EDVARD GRIEG

Glazbena umjetnost

3.b razred

15. siječnja, 2011

Sadržaj

Životopis… …4

Poznatija djela i analiza… …7

Literatura i izvori… …8

3

Životopis

Norveški skladatelj i pijanist, punim imenom Edvard Hagerup Grieg, rođen je 15. lipnja

1843. u Bergenu za vremena koje se u umjetnosti naziva romantizam. Zanimljiva je činjenica

što tako nadaren i plodan glazbenik dolazi iz Norveške koja je u to vrijeme bila osiromašena i

primorana u savez sa Švedskom.

Edvardov otac, Alexander Grieg je bio trgovac, a majka, Gesine Judithe Hagerup,

učiteljica glazbenog. Edvard je dobio ime po majčinu ocu. Sudeći po povijesti zadnjih par

generacija obitelji, sve je navodilo na to da će i Edvard ići očevim i djedovim stopama. No

prevladao je utjecaj majke koja ga je u dobi od 6 godina naučila svirati klavir. Na početak

njegovog glazbenog školovanja utjecao je jedan ljetni odmor 1858. u Norveškoj čiji je

krajolik potaknuto glazbenikovu mladu maštu. Nedugo nakon toga, u jesen iste godine, na

preporuku obiteljskog prijatelja i violinista Olea Bulla koji je prepoznao dječakov talent,

Edvard je upisao Konzervatorij glazbe u Leipzigu kojeg je osnovao Felix Mendelssohn. Pod

njegovim i Schumannovim utjecajem su nastajali mnogi glazbenici romantizma. Iako mu je

škola bila naporna, pola vremena je sanjario, drugu polovicu se mučio učeći, i na kraju ipak

prolazio s dobrim ocjenama. Učitelji su mu bili jedni od najpoznatijih u Europi. Školu je

završio za 4 godine nakon čega je bio potpuno obrazovan glazbenik i skladatelj. Sa 18 godina

je preživio po život opasnu bolest pluća. Nakon završetka školovanja, Edvard je otišao živjeti

u Kopenhagen u Danskoj gdje je ostao tri godine. Tamo je upoznao danske skladatelje J. P. E.

Hartmanna i Nielsa W. Gadea, ali se oslobodio njihovog utjecaja u želji za jačom inspiracijom

koju je dobio od Richarda Nordraaka, skladatelja norveške nacionalne himne, kasnije vrlo

bliskog prijatelja, za čiju je smrt 1866 skladao pogrebni marš. Od njega je učio o narodnim

melodijama Norveške. Gade ga je pak uspio nagovoriti da napiše simfoniju koje se Edvard

kasnije odrekao, ali ona ipak nije bezvrijedna i govori puno o ranom razvoju njegove glazbe.

Edvard se 1867. godine oženio svojom rođakinjom Ninom Hagerup, a njihovo je dijete

za dvije godine umrlo od meningitisa. Iste je godine skladao skup minijatura za klavir pod

imenom Lirske kompozicije. U ljeto 1868. napisao je svoj Koncert za klavir u A-molu čijoj

premijernoj izvedbi u Kopenhagenu nije mogao prisustvovati zbog provođenja obveza u Oslu.

Tamo je bio pod utjecajem skladatelja Otta Winter-Hjelma koji je vidio kako se elementi

narodne glazbe mogu koristiti kako bi se stvorila viša i popularnija narodna glazba. Isto je

važno spomenuti da je na Edvarda utjecaj imao i Ludvig Mathias Lindeman, čiji je skup

norveških narodnih melodija predstavljao bitnu podlogu za Griegov daljnji razvoj.

4

Koncert za klavir u A-molu danas je jedna od najpopularnijih skladbi za klavir, a u

njemu je Edvard uspio spojiti norvešku narodnu glazbu i svoje ideje o norveškoj prirodi i

samom karakteru norveške kulture. U Rimu 1870. Edvard je upoznao mađarskog skladatelja,

virtuoznog pijanista i učitelja, Franza Liszta. Zajedno su radili na poboljšanju Edvardove

Sonate za violinu br. 1 i Koncerta za klavir. Želeći živjeti od glazbe u Norveškoj, morao se

koncentrirati na sviranje i podučavanje glazbe u Oslu. Skladanje je ostavio za ljetne odmore,

ali tijekom godina se počeo iskazivati njegov kapacitet i sposobnost za naporan, ali plodan

rad. Zahvaljujući njemu, u Oslu je stvoreno filharmonijsko društvo sa zborom i orkestrom

koje mu je kasnije pružilo vrijedno iskustvo u umjetnosti dirigiranja. Ondje je 1871. utemeljio

i Musikforningen. Kada se vratio u Oslo iz Rima započeo je suradnju s Bjornstjernom

Bjornsonom. Bjornstjern je baš tražio nekog skladatelja norveške narodne glazbe koji bi mu

pomogao proširiti i oživjeti njegove pjesme i drame. Prvi proizvod njihove suradnje bila je

pjesma Ispred Južnog samostana za sopran, kontraalto, ženski zbor i orkestar. Sljedeća drama

koju je Bjornson započeo, Bergliot, inspirirala je Griega da napravi nešto više izazovno u

glazbenom pogledu. Još jedan proizvod njihove suradnje osvanuo je 1872.. Bila je to scenska

drama Sigurd Jorsalfa. Svjesna potraga za nacionalnim korijenima i identitetom u nordijskoj

povijesti nastavljena je u Olavu Trygvasonu. Željeli su stvoriti spomeničku glazbenu dramu,

ali Bjornson nikada nije završio više od prva tri čina. Iako je djelo ostalo nedovršeno, ipak

nam daje na uvid kakvo je veliko opsežno djelo izgubljeno za Norvešku. Bez obzira na to što

ovaj projekt Edvard nije dovršio, njegove su vještine uskoro opet stavljene pred test. Na

zahtjev Henrika Ibsena, dramskog pisca, započeo je pisati suitu Peer Gynt za istoimenu

Henrikovu predstavu. Zadatak nije bio lagan, ali nakon vrlo uspješne premijere predstave

1876. Edvard je preko noći postao nacionalna poznata ličnost. Iste je godine prisustvovao

prvoj izvedbi Wagnerova ciklusa od četiri opere Nibelunški prsten, no zanimljiva je bila

velika razlika između ta dva skladatelja. Dok je Wagner skladao kolosalna djela koja traju

više od 4 sata, Grieg se više posvetio jezgrovitim i prekrasnim minijaturama.

Edvard je 1874. dobio godišnju subvenciju za umjetnike pa je mogao prestati

podučavati i poslovati. Vratio se u rodni grad Bergen. Vrijeme koje se činilo savršenim za

plodno stvaranje novih djela, zamijenilo je vrijeme osobne i umjetničke krize, depresije.

Njegovo se duševno stanje i želja da usavrši oblik i sadržaj najbolje očituje u ambicioznoj

Baladi u G-molu za klavir i žicu. Kako su godine prolazile, Edvard je skladao sve sporije i

rjeđe, a svako novo djelo bilo je završeno tek nakon duga i neumorna rada.

Od 1880. je upravljao Harmonijskim orkestrom u Bergenu, ali se povukao nakon dvije

godine i dao ostavku na svim svojim službenim dužnostima.

5

1885. se preselio sa ženom u mjesto izvan Bergena gdje su živjeli do kraja života.

Edvard je zadnjih dvadeset godina svog života proveo skladajući i često putujući i izvodeći po

Europi, što je bilo vrlo loše za njegovo zdravlje no ipak je povećavalo njegovu ugledu

glazbenika, pogotovo u Francuskoj i Njemačkoj. Njegovo zadnje veliko dovršeno djelo jesu

Četiri Psalma za miješani zbor, slobodno prilagođena iz Norveških crkvenih tonova. Sve što

je do kraja života skladao od narodne glazbe pokazivalo je njegovu jedinstvenu sposobnost da

shvati samu bit melodije narodne glazbe. 1888. upoznao je i Petra I. Čajkovskog u Leipzigu i

u njegovoj je glazbi vidio veliku tugu, a Čajkovski je pak mislio samo najbolje o njegovoj

glazbi, hvaleći njenu originalnost, ljepotu i toplinu.

Tijekom povijesti je Griegova glazba počela gubiti na vrijednosti, no ponovno joj je

vraćena slava u drugoj polovici 20. stoljeća kada neka djela iz romantizma proživljavaju

svojevrsnu renesansu, a to uključuje i njegova djela. I danas se još uvijek izvode u koncertnim

dvoranama diljem svijeta, postaju sve više zamjećenija nego prije. Čak i neka djela koja su se

prije smatrala nevažnima dobivaju na važnosti u novije vrijeme.

Edvard je sam rekao: „Stilom i arhitekturom svojih radova uvijek sam pripadao

njemačkoj romantici Schumannove škole, ali u isto vrijeme crpio sam iz narodnih popjevaka

svoje zemlje i pokušavao stvoriti nacionalnu umjetnost iz tih još neistraženih manifestacija

norveške narodne duše.“

Bez obzira na kratko trajanje, njegove kompleksne skladbe su bile revolucionarne za

ono doba, a kao takve su potpomogle razvoj postromaničke europske harmonije. Nizao je

temu do teme, naglašavao malo melodiju, malo harmoniju, ritam ili boju, sve u nastojanju da

oponaša narodnu glazbu i tonove. Zato se i Griegova najbolja djela očituju u malim formama;

klavirskoj minijaturi i solo pjesmi.

Grieg je umro 4. rujna 1907. ostavljajući za sobom bogatiju i raznovrsniju kulturu svoje

rodne zemlje, Norveške.

6

Poznatija djela i analiza

Iz lirskih kompozicija poznatiji primjeri su Balada op.24, Norveški plesovi op.35,

Narodni plesovi i napjevi op.17 i op.66. Neka orkestralna djela su Uvertira u jeseni te glazba

za Bjornsonova i Ibsenova djela. Vjerojatno njegove najpoznatije skladbe su Jutro i Dvorana

planinskog kralja, oboje dijelovi suite za Ibsenovu predstavu Peer Gynt te Koncert za klavir u

A-molu. Stoga ću odabrati Jutro za glazbenu analizu.

Sama predstava Peer Gynt govori o lovcu iz Kvama, Petru Gyntu, koji je hvalisav,

neodgovoran, egoist, ali i poznatiji lik norveškog folklora. Vodi život nevjernosti i okreće se

samo vlastitim užicima, oskvrnjava mlade dame, bježi od trolova i posluje s robovima.

Kasnije postaje prorokom i luta pustinjom dok se ne odluči vratiti kući. Ali kada se vratio,

shvatio je da je njegova prava osobnost nestala uslijed toga što je živio tako egoističnim

životom sklonim samo uživanju.

Tako skladba Jutro prikazuje scenu gdje se Petar budi u Arapskoj pustinju, opljačkan i

napušten od Anitre kćeri beduinskog kuhara koju je pokušao zavesti. Grieg svojom glazbom

dočarava svježe, suncem okupano pustinjsko jutro koje više podsjeća na krajobraz okupan

zelenilom nego na jednoličnu pustinju. Taj dojam nam u početku donosi flauta koja svira

glavu melodijsku temu. Njoj onda odgovara oboa ponavljanjem iste teme i to se ponavlja par

puta kada započinje postupno pojačavanje glasnoće do fortea gdje žičani instrumenti

preuzimaju glavnu melodiju. U sljedećem dijelu skladbe dinamika varira u velikoj mjeri kao i

tempo na koje cijelo vrijeme utječe diminuendo. Tim promjenama se naglašava priroda

skladbe.

U Dvorani planinskoga kralja se koristi tehnika staccato (nepovezanost) za razliku od

Jutro gdje prevladava legato (povezanost). Obje skladbe koriste dinamiku, promjene tempa,

artikulaciju i instrumentalnost da postignu oslikavanje prirode. S tako jasno izraženim

glazbenim elementima slušatelj ne mora ni poznavati sadržaj glazbe, jer već je dovoljno samo

slušanjem shvatiti što Grieg želi dočarati.

7

Literatura i izvori

http://en.wikipedia.org/wiki/Edvard_grieg

http://www.essaydepot.com/essayme/2959/index.php

http://www.mnc.net/norway/GRIEG.HTM

http://www.nndb.com/people/870/000024798/

Josipa Andreis: Povijest glazbe 2 i 3

Grupa autora (1977.) Muzička enciklopedija, JLZ, Zagreb

8