dobro poznate, kao npr. da se na taj način redukuju neugodne emocije

izazvane stresom, da se umanjuju simptomi umjerene anksioznosti i depresije, ali i da može

služiti kao dodatna terapija u slučaju pojave većeg intenziteta ovih patopsiholoških

poremećaja. Treba istaći jedinstvene stavove većine istraživača, da u svakom hronološkom

dobu i bez obzira na pol, fizička aktivnost blagotvorno djeluje na emocionalne procese

vježbača.

Iskustva iz zemalja koje su, upravo zbog velike učestalosti pomenutih zdravstvenih problema

primjenile mjere prevencije bazirane na razvijanju navika za bavljenjem redovnim fizičkim

aktivnostima, kao i njihovim intenziviranjem u širokoj populaciji, upućuju na zaključak da je

to jedan je od najefikasnijih i najprihvatljivijih načina rješavanja velikog broja zdravstvenih

problema i da se većina poželjnih zdravstvenih promjena može postići u relativno kratkom

vremenu.

Na kraju treba još jednom napomenuti da, zdravlje, kao prva i najveća vrijednost u životu

podrazumijeva, osim somatskog i zadovoljavajući psihološki, mentalni i emotivni status, koji

se u značajnoj mjeri može postići i održati redovnim rekreativnim aktivnostima. Briga za

proširenje aktivnih učesnika u sportsko-rekreativnim aktivnostima predstavlja značajnu

zdravstvenu ali i kulturološku potrebu, i jedan je od prioritetnih zadataka modernog društva.

20

6 LITERATURA

1. Bjelica D., Krivokapić D.: Teorijske osnove fizičke kulture, Univerzitet Crne Gore,

Podgorica, 2010.

2. Đorđević M. i dr.: Kultura zdravog života, MK Panonia, Novi Sad, 2003.

3. Gorc A.: Ekologija i politika, Prosveta, Beograd, 1982.

4. Gruber J.: Physical activity and self-esteem development in children, A meta-analysis,

American Academy of Physical Education Papers, 1986.

5. Koković D.: Socijalno-psihološki osnovi sporta, Viša košarkaška škola, Beograd,

2000.

6. Simonović Lj.: Sport, kapitalizam, destrukcija, Lorka, Beograd, 1995.

7. Stephens T.: Physical activity and mental health in the United States and Canada,

Evidence from four population surveys, Preventive Medicine, 1988.

21