ODABRANA DJELA HAROLDA ROBBINSAUrednik ZLATKO CRNKOVIĆLikovno opremioALFRED PALHAROLD ROBBINS 0SJEĆANJE NA JEDAN DRUGI DANPrvi svezakS engleskoga preveo ANTUN JURČICZNANJE ZAGREB 1981QKad sam posljednji put vidio svog oca, leao je mirno poleđuke u lijesu, � �sklopljenih očiju, uredno očetkanih gustih sjedina i čupavih obrva, a tvrde su mu crte lica odisale neuobičajenom blagoču. Okruen tiinom, � � �stajao sam u kapelici Pogrebnog poduzeća i zurio dolje u nj. Neto nije �bilo u redu. Nedvojbeno. Casak zatim prisjetih se to je posrijedi. Moj �otac nikad nije spavao na leđima. Niti jedan jedini put, za svih onih godina to sam ga poznavao.�Obično je leao na boku odravajući ravnoteu, pri čemu bi snanim ispupčenim� � � � prsima i golemim trbuhom uronio u madrac, jednu ruku zabacio bi preko očiju da ih zakloni od svjetla, a mrk mu je pogled bio nabit nekom neobuzdanom jaroću. Sada vie nita od svega toga. Čak ni mrnje spram jutra� � � � koje ga je otrglo od njegova skrovita svijeta. Potom je sputen poklopac �lijesa, i nikada vie nisam vidio oca.�Preplavio me osjećaj olakanja. Sve je gotovo. Bijah slobodan. Odlijepih �oči s ulatena lijesa od bakra i mahagovine te uzgledah.�Svećenik nam rukom dade znak da pođemo. Krenuh. Moj me brat, D.J., to je �kratica od Daniel Junior1, povuče natrag.- Prihvati majku za ruku - proaputa hrapavo. -�1 Mlađi.9I zbrii taj budalast smijeak s lica. Tu je more fotografa.� �Zabuljih se u nj. Bilo mu je trideset i sedam godina - dvadeset godina vie nego meni - i dijelio nas je cio jedan svijet. Ugledao je svjetlo �dana za očeva prva braka, a ja za posljednjeg. U međuvremenu, otac je imao jo ena, ali djece vie nije bilo. Oslobodih ruku.� � �- Jebi se - odbrusih.Iziao sam, odetao se do malog predsoblja nedaleko od kapele u kojoj je � �trebalo da obitelj čeka na pogrebnu limuzinu i zapalio sam cigaretu. Ondje se već nalazilo nekoliko očevih bliskih prijatelja i ortaka.Priao mi je Moses Barrington, zamjenik direktora, crna lica koje se �sjajilo od vrućine.- Kako majka sve ovo podnosi?Usisah cigaretu i uvukoh mnogo dima duboko u pluća prije nego to mu �odgovorih.- Dobro.Promatrao je kako mi dim vijuga iz nosa.- Od toga se dobije rak.- Aha - uzvratih. - Pročitao sam upozorenje na kutiji.Otvore se vrata, i sve se oči uSmjerie na njih. Ula je moja majka, � �oslanjajući se na Juniorovu ruku. Drugom joj je rukom obujmio leđa kao da je podupire. Vie je nalikovao na starijeg brata nego na pastorka, to se � �donekle pričinjalo normalnim, s obzirom da je bio tri godine stariji od nje.

Udovička je crnina činila majku jo mlađom. Bijela joj se koa doimala � �prozirnijom, a duge plave vlasi bljeđima. Kad su se za njom zatvorila vrata, napustila ju je njezina udovička nemoć. Koračala je bez pomoći Juniorove ruke i uputila se k meni.- Jonathane, sinko moj. Ti si mi sve to mi je jo preostalo.� �10Uspjelo mi je izbjeći stisak. To nije mogla biti istina. Ne, ako sam povjerovao barem polovici onog sranja to sam ga o ocu čitao po novinama. �Morao je na neki način negdje spremiti grdnu lovu, bez obzira na sindikat, na Ministarstvo unutranjih poslova i na zatvor.�Majka je načas stajala ondje, grabeći rukama uprazno. Tada ih je spustila uz bokove.- Daj mi cigaretu.Ispruih kutiju i onda joj pripalih cigaretu. Povuče dim.�- Sad je bolje - reče.Vidio sam da joj se neto boje vratilo u lice. Zgodna je bila ta moja �majka, i to je dobro znala.- Kad se vratimo kući, morat ćemo porazgovarati.- Vrijedi. - Zgnječih cigaretu u posudici s pijeskom. - Čekat ću te ondje.- Čekat će me ondje? - Glas joj je zvučao kao jeka.�Kimnuh.- Ne idem na groblje.- Kako to ne ide na groblje? - D. J. se primakao iza nje. - to misli kako� � � će to izgledati?- Fućka mi se za to - odvratih.- Ali to je vano - reče D. J. - Pogreb će prenositi nacionalna TV-mrea. � �Vidjet će ga svi članovi sindikata diljem zemlje.- Onda se pobrini da ti stane tamo gdje će te svi vidjeti. To je ono �najvanije. Ti će biti njihov predsjednik, a ne ja.� �Obrati se majci.- Margaret, nastoj ga nagovoriti da pođe.- Jonathane... Prekinuh je.- Ne, majko. Uzalud se trudi. Nisam ga volio dok je bio iv, pa nema � �smisla ni sada, kad je mrtav,11pretvarati se da ga volim ita vie. To je okrutan, licemjeran običaj u � �kojem ne elim imati nikakva udjela.�Dok sam izlazio, u sobi je vladala mrtva tiina. Kad sam se okrenuo da �zatvorim za sobom vrata, vidio sam kako se ostali jate oko majke. Jedino je Jack Haney ostao naslonjen o zid i sve promatrao. Nije mu' se nimalo urilo. Kasnije će je dobiti. U postelji. I to ako mu se bude jo htjelo, � �jer sada vie nije supruga nacionalnog predsjednika, pa mu vie ni na koji � �način ne moe koristiti. Uhvatio mi je pogled i klimnuo. Uzvratih mu �pozdrav i utke zatvorih vrata.�Nije bio tako lo čovjek. Nita loiji od ostalih koji su okruivali oca. Za � � � �ono to je radio nisam ga krivio nita vie nego majku. Otac je iskvario � � �okolinu oko sebe.Iziao sam kroz sporedni izlaz kako bih izbjegao svjetinu okupljenu u �glavnoj dvorani Pogrebnog poduzeća. D. J. je imao pravo. Tu je bilo na stotine ljudi. A iza njih, po cijeloj duini, nalazile su se televizijske �kamere i reporteri. Nagnuo sam se na zid i stao promatrati prizor.alobnici su sada izlazili iz kapele i ulazili u svoje velike crne �limuzine. Prvi je bio potpredsjednik Sjedinjenih Drava. Zastao je pred �

televizijskim kamerama, pridavi svom orlujskom licu odgovarajući sjetan �izraz. Micao je usnama. Nisam čuo to govori, ali nema sumnje da je bila �riječ o umjesnim stvarima. Naposljetku, članovima sindikata jo je uvijek �bilo doputeno glasovati. Za njim su nadolazili guverneri, senatori, �kongresmeni, gradonačelnici, ostali slubeni predstavnici, te vođe �sindikata. Jedan po jedan izmjenjivali su se u sreditu panje, nadajući se� � da će bar mjesna stanica prikazati program u kojem će gledaoci, kad otvore televizore, imati priliku vidjeti sinove rodnoga grada.12U drvoredu iza mene uz kripu se zaustavio kamion. Začuo se odjek koraka, �i namirisao sam čovjeka prije no to sam se okrenuo da ga pogledam. Nije �mi trebalo kazivati da je riječ o kamionu Gradske čistoće.- Je li to pogreb Velikog Dana?Pogledah ga. Na depu njegove prljave i zama-ćene radne koulje bijae � � � �prikvačena mala plavobi-jela sindikalna značka.- Da.- Sila svijeta.- Aha.- Je li kakva zanimljiva piculja tu u blizini?- Zbog čega to pitate? - kazah.- Bit ,će da je Veliki Dan i sa enama naveliko uredovao - odgovori. - Na � �predstavnik radničkog sindikata bio je nekoliko puta s njim vani. Kae da �je vazda bilo napretek minde i viskija, gdjegod bi se zatekao Veliki Dan.�- Nisam opazio nijednu - rekoh.- Ooo... - Doimao se razočaran. - Potom mu glas ivnu. - Ima li trunka �istine u glasinama da je u trenutku nesreće bilo s njim u zrakoplovu i jedno djevojče?Pogledah ga i odlučih da ga toga dana vie ne razočaram. Snizim glas do �apta, premda za to nije bilo potrebe. Uokrug tridesetak metara oko nas �nije bilo nigdje nikoga.- Imam najfrikijeg tofa.� �Iz depa ičeprka kutiju cigareta i gurnu je preda me. Obojica zapalismo. � �Uputi mi pogled pun ičekivanja.�- Jeste li ikad čuli za klub ťNebu pod oblake?Ť -zapitah.Zavrti glavom.- Kakav je to klub?13- Ako orgija s kakvom malom u zrakoplovu, automatski postaje njegov član.� �- Isuse slatki - izusti smjerno. - Je li ba to radio?�- I vie od toga - rekoh. - Radilo se o plavui s golemim sisama. Klečala � �je pred njim, sise mu istovarila na koljena, pimpek mu pritijesnila između njih i, kad su izili iz oblaka i nali se pred planinom, počela mu � �ga dudlati. Pokuao je privući upravljač kako bi podigao zrakoplov, ali �badava. Smetala mu je njena glava, pa ga nije mogao ni pomaći.- Isuse slatki - ponovi. - To se zove putovanje! Ne rekoh nita.�Baci pogled preko ograde na gomilu.- More raje.- Aha.- Morao je biti najveći - izjavi zadivljeno. - Otac mi je kazao da je on u toku depresije, za isti posao koji ja sada obavljam i za koji izvučem stotku i devedeset i pet komada, zarađivao samo devet zelembaća tjedno. Bio je najbolji prijatelj kojeg je radni čovjek ikad imao.- Bio je sroljo! - izvalih. - U radnicima je gledao samo radnu snagu.

- Čekaj malo - procijedi, prijeteći skupivi ake. - Nema prava tako � � �govoriti.- Vie nego itko drugi na svijetu - uzvratih. - Bio mi je otac.�Lice mu zadobi neobičan izraz. Zatim opusti ake.�- Zao mi je, mali - reče i vrati se kamionu. Motrio sam ga kako se penje u kabinu i kreće, apotom sam se okrenuo da pogledam preko ograde. Upravo su izlazili majka i D.J. Fotoreporteri su grnuli prema njima, nastojeći ih snimiti. Okrenuh se i pođoh niz drvored ba kad su ulazili u limuzine.�14- Imam. - Dok sam se uspinjao na verandu, ičezla je kroz kuhinjska vrata.� Trenutak kasnije vrnula se s rashlađenom limenkom Miller-piva.Trgnuo sam poklopac i hladno mi je pivo iknulo po ruci. Hitro sam ga �prinio ustima. Nisam ni slutio koliko sam bio iscijeđen i edan dok nisam �osjetio ledene boce u grlu. Ispraznio sam limenku do pola prije nego to �sam zastao da udahnem zrak. Prislonio sam se leđima na ogradu verande.- Jako si prenapet - primijeti.- Nije tako strano.�- Bogme jest. - Pogled joj skliznu do limenke piva u mojoj ruci. - Ruke ti se tresu.Podigoh limenku. Imala je pravo.- Sinoć sam slabo spavao - ispričah se.- Hoće li sedativ? - upita. Odmahnuh glavom. Nisam bio tabletoman.�- Imam vraki finog haia - nastavi ona. - Mogu ti sfrkati smotak.� � �- Ne, hvala - odbih. - Neće mi se.- Ima li onda to protiv, ako ja pripalim?� �- Samo izvoli.Promatrao sam je kako s poda kraj svoje stolice podie duhankesu i kako �spretno zamata cigaretni papirić. Krajeve je smotka tapkanjem uredno poravnala i zapalila ga. Povukla je velik dim, potom srk vina, a onda jo �jedan dim.Oči joj se namah zacaklie. Nije joj mnogo trebalo da se nađe u transu - �bila je u njemu cijelo vrijeme.- Razmiljala sam o tvom ocu.�- Da?- Čitavo se popodne rajcam misleći na njega. Ima neto u smrti to čovjeka � �tjera u oduevljenje.�Otpih jo jedan gutljaj piva.�- Ne znam.- Istina je - uvjeravala me je. - Negdje sam pročitala da su se u toku prolog rata neki ljudi sek-�2 Sjećanje I17sualno uzbudili kad su počele padati bombe. Drim da to ima neke veze s �nemoralom.- To je odveć zakučasto. Jesi li ikad dola na pomisao da ljudi �jednostavno vole jebati i da im je to dobar izgovor za krenje pravila �ćudoređa?- Ima tu i vie od toga - reče. - Kad sam se jutros probudila, pomislila �sam kako je tuno to je otiao i to mu se vie nikad neće pruiti prilika da � � � � � �ostavi za sobom dio samoga sebe. Tada sam počela razmiljati kako bi bilo �krasno da smo imali samo jedan snoaj i da mi je zamijesio bebicu u �trbuhu. Od toga sam se toliko narajcala da sam se danas triput nafiksala.Nasmijah se.

- Rajcanje i pol.Pogleda me uvrijeđeno.- Ti to ne shvaća.�- Ocu su bile sedamdeset četiri godine - podsjetili je. - Tebi je devetnaest.- Dob nije vana - reče. - Sada si u sedamnaestoj, a bilo ti je četrnaest �kad smo prvi puta imali snoaj, pa nam to svejedno nije predstavljalo �nikakvu zapreku.- To je bio drugi slučaj.- Ne, nije. Imala sam snoaje sa starijim ljudima. Ista je stvar. Vano je � �samo kako se osjeća. -Potegla je idući dim i jo jedan gutljaj vina. - No � �sad ga nema i sve to mogu učiniti jest da poalim to smo ga izgubili.� � �Dokrajčih pivo i zgnječih limenku u ruci.- Hvala na pivu.- Nema na čemu.Okrenuh se da ću poći, kadli me opet pozva. - to će sada raditi? Mislim,� � � ovoga ljeta.- Namjeravao sam putovati auto-stopom sve do početka kole, ujesen. Ali �sada ne znam.18- Uskoro će ti biti osamnaest godina - napomenu.- Tako je. Glasovanje i ostalo sranje. Za dva mjeseca bit ću potpuno odrastao čovjek. - Promatrao sam kako joj dim krivuda iz nosa. - Reci mi neto.�- to?�- Ako si se bila toliko zagrijala za mog oca, zato nisi poduzela neto s � �tim u vezi?- Drim da sam se bojala.�- Čega?Oči joj poprime zamiljen izraz.�- Da me ne odbije. Da me ne ismije. Da ne pomisli da sam luckasto derle. - Trenutak se skanjivala. - To mi se jednom već dogodilo. S drugim mukarcem. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da to prebolim.�- To ti se ne bi bilo dogodilo s mojim ocem. -Skočih preko ograde verande i spustih se na meku zemlju.- Jonathane. - Priđe ogradi i omjeri me pogledom. - Zar se ne osjeća �osamljenim? Uasno osamljenim?�- Uvijek sam se tako ćutio - odgovorih. - Čak i za njegova ivota.�Uzeo sam ključ ispod rogoine i otvorio vrata. U kuhinju sam uniao kroz � �stranji hodnik. Jedina buka koja se čula u kući bili su odjeci mojih �koraka. Na tednjaku su se nalazili lonci, a na tezgi blizu sudopera �bijahu uredno poslagane zdjele. Mogao je doći i smak svijeta, ali Mamie je do sedam sati imala sve spremno za večeru. U to je vrijeme otac volio jesti. Pitam se hoće li sada doći do kakve promjene.Odjednom osjetih glad. Otvorim vrata hladnjaka, pronađem unku i sir, te �napravim sendvič. Izvadim limenku piva i sjednem za kuhinjski stol. Tek poto sam odgrizao prvi zalogaj sendviča, shvatio sam to nije u redu. U � �kući se nisu čuli nikakvi drugi umovi.�19Ustanem i uključim kuhinjski televizor. Zujanje prijamnika pratilo me do sjedalice. Časak kasnije ekran oivi uz bljesak, i očev me mrk pogled �pogodi u lice. Promukao mu glas ispuni kuhinju.Bio je to njegov glasoviti govor. Izazov demokraciji.ťČovjek se rađa, radi i umire. Poslije toga vie nita nema...Ť� �

Opet ustanem i počnem okretati birač kanala. Taj sam govor već prije čuo. Repriza ťZvjezdanih stazaŤ bila je na jedanaestom kanalu. To sam ostavio. Podnoljivija su čudovita s druge planete negoli s ove. Mr. Spock u svom � �dijelu epizode nijednom se nije osmjehnuo.Pojeo sam sendvič i iziao iz kuhinje, ostavivi upaljen televizor. Njegova� � me buka pratila kroz kuću. Zirnuo sam kroz prozore prije nego to sam se �uspeo do svoje sobe. Reporteri su jo uvijek bili pred kućom.�Skinem odijelo te navučem na sebe traperice i bluzu trenirke. Umjesto crnih konatih cipela obujem tenisice. Potom zađem u kupaonicu i ičetkam � �svu prljavtinu iz kose. Pogledam se u zrcalo. Kritički me fiksiralo �vlastito lice.Nije loe. Nema nijedne bubuljice.�Kimnuh svom odrazu i spustih se niza stube. Vrata očeve radne sobe bijahu otvorena. Neko sam vrijeme stajao pred njima, a zatim uniao.�Unutarnjost sobe već je odisala po nekoj plijesni. Kao da je iznenada postala prebivalite jučera-njice. Već se nekako naslućivalo da to vie � � �nije njegova soba.Otkoračam do stola i pogledam dolje na nj. Bio je prekriven kojekakvim papirima i izvjetajima. Nekoliko je pepeljara jo uvijek sadravalo opuke � � � �cigara, a i ko za papir bijae pun. Lijeno se dovu-čem do udobna konatog � � �naslonjača iza stola te20sjednem. Jo je uvijek imao udubinu od očeva omana dupeta, pa sam upravo u� � nju i utonuo. Privučem se naprijed i stanem pregledavati neke od očevih papira.Većinom su to bila izvjeća raznih mjesnih sindikalnih podrunica. Ubrane � �pristojbe, dugovi, zak-ljučnice. Sve same dosadne stvari. Bogzna zato je �otac tratio vrijeme, proučavajući svaki pojedini spis, uz ostale poslove koje je morao obavljati.Jednom sam mu postavio to pitanje. Sada se prisjećam njegova odgovora.- Sinko, ne moe voditi krupan posao ako ne zna svoje trenutačno � � �financijsko stanje. I ne zaboravi da je ovaj sindikat jedan od najvećih u zemlji. Samo na mirovinski fond iskazuje viak od gotovo dvjesto milijuna � �dolara, a novac ulaemo u sve pothvate, počevi od dravnih obveznica pa do � � �igračnica u Las Vegasu.- Znači onda da se ni po čemu ne razlikuje od kompanija protiv kojih se �bori - zaključio sam. -Stalo ti je samo do profita.�- Pokreću me različite pobude, sine.- Ne vidim nikakve razlike. Kad je tvoj novac u pitanju, reakcionaran si kao i svi drugi.Otac je skinuo svoje teke naočale za čitanje i odloio ih na stol.� �- Nisam znao da se zanima za nae poslove.� �- Ne zanimam se - kazao sam brzo. - Radi se samo o zaključku na temelju onoga to vidim: velika radna snaga i velik posao jedna je te ista stvar. �Jedino je novac vaan.�Očeve prodorne plave oči ispitivale su mi lice. Na koncu je prozborio.- Jednoga dana, kad budem imao vremena, ra-spravit ćemo to pitanje. Mislim da ću te moći uvjeriti da si u zabludi.Ali, kao i uvijek, kad sam htio iskoristiti obećanu21zgodu nikad nije imao vremena. Sad je pak prekasno. Vratih papire na stol i stadoh otvarati ladice.

Sredinja je ladica bila dobrano ispunjena papirima. Također i najgornja �lijeva. Međutim, u desnoj najgornjoj ladici nije bilo ničega. Ama ba �ničega.To je bilo nelogično. Sve su ostale bile pretrpane. Uvučem ruku u ladicu i prerujem je. I nadalje nita. Tada zamijetim jedan sitan zapor. �Pritisnem ga, i dno ladice klizne naprijed.Zavirim dolje, ispod lanog dna. Tamo je počivao nauljen, plavocrn i �ubojit automatski kolt vojnog tipa. Lagano ga podignem. Činilo se kao da tei cijelu tonu. To nije bila igračka; bila je to opasna stvarčica. �Negdje sam pročitao da zrno iz automatskog kolta kalibra 0,45 bui rupu �veličine srebrnog dolara, kad iziđe na drugu stranu.Vratim ga u ladicu i zatvorim je. Neko sam vrijeme sjedio tu, buljeći u zatvorenu ladicu, a onda se digao i napustio sobu. Iz hladnjaka sam izvukao drugu limenku piva i iziao na stranju verandu.� �Anne je jo uvijek sjedila na istom mjestu. Ma-hnula mi je. Odmahnuo sam �joj i potom sjeo u njihaljku. Srknuo sam pivo, a onda smo oboje sjedili, svaki na svom mjestu i, preko ograde koja je dijelila naa stranja � �dvorita, piljili jedno u drugo.�ťZato si kopao po mom stolu ?Ť�ťNe znam. Nalazio se ondje, i to je sveŤ.ťNemam nita protiv. Samo me zanimaloŤ.�ťMrtav si. Sad ti to vie ne bi trebalo biti vano. Mrtvaci nemaju privatni� � ivotŤ.�ťNisam mrtav. Drao sam da si to već počeo shvaćatiŤ.�ťSve je to sranje u tri čina. Mrtav znači mrtavŤ. ťNikad. Ti si jo uvijek� ivŤ. ťAli ti nisiŤ.�22ťZato si okrenuo birač kanala na ťZvjezdane staze?Ť Je li te bilo strah �gledati u mene?Ť ťNa tom je kanalu bio bolji programŤ. ťZato tu sjedi? � �Mislio sam da će poćiŤ. ťJo se nisam odlučioŤ. ťPoći ćeŤ.� � �ťto te u to uvjerava?Ť�ťOna djevojka tamo prijeko. Jo nisam s njom gotovŤ.�ťNisi se izmijenio, zar ne ?Ť ťZato bih? Ti si jo uvijek ivŤ.� � �Limenka piva bijae prazna. Ustanem i hitnem je u plastičnu kantu za �otpatke nedaleko od kuhinjskih vrata. Otvorim naglo vrata s namjerom da.se vratim u kuću. Osvrnem se na nju.Nije se micala. Dok joj se dim kovitlao oko lica, oči su joj bile pribodene na mene. Mora da se do sada namrtvo drogirala. Tada opazih da mi kima i da se polako osovljuje na noge. Motrio sam je kako nestaje iza vrata za zatitnom mreom i začuo kljo-caj brave. Činilo se kao da taj zvuk� � � stalno lebdi u uzduhu dok god nisam za sobom zatvorio vrata. Uspnem se stubama do sobe, bacim se na krevet i gotovo istog časa padnem u san.Probudio me amor glasova koji je dopirao kroz pod. Otvorim oči. �Popodnevne se zrake sunca bijahu odmakle od prozora. Zurio sam u strop, oslukujući jednolično mrmorenje glasova ispod mene.�Djelovalo je prisno i neobično utjeno. Bilo je toliko mnogo noći u toku �kojih bih zaspao, ba kao sada, uz brujanje priguena razgovora. Moja se � �spavaonica nalazila neposredno iznad očeve radne sobe.23Djelovalo je prisno, ali je ovoga puta zvučalo nekako drugačije, jer je neto nedostajalo. Trenutak kasnije sjetih se to: njegov glas. Na stanovit� � način uvijek sam ga mogao čuti iznad svih ostalih glasova.

Dignem se iz kreveta i odem dolje. Vrata radne sobe bila su zatvorena; glasovi su nejasno prodirali kroz drvenu oplatu. Otvorim ih i zavirim unutra. U sobi zavlada trenutačni tajac.D. J. se nalazio u naslonjaču iza stola, a Moses je stajao kraj njega, kao to je to običavao za očeva ivota. Jack je sjedio za stolom, desno od � �D. J.-a, a trojica mukaraca, leđa okrenutih prema meni, zauzeli su mjesta� ispred stola. Okrenue se i pogledae me nijemo. Nisam ih poznavao.� �- Moj brat, Jonathan - reče D. J. Bilo je to vie kao objanjenje negoli � �kao upoznavanje.Stranci klimnue oprezno, s budnim izrazom u očima.�D. J. se ni ne potrudi da me upozna s njima.- Nisam znao da si kod kuće.- Doao sam odmah nakon zadunica. - Stajao sam na pragu. - Gdje je majka?� �- Liječnik joj je dao pilulu i otpremio je u postelju. Imala je teak dan.�Kimnuh.- Smatrao sam da je dobro da uđemo ovamo. Trebalo je račistiti neke �stvari prije nego to odem kući. Imam rezervirano mjesto u zrakoplovu to � �polijeće u osam, a na sastanak Upravnog odbora moram već rano izjutra.Stupih u sobu.- Dogovarate se? Dan me pogleda.- to misli reći?� �- Uobličavate ljudsko drutvo i tome slično. -Primaknem se stolu i �pogledam na nj. Svi papirikoje24sam bio vidio u ladicama leali su sada rasprostrti preko stola. Pitolja � �nije bilo. Tko zna jesu li ga nali.�- Rad ne prestaje samo zato... - Juniorov glas zamre.Dorekoh umjesto njega.- ... to je kralj mrtav. ivio kralj! D. J. pocrveni. Moses se oglasi � �blago.- Jonathane, zaista imamo strano mnogo posla. Pogledam ga. U očima mu se �nazirala napetostkoju nikad prije nisam opazio. Neka neizvjesnost. Kliznem pogledom preko ostalih. Odjednom shvatih u čemu je stvar. Nestalo je temelja, pa su strahovali da se kuća ne srui.�Bilo mi ih je ao. Sad su radili na svoju ruku. Vie nije bilo oca da ih � �savjetuje.- Oslobodit ću vas svoje prisutnosti. - Pogledam brata. - Ne brini se - utjeim ga. - Sve će dobro ispasti.�Ne reče nita. Pruih mu ruku.� �- Sretno!Pogleda ruku, zatim podigne oči. Dok ju je stiskao, glas mu je zvučao promuklo, a u očima mu se naslućivalo neto vrlo nalik na suze.�- Hvala ti, Jonathane. - Brzo zatrepta vjeđama. -Hvala ti.- Snaći će se ti dobro.�- Nadam se - izusti. - Ali neće biti lako. Prilike su se izmijenile.- Uvijek se one mijenjaju - zaključili i napustih sobu. Zatvorih vrata za sobom i načas se naslonih na njih. Glasovi opet zaagore. Sklopih oči, �oslukujući ne bih li čuo očev glas. No, nije se čuo.�D. J. ga je volio. Ja nisam. Zato? Zato smo se toliko razlikovali? � �Obojica mu bijasmo sinovi. to li je to D. J. vidio u njemu to ja nisam � �vidio?25

U kuhinju sam otiao kroz hodnik. Mamie se ondje omuhavala oko lonaea i �tava, mrmoreći u sebi.- Kad će večera? - zapitah.- Ne znam - otpovrnu. - U ovoj se kući vie nita ne znati. Vladati sveopći� � nered. Brat ne eli jesti, a majka ti gore plakati kao ljuta godina.�- Mislio sam da joj je liječnik dao pilulu za spavanje.- Moda i jest, ali ne djeluje. To je sve to znati. -Uroni zaimaču u lonac� � i prinese je preda me svu usparenu. - Kuaj - zapovjedi. - Ali prvo puhni.� Vruće je.Puhnuh i kuah. Dobar govedski gula.� �- Treba jo soli.�Nasmija se i odmaknu zaimaču.- To sam već znala. Isti si ko i ćaća. Tako bi uvijek govorio.Zabuljih se u nju.- Jeste li voljeli mog oca?Odloi zaimaču na sudoper i obrnu mi se.�- Jonathane, to je najgluplje pitanje koje ja ikad čuti. Oboavala sam �tvog tatu. Bio je najsjajniji čovjek koji je ikad ivio.�- Zato to kaete?� �- Zato to je istina, eto zato. Pitaj to koga god hoće od posluge u kući i� � svi će ti odgovoriti jednako. Postupao je s crnjama ko s ljudima i prije nego to postati crni. - Vrati se tednjaku, skide poklopac s lonca i � �zaviri u nj.- Veli, jo soli?� �- Da - potvrdih i iziđoh. Popeh se na gornji kat i zastadoh pred vratima majčine sobe.Mamie je imala krivo. Niotkud glasa.26Jack Haney uđe u kuhinju u kojoj sam večerao posve sam.- Pravit ću ti drutvo uz alicu kave - reče privlačeći stolicu.� �- Izvolite se posluiti govedskim gulaom - ponudili ga. - Ima ga da se � �nahrani cijela armija.- Ne, hvala - odbije, dok je Mamie stavljala preda nj alicu kave. - �Prezalogajit ćemo u zrakoplovu.Promatrao sam ga dok je ustima prinosio alicu kave.�- Putujete u Washington? Potvrdi glavom.- Dan hoće da sam sutra uza nj na sastanku Upravnog odbora. Moda tada �iskrsne kakav problem pravne naravi.Odjednom to vie nije bio D.J., čak ni Daniel Junior - nego naprosto Dan.�- Hoće li biti kakvih komplikacija?- Ne bih rekao - uzvrati. - Otac ti je prilično uredno vodio cio posao.- Zbog čega se onda D. J. brine?- Postoji velik broj konzervativaca kojima moda neće biti pravo to posao � �preuzima mladić poput njega.- Zato? To im je bilo jasno cijelo vrijeme.�- iva istina. No, dok ti je otac bio iv, nisu se usuđivali ustati protiv � �njega. Sad je to druga pripovijest. Ono to ne shvaćaju jest to to prvi � �put imaju nekoga tko je kolovan za posao i ne mora usput učiti, pa zaista� nije bitno je li ikad radio na terenu, organizirao akcije ili sudjelovao u trajku. Upravljanje radničkim sindikatom u mnogome je nalik na velik �posao. Za to su potrebni izučeni ljudi. Zbog toga se dionička drutva i �jagme za vrhunskim studentima koleda i sveučilita. Otac ti je oduvijek � �smatrao da bismo i mi u tom pogledu morali neto�27

poduzeti. Upravo radi toga je i prisilio Dana da prođe kroza sve one kole.�Znao sam na to misli. Otac me je nagovarao da učinim to isto. Da najprije� svrim pravo u Har-vardu, a zatim trgovačku kolu. Sve je bio predvidio. � �Sve, osim jednoga, a to je da ne podnosim prisile. Komadom kruha otarem s tanjura posljednju kap umaka.Mamie je stajala nad mojim praznim tanjurom.- Hoće jo? Odmahnuh glavom. Pokupi tanjur.� �- Je 1' dosta slano?- Taman.Nasmija se i poloi preda me alicu kave.� �- Isti ćaća. Prvo gunđati da nije dovoljno slano, a onda pokuati i bez �dodatnog soljenja.Uperih pogled u Jacka.- to će se, zapravo, sutra dogoditi?�- Trebalo bi da Upravni odbor, do slijedećih općih izbora koji će se odrati za osam mjeseci, na proljeće, imenuje Dana za privremenog �predsjednika. A do tada, nadamo se, drat ćemo već sve konce u rukama.�Klimnuh. Ako je sve to otac isplanirao, uspjet će. Njegovi su se planovi uvijek ostvarivali. Jack dopi svoju kavu i ustade.- Hoće li majci objasniti zato sam otiao i kazati joj da ću je nazvati � � �ujutro?Pogledah ga.- U redu.- Hvala - reče i krene prema vratima. Nekoliko trenutaka kasnije s pristupnog kolnika odjeknuo je tresak automobilskih vrata. Priđem prozoru i pogledam van. Upravo je odlazio veliki crni cadillac. Pratio sam ga pogledom sve dok sa svojim crvenim svjetlima nije zamaknuo u ulicu. Potom uzađem28uza stube i zastanem pred vratima majčine sobe. I nadalje je sve bilo mirno.Lagano pritisnem kvaku i provirim u sobu. U odsjevu slabanog danjeg �svjetla mogao sam razabrati obrise njezina tijela na krevetu. Tiho se uuljam u sobu i pogledam dolje na nju.�Onako usnula pričinjala se blijedom i bespomoćnom, to nikad prije nisam �vidio u nje budne. Njeno poravnam plahtu oko nje. Nije se micala.�Na vrcima prstiju izvučem se iz sobe i krenem niz hodnik. Iz ugrađena �ormara izvadim naprtnjaču i počnem se spremati. Bio sam gotov za deset minuta. Nisam morao uzeti mnogo stvari.Probudio sam se minutu prije nego to je budilica zazvonila. Ispruih ruku � �i zakočih je. Nema smisla buditi čitavu kuću. Hitro se odjenem i siđem u donji kat.Hodnici su bili mračni, ali su kuhinju, okrenutu prema istoku, osvjetljavale prve jutarnje zrake. Okrenem prekidač na perkolatoru1. Kao i obično, Mamie je imala sve spremno.Moj otac je bio ranoranilac. Ujutro bi sam siao niza stube i sjeo, �pijuckajući kavu, sve dok se ostali ukućani ne bi probudili. Bili su to njegovi satovi razmiljanja, znao je reći. Trenuci osame. I bez obzira na �to bio problem velik ili malen, dok bi ostali ukućani poustajali, on bi ga u tolikoj mjeri sagledao da uopće nije predstavljao neko zlo, već obični posao koji valja obaviti.Vratim se u sobu i skinem naprtnjaču. Vrata radne sobe bijahu otvorena i, povevi se za časovi-tim porivom, uniđem i povučem ladicu.�

Pitolj je jo uvijek počivao u njoj. Lano im je� � �1 Aparat za kuhanje kave.29dno promaklo. Izvadim pitolj i pogledam ga. Bio je dobro podmazan, a arer� � � je bio pun metaka. To jo uvijek za mene nije imalo ni glave ni repa. �Pitolji su za straljivce, a moj otac nije znao za strah.� �Odrijeim zaklopac naprtnjače i gurnem pitolj unutra, među donje rublje i � �koulje. Koljenom gurnem ladicu u prijanji poloaj. Kava bi do sada već � � �morala biti gotova.- Jonathane. - Majka je stajala na ulazu. - to radi?� �- Nita. - Klasičan odgovor djeteta kojega roditelji zatječu pri krađi �kolačića. Da mi je znati koliko je dugo ondje stajala!Uđe u radnu sobu.- Jo uvijek osjećam miris njegovih cigara - pro-ubori gotovo kao za sebe.� �- Oslobodit će ga se aerosolom, ako je vjerovati ekonomsko-propagandnim �programima - kazah.Obrati mi se.- Hoće li to ići tako lako? Razmislivi dobro, odgovorih.�- Neće. Bar dok ne proizvedu takav kojim bi si mogla prozračiti unutranjost glave.�Oko joj zape za naprtnjaču.- Zar odlazi? Tako brzo?�- Nema razloga da se tu zadravam - otpovrnuh. - A do konca ljeta jo samo � �sedam tjedana.- Zar ne moe jo malo pričekati? - upita. - Ima toliko toga o čemu bismo � � �morali razgovarati.- Kao na primjer?- O koli. U koji bi koled elio, to će u ivotu ...� � � � � �Prsnuh u smijeh.- Mrav izbor. To će mi Vojni odsjek priopćiti.�- Otac kae... - Ispravi se. - Otac je rekao da neće biti pozvan.� �30- Dakako. Kad je sredio stvar. Kao to je i sve ostalo.�- Nije li vrijeme da mu se prestane suprotstavljati, Jonathane? Sad je �mrtav i vie nita ne moe učiniti. - Glas joj se prelomi.� � �- A kako je s tobom? - zapitah. - Ne vjeruje u to nita vie od mene. � � �Pobrinuo se za sve. Čak i za smrt.Nije govorila, već je jednostavno stajala i nijemo ronila suze koje su joj se kotrljale niz obraze. Pri-đem joj i nespretno je obujmim oko ramena. Zarije mi lice u prsa.- Jonathane, Jonathane!- Lake, majko - rekoh, gladeći joj kosu. - Sve je prolo.� �- Osjećam se jako kriva. - Glas joj je ječao prigueno, jer mi je govorila� u koulju. - Nikad ga nisam ljubila. Oboavala sam ga, ali ga nikad nisam � �ljubila. Moe li to shvatiti?� �- Zato si onda pola za nj? - upitah.� �- Radi tebe.- Radi mene? Ta nisam se jo bio ni rodio.�- Imala sam sedamnaest godina i bila u drugom stanju - proaputa.�- Čak se i tada dalo neto poduzeti u vezi s tim -prigovorih.�Iskliznu mi iz naručaja.- Daj mi cigaretu. Pripalih joj cigaretu.- Jesi li uključio perkolator? - zapita. Kimnuh i pođoh za njom u kuhinju. Napuni dvije

alice, te sjedosmo za stol.�- Nisi mi odgovorila na pitanje. Nisi se morala udati za njega.- Nije htio ni čuti za to. elio je sina.�- Zato? Već je imao jednoga.�- Dan mu nije bio dovoljan. Znao je to, a katkad31mi se čini da je to čak i Dan znao. Zbog toga se vazda toliko i trudio da ugodi ocu. Ali, Dan je bio mekuac, a tvoj otac nije. - Čak ga ni majka �vie nije zvala D. J. - Otac ti je dobio to je htio. Sviđalo se to tebi � �ili ne, pljunuti si on. Digoh se i prenesoh perkolator na stol.- Hoće li jo kave?� �Zanijeka glavom. Ponovno napunih svoju alicu.�- Previe pije kavu - primijeti. Nasmijah se.� �- Misli da će mi usporiti rast? - Bio sam visok neto preko metar i � �osamdeset. Čak se i ona morala na to osmjehnuti. - Zna, majko, vrlo si �lijepa ena.�Zavrtje glavom.- Sada se ne osjećam tako.- Posveti sebi vie vremena, pa će se osjećati. Načas prestade govoriti, a� � onda nam se pogledisukobie.�- Zna li za Jacka i mene? Kimnuh.�- To sam i mislila - izjavi. - Međutim, nikad nita nisi spominjao.�- Nije to moja kuća.- Sad hoće da se vjenčamo - reče. - Ali ja ne znam to da radim.�- Ne mora nagliti. Nitko te ne sili ovoga puta. Tračak čuđenja zasjeni �joj oči.- Djelovao si ba kao otac dok si to izgovarao. Zasmijah se.�- Nemoguće. Da sam na oca, ne bih pojmio zato nisi htjela sa mnom do �pogrebne lomače.- To je grozno od tebe! - usklikne.- Uvijek sam grozan kad sam gladan - produim. - Jesam li i u tome na nj?�- Navlas - reče ustajući. - S tobom ću postupati ba kao to sam i s njim. � �Priredit ću ti najobilniji doručak koji si ikad uio.�32- Sad je dosta - kazah. - Neću trebati jesti cio dan.Nasmjehnu se.- To sam i htjela. - Prazne je tanjure stavila u sudoper i iznova napunila alice kavom. - Zna li kamo će?� � �Stresoh glavom.- Zapravo ne znam. Najprije na jug, a onda vjerojatno na zapad. To će uglavnom ovisiti o pravcu kretanja vozila.- Hoće li se čuvati? Kimnuh.�- Nita mi se neće dogoditi.�- Hoće li mi pisati da znam kako si?�- Svakako. Ali ne brini se.- To hoću - reče. - Ako zapadne u kakvu nepriliku, nazvat će me?� �- Na tvoj račun.- Na moj račun. - Nasmijei se. - Sad se odmah bolje osjećam.�Letimice pogledah na kuhinjski sat. Bilo je četvrt do sedam.- Bolje da krenem. Pogleda me dok sam ustajao.- Odveć sam mlada. To sam oduvijek bila.- to misli time reći?� �

- Najprije sam bila premlada za mladenku, potom premlada za majku. A sada sam premlada za udovicu i samotarku.- Svatko odraste u svoje vrijeme - kazah. -Moda je sada nastupilo tvoje.�- To su očeve riječi. Na isti se hladan, kirurki način ograđivao od �svojih osjećaja. - Neobičan joj izraz preleti licem. - Jesi li doista moj sin, Jonathane? Ili si tek, kako reče, njegov nastavak to ga je usadio u �mene.3 Sjećanje I33- Ja sam samo ono to jesam. Tvoj sam i njegov sin. I nita vie.� � �- Voli li me?�Trenutak zautjeh. Zatim je uzeh za ruku i polju-bih je.�- Da, majko.- Ima li dosta novaca?�Nasmijah se. Imao sam gotovo stotinu dolara. Uz deset dolara tjedno ne bih se morao kinjiti.- Imam majko.Zabacim naprtnjaču preko ramena i pođem niz pristupni kolnik. Kad sam uao� u jo uvijek opustjelu ulicu, osvrnem se. Majka je stajala na ulazu. �Domahne mi. Uzvratim joj pozdrav i krenem niz ulicu.Već se po jutru vidjelo da će dan biti sparan. Vrapci su svuda unaokolo po travnjacima lovili prve crve, a u njihovo bi se ivikanje s vremena na � �vrijeme ubacivao poneki crvendaćev ćurlik. Zrak je odisao po svjeini. Do �savezne auto-ceste broj jedan bilo je kojih kilometar i pol, a nalazila se odmah s druge strane mosta koji je vodio preko rječice Schuvkill.Kamion mljekare Dairvhome obiao je ugao u isti čas kad i ja. Čim me je �opazio, Pete je zaustavio vozilo.- Jonathane!Okrenem se i počekam dok ne iziđe. U jednoj je ruci drao limenku �narančina soka, a u drugoj piva.- Izletničko piće - reče.Uzeh pivo. Vrijeme je bilo kao stvoreno za nj. Omara me već počela svladavati. Vrati narančin sok u kamion, a sebi uze drugu limenku piva. Poklopce povukosmo istodobno, a prasak koji pri tom nastade bijae jedini �tropot to se čuo na ulici.� �34Junački otpije, a onda obrie usta hrptom ruke.�- ao mi je zbog nesreće koja te zadesila - reče. Pete je bio Irac.�Klimnuh.- Kamo smjera?�- Ni sam ne znam. Za nosom. Kimnu.- Nije loe malko pobjeći od svega. Je li mati u redu?�- Jest - uzvratih. - ilava je to ena.� �Dok je načas o tome razmiljao, zadubio mi se u lice. Pete nas je dugo �poznavao. Petnaest godina. Naposljetku odgovori.- Da.Dokrajčih pivo i zgnječih limenku. Uze mi je iz ruke.- Koliko će biti odsutan?�- Sedam tjedana.- Poseri ga! - Iskesi se. - To je devedeset i pet litara. Ode moj utrak.�Zagrohotah.- Ipak ostavi dvije litre. Majka neće primijetiti.

- Ona moda neće, ali kladim se da je Mamie već tutnula u bocu ceduljicu s� porukom. - Vrati se u kamion. Neko je vrijeme prekapao po njemu, a zatim iziao s paketićem od est limenki. - Ponesi to. Bit će vruć dan.� �- Hvala. Pogleda me.- Nedostajat će nam tvoj otac. - Dotaknu sindikalnu značku na svom bijelom kombinezonu. -Njegovom zaslugom ona nam mnogo znači. Kad bi ti brat bio samo upola tako dobar.- Bit će i bolji od njega - uvjerih ga. Opet me nakratko pogleda.- Vidjet ćemo. No on nije kao tvoj otac.- Nego tko je?3'35- Ti - odgovori. Zapiljih se u nj.- Ali ja nemam dovoljno godina.- Jednog će dana imati - reče. - Čekat ćemo. Pokrene kamion, i ja sam ga �pratio pogledomdok nije zaao za ugao. Tada sam preao na drugu stranu ulice.� �ť Vjeruje li mi sada ?Ť�ťNe. To je ono to si htio da ljudi vjeruju. Zato si im i uturio tu ideju �u glaveŤ.ťZato bih tako neto uradio?Ť� �ťZato to si pizdek. I zato to si ljubomoran na D. J.-a. Zna da će se � � �pokazati boljim nego to si ikad bioŤ.�ťOdjednom voli brataŤ.�ťNi govora. Ali uviđam kakav je. Obziran je čovjekŤ.ťI ja sam bio obziranŤ.ťKada ? Prije koliko godina ? Prije mog rođenja, prije nego to si se �zaljubio u moć i novac?Ť ťTi silom ne eli razumjetiŤ. ťRazumijem ja i � �predobroŤ.ťTo samo misli. Ali doći će na to. S vremenomŤ.� �ťOdlazi. Kao mrtvac dosadan si isto onoliko koliko si bio za ivotaŤ.�ťiv sam u istoj mjeri koliko si i ti, koliko će ti i djeca biti. Potrudi �se. Sjetit će seŤ.�ťČega?ŤťMeneŤ.ťNe elim te se sjećatiŤ.�ťHoće. Na bezbroj različitih načina. I protiv svoje voljeŤ.�ťAli upravo sada neću, oče. Vrijeme je kolskih praznikaŤ.�36Sjedila je na betonskom zidu, potpornjaku pristupnog dijela mosta, s naprtnjačom na leđima, a noge joj visile preko strane to je gledala na �rijeku. Buljila je dolje u vodu, dok joj je iz usta, poput oblaka, sukljao u spirali siv dim koji je tipao za nos.�- Dobro jutro, Jonathane - pozdravi, ne okrećući se.Zaustavih se, ali ne odgovorih.- Čekala sam te - reče, jo uvijek ne okrećući se. - Ne ljuti se na mene.�- Ne ljutim se - odvratih.Zamahnu nogom u luku i obrnu mi lice. Osmje-hnu se.- Znači da će me povesti sa sobom? Bio mi je poznat taj izraz njezinih �očiju.- Drogirana si.- Samo malko. - Prui mi smotak. - Hoće jedan dim? Ova je govnarija zaista� � dobra.

- Ne, hvala - kazah. - Savezna auto-cesta broj jedan nije mjesto nasred koje moe snatriti.� �- Srdi se na mene. - U glasu joj se osjećao prizvuk uvrijeđenosti.�- Rekao sam ti da to nije istina.- Ali nisi to mislio.- Jesam.- Zato onda ne mogu poći s tobom?�- Zato to elim biti sam. Zar to ne shvaća?� � �- Neću ti dodijavati. Uklanjat ću ti se.- Idi kući - zapovjedih. - Neće uspjeti. - Krenuh uza stube put mosta.- Zato si mi onda kazao da te ovdje čekam? -povika za mnom.�Na stubama se napola okrenuh i pogledah je odzgor.- Kad sam to rekao?- Jučer popodne - otpovrnu, a oči joj kroz37oblake zasjaje nekom čudnom napetoću. - Neposredno nakon svog razgovora s� ocem.- Otac je mrtav - izjavih.- Znam.- Kako sam onda mogao s njim razgovarati? Bit će da si poizila od tog �sranja koje pui.� �- Vidjela sam te kako s njim govori - produi tvrdoglavo. - Zatim si se � �digao, poao k vratima sa zatitnom mreom i okrenuo se da me pogleda. Ćula � � � �sam te kako kae: ťPričekaj me ujutro kod mostaŤ. Kimnula sam ti i ula u � � �kuću.Umuknuh.- Glas ti je zvučao točno kao u tvog oca - reče. Pogledah je. Jutarnja joj je zapara već izmamilana licu sićune kapljice znoja koje su blistale na jarkom sunčevom �svjetlu. Kroz razrez njezine bluze zapazio sam tragove znoja to joj se �skupljao među grudima, kao i vlane mrlje ispod pazuha.�- Jesam li jo togod kazao?� �- Jesi, ali je bilo nejasno. Nisam posve shvatila. Glasilo je otprilike: ťJo nisam s tobom gotovŤ. Znam samo da sam se od toga strano narajcala. � �Popela sam se u sobu, skinula sa sebe svu odjeću, povalila se gola na krevet i ne uradivi nita sama sa sobom počela doivljavati orgazam za � � �orgazmom, dok god me to nije posve iscrpilo.Pruih ruku.�- Daj mi taj smotak.Anne mi ga stavi među prste. Ruka joj je bila vrela i suha. Frcnem ga u rijeku.- Ima li jo toga govna?� �Pročeprka po naprtnjači i izvuče duhankesu marke Bulldog. Uzeh je.- Je li to sve? Potvrdi glavom.Bacih je u rijeku. Obrnu se i stade promatrati kako stanovito vrijeme pluta po povrini, a zatim,�38zahvaćena vodenom strujom, lagano tone ispod mosta.- Teko je sada doći do tako dobre droge - promrsi tuno. - Zato si to � � �učinio?- Ne idem za tim da me uhapse i da u nekoj provincijskoj ćuzi provedem idućih sedam tjedana.Iznenada joj se oči počee ispunjati suzama.�- Dodirni me - reče.

Uhvatih je za ruku koju poveze po dojkama. Zamiri, a krajičci očiju �prokapae suzama.�- Boe, to to godi - proaputa.� � �Anne siđe s potpornog zida. Pođosmo iza ugla i dalje pod most. Ondje obavismo posao uz zaglunu tutnjavu koju su povrh naih glava podizali � �kamioni, iajući po asfaltu i priguujući njezine prodorne jauke. Nakon � � �toga je utihnula i samo leala, gledajući u mene kako navlačim traperice �oko bedara i zakapčam puceta. Mai se naprtnjače, istegnu papirnati rupčić� i utrpa ga u mindu.�- Tako se fino osjećam tu dolje, unutra, da ne elim da ita iscuri van - � �reče. - Vie bih voljela da mi to ispadne iz glave nego iz nje.� �Ustegnuh se od primjedbe. Posegnu mi za rukom.- Jonathane. Je li moguće da sam se zaljubila u tebe?Zagledah joj se u oči: plamtjele su od silnog zadovoljstva.- Ne - odgovorih otresito. - Nisi zaljubljena u mene. Zaljubljena si u moga oca.Savezna auto-cesta broj jedan već je bila uarena i pranjava, a � �sivkastoplavi zastor ispunih plinova tromo se vukao iznad asfalta. Čekali� smo da se u prometu stvori ťrupaŤ, a tada preli na stranu koja�39vodi na jug. Tu smo stajali i promatrali kako vozila grmeći huje pored nas.Povukla je natrag dugu mokru kosu koja joj je bila pala na lice.- Mora da je već preko dvadeset est iznad nule. Kimnuh.�- Kako bi bilo da prvo pronađemo neko sjeno-vito mjesto i zeru se rashladimo?Odvedem je do oblinjeg umarka i tu se bacimo na zemlju ispod jednog � �stabla. Izvučem paketić sa est limenki koji mi je bio dao Pete.�- Ovo će te okrijepiti. Potegnu dobar gutljaj.- Hai me uvijek dehidrira. Isto tako i prcanje. Prsnuh u smijeh.� �- Mora odrediti mjeru.�Nasmijei mi se. Otpijem pivo i bacim pogled prijeko na cestu. Kamioni �koji su onuda prolazili obično ranom zorom, već su se bili razili, pa je �sada auto-cesta vrvjela od osobnih automobila koji su jurili u pravcu New Yorka. Vlasnici velikih kola, opskrbljeni klimatskim uređajima protiv vrućine i dima, drali su dobro zatvorene prozore, misleći da će uz veću �brzinu uteći jari, iako se takva nada usred ovakve jutarnje guve činila �jalovom.- Kamo idemo?- U Zapadnu Virginiju - uzvratih bez razmiljanja.�- Zato ba u Zapadnu Virginiju?� �- Zato to je tamo dobro kao i svagdje drugdje -otpovrnuh. - Osim toga, �ondje jo nikad nisam bio.�Nisam joj otkrio da je otac rodom iz te savezne drave. Iz okolice �nedalekog grada Fitchvillea, koji sam jednom pronaao na karti Auto-saveza� Sjedinjenih Drava Amerike. Zanimalo me kako mjesto izgleda, jer uopće �nikad o njemu nije govorio. Odje-40dnom sam shvatio da moram tamo, premda jutros, kad sam odlazio od kuće, nisam bio toga svjestan.Popio sam pivo zavrnom gutljajćinom i digao se na noge. Zabacio sam �naprtnjaču na leđa i pogledao dolje na nju.- Jesi li spremna?

Mai se naprtnjače i izvuče pusten eir klempava oboda koji nabije na � � �glavu.- Kako ti se čini?- Krasno. Osovi se na noge.- Hajdemo.Sat kasnije jo uvijek smo mahali palčevima prema vratima prolazećih �automobila. Međutim, sada je uarena lica i znojna sjedila na svojoj �naprt-njači. Zapalio sam cigaretu i dao joj je.- Nije to tako lako kao to se prikazuje na filmu -potui se.� �Nacerih se dok sam pripaljivao svoju cigaretu.- Bogibogme nije.- Moram pikiti - reče.�- Tamo prijeko. - Pokazah rukom na umarak. Dobaci mi upitan pogled.�- Morat će se na to svići - kazah.�Iz naprtnjače je izvadila nekoliko papirnih rupčića i izgubila se među drvećem. Okrenuo sam se da promatram cestu. Poto je jutarnja strka �prestala, promet je sada bio rjeđi. Prolazilo je manje osobnih automobila, a vie teretnjaka. Cesta je počela treperiti u vreloj �izmaglici.Cuo sam je kako mi prilazi s leđa dok sam zrikao spram sunca. Golemi kamion s prikolicom tipa Fruehauf dosegao je vrh brda da bi se zatim spustio niza nj i krenuo nam u susret. Automatski sam podigao ruku i dao dobro poznati znak. Potom sam41začuo itanje snanih zračnih kočnica kad se polako zaustavio, bacivi na � � � �nas svoju divovsku sjenu koja nas je zakrilila od sunca.Gledao sam kako se vrata kabine, smjetena nepun metar od tla, lagano �otvaraju prema van. Je-knuo je glas mukarca koga nisam mogao vidjeti.�- Djeco, hoćete li da vas povezem u grad?Na ruci osjetim njenu aku kojom me je zadrala, no glas to sam ga čuo nije� � � bio njezin.- Daniele, ćaća nam je reko da pjeačimo. Ljutito se oslobodim njezina �stiska.- Svakako da oćemo, gospon - otpovrnuh.42PRVA KNJIGAJEDAN DRUGI DANPRVO POGLAVLJEMalena poljana na obronku breuljka bijae gola, izuzev ratrkana grmlja � � �koje je odolijevalo sui i ljetnoj pripeci. Čim je popodnevno sunce �izgubilo snagu, zemlja se počela hladiti i divlji je zec oprezno provirio iz svoje male jazbine to se nalazila iza jednog grma, te onjuio spokojni � �uzduh. Časak kasnije izvukao se van. Vrlo sitnim i naglim trzajima obrtao je glavu lijevo-desno. Nita nije opazio. Opasnost nije vrebala niotkud.�Pa ipak se budno kretao. Prislonivi ui čvrsto uz glavu, tijelom se toliko� � pripio o tlo da mu se ućka-stocrveno krzno, proarano bijelim pjegama, � �uopče nije isticalo nasuprot goloj isprenoj zemlji. Prije nego to je � �krenuo nizbrdo, put zelene umice blizu obala malne osuena potoka, kratkim� � i hitrim skokovima obilazio je od grma do grma, postajkujući kod svakoga radi izviđanja.Posljednjih je stotinjak metara preao u silovitom i neobično brzom trku, �a onda se uzlupana srca, u strahu da ne bude otkriven, zaustavio u tamnim sjenama onieg drveća. No, glad je bila i suvie jaka, pa mu je miris � �

svjeeg divljeg komorača, to je rastao nedaleko od bagremova korijenja, � �napokon nadjačao oprez.Međutim, osjećaj opreza ponovo mu se vratio. Drao se gotovo uz tlo, tako �da mu se krzno stapalo45s okolnim sjenama. Miris komorača zapahnuo ga je jače, ali kako mu je sada bio nadohvat, zatomio je glad dok se ne uvjeri da je posve siguran. Pričekao je da mu se estoki otkucaji srca vrate na normalu, a potom je �lagano zaao među bagremove.�Pronaao je kitu komorača, nekoliko metara od potoka koji je sporo �otjecao. Brzo je počeo strugati po zemlji kako bi razdvojio sočnije i njenije mladice. Trenutak zatim čučao je s dugom stabljikom koju je �prednjim apama drao ispred njuke. Nesigurno, gotovo neprimjetno, zagrizao� � � je mladicu. Bila je to najbolja poslastica koju je do tada kuao. A �također i posljednja, jer je na nekih petnaestak metara ugledao dječaka kako stoji. Pogledi su im se nakratko uklijetili, a tada, prije nego to � �je mogao reagirati na provalu straha koji ga je iznenadno obuzeo, zrno kalibra 0,22 arilo mu se između glave i vrata, smrskavi mu kičmu. � �Odskočio je natrake kroza zrak, mrtav prije nego to je dodirnuo tlo.� �Daniel Boone Huggins je počekao da umine odjek pucnja i da se raziđe pramičak dima, prije nego to je krenuo da pokupi mrtva zeca. Podigao ga �je za ui. Pogled mu je već bio ukočen i prazan. Paljivo ga je privezao za� � omču o struku, a onda je, oprezno kleknuvi, stao proučavati zečje �tragove.Hitro je zgrabio pregrt komoračevih izdanaka i poao za zečjim tragom. � �Nekoliko minuta kasnije naao se na vrletnoj poljani, nasuprot skupini �grmova iz kojih je zec bio iziao. Otkrio je uzan otvor u zemlji. Pomno i �nečujno odrijeio je remen, postavio zeca ispred rupe, a komoračeve �mladice oko njega.Ćasak kasnije čučao je na udaljenosti od dvadesetak metara i čekao. Samo je pitanje vremena kad će miris komorača i mrtva zeca izmamiti iz zemlje njegova druga.46S vrčem domaćeg viskija pored sebe, ispečena u večernjoj ihti, Jeb Stuart� je sjedio na rasklimanim drvenim stubama prednjeg dijela svoje kuće i gledao svog najstarijeg sina koji mu se primicao.- Je 1' bilo sreće? - Glas mu je zvučao kripavo od dugog mucanja.�- Dva zeca - odgovori Daniel.- Da ih vidim! - naredi otac.Daniel odrijei remen oko struka i prui zečeve ocu. Stari ih je trenutak-� �dva odvagivao, a potom ih vratio.- Nekako su mravi - reče. - Bit će dobri jedino za gula.� �- Sua nije ba najbolja ni za divljač - obrani se Daniel.� �- Ne prigovaram - istaknu otac. - Primamo ono to dobri Gospod smatra da �je prikladno za nas.Daniel kimnu. Bit će to prvi mesni obrok koji će blagovati u toku vie od �tjedan dana.- Odnesi to materi i kai joj da ih priredi za lonac. Daniel kimnu i poče �se udaljavati.- Koliko si metaka utroio? - upita ga otac. Daniel stade.�- Dva.Jeb klimnu zadovoljno.- Ne zaboravi sada valjano očistiti puku.�- Neću, ćaća.

Jeb je pratio sina pogledom dok nije zaao za ugao kuće. Daniel je �izrastao u momčinu. Tek mu je četrnaesta, a već je visok kao i on, i hlače mu se počele nadimati. Vrijeme je da ga makne iz sobe koju dijeli s bratom i sa sestrama. Ne bi nikako bilo zgodno da mlađarija gleda takve stvari. To bi ih navelo na zle pomisli, a ionako već ima dosta briga s Molly Ann.Molly Ann mu je bila najstarija, jedva neto vie od godinu starija od � �Daniela, a već zrela ena koja�47krvari vie od dvije godine. Vrijeme je da se misli na njezinu udaju. Ali �u blizini nigdje mlada čovjeka. Svi se mladići razbjeali s brda i otili u� � grad, na rad u tvornice stakla i tekstila.Uzdahnu, podignu vrč i srknu. Do bjelila uarena tekućina palila ga je po �jednjaku i elucu i svega ga je proimala toplinom. Problemi; uvijek ih ima� � sa sedmoro djece. A bilo bi ih i desetoro da mu ena nije donijela na �svijet tri mrtvorođenčeta. Dobri Bog je znao to čini. Izračunao je On da �će Jeb Stuart Huggins ionako imati dosta muke da nahrani svu onu djecu koju prije bijae već izrodio. Ali svejedno, to nije poteno. Naročito, � �otkad je mama prekriila noge i zagradila mu put. Nema vie dječurlije. � �Teko to pada mukarcu. Osobito njegova kova, naviklom da dobije svoju � �porciju. Da zlo bude veće, sad ga uz Molly Ann, koja se povazdan mota okolo s onim punanim mladim sisicama i omanom debelom guzicom, salijeću � �kojekakve grijene misli. Odsrknu jo jedan gutljaj viskija i stade se � �pitati hoće li putujući svećenik uskoro u obilazak. Dobra staromodna vjerska riječ dobro bi mu dola da rastjera bludne svetogrdne misli koje �mu Nečastivi usađuje u glavu. Ponovno uzdahnu. Nije lako biti obiteljski čovjek u ova teka vremena.�Marylou Huggins je zurila u pocrnjeli eljezni lonac na starinskoj peći �koja se loila drvima. Voda je ključala i brbotala, a krupne ute grudice � �masnoće nadimale su se i raspadale na njezinoj povrini. Dugačkom je �viljukom iz vodena groba spasila četvrtast komad suene svinjske vratine. � �Proučavala ga je na vrku viljuke dok se s njega cijedila uspuena voda. � � �Zadovoljno ga poloi u tanjur. Moralo bi ga doteći barem za jo dva obroka.� � Hitro sasu hrpu oguljenih krumpira, repe i raznog zelenja48u uzavrelu čorbu i poče je mijeati. Vie je osjetila no to je uistinu čula� � � Daniela kako ulazi na kuhinjska vrata. Nije se okrenula.- Mama. - Kao i uvijek, obično bi se prepala od dječakova sve dubljeg glasa. Jo jučer joj se činilo da je dijete.�- Da, Daniele.- Ulovio sam dva zeca. Ćaća kae da ih priredi za lonac.� �Okrenu se da ga pogleda. Imala je samo trideset i četiri godine, ali je bila mrava i ispijena, a bore na licu činile su je jo starijom. Uze � �zečeve iz ispruene ruke.�- Lijepa promjena nakon onih vjeverica - primijeti.- Ali ima već vie od mjesec dana kako nismo okusili ni komadić �vjeveričina mesa - usprotivi se.Smijeak joj ozari naborano lice koje poprimi blai izraz. Daniel je već � �sada bio isuvie ozbiljan za svoju dob.�- Samo sam se alila, sine. Oči mu zasjaje.�- Znam, majko.- Idi kai Molly Ann da mi dođe pomoći očistiti ove kuniće. Naći će je iza� � kuće gdje čuva djecu.

- Hoću, mama. - Časak oklijevae, onjukujući zrak. - To stvarno fino � �mirie.�- To je samo vratina i zelenje - reče. - Jesi 1' gladan?Potvrdi glavom.Uzela je komad stara kruha s prostrta stola to se nalazio tik peći, �natrla sa slanom svinjetinom kako bi se sva masnoća upila u nj i zatim mu ga pruila.�Odgrizao je krupan zalogaj, provakao ga i progutao.�- To je dobro. Hvala, mama. Osmjehnu se.4 Sjećanje I49- A sada idi po sestru.Promatrala ga je dok je odlazio, potom se okrenula, izvadila mesarski no �i počela ga brusom njeno gladiti.�Daniel se lijeno vukao put stranjeg dijela kuće. Prije nego to će obići � �ugao, počekao je trenutak dok dokrajči svoj komad kruha. Nije htio da ga djeca vide, jer bi inače nadala u dreku da im dade malo. Progutavi �posljednji komad, zakrenuo je za ugao.Urnebesna mu graja zaglui ui kad je dvoje djece projurilo mimo njega � �prema otvorenu polju. Mase, djetece staro esnaest mjeseci, stade vriskati� � iz svog povoja, objeena o osuen stari bor blizu gomile drva. Molly Ann se� � uspravi sa sjekirom za cijepanje drva u ruci.- Richarde, Jane, smjesta ovamo. Ako vas ćaća čuje, fasovat ćete ko amen batine.Djeca se oglue o njeno upozorenje. Molly Ann se obrati Rachel, svojoj �desetgodinjoj sestri, koja je sjedila na jednom trupcu razgledavajući �slikovnicu.- Rachel, pođi po njih i dovedi ih amo. Rachel, najsklonija knjigama od svih u obiteljiustade nakon to je označila mjesto u svojoj slikovnici i otrči za dvoje �mlađe djece koja su se dotle već bila izgubila u poljskoj visokoj travi.Molly Ann povuče unazad duge smeđe pramenove kose koji joj bijahu zastrli zajapureno lice, onda s hrpe nasječena trijeća uzme jednu grančicu i �tutne je djetecetu u usta. Mase odmah umukne počevi sisati komadić � �drveta.- Ta će me klinčadija natjerati u ludilo - zakuka Molly Ann. - Zapilji se u brata. - Gdje si bio cio dan?- U lovu.- Je si 1' to ulovio?�50- Dva zeca. Mati kae da joj dođe pomoć očistiti ih.� �Odjednom shvati da zuri u vrh njezine haljine. Otkopčala je najgornja puceta preko njedara kako bi to slobodnije zamahivala sjekirom, pa se �gotovo posve razgoljela.- U to bulji? - viknu, premda i ne pokua da se zakopča.� � �- Ni u ta. - Odvrati pogled s osjećajem krivnje, oćutjevi kako mu rumen � �obuzima obraze.- Buljio si u moje cice - optui ga i poče za-kapčati puceta. - To ti se �jasno vidjelo na pogledu.- Nije istina - promrmlja, sveudilj gledajući poda se.- Istina je. - Poto se posve zakopčala, priđe mu.�- Ti ' morat zavrit cijepanje ako ja odem pomagat mami.� �- U redu. - Jo je uvijek nije pogledao u oči.�- Hlače su ti se skroz napele - reče.

Daniel osjeti kako mu lice oblijeva jo jača rumen. Nije smogao riječi. �Ona se nasmija.- Isti si ko i ćaća. Sad je pogleda.- to misli time? Iznova se nasmija.� �- Ovo sam se popodne prala u potoku i krajičkom oka opazila ćaću kako me promatra iza stabla.Ne mogae suspregnuti čuđenje.�- Je 1' znao da si ga vidjela?- Ne. - Zavrtje glavom. - Napravila sam se kao da ga nema, ali sam ga kutom oka promatrala. Drkao je poput tebe. Samo to on ima većeg. Činilo �se da mu je rudo metar dugačko.Upilji se u nju irom razvaljenih usta.�- Isuse slatki!- Ne huli! - okosi se.4*51Ne odgovori.- Mama ima pravo - reče. - Svi ste vi mukarci isti. Mislite samo na jednu� stvar. Mama kae da se u vama đavo skriva.�Rachel se vrati s dvoje manje djece.- Operi tu djecu - zapovjedi Molly Ann. - Tada pronađi Alice u povrtnjaku i kai im da dođu zavrit' svoje zadaće.� �Djeca posluno odoe u kuću. Molly Ann uzdignu ruku i skide Mase iz njegova� � povoja. On sav sretan neto promrmori kroza usne na kojima bijahu �prilijepljeni komadići kore. Molly Ann ih odstrani rukom koju zatim otare o suknju.- Bit će bolje da počne cijepat' ta drva - opomenu ga. - Večeras dolazi �gospodin Fitch i mama eli naloit' jaku vatru. Ćaća ga tima da mu otkupi � � �viski.Daniel je motrio sestru kako bezbrino, s bebom u ruci, ide u kuću dok joj� se pod pamučnom haljinom ocrtavalo oblo i jedro tijelo. Zatim se okrene hrpi drva i podigne sjekiru.Nakon toga čuli su se jedino udarci otrice i praskanje raskoljenih �cjepanica.52DRUGO POGLAVLJEUpravo su kanili sjesti za stol kadli iz prednjeg dvorita začue kripu � � �kotača teretnih kola. Jeb podie ruku.�- Mamice, pripremi jo jedno mjesto za stolom -reče ustajući i polazeći k �vratima.Već je siao niz prednje stube i naao se u dvoritu kad se mazga � � �zaustavila.- Dobra večer, gospodine Fitch - pozdravi. -Stiete u pravi čas da nam �pravite drutvo pri večeri.�- 'Barveče, Jeb - odzdravi Fitch. - Nikako vam ne bi elio smetat.�- Uopće nam ne smetate. Supruga je priredila ukusan zečji gula. Bila bi �grehota da ga propustite.- Zečji gula - ponovi Fitch zamiljeno. Očekivao je vratinu sa zelenjem. -� � Zaista cijenim dobar zečji gula. - Siđe s kola teko sopćući. Gospodin � �Fitch je bio pretjerano gojan oko struka. - Odma ću vam se pridruit, čim �nahranim i napojim mazgu.- Daniel će to učinit umjesto vas - reče Jeb. Pozove sina koji dođe iz kuće. - Poznaje gospodina Fitcha.�Daniel kimnu.

- 'Barveče, gospodine Fitch. Ljudeskara se nasmjehulji.- 'Barveče, Daniele.53- Sine, pobrini se za mazgu gospodina Fitcha.- Zobnicu će naći u zakoku - dometnu Fitch. -Ne daj joj da popije odvie � � �vode. Od toga jezivo prdi, a noćas se moram jo dobrih trideset kilometara� voziti iza njezina repa.Jeb podie vrč domaćeg viskija.�- Deder, kuajte ovo, gospodine Fitch. Malko će vam sprati putnu prainu s � �usta.- To je jako ljubezno od vas, Jeb! - uskliknu Fitch. Rukom otare rub vrča i otpije gutljajčinu. Cmoknu usnama i osmjehnu se sputajući vrč.�- Regbi da ne trpate mnogo vode u svoju piru, Jeb.�Deset minuta kasnije zauzee mjesta za stolom i Marvlou poloi pred mua � � �velik eljezni lonac gulaa. Odmah iza nje koračae Molly Ann s pladnjem do � � �vrha naslaganog svjee pečena kukurunjaka.� �Jeb sklopi ruke i obori pogled. Svi se povedoe za njim.�- Molimo te, Gospodine, da blagoslovi ovaj stol, ovu kuću i sve one koji �prebivaju u njoj, kao i naeg gosta, gospodina Fitcha. Zahvaljujemo Ti na �dobro-stivosti i hrani koju se spremamo blagovati. Amen.Zborni ťamenŤ odjeknu uokrug stola i djeca uz-gledae gladno. Jeb hitro �licom nagrabi Fitchu pun tanjur, zatim sebi. Dade Marylou znak glavom. �Ona uze licu i poče puniti djeci tanjure. Kad je stigla do svojeg �tanjura, vie nije bilo mnogo mesa, ali nije ni marila. Ionako nikad nije �mnogo jela.Osim toga, osjećala se dobro pri samoj pomisli da će gospodin Fitch kazati svim susjedima kako su ga Hugginsovi posluili zečjim gulaom i da � �ne jedu samo suenu vratinu i zelenje kao neki drugi br-đani.�Jeli su utke, brfeo, ne zapodijevajući nikakv razgovor i vrućim su �kukurunjakom, koji se jo puio, brisali s tanjura i zadnju kap umaka.� � �54Fitch odgurnu stolicu od stola i potapa se zadovoljno po trbuhu.�- To je najbolji zečji gula to sam ga igda kuo, gospođo Huggins.� � �Marvlou pocrvenje.- Hvala vam, gospodine Fitch.Ljudeskara stade čačkati zube. Ceremonijalno izvuče sat iz depa i pogleda� ga.- Skoro će pola sedam, Jeb - kaza. - Hoćemo li van da se latimo posla?Jeb kimnu. Die se od stola.�- Hodi, Daniele.Daniel pođe za starcima niza stube u dvorite. Otac je iao na čelu i vodio� � ih oko stranjeg dvorita, uz breuljak, do pecare. Ili su uskom stazom, � � � �jedan po jedan.- Kolko ste mi pripremili, Jeb? - upita Fitch.- Otprilke sedamdeset pet litara. Ali prvorazredna viskija.Fitch je mučao dok god nisu stigli do pecare.- To nije bogzna koliko.- Sua pali kukuruz, gospodine Fitch - objasni Jeb pokajnički.�- Jedva da je vrijedno truda pentrati se skroz 'vamo. - To vie nije bilo �gospodin Fitch, uglađen čovjek, koji je sjedio dolje za stolom, već gospodin Fitch, trgovac, to je polovinu napoličara iz doline drao u dugu � �zajmovima koje im je davao u svom dućanu mjeovitom robom i određivao im �cijenu za ilegalno pečeni viski i za sve ostalo to su mu bili prisiljeni �prodavati.

Veliki bakreni kotlovi i cijevi bijahu prekriveni isprepletenim granama, punima lića. S jedne strane leao je kup iscijepanih drva.� �- Izvuci vrč, Daniele - naredi otac.Daniel poče uklanjati drva s kupa. Časak kasnije55pred očima im se ukazu smeđi glineni vrčevi. Jeb die jedan i zubima ga �otčepi.- Nuder, pomirite samo ovaj viski, gospodine Fitch. - reče.�Fitch uze vrč i onjui ga.�- Probajte ga - nukao je Jeb. Ljudeskara nae vrč i otpi gutljaj.�- To se zove kakvoća, gospodine Fitch - pohvali se Jeb. - Nepatvorena čista kapljica. Bez karbida, bez podvala. Pitka i prirodna. Moete je dati� dojen-četu.- Nije loa - prizna Fitch i zakilji. - Koliko traite za nju?� � �Jeb skrenu pogled.- Računao sam najmanje četvrt dolara po litri. Fitch ne reče nita.�Jeb poče gubiti ivce.�- Dvadeset centi?- Trinaest centi - zaključi Fitch.- Gospodine, Fitch, trinaest centi po litri jednostavno nije pravo. Za te pare prodaje se obični plavi, a ne pravi, prirodni viski poput ovoga -�pobuni se Jeb.- Posao ide loe - reče Fitch. - Raja neće kupovati, i to ti je. U Evropi �bijesni rat i svi su izvan sebe.- Dvadeset centi po litri nije mnogo. - Jeb je sada gotovo preklinjao. - Iziđite mi bar djelomice u susret, gospodine Fitch.Fitch ga prikova upornim pogledom.- Koliko mi dugujete, Jeb? Jeb rezignirano uzdahnu.- Oko četiri dolara, mislim.- Četiri dolara i pedeset četiri centa - ispravi ga Fitch.- Bit će da je tako nekako - dopusti Jeb. - Jo uvijek nije dizao pogled.�Daniel se nije usuđivao pogledati u oca. Bio je56odveć posramljen. Ne pristoji se mukarcu toliko ponizivati samo zato to � �je siromaan. Skrenu pogled u polja.�- Znate to, Jeb - reče Fitch. - Dobre sam volje. Čak i velikoduan, moglo � �bi se reć. A to moete zahvalit ukusnom gulau svoje ene kojim me � � �počastila. Uvijek kaem da pun eludac otupi otricu ljudske prepredenosti � � �pri sklapanju posla. Dat ću vam esnaest centi po litri.�Jeb podie oči.�- Ne moete dati nita vie?� � �- Maločas rekoh velikoduan, a ne budalast. - U Fitchovu glasu osjećala se� odlučna nota.Jeb oćuti gorak okus poraza. Tri mjeseca rada, danju i noću, po kii i �suncu, bdijući nad kotlovima, skupljajući viski kap po kap, sve dok se nije polako kondenzirao u cijevima i postao kristalno čist i savrena �okusa. Prisili se na osmijeh.- Hvala vam, gospodine Fitch - reče. - Okrenu se sinu. - Odnesi vrčeve u kola gospodina Fitcha.Daniel kimnu. Nije se ufao otvoriti usta. Natalo-ila se u njemu srdba � �kakvu jo nikada prije nije osjetio. Gnjev mu je čvorao eludac kao krvnik � �svoju omču.Jeb pogleda ljudeskaru.

- Pođimo dolje u kuću, gospodine Fitch - predloi. - Moja je supruga do �sada vjerojatno već skuhala kavu.- Ne znam to će bit od sela - zakuka Fitch sa alicom vruće cikorije u � �ruci. - Posao nikakav, ljudi naputaju zemlju jer ne mogu platit �najamninu. Ni sami ne znate koliko ste sretni, Jeb, to posjedujete zemlju� na koju niste nimalo zadueni.�Jeb kimnu.- Za to moemo zahvaliti samo dobrome Go-�57spodu. Ali ne znam. Devetora usta hranit, a sua i loa ljetina. Nije to � �lako.- Jeste li ikad pomislili da otiđete radit u grad? -zapita Fitch.Jeb strese glavom.- Nisam čovjek vičan gradu. Nikad neću ni biti. Ako ujutro ne mogu ustat i pogledat svoju zemlju, onda bolje da me nema. Osim toga, to da radim �ondje? Znam jedino obrađivat zemlju.Marvlou uniđe u sobu i prinese igicu do naslagana trijeća u ognjitu.� � �- Postaje nekako svjee.�- Gospođo Huggins. - Fitch se zasmijei. - Vi doista znate kako da ugodite� čovjeku.Marvlou porumeni i osmjehnu se. Gledala je u pod.- Hvala vam, gospodine Fitch - zahvali se i ode. Međutim, ostala je blizu kuhinjskih vrata kako bi čula svaku riječ koju izgovore.Fitch otpi srk vruće kave.- Jeste li ikad pomislili da dvoje najstarije djece poaljete u grad na �rad?Jeb se iznenadi.- Daniela i Molly Ann? Fitch kimnu.- Dječaku je četrnaest, a sestra mu je, koliko se sjećam, i starija.- Petnaest joj je.- Prijatelj sam ljudi koji upravljaju tvornicama tekstila i stakla. Uvijek trae za rad valjane mladiće i djevojke. Mogo bi uloit koju dobru � �riječ za njih.- Ne znam. - Jeb se dvoumio. - Izgledaju jo jako mladi da ih pustim od �sebe.- Mogli bi zarađivat četiri, a moda i pet dolara tjedno. Soba i hrana u �pristojnoj kući kotali bi ih samo dolar i pol. Preostalo bi im pet, a �moda i sedam dolara tjedno koje bi slali kući. Time bi se�58dugo mogli prehranjivati. - Fitch ga pogleda. -Mogli biste čak i unaprijedit svoje kućanstvo. Čujem da će električna kompanija uvest struju svakome tko im moe jamčit pet dolara mjesečno.�- Ne volim to električno svjetlo - reče Jeb. - Ne djeluje prirodno. Isuvie je jako. Nije blago kao u petrolejke. - Ali, ipak se zamislio. �Njegova bi kuća bila prva u planini s električnom rasvjetom.Daniel uđe u sobu.- Sve je gotovo, tata.Fitch zavuče ruku u dep i isprsi se s blistavom novom desetačom.�- Dobar si momak, Daniel. Evo jedna malenkost za tebe.Daniel odmahne glavom.- Ne, hvala vam, gospodine Fitch. Nema razloga za to. - urno iziđe iz �sobe.- Imate valjana momka, Jeb - pohvali ga Fitch.- Hvala vam, gospodine Fitch. Fitch krenu k vratima.

- Bolje da pođem. Moja stara mazga ne vidi dobro u mraku po ovim seljačkim cestama.- Jo imate barem sat danjeg svjetla - reče Jeb. -Dotad ćete stići u �dolinu. Neće biti tako strano.�Fitch klimnu. Podie glas, znajući dobro da se Marvlou nalazi neposredno �iza kuhinjskih vrata i da ih slua.�- Molim vas prenesite supruzi izraze najdublje zahvalnosti zbog izvanrednog zečjeg gulaa, gosto-ljublja i ljubeznosti.�- Učinit ću to, gospodine Fitch.Fitch se spusti niza stube i pope se u svoja kola. Nae se na jednu stranu� i reče dovoljno glasno kako bi Marvlou čula.- I drte na umu sve ono to sam vam kazo. Četiri-pet dolara na tjedan � �svakom djetetu nije59mačji kaalj. Ako se odlučite, samo ih poaljite dolje k meni i ja ću im � �nać radna mjesta. Jeb iznova kimnu.- Hvala vam, gospodine Fitch. 'Kunoć, gospodine Fitch.- 'Kunoć, Jeb.Potegavi otro uzde, Fitch kvocnu mazgi i ona poče lagano odmicati iz � �dvorita. Fitch zapjevui zadovoljno, ispod glasa. Jeb je imao pravo. Bio � �je to najbolji viski koji je ikad kuao. Valjda će mu poći za rukom da �dobije četvrt dolara po litri. Već time bi zaradio malne sedam dolara.A predosjećao je i to da će Hugginsova djeca uskoro pokucati na njegova vrata. To će značiti jo vie novaca. Nije imalo smisla kazati Jebu da ga � �kompanije nagrađuju s dvadeset dolara po klincu ili klinki koje im poalje.�60TREĆE POGLAVLJEuto svjetlo petrolejke treperavo je sjajilo povrh stola i kao da je �srebrne novčiće naslagane ispred Jeba pretvaralo u mrke zlatnike. Brojio ih je polagano i mučno. Trenutak kasnije ula je Marvlou i utke sjela � �nasuprot njemu. Nije prozborila dok god nije prestao zbrajati.- Koliko ih je?- Sedam dolara i četrdeset pet centa.- Nije mnogo - primijeti. U glasu joj se uopće nije odraavao prigovor, �već samo prihvaćanje alosne činjenice.�- Dugovali smo mu četiri dolara i pedeset pet centi - reče Jeb braneći se. - Cijene su pale. Teka su vremena, kae gospodin Fitch. U Evropi � �bijesni rat.- Nikako mi nije jasno kako nam jedan rat, koji se vodi tako daleko, moe �ovdje zadavat neprilika.- Ni meni - prizna Jeb. - No, ako čovjek poput gospodina Fitcha to kae, �onda je vjerojatno tako. Drim da nam jo jedino preostaje nadati se da će � �predsjednik Wilson sve dovest u red. Ako je itko pozvan da to uradi, onda je to samo on. Naobraen je čovjek, fakultetski profesor, zna?� �- Znam - odgovori. - Ali stanje se nije nimalo popravilo otkako je on postao predsjednikom. Sada61smo u tisuću devetsto četrnaestoj, a gore je nego ikad.- Za to treba vremena - reče Jeb. - Zene nemaju strpljenja ni razumijevanja za te stvari ko mukarci.�Marvlou je mučala, prihvativi ukor bez ikakve primjedbe. Ponekad se �pitala zato je dragi Bog dao enama pamet, ako se od nje ne očekuje da je � �

upotrijebi. Ali, bijae to misao koju je zadrala za sebe, jer ju je vrag � �nadahnuo i nije valjala.- Sada imamo jedva novaca da kupimo sjeme za iduću sjetvu - reče Jeb.Ona kimnu. Uvijek je tako bilo. Činilo se kao da svake godine padaju u sve veće dugove.- Treba mi sukna da djeci skrojim odjeću. Tako brzo rastu da ne mogu s njima ukorak. Naskoro će jesen i trebat će im cipele za kolu. Bilo bi im �odveć hladno da idu bosonogi. A osim toga, i ne pristoji se.- Ja nisam imao nikakvih cipela sve do esnaeste - reče Jeb. - I nije mi �nimalo naudilo.- Ali nisi ni iao u kolu - ona će. - Sada su prilike drugačije. Djeca se � �moraju kolovat.�- Sve to mi je trebalo, naučio sam od svoga staroga - reče. - Ne znam �kako čitanje iole pomae Danielu da postane boljim poljodjelcem. Sada kad �je zavrio kolu nije nita pametniji nego to sam bio ja.� � � �,Ona opet utonu u muk.- A ni Molly Ann nije kolovanje ni trunka pomoglo. Jo nije nala mua, a � � � �kad si ti imala esnaest godina, bili smo već u braku.�- Nije to njezina krivica - usprotivi se Marylou. Ona je i vie nego �spremna za udaju, ali sve je u tome to su mladići otili radit dolje u � �grad.Pogleda je.- Gospodin Fitch veli da im moe nać dobra zaposlenja ako mi to elimo.� �62Ne kaza nita. Ćula je Fitchovu ponudu, ali nije bilo zgodno da to prizna.�- Veli da mogu zaradit četiri, a moda i pet dolara tjedno.�- To je velik novac - istaknu ona. Kimnu.- A moda Molly tamo dolje nađe sebi mua. Ta cura tako brzo raste da ne � �mogu vjerovat rođenim očima.Marvlou kimnu. Primijetila je kako Jeb guta kćerku očima kad hoda. Znala je svog mua. Dobar je čovjek Jeb, ali je ipak ljudsko biće, puno �ovozemaljskih bludnih elja. Znala je i to da pouda natjera mukarca u � � �krajnost. Bilo je dosta nemilih slučajeva po okolnim bregovima koji to potvrđuju. Mnoge su djevojke poslane rodbini samo zato to su im očevi �podlegli poroku. I dugo je vremena trebalo da dođe svećenik i očisti ih.- Moda bi za njih bilo dobro da odu - reče. - Tu ionako vie nema bogzna � �koliko posla za Daniela. Zemlja zbog sue slabo rađa. Njive su na sjeveru �gotovo opustoene.�- Rachel bi mi pomagala oko djece po povratku iz kole - pridometnu �Marvlou.Upre pogled u novčiće na stolu.- Čak bismo mogli i uvest struju ovamo. Zurila mu je u ruke dok je opipavao novce.- Moda bismo mogli nabavit nekoliko pilića, jednu-dvije krmače, a moda � �čak i kravu. Malianima bi malo svjeeg mlijeka doista dobro dolo.� � �- Onaj Callendar, s druge strane brijega, voljan mi je prodati svoju drugu mazgu za pet dolara -zamiljeno će Jeb. - Svakako da bi mi pomogla �pri oranju, a nedjeljom bismo je mogli upreć i odvest se rodbini u posjet.Uute, zadubivi se svaki u svoje misli. Nakon� �63nekog vremena poče skupljati novčiće i spremati ih u meku konatu vrećicu,� pričvrćenu remenjem.�- Moda bismo to trebali učinit - izusti nesigurno.�

- Moda - ponovi ona, izbjegavajući mu pogled. On ustade i poloi novac na � �najgornju policu,visoko iznad ognjita. Okrenu se i pogleda je.�- Moe uzet dva dolara od ovog novca za svoje potrebe - reče.� �- Hvala ti, Jeb - reče. Taj iznos ni priblino nije bio dostatan, ali �bolje je ita nego nita. - Zavirit ću kod djece prije nego to odem spavat.� � �Uputi se k vratima.- Hoće li skoro u krpe? Nije joj gledao u oči.�- Malko ću jo posjedit uz lulu.�- Ne ostani predugo - upozori ga. - To vie to ti i Daniel namjeravate � �sutra iskrčiti zapadno polje.Tromo se spustio na stolac. Oboje su znali zato ide kasno u krevet. Na �taj način ona se mogla graditi da spava, on je nije trebao traiti, a ona �ga nije morala odbijati.Daniel je mirno leao u krevetu koji je dijelio sa svojim bratom �Richardom. Skvrčen u čvrsto klupko, Richard je spavao do zida, na gruboj pamučnoj plahti. Na drugoj strani sobe čuo je tiho disanje usnulih sestara. Molly Ann je dijelila krevet s najmlađom Alice, a Rachel s Jane. Mali Mase jo je uvijek spavao u dječjem krevetiću, u sobi svojih �roditelja.Sklopio je oči, ali nikako da zaspi. Burkalo ga je neko neodređeno nezadovoljstvo. Nedorečeno i neugodno, uzroke kojemu nije znao, ali koje je ipak bilo tu i bunilo ga.Ne zbog toga to su siromani. Toga je oduvijek� �64bio svjestan i nije im bilo nita loije od ostalih obitelji koje je � �poznavao. Danas mu je, međutim, sve djelovalo gore nego ikada. Fitch je bio neobično siguran i samosvjestan. I očev mu je pritajeni strah najednom postao razumljiv. To jednostavno nije pravo.Visoko iznad planina bijeli se mjesec zapiljio u Danielov prozor, i on se obrnu da ga pogleda. Prema njegovu poloaju na nebu ocijenio je da bi �moglo biti oko devet sati. Kroz tanke zidove koji su odvajali njegovu sobu od roditeljske začuo je odjeke nečijih koraka. Bili su to očevi koraci. Čuo je mukli udarac kad su čizme pale na pod, a zatim kripu �kreveta kad je otac legao. Opet je nastao tajac. Vrlo čudnovat tajac.Nekoć nije bilo tako. Počelo je s Maseovim rođenjem. Prije toga uvijek se noću čulo utanje. umovi puni topline i ljubavi, kadto radosni krikovi i � � � �smijeh. Sada uvijek vlada tiina. Kao da vie nitko ne ivi u susjednoj � � �sobi.Molly Ann mu je to jednom objasnila. Otac i majka vie nisu htjeli djece. �Međutim, i uz to ga se sve to doimalo besmislenim. Znači li to da vie �neću uivati jedno u drugome? Zato? Seks im nije predstavljao nikakvu � �zagonetku. Neprekidno su ivjeli s njim. I ivotinje na farmi bijahu vazda � �zaokupljene njime. Zato je pretpostavljao da je i s roditeljima isto. Neto nije bilo u redu kad su samo tako stali.�Okrenuo se u krevetu, tako da se glavom poravnao s bratovim nogama i legao na trbuh kako bi mogao gledati van, u mjesec. Noćni mu je vjetar iz daljine donosio jedva čujne tropote pasa u trku. Odsutno se čudio tko bi �to mogao loviti rakune, kad svatko zna da su otili sjevernije, blie vodi.� �Nečujno je ispuzao iz kreveta i otiao do prozora. Činilo se da lave pasa � �dolazi s brda, zapadno od5 Sjećanje I65

kuće. Mislio je da je jednog od njih prepoznao. Velikog uću gospodina �Callendara, dolje iz doline. Iza sebe začu tihi utaj odjeće. Okrenu se.� �- Zar ni ti ne moe spavat? - upita Molly Ann.� �- Ne - proaputa.�Stade tik njega i pogleda van.- Razmiljala sam - reče. - Čuo si to je gospodin Fitch kazao ćaći?� �Kimnu.- Uvijek sam se pitala kako bi bilo ivjeti u gradu. Čula sam...�Jedan od kreveta zakripa.�- Tiho! - psiknu on. - Probut će klince.�- Hoćemo li van?Potvrdi glavom, utke iziđu i za sobom tiho zatvore vrata. Sjajna je �mjesečina pretvorila noć gotovo u dan.- Noć mirie po svjeini - reče ona.� �- Da, stvarno - sloi se.�- A i tiha je - doda. - Noć se uvelike razlikuje od dana. U njoj sve izgleda tako mirno i spokojno.Prvi je krenuo do zdenca, napunio kutljaču vodom i stao poudno piti. Prui� � je njoj. Odmahne glavom i vrati je na mjesto. Mukli se lave pasa sveo na �slabano tektanje.� �- to misli, jesu li togod nanjuili? - upita ona.� � � �- Budalasti psi - odgovori prezirno. - Vjerojatno kakvu sovu, i to je sve.- Čuo si to je mama rekla - ona će. - Ako odemo u grad, mogli bi nabavit �nekoliko pilića, a moda čak i kravu. Tata veli da za pet dolara moe dobit� � Callendarovu staru mazgu.Daniel nita ne otpovjedi.�- to misli? - zapita.� �Odgovori polagano, malne preko volje.- Ne dopada mi se onaj Fitch. Ima u njemu neto to mi ne ide pod kapu.� �66- Znači li to da neće ić ako te ćaća poalje?� �- Nisam to reko - uzvrati. - Stvar je u tome to mi se taj čovjek �jednostavno ne sviđa.- Meni izgleda prilično fin - reče.- Ne daj da te zavaraju njegovo cifranje i napuhavanje - upozori je. - To je čovjek vrlo tvrda srca.- Misli da će nas ćaća poslat?�Okrenu se i pogleda je. Trenutak zatim klimnu.- Mislim da hoće - odvrati. - Nema drugog izbora. Treba nam novaca, a nema drugog načina do do njih dođemo.U glas joj se uvuče tračak uzbuđenja.- Čujem da se u gradu svake subote uvečer, nakon posla, priređuju plesovi.Pogleda je načas.- Đavolske ti misli padaju na pamet. Provali u smijeh, uprijevi prstom �dolje na nj.- I ba si se ti, kojemu neto tvrdo viri kroz gege, naao da mi to kae?� � � � �estoka mu rumen obli lice. Nadao se da u mraku neće nita zamijetiti.� �- To mi se zna dogodit noću kad idem pisat -reče obrambeno.- Onda idi pisat - odreza naglo, trznuvi glavom i krenu natrag u kuću. - �Samo nemoj predugo ostat, inače ću znat to radi.� �- Molly Ann. Okrenu se i pogleda ga.- Zato jedva čeka da ode odavde? - upita. Zabulji se u nj.� � �

- Zar zaista ne zna, Daniele? Zavrtje glavom.�- Tu mi nema ivota - poče tiho. - Mogu jedino odrast i postat stara �frajla. Moda mi se dolje u gradu ukae kakva prilika. Moda se neću osjećat� � � tako nitavno i beskorisno.�Ne kaza nita.�5'67- S dečkima je drugačije - reče. - Mogu radit to ih volja. Ne moraju se �zenit ako neće. - Vrati se i stane preda nj. - Daniele, nisam zla, vjeruj mi. No nisam vie djevojčica nego odrasla ena kojoj će skoro esnaesta i u � � �kojoj se zbivaju stanovite promjene to joj potiču elju za vlastitom � �obitelji prije nego to isuvie ostari.� �Mai se njegove ruke i stisnu je. Ruka joj je bila hladna.�- Volim i mamu, i tatu, i tebe, i djecu, ali moram proivjet svoj ivot. � �Shvaća li to, Daniele?�Uputi joj dug pogled.- Drim da shvaćam - uzvrati neodlučno. Ispusti mu ruku.�- Bit će bolje da to skorije pođe u krevet - reče. - Mora rano ustat da � � �pomogne tati raskrčit zapadno polje.�- Hoću - obeća. Promatrao ju je kako ulazi u kuću, a onda otiao iza �gomile drva i ondje se popisao. Kad se vratio u sobu, u dremljivu mraku čulo se jedino lagano dukanje braće i sestara.�Čim je uao u kuhinju, namirisao je zamaćenu zobenu kau.� � �- Bio sam u zapadnom polju - reče. - No tata nije doao.�Marvlou se okrene i pogleda ga.- Otac je rano ustao da vidi, ne bi li mu Callendar posudio mazgu kao ispomoć. Trebalo bi da se vrati svaki čas. - Prui mu tanjur. - Sjedi i �pojedi zeru doručka.Privuče sjedalicu k stolu i poče licom puniti usta.�- Otac i ja razmiljali smo o tome da moda tebe i Molly poaljemo u grad, � � �na rad. Bi li volio ić?Slegnu ramenima.68- Nikad o tome nisam mnogo razmiljo.�- Gospodin Fitch kae da moete zaradit četiri, a moda i pet dolara tjedno.� � �Pogleda je.- to on ima od toga? Smete se.�- Tko?- Gospodin Fitch. Marvlou se zgranu.- Nita. Kako mo tako neto i pomislit? Gospodin Fitch je plemenit čovjek. � � �Uviđa da loe stojimo i samo nam eli pomoć.� �- Zato onda nije tati poteno platio viski? -zapita Daniel.� �- To je drugo - odgovori mu majka. - Tu se radi o poslu.- Za mene je to sve isto - reče. Dovri doručak i ustade. - Ne moe čovjek � �u jednoj stvari bit ovakav, u drugoj onakav.Marvlou planu.- Nema pravo tako govorit o uglađenom čovjeku kakav je gospodin Fitch. �Uvijek nam je bio dobar. Zar nam u dućanu ne daje robu na vjeru kad nemamo gotovine?- Povrati on to kad dođe po viski. Ne riskira on mnogo.- Umukni, Daniele! - okosi se otro. - Tati neće bit drago kad mu kaem to � � �si reko. Gospodin Fitch je pomogo mnogim ovdanjim obiteljima. Pronao je � �dobre poslove mnogim mladićima i djevojkama. Pazi zato na jezik i ponaanje.�

Ne rekavi nita, Daniel iziđe i sjede na prednje stube. Zagleda se niza � �cestu kojom bi trebalo da mu otac dođe. Moda bi bilo dobro da ode u grad.�Moda Molly Ann ipak ima pravo. Tu zaista vie nema to traiti.� � � �69ČETVRTO POGLAVLJE- Ako se ne budete predugo klatarili cestom, do zalaska biste morali stić u dućan gospodina Fitcha. - Jeb zakilji u jutarnje sunce. - Danas ne bi �smjelo bit suvie vruće; neće bit tako loe.� �Daniel pogleda oca.- Neće.- Spremila sam ti ekstra hlače i lijepu čistu koulju - reče mu majka. - I� pazi da pere gaće svaki dan.�- Hoću - uzvrati Daniel.- Ne elimo da ljudi pomisle kako ivimo ko svinje samo zato to smo � � �gortaci. Imamo dobro ime, vrlo staro i čestito, i ne b' ćela da to �zaborave.Daniel se nelagodno promekolji. Cipele to ih je nosio već su ga počele � �titati. Obično ih je počinjao nositi s pojavom prvog zimskog mraza.�Molly Ann odgovori majci.- Brinut ću se za nj, mama. Ne sekiraj se. Marylou se obrati kćerki.- Budi dobra djevojka. Sjeti se onoga to sam te učila. Ne sluaj laskave � �riječi kojekakvih gradskih nevaljalaca.- Znam kako se moram vladat, mama - pobuni se Molly Ann. - Ta nisam bebica.Marylou se zagleda u kćerku. Ne reče nita. Molly Ann pocrveni. Znala je �na to majka misli.�70- Bit ću dobra, majko - reče.Jeb posegnu u dep i izvuče nekoliko novčića.�- Evo vam dolar, pa ga podijelite među sobom. Tek toliko da vam se nađe za stan i hranu dok ne počnete radit. Ni od koga nita ne primajte. Ne �elim čut da Hugginsovi uzimaju milostinju od bilo koga.�Daniel bez riječi uze novčiće od oca i tutnu ih u dep.�- To je mnogo novca - naglasi Jeb. - Nemojte ga rasprčkat na budalatine.�- Neću, tata - obeća Daniel. Jeb ponovo uzvinu oči k nebu.- Bit će bolje da krenete.Daniel kimnu. Pogledom obuhvati roditelje, zatim braću i sestre, okupljene u dvoritu oko njih.�- I ja mislim.Djeca su utke piljila u njih. Bio je to svečan trenutak, ali nisu imali �to reći.�Daniel nakratko mahnu rukom, a onda podie svoju pamučnu vrećicu s �rezervnom kouljom, hlačama i jegerkom. Prodjene tapić kroz uzao i zabaci � �ga na rame.- Hajmo, Molly Ann.Djevojka ga načas pogleda, a tada pritrča k majci. Marylou je jednu dugu minutu čvrsto drala u zagrljaju svoju najstariju kćer i potom je pustila.� Molly Ann na brzinu izljubi djecu u obraze i onda se priključi Danielu. Polako krenu put ceste.- Daniele! - Jebov glas zaječi promuklo. Zaustave se.- Da, tata? Priđe im.- Ako zbog bilo kojeg razloga ne uspijete - ot-poče nespretno - vratite se zajedno kući. Ne zaboravite da imate obitelj koja vas voli i ponosi se vama.

Daniel osjeti kako ga neto stee u grlu. Očev je� �71glas zvučao kruto i prisebno, ali su mu mutne oči suzile.- Znamo to, tata - odgovori neobično osjećajno i s puno razumijevanja. - Ali ne tari glave. Bit će nam dobro.Jeb ga za trenutak mučke promotri i zatim kli-mnu.- Znam da hoće - prozbori konačno. Treptanjem je razmicao suze s očiju. - Ćuvaj sestru, sinko.- Hoću, tata.Jeb isprui hrapavu aku i čvrsto stisnu Danie-lovu ruku. Tada je naglo � �ispusti, okrenu se i pođe.Daniel je promatrao oca kako zamiče za ugao i, kad ga je izgubio iz vida, obratio se sestri."- Hajdmo, Molly Ann - reče. - Pred nama je dug put.Točnije rečeno, iznosio je pedeset i četiri kilometra.Dan se pokazao vruć, vrući nego to je to Jeb bio predvidio. Sunce je �visilo visoko povrh njihovih glava i svojim sjajnim zrakama nemilosrdno eglo prljavu cestu.�- to misli, kolko smo daleko odmakli? - upita Molly Ann.� �Daniel gurnu na zatiljak svoj eir iroka oboda i podlakticom otare lice. � � �Bilo je mokro i slano.- Moda kojih osamnaest-devetnaest kilometara.�- Bole me noge - potui se. - Zar ne bismo mogli nekolko minuta otpočinut?�Trenutak se zamisli, a onda klimnu.- Pa, bi.Siđe za njim s ceste u polje gdje sjednu ispod jednog stabla. Brzo izuju cipele, bace se na leđa i veselo zavrte oslobođenim palcima po zraku.72- Jedina stvar koja mi se ne sviđa u vezi s odlaskom u grad jesu cipele - reče.' - Ni ja ih ne volim - nastavi ona. - Da bar imamo vode.- Ima jedan potočić pet kilometara odavde -reče. - Moemo se ondje napit i� pojest svoje sen-viče.- I također oprat noge? Nasmija se.- I to. - Ustade. - Pođimo. Poče se dizati.- Nisi obuko cipele.- Valja ih čuvat - on će. - Inače ćemo ih do kraja pohabat dok stignemo u grad.Nasmijei se.�- Ta ti je pametna.Noseći cipele u rukama, jo jednom krenu niz brijeg. Nakon nekoliko minuta� ona progovori.- Daniele.- Da?- Dri li da je gospodin Fitch ozbiljno mislio ono to je reko ćaći?� � �- Drim da jest.�- Ne sviđa ti se, zar ne?Daniel ne odgovori.- Pa to nije ni vano, ako nam zaista moe nać zaposlenja.� �Daniel se načas zamisli.- Mislim da nije.- Daniele. - Glas joj poprimi bolan prizvuk. -Daniele, ne osjećam se ba �najbolje.

Brzo je pogleda. Iznenada je problijedila, a i čelo joj se orosilo gracima znoja. Hitro snimi s glave eir i stavi joj ga na glavu. Pod � � �prstima osjeti kako joj je duga svijetlosmeđa kosa vrlo vruća. Uze je za ruku.73- Pođi amo prijeko i sjedi - reče. - To je toplotni udar.Pustila je da je polako odvede u sjenu drugog stabla. Njeno je poloi na � �zemlju.- Odmori se malko. Slabano strese glavom.�- Ne. Moramo dalje, inače nećemo stić u grad.U glas mu se uvuče odsječna nota.- Sjedi. Nećemo stić tamo ako ima sunčanicu. Lezi tu dok ne izvidim mogu �1' naći malo vode.Opusti se i zatvori oči.- U redu, Daniele - uzvrati krotko.Spretno odvee uzao na vrećici i uze limeni lončić koji je bio stavio među� rublje. Otrči niz brijeg prema većoj skupini stabala. Općenito uzevi, �gdje god bi se nalo toliko stabala, tu bi bilo i vode. Kleknu, zagrabi �pregrt zemlje i pomirisa je. Bijae vlana.� � �Bacivi se na ruke i koljena, poče puzati po zemlji u potrazi za vlagom. �Kad pod prstima osjeti mokru zemlju, navali rukama grepsti po povrini. �Voda prokapa, čim dođe na tridesetak centimetara dubine.Brzo izdubi okruglu rupu u zemlji i zatim njene rubove dobro potapka. Rairivi prste, stavi petu i dlan jedne ruke na dno otvora i svom snagom � �pritisnu o zemlju. Trenutak kasnije voda mu se stade skupljati oko prstiju. Nastavi upirati dok god mu ne dosegnu gotovo do zgloba i ne poče otjecati u stranu; potom drugom rukom podra lončić i pričeka dok se ne �ispuni vodom.Dreći lončić paljivo, otrči natrag k sestri. Molly Ann je sklopljenih � �očiju mirno leala. Nije se činila toliko blijeda kao prije. Otvori oči �tegobno i pokua zauzeti sjedeći poloaj.� �- Ne miči se - reče kleknuvi pokraj nje. Iz na-�74prtnjače izvuče malen rubac. Navlaivi ga, pritisnu joj ga na čelo i njeno� � � joj obrisa lice.- To stvarno godi - proapće.�Imika rubac i ponovno ga ovlai. Ovoga puta istisnu nekoliko kapi vode na � �njezine osuene usne. Ona ih pomaknu i jezikom ih obliznu.�- Je 1' ti bolje? - upita. Potvrdi glavom.- Toliko sam edna. Smijem li malo popit?�- Samo malkoc. - Protisnu joj ruku pod leđa i podie je. - Ali, pazi, ne �mnogo - upozori je. - Tek koju kap.Srknu gutljajčić i uzdahnu. Pogleda ga.- Jednostavno ne znam to me spopalo.�- Trebala si nosit eir - reče. - Sunce je prejako.� �- Mogu li malko otpočinut? - upita. - Bit će mi onda bolje, pa ćemo moć nastavit put.- Nema urbe - kaza. - Gospodin Fitch će se nalazit u dućanu kad stignemo �u grad.Opet legne na leđa i zaklopi oči. Neto kasnije već je spavala. Jo jednom � �joj polako rupcom obrie lice i pusti je da se odmara. Malo sna ne moe � �biti na odmet.Daniel sjedne na svoje mjesto i zakilji u sunce, zatim dolje na cestu �koja je sva treperila na vrućini. Moralo je biti podne. Nema se smisla

sada vraćati na cestu. Za nekoliko sati ondje će biti kao u paklu. Najbolje je pričekati dok prođe dva sata. Do tada će sunce prijeći preko bregova na zapad i cesta će se početi hladjeti. Protegne se leđimice, podvije ruke ispod glave i zatvori oči. Trenutak zatim i on zaspi.Probudila ga je grmua koja je sjedila na grani vie njegove glave. Vireći � �kroz lisnate grane u vedro plavo nebo, ugledao je raspjevanu ptičicu. Časak ju je promatrao, a onda se uspravio u sjedeći poloaj.�75Preplaena ovim iznenadnim pokretom, ptičica odleti.�Baci pogled na sestru. Oči joj bijahu otvorene.- Kako se osjeća? - upita.�- Bolje - odgovori. urno se die na noge.� �- Onda bismo mogli krenut. Ona se uspravi. >- To mi se jo nikad nije dogodilo. Nasmjehnu se.�- Nikad prije nisi gologlava proboravila četir sata na suncu.- Ima pravo. - Dignu se, trenutak ostade na mjestu, a potom ga pogleda. -� Sad mi je dobro.Kimnu i poče opet zakapčati odjeću.- Napit će se kad stignemo na potok. - Ovaj put uzme i njezinu vrećicu, �te pođu niz cestu.Učini pokret u namjeri da mu vrati eir.� �- Ne, zadri ga - reče. - Mogu vie izdrat bez njega neg ti.� � �Bez riječi su pjeačili nekih pola sata prije nego to su doli na potok. � � �Napuste cestu, razdragano operu lica i napiju se do mile volje.- Dobra voda - primijeti Daniel.Molly Ann se osmjehnu u znak potvrde.- Kao da je zaećerena.�- Moramo dalje - reče on.- Spremna sam.Uputi se za njim natrag prema cesti, i stignu na nju upravo kad je iza okuke zaklonjene drvećem iskrsnula mazga, upregnuta u teretna kola. Stao je uz rub uske ceste i pustio je da prođe. Molly Ann je zastala iza njega.S otputenim uzdama u ruci u kolima je sjedio mrav mladić kojemu je � �gortački eir iroka oboda napola skrivao lice.� � � �76- Hajde, ivlje! - poviče na bezvoljnu ivotinju koja se s mukom vukla na � �egi.�Ne ubrzavi hod, mazga jednostavno produi klipsati. Mladić dobroćudno � �prokune.- Prokleta betijo!�Kola se dokotrljaju nasuprot mjestu na kojem su stajali i mladić ih postrance pogleda.- Djeco, elite li da vas povezem u grad? Molly Ann zadri brata, uhvativi � � �ga za ruku. Gotovo ljutito otrese se njezina stiska. Glupača.Zar ne zna da nije u stanju pjeačiti? Uzgleda prema mravu mladiću.� �- Svakako da oćemo, gospon - otpovrnu.77PETO POGLAVLJEJimmy Simpson je imao pječano utu kosu, plave oči i vedar, irok osmijeh. � � �U toku svih dvadeset godina svog ivota nikad nije bio u radnom odnosu, �niti mu je to ikad trebalo. Novac mu nije predstavljao problem. Mogao je doći do njega na mnogo različitih načina - da igra klab1 s poljskim rudarima, poker s gortacima ili biljar s gradskim kicoima. A kad bi mu � �

sreća okrenula leđa, jo uvijek mu je preostalo krijumčarenje alkoholom. �Kao, recimo, danas.Cio je dan proveo u brdima. A to nije bilo lako. Stari Fitch je samo dan prije izvrio svoj obilazak i obrao sve vrhnje. Da Jimmy nije platio �dvostruko vie od Fitcha, vraćao bi se s praznim kolima. Međutim, cijena �mu je bila odvie privlačna pa je otkupio dobar viski ispečen od kukuruza,� viski koji su proizvođači bili spremili za sebe.Promatrao je momka kako meće u kola dvije vrećice koje je nosio, zatim kako pomae sestri da se smjesti na sjedalu, i kako se i sam penje i sjeda� kraj nje. Gurnu eir na zatiljak, a preko lica mu pade neukrotiv uvojak � �plave kose.1 Vrsta kartake igre s trideset dvije karte u kojoj igrač postie bodove � �većom vrijednoću niza karata nego to je ima njegov protivnik.� �78- Zovem se Jimmy Simpson. Momkov je pogled bio ozbiljan.- Drago mi je. - Imao je dublji glas nego to je Jimmy očekivao. - Ja sam �Daniel Boone Huggins, a ovo je moja sestra Molly Ann.- Milo mi je to smo se upoznali - reče smijeeći se. Pogleda djevojku. � �Koliko je mogao zaključiti iz lica zasjenjena irokim obodom eira, � � �očigledno bratovljeva, bila je lijepa.- Odate li već dugo? Daniel kimnu.- Oko dvajsčetir kilometra, od rane zore. Al slabo napredujemo zbog vrućine.- Kamo idete?- U Fitchville.Jimmy se opet osmjehnu.- Pa tamo i ja idem. Smjerate li rodu u pohode? Daniel zavrtje glavom.- Ne. Idemo radit.- Imate li već poso?- Jo nemamo. No gospodin Fitch je obećo ćaći da će se pobrinut za nj.�- Za oboje?- Da.Jimmy umuknu. Stari je lupe drao cijeli kraj u ahu. Nije bilo niti jedne � � �jedine stvari koja je ula u brda ili izila iz njih, a da nije imao u njoj� � svoje duge lakome prste, čak i onda kad se radilo o ljudima. Ali kujin sin nije mogao nikako propasti kad je grad dobio ime po njegovu prapradjedu.Daniel zirnu u kola. Prepoznao je vrčeve, premda su bili prekriveni starim vrećama za ećer. Opet se okrenu na cestu. To ga se nije nimalo �ticalo.Jimmy pogleda djevojku. Naslonjena na brata, sklopljenih očiju, njihala se njeno uz kotrljanje kotača. Činilo se da drijema.�79- Ako vam je sestra umorna - reče - moemo joj uredit mjesto u kolima da �prilegne.Molly Ann se uspravi.- Ne elim nikom pravit brige. Zaustavi mazgu.�- Ma kakve brige. Osobito kad se radi o tako zgodnoj djevojci. - Prekorači sjedalo, uđe u kola i pomaknu red vrčeva u stranu. Od praznih pamučnih vreća za ećer hitro napravi leaj, a iznad jednog njegova dijela � �improvizira pokrovac da je zatiti od sunca. - Nije loe - rekne, uspravivi� � � se. - Tu sam i sam spavo sinoć. - Prui joj ruku.�Molly Ann uputi bratu upitni pogled. Daniel kimnu. Ona primi Jimmvjevu ruku i uđe u kola preko sjedala. Pogledala ga u lice.

- Vrlo ste ljubezni, gospon Simpson. Naceri se.- Jimmy. Svi me zovu Jimmy.- Jimmy - reče.Odjednom shvati da je jo uvijek dri za ruku. Ispusti je.� �- Raskomotite se - reče nespretno.Osjeti kako joj srce divlje udara u njedrima i kako joj rumen oblijeva lice. Nije se usudjela govoriti. Mora da joj je sunce udarilo u glavu i vie nego to je mislila. Samo klimnu glavom.� �Uzvera se opet na svoje mjesto i uze uzde u ruke. Brz letimičan pogled preko ramena uvjeri ga da već lei. Trnu uzdama.� �- Probud se, prokleta ivino! - izusti malne ap-tom, kako ne bi uzbunio � �djevojku.U jedan par Molly Ann se probudi proeta večernjom studeni. Dok je sjedala� u uspravan poloaj, uvidi da je pokrivena grubim gunjem. Odbaci ga sa sebe� i duboko uzdahnu. Sad joj je bilo bolje.80Okrenu se i ugleda brata i mladića kako sjede, leđa okrenutih prema njoj, ocrtavajući se spram večernjega neba. Dokono se zapita koliko je spavala. Mladić potrese uzdama. Opet oćutje toplinu u licu. Bio je vrlo pristao.- Budna si? - Daniel ju je bio čuo.- Da.Jimmy joj se okrenu.- Hoćete li vamo gore?Kimnu. On zaustavi mazgu i prui joj ruku. Ona je prihvati. Iznova osjeti �kako joj srce estoko čekića. Sva zbunjena prestade misliti na to.�- Kolko jo imamo prijeć?�- Jo dva sata - odvrati Jimmy. - Mogu ovu betiju natjerat da jače � �potegne. To je najljenija mazga u cijelom okrugu.Pogleda Daniela.- Bit će kasno kad stignemo. to ako dućan gospodina Fitcha bude zatvoren?�- Onda ćemo k njemu ujutro - odgovori Daniel.- Imate li gdje odsjest? - zapita Jimmy. - Kod kakve rodbine?- Ne - otpovrnu Daniel.- Mogu vas smjestit kod sebe - predloi Jimmy. - Udovica Carroll vodi �izvrstan pansion.Pogledae se neodlučno.�- Neće vam ni naplatit za jednu noć - Jimmy doda brzo. - Moji ste gosti.�- Moemo platit - reče Daniel hitro. - Imamo novaca. Radi se samo o tome �da smo htjeli dobit poso to je moguće prije.�- Gdje ćete radit? - upita Jimmy. - U tvornici tekstila?Opet Molly Ann pogleda brata.- Jo pravo ne znamo - prizna Daniel. - On je samo ćaći reko da dođemo k �njemu, a da je dalje njegova briga.6 Sjećanje I81- Zar Fitch nije kazo kakav ćete poso radit?- Jok. Tek tolko da ćemo zarađivat dobre pare. Četir, moda pet dolara �tjedno.Jimmy puče u smijeh, ali bilo je neke vedrine u njemu.- Taj Fitch je odista slatkorječiv čovo.- Mislite reć da nema posla? - Glas Molly Ann odjeknu tjeskobno.- Ne mislim to. Posla ima, u redu stvar. Ali, da biste zaradili tolik novac, morat ćete rintat najmanje dvanajst sati dnevno, za sedam centi na sat.

- Nismo protiv rada - reče Molly Ann. Pogleda je.- Jeste li ikad radili u tvornici?- Ne.- Cijeli dan stojite na nogama mijenjajuć kaleme konca na vrlo brzom stroju i nakon dvanajst sati neprekidna rada imate osjećaj da će vam se tijelo raspast u stotinu komadića. Nije to lako.- Ni nije lako - ona će. - Ako je zarada dobra, ne očekujemo ni lak poso.�- Dobra zarada! - Ponovo se zasmija. - To vi zovete dobrom zaradom? to �mislite, zato zapoljavaju klince? Zato to vama daju sedam centi na sat, � � �dok odraslima moraju petnaest, a razliku računaju kao dio dobiti.- Ne tiče se nas to drugi rade - izjavi Daniel. -Vano je da časno obavimo� � poso.Jimmy se htjede iznova nasmijati, ali ga neto u izrazu dječakova lica �zaustavi. Tu nije bila riječ o običnoj brđanskoj seljačini. Negdje iza tih očiju krila se ovozemaljska zrelost, prirođena sposobnost za snalaenje među ljudima, koja je kudikamo nadilazila njegove godine. Nakon� časka-dva progovori.- Ljudi rade ono to moraju.�Međutim, duboko u dui, Jimmy je osjećao da nije tako.�82Tu oko nas ljudi ne rade ono to moraju već pleu na uzici koju povlače � �drugi u svoju korist i svrhu.Bilo je prolo devet sati kad su zali u Ulicu Main i zaustavili se ispred � �dućana gospodina Fitcha. Vrata bijahu zabravljena, a prozori zamračeni. Nekoliko su trenutaka utke sjedili u kolima.�Jimmy je smatrao da im se mora ispričati.- ao mi je. Da ova stara mazga nije tolko svojeglava, bili bismo stigli �amo sat ranije.- Niste vi krivi - reče Daniel. Pogleda sestru. -Moda je bolje da ovđe �siđemo.- To zaista nema smisla - hitro će Jimmy. -Pođite sa mnom do udovičina pansiona. Neto ćete povečerat, potom u krevet, a sutra moete ovamo već � �rano izjutra.Daniel mu uhvati pogled.- Ne elimo nikog tjerat van. Već ste nas ionako puno zaduili svojom � �dobrotom.- Nikog ne tjerate - reče Jimmy odlučno. - Stan i opskrba je udovičin posao.Udovica Carroll bijae koćata ena otrih crta lica i podjednako otra jezika� � � � � kojim se obilato sluila da svoje muterije odri na uzdi. Neugledna, � � �čudnovata mjeavina ljudi koji su radili u tvornicama tekstila, stakla i u� rudnicima, dolazila je iz bliih i daljih dijelova svijeta. Slaveni iz �sredinje Evrope nali su se zajedno s tankoustim, mučalji-vim gortacima � � �koji su radili u sredini isto toliko im stranoj, koliko i doseljenicima. Unatoč svemu, udovica ih je drala u redu. Nije bilo tučnjave, pijanstva �ni psovanja pod njezinim krovom. to su ti ljudi radili vani, nije je bilo� briga, ali kad su dolazili na jelo, bilo je loe ako bi doli nečistih ruku� � ili neo-83prana lica, jer ih u tom slučaju ne bi putala za stol. I stoga je svatko �od njih ivio u strahu bojem i govorio neobičnim priguenim glasom, kad god� � � bi se ona nala u blizini, jer nitko nije htio izgubiti mjesto u njezinu �pansionu. Hrana nije bila gospodska, ali je bila najukusnija u čitavu kraju.

- Previe ste zakasnili na večeru - okosi se na Jimmvja. - Dobro znate da �se večera slui u est i pol.� �- Kriva je ona stara mazga. - Jimmy je pokua opčiniti svojim armom. - � �Nikako je nisam mogo nagnat da bre pođe. Zatim sam nabaso na ovu djecu �koja su po velikoj vrućini hodala cestom i nisam ih mogo samo tako pustit, zar ne?Udovica Carroll pogleda Daniela i Molly Ann, te utke zafrkta. Oni se �uzvrpolje zbog njezina prezirna, upiljena pogleda.- Htjeli su do dućana gospodina Fitcha da im nađe poso - objasni. - No zatvoren je.- ene ne primam - odrapi. Okrenu se Jimmyju. - Poznata su vam kućna �pravila.Daniel uze sestru za ruku.- Hodi, Molly Ann - pozva je. - Ne elimo vam stvarat nikakvih neprilika, �gospodine Simpsone. Hvala vam na ljubeznosti.Neto zbog tona njegova glasa sijevnu sjećanjem udovice Carroll. Njezin je� mu bio brđanin i, prije mnogo ljeta, kad su jo oboje bili mladi, njegov � �je glas također zvučao tako - zvonko, osjećajno, gordo. Ali to je bilo davno, prije nego to su mu rudnici upropastili pluća, lo mu viski � �izgrizao utrobu, a on umro pljujući crnu krv irom čistih bijelih plahta.�- Osim toga, imam samo jednu praznu sobu -reče.Daniel se netremice zagleda u nju.84- Nita za to, gospa. Sestra i ja spavamo u jednoj sobi, zajedno s braćom �i sastrama, cio svoj ivot.�- Boli me glava za to - odvali otro. - Nijedan mukarac ni ena ne mogu � � �dijelit jednu sobu u ovoj kući, čak ako su brat i sestra.- Mogo bi spavat na trijemu, s vaim doputenjem, gospa - reče Daniel. - � �Sobu dajte Molly Ann.- Ne znam - udovica će nesigurno. - Nije poteno da neko spava na trijemu.�- Moe upotrijebit poljski krevet u mojoj sobi -pridoda Jimmy brzo.�Udovica Carroll donese odluku. Djelovali su joj kao ugodna i pristojna djeca iz bolje obitelji.- U redu - pristade. - Ali od jela nema ni drugo osim ladne svinjetine i �kruha.- Bit će strano lijepo od vas ako nas time ponudite - reče Daniel.�Pogleda ga.- To će vas svakog kotat deset centi - najavi. Neko je vrijeme �oklijevala, a onda pridometnula: -Uključujući i doručak, koji se slui �točno u pola est.�Daniel bez riječi uze par novčića iz depa. Poloi joj na dlan dvije petače� � i jednu desetaču.- Hvala vam, gospa. Cijenimo vau dobrotu. Ona kimnu i obrati se Molly �Ann.- A vi, frajlice, sada pođte sa mnom da vam pokaem sobu.�Molly Ann je leala u mračnoj sobici i oslukivala mrtvu tiinu. Osjećala se� � � neobično. Nigdje glasa. To je prvi put to spava sama, bez uobičajenog �amora braće i sestara. Teko joj je to palo.� �Tko zna kako su svi kod kuće i da li im nedostaje. Zbog nekog neobjanjiva� razloga suze joj se počee�85kotrljati niz obraze. S vrata dopre tiho kucanje. mugne iz kreveta i �prijeđe u sobu.- Da? - proapće.�

- Ja sam, Daniel. - Njean se glas jedva čuo kroz vrata. - Je li s tobom �sve u redu?- Jest - uzvrati. Trenutak je oklijevao.- Dobro... onda, laku noć.- Laku noć.Sluala je kako se tihi koraci udaljuju od vrata, a onda se opet uulja u � �krevet. U toku samo jednog kratkog dana mnoge su se stvari promijenile. Sve se promijenilo.Daniel je do sada bio njezin mlađi brat, ali danas se odjednom preobrazio. U njemu se rodila snaga kakvu jo nikad prije nije oćutjela. �Kao da ju je u jednom djeliću sekunde prerastao i zakoračio u muevnu dob.�Preplavi je neki čudesno topao osjećaj olakanja i sigurnosti, suze joj se� zaustave i ona utonu u krepak san bez snova.86ESTO POGLAVLJE�Daniel i Molly Ann čekali su pred vratima dućana u Ulici Main do nekoliko minuta poslije est izjutra, kadli se vrata otvore i iziđe neki Crnac s �metlom u ruci. Okrzne ih radoznalim pogledom, ali nita ne reče, već poče �mesti drveni prilaz pred ulazom. Daniel odeta do vrata i zaviri u dućan.�- Nikog jo ne biti unutra - prozbori Crnac. -Ako htjeli neto kupiti, � �gospon Harry stići svaki čas.- Čekamo gospodina Fitcha - reče Daniel.- On ne doći prije osam sati - otpovrnu Crnac.- Čekat ćemo. - Daniel se vrati k sestri. Pred jednim prozorom nalazila se klupa. Sjedoe na nju.�Nekoliko minuta kasnije onii miićav mukarac u izlizanu kaputiću, � � �ukrobljena ovratnika i s kravatom oko vrata, uurbanim koracima priđe � �dućanu.- Ima li već muterija, Jacksone? - upita prodornim slubenim glasom.� �Crnac pristojno otkoraknu u stranu, kako bi malcu oslobodio prolaz.- Ne, gospon Harry.Čovjek zastade i pogleda Daniela i Molly Ann, ali im se ne obrati.- to ovi hoće?�- Traiti gospon Fitcha.�- Djeco, traite li posao? - oslovi ih mali.�87Daniel ustade.- Da, gospodine.- Dobro, ali tu ne moete sjediti - reče naglo. -Ta je klupa predviđena za� muterije.�- Oprostite - otpoče Daniel, no mali se več bio izgubio u dućanu. Zastae � �ne znajući to da rade.�- S jedne strane dućana biti jo jedna klupa na koju vi moći sjesti - �uputi ih stari Crnac.- Hvala vam - zahvali se Daniel. Povede Molly Ann oko ugla zgrade, te opet sjednu.Malo-pomalo gradić oivje svud oko njih. Otvore se dućani, ljudi se stadoe� � pojavljivati na ulicama; prođe i nekoliko kola, kasnije i vie, te �nekoliko minuta poslije sedam poslovni dan uđe u svoj puni zamah.Gledali su sve to radoznalo, bez riječi. Činilo se da ljudi to prolaze �mimo uopće ne obraćaju panju na njih. Svi kao da bijahu zaokupljeni �svojim vlastitim mislima. Mukarci dok idu na posao, ene u kupovinu, djeca� � u susret igri. Svi odsutni duhom.- Koliko jo dugo? - zapita Molly Ann. Daniel zakilji u sunce.� �

- Oko pola sata.- Jesi li jutros vidio gospodina Simpsona? - ona će dalje.- Jo je uvijek spavo kad sam odlazio - odgovori Daniel.�- Nije sio na doručak - primijeti.�- Kazo mi je prije odlaska na počinak da nikad ne doručkuje - protumači Daniel. - A ta gospođa uistinu posluuje bogovskim doručkom. Jaja i zobena� kaa, kukurunjak i maslac, te prava kava. Ne ide mi u glavu zato proputa � � � �tako dobro jelo.- Htjela sam mu zahvalit na ljubeznosti - kae Molly Ann.�- Ne treba se zbog toga izjedat - umiri je Daniel. - Ja sam mu se �zahvalio za oboje.88- Bio je zaista drag - ona će tiho. Daniel letimice pogleda sestru. Naceri se.- Ti kao da si se malko zagrijala za nj - bočnu je.Porumenje.- Ne budi lud. Zar djevojka ne smje reć za momka da je drag, a da je se krivo ne svati?Daniel se nasmijei. Mogao joj je kazati da se Jimmy naveliko raspitivao o� njoj - ali kad bi to saznala, moglo bi joj zavrtjeti glavom.Stari se Crnac pojavi iza ugla i priđe im.- Gospon Fitch upravo stići, ako ga vi eljeli vidjeti.�Pođu za njim u dućan. Nakon arkog sunčeva svjetla valjalo se svići na �tamu, ali oči im se za koji trenutak privikoe i oni oko sebe ugledae � �poslagane bačve i vreće, te police uvrh ispunjene različitom robom, počevi od konzervirane hrane pa do bala platna. Povede ih oko duge tezge,� mimo revna malca, u malen, staklom ograđen ured.Iza stola je sjedio Fitch jo uvijek glave pokrivene eirom iroka oboda. � � � �Ničim nije pokazao da ih prepoznaje.- to elite, djeco? - upita mrzovoljno.� �- Tata nam je kazo da dođemo amo - odgovori Daniel. - Reko nam je da ste mu obećali da ćete nam nać poso.Fitchovo je lice i nadalje bilo bezizraajno.�- Tata?- Da - potvrdi Daniel. - Jeb Huggins. Ljudeskarino se lice odjednom izmijeni. Postadeljubeznije. Die se iza stola.�- Vi ste Hugginsova djeca. Đavo me odnio ako sam vas prepozno u tim lijepim odijelima. Svakako. Upravo to obećo sam vaem ocu.�Daniel odmah osjeti olakanje. Načas je pomislio da je riječ o kakvom �nesporazumu.89- Tako je, gospodine Fitch. Fitch ga pogleda.- Ti si Daniel? Daniel kimnu. Okrenu se Molly Ann.- A ti Molly Ann? Molly Ann se osmjehnu.- Da, gospodine Fitch.- Vaa me majka posluila izvrsnim zečjim gulaom - reče. - Nikad to neću � � �zaboravit.Ne rekoe nita.� �Sjede i poče prevrtati neke papire na stolu.- Samo trenutak, da ih nađem... Ah, evo ih. -Prui ih Danielu.�- Odnesite te papire ocu i onda ćete dobit poso. Daniel se zablenu u nj.- Tata nam ni nije kazo da treba bilo kakve papire potpisat.�

- Vavjek se neki papiri moraju potpisat - uvjeravao ga je Fitch. - Po zakonu jo ste uvijek maloljetnici i dok ne navrite dvadest jednu godinu, � �roditelji moraju za vas potpisivat.- Ali, gospodine Fitch - usprotivi se Daniel - put iznosi vie od �četrdeset osam kilometara u jednom smjeru. Trebalo bi nam dva dana da ih odnesemo potpisat.- ta ja tu mogu - reče Fitch. - Takav je zakon. Daniel osjeti kako �počinje ključati od bijesa.- Zato to niste kazali tati prije nego to ste ga naputili da nas poalje � � �amo u dolinu.Fitch preko stola osinu dječaka pogledom. Da-nielove oči u hipu potamnjee. Klinjo bijae raspa-ljiv. Ne bi mu bilo drago da radi u � �oblinjim tekstilnim tvornicama i staklanama. Za njega će biti najbolje �mjesto nekih trideset i dva kilometra dalje, na jugu, u rudnicima ugljena u Graftonu. Ispusti dubok uzdah.90- Posve sam zaboravio - priznade. - No, budući da je to moja krivnja, odmah ću vas uputit na radna mjesta, a sam ću se kasnije pobrinut da vam otac potpie te isprave.�Daniel odahnu. utke kimnu.�- Koliko si visok, sinko? - Fitchov je glas sada zvučao mnogo prijateljskije.- Skoro metar i sedamdeset osam - odgovori Daniel. - Tata veli da sam već dostigo svoju punu visinu.- Visok si - sloi se Fitch. - Za trenutak se zamisli. - Previsok si za �rad u staklanama. Trae nie dječake zbog svih onih silnih cijevi ispod � �kojih se moraju provlačit. Nema nita protiv da radi na istovaru vagoneta?� � �- Istovaru? - upita Daniel. - A gdje to?- U rudniku ugljena - otpovrnu Fitch. - Za prvu ruku moe počet kao � �skupljač kriljevca, a onda moe ravno u rudnike.� � �- Nemam nita protiv - reče Daniel.�- Dobro. - Fitch kimnu. - Otvoren je jo jedan kop u novom rudniku blizu �Graftona. Dat ću ti preporuku i smjesta te uputit onamo.- Ali Grafton je udaljen trideset dva kilometra -prosvjedova Daniel.Fitch ga probode hitrim pogledom.- eli radit, zar ne. momče? Daniel potvrdi glavom.� �- Otac ti je imo dovoljno povjerenja da te poalje dolje k meni, a sad je �na tebi da mi vjeruje da ću ti nać najbolji poso koji se dade dobit.�- Ali Molly Ann i ja smo računali da ćemo ostat zajedno.- Moe se tu zadrat, ako hoće, ali tu nema za te posla. Jedino u Graftonu.� � � �- to će onda bit s Molly Ann? - upita Daniel. Fitch pogleda djevojku.�91- Mogu joj nać poso u ovdanjoj tekstilnoj tvornici.�Daniel pogleda sestru.- Ne znam. - Dvoumio se.- Ne brini, Daniele - reče Molly Ann brzo. - Bit će mi dobro.- Osobno ću pazit na nju, momče - obeća Fitch. -Moja će se supruga pobrinut da dobije pristojan stan.Daniel baci pogled na zdepasta čovjeka iza stola, potom na svoju sestru. Nije mu se to sviđalo. Međutim, nije imao drugog izbora. Tata ih je poslao ovamo dolje na rad. Nije se sada mogao vratiti i reći mu da mu se prijedlog ne sviđa. Tog trenutka odluči se vratiti u pansion udovice Carroll kako bi zamolio Jimmvja da mu pripazi na sestru. Bilo je neto u �

tom mladiću zbog čega mu se moglo vjerovati. Bilo je to posve različito miljenje od onoga koje je imao o Fitchu.�- U redu - pristade nerado.- To je prava riječ. - Fitch se osmjehnu. Ustade na noge. - Jedna moja kola polaze u Grafton. Moe se njima povest. - Krenu k vratima malog � �ureda. -A sad, djeco, malo pričekajte dok izvrim neke pripreme.�Pogledae se čim iziđe.�- Ne dopada mi se - izjavi Daniel jednostavno. Molly Ann mu se mai ruke.�- Isuvie brzo raste, Daniele - prozbori. - Ali ne zaboravi da je i sa � �mnom isti slučaj.Bilo je neto poslije deset sati kad su se Daniel i Molly Ann vratili u �pansion. Na njihovo kucanje udovica Carroll im je otvorila vrata.- Gospođo Carroll, je li gospodin Simpson jo uvijek kod kuće? - upita �Daniel.92- Straga je u staji gdje skače oko svoje mazge -otpovrnu kratko. - Prostrijeli ga očima. - Namjeravate li ostat preko noći?- Ne, gospa - odgovori. - Odlazim u Grafton popodne.- I vaa sestra?�- Ne, gospa. Dobila je poso tu u tvornici.- U redu, ali ona ne moe tu ostat - odbrusi. -Sinoć se radilo o iznimci, �no inače ne doputam djevojkama da tu odsjedaju. Prije ili kasnije svagda �dođe do nevolje.Daniel se zagleda u udovičine oči.- Zahvaljujemo vam na gostoprimstvu, gospa -reče mirno. - I ne namjeravamo ga zloupotrijebit.Ustuknu pred njegovim upornim pogledom. Osjećala se neobično zbunjeno.- Naravno, ako ona... Prekide je.- Ufam se da neće bit potrebno, gospa. Najljepa vam hvala.�Promatrala ih je kako silaze niza stube na trijemu i zalaze za ugao, a zatim je zatvorila vrata i vratila se pospremanju kuće. Imala je pravo. Znala je to. Djevojke uvijek donose neprilike. Prije ili kasnije mukarci �će se početi tući oko nje. Ali bila je to pristojna djevojka iz valjane obitelji. Ni nalik onim jeftinim prostakuama u tekstilnim tvornicama. �Moda je bila isuvie brzopleta. Prokune svoj jezik ispod glasa. To joj je � �oduvijek bila glavna mana. Srdito poče mahati metlom, tako da se oko nje prailo sve u esnaest.� �Daniel i Molly Ann nađoe Jimmvja u staji, ali nije skakao oko mule; �ivotinja je zadovoljno va-kala sijeno u svojoj pregradi, a Jimmy je � �flairao piće.�93Stajao je ispred drvene klupe, nakrcane čistim politrenkama. Pod jednim je pazuhom imao vrč, a u drugoj je ruci drao lijevak. Pokretom naučenim �za dugogodinjeg poslovanja, hitro i djelotvorno tut-nuo bi vrak lijevka u� � bocu, nagnuo vrč i pustio da bistra tekućina teče unutra. Kad bi boca bila puna, priao bi drugoj.�Daniel se začudi. Ne toliko zbog punjenja boca koliko zbog činjenice da je bistri viski, poto bi ga ulio u boce, smjesta promijenio boju i postao� za-magljenosmeđ. Tako neto nikad prije nije vidio. Stajali su tako �nijemo, dok Jimmy nije ispraznio jedan vrč i posegnuo za drugim.- Gospodine Simpsone - reče.Jimmy se okrenu i, nasmijeivi se, odloi prazan vrč.� � �- Je 1' sve u redu? Daniel potvrdi glavom.- Izgleda. - Baci letimičan pogled na klupu. -Nismo vas htjeli smetat.

Jimmy se nasmija.- Kad su toliko čekali na Simpsonov viski, mogu jo i mrvičak due.� �- Viski? - začudi se Daniel. Jimmy kimnu.- To je ono to pravim. Dodam nekoliko kapi sasaparine i arome, i nitko iv� � ne moe razlikovat moj od dućanskog viskija. I uz to je na većoj cijeni �nego čist krijumčareni viski.Daniel se skanjivae.�- Moram vas zamolit za uslugu, ali već ste bili toliko ljubezan...- Samo naprijed, pitajte - pouri Jimmy. - Učinit ću sve to mogu.� �- Gospodin Fitch kae da sam previsok za rad u ovdanjoj staklani, pa mi je� � naao poso u graf tonskom rudniku.�94Jimmy se ustegnu od bilo kakve primjedbe.- A vaa sestra?�- Ona ide u mjesnu tvornicu tekstila. - Daniel pogleda Molly Ann. - Nije ba ispalo onako kako smo zamiljali. Mislili smo da ćemo bit zajedno. � �Gospodin Fitch kae da će se brinut za nju. - Naglo uuti.� �Jimmy pogleda Molly Ann. Ona stidljivo obori svoj pogled. Opazi da su joj obrazi porumenjeli.- to vi mislite o tome? - upita je. Ona ne odgovori.�Opet se obrati Danielu.- Ne mekate gospodina Fitcha. - Zvučalo je to vie kao izjava nego kao � �pitanje.- Iskreno govoreći, ne mogu ga smislit - prizna Daniel. - Imao bih kudikamo mirniju savjest kad bih znao da vi pazite na nju, a ne gospodin Fitch.Jimmy klimnu.- Poznat mi je taj osjećaj. - Opet oslovi Molly Ann. - to vi kaete na sve� � ovo, gospođice Molly Ann?Glas joj je bio vrlo topao, ali je i dalje gledala dalje.- Osjećala bih se sigurnije kada biste nam učinili tu uslugu.Osmjehnu se.- Onda ću vam drage volje pomoć. Prva stvar koju moramo učinit jest da vam nađemo poten stan. Imam već u vidu jednu dobru obitelj, moje �prijatelje. Njihova se najstarija kći upravo udala, pa imaju jednu praznu sobu, a novac će im dobro doć. Hajdmo tamo da izvidimo slau li se. - �Odloi lijevak i pođe prema njima.�- Ali to će biti s vaim viskijem? - zapita Daniel. Jimmy provali u � �smijeh.- Neka samo stoji. Zar niste čuli da je viski najbolji kad odlei?�95Stajao je ispred drvene klupe, nakrcane čistim politrenkama. Pod jednim je pazuhom imao vrč, a u drugoj je ruci drao lijevak. Pokretom naučenim �za dugogodinjeg poslovanja, hitro i djelotvorno tut-nuo bi vrak lijevka u� � bocu, nagnuo vrč i pustio da bistra tekučina teče unutra. Kad bi boca bila puna, priao bi drugoj.�Daniel se začudi. Ne toliko zbog punjenja boca koliko zbog činjenice da je bistri viski, poto bi ga ulio u boce, smjesta promijenio boju i postao� za-magljenosmeđ. Tako neto nikad prije nije vidio. Stajali su tako �nijemo, dok Jimmy nije ispraznio jedan vrč i posegnuo za drugim.- Gospodine Simpsone - reče.Jimmy se okrenu i, nasmijeivi se, odloi prazan vrč.� � �- Je 1' sve u redu? Daniel potvrdi glavom.- Izgleda. - Baci letimičan pogled na klupu. -Nismo vas htjeli smetat.

Jimmy se nasmija.- Kad su toliko čekali na Simpsonov viski, mogu jo i mrvičak due.� �- Viski? - začudi se Daniel. Jimmy kimnu.- To je ono to pravim. Dodam nekoliko kapi sasaparine i arome, i nitko iv� � ne moe razlikovat moj od dućanskog viskija. I uz to je na večoj cijeni �nego čist krijumčareni viski.Daniel se skanjivae.�- Moram vas zamolit za uslugu, ali već ste bili toliko ljubezan...- Samo naprijed, pitajte - pouri Jimmy. - Učinit ću sve to mogu.� �- Gospodin Fitch kae da sam previsok za rad u ovdanjoj staklani, pa mi je� � naao poso u grafton-skom rudniku.�94Jimmy se ustegnu od bilo kakve primjedbe.- A vaa sestra?�- Ona ide u mjesnu tvornicu tekstila. - Daniel pogleda Molly Ann. - Nije ba ispalo onako kako smo zamiljali. Mislili smo da ćemo bit zajedno. � �Gospodin Fitch kae da će se brinut za nju. - Naglo uuti.� �Jimmy pogleda Molly Ann. Ona stidljivo obori svoj pogled. Opazi da su joj obrazi porumenjeli.- to vi mislite o tome? - upita je. Ona ne odgovori.�Opet se obrati Danielu.- Ne mekate gospodina Fitcha. - Zvučalo je to vie kao izjava nego kao � �pitanje.- Iskreno govoreći, ne mogu ga smislit - prizna Daniel. - Imao bih kudikamo mirniju savjest kad bih znao da vi pazite na nju, a ne gospodin Fitch.Jimmy klimnu.- Poznat mi je taj osjećaj. - Opet oslovi Molly Ann. - to vi kaete na sve� � ovo, gospođice Molly Ann?Glas joj je bio vrlo topao, ali je i dalje gledala dalje.- Osjećala bih se sigurnije kada biste nam učinili tu uslugu.Osmjehnu se.- Onda ću vam drage volje pomoć. Prva stvar koju moramo učinit jest da vam nađemo poten stan. Imam već u vidu jednu dobru obitelj, moje �prijatelje. Njihova se najstarija kći upravo udala, pa imaju jednu praznu sobu, a novac će im dobro doć. Hajdmo tamo da izvidimo slau li se. - �Odloi lijevak i pođe prema njima.�- Ali to će biti s vaim viskijem? - zapita Daniel. Jimmy provali u � �smijeh.- Neka samo stoji. Zar niste čuli da je viski najbolji kad odlei?�95SEDMO POGLAVLJEDaniel je u snu čuo udaljen piskut rudarske sirene koja je označavala nastup prve smjene radnika. Prevrnu se na drugu stranu svog uskog poljskog kreveta i otvori oči. Tri ostala momka s kojima je dijelio sobičak jo su uvijek leali zgureni pod svojim grubim pokrivačima.� �Tiho se izvuče iz kreveta i pođe k umivaoniku. Utisnu čep i ulije u nj malo vode iz golema zemljanog vrča. Voda mu je rashladila lice, pomogavi �mu da se rasani. Zabulji se u izblijedjelo i napuklo zrcalo povrh umivaonika.Lice koje se odraavalo, razlikovalo se od onog to ga je, gotovo prije tri� � mjeseca, prvi put vidio u ovom zrcalu. Svi tragovi sunca odonda su posve ičezli. Koa mu je sada poprimila neku osebujnu plavkastobijelu boju i � �

čvrsto se napela preko obraza. iroke crne duplje krile su oči koje su �nalikovale na komade antracita s kojima je radio cio bogovetni dan.Protrlja obraze. Pod rukom je jedva osjećao kratke plavkastocrne čekinje. Da ih kadikad ne opipa, ne bi bio siguran je li to brada ili naprosto ugljena praina to mu je prodrla kroz pore i postala sastavni dio � �vanjtine. Zarije prste u limenku gre-solventa i stade po licu trti zrnatu� smjesu dok se ne pretvori u pjenu. Međutim, čak i nakon to ju je�96sprao i obrisao grubim ručnikom, nije dolo ni do kakve promjene, jedino �to ga je boljelo lice od hrapavih pječanih zrnaca u sapunu. Ugljena � �praina ucijepi se u kou kao korov u zemlju, i bez obzira to činili, ne � � �moete ga se osloboditi.�Poto je navlaio kosu i počeljao je glatko uz tjeme, vratio se do kreveta � � �i počeo se odijevati. Plava radna koulja i kombinezon bijahu ukrućeni od �ugljene praine, a također i teke radne čizme. Uze rudarsku kapu od � �traper-platna i provjeri svjetiljku pričvrćenu za njezin tit. Stijenj je � �bio mekan, a u limenki se nalazilo dovoljno ulja za cio dan. Tiho se uputi k vratima. Prije nego to je iziao, preleti pogledom po usnulim � �momcima, ali ih i ne pokua probuditi. Bili su to skupljači kriljevca; � �trebalo je da se na radnom mjestu nađu pola sata kasnije, u sedam.Zatvori za sobom vrata i uzanim se stubitem spusti do glavnog kata �pansiona. Hodnikom doko-rača do kuhinje. Zdepasta kuharica, kojoj se crno lice već sjajilo od vrućine to su je isijavale peći, podie oči i nasmijei� � � mu se.- 'Brojutro, gospon Daniel.- 'Brojutro, Carrie.- Jutros ko i obično, gospon Daniel?- Da, molim. I ne zaboravte... Iskesi se.- Neću, gospon. Dobro ispeć jaja i stavit puno soli i papra.Sjede za stol i iz velikog eljeznog lonca to se nalazio na stolu natoči � �kave u alicu. Doda vrhnja, tri uvrh pune lice ećera i promijea kavu.� � � �- Ima dobre ljutike, ako eljeti, mogu je speci s jajima.�- To je strano lijepo od vas, Carrie - reče. - To bi mi stvarno prijalo. �- Premaze maslac u debelom sloju po jo uvijek toplom domaćem kruhu i od-�7 Sjećanje I97grize zalogaj. - Carrie, svečano izjavljujem da, odmah poslije moje mame, pečete najbolji kruh u Zapadnoj Virginiji.- Ma, hajte, molim vas, gospon Daniel. - Međutim, dok mu je donosila na stol jaja i svinjsku lopaticu, lice joj ozari osmijeh zadovoljstva. Posegnu za solju. - Čekte, malo - upozori ga. - Tu već ima dosta soli.Kua jaja i klimnu.�- Izvrsno. - No čim se okrenula, ipak je dodao jo soli.�Jeo je brzo i pomno, briući kruhom umanjak s tanjura. Popije kavu i � �ustade.Donese mu crnu metalnu kutiju za ručak.- Unutra vam tutnuti ekstra jabuku i naranču -reče. - Znam da vi voliti svjee voće.�- Hvala vam, Carrie. - Uze kutiju iz njezine ruke i pođe k vratima. - Vidimo se večeras.- Čuvajte se, gospon Daniel - reče. - Ne ići preblizu laguma.- Neću - obeća i osmjehnu se, znajući da mu je kao mineru dunost �postavljati i paliti fitilj. To mu je donosilo dolar vie na tjedan i nije�

mu ni padalo na um da se toga lii. Sedam dolara na tjedan, bio je to �malne isti iznos koji su dobivali odrasli mukarci.�utke je ljapkao pokislom ulicom, punom kala, mimo redove kuća rudarske � �kompanije, koje su od ugljene praine sve zadobile sivocrvenu boju, i �udario ulicom to je vodila do ulaza u rudnik. Cesta se počela puniti �mukarcima koji su ili na posao, i onima to su se odande vraćali. Neki će � � �od njih sada u krevete koje je upravo ispraznila dnevna smjena. Bila je velika navala na krevete i mnogi su pansioni ukonačivali i po dvije smjene radnika. Nedjeljom je, kad su rudnici bili zatvoreni, dolazilo do neopisivih guvi i često bi se vodile prepirke oko toga koja�98smjena ima veće pravo na krevete. Prema kućnim pravilima, u nedjelju bi trebalo da se izmijene, ali to u biti nije nita pomagalo, jer su svi tada� bili odveć umorni i razdraljivi. Daniel je smatrao da je sretan to je � �naao zajedničku sobu. Ali, činilo se, da odrasli mukarci nisu voljeli da � �je dijele bilo s kim.Daniel je stigao do ulaza u rudnik. Kao i obično, stigao je prvi iz svoje skupine. Sjeo je na neku drvenu kutiju i počeo promatrati kako ljudi izlaze.Lica im bijahu crna, odjeća jo i pranjivija od njegove, oči zakiljene u � � �bolnom grču zbog jutarnjeg svjetla. Kretali su se polako, gotovo mučno, dok su privikavali tijela na uspravno dranje, jer su u niskim rudničkim �hodnicima cijelo vrijeme radili poluzgrbljerii.Jedan se od mukaraca zaustavi pred njim. Bio je to zdepast čovjek �bačvastih grudi čije je sjedine prekrivala ugljena praina.�- Je li Andy već stigao gore? - upita.- Nije, gospodine. - Daniel zavrtje glavom. -Andy mu je bio predradnik smjene. Čovjek koji ga je oslovio bio je predradnik noćne smjene.Predradnik se na trenutak osvrne.- Reci mu da zapadni tunel valja poduprijeti prije bilo kakva miniranja. Zidovi se stanjuju.Daniel kimnu.- Kazat ću mu.- Ali pazi da ne zaboravi - upozori ga čovjek -jer se i sam moe nać u � � �poloaju da zagrize u blato.� �- Neću zaboravit - obeća Daniel. - Hvala vam.Čovjek strese glavom i tromo se udalji. Daniel počeprka po depu i izvuče �komad vakanca. Odgrize ćokić i poče ga u kutu ustiju obrađivati. Obilnim � �pljuvanjem pluća se čiste od praine. Hrač-kom duhanska soka stručnjački �pogodi jednog vo-7'99denog kukca to mu je puzao blizu nogu. Kukac se začas utopi u otrovnom �smeđem potoku.Daniel pogleda za predradnikom. Nije bio osobito zabrinut. Ono upozorenje bila je stara priča koje se nasluao. Svaka je smjena nastojala da se �otrese svoje dunosti oko podupiranja zidova i da je prepusti drugima, jer� je to oduzimalo odveć dragocjena vremena i nepovoljno se odraavalo na �radni učinak. Ne moe iz rudnika izvlačiti određenu tonau ugljena i � � �istodobno učvrćivati njegove zidove.�Zrak je u rudniku bio teak od vlage, a zidovi zasićeni mokrinom. Zemlja �ispod nogu bijae meka i gnjecava, i dok su im teke čizme tonule u nju, � �voda bi ćurkom ispunjavala otiske stopala.

- Prokletstvo! - opsova predradnik. - Bolje da amo dopremimo kakve pumpe, inače ćemo se, prije nego se pravo snađemo, nać do upka u vodi.�- Sve su pumpe zauzete u istočnom tunelu -saopći mu jedan rudar.Predradnik se obrati Danielu.- Popni se gore do nadzornikove dačare i kai mu da moramo doć do pumpi, � �jer je voda mazgama do trbuha i ne mogu vuć vagonete.Daniel kimnu i okrenu se. Otputi se natrag uz tunel, prema glavnom ulazu i prođe pokraj skupine radnika koji su postavljali tračnice za vagonete.- Kako je tamo dolje? - povika jedan od njih.- Mokro - odvrati Daniel. - Idem po pumpe.- Kad se bude vraćo, ponesi usput i pticu - reče čovjek. - Ne sviđa mi se� taj miris.Daniel se naceri. I prije su ga slali na takve poslove. Kanarince je trebalo upotrijebiti za otkrivanje pojave plina ili nedostatka kisika, ali za čitavo to100vrijeme to radi u rudniku, nije jo nikad nijednoga vidio.� �- Ako mi dadete Slobodno popodne, mislim da bi vam mogo ulovit i orla - otpovrnu.Jeka grohota pratila ga je dok nije zamaknuo za ugao. Ulaz se nalazio uz kosi hodnik, dvadesetak metara ispred njega. Piljio je kroza nj prema tamno-plavu nebu na kojem je mirkalo tisuće zvijezda. Ispuni ga osjećaj �udivljenja. Vani je bio bijeli dan, ali promatrajući nebo kroz dug uzan tunel, on se pretvorio u mrklu noć. Zvijezde su se vazda nalazile ondje iza sunca. Počee blijedjeti i nestadoe kad se pribliio ulazu.� � �Na ulazu ga zaustavi kontrolor radnog vremena.- Kamo ', momče?�- Andy me alje u nadzornikov ured po pumpe -odvrati.�- Trati vrijeme - reče kontrolor. - Vrati se dolje na poso.�- Andy kae da je mazgama voda do trbuha i da ne mogu vuć ugalj.�Kontrolor ga pogleda. Časak zatim skupi ramena.- Samo naprijed - uzgoropadi se. - Ali neće ti ni koristit.�Daniel se primače uredu. Pokuca na vrata i uniđe. Činovnik ga pogleda preko svog stola.- to eli?� � �- Andy kae da nam trebaju pumpe u zapadnom tunelu - odgovori. - Ne moemo � �izvuć ugljen.- Zato?�Daniel se zabulji u njega. Već je otprije nosio u sebi neku prirođenu odbojnost prema uredskom osoblju, kao, uostalom, i svaki rudar.- Svako zna da mazge ne mogu plivat i u isto vrijeme vuć ugljen - odbrusi.I činovnik se zabulji u njega.101- Mudar klinjo. - Upre pogled u stol. - Vrati se i kai Andvju da nema ni � �od pumpi.Daniel se zainati.- Kazo mi je da razgovaram s nadzornikom.- Nadzornika nema.- Čekat ću ga. - Daniel pogledom potrai stolac.�- Ne, neće - siknu činovnik. - II se vraćaj, il ti apcigamo plaću.�- Dobro, kad je tako - reče Daniel značajno. -Vratit ću se i reć mu. Ali, znate vi Andvja. Taj ne voli zezancije. Lično će doć amo.

Činovnik popusti. Tko da ne pozna Andvja? U rudnicima je proveo cio svoj ivot i bio vrlo nagle ćudi. Nitko se nije usuđivao zapodjeti s njim �prepirku, ako nije bio spreman za tučnjavu.- U redu - procijedi. - Kai mu da ću poslat nekoliko pumpi.�Daniel kimnu. Okrenu se da će otići. Činovnik mu doviknu.- Ti s' novi tu?- Ne ba sasvim.�- Kako se zove?�- Daniel Boone Huggins.Činovnik neto zabiljei na komadu papira to se nalazio pred njim.� � �- U redu - reče. - Zapamtit ću to.- Utroio si dosta svog radnog vremena na uvjeravanje - dobaci mu �kontrolor mrzovoljno, dok je Daniel prolazio kraj njega.Daniel mu ne odgovori. Spusti se u podzemnu tamu. Priđe mu Andy.- to je s pumpama?�- Nadzornika nema - uzvrati Daniel. - Činovnik veli da će nam ih poslat.Andy kimnu smrknuto. Klopnu nogom o zemlju. Voda trcnu.�- Bit će bolje da ih to prije dopreme amo - reče.�102- Imam osjećaj kao da ulazimo u podzemnu rijeku.- Podie pogled na Daniela. - Počni donosit amo potporne planke.�- Evo, odmah - reče Daniel. Krene tunelom dok ne dođe do potpornih dasaka i zatim ih kroz gust mulj stane vući, jednu po jednu, do kraja tunela.Gotovo je proao i sat vremena, i on je prenio blizu trideset trometarskih� planki, dimenzija pet na dvanaest centimetara, kad je začuo kopačev urlik.- Hej, predradniče! Naletio sam na vodu!Načas se svi ukipe, gledajući u Andvja. Predradnik je djelovao smireno dok je procjenjivao poloaj. Iz udaljenog zida ikljao je mlaz vode, � �podloka-vajući zemlju.- to stojite tu i blenete ko magarci! - dreknu Andy. - Zatrpavajte ga!�U isti mah desetak lopata poletje zrakom, kad rudari počee bacati zemlju �na zid, nastojeći da zaustave prodor vode.- Dovucte amo potporne planke! - urlao je Andy. - Hoću zid debljine sedamdeset centimetara!- Okrenu se drugom čovjeku. - Iskopaj odvodni jarak!Svi su očajnički radili, ali im je svejedno trebalo dobar sat prije nego to je voda zaustavljena, a do tada su svi već hripali i kupali se u �znoju. Jedan po jedan popadae na zemlju od iscrpljenosti.�Andy se nasloni o potporne planke i spusti pogled na njih. Rukom prijeđe preko čela, obrisavi grake znoja. Duboko uzdahnu.� �- Na noge! - zapovjedi. - Mičite taj ugljen. Već smo vie od dvadeset tona� u zaostatku.Daniel se mučno osovi na noge. Mokra mu se odjeća bila posve prilijepila za kou.�- A to je s pumpama? - upita. Andy se zapilji u njega.�103- Jebi ih! - prekune. - Sad smo sigurni. Nek' ih noćna smjena dopremi, to� su već i prije morali.- Ali - otpoče Daniel.Predradnik ga uutka zlogukim pogledom.�- Poćni trpat vagone - zareza - inače će guzom napolje!�Daniel je stajao neodlučno.

- Kreči! - odreza Andy. - Nije na nama da se brinemo o njima, kao to nije� ni na njima da se brinu o nama.Daniel se utke lati posla. Predradnik je imao pravo. Svatko je morao �paziti na sebe.Tako se to činilo sve do negdje oko tri sata u zoru, kad mu je rudarska sirena svojim reskim zavijanjem prekinula san.Uspravi se u sjedeći poloaj i protrlja oči. Ostali momci u sobi bili su �već budni.- Da mi je znati zato tuli - jedan će od njih. Vani se čuo tropot � �ustrčalih ljudi. Primače seprozoru i pogleda van. Ljudi su već u potocima hrlili iz svojih domova na ulice. Podie prozor i pomoli glavu.�- to se dogodilo? - viknu dolje.�Jedan se čovjek beskrvna i blijeda lica zaustavi i zagleda se prema njemu.- Odron u rudniku! - doviknu on. - Uruio se zapadni tunel!�104OSMO POGLAVLJE- Hej, momče! Donesi mi jo jednu? baklju! -Nadzornikov se glas razlijegao� utrobom tunela.Daniel dogmiza natrag kroz mokar kal, sa zidnog nosača pograbi baklju i stade se probijati nazad do zemljanog zida, gdje se odron zaustavio. Pogleda nadzornika.- Popni se na te potporne planke i dr svjetlo mirno - naredi nadzornik.�Daniel se uspinjao po daskama, sve dok licem nije malne dotaknuo bedem mokre zemlje. Isprui jednu ruku da odri ravnoteu.� � �Nadzornik mahnu rukom Andvju na to se dvojica ljudi uspentraju do Daniela� i zazure dolje u vlanu zemlju. Vidjeli su kako voda ispod blata ustrajno �dotječe i čuli itavo soptanje crpki. Dvojica mukaraca zaute i stanu � � � �proučavati zemlju ispod sebe.Daniel ih je zaneseno promatrao. Silno su se razlikovali. Andy je bio krupan, snaan i grub; odjeća mu prekrivena slojem mulja i ugljena. �Nadzornik je, naprotiv, bio dotjeran, sitan, uglađen. Činilo se da mu kal i nečist nisu ni dotakli kravatu, bijelu koulju s ukrobljenim ovratnikom � �i sivo odijelo. Oči su mu se ljeskale iza icom uokvirenih cvikera. Daniel� je pratio njegov upiljen pogled. U toku nekoliko minuta za kojih su stajali ondje, muljevita se105crta na potpornim daskama popela za vie od dva i pol centimetra.�- Jo uvijek nadolazi. - Nadzornikov je glas zvučao bezizraajno.� �- Da, gospodine. - Andvjev, inače gromki glas, bio je sada priguen.�- Zato niste ovamo dopremili pumpe? - upita nadzornik.�- Polo sam Daniela po njih - uzvrati Andy. -Vratio se bez njih.�Nadzornik se obrati Danielu.- Zato ih nisi donio sa sobom? Daniel pročisti grlo.�- Činovnik je reko da će ih poslat. Nadzornik se opet okrenu Andvju.- Drim da će biti najbolje da odemo gore u ured.�- Pođe, pa se onda zaustavi. - Povedite momka sa sobom.-Siđe s potpornja, a zatim, hodajući oprezno po plankama da mu se ne smoče cipele, poče odmicati tunelom prema izlazu.Andy se trenutak zapilji za njim, a tada pijunu na zemlju grudu duhanskog soka. Pogleda Daniela.- Jesi li siguran da si razgovarao sa činovnikom?- Nemam običaj lagat, gospodine Androjevviczu

- odgovori Daniel tiho.Andy ne reče nita. Siđe s planki i zastade kad je Daniel poao za njim. � �Okrenu se skupini radnika.- Nastavite pumpat, moda jo togod blata uzmognete odstranit.� � �Ljudi kimnue i vrate se poslu. Međutim, usprkos svoj brzini kojom su �punili bačvu, mokra bi se zemlja svagda pomakla i ispunila nastalu prazninu. Andy je neko vrijeme stajao ondje i promatrao ih, a onda krenuo.- Ajde, Daniele - doviknu mu preko ramena. Čim su izili iz rudnika, danje� je svjetlo bolnozaslijepilo Danielove oči, a neobična tiina okup-�106Ijene svjetine teko mu je pala na duu. Kad mu se vid vratio, ugledao je � �ene glava pokrivenih otrcanim alovima, ustiju čvrsto stegnutih od straha.� � Ugledao je djecu irom otvorenih tamnih, nepomičnih očiju i mukarce na � �čijim se ispaćenim licima odraavala uska povezanost s rudarskom smrću.�Jedan od vremenih ljudi oslovi Andvja dok je prolazio kraj njega.�- Kako je dolje?Andy nijemo zavrti glavom. Priguen uzdah bola zatalasa se gomilom. A onda� opet tiina, uasna tiina puna ravnoduja.� � � �- Već su dva dana prola - primijeti drugi mukarac. - Jeste li im se ita � � �pribliili?�- Ne - odvrati Andy. - Tlo je suvie raskvaeno i jo se uvijek kreće.� � �Neka ena zarida. Njezine je prijateljice odmah okrue kako bi je odvratile� � od plača. Trenutak kasnije već su je odvodile. Postojalo je staro pravilo: nikakvih suza kod rudarskog rova. Nikad ne smije pokazati da si �izgubio nadu.Daniel pođe za Andyjem u ured. Činovnik iza stola podie pogled. Rukom �mahnu na vrata iza sebe.- Gospodin Smathers veli da smjesta uđete.S nadzornikom su se u uredu nalazila jo dva mukarca. Sjedili su na � �stolicama tik Smathersa, koji je bio iza stola. Rasklopljen crte rudnika �leao je na stolu pred njim. Smathers ih upozna.�- Ovo je gospodin Androjewicz, predradnik dnevne smjene u zapadnom tunelu. Andy, ovo su vladini predstavnici, gospoda čarter i Riordan -inenjeri zatite na radu.� �Mukarci klimnue. Ne pokazae nikakve namjere da se rukuju. A isto tako ni � � �Andy.- Ova gospoda pokuavaju ustanoviti razloge koji su doveli do odrona �zemlje - reče Smathers.107Andy kimnu. Nije govorio. Svaki je blesan znao zato je do odrona dolo. � �Zbog suvika vode. Crpke su mogle spriječiti katastrofu, ali njih nije �bilo, tako da glede toga nitko nije nita mogao poduzeti.�Čarter prvi prozbori.- Kako sam shvatio, vaa je smjena zapriječila prodor vode zasipavanjem �zemlje i potpornim plan-kama. Zato niste upotrijebili i crpke?�- Zatraio sam crpke, ali ih uopće nisu poslali -uzvrati Andy.�- Osobno?- Ne, gospodine. Poslao sam ovdje prisutnog Daniela.Dvojica mukaraca usmjerie poglede u Daniela.� �- Koga si pitao? Daniel se zabulji u njih.- Onog činovnika tamo vani.Dvojica mukaraca utke izmijenie poglede.� � �

- Ako mi ne vjerujete - reče Daniel brzo - zato ga ne pozovete amo i ne �upitate?Smathers odgovori tiho.- Već jesmo, momče. Veli da uopće nisi dolazio gore. Sluaj, zato nam ne � �kae pravu istinu? Bit ćemo blagi prema tebi.� �Danielu se poče pokretati uč.�- Govorim vam istinu, gospodine Smathers. Dolje je dvadeset sedam mrtvih ljudi. Neke sam od njih poznavao. Mislite li da bih lagao da sam kriv za njihovu smrt?- On uporno tvrdi da nitko nije doao ovamo gore po crpke - ponovi �Smathers.- Bio sam tu gore - zapjeni se Daniel. - Kontrolor je vremena čak zabiljeio koliko sam vremena kod njega proveo.�- Nema nita u njegovu izvjetaju - reče nadzornik. - Pregledali smo ga.� �Daniel osjeti kako mu obrazi blijede. Svi su imali108svoje prste u ovome, ali njemu će priiti krivicu da spase vlastitu kou. � �Munjevito je mozgao, pogledavajući od jednog do drugog.- Gospodine Smathers, jeste li izričito pitali za moje ime kad ste s njim razgovarali?- Kako sam mogao, momče - reče nadzornik jetko - kad čak i ne znam kako se zove.�- Mislite li da bi to va činovnik mogo znati?�- Zato? On nema nikakve veze s osobljem.�- Zapiso je moje ime u knjigu to je leala na stolu - reče Daniel. - � �Razbjesnio se kad sam mu kazo da će imat posla s Andvjem, ako nam ne poalje pumpe, pa je smatro vanim da me pita za ime.� �- Gak da i zna tvoje ime - reče Smathers - to nita ne bi dokazalo.�- Dokazalo bi da sam bio tu gore, kako i tvrdim.Andy iznenada progovori.- Jamčim za ovdje prisutnog Daniela. Nije laac.�- Bojim se da imate krivo - Smathers će glatko. -Bez obzira to dječak �govorio.- Nita vas ne kota da provjerite knjigu na njegovu stolu - reče Andy. � �Lice mu se stade rumenjeti.Smathers se načas zapilji u nj, a zatim ustane.- Pođite sa mnom, gospodo.Otpratie ga u prijamni ured. Činovnik ih pogleda.�- Hatch - zapita nadzornik. - Poznajete li ovog momka?Hatch odgovori.- Ne, gospodine.- Jeste li ga ikad prije vidjeli?- Nisam, gospodine.Smathers letimice pogleda dvojicu mukaraca.�- Jeste li zadovoljni? Potvrdie glavama.�109Smathers krenu natrag u svoj ured. Pred vratima se okrenu i opet pogleda činovnika.- Hatch, donesite mi iz kartoteke dječakov osob-nik.Pođu za njim u ured i zatvore vrata. On obiđe svoj stol i sjede. Daniel se upilji u nj.- Ako ne zna moje ime, kako će nać moj osob-nik?Smathers pogleda Daniela s izrazom iznenadnog potovanja.�- Valjano zaključuje, momče - reče.�

Časak kasnije činovnik uđe u prostoriju. U ruci je drao neki spis. Odloi � �ga na stol pred Smathersa i krenu da će otići.- Hatch. - Smathers uze spis i pogleda ga. -Donijeli ste mi pogrean �osobnik.Hatch se obrnu s izrazom očigledne zbunjenosti.- Oh, ne, gospodine. To je pravi osobnik. Glasi na ime Daniela Boonea Hugginsa. Upisano je ba na...�Glas mu zamre kad odjednom shvati da svi pilje u njega.- to će uradit s njim? - upita Daniel.�Andy se nelagodno promekolji na trupcu na kojem su sjedili vani pred �nadzornikovim uredom i suzi oči, motreći ulazak u rudnik.- Nita.�Daniel se zgrozi.- Ali njegovom je krivnjom...- Jezik za zube! - Andvjev glas jeknu otro. -Sad zaboravi na to. �Kompanija ne misli na sebe preuzet krivicu za ono to se dogodilo. Hvali �Bogu to je nisu svalili na tebe.�- Ali, moraju je nečim obrazloit - usprotivi se Daniel.�110- I hoće - otpovrnu Andy. - Pazi to ti velim, hoće.�Otvore se vrata zgrade. Na ulazu se pojavi Smathers.- Vratite se unutra.Uniđoe u zgradu. Hatch je sjedio zadubljen u glavnu knjigu poslovanja. �Nije dignuo pogled dok su mimo njega brzali u nadzornikov ured.Smathers zatvori vrata za sobom, vrati se za stol i sjede. Dvojica vladinih predstavnika ravnoduno su stajali naslonjeni o zid. Smathers �pogleda Andvja.- Utvrdili smo razlog odrona i eljeli bismo znati slaete li se s nama.� �Andy se uuti. Smathers se nakalja.� �- Ustanovili smo da je dnevna smjena ispalila nekoliko naboja laguma kako bi raslojila ugljen, a da prethodno nije provjerila potporne grede. Krivica je njihova. Nisu smjeli biti tako ludo nepromiljeni.�Andy prionu očima uz nadzornika.- Ludo nepromiljeni - ponovi. Smathers odahnu.�- To je ono to će ući u izvetaj koji će sastaviti ova gospoda.� �Andy ih okrznu pogledom, a potom se opet obrati Smathersu.- Oni valjda znaju - reče zajedljivo. - Ta stručnjaci su.Zavlada neugodan tajac. Smathers ga prekide.- Međutim, kompanija će biti velikoduna. Unatoč činjenici to su nesreću � �skrivili ti ljudi, svakoj ćemo rudarskoj obitelji dati stotinu dolara u ime posmrtnine i estomjesečno besplatno stanovanje u kućama kompanije.�Andy ne reče nita.�111Smathers ustade.- Sada valja opet osposobiti rudnik. Ni za jednog od nas nema novaca, ako ne počnemo vaditi ugljen.- Bit če potreban mjesec dana da se račisti zapadni tunel - objasni Andy.�- Znam. - Smathersov je glas zvučao poslovno. -Nećemo ga račićavati. � �Zagradit ćemo ga. Otvorit ćemo nov tunel na junoj rudnoj ili.� �- Ali to će biti s onim ljudima tamo dolje? -zapita Andy.�- S kojim ljudima? - odjeknu hladno Smathersov glas. - Mislite na njihova tijela? Oni su mrtvi i već pokopani. Ne moemo riskirati nove ivote samo � �zato da ih otkopamo i iznova sahranimo.

Andy je mučao. Pogleda Daniela. Daniel je vidio gnjev i očaj u predradnikovim očima. Trenutak kasnije opet se okrenuo Smathersu.- Mislim da imate pravo, gospodine Smathers. Smathers se nasmijei.�- Moete svojim ljudima također saopćiti da im kompanija neće reducirati �plaće zbog izgubljenog vremena u toku dva posljednja dana, premda nismo iskopali nita ugljena. Kompanija bdije nad probicima svojih ljudi.�Andy kimnu.- Da, gospodine Smathers. Smathers se okrenu Danielu.- Koliko ti je godina, momče?- esnaest - odgovori Daniel, imajući na umu lani navod u svojoj molbi.� �- Zna li čitati i pisati?�- Znam, gospodine. Iao sam est godina u seosku kolu.� � �- Gospodin Hatch nas danas naputa - objavi Smathers. - Volio bih da sutra� ujutro dođe ovamo i preuzme njegovu dunost.� � �Na Danielovu licu ukaza se iznenađenje. Pogleda112Andvja. Predradnikovi se očni kapci napol spuste u znak pristanka. Daniel se opet okrenu Smathersu.- Bio bih vam neobično zahvalan na ukazanoj prilici, gospodine Smathers.Napetost u uredu popusti. Čak se i dvojica vladinih predstavnika osmjehnue. Ovoga puta rukovae se sa svima.� �Daniel baci pogled na Andvja dok su se vraćali u rudnik. Činilo se kao da se predradnik predao mislima. Naposljetku progovori.- Ima li vakanca?� �Daniel prerova po depu, izvuče komad duhana i prui mu ga. Andy odgrize � �zalogajčinu, stade ga jedno vrijeme vakati, a tada pijunu.�- Kujin sin! - uskliknu.- Kako, molim? - upita Daniel.- Taj Smathers je prepreden. Sve je izvuko iz kripca. Čak i kompaniju. I �toliko nam sputo ruke da tu vie nita ne moemo učinit. Čak im i obitelji � � �onih mrtvih nesretnika moraju bit zahvalne.8 Sjećanje I113DEVETO POGLAVLJEProdorni zviduk sirene u est sati označio je kraj radnog dana. Molly Ann � �odstupi s uska podija i od vretena koja su se velikom brzinom okretali. Pomno ocijeni kad će konac dojuriti do kraja valjka, zatim u pravom trenutku uzdigne ruku i pritisnu prekidač, ugasivi stroj. Promatrala je �kalem kako se obrće i kimnula zadovoljno poto se zaustavio ba onda kad je� � bio pun. Hitro podie svitak konca s vretena i stavi ga u otpremnu koaru. � �Osvrnuvi se jo jednoć, siđe s podija. Zrakom se uzbibao itav apat, kad su� � � � � golemi parni strojevi to su tvornicu opskrbljivali strujom prestali �klopotati. Bila je subota, jedina noć u tjednu kad će tvornica tekstila utihnuti.Umijea se u gomilu djevojaka to su prolazile tvornicom, mimo uutjelih � � �divovskih strojeva, put blagajnikova altera, nedaleko od glavnih vrata. �Zahvatilo ih je prazničko raspoloenje. Bijae dan isplate. Subotnja noć. � �Njihovi glasovi, jo uvijek vritavi od pokuaja da nadglasaju bučnu vrevu � � �dana, podrhtavali su od uzbuđenja, tvoreći planove za tekuću večer i slijedeći dan.- Molly Ann, hoće li noćas na ples to ga priređuje baptistička crkva? - � �upita jedna od djevojaka.- Sutra je piknik na sajmitu - druga će.�114

- U Holiness Churchu1 se sutra odrava vjerski zbor - reče treća. - �Pripremili su cijelo čudo riđovki i čegrtua, a nekoliko je ťsvetacaŤ već �spremno uivati Duha Svetoga.�Molly Ann se nasmjehnu, ali ne odgovori. Za est mjeseci to ih je tu � �provela zbile su se mnoge promjene. Neznatni tragovi dječje tustosti ičezli su joj s lica, nakon čega je zadobila neobično egzotičan izgled. �Visoke jagodične kosti istakle su joj seljačke zelene oči, a pune joj se usne skladno povezale s bradom. I tijelo joj se izmijenilo. Grudi joj postae zaobljenije, struk ui, a iroki se kukovi suzili u duge ravne noge.� � �- Molly Ann nikad ne zna to će raditi - reče prva djevojka. - Ćeka da joj� to Jimmy kae.�- Hajde, raspali - pozva je Molly Ann, smijeeći se.�- Zacopala si se u njega - pecnu je djevojka. Opet Molly Ann nita ne �odgovori. Jo su uvijek�bile djetinjaste. Jesu li mogle znati to osjeća za Jimmyja? Ili, kad je �već riječ o tome, to on osjeća za nju? Znale su samo za plesove, dobru �zabavu subotom uvečer i nedjeljom, a potom dugo čekanje do idućeg vikenda.Zauzela je svoje mjesto u redu ispred blagajničkog altera. Brzo se �pomicao, pa je uskoro doao i na nju red.�Vremeni činovnik virnu u nju kroz prozorčić.�- 'Barveče, Molly Ann - reče gurnuvi joj kroz reetkast prozorčić potvrdu � �na potpis.- 'Barveče, gospodine Thatcher - odzdravi, potpie papirić i vrati mu ga.�Uze potvrde, provjeri je, stade prelistavati omotnice to su se nalazile u� kutiji na tezgi odmah do1 Evangelička sekta u Sjedinjenim Američkim Dravama čiji pripadnici �vjeruju u silazak Duha Svetoga u vjernike, a odlikuje se burnim obredima.115njega, dok ne pronađe onu s njezinim imenom. Izvadi je i preda joj je.- Bolje da prebrojite - svjetova je. - Imate visok iznos zbog prekovremena rada. Proli je tjedan bilo osamdeset sati.�Kimnu i utke otvori kuvertu. Novci joj se skotr-ljae u ruku. Hitro ih � �prebroja.- est dolara i četrdeset centi - reče gledajući ih.�- Tako je. - Potvrdi glavom. - Osam centi na sat. Ali pazite kako ćete sa svim tim novcem. Nemojte ga svega potroiti na jednom mjestu.�- Neću, gospodine Thatcher - obeća. Vrati novac u kuvertu i otputi se prema glavnim vratima. Uobičajena gomila mukaraca i momaka koji su čekali� da se djevojke vrate s posla poredala se du ulice. Očevi očekuju kćerke, �muevi ene, mladići svoje prijateljice. Svi s istom milju. Danas je dan � � �isplate.Prohladan večernji povjetarac strujao joj je kroz uznojenu pamučnu haljinu, pripivi je posve uz tijelo. Zadrhtala je i pritegnula al oko � �sebe. Prolazila je mimo prvog reda mladića. Dovikivali su joj i zvidali. �Okrenula je glavu i ubrzala korak.Jedan joj je od njih povikao.- to će raditi večeras, Molly Ann? Ne vidim tu Jimmvja?� �Nije odgovorila. Nije očekivala da je Jimmy tu čeka. Otiao je u brda po �cugu i neće se vratiti tako skoro. -Plač djevojčice natjerao ju je da se okrene. Učinila je to upravo u trenutku kad je neki mukarac udario dijete. Bio je to krupan čovjek i već� napola pijan. Djevojčica je zateturala natrake i ljosnula u ulično blato,� zabuljivi se uplaeno u mukarca.� � �

Stajao je i mahao njenom utom isplatnom vrećicom koju je stiskao u ruci.�- To će te naučit kome pripada tvoja plaća! -derao se. - Otac sam ti i radit će onako kako ti�116kaem. Odi i kai majci da ću joj dat onoliko koliko me bude volja.� �Trenutak zatim okrenuo se i teturavo udaljio. Ostali mukarci stajali su �ondje bez riječi, bez pokreta. Molly Ann se vrati do djevojčice i pomogne joj da se digne.Činilo se da djevojčici, koja je cviljela od straha, nije vie od �jedanaest godina.- No, no - tjeila ju je Molly Ann. - Bit će sve u redu.�- Neće - zakuka djevojčica. - Majka je rekla da će me iibat ako joj ne �donesem isplatnu vrećicu.- Jednostavno joj kai to se dogodilo - naputi je Molly Ann.� �- Ne bi ni pomoglo - odgovori dijete. Poče brisati blato s haljine. �Pogleda prema Molly Ann s jo uvijek suznim očima. - Jedva čekam da �odrastem poput tebe. Onda ću moć radit sa svojim parama to hoću. - �Prestade čistiti haljinu. - Najljepa ti fala.�Molly Ann je promatrala dijete kako bespomoćno odmiče ulicom. Duboko uzdahnu. Bilo je mnogo toga to nije valjalo u ovome gradu. Tko �roditeljima daje pravo da sa svojom vlastitom krvi postupaju kao s robovima? Zahvali Bogu to ima tako dobre roditelje.�Neki joj momak upade u korak pobočke. . - Hoće li sa mnom na ples �večeras, Molly Ann?Pogleda ga. Bio je visok i imao je, po najnovijoj modi, kosu zalizanu unatrag. Osjeti mu po dahu da je pio pivo. Odmahnu glavom.- Neću.Stavi joj aku na ruku.�- Hajde, Molly Ann - ponuka je. - to si digla tolko nos? Nije Jimmy �jedini mukarac u gradu. Zgodna si cura. Trebala bi to bolje iskoristit i �malko se proveselit.117- Skidaj ruku s mene il će Jimmy za to doznat -procijedi tihim glasom.Odmah spusti ruku.- Ba si glupa - reče. - Misli da si Jimmvjeva jedina cura, ali nisi. � �Jimmy ima vie cura od bilo kog u gradu.�- Lae! - uzviknu. - Odlazi. Stade, a ona proslijedi.� �- Čekaj samo, Molly Ann - poviče za njom. - Već će saznat.�Stie do ugla i zaokrenu put Ulice Main i Fitcho-va dućana.�- Dobar je to grad, gospodine Cahille. - Fitchov je glas bio pun svesrdne iskrenosti. - I dobri ljudi, jednostavni, marljivi, poboni, čestiti. A �radne snage napretek. Posvud brojne obitelji. Nije im nita imat osam ili �deset komada djece u kući. Prije ili kasnije moraju trait poso. Djeca ne �zadaju nikakvih briga. Rade svoj poso i ne trae mnogo. Nije to kao tamo �na istoku ili gore na sjeveru. Tu nema nikakvih sindikata. Ljudi ih ne ele, jer ih ne trebaju. Isuvie su slobodoljubni. Pravi gortaci. Ne � � �vjeruju onima koji nisu njihovi.- No vama ipak vjeruju? - zapita Cahill. Fitch se nasmija.- Zato da ne vjeruju? Jedan sam od njih. U njihovoj sredini i rođen i �othranjen. Moj praprapra-djedica je osnovao taj grad. Svi znaju da im je Sam Fitch prijatelj... - Moete mirne due poručit svojim kompanjonima u � �Philadelphiji da ih Sam Fitch uvjerava da će dobit svu potrebnu radnu snagu po cijeni koju ele, ako ovamo dopreme i drugu tvornicu tekstila, i �

da u Fitchvilleu bar jo dvadeset pet godina neće bit nikakvih gradskih �poreza.118- Po vama Fitchville ispada kao vraki privlačno mjesto, gospodine Fitch. �- Cahill se sada smijeio.�- To i jest - reče Fitch. - To sigurno jest. Prvoj tvornici nije bilo ni riječi prigovora. Sagradite drugu, i ona će bit jo i bolja.�- Uz iste uvjete kao i prva? - upita Cahill.- Uz iste uvjete. Sam Fitch nije lakom. Gleda samo učinit togod dobro za �svoj grad.Cahill kimnu.- Vrlo dobro, gospodine Fitch. Raspravit ću o tome sa svojim kolegama i siguran sam da će biti impresionirani. Uvjeravam vas u svoju podrku.�- Hvala vam, gospodine Cahille, hvala. - Fitch ustade iza stola i svojom trbuinom zapremi dobar dio malog ureda. Provuče se oko stola i odeće s � �Cahillom van na ulicu. Zatresoe rukama i Cahill se uspe u svoju kočiju.�Stajao je tako dok je kočija odlazila, a onda se okrenuo i vratio u dućan. Zamislio se. Nova tvornica tekstila znači u najmanju ruku jo kojih� dvjesta radnih mjesta. Kako god gledao na stvar, to za njega znači mnogo novaca.- Gospodine Fitch. - Glas joj je zvučao njeno.�Okrene se začuđeno. Nije primijetio kad je ula u dućan. Odveć se bio �zabavio s Cahillom.- Gle, Molly Ann.- Subotnja je večer, gospodine Fitch - reče. Namah se pribra.- Bogme jest. - irok mu osmijeh zaigra licem. -Uđi u moj ured.�Mučno sjede za stol i pogleda je kritički. Molly Ann se razvila u naočitu rasnu enu. Dok ju je u mislima uspoređivao sa svojom enom, osjeti kako mu� � rastu zazubice.- Pa kako napreduje, mila? - upita.�- Dobro, hvala na pitanju, gospodine Fitch. -119odgo,vori. Otvori isplatnu vrećicu i izbroji tri dolara. - Htjela bih da to stavite na tatin račun.- S najvećim zadovoljstvom - reče. Pokupi novac i spremi ga u ladicu. - Kako su tvoji?- Nisu ba vični pisanju, gospodine Fitch -uzvrati. - Ali, ipak sam ih �vidjela proli mjesec i bili su svi dobro. Tata je sretan s novom mazgom. �Kad etva prođe, računa da će posijat bar četiri puta vie kukuruza.� �- Treba da se ponose i tobom i tvojim bratom -pohvali je Fitch. - Veli mi Smathers da je Daniel najbolji činovnik to ga je ikad imo.�Molly Ann klimnu.- Hvala vam, gospodine Fitch. Iznova ustane.- Treba čeće dolazit ovamo, Molly Ann. A ne samo jednom tjedno, u subotu � �navečer, i to poslovno. Zna da te volim vidjet.�- Poslovan ste čovjek, gospodine Fitch - reče. -Ne bi vam htjela dosađivat.Obiđe stol i uze je za ruku.- Tako zgodna djevojka, Molly Ann, nikad ne dosađuje.S neugodnim osjećajem u dui povuče ruku. Nije znala to da kae.� � �- Poznaje li onog čovjeka to je upravo otio? -upita iznenada.� � �Zavrtje glavom.- Ne.

- To je gospodin J. R. Cahill. Doao je razgovarat sa starim Samom Fitchom� o izgradnji jo jedne tvornice tekstila u naem mjestu. Zna li to to znači?� � � �Iznova zavrti glavom. . - To znači da bi te mogo u novoj tvornici zaposlit ko predradnicu, ako se sa mnom bude ophodila kako treba.�120Naglo se podsmjehnu. Sad ga je shvatila. Zagleda mu se u lice.- To je strano lijepo od vas, gospodine Fitch. Ponovno je uze za ruku.�- Đavolski si ik djevojče, Molly Ann. Nema smisla gubit vrijeme s �bezveznjacima kakav je Jimmy Simpson, kad je dovoljno da kae samo jednu � �riječ i stekne pravog prijatelja.�- Cijenim to, gospodine Fitch. Uistinu. - Osmje-hnu se. - I kad se nova tvornica tekstila otvori, nemojte se začudit ako vam pokucam na vrata.Gledao ju je punu minutu, a zatim joj ispustio ruku.- Učini to - reče ozbiljno. - Svakako to učini. Bila je kod vrata njegova ureda.- 'Kunoć, gospodine Fitch.Kimnu skrivajući tekim očnim kapcima prave namjere.�- 'Kunoć, Molly Ann. - Jo je dugo zurio u vrata poslije njezina odlaska. �Uze cigaretu i zavali je. Trenutak kasnije je pripali. Mlade su djevojke �bezgranično glupe. Duboko povuče u pluća teak siv dim, potom ga lagano �otpuhnu. Promatrao je kako se lijeno vuče put stropa. On, u redu, pa nije ni vano. Prije ili kasnije dobit će je. Bio je vrlo strpljiv čovjek.�Sjedila je u prijenosnoj eljeznoj kadi na sredini kuhinje. Njena �gazdarica uzme velik kotao s uarene peći, podloene ugljenom, i pođe prema� � njoj.- Treba li jo vruće vode? Molly Ann kimnu.�- Da, hvala vam, gospođo Wagner. - Primicala se puevim korakom kako bi �vodu izlila iza nje, a da je ne ouri. Oko lica joj se uzdigoe oblaci � �pare. Neto kasnije opustila se, zaklopivi oči. Ćutjela je kako� �121se bolni umor, nakupljen za duga dana provedenog uz stroj, lagano cijedi iz nje. - Gospođo Wagner -reče.- Da, Molly Ann.- Dođu li puno ovakve kade?- Oko tri-četiri dolara, mislim. Molly Ann uzdahnu.- Ako se ikad domognem neto vie novaca, voljela bih jednu takvu kupit � �mami. Sigurna sam da bi joj se dopala.122DESETO POGLAVLJENedjelja je osvanula blistava i sunčana, a blag oujski vjetrić dopuhnuo �je prve tragove proljeća. Na stablima su izbili pupovi koji svojim sjajnim ućkastozelenim izdancima pozlatie gole grane. Molly Ann se spusti� � niza stube na trijemu do mjesta gdje ju je čekao Jimmy, koji je stajao tik mazge i kola.Okrenu joj se, gutajući očima njezinu bijelu lepravu haljinu, ute vrpce � �oko struka i eira. Za-zvida.� � �- Jesi li to zaista ti, Molly Ann? Zacrveni se uz osmijeh.- Sviđa li ti se?Nasmijei se.�- Divna si. Krasna je.- Sama sam je saila - pohvali se. - Materijal sam nabavila u francuskom �dućanu. Izvoran je pariki proizvod.�Uze je za ruku.- Ne znam - reče dvojbeno.

- Sto?- Ta stara kola i ta stara mazga. Gotovo da je grehota prljati tako lijepu novu haljinu.- Samo ti prostri gunj po tom starom sjedalu -reče. - I da vie ne čujem �tih tvojih bedastoća.123Nasmije se i pomogne joj da se uspne. Zastao je časak i zagledao se gore u nju.- Stvarno izgleda prekrasno, Molly Ann.�- Hvala - reče. - A sad se vrati u kuhinju. Pripremila sam izletničku koaru.�- Ma, hajde? A kako si znala da će bit lijep dan? Zasmija se.- Pa, pogledala sam kroz prozor, beno. Hajd, pouri. Dan je sve kraći.�Nekoliko trenutaka kasnije sjedio je pored nje, i mazga ih je vukla niza cestu.- Ima pravo izbora - reče. - Bi li vie voljela na piknik na sajmite, na � � �vjerski zbor u Holiness Churchu ili na objed kod woodfieldskog potoka?- Objed kod woodfieldskog potoka? - zapita. -Za to nikad nisam čula. Tko će sve doći?- Nitko - odgovori. - Samo nas dvoje. Provuče mu aku pod ruku i nasmijei � �se.- To je moj izbor.Dojede posljednji zalogaj pite od jabuka, nagnu se natrake na jedan lakat� i pogleda je.- To je najbolja hrana to sam je ikad jeo - izjavi. Osmjehnu se.�- Hajde, molim te. Nije to bogzna to. Tek neto stare isprene piletine, � � �kukurunjaka i jabukove pite.�- Zaboravila si na limunadu - podsjeti je. - Nisi trebala troiti toliko �novaca. I suvie ih teko zarađuje.� � �Pogleda ga.- Kako bi inače znao kakva sam kuharica? Nasmija se.- Moda ima pravo.� �- Jesi li bio kod mog ćaće? - upita.124- Jesam - uzvrati. - Svi su dobro i lijepo te pozdravljaju.- Mali Mase mora da je već prilično porastao -reče.- Da. Da ga samo vidi kako trči oko kuće onim svojim debeljukastim � �noicama.�Glas joj oboji prizvuk čenje.�- Da ih bar mogu vidjet! Ali kad su jako daleko.- Moda ti predradnica slijedeći tjedan dade slobodnu subotu.�- Mogli bismo otić gore do njih i vratit se u nedjelju - reče.Razvedri se.- To bi bilo lijepo. - Potom joj zanos splasnu. -Ali ona to neće učinit. Zaostaju u proizvodnji, pa svi radimo prekovremeno.Neko su vrijeme mučali. Tada ona opet progovori.- Moda se prilike poprave kad se otvori nova tvornica tekstila.�- Nova tvornica? - zapita. - Kakva nova tvornica?- Ona o kojoj je gospodin Fitch govorio. Jučer sam mu bila u dućanu da stavim neto novaca na tatin račun, pa mi je napomenuo kako ima izgleda da� me zaposli kao predradnicu, kad se otvori nova tvornica tekstila.- Ma to kae? - Jimmvjev glas poprimi neobično bridak, strog prizvuk koji � � �se prije nije osjećao. - Mora li neto posebno učinit da dobije taj poso?� � �

Pogleda ga. Dobro je znala to hoće reći, ali je smatrala da je bolje ako �ne spomene taj dio razgovora.- Ne. Samo je reko da ga posjetim kad za to dođe vrijeme.Jimmy je utio. Zamiljeno je piljio u pokrivač� �125pod sobom. Nova tvornica tekstila. Pitao se gdje li će je podići. Bit će da je starac Fitch već otkupio zemlju od nekog siromanog, upropatenog � �farmera. Toliko je dugo utio da je ona opet prozborila.�- Zar neto nije u redu, Jimmy? Zanijeka glavom.�- Ne. - Potom mu se glas ispuni gorčinom. - Kad će itelji ovoga grada već� jednom prozreti toga čovjeka? Zar ne vide da im dere kou i pije krv?�- Jimmy! - uasnu se. - Kako moe reć tako groznu stvar?� � �- Mogu, jer je to istina! - otpovrnu uzbuđeno. -Pazi, svaki mu tjedan daje novce da ih metne na tatin račun, zar ne?�Klimnu.- Jesi li ga ikad zapitala koliko ti iznosti ulog?- Nisam. To nije moj posao, već tatin.- Kad bi te novce uloila u banku, oni bi ti dali kamate - reče. - On ti �ne daje nita, pa se kladim da te potkrada. Kad bi ga tata upitao za svoj �saldo, kladim se da ga uopće ne bi ni bilo.Ne reče nita.�- to misli, koliko je ljudi natjero da rade to isto to i ti radi? Moda � � � � �vie od stotinu. To je mnogo novaca koji stari Sam Fitch zaradi bez po �muke. -Grubo se nasmija. - A svi vi zatucani brđani zahvalni ste mu to �vam nalazi poso kako bi mogli nasmrt gladovat zato to se kod njega �zaduujete. Al probajte samo jednom izić iz te kolotečine, pa ćete odma �ustanovit kakav vam je prijatelj Sam Fitch. Nema vie novaca. Ni zajma. Ni� ostalog. Već eto ti erifa s pismenim nalogom suda, i onda zbogom kućo i �zemljo i mjesto gdje s' ivio. Ba kao to se dogodilo Craigovima na okuci � � �rijeke. Jedan dan imaju četrdeset rali zemlje. Drugi dan nemaju nita. - �Najednom zastade shvativi to govori. - Prokletstvo! - prasnu. - U tom � �grmu lei zec!�126- Ne huli - ukori ga. Izbijeli oči na nju.- To je upravo ono to se i dogodilo. Zar ne vidi? On to planira već vie � � �od godinu dana. Crai-govi klinci izgubili poso u tvornici tekstila i staklani iz čista mira. Ko da su se za jedan tjedan svi izopačili. Nekoliko mjeseci kasnije pojavljuje se stari Fitch, otkupljuje im imanje za neto vie od iznosa koji mu dugovahu i oni sele.� �- Ne shvaćam - reče.- Nova tvornica tekstila - istaknu. - Ba tu će je izgradit. Na zemlji �staroga Craiga. Tu sve imaju. Vodu. Struju. I mjesta. Mnogo mjesta.- A to se ti tolko pjeni zbog svega toga? - upita. - To s nama nema � �nikakve veze.Pogleda je.- Moda i nema. Bar ne zasad. Ali hoće, s vremenom. Iz dana u dan je �moćniji, dok naposljetku ne zagospodari cijelom dolinom, uključujući i ljude.Načas se zabublji u njega, a onda se mai vrča.�- Na. Popij jo limunade. esti se ni zbog čega. Uze čau iz njezine ruke. � � � �Lice mu se opusti, asmrknut, ljutit izraz omeka smijeak. Podie čau limunade i kroz nju � � � �pogleda u sunce.

- Ljupko si, nevino dijete, Molly Ann - reče. - I jednog će dana usrećit �nekog mukarca.�Čaa mu izletje iz ruke, a limunada mu poprska cijelu koulju. Ona se � �srdito die na noge.�- Nisam dijete! Navrila sam esnaestu i ena sam! - odbrusi. - Ako si muko,� � � � zaprosi me, ili me inače vozi kući!Zabulji se u nju začuđeno. Uvreda i bijes učine je jo ljepom. Srce mu � �zaigra u grudima tako ludo da mu se učini da će pući. Vlastit mu glas zazvuči neobično u uima.�- Prosim te, Molly Ann.127I dođe red na nju da se začudi. Odue joj se dar govora.�- Prosim te, Molly Ann - ponovi. - Kako glasi tvoj odgovor?- Oh, Jimmy! - uskliknu suznih očiju, bacivi se dolje na nj. - Da, da, �da!Vjenčali su se za neto vie od mjesec dana, prvog svibnja tisuću devetsto � �petnaeste godine u Prvoj baptističkoj crkvi u Fitchvilleu. Sva joj se obitelj s brda skupila ondje, odjevena u najbolje nedjeljno ruho. Svi osim Daniela, jer nije mogao dobiti slobodan dan.Zbilo se to istog dana kad su počeli račićavati zemlju na farmi staroga � �Craiga radi izgradnje nove tvornice tekstila.Molly Ann, lica zaarena od uzbuđenja, uniđe u spavaću sobu.�- Probudi se! - viknu drmajući ga za rame. -Probudi se!Jimmy zabaci jednu ruku preko glave.- Ostavi me, eno - promrmlja. - Nedjeljno je jutro.�- Gospodin Fitch je tu; eli te vidjet - reče.�- Starac Fitch? - Odmah se rasani. - Da mene vidi?Kimnu.- Da mi je znati to hoće.�- Ne znam - odvrati. - Netko je zakuco na vrata. Otvorila sam ih i ugledala njega. Veli da je jako vano.�- Jako vano? - Naglo se pokrenu, povukavi je na sebe. - Nedjeljno je � �jutro, a jo nisam dobio svoj jutarnji poljubac.�128Odgurnu se od njegovih grudi.- Bio si prezauzet spavanjem. - Ustima joj prekri usne. - Molim te, Jimmy, to će čovjek pomislit? -progunđa.�- Nek misli to hoće. Nek ide k vragu! - odreza. Oslobodi ga se trzajem.�- Ne kuni! - prekori ga otro. - Obuci se i silaz' dolje. - Krenu k �vratima. - Skuhala sam svjeu kavu.�Fitch je sjedio za stolom, kad je Jimmy uao u kuhinju. Pred njim se �nalazio pladanj unke i jaja, lončić uspuene kave, te vruće pecivo i � �maslac. Trpao je hranu u usta, kao da su godine prole otkako je blagovao �zadnji obrok.- 'Brojutro, gospodine Fitch - pozdravi.Fitch progura zalogaj niz grlo prije nego to odgovori.�- 'Brojutro, Jimmy. Vjere mi, tvoja je enica izvrsna kuharica, ko i njena� majka. Vrlo si sretan čovjek.Jimmy klimnu. Priđe k stolu i sjede. Molly Ann postavi lončić kave pred nj i vrati se tednjaku. Jimmy podie lončić. Kava se puila i boanstveno � � � �mirisala.- Znam to - reče.Fitch počisti pecivom posljednji komadić u-manjca s tanjura. Proguta ga �ucijelo i zalije kavom. Nagne se na naslon stolice i njeno potapa trbuh.� �

- To je bio bogovski doručak, gospođo Simpson. Molly Ann porumeni ba kao �i njezina majka.Nije joj izbjegla činjenica da je promaknuta od Molly Ann u gospođu Simpson.- Hvala vam, gospodine Fitch. - Pogleda Jim-myja. - Jesi li sad spreman za doručak?- Jo ne - uzvrati. - Zasad ću uzet samo kavu.�- Onda vas, gospodo, preputam vaem poslu -izjavi uljudno i prijeđe u � �drugu prostoriju. Ali je,9 Sjećanje I129ba kao i njena majka nekoć, ostala blizu vrata kako bi čula sve o čemu �govore.- to vas dovodi ovamo u nedjeljno jutro? -upita Jimmy ne čekajući Fitcha �da povede razgovor.Fitch se nasmjehulji.- Već te nekoliko nedjelja ne vidim u crkvi. Jimmy ne odgovori. Shvatio je da Fitch zna kakomu se nije mililo nedjeljom u crkvu.- Ali opet si mislim - nastavi Fitch umiljato - to će mladić netom oenjen� � lijepom mladom enom nedjeljom u crkvi?�Jimmy podie lončić s kavom i stade ga proučavati.�- Molly Ann mi reče da ste kazali kako se radi o vanoj stvari.�- Tako je - potvrdi Fitch ozbiljno. - O vrlo vanoj stvari. - Zastade radi� jačeg dojma. - Mladiću, već te dugo vremena drim na oku. I dopada mi se �ono to vidim. Podsjeća me uvelike na sebe kad sam bio tvoje dobi. Pun � �poduzetnosti.Jimmy utke klimnu.�- Pa sam promozgao - reče. - Sve sam stariji, a mladić poput tebe moe sa �mnom daleko dotjerat u poslu. Nemam nikog na koga bih se oslonio, a posla preko glave.- Nudite li vi to meni posao? - snebi se Jimmy.- Na neki način - odgovori Fitch. - Ali i vie od toga. Hoću da preuzme � �neke moje poslove kako bih se mogo posvetit drugima.- Kakve poslove, gospodine Fitch?- Zovi me Sam - predloi Fitch.�- U redu, Same. Kakve poslove?- Ovdanji te puk poznaje i voli - reče Fitch. -Mogo bi ispomagat u �dućanu, kupovat cugu, upravljat vrijednim ljudima. Zna to mislim?� �- Ne znam - otpovrnu Jimmy.130- U poslu uvijek ima problema - nastavi Fitch. -Katkad ljudi ne shvaćaju da je ono to radi radi njihova vlastita dobra.� �Jimmy utke kimnu. To mu je bilo jasno otprve. Nije uvijek lako natjerati �ljude da shvate da ih vara radi njihova vlastita dobra.�Fitch protumači Jimmvjevo klimanje kao pristanak.- Uvijek sam se trudio da uradim sve to mogu za ovaj grad. Ali, sad će �počet naklapanja da to radim za svoju korist. Kao, na primjer, u vezi s novom tvornicom tekstila. Ona znači dvjesto novih radnih mjesta za ovdanji vrijedni narod. Unatoč tome, krue glasine da to činim radi � �svojega probitka.- Nemate nikakve koristi od toga? - upita Jimmy, gradeći se naivcem.- Naravno da imam - uzvrati Fitch. - To je samo dobar poso. Ali ima i grad. Dovodim mu vie industrije i rada, a ipak čujem da Craigovi govore �

kako sam ih silom otjero sa zemlje da bih je prodo tvornici. Sada tvrde da jo uvijek posjeduju sedam rali uz rijeku, koji su posebno upisani na �ime njihova djedice, a on jo uvijek ivi.� �- Ali već su počeli račićavat teren uz rijeku -reče Jimmy. - Kako to mogu� � radit ako ne posjeduju zemljite?�- U tome i jest stvar - naglasi Fitch. - Craigovi imaju krivo. Međutim, uzelo bi mnogo vremena da se spor rijei sudskim putem. U međuvremenu, �tvornica se ne bi otvorila i građani bi ostali bez posla i plaća. No, poto sam dareljiv, dao sam im ponudu, ali su je odbili.� �- Koliko ste im ponudili? - upita Jimmy.- Deset puta vie nego to zemlja vrijedi. Pedeset dolara za ral. � �Tristopedeset za tu parcelu. I to za zemlju na koju nemaju posve pravo.131- Ali nema ni tvornica, ako Craigovi pritisnu svojim zahtjevom - ukaza Jimmy.- Nema suda u zemlji koji bi podrao trabinu Craigovih. Već sam razgovaro � �sa sucem Hanleyom i on mi tako kae.�- Pa to se onda brinete? - zapita Jimmy.�- Jednostavno ne elim neugodnosti. elim da raja uvidi da je ono to radim � � �za njihovo vlastito dobro.- Jo uvijek ne vidim kako bih vam ja tu mogo pomoć - primijeti Jimmy.�- Craigovi te znaju i vole - reće Fitch. - Tebe bi sluali.�Jimmy kimnu.- Moda. - Ustade i iznova napuni lončić. - A to ću ja imat od toga?� �Fitch podie pogled na nj.�- Bit će sa mnom, momče. Obogatit ću te. Za početak dat ću ti plaću od �dvadeset pet dolara tjedno.Bilo je to najmanje pet dolara vie na tjedan nego to je bilo tko u gradu � �dobivao. Znao je to Jimmy. A bilo je to i deset dolara vie na tjedan nego� to je on, kad je bio sretne ruke, prosječno zarađivao.�- Ne znam - izusti oprezno. - Radi se o običnom najmetenju, a ja nekako �vie volim trgovat na svoju ruku.�- Ni izbliza ne moe zaradit tolke pare.� �- Ali i ne moram svaki dan na poso - reče Jimmy.- To je vrijedilo dok si bio sam, ali sad si oenjen i sređen. A uskoro će� i djeca. Mora već sada mislit na njih.�Jimmy sjede za stol.- Ne znam - reče.Fitch se nasmijei. Predosjećao je da ga ima.�- Raspravi to sa enom. - Ustane. - Sloit će se sa� �132mnom. Dobra je to i razumna djevojka. Moe mi sutra javit.� �Kad je otiao, Molly Ann dojuri u kuhinju.�- Nije li to sjajno? Pogleda je.- Ne shvaća, zar ne?�- to? - Bijae smetena.� �- Da eli od mene napravit lopova kakav je i sam. Da varam i kradem ljude �poput tvojih i Craigovih.Načas zauti.�- to će onda?� �- Isto to i dosad - odgovori. - Gledat svoje posle i prodavat svoj viski.�Ali nije krenulo tim putem, jer je dva dana nakon to je Jimmy odbio �Fitchovu ponudu, netko ispalio hitac kroz otvoren prozor trone drvenjare,�

udaljene osamnaestak kilometara od mjesta u gradu, gdje sada Craigovi ive, i ubio djeda Craiga.�Fitch je, poput svih u gradu, bio toliko ogorčen zbog besmislena ubojstva starca da je iz vlastita depa priloio pedeset dolara kao nagradu onome � �tko uhapsi ili ulovi zlotvora. I usprkos činjenici to se starčevom smrću �spor oko polaganja prava Craigovih na zemlju uz rijeku jo vie zamrsio, on� � je povisio svoju ponudu za zemlju na petsto dolara, kako bi pomogao siromanoj obitelji. Također je obećao da će se zauzeti za njih i �Craigovoj djeci naći posao u tvornici tekstila i staklani.Bila je to velikoduna ponuda, mislio je. Međutim, samo s jednim tu nije �računao, a to je da će je Craigovi odbiti - to su i učinili. I nekoliko �dana poslije pogreba, hitac ispaljen iz ume, to je graničila Craigovom � �zemljom, usmrtio je predradnika građevnog poduzeća koje je podizalo tvornicu, i to upravo u času kad je svojoj skupini radnika izdavao naredbe da opet nastave račićavati teren du rijeke.� � �133Zastali su svi radovi. Nitko među ljudima nije bio siguran na koga će slijedeći put doći red, pa se nisu htjeli vratiti na posao sve dok nije dopremljena naoruana straa koja je poćela patrolirati spornim zemljitem. � � �Prvi dan po dolasku čuvara jedan je od njih prilikom izmjene strae �pronađen mrtav na svom mjestu. Bio je prostrijeljen izbliza, kroz zatiljak, pitoljem Smith & Wesson, kalibra 0,44.�Kad je kasnije u tijeku toga dana Sam Fitch dobio glase o ubojstvu, nemilo je stisnuo usne i sva mu je ljubeznost ishlapila. Prvi put u njegovu ivotu bijae mu ugroena vladavina. Odgovorio je, kako se i moglo � � �očekivati, silom. Te iste noći Crai-gov najstariji sin, devetnaestgodinji� John, ubijen je iz vatrenog oruja dok je vodio mazgu na pojilo.�I tako je otpočeo rat u Fitchvilleu, poznat pod imenom ťRat CraigovihŤ. Trajat će malne dvije godine i jo će mnogo ljudi poginuti, a među njima i� ene i djeca. Pamtit će se kao najkrvavija zavada gortaka u povijesti � �Zapadne Virginije.134jedanaesto poglavljeDaniel osjeti kako mu kruli u elucu pa pogleda na zidni sat. Bilo je �dvanaest i pol; Smathers i njegovi posjetioci jo nisu otili na ručak. � �Morao je to biti vrlo vaan sastanak, jer je Smathers uvijek objedovao �točno u dvanaest. Moda je ipak bilo neto istine u glasinama, koje su � �posljednjih nekoliko mjeseci kolale, da će rudnik uskoro biti prodan.Vrata prijamnog ureda se otvore i Smathers se pojavi na pragu.- Jo si tu, Daniele? - U glasu mu se osjećala natruha iznenađenja.�- Da, gospodine - odvrati Daniel pristojno. -Ćeko sam dok ne otiđete na ručak.- S tim je stvar u redu, Daniele. Nema potrebe da čeka. Moe sada ručati.� � �Daniel zatvori glavnu knjigu poslovanja i die se na noge.�- Hvala vam, gospodine Smathers. - Sagne se ispod stola i uze kutiju s ručkom. Smathers se vrati u prijamni ured kad je Daniel iziao kroz glavni� ulaz.Daniel sjede na klupu u neposrednoj blizini zgrade i otvori kutiju s ručkom. Nasmijei se u sebi. Carrie je posebno dobra prema njemu. Pored �uobičajene jabuke unutra je naao sendvič od domaćeg�135svjeeg kruha s jetrenom patetom i salatom od krumpira koja je zamamno � �mirisala.

Nasloni se leđima na zgradu i dok je zadovoljno vakao svoj sendvič napola� sklopi oči. Poče ga stezati ovratnik. Olabavi kravatu i otkopča ovratnik. Mnoge su se stvari zbile tokom te godine dok je radio kao činovnik.Moda je najvanija od svih bila ta to si je mogao priutiti zasebnu sobu. � � � �Druga je bila to ga oči vie nisu boljele na dnevnom svjetlu. To mu je vie� � � nego nadoknadilo nevolju to je morao svaki dan nositi ovratnik i kravatu.� Odvije poklopac termosice i srknu gutljaj vruće slatke kave. Ta je Carrie zlata vrijedila. Zasluila je svaki cent one posebne polovice dolara koju �bi joj tutnuo u ruku svakog tjedna.Začuje odjeke koraka koji mu se pribliavahu, te okrenu glavu u njihovu �smjeru. Njegov nekadanji predradnik Andy obiao je ugao zgrade i zaustavio� � se pred njim.- elim s tobom govoriti - Daniele - reče bez okolianja.� �- Samo ti govori, Andy. Sluam te. - Gudio se to je to toliko vano, radi � � �čega se to Andy uspeo iz rudnika da bi s njim razgovarao.- Ne tu - reče. - Odvie je mnogo ljudi. Daniel nije vidio nikoga, ali je �svejedno ustao.- U redu - pristade. - Gdje onda?- Iza spremita za alat - odgovori Andy odmičući. - Čekat ću te.�Daniel kimnu. Dokrajči sendvič i onda se polako otputi k spremitu za �alat. Andy je stajao naslonjen o stranji zid i vakao duhan. Cim mu je � �Daniel priao, on pijunu. Ispljuvak je zazvučao kao hitac, kad je udario u� stijenu udaljenu koja tri metra.Daniel ga pogleda. Andy se čudno ponaao. Nikad ga nije vidio u takvu �raspoloenju.�136Prije nego to je progovorio, Andy se osvrnuo na obje strane.�- Je li te itko vidio da ide ovamo?�- Mislim da nije. - Daniel se zbuni. - to, ako i jest?�Andy ne odgovori na pitanje. Umjesto toga postavi svoje.- Hoće li prodat rudnik?- Ne znam - uzvrati Daniel otvoreno.- Priča se da hoće - reće Andy. - Drao sam da moda zna.� � �- I ja sam čuo neke glasine, ali ne znam o tome nita vie od ostalih.� �- Oni ljudi kod Smathersa. Iz Detroita su.- Ne znam - Daniel će. - Nitko mi nije kazo.- Pronose se glasovi da će rudnik preuzet neka automobilska kompanija i da će odmah prijeć na isplatu putem potvrda, kao to su učinili prijeko, �kod Parleeja.- Ne govori s pravim čovjekom - upozori ga Daniel. - Smathersu bi trebo �postavit ta pitanja. Ja sam samo činovnik.- Mislio sam da si moda togod načuo - primijeti Andy.� �- Zato bih? - upita Daniel. - Ne prislukujem kroz ključanicu.� �- Ne kaem da prislukuje - Andy će hitro.� � �- Ne znam zbog čega si se tolko uskomeo -prigovori Daniel. - Zar je vano � �tko posjeduje rudnik sve dok dobivamo plaću?- I te kako je vano - reče Andy ozbiljno. -Umjesto novcem, plaćaju �potvrdama i onda te imaju u akama. Mora sve kupovat u njihovim dućanima, � �i jo se pravo i ne snađe, i eto te do grla u dugovima iz kojih se vie � � �nikad ne mo iskobeljat.�- Uza sve to, to tu moe ako prodaju rudnik, jedino da kvitira ako ti se � � � �poso ne svidi.137

- To bi oni i htjeli - reče Andy. - Tada bi nas zamijenili s jeftinijom radnom snagom. Ne, ima tu jedno drugo, bolje rjeenje.�- Koje? - zapita Daniel radoznalo. Andyjevo lice poprimi oprezan izraz.- Zasad ne mogu o tome govorit. Ne znam na čijoj si strani.Daniel se smete.- Na čijoj sam strani?- Na strani uprave ili naoj.�- Naoj?�- Rudarskoj - Andy će. - Drukčije je sada kad vie ne radi s nama dolje.� �- Ne vidim kako to mijenja stvar - reče Daniel. -Radim za goli ivot ba � �kao i vi.Andy se na trenutak zapilji u njega.- Čudan si svat. Daniel uuti.�- Hoće li mi reć ako neto dočuje? - zapita Andy.� � �- Neću - otpovrnu Daniel glatko. - Ne volim uhodarit. Ni za koga.- Čak ni za pravednu stvar?- Morao bih je prije dobro sagledat - reče Daniel. - Zatim bi odlučio.Andy se odjednom naceri, postavi opet čovjek kojega je Daniel poznavao.�- Kako provodi večeri, momče?�- Tako-tako.- Čujem da mnogo proboravi u drutvu s gospođicom Andrews, novom � �učiteljicom.Daniel osjeti kako mu rumen preko ovratnika udara u obraze.- Daje mi poduke iz kolskih predmeta.�- Jesi li siguran da ti samo iz toga daje poduke? -upita Andy.Daniel oćuti jo jaču navalu rumeni.�138- Moram jo mnogo naučit.�- I ja bih reko - nasmija se Andy. - Najednom se uozbilji. - Moda opet �dođem na razgovor za par dana.- Zna gdje će me nać - reče Daniel. - Ne idem nikamo.� �Promatrao je kako predradnik odlazi, a potom se okrenuo i vratio svojoj klupi. Sjeo je, izvadio bananu iz kutije za ručak i pomno je ogulio. Jeo ju je polako, uivajući u njezinu sladu i mirisnoj zreloći. Ta je Carrie �zaista bila dua od ene.� �Ostatkom kave zalije posljednji komadić jabuke. Paljivo zatvori kutiju za� ručak i vrnu se u ured. Smathersova su vrata i nadalje bila zatvorena. Letimice pogleda zidni sat dok je stavljao kutiju za ručak ispod stola. Jo je imao dovoljno vremena da odbaza do separacije i vidi to se ondje � �događa.Separacija je bila smjetena na drugom kraju pruge, nasuprot rudarskom �rovu. Ba tu se ugljen, dovučen iz rudnika, istovarivao na tekuću vrpcu. �Otud se otpremao niza lijeb, gdje bi momci rukama vadili jalovinu, koju �su odvozili do stovarita otpadaka s druge strane planine, a čist ugljen �slali dalje do jednog vagona.Daniel uđe u baraku, podignutu povrh separacije, koja bijae urezana u �strm obronak planine i iziđe na platformu to se nadvijala iznad radnika. �Odjeljenje je opet bilo u punom pogonu, nakon isteka sata predviđena za ručak. Ono zapravo nikad nije posve prekidalo rad, jer je jedna polovica skupine radnika radila, dok su ostali jeli. Sad su se svi vratili na posao, i ugljen se prevrtao niza lijeb, podiući uvis oblake sivkastocrne � �praine koja je djelomice zamagljivala vidik s platforme. Trenutak�139

- To bi oni i htjeli - reče Andy. - Tada bi nas zamijenili s jeftinijom radnom snagom. Ne, ima tu jedno drugo, bolje rjeenje.�- Koje? - zapita Daniel radoznalo. Andvjevo lice poprimi oprezan izraz.- Zasad ne mogu o tome govorit. Ne znam na čijoj si strani.Daniel se smete.- Na čijoj sam strani?- Na strani uprave ili naoj.�- Naoj?�- Rudarskoj - Andy će. - Drukčije je sada kad vie ne radi s nama dolje.� �- Ne vidim kako to mijenja stvar - reče Daniel. -Radim za goli ivot ba � �kao i vi.Andy se na trenutak zapilji u njega.- Čudan si svat. Daniel uuti.�- Hoće li mi reć ako neto dočuje? - zapita Andy.� � �- Neću - otpovrnu Daniel glatko. - Ne volim uhodarit. Ni za koga.- Čak ni za pravednu stvar?- Morao bih je prije dobro sagledat - reče Daniel. - Zatim bi odlučio.Andy se odjednom naceri, postavi opet čovjek kojega je Daniel poznavao.�- Kako provodi večeri, momče?�- Tako-tako.- Čujem da mnogo proboravi u drutvu s gospođicom Andrews, novom � �učiteljicom.Daniel osjeti kako mu rumen preko ovratnika udara u obraze.- Daje mi poduke iz kolskih predmeta.�- Jesi li siguran da ti samo iz toga daje poduke? -upita Andy.Daniel oćuti jo jaču navalu rumeni.�138- Moram jo mnogo naučit.�- I ja bih reko - nasmija se Andy. - Najednom se uozbilji. - Moda opet �dođem na razgovor za par dana.- Zna gdje će me nać - reče Daniel. - Ne idem nikamo.� �Promatrao je kako predradnik odlazi, a potom se okrenuo i vratio svojoj klupi. Sjeo je, izvadio bananu iz kutije za ručak i pomno je ogulio. Jeo ju je polako, uivajući u njezinu sladu i mirisnoj zreloći. Ta je Carrie �zaista bila dua od ene.� �Ostatkom kave zalije posljednji komadić jabuke. Paljivo zatvori kutiju za� ručak i vrnu se u ured. Smathersova su vrata i nadalje bila zatvorena. Letimice pogleda zidni sat dok je stavljao kutiju za ručak ispod stola. Jo je imao dovoljno vremena da odbaza do separacije i vidi to se ondje � �događa.Separacija je bila smjetena na drugom kraju pruge, nasuprot rudarskom �rovu. Ba tu se ugljen, dovučen iz rudnika, istovarivao na tekuću vrpcu. �Otud se otpremao niza lijeb, gdje bi momci rukama vadili jalovinu, koju �su odvozili do stovarita otpadaka s druge strane planine, a čist ugljen �slali dalje do jednog vagona.Daniel uđe u baraku, podignutu povrh separacije, koja bijae urezana u �strm obronak planine i iziđe na platformu to se nadvijala iznad radnika. �Odjeljenje je opet bilo u punom pogonu, nakon isteka sata predviđena za ručak. Ono zapravo nikad nije posve prekidalo rad, jer je jedna polovica skupine radnika radila, dok su ostali jeli. Sad su se svi vratili na posao, i ugljen se prevrtao niza lijeb, podiući uvis oblake sivkastocrne � �praine koja je djelomice zamagljivala vidik s platforme. Trenutak�139

kasnije oči su mu se priviknule na prainu, pa je mogao vidjeti momke �ispod sebe.Sjedili su u redovima s obje strane lijeba. Stisnuti jedan uz drugoga na �svojim malim klupicama, grbili su se nad pregracima ugljena i strelovitim pokretima ruku odvajali jalovinu, vie dodirom nego vidom. Brzinu njihova �rada pratili su nadzornici koji su ubrzavali tempo povećavanjem dotoka ugljena u lijeb. Ako bi netko zaostao, uskoro bi mu hrpa ugljena zatrpala� ruke.Unatoč bučnom klopotu koji se podizao ruenjem ugljena niza lijeb, Daniel � �je mogao čuti glasove nadzornika dok su uzlazili i silazili niz uske stube pokraj lijeba i vikom pourivali momke na hitrije ispranjavanje � � �svojih pregradaka. Bijahu to dječarci kojih se dob kretala između devet i trinaest ili četrnaest godina, ali sa svojim izobličenim, garavim licima doimahu se poput minijaturnih staraca.Jedan od nadzornika uspne se na platformu, do njega. Letimice pogleda Daniela i kimne mu dok je prilazio vjedru. Zagrabi zaimačom vode i prinese je ustima. Dobrano se napio prije nego to je progovorio.�- Lijena balavurdija!Daniel mu ne odgovori. Nadzornik mu priđe blizu i stade gledati dolje u dječake.- Pitam se znaju li oni iz ureda koliko se namučimo dok natjeramo te momke da miču ugljen.Daniel se okrenu.- Čini se da rade dobro.- Ne poznaje ti njih - reče nadzornik. - Polovicu radnog vremena �zabuavaju. Samo se grade marljivima. Ni slika onog vremena kad sam ja bio� mlad. Tad su dječaci svojski kupili jalovinu.Daniel slegnu ramenima.- Je li rudnik prodan? - upita nadzornik.- Ne znam - otpovrnu Daniel kratko.140- Moe mi reć - nadzornik će povjerljivim tonom.� �- Rekoh da ne znam. - Danielov glas poprimi bridak prizvuk.- U redu, u redu - reče nadzornik brzo. - Ne budi tolko zajedljiv samo zato to radi u uredu. Nisi nita bolji od nas.� � �Daniel ga osinu hladnim pogledom.- to misli time?� �- Misli da ne znamo zato dolazi ovamo? Sigurno ne da skrati vrijeme.� � � �Daniel zategnu usnice, dok mu je gnjev buktao u grudima. Primače se čovjeku za jedan korak, ali ga zaustavi bolni vrisak odozdo. Oteo se iz usta jednoga dječaka.- Zaustavite ugljen! - prodere se drugi nadzornik.Nadzornik to se nalazio na platformi tik Daniela podie ruku i povuče � �zaklopac. Priljev ugljena na-mah stade.- Prokletstvo! A to sada! - uskliknu vrativi se k ogradi i piljeći dolje � �na tekuću vrpcu.Čuli su kako dječak vriti, ali ga nisu mogli vidjeti, sve dok se oblaci �praine nisu malo slegli. Jednom dječarcu blizu lijeba zaglavila se ruka � �između tekuće vrpce i pregratka za sortiranje ugljena.- aavo kopile! - prokune nadzornik, hitajući k stubama. Silazio je, � �preskakujući ih tri odjednom. Dok je stigao do dječaka, oko njega su se već bila sjatila ostala djeca. Ozlijeđeni se dječak onesvijestio.- Natrag svojim pregradama! - zaurla. Pridrui mu se jo jedan nadzornik, � �te brzo i spretno oslobode dječakovu ruku iz lijeba. Podie onesvije-tena � � �

dječaka, ne ba osobito njeno, u naručaj, i krenu s njim uza stube. Kad je� � stigao na platformu.141oslobodi jednu ruku kako bi opet pustio ugljen niza lijeb.�Daniel pogleda dječaka. Po njegovu upalu i blijedu licu činilo se da mu nema vie od deset godina; iz njegove osakaćene ruke, koja je beivotno � �visila u nadzornikovu naručju, brizgala je krv na sve strane.Nadzornik uhvati Danielov letimičan pogled.- Moe reć onima u poslovnici da nije naa krivnja. Prokleti balavac nije � � �mogo drat tempo.�Daniel ne odgovori.- Nije naa krivnja - ponovi nadzornik.�- Bolje odneste malca da mu previju ruku - kaza Daniel.Promatrao je nadzornika kako s dječakom urno naputa baraku. Nije bilo � �nikakve ambulante, ali je stari čuvar spremita za alat znao to valja � �uraditi u takvim nesretnim slučajevima. Dječaka će odnijeti tamo, previt će mu ranu i poslati ga kući. Dakako, nadnicu će mu obustaviti dok god se ne vrati na posao. To jest, ako ikad vie bude sposoban za ovakvu vrst �rada, jer jo nikad nitko nije čuo za jednorukog razvrstavatelja.�Daniel upre pogled dolje u baraku. Ugljen se kotrljao niza lijeb; praina � �sukljala uvis; nadzornici galamili; dječaci razvrstavali ugljen. Kao da se nita nije dogodilo.�Odjednom shvati da rukama grčevito stiče ogradu na platformi. Zabulji se �dolje u njih. Zamisli da mu vlastita ruka visi rastrgana i da krvari. Neto svakako nije bilo u redu. Par ruku mora vrijediti vie od tri dolara � �tjedno, koliko su plaćali te dječake.142dvanaesto poglavljeKad se nije pojavio do devet sati, Sara Andrevvs je zaključila da te večeri vie neće ni doći, pa se pripremila za polazak u krevet. Obično je �dolazio do pola osam, odmah nakon večere. Zaključa i zakra-čuna glavna vrata kućice to se medila sa kolom u kojoj je predavala, te iz omanje � �dnevne prijeđe u jo manju spavaću sobu.�Polako se poče razodijevati. Čudno to jučer nije nita spomenuo. Kad nije � �kanio doći, obično bi joj to kazao noć prije. Moda mu se to dogodilo. � �Čula je da se ondje danas dogodila nesreća. Prođoe je srsi od straha - �ali se odmah potom sjeti da ne radi u rudniku, već u uredu.Uredno objesi haljinu, istupi iz podsuknje, izvuče ukosnice iz kose, a ona se, duga i tamnosmeđa, prosu niz ramena. Načas uhvati odraz svoga lica u zrcalu s tamnim i duboko usađenim očnim dupljama. Zastane da se bolje pogleda. Njezina je majka imala pravo. Ali opet, ona je svagda imala pravo.- Sara Andrevvs - kazala joj je majka - ako i dalje bude povazdan drala � �nos zaboden u knjige, ostat će usidjelica.�A to je upravo i bila. Trideset godina. Neudata. Bez ikakvih izgleda u budućnost. Stara frajla. Ba kako joj je majka bila prorekla.�143Skide svoj kouljac, i grudi kao da ispunie cijelo ogledalo. Zagleda se u � �njih zadivljeno. Dok ih je promatrala, učini joj se kao da joj bradavice rastu, te je dojke počee boljeti. Pokri ih rukama i čvrsto ih stisnu. To �kao da ublai bol. Sklopi oči. Bijahu to njegove ruke.�Ali nisu bile. Prolo je pet dugih godina otkako ju je posljednji put �taknuo i onda otiao. Majka joj je rekla da je nikad nije namjeravao �uzeti. Međutim, to je nikad nije odveć kosnulo. On jednostavno nije bio

mukarac koji bi se oenio. Plaio se odgovornosti. Shvatila je to kad je � � �već sve bilo prekasno.Uza sve to, nikad nije poalila to ga je upoznala i voljela. Prvi put u � �svom ivotu spoznala je da je ena i naučila je uivati u svojoj � � �enstvenosti. Majka joj je kazala da je drolja, da je svi susjedi �ogovaraju, i da vie nigdje ne moe proći uzdignute glave. Otada pa nadalje� � bilo je samo pitanje vremena kad će otići u svijet. A nakon toga slijedila je druga kola, u drugom gradu, gotovo svake godine. Nijednom u �toku ciglih pet godina nije bila kod kuće.Postojali su i drugi mukarci. Kratkotrajne pustolovine na brzu ruku, �uzrokovane putenoću koja ju je svu razdirala. Ali kad joj se tijelo �namirilo, neizmjerna odvratnost ustupala bi mjesto čenji. Svaki put bi �sebi obećala da se to vie nikad neće dogoditi. Međutim, događalo se. I na� koncu je bacalo iz grada u grad i tjeralo da mijenja kole, čim bi �predosjetila da se mjetani sve vie i vie uzbu-njuju. Osobito mukarci koji� � � � su je ogledavali poput pasa u vrijeme parenja. U malom gradu nije bilo tajni.Prohujalo je već sedam mjeseci otkako se preselila u taj mali rudarski gradić nadomak Graftona. Čim je ugledala kućicu do kole, odmah je.znala �da će ovoga puta biti drugačije. Ovdje će biti osamljena - nasuprot uobičajenim pansionima gdje je144kunje i mirisi mukaraca unaokolo dovode u napast. Posve osamljena, i � �nikoga neće biti da joj rasplamsa udnju. Nalazit će zadovoljstvo u radu. �Ovaj put neće dopustiti da se obeshrabri pri pokuaju da utuvi neko znanje� djeci to su svjesna da idu u kolu samo dotle dok ne nađu kakvo zaposlenje� � u rudnicima ili u tekstilnim tvornicama. Bez pogovora je prihvatila činjenicu da će se dječaci razići čim navre deset ili jedanaest godina. �Djevojčice će ostati neto due, ali će i one otići, kada zađu u dvanaestu,� � trinaestu ili četrnaestu. Unatoč tome, u koli nije nikad nedostajalo �djece. Bez obzira na godinu, bila ona dobra ili loa, bio je to urod koji �nikad nije iznevjerio.Zato se iznenadila kad je jednog dana, u toku sata predviđena za ručak, podigla oči sa stola i ugledala ga na drugom kraju učionice. Isprva je pomislila da je otac nekog djeteta koje eli povući iz kole da ga zaposli.� � Ispunio je cio ulaz. Bio je visok, preko metar i osamdeset, irokoplećat i� razvijenih prsa. Crna neukrotiva kosa padala mu je u nekoliko uvo-jaka na guste obrve povrh duboko usađenih, začudno plavih očiju. A izbrijana mu je plavkastocrna brada isticala iroka usta i jaku donju čeljust. Kad je �uao u razred, uvidjela je da je znatno mlađi nego to je prije pomislila.� �- Gospođica Andrevvs? - Imao je dubok, ali njean glas.�- Da?Nesigurnim koracima malko joj se pribliio.�- Zao mi je to vas prekidam u poslu, gospa. Ja sam Daniel Bonne Huggins.�Gotovo se nasmijeila zbog strahopotovanja koje je očigledno osjećao prema� � njoj.- Ne prekidate me, gospodine Huggins. to mogu učiniti za vas?�Nije se vie primaknuo.�10 Sjećanje I145- Činovnik sam u rudarskoj poslovnici gospodina Smathersa.Kimnu utke.�- Već godinu dana radim kod njega i sada počinjem uviđat koliko sam tupoglav. Potrebno mi je vie znanja.�

Buljila je u njega istinski iznenađena. Bilo je to prvi put u njenoj karijeri da joj itko tako neto priznaje. Učenje iz knjiga, kako su ga �zvali, smatralo se traćenjem vremena.- to biste zapravo htjeli naučiti, gospodine Huggins? - upita.�- Ne znam - odgovori. I časak zatim: - Sve, regbi.Osmjehnu se.- To je prilično neodređeno. Drao se ozbiljno.�- Ima toliko stvari o kojima ni ne znam. Otkako radim u uredu, sluam � �ljude kako raspredaju o politici, trgovini, gospodarstvu. Ne znam ni o �tim stvarima. Mogu pisat, čitat i pomalo računat, ali ima riječi kojih značenje ne razumijem, a kad naletim na mnoenje i dijeljenje, onda se sav� zapletem.- Imate li kakve kole?�- Imam, gospa - klimnu. - est godina selske. Ali sam je presto pohađat u �četrnaestoj, i to je sve.Pogleda ga zamiljeno.�- Jeste li ikad pomiljali da odete u knjinicu?� �- Jesam, gospa. No najblia je u Graftonu, ali je nedjeljom zatvorena, a �ja radim est dana u tjednu.�Kimnu. Grafton je bio udaljen vie od dvadeset i pet kilometara, pa nije �imao nikakve mogućnosti da ode tamo u toku tjedna.- Ne znam to bih mogla učiniti - prizna.�- to god vam je u moći, gospa. Bio bi vam na svemu od srca zahvalan - �reče ozbiljno. - Bit će to vie od onog to bi sam uradio.� �146Za trenutak se zamisli. Djeca se počee hrpimice vraćati u razred. Vrijeme� ručka bijae isteklo. Pogledae Daniela svojim inače bezizraajnim očima. � � �Podie pogled na nj.�- Sada vam, na alost, ne moemo puno pomoći - ispriča se. - Obuka se opet � �nastavlja. Moete li se vratiti kasnije?�- Radim do est, gospa - uzvrati. - Mogu doć odmah nakon toga.�Kimnu.- Dobro je, odgovarat će mi. gospodine Huggins.- Najljepa vam hvala, gospa.�Promatrala ga je kako za sobom zatvara vrata, a zatim se opet obratila razredu. Dječje oči zakolutae s vrata na nju. Iz pozadine, gdje su �sjedila starija djeca, dopre hihot. Zviznu pokazivačem po stolu.- Vi straga - graknu. - Otvorite zemljopisne knjige na strani tridesetoj, zadaća broj dva.Tek poto je i posljednje dijete napustilo razred, nakon četiri sata. opet� je stala misliti o njemu. Razbijala je glavu kako da mu pomogne. Moda je �najbolje da prvo utvrdi koliko sada zna. Ako nita, time bi bar započela. �Ode do ormare, izvadi niz pismenih zadaća sa zavrnih ispita za esti � �razred i razastre ih preda se na stol.To se zbilo prije est mjeseci. Od tada je, na svoje veliko čudo i �ushićenje, ustanovila da je taj velik i tih momak bistra i istraivačkog �duha, te da upija znanje kao plodna zemlja dad. Zajedno su provodili tri �večeri tjedno i nedjeljna popodneva. Daniel je poudno čitao i beskonačno �zapitkivao. Na koncu je pisala majci da joj poalje njezine knjige iz �studentskih dana. Prvi put je podučavala iz čistog zadovoljstva, obuzeta iskrenim oduevljenjem. Negdje u najzabitnijem kutku svoje due znala je da� � je na pravom putu.Pun zahvalnosti htio joj je platiti satove, ali je ona10*

147to odbila. Bila je sretna to se ima čime baviti u slobodno vrijeme. No on� je ipak htio neto učiniti. Naposljetku je pristala da joj kao �protuvrijednost nacijepa tjednu količinu ogrjevnog drva za kolu.�Počela je s nestrpljenjem očekivati nedjeljna jutra da je bude zvonki odjeci udarca sjekire u stranjem dijelu kuće. Bilo je u tome nečeg �umirujućeg, nečeg utjenog. Sjećanje na dom. Jeka iz djetinjstva, kad je �njezin stariji brat nekoć obavljao iste kućne poslove. Zbog svega toga tu se vie nije osjećala strankinjom. Vie nije bila osamljena.� �Taj priprost, topao osjećaj trajao je tokom cijele zime i jednog dijela proljeća. A onda, jednog sunčanog jutra, digla se iz kreveta i otila do �prozora.Bio je razgaljen do pasa. Znoj mu se slijevao niz tijelo i pod sunčanim se zrakama pretvarao u crven odsjaj, a miići su se nabirali dok se �sjekira dizala i sputala. Kao omamljena promatrala je kako mu �ućkastosmeđa boja sukna hlača preko zadnjice i oko međice potamnjuje od �pota.Iznenadan val uzbuđenja i prodor mokrine u spolnom organu posve su je zatekli. Osjetila je kako je noge izdaju, pa se pridrala za prozorsku �dasku u strahu da ne ljosne na pod. Ljutito je stresla glavom da je razbistri. Ovako neto nije ni u snu očekivala. Čvrsto je stisnula oči i �zadrala ih tako dok opet nije zadobila vlast nad sobom.�Od tog dana bila je namjerno smotrenija, pazila je da mu ne sjeda preblizu, vodila je računa o svom odijevanju i nastojala biti formalnija u izraavanju. Ako je dokučio razlog takvu vladanju, nije to ničim odavao.� Kad bi ga s vremena na vrijeme pokoji njen letimičan pogled iznenadio, lice bi mu se zacrve-njelo, ali je ona to pripisivala njegovoj plahosti.Tako se zbilo i sinoć, kad je bacila pogled preko kuhinjskog stola i uhvatila ga kako je promatra. U isti mah rumen mu se stala penjati u obraze.148- Daniele - upita ga bez razmiljanja. - Koliko vam je godina?�Rumen postade zagasitija. Oklijevae.�- Osamnaest, gospa - laga. Trenutak posuti.�- Izgledate stariji. - I ona laga. - Meni je dvadeset.�Kimnu.- Zar nemate prijatelja? - zapita.- Imam nekoliko - odvrati.- Mislim, prijateljica.- Nemam, gospa.- Ćak ni kod kuće, u brdima. Neku posebnu djevojku?Zanijeka glavom.- to radite u slobodno vrijeme? Zar ne idete na zabave i plesove subotom �uvečer?- Nikad nisam mario za ples, gospa.- To nije normalno - reče. - Mladi ste, zgodni i...- Gospođice Andrews - prekide je.Zapilji se u nj začuđeno. Bilo je to prvi put da je ikad tako neto �uradio.Lice mu poprimi purpurnu boju.- Nisam ja ni za poigravanje. Djevojke samo gledaju kako da se udaju, a ja za to nisam spreman. O meni ovisi cijela obitelj.- Oprostite - ispriča se, prihvaćajući prijekor. -Nisam se htjela nametati.

Ustade sa stolca.- Kasno je. I vrijeme da pođem.Ustade i ona. Prui ruku preko stola i zaklopi knjigu koju je ostavio na �stolu.- Sutra ćemo uvečer zavriti ovu zadaću.�No sada je već devet sati, a njega jo uvijek nema. Polako se spremi za �krevet. Posljednja misao koja joj se rodila u glavi, prije nego to je �ugasila svjetlo, bila je da ga je izgubila. Vie nikad neće doći.�149trinaesto poglavljeSkučena dnevna sobica Andvjeve kuće bila je krcata i puna dima koji se dizao iz crnih konopastih cigara to ih je većina rudara puila. Iz kuta u � �koji se bio smjestio, Daniel preleti okom po sobi. Vladala je atmosfera napeta ičekivanja, tako da su i rudari međusobno razgovarali priguenim, � �gotovo kradomičnim glasom kao da se boje da će ih njihovi sugovornici čuti.Andy se pojavio u pansionu ba kada se Daniel spremao poći gospođici �Andrews na sat.- Hodi sa mnom - reče predradnik odsječno. Daniel ga pogleda.- Kamo?- Saznat će - odgovori Andy krto. Krenu niza stube na trijemu, a onda se � �osvrnu na Daniela. - No, hoće li?�Daniel potvrdi glavom i siđe niza stube. Priključi se predradniku. Proli �su gotovo cio blok kuća prije nego to je Andy progovorio.�- Mnogo stavljam na kocku to te dovodim sa sobom - reče. - Većina ljudi �smatra da si prebjeg. Misle da si uz gazde.- Pa to se onda trudi? - upita Daniel.� �Bucmasti predradnik, sa svojom čupavom sijedom kosom to mu se ljeskala na� svjetlu plinske lampe, naglo stade i pogleda ga.150- Rečeno mi je da se pobrinem da svakako bude nazočan.�- Tko ti je rekao?- Saznat će - uzvrati Andy zagonetno. Ponovno se pokrenu. - Osim toga, �drim da si uz nas. Radio sam u rudokopima uz tebe, a kad jednom zađe u � �rudokop, vie nikad ne prestaje bit rudar, bez obzira čime se jo bavio.� � �Preostali dio puta do njegova doma prođe u tiini. Uskoro nakon njihova �dolaska počee pristizati i drugi ljudi. Povrno su pogledavali Daniela, � �ali mu ni riječ nisu uputili. Malo pomalo Daniel se povukao u kut, gdje se naslonio o zid i zapuio cigaru. U sobi se nalazilo dvanaestak ljudi, �srojenih u male skupine.Začuo se um automobila koji se pribliavao. Jedan od mukaraca blizu � � �prozora pogleda van. Okrenu se opet ostalima.- Stigli su!Nastade opći pokret prema vratima. Andy ih otvori. Daniel ugleda crn automobil, model T, koji se polako zaustavi. Ljudi se razmiljee po �trijemu. Daniel se i ne pomaknu.Časak zatim uniđe Andy u drutvu krupnog zdepastog mukarca koji je koračao� � uza nj. Daniel radoznalo pogleda neznanca. Nije bio visok, ali se takvim pričinjao. Imao je iroka pleća, bačvasta prsa nie kojih se počela pupčiti� � trbuina i gustu kutravu kosu ovjeenu preko čupavih obrva i duboko � � �usađenih plavih pronicavih očiju. Dok se kretao među ljudima, tresući im ruke i gledajući svakoga ravno u oči, doimao se kao vana i samopouzdana �osoba. Iza debelih mesnatih usana krili su se nevjerojatno mali zubi. Priđoe Danielu.�

- Ovo je Daniel - reče Andy, kao da je time sve objasnio. Čovjek posegnu za Danielovom rukom. -John L. Lewis, potpredsjednik Sindikata rudara.151Lewisova je ruka bila meka, ali izvanredno snana. Pogleda Daniela.�- Ti si urjak Jimmvja Simspona - reče. - Jimmy mi je podosta pričao o �tebi.Daniel silom prikri iznenađenje.- Poznajete Jimmvja? Lewis kimnu.- I tvoju sestru Molly Ann. Sjajnu djevojku. Jimmy nas valjano zastupa u kraju sjevernije od Fitchvillea. Nadajmo se da ćemo i mi tu dolje postići sličan napredak.Prije nego to je Daniel mogao bilo to primijetiti, on se okrenuo i počeo � �se probijati prema prednjem dijelu sobe. Nije gubio vrijeme. Uzdigao je ruku i svi su prisutni zanijemjeli.- Ponajprije da ispravim Andyja koji me je predstavio kao potpredsjednika Sindikata rudara - ot-poče. - Moji me dobri prijatelji vazda tako predstavljaju i ja im zahvaljujem na promaknuću, no taj poloaj jo uvijek � �zauzima Frank Hays.Prekide ga cio zbor glasova.- Ali ne zadugo, Johne. Ti si na čovjek. Lewis se osmjehnu. Podie ruku i � �iznova umu-koe.�- To će budućnost pokazati. Nemam nikakvih ambicija; elim samo da vam �pomognem. To je nagrada koju očekujem. Da vam osiguram zaposlenje, pojačam sigurnost na poslu, a plaće da izjednačim s vrhunskim dohocima radnika u tvornicama gdje je najvii standard.�Ljudi stadoe klicati. Lewis počeka dok e vika ne stia. Nakon nekog � � �vremena, opet nastavi.- Kao to znate UMW' je već sada jedan od najvećih sindikata takve vrsti u� zemlji. Od početka ove1 United Mine Workers (Sindikat rudara).152godine imamo vie od četvrt milijuna članova koji redovito plaćaju �članarine. Da smo priznati od vlade Sjedinjenih Drava, svjedoči činjenica� to je predsjednik Wilson imenovao za prvog ministra rada jednog od naih � �vođa i utemeljitelja Sindikata rudara, Williama B. Wallacea.Iznova se aori klicanje. Ovaj put ih Lewis nadglasa.�- U toku prole godine zastupao sam Sama Gompersa u Washingtonu u svojstvu� zakonodavnog pomoćnika. Ove godine vratio sam se u svoju staru mjesnu podrunicu Sindikata rudara u India-napolis, da se jo jednom posvetim � �ljudima koje volim. Prije dva mjeseca, nakon pomnog razmiljanja, odlučili� smo da je vrijeme da se na Sindikat rudara sjedini s posljednjom �preostalom grupacijom koja je djelovala samostalno - kentuckvjskom grupacijom rudara iz Zapadne Virginije. Ne ulazim u prolost da bih �pronaao razloge zato to nismo i prije učinili. Nekoliko smo se puta � �pokuali sjediniti, ali smo uvijek bili osujećeni. Nije bila vaa ° � �krivica. Vi ste bili za sjedinjenje. Ali izopačenost vlasnika i taktika zastraivanja predstavljali su za nas odveć veliku kunju, tako da smo � �uzmaknuli, ne eleći ugroziti vae ivote i zdravlje. Ne elim sada � � � �raspravljati o tome je li naa odluka bila ispravna ili pogrena. Donijeta � �je prije osam godina i moda je u to vrijeme bila dobra kako bi se �spriječilo krvoproliće. Međutim, prilike se od tada nisu nimalo poboljale; čak su se, naprotiv, pogorale. Danas, vi rudari s ovog � �područja, dobivate za svoj rad manje nego to ste dobivali onda, i vie se � �

zaduujete i due radite pod mnogo opasnijim i pogibeljnijim uvjetima. A ni� � sada, poto su automobilske kompanije iz Detroita obrazovale konzorcij od �dvadeset najvećih rudnika ovoga kraja, neće biti nita bolje. Čini se da �će biti jo gore.�153iZavlada grobna tiina. Lewis preleti pogledom po ljudima.�- Dolo je vrijeme odluke. Jo nekoliko mjeseci čekanja, i moglo bi biti � �prekasno. Kad konzorcij jednom preuzme vlast u ruke, moglo bi biti prekasno. Do tada, bit čete im potpuno u akama. Do tada, moda nećemo biti� � kadri da vam pomognemo ... Da bismo se suprotstavili ovoj opasnosti, Upravni odbor Sindikata rudara organizirao je novu podrunicu za ovaj �kraj, a zvat će se 100. oblast. Svečano se obvezujemo na iznos od pet tisuća dolara za trenutne organizacijske trokove, a vaa je prva dunost da� � � iziđete na teren i svu subraću upiete u sindikat. Ako to uzmognete �uraditi prije nego to rudnici budu slubeno preuzeti, bit ćemo u dobrom � �poloaju da se cjenkamo. Nai ljudi već agitiraju diljem cijele oblasti. � �Nastupilo je vrijeme da se solidarizirate sa svojom braćom rudarima. Svatko od vas mora postati organizator. Na uspjeh u cijelosti i va, � �zasebice, u mnogome ovisi o vaim pojedinačnim naporima.�Sada vie nitko nije klicao. Svi su mučali. Jedna je stvar pridruiti se � �sindikatu, a druga stati u prve redove bitke koja će ih, ako je izgube, stajati posla i, budućnosti.- Jeste li sigurni da će preuzeti rudnike? - zapita jedan od ljudi.Lewis kimnu.- Kao to sam siguran da sam sada tu. Raspolaemo obavijeću koja nas � � �uvjerava da će vlasnici, kada se to jednom sprovede u djelo, povesti najveću kampanju u povijesti, kako bi se skrio sindikat i jo vie � � �podjarmili radnici.- Nikad nismo imali nevolja u ovome rudniku -javi se jedan čovjek.- Trideset četvorica mrtvih i vie od stotinu s trajnim ozljedama za �posljednje dvije godine, a vi154jo kaete da nemate nevolja! Najveći postotak ozljeda na radu u cijeloj � �zemlji i najnia razina plaća u industriji, a vi jo tvrdite da nemate � �nevolja! Ako to ne smatrate nevoljom, onda moram reći da i ne znate to je� nevolja. Ima li među vama čovjeka koji posjeduje vlastiti dom? Ima li među vama čovjeka koji ne duguje trgovcima mjesečnu nadnicu za hranu i ostale potreptine? Ima li među vama čov-, jeka koji bi, u slučaju da se �ozlijedi i da ne moe vie raditi, mogao i dalje ivjeti u kući za koju � � �kompanija nabija preveliku stanarinu? Da stvar bude jo gora, kada �automobilska kompanija preuzme rudnik, vie nećete dobivati ni plaću u �dolarima Sjedinjenih Drava. Pomaknut će kazaljke unatrag i isplaćivati �vas potvrdama kompanije. Onad ćete tek vidjeti koliko će vas gazde rudnika rinuti dublje u jamu. Bit ćete u njoj toliko duboko da se vie �nikad iz nje nećete izbaviti, jer će vam jedini izlaz biti smrt.Lewis pričeka trenutak, a onda opet prozbori.- Va jedini spas lei u brzini akcije. Da se brzo organizirate, prije nego� � to gazde shvate to zapravo radite. Idući tjedan bit će moda odveć kasno. � � �Svatko od vas mora sutra izići na teren i upisati svu subraću u sindikat prije nego to se odraz jeke vrati natrag. Jer, kad se jednom vrati, neće �se znati ni tko pije ni tko plaća. Jedina nam je nada da se svi nađemo u sindikatu.

Lewis otvori torbu za spise koju je bio ponio sa sobom i izvadi jedan spis.- Na ovom papiru koji drim u ruci nalaze se odredbe udruivanja i � �ustanovljenja koje je prihvatilo Generalno vijeće sindikata rudara i po kojima, vi iz ovog rudnika, slubeno postajete 77. mjesna podrunica 100. � �oblasti. Andy Androjewicz bit će privremeni predsjednik, dok ne postignete određenu kvotu članstva, kada ćete izabrati vlastiti155Upravni odbor i svoje funkcionere. - Izvuče jo jedan sveanj spisa. - Ovo � �su molbe za upis u članstvo. Očekujem od svakog od vas da, prije nego to �ode, potpie takvu molbu i da kasnije upie u sindikat svakog rudara s � �kojim stupi u vezu. Kako več na prvom koraku ne biste osjetili nikakav teret, Izvrni je odbor ukinuo upisne pristojbe i članarinu za prva tri �mjeseca, to vam prua priliku da uivate svoja prava prije bilo kakvog � � �plaćanja. Dokaite da nas trebate upisivanjem stotinu ljudi u sindikat, a �mi ćemo vam, kao ispomoć iz centrale, poslati jednog organizatora. Ostalo je na vama. Potpomog-nite svoju subraću iz Sindikata rudara i oni će potpomoći vas.Preda Andvju molbe za upis u članstvo koji ih poče dijeliti. urno iziđe �iz sobe u drutvu svog trinaestogodinjeg sina, radnika u separaciji, koji � �svima ponudi olovke. Gotovo bez riječi ljudi stanu ispunjavati i potpisivati obrasce.Daniel uze obrazac koji mu je Andy dao i pogleda ga. Nije govorio. Andy ode do prednjeg dijela sobe i pridrui se Lewisu. Podie ruku.� �- Ako itko od vas ima kakvih pitanja, gospodin Lewis će vam na njih odgovoriti.Daniel je bio jedini koji je uzdigao ruku. Lewis kimnu.- Da, Daniele?- Ja sam činovnik u nadzornikovu uredu. Ne radim u samom rudniku. Ne znam imam li pravo to potpisat?Lewis uputi pogled Andyju. Andy klimnu. Debeljko se opet obrati Danielu.- Radi za rudnik?�- Da, gospodine.- Onda ne vidim u čemu je problem. Isto ono, to se bilo kome od njih �dogodi, moe i tebe snaći. Potrebna ti je ista zatita na radu kao i � �ostalima.156- Moda je tako, gospodine Lewis, no ja sam upućen u mnoge stvari koje se �tiču rudara. Ne vidim kako bi poteno vrio posao za gospodina Smathersa i � �istodobno bio član sindikata, kada posao to ga obavljam za gospodina �Smathersa moe bit u suprotnosti s interesima sindikata.�Lewis načas zauti.�- Dovodi nas u nepriliku kakljivim etičkim problemom - priznade. - Bojim � �se da će morati posluati glas savjesti i odlučiti to je pravo.� � �Daniel ga pogleda.- Slaem se s vama glede onoga to ste kazali o radu u rudnicima, ali � �jedini način da vam se pridruim jest, po mom miljenju, da prestanem radit� � u uredu. Ne mogu istovremeno sluit dva gospodara i bit poten i prema � �jednom i prema drugom, a opet, ne bi htio igrat ulogu uhode i tračera. Tata mi je često govorio da je za mukarca najvanije da uvijek ostane � �poten prema sebi i svojim blinjima.� �- Prema tome, ono to eli reći jest to da ne kani potpisati molbu?� � � �- Tako je, gospodine. Potenje mi naloe da tako postupim.� �

Tih agor bijesa preli se sobom. Nekolicina mukaraca primače se Danielu � �prijeteći. Lewis ih zaustavi, podigavi ruku.�- Daniele! - reče otro. - Cijenim tvoje potenje. Ako ode s ovog sastanka,� � � imam li tvoju riječ da nita to se ovdje zbilo neće stići do uiju uprave?� � �Daniel mu uhvati mrk upiljen pogled.- Već sam reko da nisam ni tračer ni uhoda. Ako ita čuju, to neće bit od �mene.Lewis se osvrnu po sobi.- Ja, na primjer, otvorena srca prihvaćam Danie-lovu riječ. Znam njegova urjaka, Jimmvja Simp-sona, onog vie Fitchvillea, koji sada ondje zastupa � �tekstilne radnike i pomae nam organizirati rudare.�157Jimmy kae da je Daniel najčestitiji mladac kojega je igda upoznao. �Predlaem da ga pustimo da ode sa sastanka s nadom da ćemo ubuduće imati �vie prilike za zajednički rad. Jeste li za to?�Zavlada kratkotrajan muk. Tada progovori Andy.- Ja sam za to, gospodine Lewis. Mojom je grekom tu. Kad sam s njim ovo �popodne razgovarao, kazao mi je isto ono to i maločas vama. Trebao sam ga� tada drati za riječ. Međutim, ja mu vjerujem. Radio sam s njime rame uz �rame u rudniku i znam da je srcem uz nas, te da nam neće nikakvo zlo nanijeti. Predlaem da ga pustimo otići.�Ljudi se za trenutak pogledae, a potom nevoljko promrse da pristaju. �Daniel poloi obrazac molbe na stol i lagano krenu k vratima. Na leđima �oćuti svu silinu njihovih pogleda. Zatvori za sobom vrata i kroz njih opet začu romon glasova. Iziđe put ulice. Začas zadrhta; noć je donijela hladnoću. Uzgleda u nebo. Mjesec je bio visoko. Bilo je devet sati.Trenutak se dvoumio, a onda, iznenada stvorivi odluku, protegnu korak. �Ako u kući gospođice An-drews jo uvijek gore svjetla, objasnit će joj �zato nije doao u zakazano vrijeme.� �158"iČetrnaesto poglavljeMolly Ann ga je bez riječi promatrala kako ras-klapa pitolj i briljivo � �provjerava bubanj, gledajući je li u svakom leitu metak. Poto je � � �zadovoljio radoznalost, zatvorio je bubanj uz kljocaj i zatakao pitolj za� � remen. Okrenuo se i opazio njen zabrinut izraz lica.- Ne plai se - umiri je.�- Ne mogu si pomoć - izjavi. - Pitolji su za ubijanje. Na samu pomisao da� svaki dan nosi pitolj, nekako me podilaze marci.� � �- Već su dvaput pripucali na mene - reče. - to sad da radim? Da mirno �stojim i pustim ih da me ubiju?Ne odgovori nita.�- Već su pobili vie od deset ljudi. Ljude koji nisu imali čime uzvratit �paljbu.- to će se danas dogodit?�- Zna dobro ko i ja. Pokuat će otvorit tvornice. Sam Fitch dopremio je � �cijelu armiju dekstera da sprovedu trajkbrehere do tvornica. Ako im to �dopustimo, svemu je kraj. Nikad vie neće izići. Poslat će im hranu, �zalihe, sve to trebaju dok nas ne izgladne i poraze.�- Hoće li vam rudari priskočit u pomoć? - upita. Odmahnu glavom.- Ne. Rudari su upali ravno u klopku. Pristali su159na deset posto poviice koju su im vlasnici ponudili, i ne pomislivi pri � �tom da prijelazom na isplatu putem potvrda, umjesto novcem, ostaju bez

pare zbog kamata. Ako Sindikat rudara ima jo vie od deset članova u � �cijeloj dolini, evo moje glave. Glas joj zazvuči gorko.- Govorila sam ti da ne vjeruje onom Lewisu.�- Nije on kriv. Jedna stara poslovica kae: Konja moe dovesti do vode, ali� � � ga ne moe prisilit' da je Pije.� �- Daniel je bio lukaviji od svih vas - reče. - Drao se po strani.�Nije nita rekao, ali je znala da je duboko u dui bio povrijeđen, kad je � �čuo da se Daniel nije poveo za njegovim primjerom.- Oh, Jimmy. Bojim se! - uskliknu poletjevi mu u naručje i prislonivi mu � �glavu na prsa. - Bili smo tako sretni; dobro ti je io poso s �krijumčarenjem viskija i ostaloga. Zato si se moro uputat u sve to?� �Čvrsto je privinu na grudi. Glas mu odjeknu sumorno.- Dođe vrijeme kad mukarac mora prekinut pričat i počet radit. Ti ljudi -� farmeri, tvornički radnici - svi su moji prijatelji. Odrasto sam s njima. to sam mogo? Stat po strani i pustit Sama Fitcha da ih sve pretvori u �robove radi svog probitka?Provali u plač. Njeno je pogladi po glavi.�- Prestani se izjedat - reče. - Nije to dobro za trudnu enu.�Zagleda mu se u lice.- Čuvat će se? Ne bi mogla podnijet da ti se to dogodi.� �- Čuvat ću se - obeća. - Ni ja ne elim da mi se bilo to dogodi.� �Jo se nije bilo razdanilo kad su stigli pred dućan 160�u Front Streetu koji je sluio kao glavni tab sindi-kalista. Ondje se već � �nalazila nekolicina ljudi koji su ih čekali na ulici. Izvadi ključeve iz depa i otvori glavna vrata. Pođu za njim. Unutra je bilo vlano i mračno. � �Brzo upale nekoliko petrolejki. Električna im je kompanija odbila slati struju. mirkavo zla-ćano svjetlo zaigra po trajkakim natpisima i parolama� � � uokrug zidova. Obiđe izlizan kuhinjski stol koji mu je sluio kao pisaći �stol i sjedne.- U redu, Roscoe - reče. - Da čujemo prvo tebe. to se događa u novoj �tvornici tekstila?Roscoe Craig prebaci grudu duhana preko jezika.- Tamo su dovukli oko pedeset dekstera i stotinjak trajkolomaca.�Jimmy klimnu i obrnu se drugom čovjeku.- Kako je s gradskom tvornicom tekstila? Čovjek se nakalja.�- Ondje imaju pripadnike redovne vojske. Vie od stotinu dekstera i moda � �tristo trajkolomaca. Cijelu noć pristiu kamionima.� �Jimmy na trenutak uuti. Bijahu brojčano nadmaeni i u beznadnom poloaju. � � �Mogao je računati moda s najvie sedamdesetak ljudi. Nekoliko stotina ena � � �i djevojaka moglo se upotrijebiti za trajkaku strau, ali u ovakvu poloaju� � � � skanjivo se poslati ih tamo gdje bi mogle zadobiti kakve ozljede. A ozljeda će biti. Deksteri su bili naoruani i imali naredbu da se, uz �upotrebu svih raspoloivih sredstava, dokopaju tvornice. Duboko uzdahnu. �Straio se svitanja.�- Kad će nai ljudi doći ovamo? - upita.�- Svaki čas - uzvrati Roscoe. - Do est će svi biti tu.�- Jesu li spremni? Roscoe potvrdi glavom.- Dolaze sa sačmaricama i pukama. Deksteri se neće samo tako uetat � �unutra.11 Sjećanje I161- Moramo se odlučit - reče Jimmy. - Ne moemo se tuć s njima na dva �mjesta. Moramo točno znat na kojem im elimo zapriječit pristup.�Ljudi zamuknu.

- Predlaem da im prepustimo novu tvornicu tekstila. Ionako je samo deset �posto strojeva montirano. Kad jednom zađu unutra, ne mogu ni klinca proizvodit.- Ne sviđa mi se to - izlanu Roscoe bez uvijanja. - Dva su mi člana obitelji poginuli braneć svoju zemlju. Već pri samoj pomisli da ih pustimo samo tako uć...- Neće samo tako uć - reče Jimmy. - U umi i okolnim brdima oko ulaza �porazmjestili smo deset dobrih niandija, pa će vraki pazit da ne pođu tom� � � cestom. Ako uđu, proizvodnja će krenut punom parom i tad smo stradali. Proradi li ta tvornica, moemo lajat na mjesec.�Jimmy je stajao na uglu i gledao u tvornicu tekstila s druge strane ulice. Pred zatvorenim ulazom već je bila u pokretu trajkaka straa, � � �sastavljena uglavnom od ena, svrstanih u četverored. Unutar ulaza i du � �ičane ograde to se sterala pločnikom ispred tvornice, straari su nijemo � � �zurili u natpise koje su nosili razgalamljeni trajkai.� �- Lincoln je oslobodio robove! Kako to da mi jo robujemo?�Uslijedi vlastit odgovor.- Zato to jo nitko o tom nije obavijestio tekstilnu tvornicu!� �Zaori jo jedan povik:�- Sloboda!Neki mukarac potrči niz cestu prema Jimmyju, upravo u trenutku kad je �tvornička sirena označila sedam sati. U isti čas spusti se i kia.�162- Tri kamiona trajkolomaca! - dreknu. -Upravo kreću High Streetom!�Jimmy pogleda preko ulice. trajkaka straa je i nadalje stupala. Deksteri � � �unutar ograde stadoe se primicati glavnom ulazu. Odjeknu kripav zveket � �lanaca koje je netko povukao i vrata se počnu irom otvarati.�Jimmy osjeti kako mu se od bola klupča eludac; bio je toliko stvaran kao �i svaki normalan fizički bol to ga je ikad osjetio.�Odjednom shvati. On je taj koga gledaju, koga su čekali. On je taj od kojeg očekuju da ih vodi usred ove bjesomučne vreve. Molly Ann je imala pravo. to tu radi? Nije nikakav junak.�Zatim ga taj osjećaj napusti. Podie ruku i krenu put trajkakih redova. � � �Ljudi utke pođoe za njim. Stade ispred prvog reda.� �- U redu ene - poviče neobičnim glasom - vrijeme je da pođete kući!�Stajale su na mjestu, motreći ga netremice. Iznova progovori, ovaj put osornije.- Čule ste me, ene. Vrijeme je da krenete kući! Zavlada časovit muk. Tada� jedna od njih uzvi-knu:- Ostajemo gdje smo, Jimmy. To je i naa borba!�- Ali, ene - zavapi - moe doći do pucnjave!� �- Onda će nas morat sve pobiti! - dobaci jedna od njih. - Ne idemo kući!ene stadoe prepletati ruke i za trenutak stvo-rie ispred otvorenih vrata � � �iv lanac. Počnu iznova skandirati.�- Slobode! Kruha i maslaca, a ne lanaca! Kamioni zaokrenu za udaljeni ugao i povezu nizulicu put tvornice. Prijeđu pola bloka, i čelni kamion ne pokaza nikakva znaka da će usporiti. Jimmy istupi iz reda trajkake strae da im se� � �11163opre. Iza njega odjednom nastade tiina. Kamioni se i dalje primicahu �istom brzinom.

- Sklanjaj se s puta! - zaurla jedan straar iza ičane ograde. - Sve će � �vas pobit!Nitko se i ne pomaknu.Kočnice čelnog kamiona naglo zacvile, i on se polako zaustavi tek nekoliko metara od redova trajkake strae. Deksteri, krupni, snani, runi, � � � � �s prijetećim izrazom na licu, počnu iskakivati straga iz kamiona. S toljagama ili eljeznim cijevima u rukama i s polucilindrima nataknutim na� glave obrazuju red sučelice trajkakoj strai. Na ugovoren znak krenu � � �naprijed.Jimmy uzdignu ruku.- Ljudi, opominjem vas. Tu ima ena. Ne odgovaram za vae ivote, čak ako � � �samo jednu ozlijedite!Deksteri se nesigurno zaustavie.�- Neće vas spasit to to se krijete iza njihovih suknji! - jedan će od �njih gromkim glasom. - Istupite i borite se ko mukarci!�- Tu ćemo stat sviđalo se to vama trajkbrehe-rima ili ne! - izdera se �jedna ena iz trajkake strae.� � � �Druge se ene povedoe za njezinim migom.� �- tfajkbreheri! Strajkbreheri! trajkbreheri! -skandirale su.� �Jedna eljezna cijev poletje, prevrćući se u zraku. Jimmy začu iza sebe �enski vrisak. Strelovito se osvrnu i ugleda kako neka ena okrvavljene � �glave pada na zemlju. Naglo se okrenu da se suprotstavi deksterima.- Ubit ću svakog tko to jo samo jednom pokua učinit - zaurla poteući � � �pitolj.�Jimmy opazi čovjeka s pukom na krovu kamiona gotovo prije nego to je čuo � �kako mu zrno fijuknu pokraj uha. Prolomi se i drugi vrisak. Ovoga puta Jimmy se i ne okrenu da vidi tko je164ranjen, već odmah opali. U smijenom letu čovjek se strovali s vrha �teretnjaka na ulicu. Ostade leati na zemlji, a kroz okruglu rupu na �polucilindru, koji mu se nekim čudom zadra na glavi, procuri krv.�- Sredimo ga! - riknu jedan od dekstera. Trgnu pitolj i opali prema �Jimmvju.Jimmvjev ga hitac pogodi u prsa, bacivi ga nauz-nak upravo u trenutku kad� je drugi dekster ispalio obje cijevi svoje sačmarice. Jimmy začu krikove, te iznova opali. Sačmarica ispade iz mukarčevih ruku, dok se grčevito �hvatao za grlo. Krenu prema Jimmyju, iako mu je krv nadirala između prstiju, a iz pluća mu dopiralo grozno krkljanje. Potom pade naprijed, prevali se i tupo zazuri u nebo, dok mu krv iz raskinute ile kucavice �brinu uvis poput pulsirajućeg crvenog vodoskoka.�trajkai i deksteri bez riječi se zabulje jedni u druge. Jimmy dade znak � �rukom. Ljudi utke iskr-snu iza Jimmyja i postave se s obje strane, �stvorivi dug red ispred ena. U rukama im se iznenadno stvorie sačmarice i� � � puke. Ti ljudi smrknutih lica bijahu gortaci i farmeri, a ene koje su im � � �gađali i ranjavali bile su njihove ene.�Jimmy lagano rasklopi pitolj i nadomjesti tri naboja koja je bio ispalio.� Naglo zatvori bubanj uz kljocanje i okrenu se deksterima. Glas mu je bio �tih, ali su ga kroz sitnu kiicu ipak jasno mogli čuti.�- Deksteri, nagrađuju li vas i za umiranje?Bez ikakva odgovora deksteri polako počnu odlaziti. Nekoliko minuta kasnije kamioni povezu natrag niz cestu. Izuzev trojice mrtvih mukaraca �to su leali na kaldrmi, ulica je bila prazna kad su začuli da se golema � �eljezna vrata krgućući zatvaraju.� �Među trajkaima zaori klicanje.� �

- Potukli smo ih! Pobijedili smo! Pobijedili!165Jimmvjevo je lice bilo turobno. Letimice pogleda mrtva tijela na ulici, a zatim oduevljene trajkae.� � �- Ne - reče obuzet nekim čudnim osjećajem zle slutnje. - Izgubili smo.I imao je pravo. Dva dana kasnije u Fitchville je umarirala nacionalna �garda, i sve to su mogli učiniti bilo je da nijemo promatraju trajkolomce� � kako pod zatitom vladinih snaga ulaze u tvornicu.�166petnaesto poglavljeMajuan ured Sama Fitcha u stranjem dijelu njegova dućana bio je pretrpan,� � premda su se pored njega nalazila ondje samo jo trojica mukaraca: Cahill,� � predstavnik tvorničara, njegov poslovni drug iz Philadelphije i Jason Čarter, okruni erif. Cahillov je glas zvučao ljutito, dok je stajao pred � �stolom i piljio dolje na Fitcha to je svojom tjelesinom preplavio stolčić� na kojem je sjedio.- Istom je prolo mjesec dana otkako smo otvorili tvornicu - potui se � �Cahill - i gle to se dogodilo: nova tvornica tekstila na Craigovoj zemlji� je zatvorena, strojevi u njoj rđaju, a ona u gradu radi samo sa deset posto kapaciteta. I to sve zato to se radnici nisu vratili, kako ste bili� rekli prije njezina otvaranja. Uz to su se i namjetenici to smo ih sa � �sobom doveli razbjeali poput krda. Ostalo ih je moda svega devedeset, a � �treba nam četiri stotine.Sam Fitch klimnu.- Znam - primijeti s toliko sućuti koliko je mogao izmamiti u svoj odbojan glas.- Znate? - upita Cahill zajedljivo. - Znam da znate. Zanima nas jedino to to ćete sada poduzeti s tim u vezi?�- erif i ja činimo sve to moemo - odgovori Fitch. - Ali, ne poznajete vi � � �te ljude. Sada vie nije u pitanju trajk, nego zavada. Oni protiv � �kompanije.167Lijepo sam vam govorio da ne dovodite dekstere, već da erifa i mene �pustite da radimo po svome. Stvar bi vjerojatno due potrajala, ali bismo �ih nagovorili da se vrate na posao. Sad ih pomae Sindikat tekstilnih �radnika sa sjevera, a u Jimmvja Simpsona gledaju ko u nekog boga ili tome slićno.- Ali on je ubojica! - zgranu se Cahill. - Ubio je trojicu ljudi.- Mislite reć, dekstera - ispravi ga Fitch. - I to tek poto su im �pripucali na ene. Mi brđani prijekim okom gledamo na svakog tko nam puca �u ene.�- Sad ga jo i branite - optui ga Cahill. - Na ćijoj ste strani?� �- Na vaoj, gospodine Cahille - odvrati Fitch glatko. - Nemojte mislit da �sve to nije i mene pogodilo. Posao u dućanu sveo se malne na niticu.�- Onda se i vladajte u skladu s tim - odbrusi Cahill. - Ućinite neto da �nam skinu s vrata tog Simpsona i da se ljudi vrate na posao, jer u protivnom tu vie nemamo to traiti. Kompanija gubi četrdeset tisuća dolara� � � mjesečno, i dali su mi točno mjesec dana vremena da se tvornice vrate u pogon, inače ih selimo odavde na neko drugo mjesto.Fitch za trenutak umuknu. Uzvinu oči na Phila-delphijce.- Za dva tjedna - Jimmy ide na sud zbog ubojstva. Moda će se oni pobrinut� za njegovo zdravlje. Pridobili smo suca Harlana na nau stranu.�Cahill se posprdno nasmija.

- Ali će porota biti sastavljena od samih mjetana. Simpson će se ietati � �iz sudnice ne samo kao slobodan čovjek nego i kao veći junak no to je �igda bio. to god mislite uraditi, uradite to prije njegova odlaska na �sud. Jer onim danom kad iziđe iz njega, tvornice se zatvaraju i mi polako selimo.Poto je Cahill sa svojim prijateljem iziao, Fitch zapali cigaru. Uputi � �pogled preko uzanog ureda na168erifa koji u toku cijelog sastanka nije izgovorio ni riječi.�- to mislite, Jase?�- Taj Cahill je tvrd orah - izjavi erif. Fitch kimnu.�- Velegrađani nas nikad neće shvatit.- Nikad - sloi se erif.� �- to je sa Jimmvjem? Dre li ga vai momci na oku?� � �- Ne moemo mu ni prismrdit - odgovori erif. -Nikamo ne izlazi bez � �estorice ili sedmorice naoruanih ljudi. A ni onaj nam idovski odvjetnik � � �nita manje ne zagorčava ivot. Svaki put kad nekog od njihovih ljudi � �uhitimo, on, skoro prije nego to za njim zatvorimo vrata, doprai u � �sudnicu sa habeas corpusom1 i oslobodi ga.- Ah, poseri ga! - prekune Fitch. - Uvjek sam slutio da će se Jimmy Simpson izrodit u nevaljalca.Popodnevno je sunce bacalo svoje zrake na za-praene dućanske prozore, �dubeći u mračnoj unutranjosti raznolike svijetle are. Zvonce nad vratima � �neskladno zaklepeće poto ih netko otvori. Jimmy podignu oči, a tako i svi� ostali u dućanu nesvjesno spustivi ruke blie oruju.� � �Vidjevi tko ide, opuste se i vrate se svom razgovoru.�Morris Bernstein jedva ugura u dućan svoje krupno zdepasto tijelo. Nije hodao, nego je gegavo mlatao u svojim gradskim cipelama broj jedanaest, podno svog metar i devedeset visokog i devedeset i pet kilograma tekog �obličja. Gledajući njegov slupan nos, oiljke ispod očiju i karfiolske ui,� � čovjek1 Sudbeni nalog da se krivac izvede pred vlasti, kako bi se sasluao i �donijela odluka je li zakonito lien slobode ili ne.�169nikad ne bi rekao da je po zanimanju odvjetnik. Međutim, takvu je facu zaradio probijajući se u koledu kao poluprofesionalni klupski boksač. �Gibao je ravno k stolu za kojim je sjedio Jimmy.- Dakle? - upita Jimmy.- Rekli su ne - glatko otpovrnu. Jimmy prikri razočaranje.- Jesi li im objasnio da je to samo za jo jedan mjesec?�- Učinio sam sve, jedino to jo nisam zvidao diKie1 - reče Morris. - Pa � � �ipak su odbili.- Jesu li naveli razlog? Morris ga pogleda.- Htio bih s tobom nasamu razgovarati. Jimmy ne odgovori odmah, već trenutak počeka,a onda ustane.- Idemo otraga u drvored.Pođe k vratima, ali mu jedan od ljudi zapriječi put.- Samo časak. Prvo ćemo provjerit je li zrak čist. Jimmy pričeka, a dvojica mukaraca iziđu na�stranja vrata.�- Isuvie si oprezan - reče.�

- U dananje vrijeme čovjek ne moe bit nikad preoprezan - primijeti radnik� � koji mu je stao na put. - Već su te četiri puta pokuali ukebat. Ne bi �htio da peti put budu sretne ruke.Dvojica se mukaraca vrate u dućan.�- Sve je u redu - jedan će od njih.Čovjek pred Jimmyjem odstupi u stranu. Jimmy zakoraknu, a onda stade.- Hvala ti, Roscoe - reče.Roscoe Craig se osmjehnu kroz mrave usne.�- Na taj su mi način ucmekali djeda i brata. Vie nikog od nas neće dobit.�' Junjačka uspavanka.�170Bernstein pođe za Jimmvjem u drvored. Nakon boravka u mračnom dućanu sunčane se zrake učine svjetlijima nego to uistinu jesu. Zastadoe načas � �ondje; potom mu se Jimmy obrati.- Dobro, da čujem. Bernstein mu se zapilji u oči.- trajk je gotov. Jimmy ne reče nita.� �- Povlače me. Ne alju vie ni pare. - Glas mu je zvučao odrjeito. - � � �Upravni odbor kae da nema novaca za izgubljene slučajeve, da ga moraju �ulagati tamo gdje se isplati.- to ih navodi na takvu izjavu? - zapita Jimmy.�- Jučer su u Philadelphiji saznali da se kompanija sprema preseliti tvornice dalje na jug. Izdali su Cahillu upute. Ili se tvornice otvaraju za mjesec dana, ili sele.Jimmy se uuti. Morris ga pogleda.�- ao mi je, Jimmy.�Jimmvjev glas poprimi jedak prizvuk.- Znači tako. Trgamo starke cijelu godina dana. Ubijaju nas, gone nas iz kuća, gladujemo, seru po nama, da bi na koncu neki ljudi u nekorn gradu, koji jo nikad nisu bili tu, za svojim udobnim stolovima odlučili da je �trajk gotov.�- Takva je stvarnost, Jimmy - utjei ga Morris. -Ne moemo ih sve � �pobijediti.- Ne brinem se za sve njih! - raesti se Jimmy. -Već samo za ove ovdje. To� su mi prijatelji, to je moj grad, tu mi je obitelj. - Pogleda odvjetnika. - to da im sada kaem?� �Odvjetnik mu ugleda u očima izraz pun zebnje.- Kai im da se vrate na rad. - Glas mu se smeka. - Kai im da će doći � � �bolji dani. Da izgubiti jednu bitku ne znači izgubiti rat. Da će jednog dana tu imati sindikat.171Jimmy ga ibnu pogledom.�- Ti ljudi ne haju ni klinca za sindikat. Počeli su trajk bez sindikata, �pa če ga i nastavit bez njega. -Otputi se natrag u zgradu.- Jimmy! - doviknu za njim odvjetnik. - Dopustili su mi da ostanem u gradu za vrijeme tvog suđenja.Jimmy klimnu umorno.- Hvala ti, Morris. - Načas je oklijevao, a potom dodao: - Znam da si uradio sve to ti je bilo u moći. Cijenim to.�- to će sada, Jimmy? - upita odvjetnik.� �- Nemam prevelik izbor, zar ne? Moram im saop-ćit ono to si mi maločas �kazo. To je njihov trajk. Na njima je da odluče to će dalje u vezi s � �njim.- A ti, Jimmy? - zapita odvjetnik. - to će poslije svega ovoga?� �Jimmy se iskesi.

- Prije nego to je ovo počelo, dobro sam prolazio trgujuć viskijem. Jo se� � uvjek mogu vratit starom poslu.- Potrebni su nam ljudi tvoga kova u sindikatu -reče Morris. - Moe poći � �sa mnom u New York. Vele da bi ti nali mjesto.�Jimmy zavrti glavom.- Nije to za mene. Ja sam provincijalac. Pripadam ljudima svoje vrste. Ipak, zahvaljujem na ponudi.Vrati se u zgradu. Odvjetnik pođe za njim. Trenutak kasnije u drvored uđe Roscoe Craig. Pogleda na krovove kuća preko puta drvoreda i mahnu rukom.Straari mu, koje je ondje postavio da tite Jim-myja, odmahnu, a onda � �objese puke ispod ruku i počnu se sputati na ulicu.� �Na masovnom sastanku te noći svi su jednoduno glasovali da se trajk � �nastavi. Usprkos činje-172nici to će tvornice preseliti iz grada i to će svi zauvijek izgubiti � �namjetenja.�Dan određen za početak procesa osvanuo je svijetao i bez oblaka. Svibanjski je rani povjetarac osvjeio uzduh opojnim proljetnim �miomirisima koji su blago strujali kroz otvorene prozore kuhinje u kojoj su doručkovali.Morris Bernstein pogleda na svoj sat.- Vrijeme je da se pođe - reče. - Rasprava započinje u deset sati.- Spreman sam - izjavi Jimmy, diući se na noge. Roscoe Craig i Morris �ustanu u isti mah.- Donijet ću ti kaputić i kravatu - reče Molly Ann.Jimmy pogleda Morrisa dok je ona izlazila iz sobe.- Sto misli, koliko će proces trajati?�- Nekoliko dana - odgovori Morris. - Dan-dva dok se sastavi porota, jo �nekoliko dana za samu raspravu i bit će slobodan čovjek.�- Nadam se - reče Molly Ann, vraćajući se u sobu.- Ne moe ispasti nikako drukčije - samouvjereno će Morris. - Imamo �stotinu svjedoka da je riječ o samoobrani.- I oni će imati svjedoke - napomenu Molly Ann.- Dekstere - dobaci Roscoe prezirno. - Niko im tu neće povjerovat.Jimmy zavee kravatu i uskoči u kaputić. Prijeđe u hodnik i pogleda se u �zrcalo.- Ne izgledam loe s obzirom da sam u dućan-skom odijelu - primijeti.�- Izgleda zaista krasno, dragi - uvjeri ga Molly Ann.�173Vrnu se u kuhinju, otvori ladicu i izvadi pitolj. Htjede ga zataći za �pojas.- Ne - viknu Morris. - Stavi ga natrag. Jimmy ga pogleda.- Osjećam se neugodno bez pucaljke.- Ne moe na sud naoruan pitoljem - upozori ga Morris. - Nije pristojno. � � � �Osim toga, neće nita pokuati u prisutnosti tolikog mnotva. Cio će grad � � �biti ondje.Jimmy uputi Roscoeu pogled pun dvojbe.- to ti misli?� �- Moda ima pravo - odvrati Roscoe, ali činilo se da ba nije bio posve � �siguran u to.- Imam pravo - podvuče Morris. - Zna li da te sudac moe kazniti zbog � �nepotivanja suda ako unese pitolj?� � �- Moram li i ja ostaviti pitolj? - upita Roscoe.�- To je tvoja stvar - odgovori Morris. - Brinem se samo za svog klijenta.

- Ostavi ga onda - predloi Roscoe. - Bit ću ondje s momcima. Ni ti se � �neće dogodit.Jimmy vrati pitolj u ladicu. Molly Ann skide sa sebe pregaču i prebaci je� uredno sloenu preko naslona kuhinjske stolice.�- Spremna sam - reče.Jimmy je pogleda. Bila je u estom mjesecu trudnoće to se upadljivo � �vidjelo.- Zar ne bi bilo bolje da ostane kod kuće? -zapita. - Moda za bebicu neće� � bit dobro preveliko uzbuđenje.- Ja idem - izjavi odlučno. - enino je mjesto kraj mua.� �- Onda pođimo - pozove Morris. - Vrijeme odmiče.Trg pred sudnicom nalazio se točno u sreditu 174�grada. Dok su Jimmy i Molly Ann stigli onamo, bio je već ispunjen ljudima, odjevenima u blagdanska odijela. Vladala je malne izletnička atmosfera. Djeca se razigrano rastrčala vriteći; odrasli uzbuđeno �raspravljaju. Sjatili se oko Jimmyja i Molly Ann, dok su nastojali probiti se put sudnice. Svi nestrpljivi da dodirnu Jimmyja, da ga potapaju po leđima i zaele mu sve najbolje. Odmah se vidjelo na čijoj su � �strani.Sam Fitch i erif stajali su na ulazu njegova dućana i promatrali svjetinu� preko puta ulice. erif zavrti glavom.�- Ne znam - reče - ne sviđa mi se to. Fitch ga pogleda.- Ni meni, ali imate li koju bolju ideju? erif duboko uzdahnu.�- Isuvie je mnogo ljudi. Moe doć do nereda.� �- Nemamo drugog izbora - reče Fitch. - Čuli ste čovjeka na svoje ui. Ili �moda elite bit erif sablasnog grada?� � �erif opet usmjeri pogled prijeko na trg.�- Svejedno mi se to ne dopada - reče. - Pogledajte tamo. Uza se ima Roscoa Craiga, neke od njegovih momaka i sav taj narod. Nema načina da mu se pribliimo.�Fitch se povede za erifom, slijedeći njegov upi-ljen pogled.�- Prije ili kasnije morat će se izdvojit. Makar za trenutak. Samo da vam onda momci budu spremni.- Ako se to zbude - reče erif mrko - moji će momci bit pripravni.�Uzvraćajući tapanje, stiskanje ruku i dobre elje, trebalo im je gotovo � �dvadeset minuta da se preko trga dokopaju stubita pred sudnicom. Čim su �doli do podnoja stuba, vrata su se na zgradi otvorila. Pomaman nasrtaj � �ljudi koji su zakrčili prostor ispred vrata usporavali su četiri erifova �po-175moćnika, koji su pretraivali svakoga tko je elio ući.� �Prostrani drveni sanduci s obje strane ulaza stanu se polako puniti pitoljima. Pomoćnici bijahu uljudni, ali i odlučni.�- Nikakvih pitolja u sudnicu - objanjavali su. -Moete ih pobrat nakon � � �zasjedanja suda u erifovu uredu.�Neki su prigovarali, ali ako su htjeli unići, morali su predati pitolje. �Roscoe uzgleda uza stube.- To mi se ne sviđa - reče. Morris ga pogleda.- Nita nam se neće dogodit kad se jednom nađemo unutra.�- Ne brinem se zbog toga - odvrati Roscoe. -Zabrinjava me trenutak kada iziđemo.- Čekat ćemo unutra dok ne podignete svoje oruje i ne dođete po nas - �reče Jimmy.- Tako već - odgovori Roscoe.

Jimmy baci pogled na gomilu koja se tiskala u sudnicu.- Bolje da s momcima odmah uđe unutra, inače za sve vas neće bit dovoljno� mjesta.Roscoe na brzinu preleti okom po trgu.- Kreni s nama uza stube - reče. - Osjećat ću se bolje kad se maknemo s ulice.Roscoe se sa svojim ljudima već bio progurao, kadli erifovi pomoćnici �zaustavie Jimmyja.�- Ti ne ulazi tuda, Jimmy - jedan će od njih. -Mora kroz ured sudskog � �činovnika koji se nalazi na pokrajnjem trijemu.Jimmy urnu u njega.�- Zato?�- Neto u vezi s potvrdom o jamčevini koju treba podić. Ne eli valjda � � � �ostat bez petsto dolara, zar ne? - otpovrnu pomoćnik.Roscoe ga je slučajno čuo.176- Ja ću poć s tobom - uzviknu, vraćajući se.- Ne mari - reče Jimmy. - Vidjet ćemo se unutra. - Molly Ann je neto �prije njega ula u sudnicu. Okrenula se. - Povedi Molly Ann i kreni za �mnom -naputi Jimmy Morrisa i pođe.- Čekaj malo - reče Morris i okrenu se da dohvati Molly Ann. Dok su oni prelazili prag, Jimmy se nalazio dvadesetak koraka ispred njih, gotovo na uglu trijema.Ba tada su i krenuli iza ugla, na njega. Bila su trojica, dva dekstera i �Clinton Richfield, jedan od erifovih pomoćnika. Nije nosio uniformu.�Jimmy ih nije stigao ni vidjeti, jer su mu prilazili s pitoljima koji su �rigali vatru. Sedam mu se kugli arilo u tijelo, pribivi ga, gotovo mrtva,� � o ugaoni stup, s kojega je pao ničice, napola preko trijema, napola preko stuba.Ona trojica opet opalie. Jimmvjevo tijelo poskoči od udara zrna i �odskliznu se dalje niz stepenice. Zastadoe da vide hoće li se Jimmy �pomaknuti.- Jimmy! - vrisnu Molly Ann. Trzajem se oslobodi Morrisova stiska i pritrči mu, bacivi se preko njegova tijela. Povuče ga k sebi, zamrljavi � �haljinu njegovom krvlju. Zapilji se u ubojice očima punim uasa i suza. - �Molim vas! - zaklinjala je. - Molim vas, ne pucajte vie u moga Jimmyja.�Jimmvjevo se tijelo uzdrma u posljednjem smrtnom grču. Mukarci automatski� iznova otvore vatru. Molly Ann ispusti mua i odvalja se na ulicu mrtva, �niza bijele betonske stube. Njezina krv, pomijeana s krvlju mua, oboji � �joj u crveno jednostavnu bijelu haljinu koju je prije nekoliko sati tek bila oprala i izglačala.- Moj Boe! to ste to učinili? - povika Morris buljeći u njih.� �- Povuko je pitolj na nas - reče Richfield.�12 Sjećanje I177- Kakav pitolj - prodera se Morris. - Nije imao pitolja. Nagovorio sam ga� � da ga ostavi kod kuće.Richfield podie pitolj i uperi ga u Morrisa.� �- Čifute, zove li me laovom?� �- Da, proklet bio! - dreknu Morris, posve obuzet bijesom, oslobodivi se �tako straha to mu je grčio eludac. - Laovčina si i ubojica.� � �Tane iz pomoćnikova pitolja kalibra 0,38 zarije se u Morrisovo rame, �prevalivi ga poleđuke na kameni pod. Pritisnut bolom, Morris kroz suma-� �

glicu ugleda erifova pomoćnika kako iznova die pitolj i paljivo niani. � � � � �Gotovo je. Vie nema to izgubiti.� �- Laovčino i ubojico! - zavriti prkosno.� �Ali pitolj ne opali. Odjednom se tu stvori erif sa cijelim čoporom � �pomoćnika koji počnu potiskivati svjetinu. Priđe erif i pogleda ga �odozgor.- idovčiću - procijedi hladnim glasom - za sat vremena odavde odlazi �jedan vlak. Poto smo dobri krćani, dopustit ću da te liječnik pokrpa � �prije nego to te utovarimo na nj. I ponesi na sjever ovo upozorenje: ako �se ti ili bilo koji drugi idovski agitator ili anarhist sa sjevera pojavi� tu, ubit ćemo ga na licu mjesta.Okrenu se jednom pomoćniku.- Ti i Mike odvedite ga do doktora Johna, a zatim s njim na vlak.Morris se malne onesvijesti od bola kad ga pomoćnici bezobzirno povukoe �uvis i osovie na noge. Krenue niza stube, a gomila, izbijelivi oči na nj � � �od radoznalosti, ipak im načini prolaz.Iza sebe začu erifov glas.�- A sada, dobri ljudi, uklonte se sa trga i pođte kući. Nek se vri volja �zakona i pravde.178esnaesto poglavlje�Jeb je upravo upregnuo svoju mazgu u plug na zapadnom polju, kad je ugledao kako teretna kola izlaze cestom iz ume. Naprijed su sjedila �dvojica mukaraca, ispred kojih je mazga umorno vukla kola. Jo su uvijek � �bili odveć daleko da bi ih Jeb prepoznao. Kvocnu mazgi i poče orati svoju prvu brazdu. Trebat će im jo najmanje sat vremena da stignu do njega.�Proao je gotovo jedan sat, i Jeb je započinjao svoju treću dugu brazdu �kad su stigli tamo. Zaustavi mazgu, ispusti uzde i otputi se prijeko do ceste da ih pozdravi. Jednoga je od njih prepoznao po glomaznom crnom eiru iroka oboda. Bio je to pastor Dan, putujući svećenik koji je � � �obilazio kraj oko Fitchvillea. Dokono se pitao to svećenik radi tu gore. �Obično bi dolazio samo radi vjenčanja, krtenja i pogreba.�Čim su se kola privezla nasuprot mjestu na kojem je stajao, prepoznao je i drugoga mukarca. Skide eir i golom rukom obrisa čelo. Bilo je vruće na � � �jutarnjem suncu. Kola se zaustave. Krenu prema njima smijeeći se.�- Oče Dan - otpoče, ali naglo zastade i osmijeh mu uvene na licu.Svećenik, visok, bucmast čovjek, siđe s kola i priđe mu.179- Donosim vam loe vijesti, Jeb.�Jeb pogleda prvo njega, a zatim Roscoea. Ros-coeovo je lice bilo sivo i izmučeno. Bez riječi Jeb ode do zakoka otvorenih kola i pogleda unutra. �Dva lijesa, pokrivena ceradom, leala su jedan do drugoga.�Začu teak bat svećenikovih koraka dok mu je prilazio. I ne pogledavi ga, � �upita:- Molly Ann i Jimmy? - Nije mu bio potreban potvrdni odgovor. Već je znao.Zureći jo uvijek u jeftine borove lijesove, upita promuklim glasom:�- to se dogodilo?�Svećenik ne odgovori. Roscoe mu se obrati s prednjeg dijela kola.- Prekjučer su ubijeni pred sudnicom. - Glas mu je zvučao ogorčeno. - Bili bismo ih dovezli i prije, ali nam mrtvozornik nije htio dat tijela. Pretpostavljali smo da vie volite da ih tu zakopate negoli u gradu.�Jeb kimnu.- Tako je. Fala vam lijepa. - Pogleda Roscoea. -Ko je to uradio?

- Clinton Richfield i dva dekstera - odgovori Roscoe. - Vrebali su na nj iza ugla trijema. Nije imo nikakvih izgleda. Čak nije imo ni pitolja uza �se. Molly Ann je pritekla da mu pomogne, ali su i nju ustrijelili.Crte Jebova lica bijahu kao od kamena isklesane. Uspe se u kola i ukloni ceradu s lijesova. Prvo pridignu poklopac jednog lijesa i zaviri u nj, a onda to isto učini i s drugim. Uzdahnuvi duboko, odjednom osjeti suhoću u� ustima. Drhtavim rukama polako spusti pokrovce. Opet pogleda prema Ros-coeu.- Je li erifov pomoćnik koji je to učinio u zatvoru?�180Roscoe zanijeka glavom.- Tvrde da se radilo o samoobrani. Oslobođen je.- Ali kazo si da Jimmy nije imo pitolja - istaknu Jeb.�- I nije ga imo. Bio sam kraj njega kad ga je stavljao u ladicu kuhinjskog stola - pridometnu Roscoe brzo. - Lagali su.Jebove mutne oči poprime hladan izraz.- Gdje su sada?- Deksteri su otili iz grada - odvrati Roscoe. -Tu je jedino Clint.�Jeb klimnu. Okrenu se i pogleda dolje na svećenika Dana koji je stajao na cesti iza kola.- Pođite sa mnom gore, do kuće, da to saopćimo mojoj supruzi. Kad je utjeite, Roscoe i ja ćemo iskopat grobove.�Svećenik mu uhvati upiljen pogled.- Hoću da se okanite zlih namjera, Jeb. Bilo je već i previe ubijanja. Ne� zaboravite na Gospodinove riječi: Osveta je moja.Ne odgovorivi, Jeb siđe s kola.�- Idem po mazgu, a onda ćemo gore u kuću -reče, krenuvi prema zapadnom �polju. Zastane na rubu polja i ogleda se. - Pribijte pokrovce čavlima -reče. - Ne elim da ena vidi Molly Ann svu izree-tanu. - Glas mu se slomi.� � � - Bila je tako lijepa djevojka.Posljednja lopata blata pade na lijesove. Jeb lagano podie dva drvena �kriića i zari svakoga u zemlju, na uzglavlje groba. Odstupi i pogleda ih.�Natpisi, utisnuti u drvene krieve usijanim ara-čem, bijahu jednostavni. � �Prvi je glasio: MOLLY ANN SIMPSON, NASA KĆI; drugi, tik njega: JIMMY SIMPSON, NJEZIN SUPRUG.Pogleda Marylou koja je stajala u podnoju gro-�181bova, okruena djecom. Lice joj je bilo izborano, puno jada. Nesvjesno �rairi ruke kao da će prigrliti 'djecu. Podie oči i uhvati njegov upiljen � �pogled.- Priredit ću gospodinu Craigu i pastoru ručak prije nego to krenu �natrag.Jeb klimnu.- Dođite, djeco - pozva ih. Djeca pođoe za njom. Tokom čitava obreda bila� su vrlo mirna. Jeb se pitao znaju li to se zapravo dogodilo. Sada sva �gotovo istodobno počee ćeretati.�Samo se jedno pitanje vrzlo Jebu po glavi. Ozvuči ga Alice, najstarija kći kojoj je sada bilo osam godina.- Znači li to da je Molly Ann sada u nebu i da nam vie ne moe doć u � �posjet?Richard, sa nadmoćnoću koju mu je prualo njegovih jedanaest godina, � �uzvrati:- Kada netko umre, vie se ne vraća, jedino ako nije duh.�- Hoće li ona biti dobar ili zao duh? - zanimalo je Alice.

Rachel, sada Jebova najstarija kćerka, odgovori donekle ljutito.- Duhovi opće ne postoje. Osim toga, Molly Ann je sada nebeski anđeo koji stoji uz Boga. I on je neće samo tako pustit natrag.Do tada su Marylou i djeca već bili zamakli nizbrdo i bili su izvan dosega glasa. Jeb se obrati dvojici mukaraca.�- Drim da bi malko cuge moglo bit od pomoći. Svećenik Dan potvrdi glavom.�- Ne moe nikom nakodit. Presahnuo sam.� �- Hajte sa mnom - reče Jeb. - Odvest ću vas do pecare.Nakon ručka Jeb i Roscoe iziđu na trijem, a 182svećenik Dan ostade razgovarati u kuhinji s Marvlou. Mukarci sjedoe na � �stube i pripalie male crne cigare.�- To ne svaćam - otpoče Jeb. Roscoe se zagleda poda se.- To im je bio jedini način da skre trajk. Svi su se uzdali u Jimmvja. � �Sada kad je mrtav, vie nemaju u koga. Neki se već vraćaju u tvornicu.�- To ne znam - reče Jeb. - Richfieldovi su nam uvjek bili prijateljski naklonjeni. Zato da Clint učini tako neto?� �- Tatek mu je predradnik u tvornici tekstila. U toku cijelog trajka �čitava se obitelj odmetnula u trajkolomce.�- To nije razlog za ubojstvo - ukaza Jeb. - Nikad im ni nismo napravili.�Roscoe okrznu Jeba pogledom. Stari gortak nije imao pojma o razlikama �između radnika i tvorni-čara. On je sve gledao kroz prizmu osobnih odnosa. Zavade su bila jedna stvar - na njima je i odrastao; trajk sasvim� neto drugo. To nikad neće moći razumjeti. Ali, opet, nije za to krivio �Jeba. Ni sam to nije pojmio dok god mu nisu ubili oca i najstarijeg sina. Isprva je i on naglaeno vodio osobni rat, ali je malo pomalo počeo �shvaćati u čemu lei bit. Sada mu je bilo jasno da moć i bogatstvo, to � �cvjetaju na račun radnog naroda, sami po sebi dovode do jo veće moći i �bogatstva.- Znam kako vam je pri dui, Jeb - reče nespretno. - Ubie mi i ćaću i � �najstarijeg sina.Jeb ga pogleda.- I to ste poduzeli?�- Znate i sami - reče Roscoe. - Odgovorio sam protuudarcem. Ali sada ne znam.- to to ne znate?�- ena i ja često razgovaramo - uzvrati Roscoe. -Tu nam vie nema opstanka.� � Moda odemo na sje-�183bova, okruena djecom. Lice joj je bilo izborano, puno jada. Nesvjesno �rairi ruke kao da će prigrliti djecu. Podie oči i uhvati njegov upiljen � �pogled.- Priredit ću gospodinu Craigu i pastoru ručak prije nego to krenu �natrag.Jeb klimnu.- Dođite, djeco - pozva ih. Djeca pođoe za njom. Tokom čitava obreda bila� su vrlo mirna. Jeb se pitao znaju li to se zapravo dogodilo. Sada sva �gotovo istodobno počee ćeretati.�Samo se jedno pitanje vrzlo Jebu po glavi. Ozvuči ga Alice, najstarija kći kojoj je sada bilo osam godina.- Znači li to da je Molly Ann sada u nebu i da nam vie ne moe doć u � �posjet?Richard, sa nadmoćnoću koju mu je prualo njegovih jedanaest godina, � �uzvrati:- Kada netko umre, vie se ne vraća, jedino ako nije duh.�

- Hoće li ona biti dobar ili zao duh? - zanimalo je Alice.Rachel, sada Jebova najstarija kćerka, odgovori donekle ljutito.- Duhovi opće ne postoje. Osim toga, Molly Ann je sada nebeski anđeo koji stoji uz Boga. I on je neće samo tako pustit natrag.Do tada su Marylou i djeca već bili zamakli nizbrdo i bili su izvan dosega glasa. Jeb se obrati dvojici mukaraca.�- Drim da bi malko cuge moglo bit od pomoći. Svećenik Dan potvrdi glavom.�- Ne moe nikom nakodit. Presahnuo sam.� �- Hajte sa mnom - reče Jeb. - Odvest ću vas do pecare.Nakon ručka Jeb i Roscoe iziđu na trijem, a 182svećenik Dan ostade razgovarati u kuhinji s Marvlou. Mukarci sjedoe na � �stube i pripalie male crne cigare.�- To ne svaćam - otpoče Jeb. Roscoe se zagleda poda se.- To im je bio jedini način da skre trajk. Svi su se uzdali u Jimmvja. � �Sada kad je mrtav, vie nemaju u koga. Neki se već vraćaju u tvornicu.�- To ne znam - reče Jeb. - Richfieldovi su nam uvjek bili prijateljski naklonjeni. Zato da Clint učini tako neto?� �- Tatek mu je predradnik u tvornici tekstila. U toku cijelog trajka �čitava se obitelj odmetnula u trajkolomce.�- To nije razlog za ubojstvo - ukaza Jeb. - Nikad im ni nismo napravili.�Roscoe okrznu Jeba pogledom. Stari gortak nije imao pojma o razlikama �između radnika i tvorni-čara. On je sve gledao kroz prizmu osobnih odnosa. Zavade su bila jedna stvar - na njima je i odrastao; trajk sasvim� neto drugo. To nikad neće moći razumjeti. Ali, opet, nije za to krivio �Jeba. Ni sam to nije pojmio dok god mu nisu ubili oca i najstarijeg sina. Isprva je i on naglaeno vodio osobni rat, ali je malo pomalo počeo �shvaćati u čemu lei bit. Sada mu je bilo jasno da moć i bogatstvo, to � �cvjetaju na račun radnog naroda, sami po sebi dovode do jo veće moći i �bogatstva.- Znam kako vam je pri dui, Jeb - reče nespretno. - Ubie mi i ćaću i � �najstarijeg sina.Jeb ga pogleda.- I to ste poduzeli?�- Znate i sami - reče Roscoe. - Odgovorio sam protuudarcem. Ali sada ne znam.- to to ne znate?�- ena i ja često razgovaramo - uzvrati Roscoe. -Tu nam vie nema opstanka.� � Moda odemo na sje-�183ver, u Detroit. Čujemo da tamonje automobilske kompanije uzimaju u slubu.� � Jeb prvo posuti, a onda reče:- Ne znam oćete li gore bit zadovoljni. Farmeri ste, a ne građani.- Imamo li drugog izbora? - upita Roscoe. - Ili radit il gladovat. ena �prima pisma od rodbine. Dobro ondje zarađuju. Tri dolara na dan, kadto i �vie.�Utonu u dugi muk. Naposljetku Jeb prozbori.- Doći ću u grad.Roscoe ga pogleda. Jebovo lice bijae ravnoduno.� �- Kada? - zapita.- Sutra ujutro. - Jeb pogleda Roscoea. - Mogu li računat na vas?Roscoe ne odgovori u prvi mah, a onda polako kimnu.- Znate da moete.�

Čula ga je po noći kako se preokreće. Tada ga je vidjela kako ustaje iz kreveta i tiho izlazi iz sobe. Leala je tako neko vrijeme dok joj na �koncu sve ne dozlogrdi. Skoči iz kreveta i ode u kuhinju. Bila je prazna.Otvori vrata i pogleda van, na dvorite. Ni tamo ga nije bilo. Iziđe na �svje noćni zrak i usmjeri pogled na breuljak, prema malom groblju. Stajao� � je ondje, na blijedoj mjesečini, i buljio u grobove. Prođu je trnci od noćne studeni.Brzo se vrati u kuću, ogrnu se toplim alom i onda krenu uzbrdo. Čuo joj �je korake, ali nije dizao pogleda. Na noćnoj rosi mali su se krievi �sjajili kao da su od srebra.Trenutak kasnije progovori.- Clint Richfield nije imao nikakva prava da je184ubije. Bila je obična djevojka koja nije sudjelovala u njihovu sukobu.- Ne smije mozgat o tome - reče. - Ja to pokuavam.� �- Richfieldovi i mi vaik smo bili u prijateljskim odnosima. To je ubojstvo besmisleno.- Nek se vri boja volja - reče. - Moramo uzet u obzir sve milosti kojima � �nas je obdario. Imamo jo djece, a Daniel nam slui za diku. Moramo mu bit � �zahvalni zbog toga.Okrenu joj se.- Divani ko otac Dan. Zagleda mu se u lice.�- Njegove riječi imaju smisla. Vodi brigu o budućnosti, a ne o prolosti, �veli on.- Lako je njemu govorit. - Jebov glas zazvuči otresito. - Ne lei njegova �kći u onom grobu. -Iznenada krenu nizbrdo put kuće.Promatrala ga je kako se sputa niz breuljak, a potom se okrenu da jo � � �načas pogleda grob, prije nego to pođe za njim. Dok je ulazila u kuhinju,� već je sjedio za stolom sa sjajnom crnom vinčesterkom u ruci i ubacivao metke u magazin. Od groze joj se najei koa.� �- Ne, Jeb - kliknu. - Ne čini toga.Pogleda je odsutno očima nekog stranca. Ne kaza nita.�- Dosta je ubijanja, Jeb - zaklinjala je. - To nam je neće povratit.- Ti ne svaća - reče. - To je stvar časti. Kako bi to izgledalo u očima �drugih da pustim Clinta da se olako izvuče?- Ba me briga za to! - odreza napraite - Otpočinjanje krvne osvete s � �Richfieldovima nita ne dokazuje, jer će kasnije oni poći na nas, mi opet �na njih, dok god se ne istrijebimo.185- Ja nisam prvi započeo, ubivi nekog njihovog -reče tvrdoglavo.�- Nije vano tko je započeo. Vano je da sam ne nastavi! Moramo mislit na � � �drugu djecu. Ne elim da odrastu bez oca.�- Niko me neće ubit - reče.- Kako zna? - zavapi.�Ne odgovori odmah. Tada se ustane i izjavi:- Bolje da leim u grobu do svoje kćerke, nego da me svijet prezirno gleda� kao kukavicu.Primače mu se, priljubi se uza nj i grčevito ga čepa za koulju.� �- Moemo imat jo jedno dijete, Jeb - proapuće. - Jo jednu Molly Ann.� � � �Duboko uzdahnu, lagano joj otvori ake i spusti joj ruke natrag niz �bokove.- Ne, Marvlou - odgovori njeno. - Ni to nije rjeenje, dobro zna.� � �Kroz suzni veo promatrala ga je kako ide k vratima. Stade i osvrnu se na nju.

- Vratit ću se sutra prije mraka - reče. Nekako smoe riječi.�- Gledaj obuć neto toplo - upozori ga. - Noćni je zrak hladan.�Klimnu.- Obući ću koun.�Potom ga nestade, a ona, omamljena, klonu na sjedalicu. Časak zatim prvo začu kako njeno cvokće mazgi, a onda i tandrkanje kola, dok je izlazio iz� dvorita na cestu, ovijenu noćnom tamom.�186sedamnaesto poglavljeerif Jason Čarter ljutite- je toptao po uredu u stranjem dijelu sudnice. � �Kroz otvorena vrata sobe mogao je čuti svog pomoćnika kako dijeli kavu stanarima uzanih zatvorskih ćelija. Toga su jutra samo četiri ćelije bile zauzete. Uobičajeni ulov noćnih pijanaca i kavgadija. Nisu se ni po čemu �isticali. Prvi put za vie od godinu dana grad je bio istinski miran. Nije� bilo trajkakih demonstracija. Neki su ,se već bezvoljno vraćali na rad. � �Nema razloga da se tako osjeća. Pa ipak, podilazio ga je osjećaj opasnosti koji ga je činio razdraljivim i nestrpljivim poput ćudljive �mazge.Pomoćnik se vrati iz bloka ćelija.- Svi su nahranjeni, Jase - izjavi. - to misli s njima?� �Čarter ih pogleda mrko.- Imaju li novaca uza se? Pomoćnik slegnu ramenima.Ako imaju, oglobi svakoga za dolar i baci ih van - svjetova ga erif.�- A ako nemaju? - upita pomoćnik.- Svejedno ih izbaci. Taman posla da im jo i ručak kupujemo. - Čim �pomoćnik napusti ured, okrenu se ormaru i izvuče iz njega sveanj papira. �Psujući ispod glasa, vrati se do stola i sjede rairivi papire ispred � �sebe. Uze olovku i poče tegobno kra-�187bati po arcima. Bio je to najgori dio posla. Valjalo je ispuniti odveć mnogo obrazaca. Prokleta vlada, mora svugdje zabadati nos! to ih se, �uostalom, tiče njegov okrug i ovdanji splet zbivanja?�Zaokupivi se svojim poslom, gotovo iskoči iz koe kad e vanjska vrata s � � �treskom otvorie i uniđe Clint Richfield, blijed i uznojen.�- Mislim da je Jeb Huggins u gradu! erif planu od bijesa.�- Davo te odnio, Clint! - zaurla. - Zato nisi otio iz grada, kako. sam ti� � reko?- Smatro sam da nema razloga za bijeg - odgovori Clint. - Samo sam izvravo svoju zakonsku dunost.� �- U tvoju zakonsku dunost nije spadalo ubojstvo djevojke - dobaci erif � �zajedljivo.- Reko sam ti da sam ga vidio kako se maa pitolja.� �erif se zapilji u nj.�- Mrtvaci se ne maaju pitolja.� �- Kako da znam da je mrtav?- Isusa mu! - opsova erif. - Obori pogled na stol. Clint je toliko �uvjebao svoju priču da je već i sam počeo u nju vjerovati. Ponovno gurnu �spise na hrpu i podie oči. - Kako zna da je Jeb u gradu? -Teko se osovi � � �na noge. - Je li ga tko vidio?- Moj je braco vidio nepoznatu mazgu i kola pred Craigovom kućom kad je jutros io u kolu. Vratio se da mi to kae.� � �- Moda pripadaju nekom drugom - reče erif. -Ali, duboko u dui nije se � � �zavaravao. Uzdahnu rezignirano, s klina na zidu iza sebe skide remen s pitoljem i opasa ga. Izvuče svoj oveći depni sat marke ingersoll i � �

pogleda ga. - Za polsata stie onaj vlak od osam i petnaest. Ukrcat ću te �na nj.Clint se zabulji u erifa.�- Moram kući po odjeću.188- Poslat ćemo ti odjeću - obeća erif. - Sada ima prečih briga oko druge �krvne osvete koja je na pomolu.Pomoćnik se vrati iz bloka ćelija.- Otili su - reče polaući na stol zguvane novčanice od jednog dolara. - � � �Svi su platili osim Tuta. Bio je bez novaca.- Tut nije nikad pri novcu - reče erif, pokupivi novčanice i strpavi ih u� � � dep. - Jesu li ćelije čiste?�Pomoćnik potvrdi glavom.- Natjero sam ih da ih počiste prije nego to sam ih pustio.�- Dobro. - erif klimnu. - A sad preuzmi moju dunost. Clint i ja moramo � �načas skoknut van.- Zar neće povest nekoliko pomoćnika? - zapita Clint plaljivo.� �erif odmahnu glavom.�- Ne elim privuć ničiju panju. Dobro poznajem Jeba Hugginsa, kao klinci � �smo se druili. Ni cijela ti ga vojska ne bi mogla skinut s grbače. Kako �ja zamiljam stvar, najbolje je da oprezno i tiho odba-zamo sporednim �ulicama i iz zabačenog dijela grada iskrsnemo na eljeznički kolodvor.�Znoj poteče ćurkom niz Clintove obraze.- Ali to, ako nabae na nas? erifov glas odjeknu nemilosrdno.� � �- Onda odma poeni molit Boga da ga uspijem odvratit od njegova nauma. Za proteklih dvadeset godina Jeb je pobijedio na svakom streljačkom natjecanju koje je tu odrano. - Počeka trenutak, a onda, kad spazi da �Clinta hvata strah, nadoda: - Ali ne brini se, neće nas nać.Clint kimnu a Adamova mu jabučica zaplee. erif posegnu za eirom.� � � �- U redu, hajdmo. - Clint krenu prema vratima. erif ga zaustavi. - Ne �tuda - reče. - Izić ćemo kroz zatvorska vrata sa stranje strane zgrade.�189Pojave se iza kontrolnog tornja na udaljenoj strani kolodvora. U daljini začue slabanu huku sirene lokomotive.� �- Tu pričekaj - naredi erif - dok ja pronjukam po kolodvoru. Ne dolazi � �dok ti ne dam znak.- Da, Jase.- Ostani zasad izvan vidokruga - upozori ga erif. - Ne elim da te bilo � �tko otkrije.- Hoću, Jase - odvrati Clint, odstupivi da se nasloni o sjenovit zid �kontrolnog tornja.erif ga letimice liznu pogledom, a zatim prijeđe tračnice i uputi se �prema kolodvoru. Prema onome to je vidio, osim uobičajene skupine ljudi �koja se ondje uvijek zadravala, nije bilo nikog drugoga. ef eljezničke � � �postaje Pokey nastojao se graditi vanim, iako uopće nije imao posla. �Nekoliko staraca i George, nosač, čekali su vlak.Pokey ga je prvi opazio kad je zakoračio na drveni peron ispred kolodvora.- Zdravo, erife - doviknu mu svojim eljezničarskim, jednoličnim glasom. -� � to te jutros dovodi k nama? Kani li napustit grad? - Nasmija se grohotom � �svojoj vlastitoj ali.�erif se ne nasmija.�- Zapravo, nije ba tako.�Odjeknu glas s kolodvorskog glavnog ulaza, iza njega.

- to te, zapravo, dovodi amo, Jase?�erif se okrenu poput zvrka. Na ulazu je stajao Jeb sa svojom vinčesterkom� kalibra 0,30-30 koja mu je blago počivala u savitoj ruci.- Zdravo, Jeb - reče.Jeb ne uzvrati pozdrav. Glas mu bijae hladan.�- Nisi mi odgovorio, Jase. erif ga oprezno odmjeri.�- Samo sam zeru bazao. Slučajno se jutros tu zatekoh.190- Nisi li slučajno naletio na Clinta Richfielda u toku toga svog bazanja, a?- Hajde, molim te, Jeb. Ti ne treba imat nikakva udjela u toj aferi. �trajk nema nikakve veze s tobom.�- Nije imo ni sa Molly Ann - otpovrnu Jeb - pa ju je ipak ubio.- Bio je to nesretni slučaj - erif će. - Mislili su da Jimmy potee � �pitolj.�- Jimmy uopće nije imo pitolja - uzviknu Roscoe, pojavivi se na ulazu iza� � Jeba. - Osim toga, svi su znali da je već bio mrtav.- To ni na koji način nisu mogli znati - reče erif. - Pogleda Jeba. - �Mora u to vjerovati, Jeb. Nitko nije htio naudit tvojoj Molly Ann. Osim �toga, nali su pitolj na stubama blizu Jimmvjeve ruke.� �- Stavili su ga tamo nakon njegove pogibije -reče Roscoe.- Ako i jesu, ni nisam znao o tome - erif će brzo. - Jeb poznaje me od � � �djetinjstva. Zna da ne bi sudjelovo u takvoj svinjariji.�Jeb iziđe na peron, zvjerajući očima na sve strane. erif ga je budno �motrio. eljeznička sirena opet propara zrak, ovoga puta blie. Pokey i � �njegovi kolodvorski pajdai mučali su, prikovavi oči na njih. erif se u � � �sebi molio da Clint ostane iza kontrolnog tornja i da ne učini to �nepromiljeno. Bilo je pretjerano nadati se da će imati toliko soli u �glavi da se sakrije iza vlaka, kada bude ulazio u kolodvor i da se s te strane ukrca na nj.Ovaj put sirena se oglasi jo jače. Jeb prijeđe do ruba perona, gledajući �uz tračnice gdje se vlak morao pojaviti, s one strane kontrolnog tornja. Poče premjetati puku iz ruke u ruku, pa erif stade nagonski skretati u � � �stranu. Nije mu bilo ni nakraj pameti da ostane na vatrenoj liniji, a znao je da će191Clint pomisliti da je otkriven, ako Jeb pomakne svoju puku.�erif je imao pravo. No nije bio dovoljno brz. Clintov ga prvi hitac �pogodi u nogu, i on se skljoka na peron.Jeb potrči drugom stranom tračnica, put kontrolnog tornja, prije negoli erif tresnu o peronske daske. Roscoe skoči preko opruena erifa, slijedeći� � � Jeba.- Iza kontrolnog je tornja! - prodera se za njim. erif se okrenu i mučno �se podie na ruke.�- Grom i pako, Jeb! - zaurla. - Ne čini toga! To će samo pokrenut jo �jednu krvnu osvetu. Doći će po tebe, onda će Daniel... - Preostali dio rečenice zaglui mu kloparanje vlaka koji je ulazio u kolodvor i zastro im� vidik.Obrnu se i ugleda efa eljezničke postaje i Geor-gea kako pilje u njega. � �Crnac se prvi mače.- Vi biti ranjen, erif?�- Kujin me sin pogodio u nogu! - zatuli. - Naravno da sam ranjen!- Ja vam pomoći, erif - reče George, prilazeći mu.�

- Pokey će mi pomoć - zareva erif. - Odvuci to crno dupe do mog ureda i �dovedi amo sve pomoćnike koje ondje zatekne!�George se trenutak skanjivao, potom skoči s perona i potrči uz ulicu, ba �kad je vlak uz lomot zakočio. Kao i obično, dvije se potanske vreće srone� na peron, ali nijedan putnik niti uđe, niti siđe s vlaka.- Pokey, dođ amo i pomozi mi - zakriča erif na efa eljezničke stanice.� � �Pokey pogleda prvo njega, zatim vlak, a onda opet njega.- Ali moram dat znak da vlak krene - pijuknu svojim sitnim glasićem.192- Jebe vlak! - prokune erif. - Opasno krvarim! - Iza kontrolnog tornja � �razlegnu se odjeci pučane vatre. Potom tajac.�- Oh, ti Boga! - opsova erif. - Prui ruku, dohvati jednu labavu letvicu s� � ruba kolodvora i, poteg-nuvi je, die se nekako na noge. Jednom rukom � �skide remen hlača i pokua ga stegnuti oko ranjene noge da zaustavi �krvarenje.Vlak se iznova pokrenu i lagano odmili iz kolodvora. Jeknu vrisak s druge strane tračnica.- erife!�On uzgleda. Clint je stajao ondje krvlju natopljene koulje.�- Jesi 1 dobro, Clint? - povika, zaboravivi na trenutak vlastitu ranu.�Clint se načas ustoboči kao da smilja odgovor.�- Ubie me, erife! - kriknu i ljosnu nice preko tračnica.� �- Oh, Isuse! Lake, doktore! - zastenja erif, pre-vijajući se na talu u � � �ordinaciji doktora Johna.- Prestanite se koprcat poput bebice - reče liječnik. - Kako inače da izvadim to tane?- Boli, doktore - potui se erif, zabuljivi se u kirurka klijeta u � � � � �liječnikovoj ruci.- Dakako da boli - reče doktor John umirujućim glasom. - Ali imate sreću to je tane odsjelo u mesnatom dijelu stegna, pa vam nije smrskalo kost. -� Okrenu se stolu iza sebe i uze bocu viskija. - Evo, gucnite jo jedared.�erif svojski potegnu.�- A sad se čvrsto prihvatite za rub stola - uputi ga liječnik.erif učini kako mu je rečeno. Liječnik sunu rukom odveć brzo, a da bi �erif mogao shvatiti to� �13 Sjećanje I193radi. Nogom mu zasvrdla strahovit bol. Nesvjesno riknu.- Sad moete prestat zavijat - reče liječnik. - Sve je gotovo.�Uzdignu ruku kako bi erif mogao vidjeti tane koje se nalazilo između �sitnih krakova klijeta.�- Eto fakinčića kriva za sve vae zlo.�erif se blijeda lica i sav znojan opruzi natrag na stol.�- Ti jarca! - protenja. Liječnik odloi klijeta.� � �- Sad ćemo vas povezat i za par dana bit ćete zdrav ko drijen. - Uze svitak zavoja i poče ga povijati.Sam Fitch i Clintov otac Mike Richfield pristupe stolu i pogledaju na nj. Čekali su u udaljenom kutu ordinacije dok liječnik ne zavri svoj posao.�- erife, hoćete li zapriseć potjeru da krene za ubojicama moga sina? - �upita Richfield.erif uzvi pogled na nj.�- Neću.Richfield ga ukočeno pogleda.- Ubie mi sina, erife.� �

- Clint je bio glup ko guzica - odrapi erif glatko. - Reko sam mu da ni � �ne poduzima, ali on, pametnjaković, moro započet pucnjavu. Nijedna ih porota na svijetu neće proglasit krivima. Bio je to jasan slučaj samoobrane, a dokaz za to upravo je izvađen iz moje noge.- Ali oni su poli na njega.�- Nisu čak ni znali gdje se nalazi, sve dok nije ispalio taj hitac. Trebalo je samo da se potajno uulja u onaj vlak i bio bi kraj svim �nevoljama.- Morate za njima, erife - navali Sam Fitch. - To vam je zakonska dunost.� �erif mu dočeka upiljen pogled.�- Moja zakonska dunost see do granica ovoga� �194okruga - odbrusi. - Imanje Hugginsovih nalazi se esnaestak kilometara �izvan njega.- Nije vano - reče Fitch. - Pustite ih da se olako izvuku, i eto im novih� heroja. trajk moe iznova buknut.� �- To nije moj problem - uzvrati erif. - Već sam ionako učinio dosta �protiv svoje savjesti. U Hugginsovih je cio čopor djece. Ne elim bit �odgovoran za jo koje ubojstvo.�- Krv moga sina vapi u nebo za osvetom - povika Richfield.erif ga ibnu pogledom.� �- Onda moete shvatit kako je bilo Jebu dok je gledao u tijelo svoje kćeri� - reče. Pridignu se na laktove. - Posluajte moj savjet i okanite se �svega.- to ćete onda poduzet? - zapita Fitch.�- Obavijestit ću dravnu policiju - odgovori erif. - Neka jednom učine � �neto vie osim vraćanja obrazaca koje pogreno ispunim.� � �- Znate da nita neće učinit - naglasi Fitch. erif nita ne reče.� � �- Taa-ko - reče liječnik. - Sada moete sruit noge sa stola. - Pomoe erifu� � � � da se uspravi u sjedeći poloaj, a zatim da stane na noge. - Kako je?�- Boli - odvrati erif.�- Hoće neko vrijeme - sloi se liječnik. - Samo pazite da je odvie ne � �napreete.�- Ne moemo dopustit da trajk ponovo uzme maha - navali opet Fitch.� �erif mu ne odgovori. Jedan od njegovih pomoćnika, koji je stajao �naslonjen o zid, priskoči mu u pomoć. Stade epesati prema vratima.�- Prisiljavate me da se opet obratim deksterima - zaprijeti Fitch. - Odbacujete dobar posao, Jase. Činite veliku greku.�erif se zaustavi kod ulaza. Osloni se svom teinom na pomoćnikovo rame.� �13'195- Nisam ja taj koji grijei, Same - reče hladno. -Postupite li tako, �učinit ćete najkrupniju greku u svom ivotu.� �utke su ga promatrali kako hramajući izlazi iz ordinacije. Čuli su ga �kako kune, kad je počeo izvoditi manevar sputanja niz stube.�Sam Fitch se obrati Richfieldu.- Mogu javit deksterima da dođu amo podnevnim vlakom.Richfield se priuti.�- Dovoljno je jedno tane pa da erif postane ku-kavelj - reče Fitch. - �Naći ćemo se u jedan sat u mom dućanu.Richfield odvrati pogled u stranu.- Neću ići s vama, Fitch. erif ima pravo. Dosta je krvi proliveno. �Besmisleno je započinjat novu krvnu osvetu.Fitchov se glas ispuni prezirom.

- Svi ste vi kukavice. Ali mogu se ja snać i bez vas. Samo pazi da mi ne dođe lizat dupe kad sve bude gotovo, jer od mene vie ni neće dobit. -� � � �Bijesno izjuri van.Načas u sobi zavlada mukla tiina. Tada se Richfield okrenu liječniku.�- Pobrinut ćete se za mog dečka?Liječnik, koji je ujedno bio mrtvozornik i mjesni pogrebnik, potvrdi glavom.- Hvala vam, doktore John - reče Richfield.196osamnaesto poglavljearah Andrews otvorila je oči, kad je osjetila da ustaje iz kreveta. Jedva� se bilo razdanilo, i nago mu se tijelo bjelasalo, dok je bosonog tapkao preko sobe k stolcu preko kojeg su mu visile uredno sloene hlače. Vidjela� je kako mu se pod blijedom koom pokreću miići, dok je dizao hlače, i � �oćutje kako se neto komea u njoj. Suspregnu dah. Nikad se prije nije tako� � osjećala. To već traje od one noći kad je Lewis, prije vie od tri �mjeseca, doao organizirati rudare u sindikat.�Bila je polubudna kad je čula kucanje. Hitro se digla, obukla kućni ogrtač i pola k-vratima.�- Tko je? - upita, ne otvarajući ih.Kroz debele drvene daske glas mu je pronicao neobično umekano.�- Ja sam, gospođice Andrews.- Ali već sam otila na počinak.�- ao mi je, gospođice Andrevvs, nisam vas htio buditi. Samo sam doo da � �vam objasnim zato sam zakasnio. - Nastade kratka stanka. Onda mu opet �kroz vrata dopre glas.- Vidimo se ujutro.Sva začuđena odjednom shvati da je sutra nedjelja. A nedjeljom dolazi cijepati drva. Kako u nedjelju nema kole, ne smeta ako ostane malo due na� � nogama.197- Samo trenutak - poviče brzo. - Sad sam ionako budna. Moete ući. Jo je � �ostalo neto kave.�Povuče zasun na vratima i otvori ih. Stajao je neodlučno na pragu.- Sigurno vam ne smetam? - zapita.- Ne - odvrati. - Uđite.Uniđe u kuću i zatvori za sobom vrata.- Čekajte tu. Upalit ću svjetiljku.Blago svjetlo stolne petrolejke prosu se po sobi. Opet mu se okrenu.- Bojala sam se da vam se nije to dogodilo.�- Morao sam na sastanak - objasni.- Sastanak? U vezi s čim? Oklijevae.�- Ne znam smijem li vam kazat - reče. - Obećo sam da neću o tome govorit.- Nije bilo nita protuzakonito, zar ne? - upita obuzeta iznenadnom �zebnjom.- Ne, gospa, nije.- Onda mi ne morate nita kazivati - reče. -Sjednite. Podgrijat ću kavu.�Kad se vratila u sobu, jo je uvijek stajao. Postavi na stol lonac s kavom� i alice.�- Zato ne sjednete? - upita.�- Pogledao sam na va sat, tamo prijeko - reče. -Prolo je deset. Nisam � �imao pojma da je tako kasno. Moda je bolje da odem.�- Ne budite ludi - ona će, nalijevajući u alicu. Prui mu je i pri tom joj� � se pokretu rastvori ogrtač. Vidjela je kako se naglo zacrvenio, dok je

odvraće-nih očiju uzimao alicu. Nije joj dugo trebalo da shvati o čemu se� radi. Pogled joj kliznu nadolje. Tanka pamučna spavaćica koju je imala na sebi bijae gotovo providna. Odjednom je zahvati val uzbuđenja i bradavice� joj na dojkama oivjee, za-rivi se u finu tkaninu.� � �Noge joj pokleknu, pa stavi ruke na stol da se198podupre, ali ogrtač i ne pokua pritegnuti. Pogled mu je i nadalje bio �odvraćen kad je prozborila.- Daniele.Zagleda se u svoju alicu.�- Da, gospođice Andrevvs?Očuti kako joj srce snano čekića u grudima.�- Zato ne gleda u mene? Ne odgovori odmah.� �- Va ogrtač...- Ne dovri.� �- Hoću da me pogleda - reče glasom koji joj neobično zazvoni u uima.� �Lagano podie oči. Primijetila je kako mu tijesne hlače naglo brekću. �alica mu se u ruci zatrese.�Primače mu se, uze mu alicu iz ruke i stavi je na stol.�- Jesi li ikad bio s djevojkom? Iznova poniknu očima.- Ne, gospa - proapta.�- to onda radi kad se uzbudi? - upita. Odgovor izostade.� � �- Neto mora raditi - reče. - Ne moe s takvom nabreklinom hodati okolo.� � � �Jo je uvijek nije gledao.�- Drkam.- Često?Zavrti glavom, a lice mu obli rumen stida.- Jutrom i večerom. Katkad i u vrijeme ručka, kad zagusti.Osjeti kako joj se cio potok vlage cijedi niz bedra.- Na to mislite dok to radite? Iznenada die oči i upre ih u nju.� �- Na vas.- elim vas pogledati - reče. Ne pomaknu se.�Stavi mu ruku među noge. Pod suknom osjeti snano nabijanje. Brzo mu �otkopča prostri. Oslobođeno svog zatvora, ukočeno vlano spolovilo� �199skoči joj ravno u ruku. Njeno mu zaguli prepucij i pogleda dolje.�Krvlju ispunjen glavić samo to se ne rasprsnu. Dok ga je gledala, orgazam� mu prostruji tijelom i iz uda iknu gusto bijelo sjeme.�- Gospode! - proaputa, ne uspjevi se vie odrati na nogama. Sroza se preda� � � � nj na koljena, zahvaćena grčem svoga vlastitog orgazma. Slobodnom rukom očajnički povuče ogrtač razotkrivi dojke. Njegovo je sjeme poprska po �njedrima.- O, Gospode!Pola sata kasnije leali su goli u njezinu krevetu, priklijetenih bedara. � �Prepustila se mislima i uzbuđenju. Nikad nije bilo tako. Prije je, na neki način, uvijek bila uzimana; sada je ćutila da daje. Opet osjeti da joj ga gura, a početak drhtavice najavi nastup orgazma. Hitro provuče jednu ruku ispod njega zaoblivi mu dlanom krupne, okrugle i poput kamena �tvrde testise, a drugom mu rukom privije lice na prsa.- Ne jo, Daniele - proubori. - Polako. Uvijek samo polako.� �Umiri se dugu minutu. Kad je iznova počeo poni-rati, činio je to u dugim njenim zamasima, to je osobito oboavala.� � �- Sad je bolje - proaputa, usklađujući ritmičko gibanje svoga tijela �prema njegovu.Osjeti kako joj povlači usne po grudima.

- Samo me uputite to da radim, gospođice Andrevvs - promrmlja. - Naučit �ću.Daniel se pokazao neumornim ljubavnikom. Rođeni razbludnik, snaan, �neupućen, a kad se jednom oslobodio, činilo se da se ne moe zamoriti. Kao� da mu u toku ljubavne noći ne predstavlja nikakav napor imati četiri ili pet, a kadto i vie, orgazama. Vie se puta iznenadila zbog njegove� � �200spremnosti. Jednom mu ga je slučajno dotakla i namah se nadigao. Nasmijala se.- Zaboga, Daniele, hoda li stalno s tim čudom? Jo se uvijek nije rijeio � � �refleksa stida. Nasmijei�se, pocrvenjevi kao rak.�- Pa, koji put se i to događa, zar ne, gospođice Andrevvs?Jednoga običaja nije ga nikako mogla odvići, a taj je da je ne oslovljava s ťgospođice AndrevvsŤ. Čak ni u toku najprisnijih trenutaka kad je, u vrtlogu zajedničkog orgazma, tulio kao bik, a ona vriskala to ju je grlo �nosilo, nije ga mogla natjerati da je zove arah. Ubrzo je odustala. �Negdje u najskroviti-jem kutku njegove due za njega će svagda biti �ťnjegova učiteljicaŤ.Izvan spavaće sobe nikad nije prekoračio granicu. Čitao je, proučavao knjige i zadaće koje bi mu dala. Povećana sposobnost učenja i shvaćanja iznenadila ju je isto toliko, koliko i njegova umjenost u obljubu. Brzina� kojom je upijao ideje primora je da se upita je li dostatno opskrbljena znanjem da podučava takav um. Već su radili prema udbenicima starijih �godita koleda. Uskoro će toliko dotjerati da će znati isto to i ona.� � �Ali mjeseci, za kojih su ljubovali, kao da su letjeli, poput mnogih drugih dana, pa je prestala misliti o tome to će biti s podukama. Bliio � �se konac svibnja, i uskoro će svriti kola, i ona otići kući da se moda � � �vie nikad ne vrati. Ili moda on. Ni o tom nije htjela misliti.� �Sklopila je oči kad je uskočio u hlače i iziao van. Nekoliko trenutaka �kasnije odjeknuli su zvonki odjeci sjekire koji je polako uljuljaju u ugodan san.Nisu je probudile sunčane zrake to su nadirale kroz otvoren prozor, već �tiina. Časak je leala ne-� �201pomično, dok ne shvati da se vie ne čuju udarci sjekire. Baci pogled na �sat pokraj kreveta. Bilo je tek neto poslije osam. U većini slučajeva ne �bi bio gotov prije deset sati.Ustade iz kreveta i pogleda kroz prozor. Daniel, jo uvijek sa sjekirom u �ruci, razgovarao je s nekim strancem. Bio joj je okrenut leđima, pa nije mogla vidjeti kako izgleda, ali mu je odjeća bila poderana i uprskana blatom. Dok ih je promatrala, Daniel je odloio sjekiru i krenuo u kuću. �Neznanac je poao za njim. Brzo zgrabi kućni ogrtač i ode u drugu sobu da �ih dočeka.Vrata su se otvorila u trenutku kad je stigla tamo. Daniel je uao prvi, �neznanac odmah za njim. Daniel, pod čiju se kou uvuklo sivkasto bljedilo,� načas je čudno pogleda očima koje kao da su zastrle koprene. Pričinjalo se kao da je nije vidio.- Daniele - reče odjednom, svjesna neopisiva straha.Nekoliko puta brzo zatrepta očima.- Gospođice Andrews. - Glas kao da mu je bio lien ivota. - Gospođice � �Andrews, to je moj prijatelj Roscoe Craig.Pogleda čovjeka. Bio je gotovo Danielove visine, ali mnogo mraviji. U �toku dva ili tri dana to se nije brijao brada mu je isprugala lice, a �

ispod očiju imao je tamne kolobare. Koulja i hlače bijahu mu izderane i �zapraene, a cipele pune blata. Skide svoj gortački, znojem natopljen eir,� � � � razotkrivi rijetku crnu kosu na proćelavoj glavi.�- Gospa - reče.- Gospodine Craig - uzvrati. Opet se okrenu Da-nielu. - Daniele, zar neto� nije u redu?Ne odgovori na pitanje.- Gospodin Craig je putovao tri dana i dvije noći. Bismo li mu mogli priredit togod za jelo?�- Svakako - reče brzo. - Ja ću to uraditi.202- Hvala vam, gospođice Andrews - zahvali se istim, beivotnim glasom. A �onda, posve iznenada, nestade kroz otvorena vrata.- Daniele! - viknu krenuvi za njim. Zaustavi je strančeva ispruena ruka.� �- Pustite ga, gospa - reče blago. - Vratit će se. Zagleda se u nj smeteno.- to se dogodilo?�- Cijela mu je obitelj mrtva, gospa - odgovori Roscoe tiho. - Ubijena!Bila je već prola ponoć, kad su Roscoea koji je spavao u staji, probudili� glasovi. Lagano je podigao glavu i prisluhnuo. Čuo je otre, piskutave �riječi ljudi vičnijih vikanju negoli normalnom govoru. Obuje cipele i ustade. Nesvjesnom kretnjom ruke poče pipati opasač da nađe pitolj. �Prokune kad se sjeti da ga je ostavio u Hugginsovoj kući, na kuhinjskom stolu.Glasovi se pribliavahu. Sav očajan potrai mjesto gdje bi se sakrio. � �Jedino pogodno koje mogae pronaći bijae hrpa sijena u pregratku iza � �mazge. Hitro mugnu u nju. Uznemirena, mazga poče gur-kati sijeno njukom.� �- Prokleti stvore! - opsova, zavukavi se jo dublje u hrpu. Odjeci koraka � �začue se u staji. Provi-rivi, ugleda cipele nekolicine ljudi. Suspregnu � �dah.Mukarci postajae ondje koji časak; zatim se par cipela otputi ravno prema� � njemu. Sledi se. Čovjek se iznenada zaustavi blizu mazge, a potom se vrati k ostalima. Ču mu promukli apat.�- Nema ni osim mazge.� - Idi kazat Fitchu - drugi će glas. - Uspet ćemo se na breuljak iza � �kuće, kako nam je i reko.Mukarci otiđoe iz staje. Roscoe stade polako� �203hvatati dah i ispuza ispod sijena. Puzao je prljavim podom, dok se nije naao u povoljnom poloaju s kojeg je mogao vidjeti van.� �Vidio je dvojicu dekstera s glomaznim na glave vodoravno nabijenim polucilindrima. Obojica su imali puke u rukama. Roscoe usmjeri pogled �preko njih, na kuću.Tu se nalazilo vie ljudi - barem devetorica, koliko je mogao nabrojiti, a� moda ih je bilo i vie s druge strane kuće. Dok ih je motrio, činilo se da� � zauzimaju poloaje. Nakon nekoliko minuta jedan od njih dade dizanjem ruke� znak.Iz sjene iskrsnu Sam Fitch koji se, usprkos svojoj golemoj trbuini, �beumno kretao.�- Jesu li svi ljudi na svojim mjestima? - do staje dopluta njegovo hrapavo aputanje.�Jedan od dekstera, onaj to je dao rukom znak, kimnu.�- Donesite baklje do stuba i zapalite ih! - naredi Fitch.

Dvojica mukaraca bez riječi otrčae do kuće i pobodoe baklje u zemlju, tik� � � stepenica. Tada on prinese ibicu cunjama natopljenima petrolejom, i �potrči nazad, ba kad su bijesno zahuktale svijetlim utim plamenovima.� �Sam Fitch se okrenu prema kući.- Jeb! - zavika. - Ti i Roscoe imate samo jednu minutu vremena da iziđete iz kuće s uzdignutim rukama, inače dolazimo po vas!Nastupi kratkotrajni muk. Potom se vrata malko odkrinue.� �- Roscoe nije tu - odviknu Jeb. - Iziću ću, jer ne elim nikakve pucnjave.� U kući su mi ena i djeca.�- Samo ti iziđi polako, s visoko uzdignutim rukama i neće doć do pucnjave - reče Fitch.Vrata se lagano irom otvorie, otkrivi Jeba, odjevena samo u hlače. � � �Blijeda mu se koa ljeskala�204na treperavom utom svjetlu baklji. Ruke je drao povrh glave. Zakilji, � � �nastojeći pogledom prodrijeti kroz bljetavilo ispred sebe. Polako stupi �na trijem i krenu niza stube.Roscoe opazi kako Sam Fitch sputa oruje, dajući znak.� �- Sad!- Vrati se, Jeb! - zaurla, ali glas mu zatomi pu-čana paljba.�Hici zavrtjee Jeba oko osi, i on se s najgornje stube pobočke stropota na� � jednu od baklja, obo-rivi je na zemlju podno drvena trijema. Neto kasnije� � planu suho drvo i vatra ivahno liznu uz zidove kuće.�Plamen suknu kroz otvorena vrata u kuću i pretvori je u rasplamtjeli bedem.Preplaena zadahom dima, mazga se otre iz pre-gratka, te nagrnu mimo � �Roscoea u dvorite. Udari ravno na dekstere, koji se pred njom razbjeae, a� � � zatim bezglavo uzagrepce niz cestu.Deksteri se opet skupe u hrpu.- Moramo ih pokuat izvuć! - dreknu jedan od njih.�- Ne budi aava budala! - odvali drugi. - Nema vie ivih unutra!� � � �- to ćemo onda? - upita prvi.�- Put za ui - drugi će. - Ne bi se htio zateć u susjedstvu kad saznaju to� � se dogodilo. - Prijeđe k Samu Fitchu koji kao da se skamenio od sablasna prizora. - Gospodine Fitch!- Da? - Glas mu je bio mukao. Oći nije skidao s vatre.- Mislim da je najbolje ako odemo - predloi dekster.�Fitch mu se obrati.- Bio je to nesretni slučaj. Vidjeli ste. Nesretni slučaj.205- U koji nitko iv neće povjerovat kad pronađu kuglama izreetanu leinu - � � �reče dekster.Fitch kao da se odjednom pribra.- To ćemo uredit. Dođite da mi pomognete. Bacit ćemo mu tijelo u oganj.Deksteri se i ne pomakoe. Fitch ih osinu pogledom.�- Krivi ste koliko i ja. elite li ostavit dokaz koji vodi do vjeala?� �Nekolicina mu se utke pridrui. Pograbe Jeba za ruke i noge, te ga � �zavitlae u rasplamsalu zgradu. Fitch je načas pogleda, a potom se okrenu.�- A sada bjemo odavde.�Minutu-dvije kasnije vie ih nije bilo, pa se Roscoe mučno uspravi na �noge. Otputi se prema gorućim ruevinama, gdje je nekoć stajao dom Huggin-�sovih. Casak zatim pade na koljena, uplakanih obraza i poče moliti.- Oh, Boe - ridao je - zato si dopustio da se to dogodi onaj tako divnoj � �dječici?

206devetnaesto poglavlje- Kad je sunce granulo, spustio sam se u dolinu do Callendarovih - reče Roscoe. - Stari Callendar i njegov momak dovezli su me natrag svojim kolima, pa smo im priredili krćanski pogreb. Callendar je imao uza se �Bibliju iz koje je čito.Danielovo je lice bilo bezizraajno.�- Zahvalan sam vam obojici za to.arah ga pogleda. Bilo je prolo gotovo pet sati prije nego to se vratio. U� � � toku tog vremena kao da se postarao za deset godina. Bore koje mu se pojavie na licu kao da mu unitie mladost. Sada je tu stajao odrastao � � �mukarac. A zbilo se i neto drugo. Neto neobično i nesmiljeno: kao da je s� � � time u nepovrat izgubio i neznatan, ali značajan dio samoga sebe.- Učinio sam sve to sam mogo - reče Roscoe. -Trebalo mi je dobri tri dana� da stignem tamo. Izbjegavao sam ceste danju i obio Fitchville u irokom � �luku. Vraki sam pazio da me Sam Fitch ne čepa.� �- to ćete sada, gospodine Craig? - zapita Daniel.�- Moja ena i ja raspravljali smo o Detroitu. Ondje ima dosta posla. Drim � �da ću okrenut tim smjerom. Imam rodbine koja će me primit na stan. Čim dobijem poso, poslat ću po obitelj.Daniel uuti.�207- Nema vie razloga da tu ostanem - nastavi Roscoe. - Sve je polo naopako,� � otkako se sudovi okrenue protiv nas i dadoe nau zemlju tvorniča-rima.� � �- Nita vam ne zamjeram, gospodine Craig - reče Daniel. - Učinili ste to � �ste najbolje mogli, a vie se i nije moglo. Nego, upravo sam razmiljao da � �je to strano daleko.�- Stići ću onamo - reče Roscoe.- Imate li ita novca? - upita Daniel.�- Imam dovoljno - odgovori Roscoe. - Snaći ću se.- Koliko? - navali Daniel. Roscoe mu izbjegnu pogled.- Oko dolar i sedamdeset pet centi.- Vie će vam od tog trebat - reče Daniel - a imam dvadeset dolara vika. � �Namjeravao sam ih poslat u brda obitelji. Mislim da bi se ćaća iskreno obradovao kad bi mi dopustili da vam ih posudim.- To ne mogu uradit - brzo će Roscoe.arah je i dalje mučala. Ponos tih gortaka bilo je neto izvan njezina � � �poimanja. Ako im se neto učinilo kao milostinja, nisu to htjeli primiti.�- Vratit ćete mi kad se zaposlite - navaljivao je Daniel.Roscoe se na trenutak zamisli, a onda kimnu.- Neka bude tako, Daniele - pristade. - To nikako ne mogu odbit.- Kada namjeravate otići, gospodine Craig? -upita ona.Pogleda je.- Volio bi se vratit na cestu do sumraka, gospa -odvrati.- Onda dopustite da vam priredim vruću kupelj - doda hitro. - Potom se malko odmorite, a dok budete spavali ičetkat ću vam i očistiti odjeću.�- To je vrlo ljubezno od vas, gospa - reče Roscoe.208Očima ju je pratio dok je izlazila iz sobe. Opet se okrenu Danielu. - Zaista ena i pol. Čovjek nikad ne bi reko da je učiteljica. Voli običan �narod.Daniel kimnu. U mislima je bio negdje drugdje. Silom se prenese u stvarnost.

- U ponoć odlazi teretni vlak koji prevozi ugljen u Detroit - reče - a jedan je eljezničar moj prijatelj. Moda vam dopusti da se povezete u � �slubenim kolima.�- To bi mi znatno pomoglo - oduevi se Roscoe.�- Otić ćemo tamo dolje oko jedanaest sati kad vlak dolazi - reče.Roscoe ga pogleda.- A ti, Daniele - to će ti?� �Daniel mu mirno dočeka upiljen pogled.- Ne znam, gospodine Craig - uzvrati tromo. -Prvo ću otić kući da uredim grobove svojih i da im odam počast. Nakon toga... jednostavno ne znam to �ću.Međutim, motreći dječakove oči pročitao mu je namjere. Bile su to iste oči koje je samo prije nekoliko dana vidio na Jebovu licu.Preostali dio popodneva Daniel je proveo cijepajući drva, pri čemu je sjekira ritmički odzvanjala dok se dizala i sputala. Nakon stanovita �vremena počeo je slagati nacijepana drva o jedan zid kole i kad je �dogotovio posao, cijela je strana bila gotovo prekrivena. Sputao se mrak �kad je uniao.�- Jesi li gladan? - zapita. Odmahnu glavom.- Mora neto pojesti - reče. - Uopće nisi večerao.� �- Nisam gladan - odvrati. Onda joj opazi zabrinut izraz lica. - Zao mi je, gospođice Andrevvs. Ne elim vas ni na koji način uznemirivat.�- Nema veze - primijeti. - Hoće li sa mnom kave?�14 Sjećanje I209Klimnu.Ona se vrati u sobu s kavom. On ubaci u nju tri ličice ećera i lagano je � �stade mijeati.�- Jo uvijek spava - reče ona. Srknu kave.�- Da bi doao ovamo, propjeačio je vie od sto i dvanaest kilometara.� � �- Poznaje li ga dugo? - upita.�- Jo odmalena. Njegov i moj otac bili su dobri prijatelji u djetinjstvu, �ali nismo se puno viđali. Imali su farmu kraj rijeke, izvan Fitchvillea, a mi smo ivjeli u brdima. Prije nego to su tu izgradili tvornicu, činilo � �se da se svi međusobno dobro poznaju. Zatim se sve izmijenilo. Gospodarenje je počelo propadat, ba kao i zemlja koju su preuzimali �tvorničari. Ljudi stadoe odlazit. Kao to i on namjerava.� �- to mu se dogodilo s farmom? - zapita.�- Zaplijenili su mu je radi duga i ondje podigli tvornicu tekstila. Preostalo je jo sedam rali zemlje uz rijeku koja je pripadala njegovom �tati i zbog nje su doli u sukob. Tvorničari i on.�- to se potom zbilo?�Oči mu zadobiju hladan izraz dok ju je gledao.- Ubili mu tatu i najstarijeg sina, a sudovi im oduzeli zemlju. Sada vie �nema gdje ivjet. Osim da ode u Detroit.�- Sretan si - reče. - Ti ima kamo otići.�- Ja da imam? - upita.- Da - odgovori. - Tu ima dobar posao. Budućnost je pred tobom. Moe se � � �sam brinuti o sebi.Glas mu zazvuči bezizraajno.�- Dobar posao? Četrdeset na mjesec? Je li to dobar posao?- Ima njih koji ni toliko ne zarade - ona će.- Tako je - potvrdi. - Sve se svodi na pitanje koliko čovjek moe izdrat � �glad. Rudari, farmeri i

210tvornički radnici u istom su sosu. Jedino to mogu slobodno birat jest to �do koje mjere ele bit gladni.�Umuknu. Pogleda je.- To nikako ne shvačam, gospođice Andrews. Vidio sam tatu kako se preznojava od muke to mu gospodin Fitch za vrč viskija ne da par novčića �vie. Vidio sam rudare kako umiru u rovovima za dolar i pol na dan. Sluao � �sam priče 6 djevojkama kojima u tvornicama tekstila strojevi trgaju ruke za pet centi na sat, te o dječacima koji u separaciji sakate ruke za iste nadnice. Ne svaćam zato im ljudi, koji odlučuju o tim stvarima, ne dadu �malo vie kako bi oni to rade za njih lake izlazili na kraj.� � �Bio je to najdui govor koji je ikad čula od njega i prva zgoda to joj je � �dopustio da mu zaviri u misli. Nije mu imala to odgovoriti. Prvi put se �osjeti nedoraslom.- Tako je uvijek bilo - reče.- Ali ne mora biti - prozbori tiho. - I jednoga dana neće biti.Ne reče nita.�- Razmiljao sam - produi on. - Mora postojat neki uzrok. Uzrok svemu � �tome. Onome to se dogodilo mojoj obitelji. Jimmy ga je znao. Ja nisam. �Postoje samo dvije vrste ljudi na ovome svijetu. Oni koji posjeduju i oni koji rade za njih. Sada znam na čemu sam.Pogleda ga.- Daniele, jesi li ikad razmiljao o tome da nastavi kolovanje? Da ode u � � � �koled, da neto stvori od sebe?� � �- Kad sam uvidio koliko malo znam, pomiljao sam na to - odvrati. - Ali, �za to je potrebno novaca.- Moda ne toliko, koliko misli - pridometnu brzo. - Imam prijatelja na � �sveučilitu. Uvjerena�14*211sam da bi u najgorem slučaju ipak dobio djelomičnu stipendiju.- Jo uvijek su potrebni novci - ponovi.�- A da proda očevu farmu? - natuknu.�- Nema je tko kupit - reče otvoreno. - Zemlja je iskoritena i �bezvrijedna. Otac je samo zato mogo ivjet na njoj to smo se Molly Ann i � �ja zaposlili i slali mu novce. Da to nismo učinili, svi bismo bili skapali od gladi.Prui aku preko stola i dotače mu ruku.� �- Daniele - reče njeno. - Znam kako ti je. Jako mi je ao.� �Upre joj pogled u ruku, a zatim u lice.- Hvala vam na sućuti, gospođice Andrews. -Ustane. - Idem u pansion po novce za gospodina Craiga. Neću se dugo zadrat.�Trljajući snene oči, Roscoe je iziao iz spavaće sobe oko osam sati s �izblijedjelim kućnim ogrtačem na sebi koji je obično Daniel nosio, kad bi se tu zadrao preko noći.�- Već je zanoćalo - reče pomalo iznenađeno. -Gdje je Daniel?- Otiao je u pansion po neke stvari - odvrati. -Trebao bi se skoro �vratiti. - Prijeđe u kuhinju i vrati mu se s odjećom. - Učinila sam kako sam najbolje znala - reče predajući mu je.- Odlično ste obavili posao, gospa - on će ugledavi uredno izglačanu �koulju i hlače, te netom osvjetlane čizme.�- Dok se obučete, pripremit ću vam večeru -reče. - A napravit ću vam i nekoliko sendviča za put.- Ne trebate se tolko trudit, gospa.

- Nije to nikakav trud, gospodine Craig - uzvrati.212Pođe put kuhinje, a onda mu se okrenu. - Gospodine Craig, to će sada biti� s Danielom? Pogleda je zamiljeno.�- Iskreno govoreć, ne znam - otpovrnu. - Sad je svoj gospodar i morat će sam odlučit.Daniel se vratio dok je spremala večeru. Bio je to momak kakva jo nikad �prije nije vidjela. Vie nije imao na sebi bijelu koulju i kravatu, � �uglačane konfekcijske hlače, ni sjajne crne cipele. Umjesto njih nosio je otrcano i izblijedjelo radno odijelo od traper-platna s unakrsnim naramenicama preko čiste, ali istroene plave pamučne koulje, i seljačke � �teke čizme. Crn gortački eir iroka oboda bio mu je nabijen na glavu. � � � � �Odjednom se vie nije doimao kao dječak, nego kao zreo mukarac - � �iscrpljen, povrijeđen, ozlojeđen ivotom. Osjeti bol u dui. Ba tada se � � �konačno i pomirila s onim to je jo od jutros znala - da odlazi.� �Večerali su u putpunoj tiini. Kad su pojeli, skupila je suđe i odnijela �ga u kuhinju. Zdjele je stavila neoprane u sudoper i vratila se u dnevnu sobu. Bit će za to vremena kasnije.Daniel je ustao od stola kad je ula u prostoriju.�- Skoro će deset sati - reče. - Moramo krenut. Pogleda ga nakratko.- Napravila sam nekoliko sendviča - izjavi. Vrnu se u kuhinju i dođe s prostranom papirnatom vrećicom koju dade Roscoeu.Farmer je primi zahvalno.- Hvala vam od svega srca, gospa. Međutim, nije gledala njega. Oči joj bijahu prikovane na Daniela.- Čekat ću vani, Daniele - reče Roscoe uviđavno i iziđe kroz prednja vrata.Dugo su vremena utke stajali i gledali se. Naposljetku ona ispusti dubok �uzdah. - Ide li s njim u Detroit?� �213Zanijeka glavom.- Idem kući. S vlaka ću sić kod Turner's Passa. Do nas je odatle samo jo �dvanaest-trinaest kilometara.- A onda?- Ne znam - odgovori.- Hoće li se vratiti? - Srce je bolno acnu. Zagleda joj se u oči.� �- Ne bi rekao, gospođice Andrews. Oči joj se stadoe ispunjati suzama.�- Daniele, samo danas, samo za ovaj put, molim te, nazovi me arah.�Trenutak je dvoumio, a zatim je kimnuo glavom.- Da, arah.�Poleti mu u naručje i nasloni mu glavu na prsa.- Hoću li te ikad vie vidjeti? - proapta. Bez riječi ju je njeno drao.� � � �Uzvinu mu pogled na lice.- Daniele, voli li me? Bar malo? Pogleda je ravno u oči.�- Da - odvrati. - Samo ne znam koliko. To je prvi put to volim djevojku.�- Ne zaboravi me, Daniele - reče kroza plač. - Ne zaboravi me.- Kako bi mogo? - odgovori. - Nikad te neću zaboravit. Mnogo ti dugujem.Čvrsto ga stegnu; a kasnije, kad ga vie nije bilo i kad je posve sama u �krevetu čula sirenu ponoćnog vlaka, zaronila je lice u jastuk i nadalje osjećala na sebi njegove ruke.- Ljubila sam te, Daniele - izgovori, jecajući one riječi koje mu nikad nije imala hrabrosti kazati. -Oh, Boe, nikad neće znati koliko sam ga �ljubila.214

dvadeseto poglavljeNeto poslije osam sati ujutro lokomotiva je sop-ćući usponom vukla �dvadeset i dva vagona, natovarena ugljenom, prema Turner's Passu. Kad su se Daniel i Roscoe ukrcali, bilo je samo osam vagona ugljena, ali putem su se zaustavljali kod jo tri rudnika. Mala slubena kola blago su se � �njihala na začelju kompozicije.Kočničar gurne glavu kroz prozor, a potom je uvuče.- Daniele, pribliavamo se Turner's Passu. Daniel ustade na noge.�- Hvala vam na usluzi, gospodine Small.- I drugi put, Daniele - reče eljezničar nasmije-ivi se.� � �Daniel se okrenu Roscoeu.- Sretno vam bilo, gospodine Craig. Ufam se da ćete konačno uspjet.Roscoe mu isprui ruku.�- Sretno i tebi, Daniele. Daniel klimnu. Pođe k stranjim vratima vagona. Roscoe ga zovnu. Daniel � �se okrenu. Vremeni čovjek prozbori nespretno.�- Sad si samo ti osto, Daniele. Drim da ti ocu ne bi bilo drago kad bi ti� se to dogodilo.�Daniel ga nijemo pogleda.- Mislim reć - pridoda Roscoe - ako bi ti se bilo215to dogodilo, onda ivot tvoga oca ne bi imo nikakva smisla. Daniel kimnu.� �- Mislit ću na to, gospodine Craig.- Vlak usporava - kočničar će. - Bolje da iska-če, Daniele.�Daniel iziđe na majunu platformu i pričeka na najdonjoj stepenici, dok �vlak do najveće mjere ne uspori brzinu. Roscoe i kočničar iziđoe na �platformu. Daniel skoči, nekoliko koraka potrča, skliznu niz nasip pokraj tračnica, zatim se osovi na noge i mahnu im rukom, kako bi im dao do znanja da je sve u redu. Odmahnu mu, i vlak opet poče hvatati brzinu. Nekoliko trenutaka kasnije nestade iza zavoja, i Daniel krenu kući kroz brda.Lako je pronaao stare puteljke, kao da uopće nije izbivao. Tu je odrastao� i poznavao je svaki kutić i zakutak. Sjeća se kad ga je otac, kao malena prvi put poveo sa sobom u lov i kako se ponosio kad je kući donio zeca za gula.�Zaokupljenu uspomenama, prođoe mu dva sata, koliko je trebalo pjeačiti � �trinaestak kilometara dug put do kuće, kao dvije minute, tako da nije bio pripremljen za udarac, kad je izbio na cestu gdje mu je nekoć stajala kuća.Sledi se. Bijae pretvorena u pougljenjelu koljku; samo su kostur i � �dimnjak ostali netaknuti. Činilo se da uzduh na jutranjem suncu drhturi povrh ruevina kuće. Iza nje nalazila se staja, neotećena i beivotna. � � �Duboko uzdahnu i prisili se da zakroči u nekadanje prednje dvorite.� �Iza sebe začu jak tropot. Hitro se okrenu. Iz grmlja na drugoj strani �ceste iziđe mazga. Svojim krupnim okruglim očima pogleda Daniela upitno.Mazga se prva pokrenu. Prijeđe k Danielu i stade ga gurkati gubicom. Daniel odstupi u stranu, a mazga proslijedi kroz dvorite u staju.�216Daniel pođe za njom. Mazga zabode njuku u sijeno. Daniel zaviri u valov. �Bilo je suh. Vrnu se u dvorite, do zdenca. Velika zaimača za vodu jo je � �uvijek visila na kljunu crpke. Poče pritiskati ručku crpke. Trebalo je nekoliko trenutaka da voda ikne i napuni kantu. Daniel je odnese natrag �do valova.

Mazga ga je uzdignute glave promatrala. Daniel lagano izlije vodu u valov. Jo uvijek mljackajući sijeno, mazga se priblii valovu. Načas � �pogleda dolje u nj, a potom gore u Daniela.Daniel kimnu.- Da, budalasta mazgo, tako voda dospijeva ovamo. Pij!Dok je čistila zube od ostataka sijena, pričinjalo se kao da se smjeka. �Zatim profinjeno uroni njuku u vodu i poče piti. Daniel se okrenu.�Ne pogledavi vie kuću, krenu uz breuljak put groblja. Zagleda se u � � �grobove na kojima je zemlja jo uvijek bila crna i svjea. Skide eir i � � � �ostade stajati gologlav na suncu. Nikad nije bio na sprovodu, pa nije ni znao koju molitvu da izmoli. Jedine koje se sjećao bila je ona to ga je �majka kao malena naučila. Usne mu se blago pokrenu.Na počinak sada idem, Pa mi, Boe, čuvaj duu. Ako umrem prije zore, Uzmi, � �Boe, duu gore. Blagoslovi nanu, ćaću, Blagoslovi sestre, braću...� �Glas mu zamre, i prvi put mu suze navru na oči, zamutivi mu pogled na �grobove. Stajao je nepokretno dok su mu se suze slijevale niz obraze. Malo zatim suze nestanu, ali ostade on, grobovi i mali drveni krievi koju� mu neprestance sijevahu mozgom, a pusta mu dua krvarila zbog bolnog �gubitka217i zadane rane. Potom sve uminu. Bol prestade. Sklopi oči na dug trenutak. Znao je to mu je činiti.�Ne osvrnuvi se, napusti malo groblje i uspne se stazom navrh breuljka. � �Dođe do blagog zavoja i ugleda očevu pecaru - omanju pojatu, bakrene cijevi i glinene vrčeve. Stajalo je sve na mjestu, kao da se nita nije �dogodilo.Otvori vrata pojate i uniđe. Bilo je mračno, a kroz vrata je ulazilo vrlo malo svjetla. Posegnu rukom do najgornje police i pronađe ono po to je i �doao. Opet propipa prstima i nađe kutijicu, za koju je znao da će biti u �blizini. Iznese na sunčano svjetlo sačmaricu kalibra 20, umotanu u ceradu, i kutiju naboja. Brzo odstrani ceradu. Puka je bila čista i �sjajna. Napne oba kokota i povuče obarače. kljocnu besprijekorno, pri �čemu kokoti otro udare o iglu. Otac je vazda zahtijevao da puka bude � �čista i spremna za uporabu. Otvori kutiju naboja. Bila je gotovo puna.Odloi ih na drveni radni stol i vrati se u pojatu. Ovoga puta iziđe s �pilom za rezanje eljeza i turpijom. Paljivo pritegnu pučanu cijev u � � �kripac to se nalazio na radnom stolu i poče lagano piliti od četvrtine � �njezine duine. Obavivi to, izgladi turpijom rubove i obrisa ih neznatno � �nauljenom krpom. Drugom krpom ukloni preostale tragove ulja, te izvadi puku iz kripca. Vagnu je u ruci i pogleda je. Cijela puka, zajedno s � � �drvenim kundakom, bila je sada neto kraća od ezdeset centimetara.� �Metnu puku na radni stol, uze dva glinena vrča i postavi ih na suncem �obasjani plot. Nastavi ih namjetati, dok god se na plotu ne nađe deset �vrčeva, međusobno udaljenih ezdesetak centimetara. Podignu sačmaricu i u �svako leite ubaci naboj.� �Okrenu se i odmjeri udaljenost od plota. Iznosila je vie od metar i pol. �Ba najbolje. Dreći sačmaricu u visini struka, prislonjenu o bedro, povuče� �218oba obarača. Odboj ga napol zavrti, a od praska kao da mu stradae �bubnjići. Osvrnu se da provjeri učinak. Posve je promaio. Vrč u koji je �ciljao ostao je nedirnut.Priđe plotu, očima pretraujući drvo iza njega, ne bi li ugledao tragove �sačme. Pronađe ih visoko ulijevo, iroko posijane. Drvo se nalazilo oko �tri četvrtine metra iza mete, to znači da će se morati primaći, ako eli � �

postići pun pogodak. Krenu odmjereno. Nije bilo urbe. Pred njim je cijelo� popodne.Dok je postigao ono to je elio, utroio je sve naboje, osim četiri. Od tih� � � gurnu dva u puku, a dva u dep.� �Sunce je počelo zalaziti na zapadnom dijelu neba, dok se sputao �puteljkom. Proao je mimo groblja, bez zaustavljanja, i otiao ravno u � �staju. Mazga je, puna zadovoljstva, stajala u svom pregratku.S klina na zidu staje skide uzde i povodac, te priđe mazgi koja ga je budno motrila.- Ajde, mazgo - viknu Daniel - vrijeme je da zaradi hranu.�Jackson je počeo pometati drveni prilaz pred Fitchovim dućanom u sedam sati ujutro. Nije obraćao panju na čovjeka to je sjedio na klupi preko � �puta ulice. Doimao se kao običan farmer koji s navučenim eirom preko � �očiju, da se zatiti od jutarnjeg svjetla, eli malko odrijemati. Ćak ni � �staru mazgu, privezanu za oblinje stablo, nije bilo vrijedno dvaput �pogledati.Neto kasnije, Harry, pedantan glavni prodavač dućana, uniđe i stade �izlagati robu oko ulaza. Upravo zavri taj posao, kadli stie Sam Fitch. � �Ha-rry kradomicć pogleda na velik sat u pozadini dućana. Bilo je osam sati. Dolazi točno na minutu.219Fitch je bio dobre volje.- Je li sve u redu, Harry?Malac zaklimata glavom gore-dolje.- Jest, gospodine Fitch. Sve je u savrenom redu.�Fitch se nasmijulji i uđe mimo njega u dućan. Harry pođe za njim.- Dobili smo svjee limenke konzervirana graha, gospodine Fitch. Hoćete li� da ih stavim u promet?Fitch načas stade, a onda klimnu.- Kako ću ih prodavati, gospodine Fitch?- Tri za desetaču, Harry. To je dosta jeftino, a dobit pristojna. Svaka nas kota samo dva centa.�- Odmah ću se pobrinuti za to, gospodine Fitch -reče Harry. Fitch produi �u svoj ured, u stranji dio dućana, a Harry doviknu Jacksonu da iz podruma� donese limenke graha.Čovjek to je sjedio preko puta ulice ustao je s klupe. Trenutak se �osvrnuo lijevo-desno, a tada, čvrsto steući kaput oko sebe, s jo uvijek � �navuče-nim eirom preko očiju, laganim korakom poao preko ulice, put � � �dućana.Čim je uniao, Harry je poskočio iza tezge.�- Čime vas mogu posluiti, gospodine? Ne pogledavi ga, farmer upita:� �- Je li gospodin Fitch tu negdje?- U svom je uredu, straga.- Hvala vam - čovjek će uglađeno. Krenu prije nego to Harry doreče svoju �rečenicu i izgubi se iza piramide naslaganih letvarica blizu uredskih vrata.Sam Fitch, zavaljen iza stola, podie oči čim mukarac uđe.� �- 'Brojtro, prijatelju - pozdravi trgovački. -Mogu li vam kako pomoć?Čovjek se zaustavi pred stolom i, povukavi eir na zatiljak, otkri lice. � � �Glas mu zazvuči bezosjećajno.- Mislim da moete.�220Fitchovo lice problijedi kao kreda.- Daniele! Daniel utihnu.

- Momče, nisam te prepozno. Tolko si porasto -reče Fitch.Daniel se netremično zapilji u nj.- Zato ste to učinili, gospodine Fitch?�- to to? - pokua Fitch odglumiti zbunjena čovjeka. - Ne znam o čemu � �govori.�Danielove oči sijevahu hladno.- Reko bi da znate, gospodine Fitch. to smo vam to učinili da ih sve �pobijete?- Jo uvijek ne znam o čemu priča - uinati se Fitch.� �- Roscoe Craig je bio ondje, skriven iza staje, i sve je vidio. On mi je to kazo. - Danielov glas sveudilj odzvanjae bezosjećajno.�Fitch se zabulji u nj. Odreče se pretvaranja, ali ne i lai.�- Bio je to nesretan slučaj, Daniele. Mora mi vjerovat. Ni u jednom �trenutku nismo namjeravali otvorit vatru.- I ni u jednom trenutku niste mi namjeravali ubit tatu, zar ne? Samo ste dali znak za paljbu kad se pojavio iz kuće.- Pokuo sam ih zaustavit. To je ono to sam htio. Da ih zaustavim. - � �Fitchove se oči proire kad Daniel naglom kretnjom razdrlji kaput i �podrezana sačmarica zinu u nj. Nastavio je govoriti dok je polako otvarao ladicu svog stola i pruio ruku prema pitolju. - Pokuo sam ih zaustavit. � � �Al me nisu htjeli sluat. Zahvatilo ih ludilo.�- Laete, gospodine Fitch - reče Daniel odlučno i bez uvijanja.�Fitchova se ruka već dotle bila nala na pitolju. Za čovjeka one debljine � �djelovao je prilično brzo: povukao je pitolj i iz stolca postrance skočio� pred221staklena vrata koja su odvajala ured od dućana. Međutim, ipak nije bio dostatno brz.U uzanom uredu tutanj iz obiju cijevi razglijegnu se poput trijeska groma. Hitac koji je odbacio Fitcha leđimice kroz stakleni paravan, rasporio mu je tijelo od prsa do trbuha. Njegova krv i utroba prosue se �po letvaricama dok su se ruile oko njega.�Daniel polako pristupi i zagleda se u razmrcva-reno tijelo Sama Fitcha. I nadalje je tako stajao, kad erif, u pratnji jednog svog pomoćnika, �nahrupi u dućan.erif letmice pogleda Sama Ficha, a onda skrenu oći na Daniela. Vrati svoj� pitolj u tobolac. Isprui ruku prema Danielu.� �- Bit će bolje da mi preda tu puku, Daniele -reče.� �Daniel podie oči s leine Sama Fitcha.� �- erife, pobio mi je čitavu obitelj.�- Daj mi puku, Daniele - ponovi erif blago. Daniel kimnu lagano.� �- Da, gospodine.erif uze puku i preda je pomoćniku.� �- Hodi, Daniele.Daniel iziđe iz ureda i zaustavi se da jo jednom pogleda Sama Fitcha. Kad� je podigao glavu i upro pogled u erifa, u očima mu se očitovala teka � �duevna patnja.�- erife - upita bolnim glasom - zar ga nitko drugi u cijelom gradu nije �mogo zaustavit?Sudac pogleda odzgor sa svoga stola. Daniel mirno stajae pred njim u �malne praznoj sudnici.- Daniele Boone Hugginse - izviknu sudac svečano - s obzirom na olakotne okolnosti, pogibiju tvoje obitelji i tvoju nezrelu dob, a u nadi da je222

konačno doao kraj ubijanju i nasilju to su se tokom protekle godine bili � �razmahali naim okrugom, ovaj je sud, nakon zrelog razmatranja, donio �odluku da u Dravnom popravnom domu za dječake provede dvije godine, � �odnosno dok ne navri osamnaest godina. Sud se također nada da će se revno� � � posvetiti izučavanju zanata i iskoristiti mnogobrojne prednosti koje će ti se ondje pruiti kako bi postao koristan član ovoga drutva.� �- Sud zaključuje rad. - Poče silaziti s podija, dok je erif prilazio �Danielu.erif izvuče iz depa par lisičina.� �- ao mi je, Daniele - ispriča se erif - ali po zakonu moram svakom � �osuđeniku stavit ovo na ruke.Daniel ga pogleda, a zatim utke isprui ruke. Lisičine kljocnu, zaklopivi � � � �se oko zglobova. erif ga pogleda.�- Ne ljuti se, zar ne, Daniele? Daniel zavrti glavom.�- Ne, erife. Zato bi se ljutio? Rat je zavrio. Sada moda sve zaboravim.� � � �Međutim, nikad nije zaboravio.223Zračne kočnice zaitae, kad se golem kamion s prikolicom zaustavi uz rub � � �auto-ceste. Vrata se irom otvorie i vozač se zapilji u nas, poto iziđoh � � �iz kabine. Podignuh ruku da pomognem Anne sići.- Djeco, vi mora da ste ludi - uskliknu vozač. -Silazite tu gdje je vrag reko laku noć. Do Fitchvillea je niz cestu pedeset i est kilometara, a u �suprotnom je smjeru najblii grad udaljen osamdeset kilometara. Između �njih nema nita, osim nekoliko na-poličara.�Anne iskoči iz kabine. Pokupih naprtnjače.- Hvala na vonji - kazah. Zagleda se u mene.�- Kako hoćete. Ali, čuvajte se. Ovi ljudi nisu ba prijateljski naklonjeni� prema strancima. Kadikad prvo pripucaju, a onda tek postavljaju pitanja.- Sve će biti u redu - odgovorih.On kimnu i zatvori vrata. Otpratismo kamion pogledom, dok je hvatao brzinu i za trenutak se izgubio u cestovnom prometu. Okrenuh se Anne. Do sada nije progovorila ni riječi.- Zna li kamo idemo? - upita. Klimnuh.�Glas joj postade podrugljiv.- Bi li mi to kazao?Pretraih pogledom okolicu i tada pokazah na-�15'227breuljak koji se uzdizao iznad stabala, oko kilometar i pol od ceste.�- Tamo.Pogleda prvo breuljak, a zatim mene.�- Zato?�- Znat ću kad stignem onamo - odvratih. Spustih se s auto-ceste niz nasip. Kad se okrenuh, jo je uvijek stajala ondje, buljeći u mene.�- Ide li?�Kimnu i pođe za mnom. Negdje napol puta pos-kliznu se. Zgrabih je, a ona-se zaustavi i nasloni mi glavu na grudi. Drhtala je. Malo zatim pogleda me u lice.- Bojim se. Uzvratih joj pogled.- Ne boj se - rekoh. - Sa mnom si.Trebalo nam je gotovo dva sata da se uspnemo na vrh breuljka i idućih �pola sata do uzvisine koja se nalazila četvrt duine puta niz drugu �stranu. Ispu-stih naprtnjaču i sjedoh na zemlju. Uzdahnuh duboko, a potom, kleknuvi, počeh osjećati zemlju ispod visoke bujne trave.�

- to radi? - zapita.� �- Traim neto - odgovorih, i istodobno mi ruka udari o kamen. Paljivo ga � � �opipah. Bio je pravokutna oblika, a gornja se ploha koso sputala prema �meni. Brzo počupah travu i korov oko njega. Bio je to kameni blok, najvie� ezdeset centimetara dug i trideset irok. Rukama stadoh strugati zemlju i � �blato koji ga prekrivahu dok god uklesana slova u kamenu ne postae čista �i jasna.HUGGINS.Tih glas javi se iza mene.- to si naao?� �Jo jednoć pogledah u kamen, a tada gore u nju.�- Djedov grob.- Znao si gdje je? - zapita.228Odmahnuh glavom.- Ne.- Kako si ga onda pronaao?�- Ne znam - otpovrnuh.ťReci joj, sinko, da sam ti ja kazaoŤ.ťMrtav si. Nikad mi nisi nita kazao, čak ni onda dok si bio ivŤ.� �ťSve sam ti kazao. Sluao siŤ.�ťto te uvjerava da te sada sluam?Ť� �Smijeh mu je zazvučao kao promuklo teko hiho-tanje to sam ga sluao cio � � �svoj ivot.�ťNema drugog izbora. Sad sam ti u glaviŤ.�ťOstavi me na miru, oče. Mrtav si. A ja moram ivjeti svojim vlastitim �ivotomŤ.�ťJo si mlad. Ima vremena. Prvo mora ivjeti mojim ivotom. Onda će istom � � � � � �biti sposoban ivjeti svojimŤ.�ťSranjeŤ.ťTočnoŤ. - Promuklo, teko hihotanjeponovi se. - ťNo, prije nego to � �potrči, morat će naučiti kako se hodaŤ.� �ťI ti će me naučiti?Ť�ťTako jeŤ.ťKako će to učiniti, kad ti tamo gore u Scarsda-leu na glavi lei dva � �metra blata?ŤťRekao sam ti. U svakoj sam stanici tvojega tijela. Ja sam ti, a ti si ja. Dok god ivi, bit ću tuŤ.� �ťAli jednog ću dana i ja umrijeti. Gdje će onda biti?Ť�ťS tobom. U tvom djetetuŤ.Mukarčev glas jeknu iza nas. - Okrente se polako i ne činite nikakve �nagle pokrete.229Digoh se na noge. Anne me uhvati za ruku i mi se lagano okrenusmo prema neznancu. Bio je to visok, mrav čovjek u izblijedelu radnom odijelu i �koulji, koji je od kiljenja na suncu imao urezane bore oko očiju, na � �glavi slamnat eir iroka oboda, a u ruci dvocijevnu sačmaricu, uperenu u � � �nas preko savita lakta.- Zar du staze niste vidjeli natpise ťZabranjen prolaz?Ť�- Nismo doli stazom. Uspeli smo se s auto-ceste obronkom.�- Okrente se i vratite otkle ste i doli. to god traili, to nećete nać � � �ovdje.- Već sam naao ono to sam traio - rekoh, upirući prstom u nadgrobni kamen� � � na zemlji.

Odstupi na jednu stranu i pogleda dolje na nj.- Huggins - proubori tiho, izgovorivi ťgŤ vrlo meko.� �- Kakve on veze ima s tobom?- Djed mi je.Uuti na trenutak. Pogleda me pronicavo.�- Kako se zove?�- Jonathan Huggins.- Sin Velikog Dana? Potvrdih glavom.Obori cijev puke prema zemlji. Glas kao da mu zazvuči njenije.� �- Djeco, pođite za mnom do kuće. Moja ena ima fine hladne limunade koju �dri objeenu u bunaru.� �Krenusmo za njim niz puteljak kroz stabla na udaljenoj strani brda. Izbismo na malu uzvisinu, neto povrh kukuruznog polja. Preko polja �nalazila se kuća, ako se tako mogla nazvati. Bila je to naherena dačara, �sklepana od nejednakih dasaka, pokr-pana raznobojnim papirom i katranom, natkrov-ljena daskama, pribijenim čavlima preko plastike. Ispred kuće sunčao se stari slupani kamionet, pun230praine kome je bilo teko odrediti boju. Odveo nas je mimo kukuruznog � �polja i kamioneta do vrata. Otvorio ih je povikavi:�- Betty May, doo nam narod u posjet. Trenutak kasnije na vratima se �pojavi djevojka udrugom stanju, obla lica, okruglih plavih očiju i duge plave kose. Nije joj moglo biti vie od esnaest godina. Pogleda nas s primjesom straha u � �očima.- Sve je u redu - ohrabri je. - Sa sjevera su.- Kak ste? - Glas joj je bio kao u djeteta.- Zdravo! - kazah.On mi se okrenu ispruivi ruku.� �- Ja sam Jeb Stuart Randall. To je moja ena Betty May.�- Drago mi je, Jeb Stuart. - Stisnuh mu ruku. -Ovo je Anne.Učini starinski polunaklon.- Počaćen sam, gospa.�- Nije gospa, nego gospođica.- Oprostite, gospođo - reče ostavi pri svome. Nasmjehnu mu se.�- Milo mi je to smo upoznali vas i vau suprugu.� �- Izvuci limunadu iz bunara, Betty May. Nai gosti vjerojatno gore od edi.� �Činilo se da je Betty May mugnula kraj nas dok smo ili za njim u dačaru. � � �Unutra je bilo mračno i prohladno nakon boravka na arkom suncu. Posje-�dasmo za jedini stolić u sobi. Uz jedan zid nalazili su se starinska ugljena peć i sudoper s ormarićima iznad nje; uz drugi ormar bili su komoda i krevet, preko koga je bio prebačen pokrivač od raznobojnih krpica. Mala petrolejka stajala je na sredini stola.Jeb Stuart izvadi iz depa dopola popuenu cigaretu i gurnu je u usta � �neupaljenu. Betty May se vrati u kuću s vrčem limunade. Bez riječi napuni tri čae i stavi ih pred nas. Sebi ne uze nita, niti sjede s� �231nama za stol, već, naprotiv, otiđe do peći i stade uz nju. motreći nas.Kuah limunadu. Bijae slaba, vodnjikava i vrlo slatka. Međutim, bila je � �hladna.- Vrlo je dobra, gospođo.- Hvala vam - zadovoljno će dječjim glasićem.- Čuo sam na radiju o smrti vaeg oca - reče Jeb Stuart. - Moja sućut.�Kimnuh.

- Jednom sam ga vidio - nastavi on. - Ostavio je odličan dojam na mene. Kakva je to ljudina bila, a to je znao govorit! Sjećam se da sam jednoć, �dok sam ga sluao, pomislio: Taj bi čovjek opčinio i anđele nebeske.�Grunuh u smijeh.- To po svoj prilici i radi. Ili pak tjera đavola da tu dolje smanji broj radnih sati.Nije znao bi li se nasmijeio ili ne.�- Tata vam je bio bogobojazan čovjek. Jamačno je sada gore s anđelima.Kimnuh. Morao sam se prisjetit da ne govorimo istim jezikom.- Tata vam je bio jedan od naih. Rođen ba tu. Stekao si je ime koje � �čitava zemlja potuje. - Pročeprka po depu i izvuče dobro poznatu � �sindikalnu značku: plavu djetelinu na bijelom polju sa slovima CAL L1, po jedno sjajno bijelo slovo na svakom listu. - Kad je pokrenuo konfederaciju, bili smo među prvim sindikatima koji joj se pridruio.�- Koji je to bio sindikat?- SFVTU2.To je imalo smisla. Sindikat poljodjelskih ra-1 Confederated Alliance of Living Labor (Konfederativni savez suvremenog radnitva).�2 Southern Farm Workers Union (Sindikat poljodjelskih radnika s juga).232dnika s juga. Usrani kraj sindikalne batine. I CIO1 i AFL2 ili su samo za� tim da od njih uberu pristojbe. Nije tu bilo nikakvih para. Ali otac nije bio glup. Znao je da mora odnekud početi. Ono za čim je isprva teio, nisu� bili novci nego članovi, a jug je bio zreo za čerupanje. Zbog toga je radije izabrao riječ ťkonfederativniŤ, a ne ťinternacionalniŤ. Imao je pravo. Za manje od godinu dana imao je uza se svaki sindikat s juga, a s takvom početnom osnovicom djelovao je brzo na sjeveru, istoku i zapadu. Tri godine kasnije već je mogao najaviti pripojenje sedam stotina sindikalnih organizacija sa članstvom od vie nego dvadeset milijuna �radnika.Jeb Stuart dade znak eni koja iznova natoči prazne čae.� �- Jo uvjek se sjećam njegovih riječi.�- Jedan sam od vaih - kazao vam je tata. -Rodio sam se u ovim planinama. �Pomago sam ocu orat i peć domaći viski. Prvi sam poso dobio u rudniku ugljena kad mi je bilo svega četrnaest godina. igoso sam stoku u Teksasu,� buio naftu u Oklahomi, tovario riječne teglenjake u Natchezu, vozio �kamion za smeće u Georgiji, pakirao naranče u letvarice u Floridi. Bio sam otputan s vie poslova nego to ih bilo tko od vas moe u snu zamislit.� � � �- Ispod onih golemih čupavih obrva strijeljale su nas njegove oči kojima je kruio po dvorani. Svi smo se smijali. Imao nas je. Znao je to, a i mi �smo znali. Premda, nije se smjekao. Posao prije svega.�- Ne traim od vas da napustite Kongres industrijskih organizacija; čini �vam dobre usluge. Iako stari John L. odmiče u godine i gubi na snazi, a oni Reutherovi momci gore na sjeveru, u Detroitu, mr-1 Congress of Industrial Organizations (Kongres industrijskih organizacija).2 American Federation of Labor (Američka federacija rada).233vičak su premladi i trebaju jo tota naučit, i nadalje dobro obavljaju � � �svoj poso. Ali ne mogu na sve stić. Čak ni onda neće to moć kad se vrate u A FL -a sluajte dobro to vam kaem, svi će se oni vratit.� � �- Ne traim od vas, narode, da naprtite sebi na vrat nove pristojbe i �globe. Bog sveti zna da već i sada isuvie izdajete. Traim.od vas da se � �

pridruite konfederaciji. Svatko na jugu dobro zna iz povijesnih udbenika � �to je to konfederacija. To je skupina ljudi, dobrovoljno udruena radi � �očuvanja svojih osobnih prava. Ba kao to su prije mnogo godina nai � � �pradjedovi postupili za građanskog rata.- Svrha je Konfederativnog saveza suvremenog radnitva da pomogne svakoj �pojedinoj sindikalnoj organizaciji odrati svoj nezavisni status, te da �postigne najbolje rezultate u korist svojih članova. Pruamo vam usluge: �savjetujemo, planiramo, rukovodimo, kako biste odlučili da uradite ono to� je najbolje za vas, upravo kao to velika radnička drutva i velike � �trgovačke kuće pozivaju stručnjake da ih rijee problema. Ne plaćate �nikakve pristojbe, jedino u slučaju da nas pozovete da neto za vas �učinimo. Plaćate nas samo dok radimo; kad je poso gotov, prestajete plaćat.Podie svoju čau i srknu limunade.� �- Nisam shvaćo o čemu govori, a siguran sam ni bilo tko drugi u dvorani, ali nije smetalo. Sve nas je bio obrlatio.Smijao sam se u sebi. Znao sam govor napamet, jer sam ga čuo milijun puta. Otac se trudio da zvuči kao poziv Konfederaciji: jug će opet ustati. To je bio samo početak, a kad je sindikat potpisao pristup, uslijedio je program prodaje. Drim da nikad prije nijedan sindikat nije �uviđao da mu treba toliko pomoći. Kad su mislili da imaju samo jedan problem, Konfederativni savez bi im dokazao da ih imaju deset. Tek bi tada nastala graja, ali najljepe�234je kod toga bilo to to ni A FL ni CIO nisu mogli u vezi s tim ama ba nita� � � poduzeti, jer je, na koncu konaca, Konfederativni savez bio tu da i njima pomae.�- to se onda dogodilo? - upitah.�- Kasnije, u toku toga ljeta, bilo je mnogo govora o stupanju u trajk �zbog očekivane rekordne etve. C A L L nam je dokazo da ćemo nakodit vie � � �sebi negoli krupnim farmerima, budući da su postojali dobri izgledi da prvi put za tri godine svatko bude zaposlen. Ako promaimo tu veliku etvu,� � trebat će nam, uz povećane nadnice, vie od est godina da naknadimo � �gubitak. Sva su predviđanja ukazivala na slabu etvu iduće godine, a to je� bilo najpogodnije vrijeme da se farmere stjera u rog ba onda kad su u �većoj stisci nego mi, jer će polovica članova ionako ostati bez posla. I uspjelo je. trajk je bio gotov za dva tjedna. Farmeri su popustili, poto � �nisu smjeli dopustit da pretrpe potpun gubitak.Pogledah ga.- I nakon toga iz CAL L-a je uvijek netko dolazio u ured vae sindikalne �organizacije da radi na nekom vanom projektu.�Zabulji se u mene.- Kako ste pogodili? Nasmijeih se.�- Na tome sam i odrastao. Dobro sam poznavao svog oca.- Bio je sjajan čovjek - reče pun strahopotovanja.�- Jeste li jo uvijek tog miljenja, sada kad ste i sami postali farmer?� �Kao da se zbunio.- Ne shvaćam.- Vani sam vidio kukuruzno polje - kazah.- Nije to ni - reče. - Samo tri rala. Mogu ih sam obrađivat.�235- A to ako dođe netko iz sindikata i kae da morate uzeti nekoliko ljudi � �radi ispomoći?

- Neće doć tu gore. Dugo vremena vie niko neće doć tu gore, jer niko i ne� zna da se bavim poljodjelstvom. Sva je zemlja oko mene jalova.Prisjetih se riječi koje je naveo iz očeva govora to ga je bio odrao � �prije mnogo godina. ťPomago sam ocu orat i peć domaći viski.Ť Odjednom mi bude jasno.- Djedova pecara.Pod preplanulu kou naglo mu se uvuče neko bljedilo.�- Kako, molim?- Djedova pecara - ponovih. - Jeste li je pronali?�Časak oklijevae, a onda potvrdi glavom.�Sada je sve odmah postalo jasno kao dan. Tri rala kukuruza, pretvorena u domaći viski, značila su mali imutak.- elim je vidjeti.�- Sada? - zapita.- Sada.utke se die sa stolice, uze sačmaricu i krenu k vratima. Ustadoh da mu se� � pridruim.�Glas Betty May iznenada se promijeni, te vie ne zvučae djetinje.� �- Ne, Jeb Stuart, ne. Ne čini toga. Pogledah prvo njega, a potom nju.- Ne brinite se, gospođo. Neće nita loe uraditi. Jeb Stuart klimnu glavom� � i iziđe kroz vrata. Pogledah Anne.- Čekaj tu dok se ne vratim. Anne kimnu.- Dok se vi vratite, pripravit ću večeru - reče Betty May.- Hvala vam - kazah i pođoh van za Jebom Stuartom.236Iao je brzo preda mnom, nijednom se ne osvrnuvi. Nije prozborio ni � �riječi, dok smo se gotovo posve zaratenim nogostupom provlačili kroz u-� �marak na obronku brda. Najednom stade.- Tu je.Ono to sam vidio pričinjalo se kao malne neprobojan bedem umskog ikarja.� � �- Da - rekoh.- Kako ste znali da sam je nao? - upita.�- Vi ste mi kazali.- Ne svaćam.- Nije bitno - primjetih.Krenuo je jo nekoliko koraka dalje, razmaknuo gromadno grmlje i uao � �unutra. Poao sam za njim, i ikara se opet zaklopila iza nas. Pecara se � �nalazila na jednoj čistini, djelomice usječenoj u obronak brda, a iznad nje pruao se krov od debala, prekriven umskim bunjem. Crn eljezni kotao � � � �kao da nije ni dotakao zub vremena, dok su se bakrene cijevi sjajile kao nove. Deset opaljenih hrastovih pedesetlitarskih bačvica bilo je sloeno �odmah do kotla, a s druge strane leala je velika gomila lijepo narezanih �i sloenih cjepanica. Cuo sam tihano ro-minjanje malog izvora, pa sam zaao� � iza kotla. Bio je tu, iskreći se na oskudnom svjetlu, dok se ruio niz �kamenje i pećine. Zaronio sam ruku u vodu i prinio je usnama. Bila je slatka i svjea.�- Ta voda utječe dolje u na bunar - objasni.�- Kako ste je pronali? - upitah.�- U toku lova. Prije dvije godine. Moj je pas natjero rakuna na stablo. Uzeo sam rakuna, zatim slijedio izvor nizbrdo, do mjesta gdje je nekoć stajala stara kuća. Odma sam znao to mi je činit. Nek budu tri rodne �godine, i ja sam bogat. Dosta sranja s uzgojem pilića. ivjet ću ko �ljudsko biće.Vratih se do pecare. Pođe za mnom. Pogledah na sjajne bakrene cijevi.

237- Cijevi su nove? Kimnu.- Morao sam sve dovesti u red. Betty May i ja radili smo cijelu godinu. Krčili zemlju za kukuruz, gradili dačaru. Otila nam je sva uteđevina za � � �namirnice i materijal. Vie od esto dolara. Tek kad smo na proljeće � �spremili etvu, počeli smo vjerovat da se događa čudo. Sve je ilo ko po � �loju. Niko nije znao da smo tu. Nikad nismo silazili u Fitchville da kupimo bilo to. Jednom tjedno odvezli bismo se u Grafton, osamdeset i jo � �neto kilometara niz auto--cestu, radi nabavka ivea. Ilo je sve ko � � � �podmazano dok se niste vas dvoje pojavili.Pogledah ga nijemo.Odloio je puku na zemlju i pogledom zamiljeno zakruio, dok je u depu � � � � �koulje traio cigaretu. Bila je zguvana i svinuta, kao da se u njemu � � �nalazila dugo vremena. Pomno ju je izravnao i potom pripalio. Dim je otpuhnuo lagano, i on mu je zavijugao oko lica dok mi se okretao.- Duboko u srcima Betty May i ja znali smo da je to odveć lijepo da bi bilo istinito. Da se nikad neće zbiti. - Trenutak zastade. Glas kao da mu zazvuči napregnuto. - Nemamo tu mnogo stvari. Do sutra moemo otić.�- Zato mislite da bih to htio?�- Vae je vlasnitvo, zar ne? - Uhvati mi pogled. - Vidio sam to u � �općinskim knjigama kad sam io provjerit tko je vlasnik. Vidio sam vae ime� � ispisano toliko velikim slovima da mi je odma prisjelo. Međutim, svi su mi u katastru rekli da već preko trideset godina niko nije bio na toj zemlji, osim jednog odvjetnika kad je doo da se u knjige unese prijenos �vlasnitva.�Okrenuh se od njega. Nisam htio da vidi iznenadnu provalu suza s kojom sam se borio. Između238ostaloga, to je bila jo jedna stvar o kojoj mi otac nikad nita nije � �kazao.- Vratite se dolje u kuću i saopćite Betty May da sam rekao da se ne morate seliti. Doći ću uskoro za vama.Čuo sam ga kako ustaje, iza mene.- Jeste li sigurni da ćete se znati sami vratit?- JesamZautalo je grmlje, i kad sam se okrenuo vie ga nije bilo, ali su se čuli � � �pucketavi odjeci njegovih koraka dok je silazio stazom. Kad su i oni zamrli, zavladala je tiina i samo se čulo blago ćarlijanje vjetra u �kronjama stabala. Sjedoh na zemlju. Pod prstima je bila hladna i vlana. � �Zarih aku u nju i izvukoh pregrt zemlje. Pogledah je. Bila je crna i � �mokra. Privinuh je na lice i pustih da suze teku u nju. Prvi put od očeve smrti počeh plakati.Jo je bio dan kad smo zavrili večeru koja se sastojala od suene svinjske � � �lopatice i zelenja u rijetkom smeđem umaku, te domaćeg kukuru-njaka i �vruće kave. Primijetio sam da me Betty May krajičkom oka motri.- Zaista je dobro - rekoh briući kruhom umak s tanjura.�Osmjehnu se zadovoljno.- Nije bog zna to, al' je prava domaća rana.�- To i jest najbolje, Betty May - dodah.- To je ono to uvjek govorim - upade brzo Jeb Stuart. - Betty May stalno �čita one kićene recepte u revijama, ali, nisu oni napisani da se prema njima skuva neto poteno to bi čovjek pojeo, već jedino da se čitaju.� � �Anne se nasmija.

- Betty May se uopće ne treba brinuti. Imam osjećaj da moe skuhati sve to� � zaeli.�239- Hvala vam, Anne - reče Betty May malko pocr-venjevi.�Jeb Stuart odgurnu tanjur od sebe.- Kao to vidite, tu nemamo mnogo mjesta, ali krevete ćete dobit. Betty �May i ja ćemo spavat straga u kamionetu.- Nije potrebno - uskočih hitro. - Anne i ja imamo vreće za spavanje. Osim toga, volimo spavati na otvorenu.- Onda je za to najprikladnije mjesto kukuruzno polje. Ondje vas neće napast komarči, jer ga redovno prskam. - Ustade od stola. - Hajte, naći ću vam dobro mjesto, zatićeno od noćna vjetra.�Digoh se da pođem za njim. Anne također.- Dopustite da vam pomognem oko suđa - reče. Betty May odmahnu glavom.- Nema ga mnogo. Samo sjedite i uivajte.�Mrak se brzo spustio i, deset minuta kasnije, kad smo se Jeb Stuart i ja vratili s kukuruznog polja, na stolu je plamsao stari fenjer čije. su zrake utog svjetla izvodile čudnu igru po zidovima.�Na brzinu pogledah svoj sat. Bilo je skoro osam.- Imate li radio? - zapitah. Jeb Stuart zanijeka glavom.- Čak da ga i posjedujemo, nemamo ga kada sluat. Obično odlazimo na �počinak odmah poslije večere.- Htio sam čuti vijesti - kazah. - Brat mi je trebao ovo popodne postati privremenim predsjednikom CAL L-a.- alim slučaj - odgovori.�- U redu stvar. - Obrnuh se Anne. - Hodi, pokazat ću ti kamo smo smjestili vreće za spavanje. -Krenusmo prema vratima. - Hvala na večeri, Betty May. Vidimo se ujutro.240utke smo ili do vreća za spavanje. Dok smo stigli do njih, bilo se posve � �smrklo, a kad smo se uvlačili u njih, posljednji tračak svjetla bijae �uga-snuo na nebu.- Uopće nemaju struje - primijeti Ann.- Ne ele je.�- Nedostaje joj televizija. Kazala mi je. Ne rekoh nita.�- Jonathane, hoće li im dopustiti da tu ostanu? - upita.�- Hoću.- Drago mi je. Bojala se da će ih otjerati.�- Kazala ti je?- Da. Nali su ti ime u gruntovnici. Jesi li znao da ti je otac podario tu� zemlju?- Ne.- Zato si onda doao ovamo?� �- Ne znam - odvratih. - I ne ispituj me vie. Nemam pojma zato sam danas � �tu, ni gdje ćemo biti sutra.Izvuče ruku i naavi moju, čvrsto je stegnu. Okrenuh joj se. Mjesec se � �pojavio, pa sam joj mogao vidjeti lice.- Čudak si, Jonathane - reče. - Svakim trenutkom postaje sve vie i vie � � �nalik na oca. Čak i glasom.- Sranje - izvalih. - Neko smo vrijeme utjeli. -Sad mi je ao to sam te � � �natjerao da baci sav onaj hai. I sam bih sada volio potegnuti par dimova.� � �Zahihota.- Misli ozbiljno?�- Mislim.

Izmigolji iz vreće i sjede. Časak kasnije odnekle ispukne malu duhankesu i cigaret-papire.- To mi je rezervna zaliha - objasni. - Nikad nisam bez nje.Nisam nita govorio, dok je okretno zamatala�16 Sjećanje I241smotak i zalijepila ga slinom. Posegnula je za ibicama.�- Bolje da ja to uradim - kazah - kako ne bismo zametnuli kakav poar. - �Kresnuh ibicom i uvu-koh velik dim, a potom smotak predah njoj, dok sam �ibicu zakapao u zemlju. Dvaput je potegla, a zatim se naslonila o lakat i� zadovoljno uzdahnula. Jo jednom povukoh, pruih i njoj priliku, a tada ga � �ugasih i spremih u dep od koulje.� �- Jesi li kad vidio toliko zvijezda? - upita ona. Ustremih pogled na nebo.- Ne. - Vie sam oćutio, negoli čuo pokret u njenoj vreči i stoga se �okrenuh-spram nje.Na licu joj je lebdio onaj neobičan izraz koncentracije kojega prepoznah. Odjednom huknu kroz priljubljene usne.- Oh, Isuse! - uzdahnu. Shvatila je da je promatram. - Nisam se mogla suzdrati. Iznenada sam se jako narajcala.�Dohvati me i objema mi rukama stade privlačiti glavu k sebi. Osjetih pod ustima kako joj se usne pokreću.- Daniele! - proapta.�Srdito je odrinuh.- Nisam ja čudak, nego ti - rekoh. - Hoće se jebati s utvarom.�Najednom brinu u plač.�- ao mi je, Jonathane. Potom se razljutili na sebe.�- Nita ne ali. - Privukoh joj glavu na rame. -Nisi ti kriva.� �Okrenu mi lice i pogleda me.- Razgovara s njim, zar ne, Jonathane? - proa-puće.� �- To nije stvaran razgovor - kazah. - Odvija se unutar moje glave.242- Razgovara s njim - ustraja. - Osjećam to. Poznate su mi te stvari.�- Meni nisu.Nasmija se. Njene me usne okrznu. Meko i lako.- Jonathane Hugginse.- Tako se zovem.- Jednog će dana spoznati.�- to to?�- Da si jako sličan ocu.- Ne. Ja sam svoj. Zagleda mi se u oči.- Jonathane Hugginse. - Uzvisi usne do mojih. -Hoću da me ljubi. Molim �te.- I s kim će voditi ljubav? Sa mnom ili s mojim ocem?�- S tobom, Jonathane. - Jo me je uvijek probadala pogledom. - Nema načina� da se prca s utvarom.Stajao sam u staklenoj telefonskoj govornici na rubu parkiralita i čekao �da moj poziv stigne kući. Natpis iznad supermarketa u najudaljenijem kutu parkiralita bio je jednostavan. U bijelom krugu krupna crvena slova �FITCH. Ispod njih: OSNOVANO 1868.U slualici zapucketa, kad na liniji zazvuči majčin glas. Počeh govoriti, �ali me telefonistica prekide. Čuh joj glas.

- Imam poziv na račun gospođe Huggins od njezina sina Jonathana. - Majčin glas nisam čuo, ali mi se telefonistica ponovno obratila. - Sada moete �govoriti.- Halo, majko - otpočeh.- Jonathane! - javi se napet glas. - Gdje si?- U Zapadnoj Virginiji, u gradiću zvanom Fitch-ville. Jesi li igda čula za nj?16'243- Ne. - Glas joj je i nadalje bio napet. - Htjela sam izludjeti. Prola su� četiri dana otkako si otiao.�- Dobro sam.- Mogao si i prije nazvati. Annini roditelji bjesne. Nije im ostavila poruku. Zaključili smo da je otila s tobom.�- Dobro ste zaključili.- Majka hoće da joj se javi.- Kazat ću joj.- Nadam se da vas dvoje ne činite nikakve gluposti - naglasi.Prsnuh u smijeh.- Nema se zarad čega brinuti, majko. Ima uza se anti-baby pilule.�- Nije riječ o tome. - Glas joj poprimi srdit prizvuk.- Kai im i to da se ne drogira. Primorao sam je da baci sav hai. - � � �Promijenih predmet razgovora. - Nisam čuo najnovije vijesti. to je s �Danom?- Postavie ga za predsjednika. Ispalo je točno onako kako je otac bio �predvidio.- Radujem se - rekoh. - Čestitaj mu u moje ime kad ga vidi.�Zauti.�- Majko.U slualici i dalje muk.�- Majko, zar neto nije u redu? Glas joj se slomi.�- Kuća je prazna. Tako tiha. Nitko vie ne dolazi.�- Kralj je mrtav - kazah. Udari u plač.- Jonathane, molim te, vrati se kući. Osjećam se jako osamljena.- Da i dođem, majko, ne bih ti tu pomogao.- Tu je svagda bilo ljudi. Uvijek se neto događalo. Sada mama i ja po cio� dan buljimo jedna u drugu. Ili gledamo televiziju.244- Gdje je Jack? - zapitah.Skanjivala se prije nego to je odgovorila. Jo se morala privići na � �činjenicu da sve znam o njima.- Neće moći doći do slijedećeg vikenda. Dan trai da ostane s njim u �Washingtonu.- Zato ne ode onamo? Apartman ti je jo uvijek na raspolaganju.� � �- Vie nije na. Pripada predsjedniku Konfederacije.� �- Uvjeren sam da Dan ne bi imao nita protiv.�- Ne bi bilo zgodno. Mogao bi tko pronijeti glasove.- Onda se udaj za nj, ako se samo zbog toga kinji.�- To nikako. - Načas zastade. - Bila sam udana za tvog oca. Ne namjeravam poći za beznačajnijeg čovjeka od njega.- To ti vjerujem, majko, no mora iznova započeti ivjeti. On je mrtav. Ne � �mora preostali dio ivota nositi crninu.� �Glas joj se naglo zatomi.- Jonathane, jesi li moj sin? Ili očev? Govori točno ono to bi on rekao.� �

- Tvoj sam sin. I njegov. Razmisli o tome, majko. Svi moramo kad-tad odrasti. Dok je on bio iv, nismo morali. On je za sve nas donosio odluke.� Sada se moramo snalaziti sami.- Da li to sada i čini, Jonathane?�- Pokuavam, majko. I hoću. Ako mi on dopusti.�- S njim nikad nije bilo lako - reče.- Znam.- Nije ni sa mnom. - Nastupi kratka stanka. -. Gdje ste? Mogu li kako do vas?- Ne moe, majko. Stalno smo u pokretu. Ne znam točno gdje ću biti sutra.� �- Hoće li me opet nazvati? Uskoro?�- Sredinom idućeg tjedna - uzvratih.245- Treba li novaca?�- Ne trebam, ali ako mi ponestanu, znam na koga ću se obratiti.- Čuvaj se, Jonathane - svjetova. - Volim te.- I ja tebe, majko - kazah i objesih slualicu. Čuo sam kako se moja �desetača zvekečući vraća u pretinac. Ičeprkah je van i napustih �telefonsku govornicu.Anne me je čekala vani, kod ulaza u supermarket. Otvorila je papirnatu vrećicu.- Je li to sjeme u redu?Pogledah na natpise. Ljubičica, maćuhica, rua.�- Izgleda mi da jest. Nita se ne razumijem u cvijeće.�- Niti ja, no smatrala sam da bi bilo lijepo posaditi ga uz ogradu na groblju. Trgovac veli da im praktički nije potrebna nikakva njega, da raste samo.- Za mene je to dostatno.- Jeb Stuart je rekao da će nas čekati kraj kolodvora Exxon na rubu grada.- U redu - kazah. - Tvoja majka zahtijeva da joj se javi.�Pogleda me.- Kazao si svojoj majci da sam dobro? Kimnuh.- To je dovoljno - reče ona.- Onda pođimo.- Čekaj malo. Dvije su mi velike papirnate vreće sa pecerajem unutra u �kolicima, tik vrata. Naslutila sam da ba odveć ne luduje za grahom i � �povrćem.Nasmijah se.- To si kupila samo radi mene? Osmjehnu se.- Mala će promjena dobro doći i bebici Betty May.246- Tu je dvanaest grobova - reče Jeb Stuart. Zapiljih se u svjee prekopanu� zemlju. Bila jecrna i vlana.�- Ne - ispravih ga. - Samo jedanaest.- Kako znate? - upita. - Nema nadgrobnog kamenja, nema nikakvih oznaka.- Znam - otpovrnuh. - Jedno je mjesto za mog oca. Međutim, sad je trenutačno negdje drugdje. -Povukoh lopatom po zemlji i usjekoh pravokutnik blizu kuta ograde. - Tu će mu biti grob.Jeb Stuart uzgleda prema nebu.- Poodmaklo je. Sutra ćemo dovrit poso.�- Da - sloih se. Prisloni grablje o stablo.�

- Najavit ću Betty May da dolazimo. Klimnuh i obrnuh se Anne koja je sjedila leđimauza stablo.- Ima li cigaretu?�Kimnu, zapali jednu i dade mi je. Nismo govorili sve dok Jeb Stuart nije otiao.�- Bojim se - reče ona.- Čega?- Smrti.Ne odgovorih. Samo nastavih potezati dimove.- Smrt je tu - produi ona. - Na ovom mjestu. Tko god tu ivi, umrijet će.� �- Svatko mora umrijeti - kazah.- Zna ti dobro o čemu govorim - reče. Ustane i priđe mi. - Jonathane, �otiđimo. Sada. Noćas.- Ne - odbih. - Sutra ćemo. Kad budem gotov s ovim.- Obećaje li?�- Obećajem.- U redu - ona će. - Idem dolje vidjeti treba li Betty May pomoć u poslu.- Ne dopusti joj da pregore odresci - napomenuh.247- Ne boj se. - Nasmija se i poče silaziti putelj-kom.Okrenuh se ogradi i bridom lopate urezah očevo ime nad njegovim praznim grobom.ťHvala ti, sinkoŤ. ťKako su se zvali, oče?ŤťImena im vie nisu vana. To su ti bili stričevi i strine, moja braća i � �sestre. Ali, sada ih nema, vie ne postojeŤ.�ťAli ti postoji?Ť�ťDa. Zna, imam tebe. Oni nemaju nikogaŤ. ťTo nema smislaŤ.�ťI ne mora ga imati. Sve je bezvezno. Kao i tvoja djevojkaŤ.ťto je s njom ?Ť�ťTrudna jeŤ. Začuh mu tihi smijeh. ťSinoć ti se podala. Primila je u sebe tvoje sjeme i zadrala gaŤ. ťSranjeŤ.�ťAli samo za kratko vrijeme. Poslije će ga odbaciti. Jo nije vrijeme. Ni �za jedno od vasŤ. ťS obzirom da si mrtvac, mnogo znaŤ. ťSamo mrtvi znaju �istinuŤ.Čuo sam glazbu iz dačare, kad sam se spustio nizbrdicom. Jeb Stuart je �sjedio na papučici kamioneta. *- Nisam znao da imate radio - kazah. Pogleda me.- Mislio sam da znate. Anne ga je kupila. Betty May je izvan sebe od veselja.- Potrebna mi je pomoć kod sadnje cvijeća. Nita se u to ne razumijem.�- Betty May će vam pomoć. Oboava cvijeće i ima smisla za nj.�248- Bit ću joj zahvalan - rekoh.Upre pogled mimo mene na kukuruzno polje.- Jo pet-est tjedana i onda započinjemo etvu.� � �- Trebate li pomoć? Odmahnu glavom.- Moći ćemo sami.- Kada Betty May očekuje dijete?- Za dva mjeseca, računamo. Nekako u vrijeme kad počinjemo peći viski.- Hoćete li ga odmah prodati?- Ne. Isuvie je sirov. Spremit ću ga u bačvice preko zime. Tada će bit �dobar. Postić ću najviu cijenu, četvrt dolara po litri. Svje viski ni ne � � �valja.

Otvore se vrata dačare. Iziđe Anne.�- Večera je gotova. Jeb Stuart ustade.- Evo nas.Odresci nisu bili tako loi, ali Anne se razočarala. Betty May i Jeb �Stuart kao da nisu mnogo marili za njih. Gledali su prestravljeno u nae �odreske s kojih se cijedila krv, pa su svoje stavili ponovno na vatru dok god nisu pocrnjeli kao ugljen. Čini se da su tada bili zadovoljni. Pili smo kavu, kad smo prvi put začuli ritmičku tutnjavu koja se pribliavala.�Betty May se prenu sa alicom kave u ruci.�- to je to?�Nisam dizao pogleda.- Helić. - Taj mi je um bio dobro poznat. Otac je imao jednoga kojega je �upotrebljavao za kraće vonje. Zatim opazih zbunjen izraz na Jebovu licu. �-Helikopter - razjasnih.Tutnjava poče bivati sve jača i jača.- Nisko je nad nama - rekoh.- Moda je bolje da malko izvidim. - Jeb ustade, uze sačmaricu, �prislonjenu o zid, te otvori vrata.Pođosmo za njim. Helikopter je prilazio nisko iznad kukuruznog polja u smjeru male čistine, ne-249daleko od dačare. Dok je za trenutak lebdio na mjestu, vidjeli smo mu sa �strane crno obojena slova, a potom se prizemljio. POLICIJA.Bočna se vrata otvore, te iziđoe dvojica mukaraca, u kaki odorama i sa � �eirima teritorijalne policije. Pilot ostade sjediti u kabini iza komande.� � I on je nosio uniformu, ali je bio bez eira. Predvečer-nje zrake sunca � �odsijevale su s njihovih srebrnih zvijezda, pribodenih na koulje, dok su �nam se primicali.Jeb progovori prvi.- Zdravo, erife.�Onaj vii upita nekako začuđeno:�- Jeste li to vi, Jeb Stuart?- Glavom i bradom.erif se podsmjehnu i priđe Jebu ispruene ruke. Drugi policajac ostade � �blizu helikoptera.- Ba mi je drago to vas vidim, Jeb.� �Jeb kimnu dok je prihvaćao erifovu ruku.�- Upravo smo dovravali večeru. Stigoste na vrijeme da s nama popijete �kavu.- Hvala. To rado prihvaćam. - Okrenu se policajcu iza sebe. - Sve je u redu. Začas ću se vratit.Pođe za nama u kolibu. Ovaj put Betty May nije sjela s nama za stol. Hitro je postavila lončić uspu-ene kave pred erifa.� �erif odsrknu.�- Izvrsna kava, Betty May. utke se osmjehnu.�- Stvarno se veselim to sam vas naao tu gore -reče erif. - Javljeno nam � � �je da su se tu pred vie od godinu dana nastanili divlji naseljenici, �međutim, to nismo stigli provjerit dok nismo nabavili novi helikopter. Svi smo već mislili da ćemo imat posla s kakvim crnčugama koje valja protjerat.Jeb nijemo klimnu!- Svi smo se čudili kamo ste nestali - nastavi250

erif. - Prolo je već vie od godinu i pol otkako vas je bilo tko vidio u � � �gradu.- Krčim zemlju - jednostavno će Jeb.- To vidim. Ondje imate oko tri rala zemlje pod kukuruzom. - Lukavo streljnu očima Jeba. - Dakako, imate zakonski ugovor o zakupu zemlje?Jeb se stade premiljati, a potom mi dobaci letimičan pogled. Kimnuh mu.�- Imam - uzvrati.- Od zakonitih vlasnika? Prozborih prvi puta.- Tako je.erif pogleda upitno Jeba.�- To vam je Jonathan Huggins - objasni Jeb. -Sin Velikog Dana. Jonathane, ovo je Clay, erif okruga Fitch.�Rukovasmo se.- erif Clay. erif klimnu.� �- Otac ti je bio jedan od naih. Svi smo ga uvelike potovali. Moja sućut.� �- Hvala vam, erife - kazah.�- Zakonit si vlasnik? - zapita.- Da. To biste trebali znati. - Tada se odjednom prisjetih. To ni na koji način nije mogao znati. -Isprave su u općini.Pogleda uznemireno.- Naravno.- U Sentrvvilleu - dopunih. - Posjed lei unutar granica okruga Sentry.�erif kimnu.�- To je devedeset est kilometara odavde - rekoh. - Jednostavno pomaete � �ovdanjem erifu zbog bliskog susjedstva, je li tako?� �- Tako je - urno će on.�Nagnuh se sa stolice, pograbih Jebovu sačmaricu251prislonjenu uz zid, poloih je preko stola, gurnuh cijev u erifov trbuh i � �otkočih zapinjač.- erife, neovlateno ulazite na privatni posjed -zagrozih se. - Mogao bih � �povući obarač i rastrgat vas na dva dijela, a da me nijedan sud za to ne proglasi krivim. Tu prestaje vaa jurisdikcija, tu nemate to traiti.� � �Ukočeno se zagleda u puku i odjednom probli-jedi. Ostali kao da se �skamenie na stolicama. Jeb se poče dizati.�- Ne mičite se, Jeb! - graknuh. Pogledah erifa. -A sada da čujemo zato � �ste doli amo gore.�Gutnu slinu.- Jebova ena je isposlovala uhitbeni nalog za njega i Betty May zbog �nezakonita bludničenja.- Nedovoljan razlog da preskočite granicu svog okruga - istaknuh. - Da čujemo neto drugo.�Zamuknu.- Nisu li moda razlog tri rala kukuruznog polja? - upitah. - I zelena �krpica zemlje nasrjed pustoi koju ste vidjeli iznad auto-ceste, je 1' da?�I nadalje je utio.�- A moda se i nađu kakve crnčuge koje će trebati protjerati. Tri rala �zemlje vrijedi mnogo novaca. erif ste. Znate ljude koji bi se bavili �njome.Na erifovu licu ukaza se krt izraz potovanja.� � �- Ima pravo - priznade. - Nije moj poso to se tu gore zbiva.� �Maknuh puku sa stola i vratih je na staro mjesto, uza zid.�

- E, tu imate krivo - kazah. - Vi i Jeb morate porazgovoriti o jednom vanom poslu. - Ustadoh. -Anne i ja idemo van, a vas, gospodo, ostavljamo �nasamu.erif me značajno pogleda.�- Prema onome to sam ti čuo o ocu, mora da si pljunuti on.�252- Uopće mu nisam sličan - rekoh i iziđoh. Anne pođe za mnom; naslonih se na kamionet,pripalih cigaretu, dadoh je njoj, a sebi zapalih drugu.- Sutra odlazimo - rekoh. - Nakon to zasijemo cvijeće.�- Kamo ćemo? - upita.Sklopih oči i vinuh se kroz vremenski tok.- Dalje na jug.Zauti jedan dug trenutak.�- Hoće li se opet vratiti ovamo?�- Hoću. Pri povratku kući.- Sutra idem doma - reče ona.Slika iz mate ičeznu. Otvorih oči i ugledah helikopter. Pilot iziđe, � �zapodjenu razgovor sa erifovim pomoćnikom i potom se oba zabuljie u nas. � �Okrenuli se da je pogledam.- Voljela bih jednom doći ovamo s tobom. Mogu li? - Oči joj zasuze.- Zna da moe - odgovorih.� � �Mai mi se ruke i zadra je u čvrstu stisku.� �- erif je imao pravo. Isti si otac.�- To nije ono to je erif kazao.� �- To je ono to ja kaem.� �Ne odah joj da je to ono to i moj otac bijae kazao.� �- Otkako smo tu, i previe ga viđamo. Zbog toga i hoću kući. Ne elim ga � �vie vidjeti. Bojim se. Mislim da će mi od toga pući lubanja.�Privukoh joj ruku do svojih usana i poljubih je.- Ne srdi se na mene? - upita.�- Ne. - Pogledah je. - Sve je u redu.Iza nas se otvorie vrata, te Jeb i erif iziđoe. Obiđoe kamionet i dođoe � � � � �do mjesta na kojem stajasmo. Jebovo se lice mrekae od smijeka.� � �- erif i ja smo se sporazumjeli.�- Dobro - primijetih.253- Vie neće bit neprilika - reče. Okrenuh se erifu. Govorae brzo. '� � �- Jeb to nikako ne bi mogo sam uradit. Crnčuge i digići već su ga nanjofali. Čekali su jedino da obavi poso prije nego to upadnu.� �Kimnuh.- Hoće li se tu due zadrat', sinko? - upita erif.� � � �- Odlazim sutra.Zakilji u nebo. Sunce se počelo sputati prema zapadu.� �- Bolje da se vratimo. Ne pouzdajem se puno u ovakve stvarčice po noći. - Okrenu se Jebu. - Moete doć u grad u subotu. Uredit ću da se onaj �uhidbeni nalog poniti.�- Hvala vam, erife.�erif me iznova počasti pogledom.�- Koliko ti je godina, sinko?- Sedamnaest. Klimnu.- O tom sam cijelo vrijeme mislio dok si mi u trbuh gurao sačmaricu. Sedamnaest. O tome i o izrazu tvoga lica. Tako ti je i tata morao izgledat kad je staroga Fitcha, u uredu njegova dućana, prije gotovo

pedeset godina, razlučio hicem na dva dijela. I njemu je tada bilo sedamnaest godina. Ali nije ostao. Bjesnio je rat, pa se prijavio u vojsku i otio u Evropu. U Fitchville se dugo nije vraćao. A onda, �dvadeset godina po svretku rata, jednog se dana pojavio na eljezničkom � �kolodvoru u invalidskim kolicima. Bio je sav slomljen. Nije mogo hodat. S njim je bila i neka ena. Nije mu to bila supruga. Pročulo se da negdje na� zapadu ima sinčića. Njegova je pratiteljica za gotovo kupila automobil kod zastupnika tvornice Dodge i odvezla ga ovamo u brda. Nakon toga nitko ga vie nije vidio, jedino tu enu kad je dola u grad, radi kupovine. A � � �onda, est mjeseci poslije toga, opet se pojavio na�254eljezničkom kolodvoru, dao eni oprotajni poljubac, popeo se na newyorki � � � �vlak, i to je bilo posljednji put to ga je itko otad vidio.�- to je bilo sa enom? - zapitah.� �- Čekala je da se vlak udalji s kolodvora, a zatim se odvezla autom, te ni nju nikad nitko vie nije vidio.�- Jeste li ikad vidjeli mog oca? - upitah.- Ne. Ali priču sam čuo od oca. Bio je erifov zamjenik sedamnaeste, a �erif trideset sedme. I čuo sam je bar tisuću puta, jer kad god bi se �spomenulo ime tvog oca, moj mi ju je otac kazivo. - Pogleda me. - Jako se ponosio tvojim ocem, kao jednim od naih koji je posto jedna od najvanijih� � ličnosti u zemlji. - Iznova zakilji u nebo i prui ruku. - Ako eli o tome � � � �čitat, naa Gradska knjinica ima sve stare brojeve Fitchville Journala, � �čak iz vremena građanskog rata. - Rukovasmo se. - Ako ti to zatreba, samo� me nazovi.- Hvala vam, erife - odvratih.�Promatrali smo helikopter kako se die i brza put zalazećeg sunca. Kad je �po brdima zamro odjek njegova motora, vratili smo se u dačaru.�Uzeo sam svoju i Anninu vreću za spavanje.- Bio je to naporan dan - rekoh. - Pustit ćemo vas dvoje da rano pođete na počinak.Nebo se jo uvijek zlatilo kad smo sjeli u kukuruzno polje.�- Nisam znala da ive izvanbračno - reče Anne.�- Ni ja.utke smota hai, pripali ga i prui mi. Povučem nekoliko dimova i naslonim � � � �se natrake na lakat. Ćutio sam kako me svega obuzima spokoj. Vratim joj �smotak.- Jonathane - reče, dok joj je dim kovitlao iz nosnica.- Da?255- Pođi sa mnom kući. Pogledah je.- Ne mogu. Bar jo za sada.�- Zato?�- Neprestano me zapitkuje, a ja ti uvijek jednako odgovaram. Ne znam �zato.�Prui mi smotak. Potegoh jo nekoliko dimova, zatim se ispruih na leđa i � � �stadoh promatrati kako tama zastire nebo poput pokrivača. Dokrajči smotak, paljivo ga zgnječi i zakopa u zemlju. Primaknu mi se i prisloni �mi glavu na rame.- Nedostajat će mi. Ne odgovorih.�- Zna gdje će me naći. Sjedit ću na stranjoj verandi i gledati u smjeru � � �tvoje kuće.- Znam - kazah.

- Ne ostani predugo - reče. - Htjela bih s tobom biti mlada jo neko �vrijeme. Svi mi rastemo odveć brzo.Stajao sam pred dačarom i promatrao kako kamionet odmiče niz prljavu �cestu. Vidio sam kako me Annin odraz u retrovizoru gleda. Uzdigla je ruku u znak oprotaja. Digao sam je i ja. Potom nestadoe, i ja zabacih svoju � �naprtnjaču na leđa. Bilo je zamalo jedanaest sati i sunce je već dobrano eglo. U pet će stići u New York autobusom to kreće u pola jedan, a ako � �izvan Grand Centrala uhvati onaj od pet i pedeset, kod kuće bi mogla biti do sedam sati.Krenuh uz brdo. Puteljak za auto-cestu vodio je mimo uzvisine na kojoj se nalazilo groblje. Na trenutak se zaustavih, te bacih pogled na svjee �prekopanu zemlju i lijepo uređene gredice oko grobova, zasijane cvijećem.- Ne brinite, Jonathane - obećala je Betty May. -256Nastojat ću da ih svaki dan zalijem vodom. Niknut će cvijeće prije nego to i mislite.�Osvrnuh se na dačaru, pitajući se hoću li uistinu ikad vie doći ovamo. � �Moda ću biti negdje drugdje.�ťiVe beri brigu, sinko. Opet će doćiŤ. ťJesi li siguran, oče? Ti se nikad� nisi vratioŤ. ťJesam jednom, Jonathane. erif ti je o tome pričaoŤ.�ťAli nisi ostaoŤ. ťNeće ni tiŤ.�ťIma li onda smisla vraćati se? Najbolje da vie ne dolazimŤ.�ťMorat će. Zarad istog razloga zbog kojeg sam i ja doao. Da sebe učini � � �potpunim čovjekomŤ.ťNe shvaćam, očeŤ.ťShvatit će, Jonathane, kad dođe vrijeme. Vratit će se po svoje dijeteŤ. � �ťPo svoje dijete, oče?ŤťDa, sinko. Po dijete koje nikad nisi začeoŤ.17 Sjećanje I257druga knjigaJEDAN DRUGI DANprvo poglavljeBilo je dva sata izjutra i posljednji se ostatak proljetna snijega otopio na dnevnoj toplini, a potom je noćni vjetar pretvorio auto-cestu u staklastu plohu leda. Oblaci se stadoe gomilati preko mjesečeve povrine, � �zamračivi tako čak i rubove ceste, pa kako se uopće nije vidjelo, �neprestance je posr-tao i sklizao se na nesigurnu tlu. Opsuje u po glasa, priteući uza se kaputić dok je mučno odmicao.�Nalazio se esnaestak kilometara zapadno od St. Louisa na saveznoj auto-�cesti broj ezdeset i est. Nastavi li tako, jo će zavriti u Kaliforniji. � � � �Gorko se u sebi nakesi. Pod uvjetom da putem nasmrt ne premrzne. Zirkao je preda se u tamu. Hoda već gotovo pun sat. Negdje mora postojati kakva kamionska stanica. Tako su mu bar kazali prije nego to su ga izbacili iz �automobila. Da se nalazi oko tri kilometra dalje, u smjeru zapada.Najednom stade. A to ako su mu lagali, pa nema ničega? Poče se lediti od �groze. Jo najvie pet sati ovakva pjeačenja, pa se vie neće brinuti ni oko� � � � čega. Bit će mrtav, ukočen kao kip u grabi kraj ceste. Tad će svima odlanuti. Johnu L. u Sindikatu rudara, Velikom Billu, predsjedniku drvodjelaca, Murravu i Greenu u glavnom sjeditu AFL-a. Čak će i Hillmanu �i Dubinskom koji se, inače, među-261sobno mrze, biti srce na mjestu kad prestane postojati.

- Otiđi ti u Kansas City - rekoe mu. - Ako ikom uspije ujediniti pakere u� mesnoj industriji, to će jedino tebi poći za rukom... Kao da ide u Sibir.� Prema njegovoj statistici, od posljednje četvorice organizatora to su ih �onamo poslali, on je jo jedini ostao na ivotu. A koliko će jo dugo, to je� � � pitanje stjecaja okolnosti. Nijedne kamionske stanice, posljednji od četvorice. Mogli su ga mirne due objesiti za mesarsku kuku u hladnjači, �kao to su nevoljnoga Sama Mastersa.�Tri dana u kolima s digićima. Trojica od njih sa stranim naglaskom, snanim poput pitolja i noeva kojima su bili naoruani. Tri dana deranja � � � � �sendviča sa čenjovkama, da bi i njihov smrad bio bolje pogonsko gorivo od� benzina koji su troili. Tri dana sranja uz rub ceste da ti se upak smrzne� � na vjetru i strahovanja hoće li ti prići straga da ti prosviraju mozak ili dupe. Tri dana čekanja pred telefonskim govornicama dok oni dobiju upute. A onda, kad su se sinoć vratili u kola, znao je da je čekanju kraj. Naglo su prestali govoriti. Čak i međusobno. Kola su krenula auto-cestom broj ezdeset est u pravcu zapada. U ponoć su projurili kroz St. � �Louis. Dvadeset minuta kasnije zaustavili su se na praznoj dionici auto-ceste.Vrata su se otvorila, i jedna ga je teka cokula pogodila u slabine, te je� odletio van, na zaleđenu cestu. Tresnuo je na leđa, koliko je dug i irok,� ispruenih ruku. Vidio je čovjeka kako se preko vrata naginje nada nj i �njegovu pitoljčinu čija se cijev počela pomaljati poput topa. Nagonski se� skvrčio u klupko da od sebe učini to manju metu. Začuo je tektanje � �revolverskih hitaca dok se automat praznio. Gotovo je osjećao kako ga kugle raz-262nose. A onda je pitolj utihnuo. Nita. Nije mogao vjerovati. Okrenuo se i � �zabuljio u revolveraa. Talijan se od srca kesio.�- Usrao si se u gaće. Osjećam po smradu.- Aha.- Sretan si - kazao je revolvera. - Ne vraćaj se u Kansas City, jer idući� put neće stić ponjofat svoja govna. Bit će mrtav.� � �Vrata su se s trijeskom zatvorila, motor zagrmio, kola napravila zaokret od sto i osamdeset stupnjeva i velikom se brzinom vratila na cestu za Kansas City. Odjednom su stala i naglo povezla unatrag, prema njemu. Do tada se već naao na nogama.�Vozač se zaustavio nasuprot njemu. Gurnuo je ruku kroz prozor i njome upro u suprotnom smjeru od onoga kojim su ila kola.�- Kreni u tom pravcu. Tri kilometra dalje nalazi se kamionska stanica. - Potom su kola iznova jur-nula niz auto-cestu, i njihova su mu se stranja �svjetla ubrzo izgubila iz vida.Maknuo se s ruba ceste, očistio se snijegom, otopljenim u ruci, kako je najbolje znao, obrisao komadima zamrznuta i krhka novinskog papira to ih �je vjetar tamo nanio i počeo pjeačiti. Dva sata. A tada je ugledao �svjetla. Trebalo mu je jo pola sata, to trčanja, to hodanja, da stigne � � �tamo.Bijele i crvene arulje sjale su kao svjetleći natpis iznad rajskih dveri.�KAMIONSKA STANICA. BENZIN. HRANA. NOĆENJE. KUPELJ. est golemih kamiona s �pritegnutim sivim ceradama bijahu parkirani na udaljenom kraju stanice gdje su, poput sablasnih prikaza zaodjenutih velom tajne, nijemo prkosili prirodnim elementima. Oprezno se priuljao iza kamiona, prije nego to je � �uao u zgradu. Nijedan automobil nije bio tu parkiran. Nema smisla �izlagati se pogibelji, ako su se digići predomislili i263

vratili se urno natrag. A opet, mogla je to biti klopka. Moda ga ondje � �netko čeka.Tiho se privukao bočnom prozoru i zavirio kroza nj. U restoranu nije bilo nikoga osim konobarice koja je marljivo postavljala stolove za doručak i ankera koji je, oslonjen trbuinom na registarsku blagajnu, čitao novine. � �Ogledavi se posljednji put oko sebe, za svaku sigurnost, uputio se k �prednjim vratima i otvorio ih.Nije uao. Zastao je na pragu. Hladan je vjetar zapuhao u unutarnjost �restorana, i ono je dvoje podiglo oči na nj.- Zatvorite ta jebena vrata - dreknu anker. -Smrzavam se.�- Uđite - pozva ga konobarica.- Prvo bih trebao kupelj - reče, te protiv svoje volje zacvokota zubima.Konobarica ga pogleda.- Sve mi se čini da vam je potrebnije neto vruće za eludac. Pripravit ću � �vam alicu kave.�- Gdje je kupaonica? - zapita. - Donesite kavu tamo. - Skrenu pogled na ankera. - Imate li viak hlača da mi prodate?� �Pipničar se zapilji u nj.- Je li s vama sve u redu?- Neke mi Talijančine istjerae govna u gaće i potom me po ovakvoj zimi �istovarie nasred puta. Na sebi vucaram, straga, nekoliko ledenih siga.�- anker načas umuknu.�- Imam jedne rezervne hlače koje bi vam mogle posluit, ali, kotat će vas � �dva dolara. Skoro su nove.Mukarac dramatičnom gestom gurne ruku u dep kaputića i izvuče novčanicu. � �Prui je konobarici.�- Tu vam je pet dolara. Donesite kavu i hlače u264kupaonicu. Također i britvu, ako mi je moete ustupiti.�Konobarica mu uze novčanicu iz ruke.- Kupaonica je prijeko u zgradi s lijeva, odmah do kuće s leajevima.�- Hvala vam, gospa - reče pristojno.Vrata se za njim zatvore; vidjeli su ga kako prolazi pored pokrajnog prozora. Konobarica priđe blagajni i preda novčanicu ankeru.�- Dobro zna da one lače ne vrijede vie od dolara - prigovori mu.� �- Moda za tebe i za mene. Ali za njega vrijede dva dolara. - anker � �registrira dvadeset i pet centi na blagajni, izvadi sitni, strpa u dep � �dva dolara, a njoj dade ostatak. - Naplatio sam za kupelj i britvu.- U redu.- Hlače vise u ormariću iza vrata.- Znam gdje su - otpovrnu, obilazeći ga na putu u kuhinju.Dok je prolazila, pljesnu je po obloj stranjici.�- Da ima soli u glavi - nasmija se - trebala bi tako uredit da ne dobije �nikakav sitni.�Prezirno ga pogleda.- Glupane, nije on ti - izvali zajedljivo. - On je moe dobit badava.�Kad je ula u kupaonicu, sklopljenih se očiju namakao u vrućoj vodi, �sjedeći naslonjen u kadi. Prvo to je zamijetila bile su crnoplave masnice� po njegovu tijelu. Zatim je uočila podbuhlo oko, natečenu ličnu kost i čeljust.- Grdno su vas udesili - hrapavim će glasom. Otvori oči.- Sretan sam to me nisu ubili - zaključi praktično. - Pokaza rukom na pod� blizu kade. Ondje su mu leale zguvane hlače. Kaput i koulja suili su� � � �265

se, uredno objeeni preko naslona stolice koja je stajala pred grijalom.�- Bacite hlače u smeće. Već sam oprao koulju.�- U redu - reče, sagnuvi se da ih pokupi.�- Bolje da uzmete kakve stare novine - svjetova je. - Nisam se zezao.Ode u drugu sobu i vrati se s novinama. Paljivo die hlače da ih ne � �dotakne, te ih omota papirom. Britvu mu i sitni poloi na stolicu na kojoj� � mu je visio kaputić.- Otarasit ću se toga, a onda ću vam doć pomoć.- Hvala vam, gospa, ali drim da neće biti potrebno.�- Ne budite ludi - okosi se. - Odrasla sam s petoro braće, dvaput se udavala, pa znam kad mukarcu treba pomoć, a kada ne.�Okrenu se da je pogleda. Unatoč otečenu oku i obrazu osjetila je snagu koja mu je izbijala iz lica.- I drite da mi je potrebna pomoć?�- Sigurna sam - odvrati. Kimnu.- Tada vam unaprijed zahvaljujem, gospa, i prihvaćam vau ponudu.�Kad se vratila, privukla je stolicu do kade, malen ručnik namočila u vodu, natrljala ga sapunom i lagano ga počela njime prati. Modrica je bilo po čitavu tijelu, i on bi pri svakom njenu dodiru uvijek nesvjesno zatreptao očima. Dva puta je promijenila vodu u kadi, konačno mu oprala lice i kosu, a onda ga oprezno obrijala. Krv je curila iz posjekotine iznad čupave obrve.- Loe izgleda - reče. - Bit će najbolje da ujutru pozovemo liječnika da �je zaije. U protivnom, ostat će velika brazgotina. - Odera usku traku �platna i pritisnu je na ranu. - Drte to dok donesem malo flastera.�Začas se vratila sa irokim smotuljkom. Spretno�266ga je rasporila po duini i povrh oka mu zalijepila melem u obliku kria.� �- U redu, sad se moete dić i obrisat. Trzajući se od bola, osovi se na �noge, uze ručnikkoji mu je dodala i omota ga oko struka. Pomoe mu da odri ravnoteu dok je� � � izlazio iz kade.- Moete li? - zapita. Kimnu.�- Moda biste trebali zeru prileč. Donijet ću vam togod da pojedete.� �- Neće mi nita biti - kaza, briući se. - Imate li telefon u restoranu?� �Potvrdi glavom.- Ponajprije moram telefonirati. - Pogledavi se u zrcalo, prijeđe prstom �po obrazu i onda joj se okrenu. - Znate, ovo mi je prvi put u ivotu da me� neka ena brije.�- Jeste li zadovoljni?Dobaci joj smijeak i neočekivano se pričini gotovo mlad.�- I vie nego zadovoljan. Ovako bi se čovjek lako mogao razmaziti.�Nasmija se.- Bjeim natrag da vam priredim doručak. Oće li vam odgovarat penični � �kolačići, kobasice i jaja?- Jo kako - odgovori. - Samo mi dajte deset minuta vremena da stignem �tamo.267drugo poglavljeankerove hlače bile su mu za dva broja veće, pa su se nabrale oko pasa �kad ih je pritegao remenom. Poto je smazao drugu hrpu kolačića, jaja i �kobasa, i upravo se iskaljivao na drugoj alici kave, opustio se na �stolici i zadovoljno uzdahnuo.- Bog bogova - reče. Konobarica mu se nasmijei.�

- Na trenutak sam pomislila da ćete jesti dok god hlače ne dovedete na pravu mjeru.Osmjehnu se pokajnički.- Nisam znao da sam toliko gladan. Imate li kakvih cigara?- Nego to. Specijalnu Tampu. Pravu Havanu. Svaka petaču.�Isceri se.- To je upravo ono to seljaku treba. Dobra cigara od pet centi. Uzet ću �dvije.Otiđe iza anka i vrne se s kutijom. Izabere dvije cigare, jednu utisne u �usta. Ona kresnu ibicom i pridri je, dok je on snano otpuhivao dimove. � � �urnu u nju kroz čupave obrve i oblak dima.�- Hvala vam. Gdje je telefon?Pokaza rukom na telefonsku govornicu koja se nalazila u udaljenom kutu prostorije, uza zid. Otpi jo jedan srk kave i potom ode do telefona. Ona �počisti stol i zađe iza anka, gdje je pipničar stajao�268naslonjen na blagajnu. Odloi suđe u sudoper. Za pola sata doći će �sudoperač. On će ga oprati. Vrati se ankeru.�- Padam s nogu - reče. - Jedva čekam kad ću kući.- Ne znam od čega - odvrati. - Ta nita nisi radila. Noćas nije bilo �posla.- Takve noći i jesu najgore. Dok radi, bar vrijeme brzo prolazi.�- Jo pola sata, pa si gotova. - Čuli su kako novčić, zvečeći, pada u �telefonsku kutiju pa digoe oči.�Govorio je ispod glasa, ali ipak čujno.- Molim međugradski, na račun primaoca: Wa-shington, DC, Capitol 2437.Novčić se zveckajući vrnu lijebom u pretinac za povrat novca. Ičeprka ga � �i počeka, odbijajući dimove. Nakon nekog vremena iznova progovori.- Halo, nastavite nazivati. Netko je tamo. Javit će se.Strpljivo je otpuhivao dimove. Telefonistica se opet javi. Glas mu najednom poprimi zapovjednički prizvuk.- Samo nastavite nazivati, mlada gospođo. Telefon je dolje u predvorju, a oni spavaju na gornjem katu. Pustite da due zvoni, pa će čuti.�Trenutak kasnije netko se javio. Spusti glas.- Moses, ovdje Daniel B ... Ne, nisam mrtav. Iz pakla se ne telefonira... Aha, u Kansas Citvju su se vratili na posao. Znam to. Kai Johnu L. i �Philu da smo se ondje pojavili kao rulja amatera. Pakeri su bili dobro pripremljeni. Cajkani i digići također. Nismo imali nikakvih izgleda. Posljednja tri dana vozikao sam se u kolima s nekoliko čenjakodera. Znao � �sam da je trajk gotov onim trenom kad su me iskrcali. Da jo traje, vie ne� � � bih bio iv. Istovarili su me izvan St. Louisa na auto-cesti broj �ezdesetest.� �269Nazivam iz kamionske stanice. Centrala mi duguje novo odijelo.Dok je osoba s druge strane ice govorila, on je utke dimio. Kad je iznova� � progovorio, glas mu je bio za malenkost grublji.- Nije mi nita. Samo sam malko izbuban; bio sam i u goroj... Ne, neću se �odmah vratiti. Već četiri godine nisam bio na dopustu ili odmoru. Vrijeme je da ga sada iskoristim. elim o svemu samostalno razmisliti. Dozlogrdilo� mi je izvravati tuđe naloge.�Opet prozbori osoba na drugom kraju linije, nakon čega on odlučnim glasom reče:- Ni govora... Ba me briga to su mi pripremili. Vjerojatno jo jedan � � �samoubilački posao... Po svoj prilici u Kaliforniju. Sad sam na pol puta.

Moda uberem nekoliko naranči i pojedem ih svjee na suncu... Aha, bit. ću � �u vezi... Ne, imam novaca. Ne namjeravam se tu zadrati da me kojim �slučajem John L. ne nazove. Sudeći po svemu, čenjakoderi bi se lako mogli� � predomisliti. Krećem dalje dok je jo vremena... Aha, znam. Prilike će se �popraviti -samo ne vidim kakva nam korist od toga. John L. podupire Landona, i Roosevelt to neće primiti odveć prijazno... Moe se okladiti u � �svoje dupe da će Franklin Delano Roosevelt pobijediti i drugi put... Vrijedi. Nazvat ću te kad stignem u Kaliforniju.Objesi slualicu i vrati se svom stolu. Dignu ruku, i konobarica mu donese� jo jednu kavu.�- Ima li gdje u blizini kakav hotel u kojem bih mogao unajmiti sobu? - upita.- Najblii je u St. Louisu - uzvrati. Zavrti glavom.�- Ne odgovara mi smjer. Idem na zapad, a ne na istok. - Srknu kave. - to �mislite, bi li me tko od ofera to idu na zapad htio povesti kamionom?� �270- Pitajte ih - predloi mu. - Uskoro će počet�pristizat.- Hoću, hvala vam.Krenu natrag prema anku, ali se na pol puta obrnu i vrati se.�- Mislite ozbiljno ono to ste kazali? Da idete u Kaliforniju?�Klimnu.- Ni ja jo nikad nisam bila ondje - reče. - Čujem da je tamo ko u raju. �Sunce sije povazdan i nikad nije ladno.Uzgleda nijemo prema njoj.- Imam auto - produi ona. - Nije bogzna kakav. Stari jewett. Ali dobro �vozi. Podijelili bi putne trokove.�Stade valiti cigaru.�- Ali to je s vaim poslom?� �- Ovakav mogu dobit svugdje. Uopće ne dobivam plaću, već samo napojnice.- Imate li obitelj?- Nemam nikog. Posljednji mi je mu odmaglio onim časom kad je spoznao da �mu se ne mili plaćat račune. Lani sam se rastala.- to je s onom braćom o kojoj ste mi pričali?�- Nijedan nije tu. Svi su se razbjeali. Nema posla za njih.�Kimnu zamiljeno.�- Imate li koliko novaca?- Oko dvjesto dolara gotovine. Znam čovjeka koji će mi otkupit kuću. Dat će mi četiristo dolara u gotovu ako priloim i pokućstvo.�Opet utihnu. Zagleda se u nju ispitivački.- Koliko vam je godina?- Dvadeset est.�- Nećete biti nikakva filmska zvijezda - reče. Nasmijei se.�271- To i ne očekujem. Glavno je da nađem mjesto gdje mogu pristojno ivjet.�Zavali se na stolicu.- Kad moete krenuti?�- Danas - odvrati. - Spremit ću stvari, otić do kupca, podić novce i već popodne moemo na put.�Odjednom mu cijelo lice obasja smijeak. Isprui joj ruku.� �- U redu. ivjela Kalifornija!�Nasmija se. Potom mu prsti, kojima ju je dodirnuo, kliznu uz, njezinu ruku, te ona iznenada poru-meni.- ivjela Kalifornija!�

Dreći je sveudilj za ruku, ustremi oči na nju.�- Čak ne znam ni kako se zovete.- Tess Rollins.- Drago mi je to smo se upoznali, Tess. Ja sam Daniel. Daniel B. Huggins.�Liječnik se uspravi i odstrie kraj ava na rani.� �- Krasno iće, ni moja ena to bolje ne radi na svojoj singerici. � �Pogledajte.Daniel zirnu u zrcalo to mu ga je liječnik prinio k licu. Nekadanja � �iroka, otvorena rana sada se svela na tanku, kao olovkom povučenu crtu, �sa sićunim crnim točkicama povrh i ispod nje, gdje su avovi izbijali na � �povrinu koe. Jedina razlika u usporedbi s prijanjim stanjem bila je to se� � � � obrva podno rane pričinjala maličak uzdignutom. Dodirnu je.- Hoće li obrva tako ostati?- Neto će se spustiti kad avovi budu izvađeni. Za godinu dana, otprilike,� � izgledat će kao i druga obrva.Daniel se die sa stolice.�- Samo trenutak - zaustavi ga liječnik. - Moram272prvo staviti povez oko nje. - Hitro se lati posla. -Vano je da rana bude �čista. Mijenjajte zavoj svaki dan. Dođite za est dana i onda ćemo �izvaditi avove.�- Neću biti tu - reče Daniel.Liječnik zavri omatanje i kraj ovoja valjano pričvrsti finim trakama �flastera.- To vam mogu učiniti u svakoj bolnici ili klinici. Samo nastojte da do tada ranu drite čistom.�Daniel se mai depa.� �- Koliko vam dugujem, doktore?- Je li vam dva dolara previe? - upita liječnik nesigurno.�- Dva dolara je pristojna cijena - odgovori Daniel. - Izvuče iz depa �sveanj novčanica i izdvoji dvije. - Hvala vam, doktore. - Opazio je da �liječnik gleda u novčanicu. - Zar neto nije u redu, doktore?�Nasmijeivi se, liječnik odmahnu glavom.� �- Ne. Samo sam razmiljao o tome kako ste vi, za posljednja dva mjeseca, �prvi pacijent to mi je platio u gotovu.�Daniel se nasmija.- Nemojte se sada krtarenjem obogatit. I liječnik grunu u smijeh.�- Ne brinite se. Moda ih dadem uokviriti da me podsjete kako novac zaista� izgleda.Pođe za Danielom u čekaonicu u kojoj je sjedila Tess. Ustane.- Je li rana gadna, doktore? Liječnik se nasmijei.�- Vidio sam i gadnijih. Samo pazite da je dri čistom.�Kimnu.- Hoću. To će bit moja briga.Daniel iziđe i otputi se k njezinu jewettu. Bila su to otvorena kola s montiranim celuloidnim vjetro-18 Sjećanje I273branom, predviđenim za zimu. Uđe u auto. Ona pođe na drugu, vozačku stranu.- Kamo sada? - upita Daniel, kad se uvukla iza volana.- Ravno u banku da potpiem dokumente i prijenos hipoteke. Zatim do kuće �da novom vlasniku predam ključeve.Gurne cigaru u usta.

- Jesi li sigurna da to stvarno eli? - zapita. -Jo se uvijek moe � � � � �predomisliti. Kad potpie dokumente, sve će biti kasno.� �- Odlučila sam - reče.U banci je odvjetnik svjetova da novce ostavi gdje jesu i da ih zatrai �potom kad stigne u Kaliforniju. Pogleda Daniela.�- Pametna ideja - izjavi on. - Nikad se ne zna to se na putu moe � �dogoditi, ako uza se nosi sve te novce.�- to misli, koliko će mi trebat gotovine?� �- Moda sto dolara. Vjerojatno i manje, ali taj će nam iznos odgovarati �svrsi. Osim toga, ako zapa-dnemo u kakvu nevolju, imam svojih novaca. Kasnije se lako izravnamo.- Dobro - reče odvjetniku.Krenuli su poslije ručka i vozili se cijelo popodne, sve do kasno uvečer. Kad su privezli uz cestu da pronađu konačite, nalazili su se petsto �trideset i jedan kilometar od St. Louisa.Zaustavili su se pred nekom starom kućom koja je bila osvijetljena samo jednom aruljom, a imala je natpis IZDAJU SE SOBE. Iziđu iz kola, poku-�caju na vrata i uniđu.Neki starac s lulom u ustima upre pogled u njih.- Zdravo, narode. to mogu učinit za vas?�- Trebamo sobu da prenoćimo.- S doručkom? Daniel potvrdi glavom.274- Imam ba jednu lijepu za vas s dvostrukim krevetom. Dolar i pedeset s �doručkom - reče, pa doda: - unaprijed.- U redu - sloi se Daniel, posegnuvi u dep. -Ima li u blizini kakvo � � �mjesto gdje bismo mogli večerati?- Ako niste velikih zahtjeva, moja ena moe togod pripremit. To bi � � �iznosilo jo pedeset centi po osobi.�Daniel mu odbroja novce. Starac ustade.- Treba li vam pomoć oko prtljage?- Sam ću je unijeti - uzvrati Daniel.Starac izvadi ključ iz komode i preda mu ga.- Prva soba na vrhu stubita - reče. - Dotle ću kazat supruzi da vam �spravi večeru. Bit će gotova dok se operete i siđete.Večera je bila jednostavna: prena piletina s krumpirom, konzervirani grah� i kukuruz, vrući kruh i kava.- Doručak je točno u sedam - dobaci starac, dok su uzlazili stubitem.�Uniđu u sobu. Daniel se osvrne po njoj, skide kaputić i objesi ga preko naslona stolice.- U prvom gradu u koji dođemo - reče - moram kupiti nekoliko koulja, �kratkih čarapa, donjeg rublja, odijelo i jo jedan par cipela.�- Dobro - sloi se ona.�Poče otkopčavati koulju, a onda stade i pogleda�je.- Hoće li se skinuti? Kimnu.�- Pričekat ću dok ode u kupaonicu. Ja ću poslije tebe. Zna, treba mi vie � � �vremena dok skinem minku i ostalo.�- Vrijedi - reče. Iziđe iz sobe, te krenu hodnikom put otvorene kupaonice dok su mu iz hlača virile18'275bijele bevedejke1. Vrnuo se za manje od deset minuta.Razodjela se, imala je na sebi bijeli ogrtač.

- Zato se ne protegne i malo ne odmori? Gledat ću da se ne zadrim isuvie � � � � �dugo.Kimnu, skide hlače i isprui se na krevet u donjem rublju. Zagleda se u �strop. ivot ima čudan običaj da dijeli karte sa dna pila. Prije tjedan � �dana u Kansas Citvju je imao elegantno odijelo i odsjeo u najboljem hotelu u gradu. Trebao je samo podići slualicu i imao je sve to je htio. � �Najprobraniji viski, najubaviju picu. A doručak se sluio kad ga je bila �volja.Dvadeset minuta kasnije ula je u sobu.�- Nisam namjeravala ostat toliko dugo - ispriča se. On ne odgovori. Tada zamijeti da tvrdo spava. -Daniele - zovnu ga.Ne pomače se.Nečujno svuče sa sebe ogrtač i poloi ga na uz-noje kreveta. Baci pogled � �dolje na sebe.- Prokletstvo! - prokune istiha. Obukla se u naj-zavodljiviju spavaćicu.Pritisnu .zidni prekidač i sobu preplavi tama. Obiđe krevet s druge strane i mugnu među plahte. Za svaki slučaj prui ruku preko kreveta i � �dotače ga.Jo se uvijek ne pomaknu.�Povuče ruku i stade piljiti u nj kroz mrak. Lice mu je bilo oputeno. �Pričinjao se kudikamo mlađim kad je spavao. I kudikamo ranjivijim.Odjednom se osmjehnu u sebi. Između svih onih mukaraca na stanici koji su� joj nastojali prodrijeti u gaće, prvi je momak u koga se zacopala otkako ju je mu napustio, ali on pada u san u toku njihove prve zajedničke noći.�1 BVD - poznata trgovačka marka donjeg rublja u SAD276Prepustivi se časovitu porivu nae se preko kreveta i utisne mu cjelov u � �obraz.- Nadam se da će nam trebat dugo vremena da stignemo u Kaliforniju - proapuće. Zatim se povuče na svoju stranu kreveta i sklopi oči. Zaspi kao� klada za tili čas.277treće poglavljeU Tulsu stigoe oko jedan sat idućeg popodneva, usred najećeg nevremena, � � �za kojeg je padala čas kia, a čas susnjeica. Brisači vie nisu mogli � � �otirati vjetrobran zbog leda koji se stvarao na staklu, a ni titnici �protiv nevremena nisu mnogo zatićivali od studena vjetra koji je, na �mahove, prodirao u kola. Iznova je podigao aku i uz pomoć specijalne �ručke ručnim putem pokrenuo brisače, ali uzalud, jer su se gumene plotice� jednostavno klizale po ledu.- Bolje da se tu zaustavimo - predloi on. - Besmisleno je ići dalje dok �se oluja ne stia.�Ona klimnu zvoncajući zubima usprkos debeloj vesti koju je nosila ispod kaputa od pravog vunena sukna.- Dri otvorene oči - upozori on. - Moramo pronaći kakav prikladan hotel.�Vozeći lagano po, vjerojatno, glavnoj prometnici, uli su u poslovni dio �grada. Ulice su bile malne puste, jer je nepogoda rastjerala sve pjeake. �Trgovine sa svojim osvijetljenim izlozima u po bijela dana ostavljale su neobičan dojam, kao da su naputene.�- Eno ondje jednog natpisa - uskliknu ona. -Brown's Tourist Hotel. Ravno naprijed.Natpis ispred hotela upućivao je na oblinje par-�278

kiralite. Zavee auto na nj, to je moguće blie pokrajnom ulazu u hotel. � � � �Ugasi motor.- Ne izgleda loe - reče on.�- Uđimo - ona će. - Smrzavam se.Jurnue iz kola pravo na ulaz. Predvorje je bilo malo i jednostavno, ali, �prema svemu, čisto i skladno namjeteno. Recepcioner je stajao iza pulta �dok su se pribliavali. Natpis iznad zidne ploče s ključevima bio je vrlo �jednostavan: NIGERIMA I INDIJANCIMA PRISTUP ZABRANJEN.- Da, gospodine? - reče recepcioner.- Imate li dvokrevetnu sobu? - upita Daniel.Recepcioner zaviri u svoj popis.- Imate li rezervaciju, gospodine? Daniel ga samo pogleda. Recepcioner se namah zbuni.- Da, gospodine. elite li ťdeluxeŤ dvokrevetnu sobu s kupaonicom za jedan� dolar ili običnu dvokrevetnu s kupaonicom u hodniku za sedamdeset pet centi?- Uzet ćemo ťdeluxeŤ - odgovori Daniel.- Hvala vam, gospodine - reče recepcioner, gurnuvi mu knjigu gostiju. - �Molim vas, upiite se u knjigu. - Zvoncem pozove hotelskog posluitelja. -� �To iznosi dolar, plativo unaprijed.Daniel okrznu Tess pogledom, a onda, dok im je posluitelj prilazio, upie � �u knjigu Gospodin i gospođa D. B. Huggins, Washington, DC. Recepcioner preda posluitelju ključ.�- Soba broj četiristo i pet, gospodine - reče uglađeno, bacivi letimičan �pogled na knjigu gostiju. -Uvjeren sam da će vam se svidjeti, gospodine Huggins. Lijepa je to ugaona soba. Posluitelj će vam pomoći oko prtljaga.�Daniel se obrati posluitelju.�- Prvo nas odvedite u sobu, a poslije moete iz�279auta unijeti nau putnu torbu. To je stari jewett, parkiran tik ulaza.�Pođoe za posluiteljem u dizalo, a potom i u sobu. Recepcioner nije rekao � �neistinu. Tess se smjesta uputila u kupaonicu, čim su unili. Daniel se �okrenu posluitelju.�- Poto unesete prtljagu, ima li izgleda da dobijemo velik lonac kave i �bocu viskija?Posluiteljevo lice ostade ravnoduno.� �- U ovoj zemlji vlada prohibicija, gospodine. Daniel izvadi iz depa �dolarsku novčanicu. Die�je uvis.- Jo uvijek vlada? Posluitelj kimnu.� �- Da, gospodine.Daniel pridometnu drugi dolar.- A sada?Iskesivi se, posluitelj uze dva dolara.� �- Vidjet ćemo to se dade učiniti. Odmah se vraćam. Hvala vam, gospodine.�Za njim se vrata zatvorie upravo u trenutku kad iz kupaonice iziđe Tess.�- Kriste! - uskliknu. - Na trenutak sam pomislila da će brana popustit.Zasmija se.- Dobro znam na to misli. Slijedim te. Posluitelj se vratio sa svime za � � �manje od desetminuta. Donio je putnu torbu, lonac kave, poli-trenku viskija, čae, vodu �rashlađenu ledom, te alice s tanjurićima.�- Jo neto, gospodine?� �- Ima li u blizini kakav dobar restoran? - upita Daniel.

- U neposrednom susjedstvu. Imate do dva i trideset ručak s potpunim jelovnikom za trideset pet centi.Daniel mu hitnu četvrt dolara. Uze bocu viskija,280slomi pečat i tada iz nje zubima izvuče čep. Pogleda Tess.- To če zagrijati drobac.- Meni samo trunak - upozori ga. - Jako se brzo opijem.Njoj natoči malo, a sebi za dobru gutljajčinu.- Nazdravlje!Istrusi viski u jednom gutljaju, a onda jo jednu čau, dok je ona � �dovravala svoju prvu. Odloi čau i nalije kavu. Polako su pijuckali.� � �- Osjeća li se sada bolje? - upita je. Kimnu.�On preleti okom po sobi.- Nije loa.�- Zaista je udobna - ona će. Pogleda ga. - Zna, nikad prije nisam odsjela� u ovako luksuznom hotelu.Nasmija se i ustade.- Hodi. Idemo dolje na jelo. Nakon toga moram u kupovinu.Stajao je ispred duguljastog zrcala i promatrao se. Dobro mu je pristajalo tamnosivo odijelo sa svijetlim tankim prugama. Okrenu se Tess.- Sto misli?�Prije nego to stignu odgovoriti, prodavač upade nestrpljivo.�- To vam je najnovija newyorka moda, gospodine. Pogledajte samo nabore na� stranjem dijelu hlača. Od čiste je vune i sa svilenom podstavom. Samo �četrnaest i devedeset pet sa jednim parom, a sedamnaest i pedeset sa dva para hlača.- Jako je lijepo - primijeti Tess.- Uzet ću ga - reče Daniel. - Sa dva para hlača. Koliko će vam trebati da stavite manete?�- Deset minuta, gospodine.281- Dobro. Dok čekam, htio bih tri koulje, dvije bijele i jednu plavu, tri �para crnih kratkih čarapa, tri para bevedejki, par crnih cipela i tamnu kravatu sa sivom ili crvenom kosom prugom.irok osmijeh raspolovi prodavačevo lice.�- Da, gospodine. Bilo bi nam drago kad biste kravatu primili kao na �poklon. Volimo ugađati naim dobrim kupcima.�Petnaest minuta kasnije Daniel je pred zrcalom vezivao uzao na kravati. Prodavač mu je pridrao kaput dok ga je oblačio.�- Smijem li vam neto predloiti, gospodine? -upita prodavač nesigurno.� �- to to?�- Samo jo neto nedostaje. eir. Mi smo izravni posrednici newyorke tvrtke � � � � �Adam Hats i imamo izvanredan, najnoviji model eira sa zavrnutim obodom. � �Dolar i devedeset pet.Kad je Daniel iziao iz robne kuće, na glavu mu je bio nasađen eir. � � �Oprezno su hodali ispod izbočina na zgradama. Nije htio da već prvog dana odveć smoči odijelo. Tess mu se ponosno ovjesila o jednu ruku. Bio je zaista naočit mukarac.�Niz ulicu, nekoliko vrata dalje, nalazila se trgovina sportskom opremom. Daniel naglo zastade i zagleda se u izlog. Bio je pun puaka i sačmarica.�- Hajdmo unutra - reče.Pođe za njim u trgovinu. Priao je mukarcu iza tezge u stranjem dijelu � � �trgovine.- Dobar dan - pozdravi prodavač. - Čime vas mogu usluiti?�

- Treba mi jedan pitolj. Ali ne prevelik.�- Kalibra 0,22, 0,38, 0,45?- Vie bih volio 0,38, ali sve ovisi o veličini. Čovjek kimnu glavom. Iz �depa izvuče sveanj� �ključeva i otvori ladicu ispod tezge. Na nju poloi pravi policijski kolt �duge cijevi.282- to kaete na ovaj? Daniel zavrti glavom.� �- Prevelik je.Umjesto njega izvadi vojni i policijski model Smith & Wesson. Pogleda upitno Dana. On opet zavrti glavom.- A vojni automatski kolt?- Ne volim ih - odvrati Daniel. - Upotrebljavao sam ih u vojsci. Ne pogađaju ondje kamo ciljate. Isuvie trzaju.�- Imam samo jo jedan kalibra 0,38. Ako vam ni taj ne bude odgovarao, �morat ćete prijeći na 0,22.- Da ga vidim.Prodavač izvadi malu konatu futrolu. Otvori je s potovanjem. Pitolj je � � �bio od sjajne srebrnoplave kovine sa sedefastim drkom.�- Smith - Wessonov kratkocijevni terijer kalibra 0,38 - reče prepun potovanja. - Uza nj dobijete i futrolu od prave koe s naramenikom. Ali je� � i skup.Daniel ga pogleda.- Koliko dođe?- Trideset devet dolara i pedeset centi.- To je doista mnogo - reče. Daniel ga uze u ruku i odvagnu ga. - Ne izgleda bogzna to.�- Čovjek bi se prevario. Moe uraditi sve to i veliki. Čak i bolje.� �Daniel rasklopi pitolj i palcem zavrti bubanj. Potom ga uz kljocaj sklopi� � i die u visinu očiju.�- Da se pogodimo! Prodavač je časak dvoumio.- Trideset i pet dolara.- Jo spustite.�- Trideset dva i pol. To je zadnja cijena.- Imate li streljanu?- Da, dolje u podrumu. - Pritisnu dugme pod tezgom. Iz stranje prostorije� iziđe neki mladić u zamaćenom radnom odijelu. Preda mladiću pitolj� �283i pregrt metaka. - Odvedi gospodina dolje. eli iskuati pitolj.� � � �Pođu za mladićem po nizu stuba u stranjem dijelu trgovine. Na dnu �odmorita upali svjetlo. U udaljenom kutu nalazila se jarko osvijetljena �streljana s bijelom papirnatom metom, na stalku naslonjenom o vreće s pijeskom. Mladić mu dade pitolj i est metaka.� �Daniel hitro napuni pitolj. Okrenu bubanj, iskua obarač da vidi kakva mu � �je napetost i zatim zategnu kokot. Zadovoljan to ne zapinje, uze pitolj u� � obje ruke i naniani.�- Spustite cijev - opomenu ga mladić. - Na svakih est metara udaljenosti �prebacuje cilj trideset centimetara. Streljana je duga devet metara.- To ba nije dobro - primijeti Daniel.�- Kratka cijev - mladić će jednostavno. - Neto se moralo rtvovati radi � �veličine. Ali ne brinite se. Na to se vrlo brzo naviknete.Daniel zakilji niz cijev i odapne. Pitolj neznatno odskoči. Provjeri � �metu. Posve je promaio.�

- Spustite cijev - ponovo će mladić. - Nianite preko kokota, a ne preko �cijevi.Daniel iznova opali. Ovaj put je pogodio vanjski rub mete. Kimnu i velikom brzinom ispali preostale metke. Tri su prola kroz samu sredinu, a� jedan za dlaku izvan nje. Vrati pitolj mladiću.�- U redu - reče.Okrenu se Tess. Blijeda lica ukočeno ga je gledala. Uhvati je za ruku. Tresla se.- Je li ti dobro? - upita. Duboko uzdahnu.- Aha.Drao ju je za ruku dok su se vraćali iza stube.�- Uzet ću ga, ako mi kutiju metaka dadete kao priđu - reče čovjeku iza tezge.284- To ne mogu - odgovori on. - Ali, dat ću vam besplatno krpu za čićenje, �ipku i bočicu ulja.�- Vrijedi - sloi se Daniel. - Uzet ću kutiju metaka.�- Dobro. - Prodavač izvadi obrazac. - U skladu s propisima - reče, ispričavajući se. - Moram ispuniti taj obrazac i navesti vam ime, adresu i broj osobne karte.- Nema problema. - Daniel izvuče lisnicu i stavi na tezgu svoju vozačku dozvolu. - Je li to dovoljno?Čovjek potvrdi glavom.- Dajte mi minutu vremena da to ispunim, a onda ću vam očistiti pitolj.�Dok je čekao da mu prodavač ispuni obrazac, Daniel je skinuo kaput, stavio na sebe naramenik s futrolom i dobro zategao remen. Dok ga je namjestio u najpogodniji poloaj, prodavač je ispunio obrazac i očistio �pitolj.�- To iznosi, zajedno s pedeset naboja, trideset sedam dolara i pedeset.centi.Daniel odbroja novac i uze pitolj iz trgovčeve ruke. Brzo ga napuni, �tutne u tobolac i napokon obuče kaput. Potapka se po kaputu. Lijepo je padao preko pitolja kao da ga uopće i nema.�Vrnu se na ulicu. Pogleda na svoj ručni sat.- Jo je rano. Hoće li da te prije povratka u hotel odvedem u neko kino?� �Odmahnu glavom.- Ne - reče usiljeno. - Vratimo se odmah u hotel. Glas mu oboji nota iznenađenja.- Je li ti stvarno dobro?- Dabogme, budalo - odgovori malne zlovoljno. - No, to misli je 1' red � �pustit damu da tolko čeka?285četvrto poglavljeProbudila se teko i prvo to je oćutila bila je slatka bol među nogama, � �teak osjećaj punine i nabreklosti. Bilo je dobro. Otvorila je oči.�Stajao je gol i leđima okrenut virio kroza zastore ispred prozora. U jednoj je ruci drao cigaru, u drugoj čau viskija. Bio je krupan, plećat i� � jedra tijela koje je počivalo na mesnatim, jakim nogama. Bio je snaan. �Znala je to. Jo je na sebi ćutjela tragove njegove snage. Sa svojih �sedamdeset i pet kilograma ni sama nije bila slaba, ali ju je drao i �pokretao kao papirnatu lutku. Ali papirnate lutke nikad se ne osjećaju onako kako se ona osjeća njegovom zaslugom.- Koliko je sati? - zapita. - Zaspala sam.

- Skoro će est - uzvrati. - Okrenu se i pogleda je. - Kia je upravo � �stala.- Fino. - Uspravi se u sjedeći poloaj i navuče plahte preko oblih golih �dojki. Iznenada iz nje iscuri topla mokrina i slije joj se niz nutarnji, meki dio bedara. Glas joj jeknu s prizvukom iznenađenja. - Jo uvijek �izlazi iz mene.�Ne reče nita.�- Bolje da mi donese ručnik iz kupaonice - ona će.�- Zato?�286- Nije zgodno da tvojim sjemenom opoganimo sve plahte.- Hoteli računaju s time. Čak se i oenjeni parovi vie jebu u hotelu � �negoli kod kuće.- Govori kao da si upućen u stvar. Jesi li ikad bio oenjen?� �Strese glavom.- Nikad.- Kako to?- Valjda zato to se nikad nisam dovoljno dugo zadrao na jednom mjestu da � �bih se odomio.- Zar nikad nisi poelio da se oeni?� � �- Jesam. Bit će i to jednog dana.- Ja sam se dvaput udavala.- Znam - kaza. - Pričala si mi.Osjeti kako joj se bradavice na dojkama ukru-ćuju, a rumen joj oblijeva obraze, kad se prisjetila onoga to su radili.�- I u toku ta dva braka nikad nisam radila ono to sam s tobom.�- A to si, zapravo, radila?�- Ne znam. Jednostavno se fukala. Putala da mi ga inu. Katkad sprijeda, � � �katkad straga - i to je sve. Nikad prije nisam dudlala mukarčev pimpek.�Zahihota.- Nije bilo tako loe, a? I sama se nasmija.�- Nije. - Uzvinu oči na nj. - Jesam li bila dobra? -upita plaho.- I vie nego dobra - otpovrnu. - Da mi nisi kazala, mislio bih da to �cijelog ivota radi.� �- Radim - reče neočekivano. - U mislima. Međutim, uvijek sam se bojala učiniti to svojim muevima iz straha da ne pomisle da sam kurva.�- teta to nisi. Vjerojatno bi jo uvijek bila udana.� � �- Drago mi je to nisam - doda brzo. - Nijedan�287od njih nije bio ljubavnik kao to si ti. Bili su to obični jebači.�Gucnu viskija iz čae.�- Hoće li piće?�- Ne, hvala. - Pokupi s poda ogrtač kamo joj je bio pao i stavi ga na sebe kad se izvukla iz kreveta. Krenu mimo njega put kupaonice. - Idem se okupati. (Zadri je, uhvativi je za ruku.� �- Nemoj.- Zato?�- Volim kad sva vonja po mindi. ;� �- Oh, Isuse! - U očima mu pročita poudu. Opet mi navlači vlagu među noge.� �Zasmija se i privuče joj ruku.- Gle to si mi učinila.�Ruka joj se sklopi oko uda koji se sve vie stvrd-njavao. Slabost joj �udari u noge, te nije bilo potrebno da je rukama hvata za ramena i

potiskuje na sag pod sobom. Ugura joj ga u usta, a jednom je rukom pridri� za zatiljak.- Zaobli mi jaja dlanovima i stisni ih - naputi je. Osjeti ih u rukama kao dva masivna oblutka kojase odjednom stegnue. Nije se pravo ni snala, a već je soptala, bolje reći� � grcala, kad je pokuavala progutati pravu bujicu sjemena koja ju je �zapljusnula. A onda, kad je već pomislila da neće izdrati, bilo je sve �gotovo.Jo uvijek, boreći se za zrak, zamusana od sjemena oko usta i po bradi, �uzgleda prema njemu.- Nikad nisam poznavala takva mukarca. Pogleda je utke odzgor. Posegnu za� � viskijem,strusi ostatak pića, a potom je htjede osoviti na noge.- Ne. - Odmahne glavom. - Prvo me udari. Plju-sni me po licu.- Zato?�288Jer elim da me natjera da se osjećam kao kurva. Ako se tako ne budem � �osjećala dok sam s tobom, zaljubit ću se u tebe.Otvorenom je akom zahvati po obrazu od čega se, dahćući, isprui porebarke� � na tlo, a jedna joj teka dojka izleti iz ogrtača i tresnu o pod. Polako �die ruku'i opipa obraz. Otisak njegove ruke i nadalje se na njemu �bijelio, a onda postupno pocrvenio i zajapurio se. Zabulji se u nj malne bijesno.- Svaki put tako. Ne reče nita.�- Svaki put kad me pojebe tako postupi, pa neću zaboraviti na čemu sam.�Trenutak se nije micao, a zatim se sagnuo i pomogao joj da se uspravi.- Odjeni se - reče gotovo njeno. - Bolje da odemo na večeru, ako sutra �mislimo rano krenuti.Upravo je bio pričvrstio oko sebe naramenik s futrolom kad je izila iz �kupaonice. Zastala je, promatrajući ga kako provjerava bubanj i stavlja pitolj u futrolu. Pogleda gore u zrcalo to se nalazilo povrh toaletnog � �stolića pred kojim je stajao i opazi je. Kimnu odobravajući.- Mora se priznati da ti je haljina vrlo dopadljiva.- Hvala na komplimentu. - Bilo joj je drago to je to zamijetio, jer je �imala na sebi svoju najdrau haljinu. Be i crno. U njoj se pričinjala � �vitkijom, a grudi i bedra nisu se toliko isticali. Zavri vezivanje �kravate. - Ni ti ne izgleda jako loe.� �Dotače zavoj na čelu.- Da, samo da nije ovoga.- Strpi se jo nekoliko dana. Tada ćemo otići u neku kliniku i tvojim će �jadima biti kraj. - Dok je oblačio kaput, ona prijeđe na drugi kraj sobe da uzme ogrtač. - Daniele.19 Sjećanje I289Okrenu se.- Izvoli?- Moda ne bi trebalo da te to pitam, ali od čega bjei? - Nastojala je � � �zatomiti uznemirenost koja joj se odrazila u glasu.- Ne bjeim ni od čega.�- Ali kupio si pitolj.�Okrenu se od nje, ne odgovorivi joj. Zakopča kaput i mai se eira. Priđe � � � �mu.- Ne mora mi reč ako neče. Ali ako si u nevolji, moda ti mogu pomoć.� � �Uhvati je za ruku i njeno je stisnu.�

- Nisam u nevolji. Niti u sukobu sa zakonom ili bilo s kim drugim. I ne bjeim. Jednostavno mi treba vremena za razmiljanje, pa sam se zato � �pokupio.- I pitolj ti pomae u razmiljanju?� � �- Ne. - Nasmija se. - Međutim, bavim se neugodnim poslom. Jo prije par �dana neki su me ljudi strpali u auto kad sam iziao iz ureda. Tri su me �dana vozikali uokolo dok nisu odlučili to će sa mnom. Mogli su me ubiti u� svako doba, i tu nita ne bih mogao poduzeti. Naposljetku su me izbacili �iz auta i ispraznili pitolj, pucajući u tlo pokraj mene. Mislio sam da su� me ubili, a toliko sam se bio uplaio da sam se usrao u gaće. To je neto � �to mi se jo nikad prije nije dogodilo, čak ni za rata, a bio sam u vodu � �narednika Yorka u Francuskoj gdje sam vidio more mrtvih. Zato sam na licu mjesta odlučio da me vie nikad nitko bez borbe neće nikamo odvući.�- Ne svaćam. U kakvom si to poslu gdje ti netko eli učiniti neto? Takve � �se stvari samo gangsterima događaju.- Ja sam sindikalni organizator - reče.- Ne znam to je to.�- Sindikat rudara me je dodijelio CIO-u kao ispo-290moć pri organiziranju novih sindikata u raznim granama industrije.- Jesi li ti jedan od onih komunista o kojima sam čitala u novinama?- Ma kakvi. Većina ljudi za koje radim su republikanci, premda ja osobno naginjem demokratima.- Ni za te nikad dosad nisam čula - izjavi.- Hodi - reče, uzevi je za ruku i krenu s njom prema vratima. - Pokuat ću� � ti to objasniti u toku večere.19Ť291Kad su stigli u Los Angeles, Tess je bila posve sigurna u jedno - da se zaljubila u Daniela. Nikad prije nije srela takva mukarca. Povremeno nije� znala o čemu govori, a većinom nije imala pojma o čemu misli. Potekao je iz svijeta za koji nije ni znala da postoji. Organizirani rad, politika - sve joj je to bilo nepoznato.. Znala je samo da čovjek dobiva posao, odlazi na rad i prima plaću. Kadto veću, kadto manju, no bez obzira � �koliko iznosila, gurao si s onim to si dobio i bio sretan to je tako.� �Bilo je kasno popodne i lijevala je kia, kad su zavezli u Hollywood �Boulevard. Kazalina i dućan-ska svjetla već su gorjela, bljetavo se � �odraavajući na mokru pločniku.�- Jesi li kad vidio toliko svjetla? - zapita glasom punim udivljenja, dok su vozili mimo Graumanova kineskog kazalita.�- U New Yorku ih ima i vie - progunđa on. Pogleda ga.�- Kao da nisi sretan.- Umoran sam - odvrati kratko. - Bolje da nađemo mjesto gdje ćemo prenoćiti.7 Tamo prijeko je lijep hotel. - Pokaza rukom na Hollywood Roosevelt.- Izgleda preskup - primijeti. - Bolje ćemo proći kad se maknemo s glavnih ulica.292Pronali su jedan hotelčić nedaleko od La Brea na Fountainu. Stajao ih je �dolar za noć, uključujući i kupaonicu. Bila je to nova vrst hotela koji su zvali motel. Kola si parkirao točno ispred svoje sobe.Kad su uli u sobu prvo je uočila čajnu kuhinjicu sa tednjakom, hladnjakom� � i posuđem.- Bi li volio da za večeru pripremim dva odreska?

Otvori svoj putni kovčeić i izvadi bocu viskija. Zubima izvuče čep i �dobrano otpi. Odloi bocu, ne rekavi nita.� � �- Mora da ti je dosadilo jesti po restoranima, kao to je i meni - dometnu� brzo. - Osim toga, zaista dobro kuham i voljela bih ti priredit večeru.Jo jednom utke potegnu iz boce.� �- U susjednom sam bloku vidjela trnicu - produi. - Mogu skoknut tamo i � �nabavit potrebne namirnice. Ti za to vrijeme uđi u kadu i u vrućoj se vodi rijei umora od vonje.� �- Jesi li sigurna da to eli? - upita. Kimnu.� �Posegnu u dep i dade joj novčanicu od deset dolara, zajedno s ključevima �od auta.- Usput mi kupi jo jednu bocu viskija i nekoliko cigara.�Vrati mu novčanicu.- Ja častim. Već si se dosta naplaćao.urno iziđe kroz vrata. Trenutak je stajao na mjestu, sluajući kako pali � �motor i kako kola odlaze. Uze jo pića, a zatim se umorno poče skidati. �Prebaci odjeću preko stolice i posve gol ode u kupaonicu, gdje otvori slavinu da voda teče u kadu. Vrati se u drugu sobu, iz depa izvuče cigaru� i zapali je. Zamiljeno prijeđe rukom preko brade. Valja se brijati. Iz �ručnog kovčega izvadi britvu i sapun za brijanje. Njezin kovčeić spazi �kraj prozora. Priđe mu, podignu ga i stavi na policu za293prtljag, a tada se zagleda kroz prozor. Kia je plju-tala kao iz kabla i � �pretvorila popodne u mrklu noć. Ćasak je zaneseno promatrao prizor, a potom se vratio, pokupio bocu viskija i uao u kupaonicu.�Kada je bila gotovo puna. Privuče do nje stolicu i, poloivi na nju � �pepeljaru i bocu viskija, uđe u vodu. Bila je vruća i proimala ga do �kostiju. Jo otpije, gurne cigaru u usta, nasloni se zatiljkom o rub kade �i zapilji u strop.Kalifornija. Mora da je lud. to tu uopće radi? Tu nema to traiti. Sva je � � �djelatnost usredotočena na istoku. U jučeranjim je novinama pročitao da �su Lewis i Murrav obrazovali Organizacioni komitet metalskih radnika. Trebalo je da se tamo nalazi, pa bi bio u samom toku zbivanja.Mai se boce viskija, povuče gutljajčinu, potom vrati bocu na stolicu i s �uzdahom se opet nasloni o kadu. Nema sumnje da je lud zbog same pomisli da se vrati na istok. Kao i obično, izvukao bi usraniji kraj batine i doivio to da starkom sleti na kakvu ledinu. U tome ima dvadesetgodinje � �iskustvo i sad mu je dosta. Počelo je to onog dana kad je prvi put sreo Phila Murrava i Billa Fostera godine 1919.Upravo je bio otputen iz vojske i zatim dobio posao čuvara u čeličani US �Steel u Pittsburghu. Opremili su ga uniformom nalik na vojničku, pitoljem� i pendrekom objeenim o remen hlača.' Bio je jedan iz voda dvadesetorice �ljudi pod zapovjednitvom nekadanjeg armijskog narednika koji je bio čvrst� � kao kremen i upravljao vodom po načelima stroge vojničke stege.Prva dva mjeseca nije bilo teko. Nije nita radio, nego je osam sati � �dnevno stajao kod glavnog ulaza i promatrao radnike kako ulaze i izlaze u toku294smjena. Bili su to preteno Pemci1 i Poljaci iz Sredinje Evrope koji su � �slabo poznavali engleski ili ga uopće nisu govorili. Ostavljali su pristojan dojam -gledali svoje posle, bili su miroljubivi, iako se činilo da se ne smijee ba prečesto. A onda, kao da se gotovo neprimjetno � �atmosfera počela mijenjati.

Sad se pak uopće vie nisu smijeili i kad bi ga gledali, na licima bi im � �titrao izraz silnog negodovanja. Čak i u baru, koji je obično posjećivao nakon svoje smjene, naglo bi uutjeli kad bi doao na svoje piće i bez � �riječi se odmakli od njega, dok ne bi ostao posve sam na malom otvorenom prostoru.Jednoga ga dana vlasnik bara pozove u stranu. Bio je to onii Talijan koji� je izgovarao engleski s tolikim naglaskom da si ga mogao djeljati noem.�- Danny, valjan si momak - poče. - U to sam uvjeren. Ali, učini mi usluga i nemoj vie dolazit u bar.�- Ehej, Tony - zinu zaprepateno. - A zato?� �- Sprema se veliko zlo. I ljudi postaju sve uzne-mireniji. Misle da ih dolazi uhodit.�- Neviđeno sranje! Kako da ih uhodim kad čak i ne razumijem to govore?!�- Učini mi usluga, Danny. Ne dolazi vie - reče malac i ode.�Te noći narednik je sazvao sastanak svoga voda.- Dosad ste, dragovići, ivjeli kao mali bogovi, ali uskoro ćete se morati� potrudit' da zaradite svoj kruh svagdanji.�- Od danas nadalje svakog se časa moe očekivat da crvendaći i IWW pozovu �Pemce na trajk. Poku-�1 Pod nazivom ťPemacŤ valja podrazumijevati doseljenike čekog, slovačkog,� mađarskog ili hrvatskog podrijetla, jer je i u izvorniku ťHunkieŤ skupni naziv.2 Industrial Workers of the World (Industrijski radnici svijeta).295at će obustavit rad tvornica. Vaa je zadaća da ih u tome spriječite.� �- Kako ćemo to uradit, narednice? - doviknu jedan od čuvara. - Nita ne �znamo o radu ljevaonica.- Ne budi glup - odreza narednik podrugljivo. -Čim oni odu, drugi će zauzet njihovo mjesto. trajkai će ih pokuat zaustaviti. Na nama je da se � � �pobrinemo da uđu oni koji ele radit.�- To znači da ćemo pomagat trajkolomcima? -upita Daniel. Narednik ga �osinu zatomim pogledom.- To znači da će izvravat svoju dunost. to misli, zato dobiva petnaest � � � � � � �dolara tjedno, stan i hranu? Oni Pemci rade u ljevaonici dvanaest sati dnevno za manje od deset dolara na tjedan. Sada misle da imaju pravo na isto onoliko koliko i vi dobivate, pa i vie. A većina ih ne zna čak ni �govorit, čitat ili pisat engleski.Daniel mirno izdra njegov bijesan pogled.�- Kako da se sa trajkolomcima probijemo kroz redove trajkake strae, kad � � � �se nalazimo unutra, iza glavnih vrata?- Dobit ćete pomoć. Bit će je napretek. Pred ulazom nalazi se vie od �dvjesta erifovih opunomoćenika koji će vam osiguravat slobodan prolaz.�- A to ako ni to ne bude dovoljno? Narednik se nasmijei.� �- Onda mi izlazimo da im pomognemo. - Otkvači pendrek s remena i podie �ga. - Pravo je čudo kako ove nae stvarčice djeluju uvjerljivo.�Daniel zauti.�Narednik nastavi piljiti u nj.- Ima li jo kakvih pitanja? Daniel odmahnu glavom.�- Ne, gospodine, ali...- to ali?�- To mi se ne sviđa. Vidio sam to se događa u�296toku trajka. U tvornicama tekstila i rudnicima. Mnogo je ljudi bilo �ozlijeđeno. Čak i onih to s time nisu imali nikakve veze.�

- Nitko neće zadobiti nikakvu povredu, ako se ne bude mijeao u tuđe �poslove.Daniel se prisjeti sestre, Jimmvja. Duboko uzdahnu.- Ne sviđa mi se to. Zaposlie me kao straara da čuvam tvornice, a ne da � �mlatim ljude i da budem trajkolomac.�Narednik prasnu.- Ako ti se to ne sviđa, a ti dii dupe odavde!�Daniel se na trenutak nijemo ustubi, a tada lagano kimnu. Obrnu se bez riječi i krenu da iziđe iz prostorije, ali ga narednikov glas prisili da se opet okrene.- Ostavi pitolj i pendrek.�Daniel utke otkopča remen, te poloi pitolj i pendrek na stol. Potom se � � �okrene i iznova pođe k vratima. Otprati ga narednikov glas.- Za petnaest minuta da si napustio baraku. Ako te tu zateknem po povratku, rijetko će srat kad te stanemo tamburat.�Daniel otvori vrata i iziđe. Prije nego to zatvori vrata, ču narednika �kako govori ostalima.- Nikad nisam vjerovao toj svinji. Dočuli smo da je potajni komunist. Ako među vama ima jo koji kukavni crvendać, nek se javi i kida odavde dok je �vremena.Daniel pođe niz hodnik do sobe vojarnskog tipa koju je dijelio s jo �petoricom ljudi. Hitro skide odoru, uredno je sloi i stavi na svoj leaj. � �Iz svog ormarića izvadi stare vojničke hlače i bluzu, te ih obuče. Na brzinu skupi ono malo svoga vlasnitva, strpa ga u vunenu torbu, prebaci �je preko leđa i iziđe.Uputi se hodnikom van iz zgrade. Tiho dokorača297at će obustavit rad tvornica. Vaa je zadaća da ih u tome spriječite.� �- Kako ćemo to uradit, narednice? - doviknu jedan od čuvara. - Nita ne �znamo o radu ljevaonica.- Ne budi glup - odreza narednik podrugljivo. -Čim oni odu, drugi će zauzet njihovo mjesto. trajkai će ih pokuat zaustaviti. Na nama je da se � � �pobrinemo da uđu oni koji ele radit.�- To znači da ćemo pomagat trajkolomcima? -upita Daniel. Narednik ga �osinu zatomim pogledom.- To znači da će izvravat svoju dunost. to misli, zato dobiva petnaest � � � � � � �dolara tjedno, stan i hranu? Oni Pemci rade u ljevaonici dvanaest sati dnevno za manje od deset dolara na tjedan. Sada misle da imaju pravo na isto onoliko koliko i vi dobivate, pa i vie. A većina ih ne zna čak ni �govorit, čitat ili pisat engleski.Daniel mirno izdra njegov bijesan pogled.�- Kako da se sa trajkolomcima probijemo kroz redove trajkake strae, kad � � � �se nalazimo unutra, iza glavnih vrata?- Dobit ćete pomoć. Bit će je napretek. Pred ulazom nalazi se vie od �dvjesta erifovih opunomoćenika koji će vam osiguravat slobodan prolaz.�- A to ako ni to ne bude dovoljno? Narednik se nasmijei.� �- Onda mi izlazimo da im pomognemo. - Otkvači pendrek s remena i podie �ga. - Pravo je čudo kako ove nae stvarčice djeluju uvjerljivo.�Daniel zauti.�Narednik nastavi piljiti u nj.- Ima li jo kakvih pitanja? Daniel odmahnu glavom.�- Ne, gospodine, ali...- to ali?�- To mi se ne sviđa. Vidio sam to se događa u�

296toku trajka. U tvornicama tekstila i rudnicima. Mnogo je ljudi bilo �ozlijeđeno. Čak i onih to s time nisu imali nikakve veze.�- Nitko neće zadobiti nikakvu povredu, ako se ne bude mijeao u tuđe �poslove.Daniel se prisjeti sestre, Jimmvja. Duboko uzdahnu.- Ne sviđa mi se to. Zaposlie me kao straara da čuvam tvornice, a ne da � �mlatim ljude i da budem trajkolomac.�Narednik prasnu.- Ako ti se to ne sviđa, a ti dii dupe odavde!�Daniel se na trenutak nijemo ustubi, a tada lagano kimnu. Obrnu se bez riječi i krenu da iziđe iz prostorije, ali ga narednikov glas prisili da se opet okrene.- Ostavi pitolj i pendrek.�Daniel utke otkopča remen, te poloi pitolj i pendrek na stol. Potom se � � �okrene i iznova pođe k vratima. Otprati ga narednikov glas.- Za petnaest minuta da si napustio baraku. Ako te tu zateknem po povratku, rijetko će srat kad te stanemo tamburat.�Daniel otvori vrata i iziđe. Prije nego to zatvori vrata, ču narednika �kako govori ostalima.- Nikad nisam vjerovao toj svinji. Dočuli smo da je potajni komunist. Ako među vama ima jo koji kukavni crvendać, nek se javi i kida odavde dok je �vremena.Daniel pođe niz hodnik do sobe vojarnskog tipa koju je dijelio s jo �petoricom ljudi. Hitro skide odoru, uredno je sloi i stavi na svoj leaj. � �Iz svog ormarića izvadi stare vojničke hlače i bluzu, te ih obuče. Na brzinu skupi ono malo svoga vlasnitva, strpa ga u vunenu torbu, prebaci �je preko leđa i iziđe.Uputi se hodnikom van iz zgrade. Tiho dokorača297do prednjih vrata. Deurni ga straari propuste bez riječi. Već bijahu � �obavijeteni.�Torbu je na leđima smjestio u ravnomjeran poloaj, preao na drugu stranu � �ulice i zaokrenuo za ugao. Ili su za njim istim putom. Začuo je korake i �počeo se okretati, ali je bilo prekasno. Pendrek ga je zahvatio iskosa po glavi, pa je posrnuo naprijed na koljena.Dok se očajnički pokuavao dići na noge, odjeknu narednikov glas.�- Pokate dobro kurvinu sinu!�Naglo zamahnu akom u tom smjeru, ali pogodi u prazno. Pod kiom udaraca � �koje je dobivao pendrecima i akama, tijelo mu se skupi u bolnu grču. �Ponovno pade na koljena, skvrčivi se u klupko da se zatiti to je vie � � � �moguće. Teke ga cokule stadoe pogađati u bokove, i on se od siline � �udaraca otkotrlja u slivnik. Pokua se pomaći, ali bez uspjeha. Svaki ga �je dio tijela bolio. Nije uopće imao snage, čak ni da uzvrati.Napokon udarci prestae. Leao je poluonesvije-ten i trzao glavom, čas amo,� � � čas tamo. Odnekud izdaleka opet do njega dopre narednikov glas.- To će ga naučiti, smeće komunističko, da se okani govnarija!Vinu se glas između nekolicine mukaraca, glas u kojem se osjećao strah.�- Narednice, mislim da je mrtav.Uz bok osjeti narednikovu nogu koja ga prevrnu na leđa. Zakilji mu se u �oči u nastojanju da progleda. Na licu oćutje narednikov dah, ali vid mu se ne izotri.�- Nije mrtav - reče narednik - međutim, ako nam se drugi put samo na korak priblii, poalit će to nije.� � �

Sljepoočnicom mu iznenadno sijevnu otra, ljuta�298bol, kada ga narednik kičnu nogom. A onda mu na oči pade mrak, i zavlada dugotrajna tiina.�Polako poče dolaziti k sebi. Malo-pomalo tijelo mu stade odailjati �znakove bola. Nedugo zatim pokua se pomaći. Nesvjesno mu se ote teak � �uzdah. Htjede silom razbistriti glavu. Pođe mu za rukom da se osovi na koljena, a potom, pridravajući se za stup ulične svjetiljke, i na noge. �Zahvaćen snopom svjetla pogleda se. Koulja mu je bila poderana i uprskana� krvlju, hlače rasparane du nogavice. Lagano pokrenu glavu. Njegova vunena� torba leala je otvorena i ispranjena, a stvari porazba-cane po cijeloj � �ulici.Duboko uzdahnu, a onda se poče korak po korak pomicati, pri čemu ga nesnosni bolovi potresahu iz temelja. Unatoč tome dao se na skupljanje i spremanje svojih stvari. Kad je zavrio s time, stade da predahne.�Uzvinu oči na nebo. Mjesec je lebdio visoko. Moralo je biti oko ponoći. U osam je iziao iz tvornice. Na kućama su svi prozori bili ovijeni tamom. �Vrati se oprezno do ugla i zapilji u glavni ulaz.Straari su se jo uvijek nalazili u svojoj kućici. Kroz otvoren prozor čuo� � ih je kako razgovaraju. Znali su da ga vani čeka narednik, a opet mu nita� nisu rekli. Načas pomisli da se vrati i da im se osveti, ali ubrzo odustane od toga. Nije bio kadar nita poduzeti. Bit će sretan, ako se �uopće dokopa kakvog mjesta gdje će se netko pobrinuti za nj. Pokua podići� torbu i objesiti je o rame, ali to je za nj bio odveć velik napor. Morao se zadovoljiti time da je vuče za sobom po tlu.Mučno se probijao kroz- mračne ulice do Tony-jeva bara. Svjetla u izlozima bijahu pogaena, a vrata zaključana, ali je kroz njih ipak vidio �malog Talijana kako iza tezge posprema. Pokuca na vrata.Ne diući pogled, Tony mahnu rukom, pokazu-�299jući da je lokal zatvoren. Daniel pokuca jo jednom, ovaj put mnogo jače.�Tony podignu oči. Nije vidio tko stoji iza vrata. Obiđe tezgu i proviri kroz vratno okno.- Ne radimo - poče govoriti, ali sav uasnut za-stade. urno otkvači lanac � �s vrata i otvori ih. -Danny! to se dogodilo?�Daniel utetura kroz vrata. Tony prui ruku da mu pomogne. Vukući za sobom �torbu, Daniel se skljoka na stolicu. Nae se k stolu i poloi glavu na � �ruke.Tony brzo skoknu iza tezge i vrati se s bocom viskija i čaom. Napuni je.�- Popij - reče. - Odma će ti bit bolje.Morao je drati čau objema rukama. Viski ga je palio, dok se obruavao niz � � �grlo. Osjećao je kako ga obuzima vrućina. Tony iznova napuni čau koju �Daniel opet iskapi. Oćutio je da mu se neto snage povratilo.�- Upozorio sam te - reče Tony - da će te oni Pemci udesit.- Nisu me oni - promrmlja - nego narednik. Napustio sam radno mjesto kad sam ustanovio da od mene trae da postanem trajkolomac. Čekali su me u � �zasjedi iza ugla.Tony zamuknu.- Ima li kakvo mjesto gdje bih se dotjerao?�- Potreban ti je liječnik - reče Tony.- Ne treba mi liječnik - odvrati Daniel. - Moram se urediti. A onda obaviti neke poslove. - Posegnu za bocom viskija. - To je jedini lijek koji mi treba.

- Pođi sa mnom. - Tony ga odvede do toaleta. Bio je to privatni toalet, ne onaj kojim su se koristili gosti. Upali svjetlo. - Donijet ću ti čiste ručnike.Kad je otiao, Daniel se zagledao u zrcalo. Činilo se kao da mu je nos �svinut i spljoten; lične kosti, a također i sljepoočnice, bile su mu �raskoljene i zasje-300čene. Oko očiju počele su nicati modrice, čeljust mu je već bila otečena, a lice kao maska iarano krvavim prugama.�- Isuse! - izusti poluglasno. Tony se vrati u toalet. Kimnu.- Dobro su te obradili. Daniel pusti vodu u umivaonik.- Platit će za to - procijedi, svuče koulju i poče se prati. Usjjravivi � �se, primijeti da su mu rebra i bokovi crnoplavi.Brzo nasapuna cijelu gornju polovicu tijela i izbrisa je vlanim ručnikom.� Zatim podmetnu glavu pod otvorenu slavinu i zadra je tu dok god mu hladna� voda ne rastjera omaglicu. Poče se brisati.- U torbi mora biti jo jedna koulja i par hlača -reče.� �- Donijet ću ih. - Tony se vrati u bar. Daniel svuče hlače.- Donesi mi i čisto donje rublje - viknu za njim kroz otvorena vrata. Bilo je jo masnica na bokovima i bedrima, ali je srećom izbjegao udarce u� međicu. Vjerojatno zbog poloaja koji je zauzeo nakon pada, jer se uopće �ne sjeća da je ita učinio da se zatiti.� �Mokrim ručnikom natre preostali dio donje polovice tijela i onda se obrie. Kad se Tony vratio s o'djećom, već je pio viski iz boce.�- Torba ti je u neredu - reče Tony. Daniel kimnu.- Sve je bilo razbacano po ulici. Jednostavno sam to pokupio i strpo natrag u torbu.- to ću s time? - upita Tony, pokazujući na kup poderane odjeće.�- Baci je - uzvrati Daniel. Drugo se nita i nije dalo učiniti jer je bila� u očajnom stanju. Hitro se odjenu.301Tony ga pogleda.- Ipak obiđi liječnika. Nos ti je slomljen, a neke posjekotine moda bude �trebalo zait.�Daniel se okrenu i pogleda u zrcalo.- Nije tako loe. Nosu ionako ne moe nita pomoć, a posjekotine će same � � �zacijelit. Imao sam i gorih kad sam bio klinjo.Gucnu jo viskija i odnese bocu natrag u bar. utke poče iznova slagati � �stvari u torbu. Spremivi ih, pogleda Tonvja.�- Gdje je sindikalna centrala?- Na krianju Ulica State i Main - odgovori Tony. - Zato?� �- Idem tamo.- Lud si. Jedan je sat izjutra. Vie ne rade. Nikoga neće biti.�- Onda ću doći ujutro kad nekoga bude ondje.- Zato ne digne ruke od toga? - zapita Tony. -Fin si momak. Nije ti sila � �da se upleće u takve stvari.�Daniel ga pogleda.- Već sam upleten. - Utihnu na trenutak. Mislio je na Jimmyja, sestru, obitelj, rudnike. - Moda sam oduvijek bio, ali nisam toga bio svjestan.�KRAJ PRVOG SVESKA302NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAČA: DRAGUTIN BRENČUNKOREKTOR: TEFICA KONJEVOD TEHNIČKI UREDNIK: SREĆKO JOLIĆ TISAK: ČGP �ťDELOť, LJUBLJANA, 1981

ODABRANA DJELA HAROLDA ROBBINSAUrednik ZLATKO CRNKOVIĆLikovno opremioALFRED PALharold robbinsSJEĆANJE NA JEDAN DRUGI DANDrugi svezakS engleskog preveo ANTUN JURČIĆznanje zagreb 1981Naslov izvornika HAROLĐ ROBBINS Memorles of Another DaySimon & Schuster, New York Copyright Š 1979 by Harold Robbiiesto poglavlje�Kad je Daniel stigao na raskrije ulica State i Maine bilo je dva sata u �zoru. Povrh pročelja skladita jo se uvijek nalazio natpis ťUjedinjeni � �savez radnika eljezara, čeličana i talionica kositraŤ, ali je samo �skladite bilo mračno i doimalo se naputeno; kad je prislonio lice o � �izlog, unutra nije nita vidio, čak ni stolicu ni stol, već jedino gomilu �razbacana papira na podu. Krenu mimo prozora put vrata. Na njima je stajala ceduljica s otipkanom porukom. ťPreselili u zgradu Magee broj 303Ť.Duboko uzdahnu. Zgrada Magee bila je vie od tri kilometra daleko, na �drugom kraju grada. Pogleda lijevo-desno po ulici. Svi su prozori bili mračni. Da je i htio, tu nigdje nije mogao dobiti ni sobu ni krevet. Otvori vunenu torbu i izvadi bocu viskija koju mu je bio dao Tony. Dobro povuče, zatim je vrati na svoje mjesto, objesi torbu o rame i opet započe klipsati.Bilo je malne tri sata kad je tamo stigao. Zgrada je bila sva u mraku, a ulazna vrata zaključana. Za-kroči na ulicu i uzgleda prema zgradi. Neki su prozori na četvrtom katu bili osvijetljeni. Vrati se do ulaza, nađe zvono i stade ga pritiskivati kako bi dozvao noćnog vratara. Desetak minuta kasnije konačno se na vratima stvori pospani Crnac.- Zar ne viditi da je zgrada zatvorena? - graknu Crnac.- Imam posla u sindikalnoj centrali - reče Daniel.Crnac otvori vrata preko volje.- Vi prijani izgleda skroz na skroz poaaviti kad u svako doba dana samo � �ulaziti i izlaziti. Doći već dotle da siromano čovjek vie ne naći ni mira� � ni pokoja.Daniel ga pogleda bez riječi.- Lijevo stubite - doda Crnac brzo - četvrti kat, tristo tri.�Daniel pođe uza stube. Imao je pravo. Svjetla to su se vidjela s ulice �gorjela su u sindikalnoj poslovnici. Uhvati okruglu ručicu i okrenu je. Vrata se irom otvorie. U dvorani za primanje nije bilo nikoga. Kroz druga� � vrata zađe u hodnik. Tu ga dočeka agor glasova. Pođe prema njemu. Dolazio� je iza zatvorenih vrata na kraju hodnika.Zastade, odloi torbu na pod, pokuca jednom i otvori vrata. U sobi, �ispunjenoj dimom cigara, četiri su mukarca sjedila oko stola. Zinu u �njega začuđeno.Jedan od njih skoči na noge i stade se stisnutih aka, spremnih za napad, �prijeteći primicati Da-nielu.Daniel ga ukočeno pogleda.- Ne činite to - reče tiho. - To su mi već jednom noćas učinili; ubit ću svakog tko opet na me digne ruku.Čovjek stade.- Koga vraga hoćete? to mislite da moete samo tako provaliti unutra?� �

- Vrata su bila otvorena - naglasi Daniel. -Skrenu pogled na ostale mukarce koji su sjedili iza stola. - Doao sam na razgovor s predsjednikom� � ovog sindikata. Donosim mu vanu obavijest.�6Sada je progovorio čovjek to je sjedio na sredinjem sjedalu iza stola. � �Glas mu je zvučao blago.- Ja sam Bili Foster, tajnik sindikata.- Jeste li vi ef?�Foster okrznu pogledom čovjeka koji je sjedio tik njega. On kimnu uz slabaan smijeak.� �- Drim da me tako moete zvati. Zbog čega me trebate?� �Daniel se primaknu pročelju stola.- Zovem se Daniel B. Huggins. Do noćas sam bio specijalni čuvar na dunosti u petom pogonu US Steela.�Jedan od prisutnih htjede ga prekinuti, ali ga Foster jednom kretnjom uutka.�- Da? - reče ljubezno.- Noćas nam je rečeno da očekuju izbijanje trajka i da moramo, ako je �potrebno, uz pomoć pendreka i pitolja pomoć trajkolomcima da se probiju � �kroz redove trajkake strae. Rečeno nam je da nećemo bit sami, da je erif � � � �već mnogo ljudi imenovo svojim pomoćnicima koji će nam priteć u pomoć.Fosterov glas zazvuči umilno.- To već znamo. to nam jo imate reći? Daniel zavrti glavom.� �- Ne znam. Čini se nita. Oprostite to sam vas gnjavio. - Okrenu se i � �zakoraknu put vrata.- Samo trenutak. - Glas ovoga čovjeka odavao je da je je vičan zapovijedanju. Daniel se okrenu. Bio je to crnokos, uskoglav čovjek upalih očiju, s gotovo plemićkim nosom i ustima. - Zato ste doli ovamo?� �- Napustio sam poso, pa mi je naređeno da se spakiram i odem. Moda i ne �bi doo na pomisao da dođem ovamo. Na koncu, vaa me se borba ne tiče. Ali,� � dočekali su me iza ugla kad sam izio iz tvornice. Nakon toga sam uvidio �da je to i moja borba.7Neko su vrijeme mučali i zurili mu u izudarano lice. Naposljetku onaj uskoglavi opet progovori.- Čini se da su vas poteno udesili.�- To je sitnica prema onome to će se dogodit naredniku kad mi dopadne aka� � - reče Daniel. -Potječem iz kraja u kojem vlada običaj da se u takvu slučaju uvijek uzvrati istom mjerom.- Odakle ste?- Iz Fitchvillea, gospodine.- Iz Fitchvillea? - ponovi uskoglavi zamiljeno. Strelovito die pogled. - � �Kako ono rekoste da se zovete?- Huggins, gospodine. Daniel B. Huggins. Čovjek odjednom klimnu.- Vi ste momak to je radio u graftonskom rudniku, koji je...�- Da, gospodine - Daniel će hitro. Čovjek načas uuti.�- Biste li bili tako dobri pa da samo nekoliko minuta pričekate vani? - zapita. - Htio bih se posav-jetovati sa svojim prijateljima.Daniel se vrati u hodnik i zatvori za sobom vrata. Tih amor glasova iza �njih se pojača. Nije se trudio da poslua o čemu pretresaju. Izvuče bocu �iz torbe i povuče iz nje. Jedan mu gutljaj nije bio dostatan; počeo se umarati. Otpi jo jedan.�

Otvore se vrata, i čovjek koji mu se prvi stao primicati pozove ga rukom da se vrati. Uđe u sobu s bocom u ruci. Zabulje se prvo u nju, a onda u njega.Spusti pogled na njih.- Jedino me jo ta stvar dri, inače bi se srozo nice.� �Uskoglavi prozbori.- Zovem se Philip Murrav, predstavnik sam Sindikata rudara pri AFL-u. Razgovarao sam sa svojim prijateljem, gospodinom Fosterom, o vama, i ako elite pomoć, mislim da vam moe naći mjesto.� �8- Hvala vam, gospodine Murrav. - Usmjeri pogled na Fostera.- Nećete biti onoliko plaćeni kao u tvornici -brzo će Foster. - Nemamo toliko novaca. Osam dolara tjedno s hranom i stanom je najvie to vam � �moemo pruiti.� �- Slaem se - reče Daniel. - to treba da radim za te pare?� �- Poznajete čuvare, njihove metode, način njihova rada. Kad izbije trajk,� morat ćete biti s nama u redovima trajkake strae i svjetovati nas to da � � � �radimo kako bismo ih potukli.- Ne znam oću li to moć, gospodine Foster, ali ću se, u svakom slučaju, potrudit - reče Daniel. - No, čini mi se, da ćete, dok sazovete trajk, �imat cijelu vojsku Sjedinjenih Drava na vratu ako uskoro ne maknete star �kama.Foster ga otro pogleda. Glas mu postade mrzovoljan.�- Svjesni smo toga isto koliko i vi. Poziv na trajk bit će upućen sutra.�Daniel ga utke pogleda.�- A sada je najbolje da se pođete kući odmoriti -reče Murrav brzo.- Nemam kamo otići - izjavi Daniel. - ivio sam u tvorničkoj baraci. - �Osjeti kako se polako počinje zibati, te poloi ruku na stol da se odri na� � nogama.Foster hitro ustade. Obrati se čovjeku koji je bio doao na vrata.�- U susjednom se uredu nalazi poljski krevet. Odvedi ga tamo i pobrini se da ga prvom prilikom ujutro posjeti liječnik.- Hvala vam - reče Daniel. Soba se stade okretati oko njega. - Hvala vam. - Osjeti kako ga čovjek prima za ruku. Uz njegovu se pomoć uspije dovući do leaja u susjednom uredu prije nego to se obez-nani. Zbilo se to 22. � �rujna 1919. godine.9Tjedan dana kasnije vie od tri stotine tisuća ljudi diljem osam saveznih �drava stupilo je u trajk. Ali ključno je mjesto bio Pittsburgh, sijelo � �najveće od svih kompanija, United States Steela.Dan poslije izbijanja trajka, predsjednik US Steela Elbert Gary, dao je �izjavu koja se naveliko pretiskivala u pittsburkim i ostalim novinama u �zemlji:Crveni anarhisti i agitatori naveli su dio američkog radnitva da napusti �svoja radna mjesta sa svrhom da dezorganiziraju čeličnu industriju i potkopaju političku stabilnost Sjedinjenih Drava. Na svu sreću, ima dosta� nas Amerikanaca koji ostajemo nepokolebivo odani svojim patriotskim dunostima da branimo zemlju od najezde tih zmija otrovnica. U skladu s �tim obraćam se svim radnicima koji su varkom namamljeni na taj nezakonit trajk da se vrate na posao, a ja im, kao predsjednik kompanije US Stell, �dajem riječ da protiv njih neće biti podignuta nikakva tuba, niti �povedena diskriminacija prilikom izbora posla. Nijedna kompanija čelične industrije neće ni pod kojim uvjetima poni-knuti pred diktaturom inozemnih komunističkih agitatora. trajk je već sada propao, a njegova je�

svrha promaena. Vratite se na rad i iskaite rodoljublje i vjeru u svoju � �slavnu domovinu.Dva dana kasnije u svim su se novinama i na plakatima pojavili proglasi u kojim je oznanjena uglavnom ista poruka. Podno karikature Ujaka Sama sa stisnutom pesti, ogoljenom miićavom podlakticom i nadlakticom, otiskan je� poziv na povratak na rad ne samo na engleskom, nego i na sedam drugih jezika, kako bi ga svi radnici mogli pročitati.10Svaki je dan Daniel stajao na ulici ispred čeli-čane, gdje su izviđale trajkake strae. Isprva je bilo sve mirno. Čuvari su ostali unutar � � �tvorničkih zidina, a policija je samo stajala i promatrala trajkae kako � �miroljubivo stupaju tamo-amo. S vremena na vrijeme trajkai bi podizali � �poglede da vide izlazi li jo uvijek dim iz dimnjaka visokih peći. I �nadalje je izlazio, ali proziran i siv, to je značilo da su vatre jo � �uvijek bile zapretane. Kad se čelik proizvodio, snano bi sukljao gust �čađav dim koji se rasprostirao nad cijelim tim područjem.Zamalo je proao već cio tjedan, kad jedan od trajkaa priđe Danielu, dok � � �je s cigarom među zubima stajao naslonjen o ugao zgrade.- Izgleda da ćemo pobijediti - reče trajka. -Visoke peći ne rade već � �čitav tjedan.Daniel prijeđe preko puta, do mjesta odakle je imao pogled na ulazno dvorite tvornice. Tu se na dunosti nalazilo vie čuvara nego to je bio � � � �običaj. trajkaki straari pođu za njim.� � �- to misli, Danny?� �- Ne znam - odvrati Daniel zamiljeno. - Neto će se dogoditi. Čekali su � �samo toliko da vide hoćemo li se vratit. Sad će morat započet proizvodnju.- Ali ne mogu - usprotivi se čovjek. - Ne mogu bez nas oko visokih peći.Daniel ne odgovori. Nije imao to reći. Samo je osjećao da će za vrlo �kratko vrijeme doći do kritičnog raspleta. Te večeri, kad se opet naao u �sindikalnoj centrali, sjedio je mirno i sluao vrevu oko sebe. Iz raznih �saveznih drava i njihovih različitih trajkakih centara primani su � � �telefonski izvjetaji. Svi su oni jednako gasili. Vlada zatije.� �A onda je samo jedan telefonski poziv izmijenio cijelu situaciju. Vlakom, koji je trebalo da u Pitts-burgh stigne u osam sati idućega jutra, dolazilo je iz June Karoline četiri stotine Crnaca.�11sedmo poglavljeOdred trajkake strae koji je pred pogonom broj pet bdio cijelu noć, u est� � � � sati ujutro stao je rasti. Neto vie od trideset ljudi ustupilo je mjesto � �svojim drugovima koji su počeli ustrajno ispunjavati ulice to su vodile �prema tvornici. Premda umorni od neprospavane noći, nisu otili kućama na �počinak, jer se u zraku osjećala neka čudna napetost. Do osam sati pred glavnim ulazom ljevaonice nalo se četiri stotine ljudi koji su se po �ulicama polako kretali gore-dolje. U devet sati njihov je broj porastao na vie od sedamsto, i vie nije bilo mjesta ni za koga, jer se od udaljene� � strane ceste pa sve do tvorničkih glavnih vrata nalazio čvrst bedem, načinjen od pripadnika trajkake strae koji su, u nemogućnosti da krenu � � �naprijed ili natrag, lagano tapkali na mjestu.Daniel je stajao na sjevernom uglu ulice, preko puta tvorničkih glavnih vrata. Na stubama male zgrade iza njega bili su sindikalni vođe, Bili Foster i nekoliko njegovih pomoćnika. Daniel se popeo na stube pored njih, kako bi vidio iznad glava trajkaa. Iza tvorničkih glavnih vrata � �narednik je sve svoje, ljude postrojio, po vojnički, u vod. Sastojao se

od deset desetina, a u svakoj desetini nalazilo se po osam ljudi u straarskim uniformama, naoruanih pendrecima i pitoljima.� � �Daniel se nagne prema Fosteru.12- Doveli su jo četrdeset novih ljudi - reče. - Kad sam bio ondje, nije ih� bilo vie od četrdeset.�Foster smrknuto kimnu, steuči među usnama nezapaljenu cigaru.�- Kad se otvore glavna vrata, narednik će ih upotrijebit u obliku klina, kako bi prokrčio put trajkolomcima.�- Računao sam na to - primijeti Foster kratko.- Ako pomaknemo nae tik glavnih vrata, neće ih ni na koji način moći �otvoriti - reče Daniel - jer se otvaraju prema ulici.Foster ga pogleda začuđeno.- Jeste li sigurni? Nitko mi to nije kazao.- Siguran sam - odgovori Daniel.Foster se okrenu i doapnu svojim pomoćnicima.�- Prenesite poruku: primaknite se glavnim vratima.Nekoliko minuta kasnije uzan otvoren pločnik ispred glavnih vrata i ograde, a isto tako i ulica, bijahu krcati trajkaima. Daniel je vidio � �narednika kako ih gleda. Okrenuo se svojim ljudima, i trenutak zatim svaki je od njih u ruci drao pendrek.�Iza ugla se pojavi neki čovjek s velikom sindikalnom značkom na posuvratku i probi se do Fostera. Glas mu je bio opor i sa stranim naglaskom, svojstvenim ljudima to potječu iz Sredinje Evrope.� �- trajkbrehere su utovarili u osam kamiona. Pred njima je četrdeset �cajkana na konjima i dvjesto erifovih pomoćnika. Predvode ih u automobilu� erif i jedan čovjek u vojničkoj uniformi. Svaki se čas trebaju pojaviti �na ulici.Gotovo istog trenutka s ulice zaori vika.- Dolaze! Dolaze!Zbijeno mnotvo nagrnu prema ulici, naputajući glavna vrata.� �- Recite im da ostanu na mjestu! - prodera se Daniel.13Foster ustade, maući rukama.�- Ljudi, ostanite gdje jeste! - zaurla. - Ne uda-ljujte se od glavnih vrata!Međutim, bilo je prekasno. Obuzeti silnom radoz-naloću da vide tko �dolazi, trajkai su već bili napustili svoje poloaje i krenuli uz ulicu. � � �Prva skupina konjičke policije s palicama u ruci skrenula je za ugao u estoredu. Zaustave se i trajkai i policajci i zagledaju se nijemo jedni u� � � druge. Iza njih je lagano milio otvoren automobil.erif i čovjek u vojničkoj uniformi iziđu iz automobila i prođu mimo �konjičke policije kako bi se suočili sa trajkaima. erif izvuče iz depa � � � �papir, rasklopi ga i poče čitati gromkim glasom koji se razlijegao ulicom i dopirao do mjesta na kojem su Forster i ostali stajali.- Ovo je sudska odredba s potpisom suca Čartera Glassa, predsjednika pennsvlvanijskog vieg suda, kojom se vama trajkaima nalae da se razi-đete� � � � i da propustite one koji su eljni rada do njihovih radnih mjesta.�Zavlada trenutačni tajac, a zatim se iz stotina grla podie mukao urlik. �Riječi se nisu razumjele, jer su izgovorene u istodobno i na vie jezika, �ali njihovo je značenje bilo jasno. Nipoto nisu htjeli propustiti �trajkolomce. tovie, stadoe se prijeteći primicati erifu.� � � � �erif se, međutim, jo nije dao.� �

- Uz mene je brigadni general Standish, zapovjednik pennsvlvanijske nacionalne garde. Dobio je zapovijed osobno od guvernera da pozove nacionalnu gardu, ako dođe do bilo kakvog nereda.- Neće doći ni do kal*ve guve, erife, ako je vi ne napravite! - zaori � �glas iz pozadine trajkakih redova. - Jednostavno vratite kamione, a � �crnčuge poaljite odakle su i doli!� �14trajkai se povedoe za migom, te slono udare skandirati.� � � �- trajkolomci kući! trajkolomci kući!� �- Ljudi, posljednji put vam se obraćam! - zatuli erif. - Raziđite se �mirno i nikome se nita neće dogoditi!�Umjesto odgovora, trajkai to su bili najblie erifu uhvatie se za ruke i � � � � � �stadoe, stupajući na mjestu i njiući se lijevo-desno, ritmički � �skandirati.- ivjela solidarnost! ivjela solidarnost!� �erif ih pokua nadglasati, ali ga zaglue. Stade i izvali oči.� � �Daniel pogleda Fostera. Lice sindikalnog vođe bijae blijedo kao krpa, a �usne mu grčevito stisnute.- Bit će najbolje da ih povučete, gospodine Fo-stere. Policajci će ih naprosto pregaziti- Neće se usuditi - otpovrnu napeto. - Time bi čitavu svijetu pokazali svoje pravo lice. Da su oruđe u rukama kapitalista.- To neće pomoć trajkaima kad ih stanu mlatit - upozori ga Daniel.� �- No moda će probuditi javnost i skrenuti joj panju na ono to joj se � � �zbiva pod nosom - uzvrati Foster. Okrenu se trajkaima i povika. - Ljudi, � �samo hrabro! ivjela solidarnost! - Uzdignu stisnutu aku i pozdravi po � �komunistički.- Solidarnost! - jeknue trajkai.� � �erif se okrenu i vrati u automobil. To isto učini i general. trajkai � � �udare u smijeh i izrugivanje, misleći da su primorali erifa na uzmak. �Trenutak kasnije njihov smijeh ustupi mjesto paničnu strahu.Bez ikakva upozorenja konjička policija natjera konje ravno na prednji red trajkaa i počne zama-hivati i toljagati naslijepo oko sebe. Za manje � �od cigle minute četrnaest je ljudi lealo poluonesvije-teno na ulici, teko� � � krvareći. Policija bezobzirno15potjera konje preko njih na slijedeći red trajkaa. Iza konjičke policije � �nadiralo je, vitlajući palicama, stotine uniformiranih erifovih �pomoćnika. Jo vie trajkaa popada po ulici, a krikovi bola i straha � � � �prolome se iznad uskomeane gomile. Odjednom trajkai pokleknue i jurnue u � � � � �stranu i u druge ulice. Policija nemilosrdno nastavi progon. Sada se stvori slobodan prolaz do glavnih vrata.Daniel opazi narednika kako izdaje zapovijed i kako se potom vrata otvaraju. Trenutak kasnije i čuvari s isukanim palicama nasrnu s leđa na zaostale trajkae.� �Daniel se okrenu i pogleda Fostera. Činilo se kao da je sindikalni vođa oduzet i nesposoban za pokret.- Bolje da vučemo dupe odavde! - uskliknu Daniel.Foster se ne pomače. Daniel se obrati dvojici njegovih pomoćnika.- Odvedite ga.Dvojica mukaraca pograbe Fostera za ruke i stute se niza stube, vukući ga� � za ugao. Kretao se s njima bez ikakva otpora, kao da se omaglio pićem.Daniel je gledao kako se prvi kamion polako ukotrljava kroz glavna vrata čeličane. Oko pedesetak Crnaca, posivjelih lica od straha stajalo je u

kamionu poput stada zgomilanih ovaca. Narednik iziđe iz tvornice i poče rukama davati znakove ostalim vozačima da uvezu kamione. Daniel jurne niza stube, probi se okretno kroz ustumarane trajkae i, oslobodivi se � � �gomile, nađe se točno iza narednika.Narednik je, maući pendrekom po zraku, usmjeravao kamione. Daniel podie � �ruku i jednostavno mu otme pendrek iz ruke. Narednik se okrene sav iznenađen.- Koji je đavo.- Servus, narednice - Daniel će kroza smijeak, a�16zatim ga, prije nego to je stigao reagirati, otro zviznu pendrekom preko � �lica, pretvorivi mu usta, nos i bradu u bezobličnu masu krvi i �polomljenih kostiju. Stade se ruiti. Dok je padao, Daniel ga gurnu, te �odleti pod kotače prolazećeg kamiona. Neto puče gotovo poput balona, kad �mu kotači prijeđoe preko grudnoga koa, drobeći mu i rebra i kičmu. Iako � �je kamion već proao, Daniel je, s pendrekom u ruci, jo uvijek upiljeno � �gledao mrtva narednika. Časak kasnije okrenuo se i lagano zakro-čio prema jednoj strani ulice.U susret mu dotrči neki erifov pomoćnik. Vidjevi mu pendrek u ruci, � �zamijeni ga za policajca u civilu.- to se ondje dogodilo?�- Mislim da je jedan kamion pregazio nekog je-bivjetra.- Ti sveca! - opsova erifov pomoćnik. - Jesi 1' ikad vidio tako neto?� �- Jok - odvrati Daniel i proslijedi svojim putom. Kad je zaao u sporednu �ulicu, bacio je pendrek u odvodni kanal. Do najblieg bara propjeačio je � �pet blokova zgrada. Čim se naao unutra, naručio je cijelu bocu viskija. �Ispio je na brzinu tri čaice. Tada mu je pristupio pipničar.�- Je li vam ita poznato o ishodu trajka u čeli-čani?� �Daniel natoči jo jedno piće.�- O kakvom trajku? - upita. - Znate, ovdje sam stranac.�2 Sjećanje II17osmo poglavljeKasnije, u toku popodneva, Daniel se vratio u ured sindikalne centrale. Nadao se da će tu, nakon jutarnjeg sramotna poraza, zateći sve u stanju općeg očaja, ali se grdno prevario.Umjesto toga, u uredu je vladala atmosfera uzbuđenja, gotovo likovanja, dok su Foster i njegovi pomoćnici skakutali od jednog do drugog telefona, razgovarajući sve u esnaest sa trajkakim centrima u ostalim gradovima. � � �Daniel je zastao na pragu i posluao Fostera koji je upravo vodio �telefonski razgovor.- Vijest prenose sve telegrafske agencije irom zemlje - govorio je. - �Sutra će cio svijet znati za nas. Već stiu ponude za pomoć iz New Yorka, �Chicaga, pa čak i iz udaljena San Francisca. Prekosutra pred čeličanom namjeravamo odrati demonstraciju. Dolaze Sidnev Hillman iz New Yorka, �Lewis i Murrav iz Washingtona, kao i Hutchinson, vođa drvo-djelaca. Majka Jones obećaje da će doći, a Jim Maurer, predsjednik AFL-a u Pennsvlvaniji, također će biti s njom. Kompanije za proizvodnju čelika uskoro će shvatiti da nas je nemoguće zastraiti, a naa će javnost saznati� � da sveukupno radnitvo stoji iza nas. I ne samo to: do sutra će iz New �Yorka stići oko četrdeset radnika, dobrovoljaca koji će nam pomoći u kampanji kojoj je svrha da u novin-18

ska urednitva neprekidno stiu vijesti o nama. -Načas zastade. - Dobro. � �Pet stotina dolara bit će nam velika pomoć. Znao sam da mogu računati na vas. Hvala vam.Spusti slualicu, die oči i ugleda Daniela na ulazu.� �- Gdje ste, dovraga, bili? - upita ljutito. - Cio bogovetni dan aljem �ljude po bolnicama, ne bi li togod saznali o vama.�- Sad sam tu - odgovori Daniel.- Trebali ste se pobrinuti da se bolje pripremimo za ono to se dogodilo -� prigovori Foster. - To vam je bila dunost.�- Radio sam kako sam najbolje znao - opravda se Daniel. - Ljudi se nisu dali obuzdat. Nije bilo nikakve discipline.- Discipline? - Foster će podrugljivo. - To su radnici, a ne vojnici. to �očekujete od njih?- Nita - odvrati Daniel kratko - samo da izaberu bolje rukovodstvo. Meni �se učinie ko topovska hrana.�Foster bijesno ustade.- Optuujete li me za namjerno rtvovanje mojih ljudi?� �Danielov glas zazvuči staloeno.�- Ne optuujem vas ni za to. Samo vam kazujem kako je to meni izgledalo.� �Foster mu se zapilji u oči.- Gdje ste bili u trenutku kad je vođa tvorničke strae otiao pod kotače � �kamiona?Daniel mirno dočeka njegov upiljen pogled.- Zato me to pitate?�- Neki ljudi pričaju da su vas vidjeli kraj njega neposredno prije toga.- Tko to priča?- Neki od njih. - Foster je bio namjerno neodređen.2'19- Seru naveliko - odbrusi Daniel. - Jednostavno sam trčao ulicom iza vas, ali uzalud. Bili ste odveć brzi za mene.- Policija će vas sigurno traiti ovdje - reče Foster.�- Onda im kaite da potrae one koji su otpremili nae bijednike u bolnicu -� � � uzvrati Daniel. - Upravo sada konjička policija patrolira ulicama pemskog dijela grada, razbijajuć glave svakom onom nevoljniku koji vani na ulici razgovara sa susjedima. Do noći neće biti iva stvora koji se neće bojat �izić iz kuće.- Kako to znate? - zapita Foster odrjeito.�- Upravo dolazim odande.- Kako to da za to nisam prije čuo?- Svim vaim pomoćnicima preče je da se tu u uredu prave vani nego da odu � �van izvidjet to se događa.�- Sudeći po vaim riječima, čovjek bi kazao kako mislite da ste sposobniji� od nas - Foster će prezirno. - Prilično ste lukav, zar ne?- Moda nisam dovoljno lukav - reče Daniel. -Naprosto ne znam kako se �takve stvari izvode.Foster uzdahnu i zavali se natrag na stolicu.- Jamčim vam riječju da ispravno postupamo. To je velik trajk. Njime je �obuhvaćeno gotovo osam saveznih drava. Zbog samo jednog incidenta u �jednoj kenjavoj čeličani, tu u Pittsburghu, nećemo ga ni dobiti ni izgubiti. Vjerujte mi, kad se o ovome posvud proire glasi, bit ćemo jači �nego ikada.Daniel ga utke pogleda.�

- Dodijelit ću vam jo dvojicu ili trojicu ljudi. Iziđite na ulice i �vratite se s podrobnim izvjećima o policijskim prepadima. Navedite imena,� mjesta, vrijeme. elim to jo večeras poslati telegrafskim agencijama.� �20Daniel kimnu.- Da, gospodine.Međutim Daniel, nije uopće podnio takav izvjetaj. Tu noć su i on i tristo� drugih trajkaa prespavali u zatvoru. Dvojica ljudi koje mu je Foster � �dodijelio, čim su ugledali konjičku policiju kako jezdi pločnikom prema pemskoj brijačnici s namjerom da istjeraju tri muterije s njihovih �sjedalica, nali su prikladne razloge da se vrate u sindikalnu poslovnicu.�- Trebat će nam veća pomoć - zaključie. Daniel ih je s negodovanjem �promatrao kakoglavom bez obzira srču ulicom. Tada se okrenuo i otputio u brijačnicu. Jedan od policajaca, koji je taman vukao na ulicu nekog pemskog radnika na-sapunana lica, zapriječi Danielu prolaz.- to, do vraga, misli, kamo će sada? - zareza.� � �- Na brijanje i ianje - otpovrnu Daniel. - to, dovraga, mislite, poto se � � � �ide brici?- Mudračina - promrsi policajac. Drugi se policajac zaustavi blizu njega.- Čekaj, Same - povika. - Taj kao da je Amerikanac, a ne Pemac. - Obrati se Danielu. - Sluaj, brate, pronađi drugog bricu u boljem dijelu grada. �Tu za Amerikanca nije sigurno da eće okolo.�- Zar ti ljudi nisu Amerikanci? - upita Daniel.- To su prokleti pemski crvendaći - odvrati policajac. - To su ti to po �čeličanama diu bunu.�Daniel pogleda Pemca kojem se sapunica počela cijediti niz obraze.- Je li to istina?Pemac se tupo zablenu u nj.- Vidi? - reče policajac. - Kurvin sin čak i ne zna govoriti engleski.�- Ba ne izgleda kao čovjek koji die bunu po čeličanama - primijeti � �Daniel. - Vie je nalik na�21nekog siromanog dripca koji je naprosto doao na brijanje i ianje.� � � �- to, do đavola, pokuava? Da izazove guvu?� � � � �- Ne, gospodine - uzvrati Daniel dosjetljivo. -elim samo ustanoviti �činjenično stanje. Reda radi, rekao bih.- Činjenično stanje? Uzviknu policajac. - Jesi li novinar?Daniel ga pogleda.- Moglo bi se reći. Tu sam da pokuam saznat to se događa.� �- Onda otklipi natrag do urednitva svojih petparačkih novina i kai im da � � �gledaju svoje jebene posle!- Zaboga, policajce, zar nikad niste čuli za slobodu tiska? - zapita Daniel ujedljivo.Policajac drmnu pendrekom ispod Danielova nosa.- Brzo vuci dupe odavde, inače ću ti ovime pokazati to je to sloboda.�Daniel ga načas pogleda, a onda namjerno kliznu očima na policajčevu bluzu i tit.�- Da, gospodine - reče povlačeći se s ulaza. -Smjesta se vraćam u urednitvo da im kaem to sam vidio.� � �- Nita nisi vidio! - graknu policajac.�- Tako je - sloi se Daniel i nadalje uzmičući. -Nita nisam vidio. Ba to � � �ću im reć.

Opazi kako policajci izmjenjuju munjevite poglede. Brzo se okrenu, ali je zaboravio na trećeg policajca na ulici. Palica mu odsjede na lubanji i, kad se osvijestio, vidio je da se nalazi u buhari, zajedno s jo kojih �ezdesetak Pemaca.�Do njega je sjedio Pemac to ga je vidio u brijačnici. Daniel okrenu glavu� i pokua se uspraviti u sjedeći poloaj. Ote mu se bolan jauk.� �22 'Pemac se okrenu, podvuče mu ruku pod leđa ipomogne mu sjesti uza zid.- U redu? - upita Pemac.- U redu. - Protrlja potiljak. Na njemu se ispu-pčila kvrga veličine pačjeg jajeta. - Koliko sam bio u nesvijesti?Pemac ga bijelo pogleda. Onda se prisjeti: čovjek ne zna engleski. Pokrenu polako glavu. Činilo se da većina ljudi spava ili da to pokuavaju� učiniti. Nitko od njih nije razgovarao.- Koliko je sati? - upita, gestikulirajući kao da gleda u sat.Pemac klimnu i podie uvis dva prsta. Dva sata izjutra. Pemac zavuče ruku �u dep i izvadi iz njega kutiju cigareta. Izvuče jednu i pomno je slomi na� dva dijela, ponudivi jedan Danielu. Daniel ga uze, a Pemac oba pripali �istom igicom. Daniel zaslini cigaretu čiji mu trpak dim pomogne da �razbistri glavu.- Pustit će nas u zoru - reče. Pemac ne odgovori, samo kimnu.- Gdje je zahod? - zapita.To je Pemac razumio. Pokae preko puta sobe, zatim začepi nos sa dva prsta� i zavrti glavom.Daniel baci pogled na drugu stranu ćelije. U kutu se nalazio jedan zahod, a u ćeliji se natiskalo najmanje pedeset ljudi. Daniel je shvatio to je �Pemac htio reći, pa se nije ni trudio da ustane. Mogao se strpjeti. Dokrajči pikavac, a onda opet nasloni glavu na zid i zadrijema.Kad je iznova otvorio oči, danje je svjetlo prodi-ralo kroz prozorčić ćelije, a dva su policajca stajala kod otvorenih vrata i vikala:- Hajde, pemski gadovi, van!utke, jedan po jedan, iziđoe kraj policajca i kroz mala pokrajnja vrata, � �to su vodila u neku uličicu, napustie zgradu. Za trenutak se ljudi uet-� � �23kae tamo-amo, gledajući jedan u drugoga, a potom se bez ikakva razgovora �raziđoe svaki svome domu.�Daniel prui ruku Pemcu.�- Hvala - reče.Nasmijeivi se, Pemac je stisnu. Reče neto na stranom jeziku, dok mu je � � �ljudski drmusao ruku.Daniel nije shvatio smisao njegovih riječi, ali je na ruci i u očima oćutio toplinu. Osmjehnu se.- Sretno!Pemac iznova kimnu, te dugim koracima zagrabi niz ulicu, a Daniel krenu u ured sindikalne centrale. Prolazeći mimo nekog restorana, shvati da je gladan. Uniđe, sjede za tezgu i naruči obilan doručak.Djevojka za tezgom pogleda ga kroza smijeak.�- Pričekat ću s jajima nekoliko minuta, ako se najprije elite oprati.�- Vrijedi - reče. Dovuče se do toaleta, ali je tek nakon to se pogledao u� zrcalo shvatio zato mu je djevojka to predloila. Preko jednog obraza, na � �vratu i na zatiljku zgruala mu se krv. Brzo je opere i obrie beskonačnim � �ručnikom na valjak. Doručak je bio spravljen ba kad je izlazio.�Konobarica mu se nasmijei.�

- Mora da se vodila vraka bitka. Odmahnu nujno glavom.�- Nisam ni vidio tko me je udario. Stavi preda nj uspuenu alieŤ. kave.� �- Ma je li istina? - upita. - Sv* tako kau.�24deveto poglavljeDaniel jo nikad nije vidio da su uredi sindikalne centrale tako natrpani.� Mukarci i ene, koji su izgovarali engleski s profinjenim istočnim � �naglaskom, bili su ratrkani po svim sobama, gdje su neprestance neto ili � �pisali ili pribiljeivali i, općenito uzevi, ostavljali dojam kao da jo � � �nikad u ivotu nisu proveli cio dan u radu.�Daniel opazi jednog od redovnih organizatora.- Tko su ti? - upita. Organizator se isceri.- Brigada dobročinitelja. Uvijek se pojavljuju na mjestu zbivanja koje će ući u novine.- Ne izgledaju mi ko sindikalisti.- I nisu - odgovori organizator. - Ali danas je moderno reći da zastupa �liberalna načela. To daka-zuje da, usprkos svojim novcima, posjeduju osjećaj za socijalnu pravdu.Danielu ne promače zajedljiva nota u njegovu glasu.- Jesu li od kakve koristi? Organizator skupi ramena.- Iskreno govoreći, ne znam. Međutim, Foster smatra da je vano imati ih �uza se. Na koncu konaca, nikad ne dolaze sami, dovuku sobom i svoj novac.Iz depa izvadi cigaretu i pripali, dok je pogle-�25dom pratio jednu od otmjeno odjevenih mladih djevojaka to je prola kraj � �njega sa svenjem biljeaka.� �- Ali ne tuim se. Sve su to slađane čiste pičice koje pridonose općoj �stvari. To je drugi način na koji iskazuju svoju solidarnost s radnicima.Daniel se naceri, motreći djevojku.- Shvaćam to mislite reći. Je li Foster u uredu?�- Trebalo bi da jest. Spremaju se otići do trajkake strae radi � � �fotografiranja. Majka Jones i Maurer su već ondje.Daniel se odeće niz hodnik do Fosterova ureda. Foster i Phil Murrav bili �su sami unutra. Foster o^ie pogled s izrazom zlovolje.�- Oprostite - Daniel će spremajući se na uzmak. - Mislio sam da ste sami.Phil Murrav progovori.- Uđite - pozva ga. - Upravo smo razgovarali o vama.Daniel zatvori vrata za sobom i ostade stajati.- Sinoć i jutros, neto ranije, traila vas je policija.� �Daniel se naceri.- Trebali su zaviriti u zatvor u Petoj ulici. Drali su me čitavu noć u �ćeliji.- Jeste li bili sami? Zanijeka glavom.- Nagruvali su ondje jo oko pedesetak drugih ljudi. Cajkani su ih cijelu �noć trijebili s ulica. Zgrabili su me kad sam poo za njima u brijačnicu �gdje su, vjerovali ili ne, digli dva Pemca s njihovih sjedala.- Dvojica ljudi koje sam vam bio dodijelio vratili su se, kazavi da ste �nestali i da ne znaju kamo ste otili.�- Ako hoćete, vjerujte im - reče Daniel zajedljivo. - Čim su ugledali cajkane kako jau na ploč-�26niku, otpirili su poput gusaka kad lete na jug. Rekli su mi da idu natrag po pomoć.- Kazali su da ste ih ostavili i krenuli na vlastitu odgovornost.

Daniel ne odgovori.- Policija eli s vama razgovarati o ubijenu čuvaru. Novine su podigle �veliku prainu oko toga. -Gurnu preko stola nekoliko primjeraka novina.�Daniel spusti pogled na njih. Bili su to newyorki Times i Herald Tribune,� vvashingtonski Stari phila-delphijski Bulletin. Naslovi stupaca i reportaa glasili su gotovo podjednako u svima njima. Naslovni članak: �ťtrajkai ubili čuvara u čeličani.Ť Nakon toga slijedi prikaz događaja, a � �negdje pri kraju reportae iznosi se kao manje vaan podatak da se malne � �trideset trajkaa nalazi u bolnici. Ni riječi o tome kako su policija i � �erif ovi pomoćnici otpočeli napad.�- Prema njima ispada kao da je to bio povod cijelom neredu - primijeti Daniel.- Kompanija je i čekala da se tako neto dogodi -reče Foster. - Odmah su �to objeručke iskoristili.- Čini mi se da su u svakom pogledu bili bolje pripremljeni od nas - podvuče Daniel.Foster je znao na to cilja.�- Situacija se izmijenila - brzo će on. - Uz pomoć koju dobivamo, sada prvi moemo iznijeti nau stranu priče.� �- Trebat će je vraki brzo iznijet da sustigne ovu njihovu. Dok vi �objavite svoje prikaze, ovaj će već obić cijelu zemlju - reče Daniel.Foster se uzvrpolji. Izvuče sat i pogleda ga.- Vrijeme odmiče. Svi su fotografi jamačno na svojim mjestima. Bolje da odemo tamo radi snimanja. - Murray ustane, a Foster se iznova okrenu Danielu. - Pronađite jednog od reportera koji če-27kaju vani, pa mu ispričajte sve o noći provedenoj u zatvoru. Kad se vratim, razgovarat ću s vama. Daniel ga pogleda.- Neću biti tu.Foster ga prostrijeli mrgodnim pogledom.- Nego gdje?- Odlazim - odvrati Daniel. - Gadi mi se sama i pomisao na to da me policija opet privede. Neto mi kazuje da od vas, momaka iz ovog ureda, ne� mogu očekivati bogzna kakvu pomoć.- Ako uteknete, protumačit će se kao priznanje krivice.- Ni ne priznajem - sreza Daniel. - Jednostavno mi se ne sviđa pomisao da� između vas dvojice visim na kriu.�Foster na trenutak umuknu.- Dobro, hodite dolje do blagajnika i podignite plaću do kraja tjedna.- Hvala vam. - Daniel se okrenu da će van. Zaustavi ga Murravev glas. U ispruenoj je ruci�drao ključ.�- To je ključ moje sobe u hotelu Penn State. Kad se spremite, otiđite tamo i čekajte me. Popodne vozim u Washington. Moete se povesti sa mnom.�- Hvala. - Daniel uze ključ iz Murraveve ruke. -Čekat ću vas.Bilo je neto poslije četiri sata po podne kad je veliki crni buick kojim �je upravljao Murrav, do kojega je sjedio Daniel, skrenuo na saveznu auto--cestu broj pet. Murrav je progovorio tek nakon polsatne vonje.�Nije okrenuo glavu, već je pogled usmjerio na cestu.- Jeste li ubili čuvara?Daniel odgovori bez ikakva oklijevanja.28- Jesam.

- To ba nije bilo jako pametno - prigovori Murrav. - Ako vam policija �priije taj zločin, to bi nam ozbiljno moglo nakoditi, pa čak i � �upropastiti trajk.�- trajk je ionako izgubljen - reče Daniel. - Znao sam to onog trenutka �kad je Foster izgubio vlast nad svojim ljudima. Naprosto se smrzo, pa se kasnije nije mogo ni pomać. Načas sam pomislio da mu trajk ni ne znači. � �Da ide za nečim drugim.- Za čime?- Ne znam - uzvrati Daniel. - Ne razumijem se dovoljno u trajkove i �politiku da bi mogo izreć svoj sud, al vraki sigurno nanjofam kad neto � � �nije kako bi trebalo bit.- Mislite li da se sukob mogao izbjeći?- Ne, gospodine, ali nije bilo potrebe da sve ljude prebiju na mrtvo ime. Da sam bio na njegovu mjestu, siao bih s podija i uvjerljivim pritubama � �zakočio erifa. Činilo se da on nije bio jako oran bilo to započeti; i sam� � je traio izliku da se povuče i da oprezno postupa - ali mu nismo pruili � �priliku.- Zar uistinu mislite da je trajk izgubljen?�- Da, gospodine - odvrati Daniel usrdno. - Čeli-čane su preveć dobro sve organizirale. Koliko sam mogo saznat, u cijeloj zemlji imaju oko osam tisuća erifovih pomoćnika kojima suzbijaju trajkae. Cajkani dan i noć vre� � � � prepade i apse Pemce u njihovoj gradskoj četvrti i neće stat dok god trajk ne bude gotov. A ne vjerujem da to Foster ne zna. Međutim, njega �neto drugo treca u dropcu to mu ne da mira.� � �Murrav mu uputi letimičan pogled.- Kakvi su vam planovi?- Ni sam ne znam - uzvrati Daniel. - Vjerojatno da se klatarim po zemlji i traim poso.�- Biste li htjeli posao u Sindikatu rudara?29- to bi radio?�- Prve dvije godine ili biste u kolu da se nao-brazite i steknete znanje � �koje će vam pomoći da se na inteligentniji način postavite prema problemima s kojima se suočava nae radnitvo.� �- U kakvu kolu?�- U newyorki koled. U ťNovu kolu za socijalna istraivanjaŤ. Dobijete čak � � � �i diplomu. Mi sve plaćamo.- U čemu je kvaka?- Uopće je nema - odgovori Murray. - Kad zavrite, zapoljavate se kod nas.� � Ako vam se posao ne dopadne, moete otići u svako doba.�Daniel se na trenutak zamisli.- Nemam mnogo redovite kole. Mislite li da bi se mogo s time uhvatiti u �kotac?�- Svakako. Ali prije nego to počnete, morate naučiti jednu vanu stvar.� �- Koju? - upita Daniel.- Da sve to poduzimamo, činimo isključivo za dobrobit radnih ljudi koji �polau veliko povjerenje u nas. Ne moemo si dopustiti takav luksuz da se � �osvećujemo na ljudima za koje ne znamo jesu li nam naudili ili nisu, ili da od njih stvaramo neprijatelje. Ljudi koje zastupamo to ne zasluuju.�Daniel načas uuti.�- Kao ono to sam ja učinio, to mislite?�- Da - otpovrnu Murray bez okolianja. - Do toga vie ne smije doći.� �- Ali mi unatoč tome elite pruit priliku. Zato? Murray ga postrance � � �okrznu letimičnim pogledom, a onda iznova ustremi oči na cestu.

- Zbog nekog predosjećaja. tovie, drim da vas krase zdravi porivi. Iako � � �nesvjesni toga, ipak ste sve točno pogodili. Osjećam da ćete jednog dana u radničkom pokretu igrati vanu ulogu. Na neki me�30način podsjećate na Johna L. kad sam ga prvi puta upoznao. Suta hrabrost �i nagonsko poimanje.- To je velik čovjek - izusti Daniel s puno potovanja. - Sumnjam da mu �ikad mogu biti nalik.- To se ne zna - prihvati Murrav. - Ali opet, i ne morate biti na nj. Dovoljno je da ostanete samosvojan, moda vas to učini većim od bilo koga �od nas.- Nema mi jo ni dvadeset godina.�- Znam - reče Murrav. - Bit će vam dvadeset dvije kad iziđete iz kole. To� je najbolja dob da se neto započne.�- Mislite ozbiljno? - zapita Daniel.- Da ne mislim, ne bih vam to ni predloio -odgovori Murrav.�- Prihvaćam - reče Daniel, pruajući mu ruku. -Ufam se da vas neću �razočarati.Murrav je stisnu, pridravajući volan drugom rukom.�- Siguran sam da nećete.- Hvala vam.- Ne zahvaljujte mi - odvrati Murrav. - Samo budite vrijedni. - Ispusti mu ruku i vrati svoju na volan. - Prokletstvo! Počelo je kiiti.�Zbilo se to davno, prije nekih sedamnaest godina, a sada Daniel sjedi u kadi jednog kalifornij-skog motela, pui cigaru, pijucka viski iz boce �koja stoji na stolici odmah do kade i čeka Tess da se vrati s trnice sa �dva odreska. A na istoku je sve iznova počelo. trajk u čeličanama. Ali �ovoga je puta drugačije. Lewis je upravo prije godinu dana potpisao ugovor s Big Steelom. Sada će Phil Murrav preuzeti Little Steel. Međutim, Daniela je mučila samo jedna stvar, a to je bio predosjećaj da Murrav srlja u susret istoj nevolji, u koju je prije sedamnaest godina bio upao Foster.31deseto poglavlje- Već smo tu gotovo tri mjeseca - reče, odnoseći posljednje komade posuđa nakon večere. - Mislim da je vrijeme da si nađemo apartman.Daniel odloi večernje novine.�- Zato? Tu sam savreno sretan.� �- Za novce koje izdajemo u tom hotelu, mogli bi imat neto zaista lijepo, �zasebno.Podie novine i opet poče čitati, ne odgovorivi joj.� �Sjede nasuprot njemu i otvori radio. Upravo je počeo svirati sastav Fibber McGee i Molly. Nekoliko ih je minuta sluala, a onda je s �nestrpljenjem okrenula dugme. No, čini se da nije nala nita zanimljivo, � �pa je s gađenjem isključila prijamnik.- Daniel - reče.Spusti novine i pogleda je preko njih.- Zar se neće zaposlit? - zapita.�- Već imam poso - uzvrati.- Mislim na onaj, na koji se ide svaki dan -razjasni. Znala je da s istoka svaki tjedan stie ček.�- Radim na njemu - izjavi. - Ovaj sam tjedan uročio tri sastanka u tri različita sindikata.- To nije posao - ona će.

Preklopi novine i stavi ih na stol tik stolice. Uuti.�- Ostali mukarci odlaze na rad svako jutro, a�32vraćaju se kući uvečer. Ti to ne čini. Umjesto toga ja odlazim svako �jutro, a dolazim kući navečer. Svaki dan ista pjesma. Ostavljam te čitajuć jutarnje novine, a kad se vratim, nalazim te na istoj stolici s večernjim novinama. To nije normalno.Dohvati bocu i natoči čaicu. Strusi je i natoči drugu.�- A kao drugo - nastavi - svaki dan popije bocu viskija.�- Jesi li me ikad vidjela pijana? - upita.- Ne radi se o tome. Nije dobro pit toliko alkohola, kodi utrobi.�- Osjećam se dobro.- Jednog će ti dana prisjesti - opomenu ga. -Znam takve slučajeve.Istrusi i drugo piće, načas se zapilji u nju i konačno progovori.- U redu. Van s tim. to te grize?�Grunu u plač. U nekoliko navrata pokua prozboriti, ali je svaki put �presiječe jecanje, dok joj napokon potok suza ne oblije lice. Prui ruke �preko stola, doslovce je podie sa stola i posadi sebi u krilo.�Prisloni joj glavu o rame, pogladivi je njeno po kosi.� �- Lake, duo - reče blago. - Nije opet tako loe.� � �- Je li? - Pogleda ga očima zamagljenim od suza.- Loe je da loije ne moe biti. U drugom sam stanju.� � �Glas mu odjeknu staloeno i bez iznenađenja.�- Koliko si već trudna?- Liječnik kae između deset i dvanaest tjedana�- odgovori. - Ne moe nita određenije reći do idućeg pregleda.� �Neko vrijeme posuti, odsutno joj milujući kosu.- Ako je tako, onda je prekasno za pobačaj? -Zvučalo je to vie kao �tvrdnja nego kao pitanje.3 Sjećanje II33- To je bilo prvo to sam ga upitala. Rekao je da ne smije riskirat. �Također mi je kazao da u Tijuani ima liječnika koji to obavljaju, ali ih nije preporučio.Pogleda dolje na nju.- Kako to da nisi nita prije primijetila? Uhvati mu pogled.�- Uvijek imam neredovitu menstruaciju. Koji put i s dva mjeseca zakanjenja. Osobito kad se mnogo jebem.�- A stvarno se mnogo jebemo - sloi se.�Ona ustade, ode do čajne kuhinjice i vrati se sa čaom. Prui je preda nj.� �- Mislim da mi je potrebno piće. Podie oči na nju.�- Negdje sam pročitao da alkohol kodi malim bebicama.�- Jedna joj mala čaica neće naudit - reče.�Natoči joj manje od prsta viskija, a sebi do vrha. Uzdigne svoju čau i �kucnu se s njom.- U zdravlje Daniela Boonea Hugginsa mlađeg. Već je bila prinijela čau k �usnama, kadli jojsmisao onoga to je rekao dopre do svijesti. Čaa joj se zalijepi u ruci.� �- Misli ozbiljno? Klimnu.�- Ne mora - reče. - Ne korim te. Sama sam kriva.�- Nitko nije kriv - ispravi je. - Razmiljao sam o tome i prije nego to si� � mi na to svratila panju.�- Na potenu riječ? - Glas joj je zvučao sumnjičavo.�- Na potenu riječ. Valjana si ena. Mojega soja. Dobro ćemo se slagati.� �

Klonu preda nj na koljena, zarije mu glavu u krilo, te iznova zarida.34- Toliko sam se bojala, Daniele. Neizmjerno te ljubim.Okrenu joj lice prema sebi.- Nema se čega bojati. I ja tebe ljubim - reče, poljubivi je.� �Slijedećeg jutra vjenčao ih je mirovni sudac u Santa Monici.Bila je to kućica uza sporednu ulicu, u neposrednoj blizini San Vincentea, sjeverno od bulevara Santa Monica u Hollywoodu. Imala je dvije spavaće sobe povezane kupaonicom, prostoriju za dnevni boravak i proirenu� kuhinju s omanjom blagovaonicom. Uzan pristupni kolnik to je vodio u �otvorenu garau, ugrađenu u dio kuće, odvajao ju je od susjedstva. Činilo �se da su oba dvorita, prednje i stranje, bila podjednakih dimenzija: � �devet prema otprilike sedam i pol metara.Posrednik za prodaju nekretnina uviđavno ih je ostavio u sobi za dnevni boravak da se dogovore.- to kae? - upita Daniel.� � �- Sviđa mi se - odgovori. - Osobito soba s druge strane kupaonice. Moemo �je krasno uredit za djetece. Ja ću napravit nove prekrivače za ostali �namjetaj, a s malo boje moglo bi doista sve lijepo izgledati. Jedino to � �ne valja jest cijena. Tisuću i četiristo dolara je mnogo novaca.- Daju sve svoje: pokućstvo, tednjak, hladnjak.�- Ovako neto moemo unajmit za otprilike dvadeset i pet dolara mjesečno - � �reče.- Ali onda utroi tristo dolara godinje i na kraju ostane bez prebite � � � �pare. Na ovaj način vrijednost posjeda ne umanjuju kojekakvi tereti i obveze. To ti je kao polica osiguranja.- Koliko će nam banka dati zajma na hipoteku?3*35- Nijedna mi banka neće dati zajam - odvrati. -Nisu ba jako skloni �sindikalistima.Pogleda ga.- Imam četiristo dolara od prodaje kuće - reče. -Prilazem ih kao pripomoć.Nasmijei se.�- Ne trebaju mi tvoji novci. Mogu izići na kraj. Samo ako ti se kuća sviđa.- Sviđa mi se - uzvrati.- Dobro, hajde da se onda nagodim s njim - reče i pozove zastupnika natrag u sobu.Posao su zaključili za tisuću dvjesto sedamdeset i pet dolara i uselili se u kuću potkraj mjeseca. Trebalo im je jo vie od dva mjeseca da je � �dotjeraju prema svojoj zamisli. Daniel je prebojio cijelu kuću i namjetaj; ona je saila nove zastore i prekrivače na ivaćem stroju koji je� � � jedan od prijanjih vlasnika bio ostavio na tavanu.�Sjedio je u sobi za dnevni boravak i čitao večernje novine, kao i svagda kad bi se vraćala s posla. Odloio je novine i pogledao je. Bila je u �petom mjesecu trudnoće, i trbuh joj je počeo rasti. Lice joj se doimalo iskrivljenim i izmučenim.- Zadrala sam se due - ispriča se. - Imali smo posla, pa me gazda nije � �htio pustit. Odmah ću priredit večeru.- Nije potrebno - reče. - Lijepo se okupaj i malko odmori. Izvest ću te na večeru u kakav kineski restoran.- Ne mora - ona će. - Nije mi teko spravit večeru.� �

Međutim, vidio je da joj se prijedlog dopao.- Učini kako ti rekoh.36Kasnije, u toku večere, dok su licom grabili pileći chow mein1, kazao je �vrlo nemarno:- Mislim da je krajnje vrijeme da prestane raditi. Nije poteno prema � �mlađem Danielu da cio dan prestoji na nogama.�- Novci zaista dobro dođu - reče. - Dvanaest ili četrnaest dolara sedmično pokriva mnogo kućnih trokova.�- Potroim vie od toga za piće i cigare - napomenu.� �Zauti.�- Osim toga, namjeravam se vratit na posao. Ako to uistinu učinim, imat ćemo vie od toga.�Razrogači oči.- to će radit?� �- to i uvijek - odvrati. - Organizirati.�- Nisam znala da takav poso moe i tu dobit.� �- Nije tu - dopuni se - već na istoku. Osobno me Phil Murrav pozvao. Hoće da se stavim na čelo chicakog Organizacijskog komiteta radnika zaposlenih� u čeličanama. Plaćat će mi pedeset i pet dolara tjedno i sve trokove.�Prizvuk uasa uvuče joj se u glas.�- To znači da ćemo se opet morat selit, tek to smo se tu okućili.�- Ne - opovrgne. - To nije stalan posao. Trajat će najvie neto due od dva� � � mjeseca. Zatim ću se vratiti.- Bit ću sama - potui se. - to ako jo uvijek bude ondje kad mi nastupi � � � �vrijeme?Nasmije se.- Vratit ću se mnogo prije - izjavi pouzdano.- Zar ti se ne bi vie isplatilo da tu primi posao?� �- Znam koliko tu plaćuju. Nitko ne daje ni polo-1 Kineski specijalitet od prenih rezanaca, kosana mesa i povrća u umaku.�37vicu onoga to ondje nude. S obzirom da je sada dijete na putu, to vie � � �zaradimo, bolje ćemo materijalno stajati. A budući da mi nadoknađuju i sve trokove, moemo cijelu plaću ibnuti u banku. Uhvati mu pogled.� � �- To odista eli, zar ne?� �- Da - odgovori jednostavno. Duboko uzdahnu.- U redu. Ali nedostajat će mi.�Osmjehnu se i, ispruivi ruku preko stola, do-tače joj obraz.� �- I ti će meni nedostajati - reče. - No vratit ću se prije nego to i � �misli.�Uzdignu aku i pritisnu mu ruku na svoj obraz. Htjela mu je silom �vjerovati, ali je duboko u srcu osjećala da će se zadrati due nego to � � �namjerava.- Je li opasan? - upita. Slegnu ramenima.- Nita opasniji od prijanjih poslova.� �- Ne elim da ti se bilo to dogodi.� �Potapka kaput ispod pazuha gdje mu je pitolj udobno počivao.�- Ne brini se za to. Ono to se prije dogodilo, vie se nikad neće zbiti. � �Imam prijatelja.Zagleda mu se u oči.- U redu stvar, ali ipak ne zaboravi jedno, a to je da ima i suprugu.�38jedanaesto poglavlje

Dva dana kasnije stajao je na peronu, spreman da se popne na vlak koji će ga vratiti na istok. Okrenuo se prema Tess.- Čuvaj se. Sluaj liječnika i dri se dijete. Vratit ću se za est tjedana.� � �Ovije mu ruke oko vrata.- Ti se čuvaj. Ne bih htjela da ti se dogodi ita slično kao onda kad smo �se upoznali.- Tako neto vie se neće dogoditi - obeća joj. Poljubi je. - Samo pazi na � �sebe.- Ljubim te - reče ona.- I ja tebe - odvrati on i uspne se na vlak. Stajao je na stepenicama i mahao joj, dok je vlak polako odlazio. Ona mu dobaci poljubac upravo u času kad se vlak, ulazeći u zavoj, udaljio s perona i nestao joj iz vida. Popeo se uza stube i podigao svoj putni kovčeić ba kad se kondukter � �pojavio iz vagona.- Dopuste da vam pomognem, gospodine - reče kondukter, razotkrivi bijele �sjajne zube irokim osmjehom. Uze kovčeić iz Danielove ruke. - Mol ću vau � � �kartu, gospodine.Daniel mu prui kartu. Kondukter je pogleda i kimnu.�- Izvolte za mnom, gospodine.Daniel pođe za njim niz prolaz među sjedalima, njiući se lagano kad je �vlak počeo pojačavati br-39zinu. Kondukter jo jednom provjeri kartu i stade blizu sredine vagona. �Pokaza mu rukom na sjedalo i oprezno poloi kovčeić na policu iznad glave.� �- Moete zauzet oba sjedala, gospodine - reče. -Ima dosta mjesta i �nastojat ću da niko ne sjedne do vas kako bi se mogli preko noći ispruit.�- Hvala vam - zahvali se Daniel, dajući mu novčić od pola dolara.- Hvala vama, gospodine - naglasi kondukter oduevljeno. - Ako vam bilo to� � zatreba, samo me pozovte. Zovem se George.Daniel ga pogleda.- Je li bar otvoren?- Jest, gospodine. Vagon za puače je tri vagona otraga, odmah do spavaćih� kola. - Kondukter se poče udaljavati. - elim vam ugodnu vonju, gospodine.� �Dok je prolazio kroz druga spavaća kola opazio je djevojku. Kondukter je upravo izlazio iz jednog od osobnih kupea. Automatski zaviri kroz otvorena vrata. Stajala je, dreći ruku na najgornjem pucetu bluze. Die � �oči; načas im se pogledi sukobie, potom se usiljeno osmjehnu i drugom �rukom zatvori vrata. Produi prema vagonu za puače.� �Bar je već bio krcat. Uz prozor se nalazio jedan slobodan stolić s dvije sjedalice. Sjede za nj. Priđe mu konobar.- Izvolte, gospodine?- Koliko kota boca bourbona1? - upita Daniel.�- Politrenka dolar i pol, tričetvrt litre dva i ezdeset centi, gospodine.�- Uzet ću tričetvrt litre.- Da, gospodine. Led i sodu također, gospodine?- Ne, hvala. Samo običnu vodu.Upravo je ispijao drugu čau, kad je ula u vagon.� �1 Vrst američkog viskija od kukuruza i rai.�40Očima je preletjela oko sebe, traeći stol. Nije bilo nijednoga. Činilo se� da je trenutak oklijevala, kao da će se vratiti, a tada je ugledala praznu sjedalicu uz njegov stol i pola k njemu.�- Primate li me u drutvo? - Glas joj je zvučao njeno, a odavao je � �kolovanu osobu.�

Ustade.- S najvećim zadovoljstvom, gospođo. Čim sjede, pojavi se konobar.- to pijete?�- Bourbon i vodu - odgovori Daniel. - Da naručimo jo jednu čau?� �Zavrti glavom.- Jako rezak martini1 - reče konobaru. Iznova mu se obrati. - Ne mogu zamisliti da pijem sama u kupeu.Daniel se nasmjehnu. Ona mu prui ruku.�- Christina Girdler.Konobar donese martini. Ona die čau.� �- Za sretno putovanje! Daniel sasu bourbon niz grlo.- Ugodno putovanje, gospođice Girdler.- Prijatelji me zovu Chris.- A mene Daniel.- Putujem u Chicago - nastavi ona. - Bila sam u posjetu nekim prijateljima na Pacifičkoj obali.- Ja presjedam u Chicagu i nastavljam put za Pittsburgh, ali ću se za dva-tri tjedna vratiti u Chicago - reče.- Čime se bavi, Daniele?�- Ja sam sindikalni organizator. Upravo sam sada dodijeljen Organizacijskom odboru radnika zaposlenih u čeličanama pri CIO.1 Koktel od dina i vermuta, obično pomijean s ledom i ukraen maslinom ili� � � krikom limuna.�dl41- swoc?x- Čula si za nas? - Bio je vidljivo iznenađen. Pripadnici viih krugova �obično nisu nita znali o sindikatima.�Nasmije se.- Mog ujaka Toma udarila bi kap, kad bi znao da tu sjedim i pričam s tobom. Dovoljno je spomenuti mu SWOC i već iskače iz koe.�Girdler. Odjednom se prisjeti. Predsjednik Repu-blic Steela. Predvodnik Little Steela i njegove hajke na sindikate.- Onaj Girdler? Opet se nasmija.- Onaj. Hoće li me sada otjerati od stola? Nasmijulji se.�- Ni govora.- Čak i ako ti kaem da radim u propagandnom odjelu njegove kompanije i da� sam jedna od onih koja objavljuje sve obavijesti uperene protiv sindikata?Strese glavom.- Nije vano. Ovog trenutka nijedno od nas ne radi.�- Vi, narode, nećete pobijediti. To znate, zar ne?- Ne radim - reče.- O čemu onda da razgovaramo? - zapita.- O tebi - otpovrnu.- Sto?- Digao mi se onog časa kad si sjela za stol - reče. - elim te fukati.�Ostade bez daha. Najednom joj se lice orosi i trunak pocrveni. Zapilji se u nj.- Je li ti dobro? Jezikom ovlai suhe usne.�1 Steehvorkers Organizing Committee (Organizacijski odbor radnika zaposlenih u čeličanama).42- Sad sam dola k sebi. Zasmija se.�

- Jedan nula za tebe. I ona se nasmija.- Mogu li dobiti jo jedno piće?�Dade znak konobaru. Kad je piće doneseno, i konobar se udaljio, reče:- Prvo ćemo ručati. Onda ćemo u tvoj kupe.- Zato ne u tvoj? Zagrohota.�- Nemam ga. Sindikalisti se voze u običnim vagonima.Razdaljinu od Los Angelesa do Chicaga vlak je prevalio za gotovo četrdeset sati, a iz njezina su kupea izlazili samo onda kad je trebalo jesti. Kad se u Chicagu spremao presjesti u vlak za Pittsburgh, prilijepila se za nj i nije ga putala, dok god joj nije obećao da će je �nazvati čim se vrati.Nikad nije saznao kako je znala da će doputovati u Chicago, ali kad je dva tjedna kasnije vlak uao u kolodvor, ona ga je dočekala i ostala uza �nj do trenutka kad se pripremio za povratak na Pacifičku obalu.Jednog dana, dok se iz Garvja u Indijani, kamo je bio otiao da dovri � �pregled terenskog rada, vraćao automobilom u Chicago, ovila mu je ruku oko vrata i kazala:- Volim te. elim se udati za tebe. Pogleda je ovla.� �- aava si.� �- Mislim ozbiljno.- Zna da sam oenjen, da Tess za manje od mjesec dana očekuje dijete.� �- Mogu čekati dok dobije rastavu braka.�- Zaboravlja koliko zarađujem. Nemam sredstava za izdravanje Tess, � �djeteta i jo jedne ene.� �- Ja ih imam.43- Ne, hvala.- Ne mora ostati u sindikatu. Sjajno bi se slagao s ujakom Tomom. Sigurna� sam da bi ti za tren oka naao posao uz kudikamo veću plaću nego to je � �sada prima.�Iznova je okrznu pogledom.- Lijepo nam je i ovako. Zato nagliti i sve pokvariti?�- Ljubim te. Nikad nisam upoznala čovjeka koji bi me natjerao da se ovako osjećam.- Brka ljubav i prcanje. To to se jebemo kao bijesni ne znači da se � �moramo zaljubiti.- Ali ja te doista volim - zainati se kao dijete.- Dobro. Hoću da me voli, ali se ne zaljubljuj u mene.�- Voli li me?�- Da - odvrati Daniel. - Ali ja nisam zaljubljen u tebe.- Ne vidim tu nikakve razlike. Jesi li zaljubljen u svoju enu?�- Ne. Ali je istinski volim.- Onda stvarno ne shvaćam.- Shvatit će - reče. - Za to treba vremena. Načas zauti.� �- Zato si s njom, ako je ne voli?� �- Jer smo istoga kova - uzvrati. - Istog podrijetla, istog miljenja. Tu �se snalazim. Nikad se ne bih uklopio u tvoje drutvo, niti bi se ti �osjećala ugodno u mome. I budući da nema načina da ostatak ivota �provedemo zajedno u krevetu, naum je jednostavno neizvediv.- Ima krivo - reče. - Svugdje bi se ti uklopio. Ujak Tom se nimalo ne �razlikuje od tebe. Počeo je ni od čega, a probio se u ivotu. Jer se �prilagodio okolini.- Nai se osnovni pogledi na svijet razlikuju -istaknu Daniel. - Zbog �ljudi poput tvog ujaka

44Toma, gledao sam kako mi cijela obitelj pogiba. Zbog takozvane politike trgovačkih drutava vidio sam kako bezbroj ljudi stradava i gladuje. Nikad� ne bih mogao sudjelovati u njezinu sprovođenju.- Moda bi je promijenio da u njoj sudjeluje. Provali u smijeh.� �- Bezazlena si, i to dobro zna. Ne stvara politiku tvoj ujak Tom, niti �bilo koji drugi čovjek. Ona proistječe iz mnogih mjesta: iz banaka, Wall Streeta, iz onoga to nazivamo profitima vlasnika burzovnih papira. Oni �prisiljavaju čovjeka da im se priključi, ili pronalaze nekoga drugog tko će ispunjavati zadatke. Da je tvoj ujak pokuao izmijeniti politiku, ne bi� na svom poslu opstao ni tjedan dana. Nema nita veći izbor da krene svojim� putom - pod uvjetom da uopće eli bilo to izmijeniti - od čovjeka na � �Marsu.- Jo se sveudilj elim udati za tebe - reče. Maknu jednu aku s volana i � � �poloi je preko�njenih ruku.- Prekrasno je i ovako - reče tiho. - Neka tako bude i dalje.Glas joj odjednom zazvuči napeto.- elim se jebati. esnaestak kilometara uz cestu vidjela sam cimer nekog � �hotela. Odsjednimo ondje preko noći.- Ali sutra moram biti u Chicagu.- Briga me za to kao za lanjski snijeg - odbrusi nemilo. - Hoće mi se tvog pimpeka.Pogleda je i malo zatim kimnu. Skrenu s ceste, a u Chicago doputuje tek potkraj idućeg popodneva.45dvanaesto poglavljePet mjeseci kasnije Daniel je s kovčeićem uao u ured Philipa Murrava, � �predsjednika Ujedinjenih radnika čeličana pri CIO.Uz njega su ondje sjedili jo neki mukarci, ali ih je brzo otpravio i � �obratio se Danielu.- to ste saznali? - upita bez okolianja. Daniel odloi kovčeić na pod. I � � � �on je bio podjednako izravan.- Neće vam se dopasti ono to ću vam kazati. -Načas prestade govoriti. - �Imate li bocu viskija?Murrav se bez riječi sae do najdonje ladice svog stola, iz nje izvuče �bocu i čau, te ih poloi na sredinu stola. Čekao je dok Daniel ne ispije � �čau i iznova je napuni.�- Kaite mi - potaknu ga tihim glasom.�- Već sam est tjedana na putu. Obiao sam četrnaest gradova u osam � �saveznih drava i ne sviđa mi se ono to sam vidio. Naivno nas mame u � �zamku. Svi su spremni i čekaju na nas. Jebeni Girdler iz Republic Steela ima cijelu vojsku uza se, a ondje gdje je nema pridobio je mjesnu policiju koja, umjesto njega, obavlja prljavi dio posla. Sa svojim prepadima na radnike i članove sindikata prevrio je svaku mjeru. Sada �čeka da izbije trajk kako bi sindikatu očitao bukvicu.�- Zar je tako loe? - upita Murrav.�46Daniel potvrdi, uzevi drugo piće.�- Moda i loije.� �- Kako ste saznali toliko mnogo o koracima koje poduzima?- Od jednog člana njegove obitelji.- Djevojke? Daniel kimnu.- I ona radi u uredu.

- Zna li tko ste?- Zna.- Zato vam je onda sve odala? Daniel zamuknu. Tre jo jedan viski. Murrav � � �zijae u nj dugo vremena.�- Moda vam je slagala.�- Ne bih rekao. Hoće se udati za mene.- Zna li da ste oenjeni? Daniel klimnu.�- To je ne smeta. Misli da je lako dobiti rastavu.- A to vi mislite? Daniel odmahnu glavom.�- Oenjen sam. Otprilike za tjedan dana postat ću otac. Kazao sam joj to. �Veli da će me čekati dok ne budem spreman.Murrav zauti. Daniel nastavi.�- Rekli ste da mogu kući u vrijeme porođaja. Namjeravam sutra krenuti.- Ne znam hoću li vas ba sada moći pustiti -reče Murrav.�- Dali ste mi riječ - usprotivi se Daniel. Murrav kimnu.,- Jesam.- Onda idem.Murrav opet utonu u muk. Lice mu je bilo iskrivljeno i blijedo. Poče klopkati olovkom po stolu.- Prisiljavaju me sa svih strana da pokrenem taj trajk.�47- Nemojte to učiniti - svjetova ga Daniel. - Sjetite se onog to ste mi �prije dugo vremena kazali o Billu Fosteru. ťNe započinjite trajk ako �niste sigurni u pobjeduŤ. Sad se spremate učiniti isto. A nema načina da ga uspjeno okončate.�- Uistinu to vjerujete? Daniel utke kimnu.�- Prokletstvo! - Olovka mu puče na dva dijela među zgrčenim prstima. - Svi bi da mi se domognu starke. Lewis je prije gotovo godinu dana izravnao račune s Big Steelom, i sada mene optuuju to se Little Steel � �opire toliko dugo. Čak i polet članstva gubi snagu. Ljudi trae akciju.�- Ako idu za tim, dobit će je - primijeti Daniel. -Ali time neće pomoći trajku. Ta će ih akcija samo stajati zatvora i bolnica.�- Reuther se nagodio s General Motorsom. Sad im nitko nije ravan, pa kau �da mi to moemo učiniti.�- Fordovi su radnici jo uvijek u trajku. Reuther se jo treba najesti � � �ganaca da ondje to postigne. A Girdler je u istoj mjeri organiziran kao i� � Ford.Murrav se zapilji u Daniela.- to da radim?�- to kae Lewis?� �- Namjerno uti. Jednostavno se razvaganio poput ugojena mačka, pa čeka �moj potez. Ako pobijedimo, pridruit će se uspjenijoj većini.� �- A ako izgubimo? Murrav slegnu ramenima.- Uvijek moe reći da smo krenuli bez njegova znanja.�- Zato ga onda izravno ne upitate?�- Pokuao sam. Međutim, znate vi njega. Nema te sile koja bi ga nagnala na� bilo kakav razgovor ako on to neće.48Boca je bila već napol prazna, ali Daniel svejedno opet natoči čau.�- Nastojte dobiti na vremenu.- Ne mogu vie odugovlačiti - uzvrati Murrav.�- Jo dva tjedna - reče Daniel. - Dotad ću se vratiti s Pacifičke obale. �elim biti u South Chicagu kad se to zbude. Ako ih uspijem zauzdati, moda � �i ne bude tako loe.�

- Kako moete biti sigurni? - upita Murrav. -Ima slučajeva da se dijete �rodi čak i s tri tjedna zakanjenja.�- Neće ovo - reče Daniel. - Budu li se o tome radilo, zahtijevat ću od liječnika da napravi carski rez. Vratit ću se sredinom oujka.�Murrav se zazuri u nj.- Dva tjedna? Daniel potvrdi glavom.- Vrijedi. Ali due od toga neću moći zatezati. Crvendaći su već poveli �kampanju da me maknu s ove drunosti.�- Lewis to mora znati - reče Daniel.- Naravno da zna - Murrav će ljutito. - Ali znate njegovu politiku nemijeanja. Prima pomoć odasvud samo da poveća brojno stanje članstva. �Zato ih je i pustio k sebi kad ih Green nije htio primiti u AFL.- Imaju uspjeha kod tekstilnih radnika? Murrav kimnu.- Hillman im alje kraljevsku pomoć iz New Yorka. Ogradit će se zidom na �jugu, ali im za to treba jo godina dana. Trenutačno ive na velikoj nozi.� �Daniel ustade.- Vraćam se za dva tjedna. Hvala na piću, gazda. Murrav se die iza stola.�- Uistinu mislite da nećemo uspjeti ovim trajkom?�4 Sjećanje II49- Mislim. Nemamo ni najmanje izgleda. Murrav mu isprui ruku.�- Nadam se da će kod kuće poći sve po dobru.- Hvala - reče Daniel stisnuvi mu ruku. - Nazvat ću vas čim se zbije �sretan događaj.Padala je susnjeica kad je kovčeićem u ruci iziao iz zgrade. Zakilji uz � � � �ulicu traeći pogledom taksi. Uz rub pločnika bio je parkiran crni �chrvsler. Vrata mu se irom otvore i djevojački ga glas pozove.�- Daniele!Načas se zagleda, a onda pođe prema njemu. Stojeći na susnjeici, spusti �upiljen pogled na nju.- Koga vraga tu radi?�- Ulazi u kola - naredi. - Glupo je stajati na snijegu.Ubaci kovčeić u auto, a zatim i sam uskoči unutra. Vrata se zatvore i �auto se poče kretati. Okrenu joj se.- Trebalo je da si u Chicagu.- Dosađivala sam se ondje - reče. Nae se k njemu i poljubi ga. - Jesi li �iznenađen?- Kako si stigla ovamo? Nisi bila u vlaku.- Zrakoplovom - odgovori. - Sada redovito saobraća između Chicaga i istoka.- Odbaci me do hotela Chelsea. Moram malo odspavati.- Imam apartman u Mavfairu - ona će. - Odsjest će kod mene.�- Rekoh da moram odspavati.- To moe sutra nadoknaditi u vlaku, za vrijeme dvodnevne vonje.� � �Daniel utihnu.- Luda si. To zna, zar ne?�- Zaljubila sam se u tebe. To zna, zar ne?�50- Sluaj, Chris, bilo je sjajno. Nema smisla da se sada naganjamo. ivimo u� � različitim mjestima. Nema nade da se ikad zdruimo.�- Mogu ivjeti u tvome svijetu. Ne treba mi obiteljski novac.�Pogleda je.- to je s ovim automobilom i hotelom Mavfair?�

- Automobil moemo ostaviti, uzeti taksi i odvesti se do Chelsea. Svejedno� mi je. Glavno je da sam s tobom.Lagano zavrti glavom.- Nisi trebala doći. Ako ti za to sazna ujak, dignut će paklenu viku.- Puca mi prsluk za miljenje ujaka Toma. Neka upravlja svojim čeličanama.� Meni neće zapovijedati to da radim.�Auto se zaustavi ispred hotela. Vratar otvori vrata, uze Danielov kovčeić� i potom pričeka da iziđu.- Poaljite kovčeg gore u moj apartman - reče Chris.�- Da, gospođice Girdler - uzvrati vratar. Daniel pođe za njom u hotel. Dizalom se povezudo esnaestog kata. Ona pritisnu dugme zvonca. Vrata otvori glavni sluga.�- Gospođice Girdler. - Nakloni se.- Ovamo će poslati kovčeić - reče Chris. - Stavite ga u gostinsku sobu.�- Da, gospođice Girdler.- I donesite mi martini. - Pogleda upitno Daniela. - Kao i obično?Kimnu.- Bocu bourbona za gospodina Hugginsa.- Da, gospođice Girdler. - Lakaj se nakloni.- Hvala vam, Quincy - reče i povede Daniela u dnevnu sobu. Rukom mu pokaza kauč. - Budi kao kod kuće. Uskoro ćemo ručati.4'51Daniel se osvrnu po hotelskom apartmanu. Bio je u mnogim hotelima, ali ovako uređen stan jo nije vidio. Kao da se radi o privatnoi kući usred �hotela.- Niie loe - reče.�- To je apartman ujaka Toma. Dri ga tijekom cijele godine.�- Dakako - Daniel će. - Tako se to radi.- Kae da je tako jeftinije, nego da svaki put uzima dobar apartman.�- I ekonomičnije. Nisam mislio da takvim stvarima poklanja panju.�- Postaje zajedljiv - pobuni se ona. Odglumi bezazlenka.�- Ni govora. To je naprosto u suglasju s njegovim karakterom. Naposljetku, prosječni radnik njegove čeličane zaradi manje od petsto dolara godinje u toku ezdesetsatnog radnog tjedna. Ovo ne moe iznostiti � � �vie od onoga. Na dan.�- Sada vie nisi ni ugodan - reče.�Sluga im donese piće na srebrnom pladnju koji postavi na koktel-stolić ispred kauča.- Smijem li natočiti, gospodine?- Ja ću se pobrinuti za to - uzvrati Daniel.- Hvala, gospodine - reče sluga i otiđe iz sobe. Daniel napuni svoju čau.� Die je spram djevojke.�- Ispričavam se. Nemam prava tako govoriti o čovjeku i istodobno piti njegov viski.- I ne zaboravi jo jednu stvar. - Iskesi se.�- Koju? - zapita.- I također mu prcati najdrau nećaku. Nasmije se i slije piće niz grlo.�- Postigla si svoje.Ona jednim gutljajem dokrajči martini. Primijetio je kako joj nakon pića krv navaljuje u obraze; sebi nalije jo jednu. Isprui ruku da ga zaustavi.� �52- Pička mi je sva mokra. Kako bi bilo da me tosne prije ručka?� �- Smijem li se prije istuirati? Zaudaram od sjedenja na vlaku.�

- Nemoj - zamoli ga. - Oboavam vonj znoja s tvojih muda.�53trinaesto poglavljeSjedio je do prozora i zurio van, dok se vlak polagano vukao iz pasadenskog kolodvora. Jo četrdeset minuta i bit će u Los Angelesu. �Putnici oko njega već su uurbano skupljali svoje stvari, skidali kovčege �s polica i pripremali se za izlazak. Kondukter prođe kroz vagon.- Slijedeća stanica Los Angeles! Los Angeles!Jarko ga je sunce zasljepljivalo, pa je glavu naslonio o stranji dio �sjedala i zaklopio oči. Prola su dva mjeseca otkako je posljedni put bio �kod kuće i vidio Tess.Bila je pri kraju estog mjeseca i već je bila golema, nabreknuta trbuha, �grudiju poput prezrelih plodova grejpfruta, a jako joj se zdepasto tijelo isuvie ugojilo; čak joj se i lice zaokruilo i otealo.� � �Tada je kod kuće proveo gotovo pet dana i, kad joj je napomenuo da bi trebala otići k liječniku na pregled, jer da se odvie deblja, odgovorila �je da to nije vano. Izgubit će na teini, čim se opet počne kretati. � �Jedini razlog njezinu debljanju bio je taj to nije imala to raditi, nego � �je samo jela i ila u kinematografe. Osim toga, osjećala se osamljenom; �čak nije obilazila ni ono malo prijatelja to ih je stekla, jer je bila �preglomazna da se ugura iza volana i odveze bilo kamo.54Te noći, kad su poli u postelju, uzela mu ga je u ruke. Bio mu je mlohav.� Malo zatim reče:- to je? Obično ti se stvrdne kao kamen. Nije joj mogao reći da ga ne �uzbuđuje.- Umoran sam. Pet tjedana sam radio dan i noć, a i vonja u vlaku je �učinila svoje. Cio put od Chicaga prosjedio sam u putničkom vagonu, jer neto bolje nisam mogao dobiti.�- Mora da je riječ o uvjerljivijem razlogu. Ne uzbuđuje se zbog moga �izgleda.- Ne radi se o tome. Osim toga, bojim se da te ne povrijedim. Moglo bi moda nauditi bebici.�- Liječnik kae da moemo općiti sve do posljednjeg mjeseca - odvrati, jo � � �uvijek gladeći mu ga.Primorao se da oćuti dodir njezinih prstiju. U jednom je bila stručnjak, a to je da manipulira njime. Da ga čulno uzbudi milovanjem pimpeka i hvatanjem za testise. Osjetio je kako mu se die.�Neto kasnije pokuao se popeti na nju, ali se zbog obujma njezina trbuha � �naao u nezgodnu poloaju. Napokon se okrenula na bok, pa je uao u nju s � � �guza. Počela je stenjati, poslije čega je gotovo odmah dosegla vrhunac, ali on je uopće nije osjećao. Činilo mu se kao da je kar gurao u golemu bačvu punu topla ulja. Nikako nije mogao svriti, ali je nastavio rivati �dok sva iznemogla, duhćući teko poput ustrčale kuje u vrijeme parenja, �nije konačno doivjela orgazam.�Okrenu se prema njemu i poljubi ga.- Nema pojma koliko sam te trebala. Nitko me nije kadar tako zadovoljiti �kao ti.Ne reče nita.�- Je li ti bilo lijepo? - upita tjeskobno. - Nisam te osjetila.- Kako si i mogla? - laga. - Toliko si bila zaokupljena svojim orgazmom �da ne bi nita osjetila ni kad bi se krov uruio.� �55

- Volim te - proaputa i zaspi gotovo u isti čas kad je izrekla posljednju� riječ.Sutradan ju je odveo na pregled. Liječnik je iziao iz ordinacije dok se �ona odijevala. Daniel ustane.- Da?- Nema razloga za bilo kakvu bojazan - odvrati liječnik. - Međutim, ipak postoji velika vjerojatnost da se čedo pojavi sa stranjim krajem.�Daniel se zabulji u nj.- to to zapravo znači, doktore?�- Ako se to obistini, morat ćemo primiti bebu uz pomoć carskog reza - odgovori liječnik. - Ali nemate se čega plaiti. Takve operativne zahvate �vrimo svaki dan.�- Ako nema razloga za bilo kakvu bojazan, zato mi to stalno govorite? - �zapita Daniel.Liječnik se nasmijei.�- Ustanovili smo da i budućim očevima treba puno ohrabrenja.- Ohrabren sam - reče Daniel. - Spomenuste ono kao vjerojatnost. Kad ćete znati zasigurno?Liječnik zauze papinski stav.- Ima tu jedan problem. Zena vam je isuvie teka. Stavit ću je na strogu � �dijetu. Od sada pa sve do porođaja mora gubiti na teini - ili, ako nita � �drugo, ne smije se vie debljati. Morat ćete pripaziti da se pridrava � �stroge dijete.Daniel nita ne uzvrati. To nikako neće moći učiniti s drugog kraja �zemlje. Kimnu.- I jo neto - doda liječnik. - Iako, ponavljam, nema razloga za � �zabrinutost, primjećujem da vam supruga ima blagi oblik koronarne fibrilacije, to će reći, srčanog treperenja. To je moda rezultat � �pretjerane teine koju nosi, pa vjerujem da će automatski doći do �poboljanja kad se rijei suvinih kilograma.� � �56- Jo dva mjeseca ima vremena? - upita Daniel.�- Tako nekako - odvrati liječnik. - Prema mom miljenju est - sedam � �tjedana. Do tada ćemo znati točan poloaj djeteta i pripremiti sve to je � �potrebno. Ako se dijete nalazi u nezgodnom, preokrenutom poloaju, radije �bih dijete primio prije nastupa trudova.- Za est tjedana? - zapita Daniel. Liječnik potvrdi kimom.�- To bi bilo najbolje. No, molim vas, da se ni zbog čega ne brinete. Čedo se dobro osjeća, a i vaa je supruga, općenito uzevi, dobra zdravstvena � �stanja. to god se dogodilo, neće predstavljati neki problem.�Daniel ga pogleda i kimnu.- Hvala vam, doktore.Liječnik se vrati u ordinaciju a Tess iziđe nekoliko trenutaka nakon toga.- to kae? - upita.� �- Kae da nema mjesta zebnji. Dobra si zdravlja, samo mora neto oslabiti, � � �i to je sve.To se zbilo prije gotovo dva mjeseca, a sada vlak ulazi u Los Angeles. Ustade kad kondukter krenu prolazom između sjedala.- Los Angeles. Posljednja stanica. Spremajte se . za izlazak.Skide kovčeić s police iznad glave, iziđe na platformu i skoči s vlaka �prije nego to se zaustavio. Zamolio je Tess da ga čeka kod kuće; nije �htio da se tiska u vrevi eljezničke stanice. Dugim koracima prijeđe �

kolodvorom do niza taksija na stajalitu. Poto je uao u jedan i vozaču dao� � � adresu, umorno je naslonio glavu o naslon sjedala.- Dolazite s istoka? - upita vozač.- Da - otpovrnu.- Iz New Yorka?- Ne, Pittsburgha.57- Ima li ondje puno snijega?- Tako-tako.- Nema premca naem vremenu - reče vozač .-Neprestance sije sunce. �Najbolje vrijeme na svijetu, uvijek tvrdim.Daniel nita ne odgovori. Zatvori oči. Odjednom osjeti teak umor. Ovako ne� � moe kući. Uspravi se i potapa vozača po ramenu.� �- Stanite pred prvom prodavaonicom alkoholnih pića.Izlazeći iz trgovine s malom bocom bourbona u depu, u neposrednom �susjedstvu opazi cvjećar-nicu. Ondje izabere velik buket rua, zatim uđe u� kola i zubima izvuče čep iz boce. Kad se taksi zaustavio pred kućom, ispraznio je politrenku i vie nije osjećao umor.�- Promijenio si se - otpoče Tess dok je sjedao za večeru. - Kad ti se obraćam, kao da me i ne slua.� �- Mnoge mi se stvari premeću po glavi - reče. -Murrav će sazvati trajk i �drim da ćemo svi zavriti u kakvoj upi.� � �- To će ti nakoditi? - upita, skidajući odrezak s rotilja i polaući ga � � �preda nj.- Nikome neće donijeti nikakva dobra. - Odree komad odreska i kua ga. Bio� � je srednje pečen i sočan, ba po njegovu ukusu. Uputi joj smijeak. -Nema � �do domaće hrane.Razdraga se.- A to je s domaćim fukanjem? - upita kroza smijeh.�Baci pogled na njezin nadut trbuh.- Javi mi kad opet dućan proradi - bočnu je.- I to će bit skoro - reče. - Liječnik kae, jamačno par tjedana nakon �poroda. - Sjede nasuprot58njemu i poče jesti svoj odrezak, zalaući ga obilno pireom od krumpira, �prelivenim sokom pečenke. Stade je promatrati.- to je s tvojom dijetom?�- Morala sam je napustit. Počela sam se previe ivcirat - odvrati. - Osim � �toga, neki moji prijatelji kau da liječnici uvijek zahtijevaju od ena da � �skinu kilau, kako bi sebi olakali posao, a ne zato to to iole koristi.� � �Ne odgovori.- Ti si oslabio - ona će.- Mnogo se krećem.- Bilo bi lijepo kad bi pronaao posao blie domu - reče. - Nazivao je neki� � Browne. Kae da je iz Sindikata filmskih radnika pri IA - i jo neka slova � �reče, ali ne znam koja, zaboravila sam. Hoće da ga nazove.�- Je li ostavio broj?- Zapisala sam ga. Moda ti eli dati posao.� �- Moda.�- To bi bilo dobro, jer se ne bi morao vraćati.- Moram se vratiti. Dao sam Murravu riječ.- Ali, ako izgubi, je li onda bitno?�- Svejedno, dao sam mu riječ. - Pogleda je. -Osim toga, da mi George Browne i ponudi posao, ne bih ga primio. To je obična varalica koji prima

naredbe od mafije. Pravi je gazda neki tip imenom Willie Bioff i on dobiva upute izravno iz Chicaga.Zazuri se u nj.- Ako je to istina, zato neto ne poduzmu u vezi s tim?� �Slegne ramenima.- Ne znam. To me se ionako nita ne tiče. To je sindikat pri AFL-u. Na �njima je da upravljaju svojim mjesnim podrunicama i njihovim ograncima.�59U sjeditu CIO-a priča se neto o tome da stupimo na scenu i da ih � �izazovemo, ali zasad imamo to mesti i pred svojim pragom. Moda kasnije, � �kad račistimo neke nae stvari, i poduzmemo neto glede toga.� � �- Kako bilo da bilo, trebalo bi da s njim razgovara - reče. - Moda nije � �tako loe kao to misli.� � �- Nazvat ću ga - obeća.Pokupi prazne tanjure i stavi ih u sudoper.- Za desert imam pitu od jabuka i sladoled.- Ovaj put to preskačem - reče. - Nakljukan sam do grla.- Ja ću uzeti samo komadićak. Nikad nisam potpuno zadovoljna, ako poslije jela ne uzmem togod slatko. Hoće li kavu?� �Kimnu. Počeka dok ga ne poslui kavom.�- Za koje je vrijeme zakazan sutranji sastanak kod liječnika?�- Za deset sati - odvrati ona.Die se sa stolice, ode do kredenca i natoči čaicu viskija.� �- Trebao bi manje piti. To ti kodi jetri.�- Osjećam se dobro - reče istrusivi viski, a zatim sjede i pozabavi se �kavom, dok je ona jela posljednje ostatke deserta. - Neće se ljutiti ako �se rano povučem na počinak. Iscrpljen sam od puta.- Samo ti idi - ona će. - Pospremit ću stvari, a moda i malko posluam � �radio. Noćas je na programu jednosatni nastup Rudy Valleea i Kazalite �Lux. Onda ću i ja u krevet.- U redu. - Otiđe u spavaću sobu i poče se skidati. Uredno sloi hlače �preko naslona stolice, a koulju raskrili preko njih. Ručni sat i novac �poloi na toaletni stolić tik vaze s ruama koje je donio kući. Na priguenu� � � sobnom svjetlu rue su poprimile njenu tamnocrvenu boju, a njihov se � �slabaan miomiris osjećao posvud u zraku. Sjede na rub�60kreveta, odrijei cipele i skide čarape. A tada se, jo uvijek odjeven u � �donje rublje, isprui na krevet.�Polako zakrui očima po sobi. Imala je pravo. Međutim, nije se samo on �izmijenio. Sve se izmijenilo. Ili, moda nije. Jo od prvog dana, nikad se � �nije pretvarala da razumije ono to radi. To jo ni sada ne razumije.� �Časak prije nego to će zaklopiti oči i čvrsto usnuti, shvati kako mu je �cijelo vrijeme bilo jasno, ali da to nikad nije htio ni sebi priznati, da su stranci i da će to zanavijek ostati.- Nema smisla čekati - zakuka liječnik. - Neće prestati jesti i svakim se danom sve vie deblja.�- Jeste li joj to kazali? - upita Daniel. Liječnik kimnu.- Veli da si ne moe pomoći. Nema to raditi osim da slua radio i da jede. � � �Kad vas nema kod kuće, dosađuje se.- Kad to mislite obaviti?- Sutra ujutro - uzvrati liječnik. - Dovedite je večeras u bolnicu. Osigurao sam joj poluprivatnu sobu.- Je li pristala?

- Jest - odgovori liječnik. - Zapravo, kae da se sada bolje osjeća kada �zna da će tome doći uskoro kraj.Daniel zamuknu.- Nemate se čega pribojavati - umiri ga liječnik. - Carske rezove izvodimo svaki dan. Mnoge ene vie vole taj zahvat nego da prebole redovit� � porod. Nakon toga bit će posve normalna. Moći će imati jo djece. Nita se � �neće promijeniti.- Drugog izbora nemamo, zar ne? Liječnik zavrti glavom.61- Bojim se da nemate. Ne, s obzirom na ovakav poloaj djeteta.�- U redu - sloi se Daniel.�- Moja će vam bolničarka dati propusnicu za ulazak u bolnicu - reče liječnik. - Dovedite je tamo do pet sati. I ne brinite se, u dobrim je rukama.Bolnica Sunnvside Maternitv, četverokatnica ruičaste tukature, okruena � � �ubavim travnjakom i vrtom, nalazila se na bulevaru Pico, nedaleko od Fairfaxa. Daniel zavee auto u parkiralite, odmah iza zgrade, u prostor � �označen natpisom PACIJENTI I POSJETIOCI. Iziđu iz auta, a on ponese kovčeić to ga je ona bila spakirala.� �Pogleda ga kad se izvukla iz kola.- Čudno se osjećam. Nikad jo nisam bila u bolnici.�- Ovo mjesto zaista lijepo izgleda - reče, dok su se pribliavali ulazu. -� Ni slika onih bolnica u kojima sam ja leao. Sve su bile sive i nečiste.�- Uza sve to, riječ je o bolnici - ona će.- To je posebna bolnica - rastumači. - Mjesto u kojem se rađaju dječica. Zbog toga je bolja.utjela je dok su ulazili. Hodnici su bili obojeni svijetloruičasto, a na � �zidovima su visile dopadljive uljene slike i fotografije. Recepcioner u bijeloj odori die pogled i nasmijei im se.� �- Dobro doli u Sunnvside. Prijamni ured je ravno dolje u hodniku.�Prijamni ured bijae isto tako ugodno ukraen kao i hodnici. Tu se nalazilo� � nekoliko stolova sa stolicama iza i ispred njih. Udobni kaučevi zauzimali su poloaj uokrug zidova.�Bolničarka u bijelom uđe u ured iz susjedne sobe. Sjede iza stola i pokaza rukom na sjedalice ispred sebe.62- Dobro doli u Sunnvside - reče kroza smijeak. - Vi ste gospodin i � �gospođa Huggins?- Da - odgovori Daniel.- Očekivali smo vas. Rezervirali smo vam krasnu sobu. Ali prije morate ispuniti nekoliko obrazaca.Za taj je posao bilo potrebno dvadesetak minuta. Kad ih je sve ispunila, ispričala se i nestala u susjednoj sobi. Nekoliko minuta kasnije opet se vratila.- Čini se da je sve u redu - izjavi, gurnuvi preko stola nekoliko papira �pred njih. - Budite ljubezni pa ih oboje potpiite. To su dopusnice kojima� nas ovlaćujete da vodimo brigu o gospođi Huggins i da poduzmemo sve to je� � potrebno za njen boljitak.Potpisae. Pokupi papire, provjeri potpise, te ih pričvrsti u fascikl u �kojem su se već nalazili ostali spisi.- Samo jo jedna stvar, gospodine Huggins -pripomenu. - Morate unaprijed �poloiti ček na dvjesta dolara. Time pokrivate sve trokove u vezi s � �upotrebom sobe za osam dana, operacijske dvorane, za korićenje usluga �anestetičara i ostalog bolničkog osoblja. Naravno, kad gospođa dobije

otpusnicu, primit ćete točan obračun i, bude li potrebno, na licu mjesta izvriti nadoplatu.�Daniel izvadi novčanik i odbroja rečeni iznos u novčanicama od dvadeset dolara. Bolničarka pre-broja novce, stavi ih u fascikl i potom pritisnu dugme na stolu.- Začas će stići bolničarka koja će vas odvesti u sobu. - Pogleda ih i nasmijei se. - to će biti, dječak ili djevojčica?� �- Daniel predviđa dječaka - odgovori Tess.- Sigurna sam da mu neće biti ao ako se rodi djevojčica.�Nasmijae se ba kad je unila bolničarka, gurajući kolica. Tess ih za � � �trenutak pogleda.- Nisu mi potrebna. Mogu hodati.63- Takva su bolnička pravila, gospođo Huggins. Sad ste naa pacijentica i �mi odgovaramo za vas. Kadikad su podovi skliski.Tess se nespretno posadi u kolica.- Smije li Daniel sa mnom?- Dabome - uzvrati bolničarka. Iznova se osmije-hnu i stade gurati kolica, a Daniel, noseći kovčeić, pođe za njima.�- Sretno. Nadajmo se da će biti muko. Dizalom se uspnu do trećega kata. �Bolničarkazastade u hodniku ispred sobe i okrenu se Danielu.- Čekaonica je dolje u hodniku. Dajte nam nekoliko minuta vremena i ja ću vas pozvati čim gospođu Huggins udobno smjestimo.Daniel kimnu, a bolničarka uveze Tess u sobu. Otputi se hodnikom do čekaonice. U njoj su čekala trojica mukaraca. Dvojica su kartala, a treći� se izmučena lica dosađivao na stolici. Kartai uopće ne digoe oči.� �Daniel utonu na stolicu. Dođe mu elja za cigarom, ali se ipak uzdra. � �Hodnici bijahu puni natpisa NE PUI, a i bolničarka ga je tek prije �nekoliko minuta upozorila na to.Malo zatim treći se mukarac uspravi na stolici i pogleda Daniela.�- Jeste li doveli enu? Daniel potvrdi glavom.�- Tu sam jo od sinoć - reče čovjek. - Nadam se da ćete biti bolje sreće.�Daniel ne odgovori.- Liječnici su veliki posranci - nastavi. - Kad god mi kau da će �potrajati samo nekoliko sati, provedem tu dva dana.- Bili ste već tu? - zapita Daniel.- Tri puta - otpovrnu čovjek s gađenjem. - To nam je četvrto dijete. I treba me kazniti zbog nezasitnosti. Ali ovo je posljednji put, obećajem vam.64Jedan od kartaa oglasi se promuklim smijehom.�- Da, ako mu prvo odreu budu.� �- Ajd u govna! - odbrusi čovjek. Pogleda Daniela. - to vam je liječnik �kazao, kad će se vaa roditi?�- Sutra ujutro.- Izgledate sigurni.- Primijenit će carski rez - objasni Daniel. Čovjek ga upiljeno pogleda.- Jao, zato meni to nije palo na pamet? Svaki put, čekajući, izgubim tri �dnevnice. Razgovarat ću s liječnikom.Na ulazu iskrsnu bolničarka.- Moete sada k eni, gospodine Huggins. Zaogrnuta svilenim noćnim � �ogrtačem, Tess je

sjedila u krevetu kad je uniao u sobu. Krevet joj se nalazio blizu �prozora; drugi je bio prazan. Dođe do nje i poljubi je.- Čini se da ti je udobno. Osmjehnu se.- Jako su susretljivi. - Zahihoće smeteno. - Natjerae me da se popikim u � �bocu. I pogledaj Uzdignu ruku. Na pregibu lakta bio je prilijepljen bijeli flaster u obliku kria. - Također su mi vadili krv. Nije me uopće �boljelo.Daniel utke kimnu.�- Neće mi dati večeru - potui se. - Vele da će me očistiti. eludac mi � �mora biti prazan.- Tako je, gospođo Huggins - upade bolničarka, ulazeći u sobu. - To ćemo učiniti upravo sada. -Otvori ormar to se nalazio do kreveta, iz njega �izvadi klistir i tada pogleda Daniela. - Sad ćete morati otići, gospodine Huggins. - Nakon ovoga elimo da spava, kako bi ujutro bila svjea i jaka.� �Prizvuk straha oboji Tessin glas.- Mislite reći da ga vie neću vidjeti dok ne rodim?�5 Sjećanje II65Bolničarka se nasmijei.�- Naravno da ćete ga vidjeti. Ujutro, prije nego to odemo na gornji kat. �Međutim, sad je najvanije da se odmorite. - Baci pogled na Daniela. - Ako� ovamo dođete u sedam, imat ćete dosta vremena.- Doći ću - reče Daniel. Sae se nad Tess i poljubi je. - Budi dobra i �čini sve to ti se kae. Vidimo se ujutro.� �- Neće zakasniti? - upita Tess zabrinuto. - Bolje da navije budilicu.� �- I hoću - reče odlučno, kako bi je ohrabrio. - Ni zbog čega se ne uzrujavaj. Sve će ispasti dobro.66četrnaesto poglavljeTelefon je zvonio kad je otvarao prednja vrata. Ostavivi ih otvorena, �pohita u dnevnu sobu i podie slualicu.� �- Halo?Javi se glas nekog mukarca.�- Gospodin Huggins?- Da.- Ovdje George Browne.- Izvolite, gospodine Browne.- Je li vam supruga spomenula da sam vas nazvao?- Jest.- Volio bih se sastati s vama - reče Browne.- To mi je i Tess saopćila.- Niste me nazvali - istaknu Browne.- Upravo sam se vrnuo iz bolnice - objasni Daniel. - ena mi očekuje �dijete.- Shvaćam - promrsi Browne. - Nadam se da će sve proteći u najboljem redu.- Hvala vam.- to mislite, kad bismo se mogli naći?�- Vjerojatno nakon poroda - odgovori Daniel.- Vano je - podvuče Browne. - Ostanite jo časak na telefonu. - Daniel je � �na svom kraju linije čuo kako s nekim razgovara, a zatim se opet oglasio. - Izlazite li večeras kamo na večeru?5'67

Daniel se osvrnu oko sebe. Dom mu se pričinjao očajno pust.- Ne.- Dobro - reče Browne. - Znate li Lucevev restoran na Melroseu?- Naći ću ga.- Mogu poslati kola po vas.- Imam svoja.- Za jedan sat. Vrijedi?- Doći ću.- Samo pitajte za moj stol - napomenu Browne. - Unaprijed se veselim naem� susretu.Daniel spusti slualicu, vrati se do prednjih vrata i zatvori ih. Telefon �iznova zazvrji.Ovoga puta bila je Chris. Glas. joj je bio priguen kao da se boji da je �netko ne čuje dok govori u slualicu.�- Morala sam te nazvati.- U redu.- Da ti se ena odazvala, poklopila bih slualicu.� �- U bolnici je.- Je li joj dobro?- Jest.- Drago mi je - reče ona. - Kriste!- to je - zapita.�- Ne smijem s tobom čak ni telefonski razgovarati, jer mi se minda odmah �navlai.�Nasmija se.- Mnogo će ti dobra donijeti povratak u Chicago.- Ne nalazim se u Chicagu.- Pa gdje si, do đavola? - upita, iako je znao kako će odgovor glasiti i prije nego to je postavio to pitanje.�- Tu - odvrati - u hotelu Ambasador na bulevaru Wilshire. Imam svoj vlastiti bungalov.- Munjena si.- Ne, nisam - otpovrnu. - Ti si, ako misli da ću�68te pustiti sama cio tjedan, dok ti ena s onom iskre-veljenom �hladetinastom picom lei u bolnici.�- Ne znam kako izgleda za vrijeme poroda - reče.- Svejedno ne elim nita riskirati. to će večeras raditi? Tu uivam sve � � � � �blagodati raskona smjetaja - imam blagovaonicu i sve ostalo.� �- Moram na sastanak.- Ne vjerujem ti.- Govorim istinu. S Georgeom Browneom, predsjednikom ovdanjeg Sindikata �filmskih radnika pri I A1.- Onda dođi poslije večere.- Ne mogu. U sedam ujutro moram biti u bolnici.- Probudit ću te na vrijeme.- Ne.- Cijelu ću noć onanirati i na kraju poiziti. Nasmija se.�- Misli na mene.Glas joj odjednom zaječi ozbiljno.- Daniele, glas ti ne zvuči kao obično. Je li s tobom sve u redu?- Dobro sam - uzvrati.- to je onda? Brine li se zbog Tess?� �- Da - priznade. - Sutra na njoj izvode carski rez. Načas umuknu.

- Oh. Ali ne brini se zbog toga. Moja je starija sestra već dvaput rodila na takav način. A izvrsno se osjeća.- Smirit ću se kad sve prođe - reče.- Uvjerena sam da hoće - ona će. - Hoće li me tada nazvati?� �- Hoću.- Sretno, Daniele. - Trenutak se dvoumila. -Zna da sam ono ozbiljno �mislila, zar ne?1 International Alliance of Theatrical Stage Emplovees (Međunarodni savez kazalinih namjetenika).� �69- Znam - odvrati.- Volim te, Daniele. Priuti se.�- Daniele?- Da?- Nazovi me sutra.- Hoću - obeća i spusti slualicu. Prijeđe u proireni dio kuhinje, � �predviđen za blagovanje, te iz kredenca izvuče bocu bourbona. Natoči punu čau i poče pijuckajući razmiljati. aava je, ali s njom se dalo � � � �razgovarati - to ni s jednom drugom enom nije mogao.� �Zamiljeno se protrlja po bradi. Pod prstima mu zakripe čekinje. Trebalo � �se opet obrijati. Ponijevi viski, uđe u spavaću sobu i stade se svlačiti.� U kupaonici se zabulji u svoj odraz u zrcalu.Bilo mu je trideset i sedam godina i trebao je postati ocem. Ta je činjenica izmijenila mnoge stvari. Već je ustanovio da vie misli na �budućnost. Kamo će ići, to će raditi. Neće biti lako podizati dijete s �novcima koje je zarađivao. Prije ili kasnije natjerat će Murrava da mu dade vlastitu sindikalnu podrunicu. Na taj bi način bar imao podlogu za �daljnji samosvojan razvitak. Tako su svi oni započeli: Lewis, Murrav, Green; čak je i Browne tu imao platformu s koje je mogao djelovati. Upravo je imenovan potpredsjednikom AFL-a.Ni za dijete ne bi valjalo da odraste u kući bez oca. Moda je Tess imala �pravo. Ako Browne istupi s povoljnim prijedlogom, prihvatit će ga. Bolje i to nego da mu razbijaju glavu kao do sada.Ili kao to Chris reče: ťPreskoči ograduŤ. Mnogi su sindikalci tako �postupili i sad dobro zarađuju. Zavri brijanje, jo uvijek mozgajući. � �Naposljetku opere s lica ostatak sapunice i potapka po njemu malo praka, �jer su mu izbrijane dlake uvijek izgle-70dale plave. Odjene koulju, jo uvijek zaokupljen� �mislima, jo uvijek neodlučan.�Dok ga je natkonobar vodio k stolu u stranjem kutu restorana, Daniel se �čudio zato mu se toliko gostiju za stolovima činilo poznatim. Onda shvati� zato. Većina njih bili su filmski glumci i glumice, a njih je mnogo puta �vidio u kinu. Nekolicinu je mogao čak i prepoznati. Za jednim stolom bio je Joel Mc Crea; za drugim Loretta Young; ostalih se nije mogao prisjetiti.Za stolom su sjedila dvojica mukaraca. Ustadoe. Onaj vidi, proćelav, prui� � � ruku.- Ja sam George Browne. Pozdravite se s Willie-jem Bioffom, mojim potpredsjednikom.Poto su se rukovali i sjeli, Browne mu se obrati.�- Čujem da ste čovjek od pića. Je li istina?- Jo se nije dogodilo da ponuđeno odbijem -odgovori Daniel.�

- Ja sam pak pivopija - nastavi Browne. - Čirevi. Ne podnosim estoko. �Samo naprijed, izvolite naručiti.- Hvala vam - reče Daniel i uzgleda prema konobaru koji se i nadalje vrzao oko njih.- Molit ću Jack Daniels.- Jednostruki ili dvostruki, gospodine?- Ni jedan ni drugi - otpovrnu Daniel. - Cijelu bocu. I donesite vrč vode. Bez leda.Brovvne izbulji oči na nj.- Ako i ostalo to sam čuo o vama odgovara istini, onda mora da ste čovjek� i pol.- to ste to čuli?�- Da ste najbolji Murravev organizator. Da vas neprestance alje s jednog �arita sukoba na drugo i da pojedine sindikalne podrunice s uspjehom � � �upućujete na zajednički rad. Da ste zasluniji od�71bilo koga drugoga za uspjenu kampanju koju provodi SWOCradi povećanja �brojnog stanja članstva.- Nije istina - opovrgne ga Daniel. - Imamo posvuda dobre ljude. Ja samo pomaem uskladiti njihovu djelatnost.�- I da ste glavni kod ena.�Natkonobar se vrati s viskijem. Daniel odgovori tek poto mu konobar �natoči piće i povuče se. Uzdignu čau viskija.�- ivjeli - nazdravi, smaknu je i odmah nalije drugu. - I ja sam tota čuo � � �o vama i vaem, ovdje prisutnom prijatelju - reče smjekajući se.� �- to to? - upita Browne.�- Da ste obojica gramzljivci. Da momcima u Chi-cagu zakidate pola od njihova postotka. Da biste za desetaču prodali svoju rođenu bakicu. - Daniel se sveudilj smjekao.�- Majku mu... - propenta Brovvne. Bioff ga za-dra uhvativi ga za ruku.� �- Jeste li također čuli da nai članovi uivaju najveće plaće i bolesničke � �dodatke to postoje? -zapita Bioff.�- Jesam.- Zato niste i to spomenuli? Daniel polako guckae svoj viski.� �- Smatrao sam da nije potrebno; da ćete mi vi to reći. - Dokrajči piće i nalije drugo. - Budući da smo se počastili komplimentima, sad mi moete �kazati zato ste me htjeli vidjeti.�- Ali prije da naručimo jelo - upade Bioff. - Tu su pageti vrlo dobri.�- Ja ću odrezak - reče Daniel.Jeli su brzo, gotovo bez riječi. Daniel je počistio svoj tanjur, dok su ostala dvojica naprosto prčkala po hrani. Kad im je konobar na kraju donio kavu, Daniel je izvadio cigaru.- Smeta li vam, ako zapuim?�72Uzvratie da ne smeta. Pripali cigaru i priljubi leđa uz naslon sjedalice.�- Gospodo, jelo je bilo izvrsno. Obično ne posjećujem ovako otmjena mjesta. Većinu obroka blagujem u jeftinim pajzlima s prljavim licama. �Hvala.Bioff pogleda Brownea.- Da ja počnem? Browne klimnu.- Moe.�Bioff se okrenu Danielu.- U filmskoj djelatnosti zaposleno je oko sedam tisuća činovnika. Otprilike tri tisuće njih nalazi se u studijima, a ostatak je razasut po

filmskim distribucijama irom zemlje i po mjesnim uredima u New Yorku. �Upravo smo ih počeli organizirati, ali jo moramo prebroditi more �predrasuda koje navećma iskazuju sami činovnici. Misle da su namjetenici �s bijelim ovratnicima iznad toga. Kompanije to znaju, pa ih zato ohrabruju. Počeli smo polako napredovati, ali je to polagan proces. Sada saznajemo da se 65. oblast sprema na poslovni pothvat i da mora potroiti �mnogo novaca. Već su osigurali podrku filmskih publicista u New Yorku, �ali na tome rade crvendaći kojima moemo stati na rep. Jedino to ne elimo � � �jest to da ne odu predaleko.- Zato ne postupite prema svom iskuanom receptu? Priarafite kazalita, a � � � �oni će primorati kompanije da vam verbuju ljude.- Ne moemo to učiniti - odgvori Bioff. - U prvom redu imamo ugovore kojih� se moramo pridravati i ne smijemo ugroziti nae tamonje članove. Kao � � �drugo, ako nas prisile na glasovanje pod okriljem NLRB-a1, nemamo za to dovoljan broj upisanih članova. Zato smo i nadoli na vas.�1 National Labor Relations Board (Nacionalni odbor za me-đuradničke odnose).73Daniel ne kaza nita.�- Uivate dobar glas - reče Bioff. - Za Lewisa i Murrava radite čitav �ivot. Poznato vam je kako CIO i 65. oblast djeluju. Ako nam se pridruite,� � siguran sam da ćemo cijelu tu radinost imati pod nadzorom.- to mi zapravo nudite? - upita Daniel.�- Predsjednički poloaj u Nacionalnom sindikatu filmskih namjetenika pri � �IATSE-u i AFL-u. Petnaest tisuća dolara godinje.i naknadu početnih �trokova.�Daniel ga pogleda.- Znate li koliko sada zarađujem?- est tisuća na godinu - odvrati Bioff.�- Tako je - potvrdi Daniel. - Napuni jo jednu čau. - Volio bih vam uzeti � �pare, gospodo, ali ja sam nepodesna osoba za taj posao. - Strusi viski u grlo. - Pokuavate me kupiti zbog neopravdanih razloga. Zato to sam CIO-� �vac i to uivam dobar glas. A zaboravljate da ga uivam zato to radim za � � � �ljude koji potječu iz iste sredine kao i ja. Za Pemce, Poljake i gortake �s kojima sam odrastao. Govorim njihovim jezikom; razumiju me. Dođem li u dodir s činovnicima, osjećat ću se kao riba na suhom. -Nalije u čau �preostali dio viskija. - Ne bi imali pojma o čemu govorim, niti bih ja njih jednu riječ razumio.- Mislite li da nismo o tome vodili računa? -zapita Bioff. - Poznato nam je i to da ste dovoljno bistri da naučite. Tko god je kadar diplomirati na onom radničkom koledu s najboljim ocjenama, taj ne moe biti toliko � �priprost kako to proizlazi iz vaih riječi. Drim da grijeite.� � �- Ne bih rekao - reče Daniel.- A da povisimo na dvadeset tisuća?- Ne. Najbolje vam je rjeenje da za taj posao pronađete čovjeka iz �vlastitih redova. Nekog koga74će s ponosom svi gledati i potovati. Mnogo će bolje obaviti posao nego �ja.- Va odgovor ne uzimamo kao konačan - reče Bioff. - Zato da cijelu stvar � �ne prespavate? Kad sutra postanete otac i promislite o tome to biste sve �pruili obitelji na tako unosnom poslu, moda se predomislite.� �- Sumnjam - reče Daniel. Ustade. - Jo jednom, hvala vam, gospodo.�Bioff ga pogleda.

- Kadikad znate biti odveć prepreden.- Dajem vam pravo - Daniel će odrjeito. - međutim, vi nikad ne moete biti� � poteni.�75petnaesto poglavljeČinilo se da spava kad je uao u sobu. Bolničarka mu se okrenula i �prislonila prst na usta da ne govori.- Dali smo joj blagi sedativ da se odmori - proa-putala je. - Bit če �bunovna.Klimnuo je kako bi joj dao do znanja da je razumije, privukao stolac do kreveta i sjeo na nj. Dok je Tess spavala, lice joj se doimalo neobično djetinjasto, kao u pokorna djeteta. Disala je polako pri čemu se plahta kojom je bila pokrivena ravnomjerno dizala i sputala. Pogledao je mimo �nje kroz prozor. Nebo se plavilo, a sjajno sunce točilo je zlaćane zrake u sobu.Vie je naslutio negoli vidio da se pomaknula, pa je zato snizio pogled na� nju. Oči su joj bile otvorene i gledala ga je. Trenutak kasnije opet ih je sklopila, ne rekavi ni riječi, ali joj je ruka počela preko plahte �puzati prema njemu. Uhvatio ju je i čvrsto je stegao prstima, da osjeti njezinu toplinu.Trebalo joj je pet minuta da progovori.- Bojim se - promrmlja jo uvijek zatvorenih očiju.�- Nema zato - reče njeno. - Sve je u najboljem redu.� � �- Teko diem - proubori. - A gdjeto očutim i otru bol u prsima.� � � � �76- Otpočini. Nije to nita, to su ivci. Stisnu mu ruku.� �- Milo mi je to si tu.�- I meni je.Bolničarka iziđe, i oni prosjede neko vrijeme u tiini. Iznenada otvori �oči i pogleda ga.- Oprosti - reče.- Nema zbog čega moliti oprotenje.� �- Lagala sam ti - proapta. - Znala sam da sam trudna, est tjedana prije � �nego to sam ti kazala.�- To sad nije vano.�Iznova sklopi oči i opusti se za trenutak.- Predosjetila sam da se sprema napustiti me, a to nisam htjela.�- Nisam te mislio napustiti. Ali to je sada iza nas, i sve zaboravi.- Ne elim roditi dijete, a da ti prije ne kaem istinu. - Načas zastade. -� � Ako mi se to dogodi, hoću da zna da te jako volim i da te nisam mogla � �pustiti da ode.�- Nita se neće dogoditi, osim to će roditi i to će se poslije toga posve � � � � �dobro osjećati.Opet ga stade gledati.- Ne ljuti se na mene?�- Ne.- Raduje me - reče i sklopi oči. Spavala je, sve dok opet nije unila �bolničarka iza koje je bolničar gurao u sobu pokretni krevet.- Gospođo Huggins - poče bolničarka veselo -vrijeme je da se uspnemo na gornji kat.Tess otvori oči. Ugleda pokretni krevet, i u očima joj izbi strah.- to je to?�

- Krevet na kotačima - objasni bolničarka, gurnuvi ga uz njezinu �postelju. - Imat ćete do gore prvorazrednu vonju. - Zađe joj iza glave. �Začas ona i bolničar vjeto premjeste Tess u pokretni�77krevet. Hitro oko nje omotaju plahte i zakopčaju remenje. Tess uzgleda prema bolničarki.- Smije li Daniel gore sa mnom?- Svakako - odgovori bolničarka, smijeeći se. -Čekat će odmah izvan sobe �u kojoj ćete rađati. Vidjet ćete ga čim iziđete.Izgurae krevet u hodnik, a Daniel, i nadalje dreći Tessinu ruku, krenu uz� � njih. Dok su se uspinjali dizalom, uzvisi oči na nj.- Osjećam se neobično - reče. - Kao da vrtoglavo lelujam.- To je normalno - osokoli je bolničarka. - Zbog pentothala. Ne opirite mu se, već se jednostavno prepustite njegovu djelovanju. Sad ste u stanju sličnom snu. Kad se probudite, bit ćete majka.Iziđu iz dizala i pođu niz drugi hodnik. Bolničarka zaustavi pokretni krevet ispred operacijske dvorane.- Tu vas ostavljamo - reče Danielu. - Odmah pri kraju hodnika nalazi se čekaonica. Tamo će vas liječnik potraiti nakon poroda.�Tess mu okrenu lice.- Daniele, obećaj mi da će se brinuti za dijete u slučaju da mi se to � �nepredviđeno dogodi.- Nita ti se neće dogoditi. Nije poputala.� �- Obećaj mi.- Obećajem.Činilo se da je odahnula.- Ljubim te. Neće to zaboraviti, zar ne?�- Samo ti ne zaboravi da ja tebe ljubim. - Nae se nad krevet i dade joj �cjelov. Promatrao ih je kako guraju krevet kroz okretajna vrata, a zatim se hodnikom uputio k čekaonici.*78Liječnik je uao u čekaonicu za nepun sat, iako mu se učinilo da je prolo � �due vremena. Pruio mu je ruku, smijeeći se.� � �- Čestitam, gospodine Huggins. Dobili ste sina. Krupna dječaka nalik na vas. Četiri kile i ezdeset deka.�Daniel se nasmije, tresući oduevljeno liječnikovu ruku.�- Ne mogu vjerovati.- Vjerovat ćete kad ga vidite - odvrati liječnik kroza smijeak.�- A Tess - kako je ona?- Izvrsno - uzvrati liječnik. - Trenutačno se nalazi u ok-sobi. Trebalo �bi da se vrati dolje za svojih dva sata. To će vam dati vremena da skoknete van, da kupite kutiju cigara i obavite nekoliko telefonskih razgovora. Kad se vratite, moći ćete ih oboje vidjeti.Daniel othuknu snano.�- Hvala vam, doktore.Ispred bolnice prijeđe na drugu stranu ulice, gdje se na suprotnom uglu nalazio restoran s barom. Kad je uniao nikoga nije bilo unutra osim �pipničara koji je marljivo svjetlao čae. Daniel priđe baru.�- Dvostruki Jack Daniels i čau vode. Pipničar okretno natoči viski i �stavi ga preda nj.Drugom rukom izvuče ispod anka čau vode.� �- to je? - upita. - Dječak ili djevojčica?�- Dječak. - Daniel se zablenu u nj. - Kako ste znali?

Pipničar se nasmije.- Jedini gosti to dolaze ovamo u devet izjutra su oni iz bolnice, preko �puta ulice. - Ruka mu sunu dolje iza anka i u njoj se začas stvori �cigara.79- Čestitam. Ovo je dar uprave restorana s najboljim eljama.�- Hvala vam. - Daniel pogleda cigaru. Na ovoju je bilo otisnuto zlatnim slovima: DJEČAK JE!- Također ih prodajemo na kutije, po dvadeset i pet komada - reče pipničar. - Cijena dva dolara.- Uzet ću kutiju. I dopustite da vas častim pićem.Pipničar mu se naceri.- U pravilu nikad ne pijem prije dvanaest, ali ovaj ću put učiniti iznimku. Na kraju krajeva, iz New Yorka sam, a ondje je sada već dvanaest sati. -Prvo natoči sebi piće, a onda poloi kutiju cigara na ank. - Kako � �se klinac zove?- Daniel. Daniel. B. Huggins mlađi. Pipničar die čau.� �- U njegovo zdravlje!Slistie svaki svoj viski. Daniel naredi da mu iznova napuni čau. Otpi � �pola i propere grlo s malo vode.- Ako elite telefonirati - pipničar će - telefonska vam je kabina u kutu.�Daniel pogleda niz dvoranu, a potom odmahnu glavom.- Imam vremena - reče podigavi čau. - Jo jednu. Vama također.� � �Pipničar zavrti glavom.- Ne, hvala, gospodine Huggins. Jo je preda mnom osam sati posla. Ako ih �već sada počnem izvrtati, neću trijezan dočekati ručak.Daniel kimnu. Skine ovoj sa cigare i zapali je. Otpuhnu oblak dima put stropa. Nije bila loa.�- Dobra cigara.- Kuhinja je otvorena, ako biste htjeli doručko-vati - reče pipničar.Daniel odjednom shvati da umire od gladi.80- Odrezak i jaja s dobro pečenim kosanim mesom.Pipničar se osmjehnu i okrenuvi se zaurla u smjeru stranjeg dijela � �restorana, gdje se nalazila kuhinja.- Hej, Charlie! Vuci to dupe amo i prostri stol. Imamo dobru muteriju.�Pri povratku u bolnicu kupio je kitu proljetna cvijeća. Kad je hodnikom stigao do vrata, bila su zatvorena. Oprezno okrenu ručicu i otvori ih.Tess je leala na leđima, poduprta jastucima. Premda je već bila obraze �malko narumenila crvenilom, a usne ruom, koa joj se ispod namaza � �pričinjala blijedom, malne poluprozirnom. Oči je drala zatvorene i kao da� se odmarala, ne obraćajući panju na bolničarku s druge strane kreveta �koja joj je poravnavala plahte.Nečujno presiječe sobu na vrcima prstiju i, pri-avi uz stranu kreveta, � � �baci pogled na nju. Ona otvori oči. Nasmijeena lica prinese joj cvijeće.�- Sve najbolje, majko. Razgleda cvijeće.- Divno je - reče glasom u kojem kao da nije bilo snage.Poljubi je.- Kako se osjeća?�- Dobro - odgovori. - Slaba sam. Ne mogu doći do daha. Kao da sam preko prsiju čvrsto stegnuta povojem.- Bit će vam odmah bolje, čim se malo odmorite - umijea se bolničarka. - �Moda se tako osjećate zbog zavoja kojim smo vam omotali trbuh. - Obrati �se Danielu. - Stavit ću cvijeće u vazu, gospodine Huggins.

Daniel joj preda cvijeće, a oni su je pratili pogle-6 Sjećanje II81dom kako iz ugrađena ormara vadi vazu, puni je vodom iz slavine nad umivaonikom i u nju razmjeta cvijeće.�- Jesi li već vidio novorođenče? - upita Tess.- Ne - odgovori Daniel. - A ti? Zavrti glavom.- Liječnik veli da je krupan - reče Daniel. -Četiri kile i ezdeset deka.�- Moja su sva braća imala četiri i pol kile ili neto vie od toga - � �pohvali se Tess. Pogleda bolničarku. - Smijemo li ga vidjeti?Bolničarka se nasmjeka.�- To sam vam upravo kanila reći. Vratit ću se za minutu s vaim sinom. - �Zatvori vrata iza sebe.Daniel privuče uz krevet stolicu i uze Tess za ruku.- Kupio sam kutiju cigara. Pogledaj. - Pokaza joj jednu. - Vidi li ovoj? �Na njemu stoji: ťDječak jeŤ.Mlitavo mu se osmjehnu.- Jesi li bio jutros tu, prije nego to sam otila na gornji kat?� �- Naravno da jesam. Zar se ne sjeća? Čak sam te pratio sve do operacijske� dvorane.- Pretpostavljala sam da jesi, ali sva sam bila jako smućena. Prije nego su me otputili gore dali su mi injekciju, pa se ne sjećam svega jasno. - Pogleda ga brino. - Jesam li kazala to nevaljalo?� �Strese glavom.- Nisi. Samo da me voli. Moda misli da to nije u redu.� � �- To jest. - Stisnu mu ruku. - Zaista te volim. Uvijek si mi bio izuzetno dobar.Nasmija se.- Ni ti sa mnom nisi ba jako loe postupala. Iza njega se otvore vrata, i � �bolničarka uđe nosećidjetece, dobro umotano u pokrivač. Obiđe krevet�82nasuprot Danielu, podie pokrivač s novorođenče-tove glave i prui ga Tess.� �- Gospođo Huggins, va sin.�Tess primi dijete s radoznalim izrazom na licu. Oprezno ga prinese k sebi i zaviri mu u majuno liće. Uzvinu oči na Daniela, a blaen joj osmijeh � � �ozari lice.- Oh, Daniele, toliko je lijep. Pljunuti je... Iznenadan joj smrtni hropac iskrivi lice.- Daniele! - bolno vrisnu. - Oh, moj Boe! - Čedo joj poče kliziti iz �obamrlih prstiju i Daniel ga uhvati ba u trenutku kad je pala glavom na �jastuke i svijetla joj pjena mjehurasto izbila na usta. Okrenu se da ga pogleda; oči joj bijahu sjajne i upiljene. Usne je pomicala kao da je htjela neto reći. A onda se, ovjeenih obraza i otvorenih usta s kojih � �zauvijek zamrijee riječi, praznim očima zazuri u vječnost.�Kao mahnita, bolničarka dojuri oko kreveta do njega i, pritisnuvi svom �silinom dugme na zidu, stade ga grubo uklanjati s puta. U hodniku izvan sobe poče zvoniti zvonce. Trenutak kasnije soba je vrvjela od bolničarki i liječnika; s ostalim uređajima dopremili su i boce kisika.Daniel je stajao naslonjen o zid i sve to časak promatrao. Bolničarka die� oči i na trenutak mu uhvati pogled. On zavrti glavom.- Nita joj to neće pomoći - reče odsutno, utučenim glasom. - Izdahnula �je.Potom lagano navuče pokrivač preko djetetove glave.

- Hodi, sine - reče, ponijevi sa sobom dijete u hodnik.�6Ť83esnaesto poglavlje�Daniel je čvrsto priljubio oko vrata ovratnik kaputa dok je gologlav stajao na kii koja je, noena vjetrom, padala ukoso. Svećenikov je glas � �zvučao duboko i svečano, kao da se pred njim nalazi mnotvo alobnika, a ne� � samo jedan osamljen čovjek.- Pepeo pepelu, prah prahu...Daniel je odsutno zurio u crvenkast lijes od mahagonija, po čijoj su sjajnoj povrini pljutale kine kapi i niz obje se strane slijevale u � � �otvorenu raku to je zijevala ispod njega. Kako se samo pričinjao malen, �uistinu malen, a to nije bilo poteno, jer ona nikad nije bila malena ena.� �Svećenikov glas zamnije. Okrene se Danielu.- Moete dodati svoju vlastitu molitvu.�- Nikad se nisam jako mnogo razumio u molitve, oče - odvrati Daniel.- Nita zato; kazali to mu drago, Gospod će vas čuti.� �Daniel duboko uzdahnu.- Bila si valjana ena, Tess. Neka te Gospod srdačno dočeka.�Dvojica grobara nestrpljivo upru oči u svećenika. Bio je to njihov posljednji posao toga dana, pa su se urili da ga dovre. Svećenik povrno � � �pogleda Daniela da vidi je li gotov s molitvom, a tada im se okrenu i klimnu.84Dvojica ljudi vjeto uklone čelične poluge na kojima je počivao lijes, a �onda ga počnu sputati u otvorenu raku, dok god nije ljapnuo na već � �raskva-eno dno. Posegnu za lopatama.�- Prepustite to meni - reče Daniel, priavi im. A kao odgovor na njihove � �upitne poglede doda: - U naem kraju uvijek sami pokopamo svoje mrtve.�utke se povuku i stanu ga promatrati. Godio mu je dodir lopate u rukama, �podsjetio ga je na stara vremena. Bio je jo dječak, a rudokopi mračni. �Pogleda u grob kad je prva lopata blata pala na lijes i rasprila se po �cvijeću to je lealo na zatvorenu pokrovcu. Uskoro će je progutati tama. � �Ubrza ritam rada. Zemlja je bila namočena kiom i teka, pa je ubrzo pod � �odjećom osjetio kako mu tijelo grezne u znoju od čega ga je spopao osjećaj lakoće i snage. Odjednom se opet zdruio sa zemljom. Međutim, �zavrio je prije nego to je bio svjestan toga, i nad grobom osvanu lijepo � �oblikovan humak zemlje.Vrati lopatu jednom od one dvojice.- Hvala vam - reče. Čovjek nijemo kimnu. Svećenik ga doprati do automobila. Daniel stadekod vrata i iz depa izvuče novčanicu od dvadeset dolara.�- Nije potrebno - svećenik će. - Pogrebno poduzeće Forest Lawn već vam je uračunalo moje usluge.- Svejedno uzmite - ustraja Daniel. - Siguran sam da će nekom u vaoj upi � �biti potrebna pomoć.- Hvala vam - reče svećenik. Daniel se uvuče iza volana.- I ne budite utučeni, sinko - pripomenu svećenik.- Nisam utučen, oče - otpovrnu Daniel, upalivi motor. - Smrt i ja nismo �jedno drugom nepoznati. A nikad i nećemo biti.85Morao je povesti kola oko velike crne limuzine, parkirane uz rub pločnika da bi ih uvezao na pristupni kolnik to se nalazio između njegove i �

susjedne kuće. Baci letimičan pogled na ravnodunu spodobu vozača koji je �sjedio iza volana, a potom otrča kroz kiu do otvorenih kućnih vrata.�U dnevnoj su sobi bile naslagane lijepo zatvorene i zavezane kartonske kutije, kao da čekaju da ih netko pokupi. Iz prazne dnevne sobe prijeđe u spavaću. Tu je bila Chris s jednom nezgrapnom plavuom srednjih godina �koja je imala kosu uredno savijenu u punđu. Okrenue se čim začue njegove � �korake.Chrisin glas ne oda iznenađenje.- Na stolu je nova boca bourbona - reče. - Poslui se pićem. Namah ćemo tu� biti gotove.Pogleda je nakratko, a onda poveze oči do otvorene ladice toaletnog stolića i kartonske kutije neposredno do nje. Pakirale su posljednje komade Tessinih odjevnih predmeta. Bez ijedne riječi vrati se u dnevnu sobu.Kad je unila, stajao je s napola praznom čaom viskija kraj prozora i � �piljio u kiu.�- Netko je to morao učiniti - ispriča se ona.- Zna, kiilo je prvi dan kad smo stigli u Kaliforniju - reče Daniel. � �Okrenu se da je pogleda. - Cini se da je prirodno to i danas pada.�- Goodvvillov kamion trebao bi doći po stvari za oko pola sata - ona će. - Također sam naručila neto nova namjetaja za dječju sobu, kao i nov � �sklopivi kauč za dnevnu sobu; onaj to se pretvara u krevet.�- Bio sam jedini na groblju - nastavi on. - Nikad nisam sreo ni jednog od njezinih prijatelja koje je upoznala na radnom mjestu, pa nisam ni znao koga da pozovem. Niti sam znao gdje joj je bilo tko od obitelji.86- Soboslikari će doći ovamo rano izjutra. Vele da će sav posao obaviti za samo jedan dan. Novo će pokućstvo isporučiti prekosutra.- Nije imala nikoga osim mene - reče.- Daniele! - okosi se. Pogleda je.- Rodila je dijete. Tvoga sina. Ali sad je nema, i tu se vie nita ne da � �učiniti. Ostavi se takvih misli. Odgovoran si za budućnost svoga sina kojoj od sada mora posvetiti svu svoju pozornost.�Izraz bola preleti mu očima.- Bojim se. Ne znam odakle započeti.- Ja ću ti pomoći. Radi toga sam i dovela gospođu Torgersen.- Gospođu Torgersen?- Onu enu koju si vidio sa mnom u sobi. Iskusna je dječja njegovateljica �i dadilja. Vodit će ti brigu oko djeteta.Pogleda je s većim potovanjem.�- Chris. Nasmijei se.�- Hvala ti.Ustremi se na vrke prstiju i poljubi ga u obraz.�- Volim te. I ne zaboravi da ovo znači neto vie od običnog prcanja.� �Za trenutak joj se zagleda u oči, a zatim polako kimnu.- Učim. - Mai se boce i natoči jo viskija u čau. - No imam i drugih � � �problema. Nisam siguran mogu li sebi sve to priutiti. Moda budem morao � �prihvatiti posao koji mi tu Bioff i Brovvne nude.- Ali kazao si da su varalice.- To ne znači da i ja moram biti.- Nemoj se zavaravati. Budi poten barem prema sebi. Ako namjerava � �preskočiti ogradu, preskoči je kako spada. Prihvati posao ujaka Toma. Ne penji se do pola kako bi je opkoračio.87

- Moda bih bolje prolazio da dijete povedem sa sobom na istok.�- Ne budi glup - ona će. - to će raditi? Čuvati bebu u kovčegu? I kako će� � � se brinuti za nju?Odgovor izostade.- Tu ima idealan dom i udobno mjesto za odgoj djeteta. S obzirom da si �stalno u pokretu, ne moe se ni na koji način brinuti o njemu. Za tebe je � �najpreporučljivije da pođe s gospođom Torgersen. Ima iskustva u svim onim� stvarima u kojima ga ti nema. Godinama se brinula za djecu moje sestre.�- Koliko ću joj plaćati?- Neće mnogo. Dola je u Kaliforniju zato to joj je na istoku dozlogrdila � � �studen i led. Uzet će ti dvjesta dolara na mjesec. Moja joj je sestra plaćala tristo i pedeset.- To iznosi dvije tisuće i četiristo na godinu -reče. - Računam da će hrana i ostale potreptine stajati najmanje tisuću esto do dvije tisuće. � �Neće mi preostati mnogo.- to će ti novci? - upita. - Dok si na putu, sindikat ti plaća trokove, a� � uvijek si na putu.Otpije gutljaj viskija.- Na sve si računala, je 1' da?- Nisam na sve - odvrati.- to si izostavila? Tračak bijesa oboji joj glas.�- Ako si toliko glup da to ne zna, onda ti neću ni reći.�Časak posuti ispitujući je pogledom, a zatim se iznenada opet okrenu k prozoru. Glas mu zazvuči napeto od ganuća.- Jo nisam spreman o tome govoriti. Priđe mu i dotače mu njeno ruku.� �- Znam - reče blago - ali bit će kad vrijeme izliječi rane.�*88Gospođa Torgersen je bila privatna odgojiteljica djece na pragu pedesetih godina. Obudovjela je prije dvadeset godina, kad joj je suprug, drugi časnik trgovačke mornarice, zajedno sa svojim brodom, kojega je prepolovio torpedo lansiran s njemačke podmornice, potonuo na dno mora. Engleski je govorila malne savreno, jedino to su se u pojedinim glasovima� � nazirali neznatni tragovi izvornog vedskog izgovora. Nije bilo toga to � �nije znala učiniti. Kuhala je, ivala, vozila automobil, čistila kuću, �prala rublje, redila vrt. I sve je to obavljala s tolikom djelotvornoću �da se činilo kao da se uopće ne napree.�- Ne trebate se uznemiravati, gospodine Huggins - reče. - Valjano i odgovorno vrim svoj posao. Nikad ne besposličim. Brinut ću se za vae � �dijete kao da je moj vlastit porod.- Uvjeren sam u to, gospođo Torgersen - brzo će Daniel. - Samo se elim �uvjeriti imate li sve to vam treba.�- Ne bih rekla da ita nedostaje - uzvrati. - Kuća je vrlo udobna. Sjajno �se u njoj osjećam.- Sutra ujutro, prije nego to otiđemo u bolnicu po dijete, navratit ćemo �u banku. Otvorit ću račun na vae ime, kako ne biste morali svaki tjedan �čekati novce - reče Daniel. - Mnogo ću putovati, pa se, suprotno mojim eljama, lako moe dogoditi da vam ne uzmognem poslati novac na vrijeme.� �_ - Kako god hoćete, gospodine Huggins - primijeti. - A kad se stvarno vratite kući, ja ću spavati tu na novom kauču. Nasmjehnu se.- Neće bit potrebno. Moći ću izdrati par dana. Prije nego to prozbori, � �trenutak se skanjivae.�- Ide li gospođica Chris s nama u bolnicu? Pogleda je začuđeno.89

- Na to uopće nisam mislio. Nije mi nita rekla glede toga.�- Morate me ispričati, gospodine Huggins - reče gotovo pokajnički - ali ja poznajem gospođicu Chris već malne deset ljeta, jo od njezine �petnaeste godine. Nema običaj nita kazati. Ali mislim da bi voljela poći.�Kimnu polako.- Hvala vam, gospođo Torgersen. Zamolit ću je za večerom da nam se pridrui.�- Ne - reče ona. - Ujutro se vraćam u Chicago. Ostade iznenađen.- Mislio sam... Prekide ga.- Zao mi je. Učinila sam sve to sam mogla. Dalje naprosto vie ne mogu. - � �Ustade od stola i otrči u spavaću sobu svog bungalova.Pođe za njom. Ustavi se u jednom kutu sobe s rukama preko lica. Obujmi je oko ramena i okrenu je k sebi.- Jesam li kazao to loe? Nijemo odmahnu glavom.� �- O čemu se onda radi?- Dobro sam se preispitala. Mora da sam enula to sam se upustila u sve � �ovo. - Podie glavu i pogleda ga suznim očima. - Jedna je stvar �razgovarati o tome kako ćemo biti zajedno. O tome se povela riječ prije nego to sam dola ovamo. I to vie u apstraktnom smislu. Ali ivjeti tu s � � � �tobom, ne znači apstrakciju. To je neto konkretno. Vidim da te boli. �Vidim da ti je stalo do mene. Ljubim te. Znam da je istina to si mi �kazao. Da treba vremena. Ali ja sam tek ljudsko biće. Zadajem ti isu-vie � �bola. Bit će mi bolje da sam kod kuće, to dalje od tebe. Moda se tada � �neću tako jadno osjećati.90utke je pripi uza se i čvrsto stegnu.�- Nisam mislio da će to tako ispasti.- Nije tvoja krivnja. Sve sam poduzela na svoju ruku. Nikad nisi rekao neto to bi me navelo da promijenim miljenje. - Glas joj je bio � � �nerazumljiv, jer je govorila u kaputić.Telefon poče zvoniti. Pogleda ga, a potom prijeđe na drugi kraj sobe i podie slualicu.� �- Halo? - upita, a onda nakratko poslua. - Kazat ću mu - reće, odlaući � �slualicu.�- Bila je to gospođa Torgersen. Veli da je upravo Murrav nazvao i da trai� da mu se odmah javi. Kae da je stvar hitne naravi.� �- Ne mogu vie odugovlačiti. Pritiću me sa svih strana. - Murravev glas � �zaječi nestrpljivo. - Kad ćete se vratiti?- Mogu krenuti u nedjelju - odvrati.- Dođite u Chicago - reče Murrav. - Ondje ću vas dočekati.- Dobro.- Je li sve u redu? - upita Murrav. - to je? Dječak ili djevojčica?�Odjednom Daniel shvati da mu nije javio to se sve zbilo.�- Dječak.- Čestitam. Prenesite gospođi moje najsrdačnije pozdrave. U ponedjeljak se vidimo u Chicagu.Spusti slualicu i okrenu se Chris.�- Moda je bolje da se vratim kući - reče potiteno.� �- Ne. Pogleda je.Oči im se sukobie.�- Rekla sam ti da sam enula. Odavde se neće samo tako izvući dok me ne � �pojebe za sretan put.�91sedamnaesto poglavlje

Kad je Daniel siao s vlaka na kolodvoru Union, novinski glavni naslovi �već su najavljivali trajk u Little Steelu. Kupio je ťTribuneŤ i mirno ga �pročitao u taksiju kojim se povezao ravno do ureda sindikalne centrale.Na prednjoj su se stranici isticala dva intervjua. Prvi, upadljivo istaknut blizu vrha stranice, bio je razgovor s Tomom Girdlerom, predsjednikom Re-public Steela; a drugi, manji, otiskan na uzanom prostoru u donjem kutu stranice i nastavljen straga, gdje ga je bilo gotovo nemoguće pronaći, bio je s Philom Murravem, predsjednikom S W O C-a pri CI O-u.Crvendaći, anarhisti i agitatori koji nastoje preuzeti ovu zemlju i izručiti nas na milost i nemilost gramzljivom Sovjetskom Savezu, grdno će se iznenaditi kad se nađu licem u lice s mnotvom istinskih Amerikanaca, �spremnih da sačuvaju svoje ideale i američki način ivota za sebe i svoju �djecu. Nećemo prezati ni od čega, a najmanje od svojih dunosti. Spremno �ih čekamo i suprotstavit ćemo im se na poljima, ulicama, pa čak i na ulazima naih tvornica, kako bismo ih potukli, upravo onako kako su se �američki vojnici za92prvog svjetskoga rata oduprijeti vapskoj prijetnji. Obraćam se zavedenim �trajkaima: Ne sluajte lane proroke koji će vas izdajički predati u ruke � � � �vaim neprijateljima. Vratite se na posao i počnite rad! Kao dobri �Amerikanci, vazda smo spremni zaboraviti ono to je bilo i prihvatiti nae � �susjede kao vlastitu braću.Nasuprot tome, Murraveva je izjava bila suzdrana, pa čak i umjerena.�Sve to traimo za radnog čovjeka je pravda, siguran posao i dodaci to ih � � �već uivaju njegovi zemljaci zaposleni u U S Steelu i drugim kompanijama �koje su već priznale da su im zahtjevi primjereni i pravedni. Nije nam namjera da bilo to izručujemo nekoj stranoj sili ili ideologiji, već �jedino da poboljamo ivotne uvjete američkog radnika, na čijem se radu � �temelji na američki način ivota i naa stvarnost.� � �Daniel ostavi novine u taksiju i iskrca se ispred glavnog sjedita �sindikata. Dok je s kovčeićem u ruci prolazio cijelim katom, na kojem su �bili smjeteni područni uredi S WO C-a, nije mogao a da ne pomisli na �razlike u organizaciji između sadanjeg i posljednjeg pokuaja 1919. godine� � da se čelična industrija uključi u sindikate. Tada se sve radilo nasumce i bez priprema. Sada se pak planira. Tu se nalazio čitav informacijski odsjek s vie od četrdeset namjetenika koji je odailjao tisku i � � �telegrafskim agencijama najnovije izvjetaje o organizacijskim �djelatnostima; statistički odsjek koji je iao ukorak sa svim gospodarskim� kretanjima koja bi93mogla tetno djelovati na opći poloaj sindikata; financijski odsjek za � �pomoć trajkaima koji je slao svojim članovima potporu novčane i druge � �naravi. Nema nikakve dvojbe da su sada prilike drugačije. No, jesu li uistinu drugačije?Usprkos primjeni najsuvremenije poslovne tehnike i najizdanije novčane �pomoći koju je bilo koji sindikalni pothvat na polju organizacije ikad uivao, neto je ipak nedostajalo. Daniel je to osjećao, ali na to nije � �mogao posve jasno ukazati. Moda je sam sindikat, krećući se nekoliko �posljednjih godina na vrhu prosindikalnog vala, postao prekomjerno samosvjestan, ne uočivi odlučnost opozicije. Nagao slom Big Steela prole � �godine, uspjena akcija tekstilaca na jugu, organiziranje radnika u �industriji automobila General Motors označavali su opći smjer koji je, moda, doveo do samozavaravanja. U sva ta tri slučaja, gdje je postignuta �

pobjeda, ugovori su sklopljeni s najmoćnijim kompanijama, čiji su udjeli na tritu bili tako veliki, da je napokon njihov dobitak bio samo neznatno� � okrnjen. Ali manje kompanije, koje su te razlike u konačnom rezultatu teko pogodile, imale su razloga da nastave borbu. Ford Motor Companv �nikad jo nije bila tako daleko od bilo kakvog ugovora. Ista je stvar bila� i s Little Steelom. No svaka pojedina uprava tih kompanija tumačila je to kao osobnu bitku za očuvanje nadzora nad svojim poslovanjem i slobodom. Ni Henry Ford ni Tom Girdler nisu namjeravali pokleknuti pred robovima. Oni su, naprotiv, smatrali da im oni koji rade za njih, nakon svega to su� im dali, moraju biti jo i zahvalni to im se pruila prilika da kuluče u � � �njihovim vinogradima.Uredi rukovodilaca nalazili su se u stranjem dijelu kata, podalje od �dizala. Svaki je imao prozore s pogledom na grad i bio, ako ne raskono, a� ono94bar pristojno opremljen pokućstvom i sagovima, to je uvelike odudaralo od� grupiranja većine namjetenika po golemim, otvorenim prostorijama sa čak �trideset ili četrdeset pisaćih stolova, naguranih u prostor dovoljno velik da ih primi jo toliko. Sada su sindikalne vođe bile isto tako �valjano odvojene od običnih ljudi njihove organizacije, kao bilo koji rukovodilac kompanija s kojima su vodili borbu. Odjednom Daniel shvati u čemu je stvar. Počela se rađati nova hijerarhija. Prije ili kasnije, svaki čovjek unutar tog ureda, iza zatvorenih vrata, neminovno je morao izgubiti vezu s onim ljudima vani koje je, zapravo, zastupao. Između njih vie nije postojao nikakav uzajamni osjećajni odnos. Sada je to bilo �sračunato predstavnitvo jednog ideala koji se i sam pretvorio u drugi �oblik značajna biznisa.Sada je Daniel shvatio zato se na Phila Murrava vri pritisak da bude � �djelatniji. Njihova je organizacija u mnogome nalikovala bilo kome odsjeku General Motorsa. Imali su određene ciljeve koje je trebalo ostvariti, i ako se zbog bilo kojega razloga ne oivotvore, naći će se �novi rukovodioci koji će ih biti kadri sprovesti. Borbi se valja priključiti čak i onda, ako joj je ishod neizvjestan. Murrav je morao dokazati da se ne boji i da ne preza od svoje zadaće. I u toku cijelog tog vremena bio je svjestan da Lewis sjedi mirno u Washingtonu, odlučan da očuva svoj poloaj. Kao čovjek koji je sredio Big Steel bez trajka i � �koji oprezno izbjegava da se u pogledu sadanjih nastojanja oko trajka � �izrazi unutar sindikalnih vijeća za ili protiv njega, bio je voljan taj posao prepustiti Murravu. Kad ne bi uspio, objesio bi se; ako pobijedi, Lewis će uskočiti da podijeli slavu, jer je ukazao na put i pouzdao se u Murravevu sposobnost.Daniel se zaustavi ispred vrata na kojima je stajalo zlatnim slovima MURRAY i obrati se tajnici čiji95je stol bio izvan ureda, neposredno do vrata. Bila je to neka nova djevojka koju nikad prije nije vidio.- Je li gospodin Murrav unutra? Die pogled s pisaćeg stroja.�- Smijem li znati tko ga eli vidjeti?�- Daniel Huggins. Dohvati slualicu.�- Gospodin Huggins eli gospodinu Murravu. -Malo zatim spusti je i s većim� potovanjem reče: -Moete odmah ući, gospodine.� �Dok se Murrav dizao iza stola i prilazio mu, Daniel je po njegovu otegnutu licu zaključio da je umoran.- Drago mi je to ste se vratili.�

- I meni je - odvrati Daniel. Nije se alio.�- Privucite stolicu - reče Murrav vraćajući se na svoje mjesto. - Kako bebica?- Izvrsno.- ena vam je sigurno ponosna. Ispričajte me kod nje to sam vas morao tako� � brzo povući.Daniel mu uhvati pogled.- ena mi je mrtva.�Murrav zabezeknuto izvali oči na nj.- Niste mi dosad nita kazali.�- Nisam imao to. Zbilo se i prolo je. Murrav nakratko uuti.� � �- ao mi je, Daniele. Da sam to znao, ne bih vas bio pourivao.� �- Nema veze - uzvrati Daniel. - Učinio sam to sam morao i sad se vraćam �na posao.- Je li vam dijete u dobrim rukama?- Dobio sam jednu izvanrednu enu koja vodi brigu i o njemu i o kući. Sve �će biti u najboljem redu.Murrav duboko uzdahnu.- Ako vam bilo čime mogu pomoći, samo mi recite.96- Hvala vam. - Daniel je čekao. Uljudni su se izrazi brzo iscrpili. Od onog trenutka kad je zakro-čio u ured osjetio je da neto nije u redu. To �nije bilo nita opipljivo, neto u to bi mogao uprijeti prstom, već se � � �jednostavno radilo o osjećaju kao da Murravu nije posve ugodno u njegovu drutvu.�Murrav počeprka po nekim spisima na stolu i konačno izdvoji jedan koji je traio. Dreći ga u ruci načas ga povrno pogleda, a onda progovori.� � �- Imam novi posao za vas. Postavljam vas tu za koordinatora subregionalnih ureda Srednjeg Zapada. Na vama je da se pobrinete da nijedan od njih ne poduzme nita brzopletno na svoju ruku.�- Ne znam jesam li sposoban za činovnika - reče Daniel. - Naviknut sam na terenski rad. Zar nije jednostavnije da ostanem na starom poslu?- I odvie ste vani da biste trčkarali po terenu s organizatorima. � �Potreban nam je netko tko će praviti pregled opće situacije.- Kome ću podnositi izvjetaje?�- Davidu McDonaldu u Pittsburghu. On preuzima svakidanje poslove. Ja se �vraćam u Washing-ton gdje ću moći vriti pritisak na vladu.�Daniel klimnu. McDonald je bio iskusan čovjek, dugogodinji radnik u �čeličnoj industriji. Neto se pričalo da je on Murravev zakoniti �nasljednik, kao to se pričalo da je Murrav Levvisov nasljednik. Sada je �bar prvi dio glasina potvrđen. No Daniel u tome nije vidio nikakve mane. Bilo je logično da McDonald postane kandidat.- Hoću li imati kakve posebne ovlasti na novom poslu?- Smatrao sam da ćete se slagati s Daveom i zajednički rjeavati zadatke -� uzvrati Murrav.Daniel izvadi cigaru iz unutarnjeg depa kaputa. Odgrize joj vrak i polako� � je upali, prionuvi očima�7 Sjećanje II97na nj cijelo to vrijeme. Kad se cigara naposljetku zapui, zavali se na �stolicu.- U redu, Phile - reče tiho. - Dugo se već poznajemo. Moete mi kazati �istinu. Zato sam utnut na gornji kat?� �Murrav pocrveni.

- Nije ba tako.�- Nije ni nikako drukčije - Daniel će. Murrav lagano zavrti glavom.- Nećete mi pomoći da se izvučem iz nevolje? Daniel ne odgovori.- Previe vas je ljudi čulo govoriti da ste protiv trajka. Previe ljudi � � �zna za vau intimnu vezu s Girdlerovom nećakinjom. Jednostavno vam ne �vjeruju.- Vi mi vjerujete?- Glupog li pitanja! - planu Murrav. - Da vam ne vjerujem, ne bih vam dao drugi posao.- Moda je ipak bolje da dadem otkaz - reče Daniel. - Ne volim se igrati �murke.�Murravev glas dobi na estini.�- Isključeno! Niti ja, niti David, a niti Lewis to ne elimo. Jedini ste �čovjek za koga znamo da je radio u svim subregionalnim uredima i jedini u koga se moemo pouzdati da će nam predočiti jasnu sliku svega to se ondje � �zbiva. Osim toga, to neće biti zadugo. Kad se rijei pitanje tog trajka, � �povjerit ćemo vam novi posao koji smo već predvidjeli za vas.- Neće se dugo rijeiti - reče Daniel. - Čini se da ne mogu ni jednom od �vas utuviti koliko je Girdler opasan protivnik. Uspio je osnovati Bezbonu� Alijansu1 s ostalim samostalcima i sada kud on, tud i oni.1 Aluzija na Svetu Alijansu, politički savez vladara Rusije, Austrije i Pruske, sklopljen 1815. protiv demokratsko-revolucio-narnih pokreta.98Murrav uroni u misli.- Bezbona Alijansa. Taj izraz mogu upotrijebiti na konferenciji za tisak �koju odravam idućeg tjedna u Washingtonu.�- Imate moj blagoslov - reče Daniel.- Spomen-dan1 je za, otprilike, tri tjedna. Planiramo masovne demonstracije po cijeloj regiji. Vjerujem da će ťBezbona AlijansaŤ o �kojoj govorite zrelije promisliti kad iza nas vidi svu silu radnika.- Hoće vraga - reče Daniel. - Vani su da slome trajk po svaku cijenu.�- Daniele, prestanite mi se opirati. - Murravev glas odjednom oslabi. - Trenutno mi dosta njih skače po grbači. Nemojte oteavati poloaj, već mi � �radije pomozite.Bilo je to prvi put to se Murrav tako izjasnio, bez ikakva uvijanja. Samo� prijatelji tako otvoreno razgovaraju. Kad je njemu trebala pomoć, Murrav mu je stajao na raspolaganju. A tu je već gotovo dvadeset godina. Sada je doao na njega red.�- U redu - reče. - to najprije elite da učinim?� �- Poradite na demonstracijama za Spomen-dan. Pobrinite se da prođu bez ikakvih neprilika.- Poduzet ću sve to mogu - odvrati Daniel. Ustade. - Ako mislim ostati u �Chicagu, bolje da odem u potragu za stanom.Murrav ga pogleda.- Hvala, Daniele.- Ne morate mi zahvaljivati, Phile. Va sam dunik.� �Murrav se umorno osmjehnu.- Tko je čiji dunik, o tom potom. Zasad je najvanije prionuti na posao. I� � usput rečeno, zaboravio sam vam spomenuti da vam je Upravni odbor s1 Memorial Day, dravni praznik u SAD, (30. svibnja), u spomen na poginule� u ratu.99novim poloajem odobrio plaću u iznosu od osam tisuća petsto dolara na �godinu. Daniel se nasmija.

- To ste trebali ranije spomenuti. Moda vam onda ne bih zadao toliko �glavobolje.Murrav mu se pridrui u smijehu.�- Da vam je do novaca, bili biste prihvatili onaj posao u Međunarodnom savezu kazalinih namjetenika. Ne dam se ja zavarati.� �100osamnaesto poglavljeUred koji mu je dodijeljen bijae toliko malen da osim pisaćeg stola, �dvije sjedalice, jedne iza a druge ispred njega, i vjealice u kutu, u nj �vie nita nije stalo. Zidovi, okrečeni bijelom bojom, bili su goli. � �Međutim, ipak se tu nalazio jedan prozor i da nije bilo njega, bio bi posve poludio u toku prvog tjedna to ga je tu proveo.�Razočaranje se zvala igra kojom se zaokupljao. Počeo je telefonirati svim subregionalnim uredima kako bi se povezao s mjesnim organizatorima. Premda su se prema njemu odnosili dosta prijateljski, bez izričitih uputa nisu se htjeli odreći svog utjecaja i ovlasti u bilo čiju korist, a do tada iz centrale jo nisu bili primili nikakvu obavijest u pogledu njegova� poloaja. Uputio je bezbroj poziva McDonaldu u Pittsburgh i dobio �uvjeravanja njegove tajnice da će mu se odzvati, ali na kraju tjedna morao se pomiriti sa činjenicom da od toga nema nita.�Novine od petka popodne naveliko su se raspi-sale o Murravevoj konferenciji za tisak u Washing-tonu. Izraz ťBezbona AlijansaŤ postao je �vrlo popularan. Nazvae ga tipično novinarskim ovinističkim tosom. Svi su � � �ga prigrlili. Čak ga je i Ga-briel Heatter upotrijebio u toku nacionalnog programa večernjih vijesti.101Daniel podie slualicu i nazove Murrava u Was-hington. Donekle se iznenadi� � kada ga dobije.- Čestitam - reče Daniel. - Konferencija za tisak je uspjela. Ovdanje joj� novine pridaju veliku vanost.�Bijae očigledno da je Murrav zadovoljan.�- Fino. Drim da polako napredujemo. Javno nam se miljnje počinje � �priklanjati. Kako vi s vaim poslom?�- Samo to ne poludim - odgovori Daniel razdraljivo. - Uopće nita ne � � �radim. Potpuno sam onemogućen.- Ne shvaćam. - Murravev glas zazvuči istinski zbunjeno. - Jeste li razgovarali s Daveom?- Ne mogu ga dobiti na telefon. Oni u subregio-nalnim uredima jo nisu �slubeno obavijeteni o mom statusu. Tu sam nasukan i nita mi ne polazi za � � �rukom.- Razgovarat ću s njim - obeća Murrav.- Ne elim vam stvarati tekoće - reče Daniel. -Imate ionako dosta briga. � �Moda bi bilo najbolje da odem.�- Ne! - Murrav to posebno naglasi. - Ostanite tu. Ja ću razjasniti zagonetku.- Nita mi ne dugujete - nastavi Daniel. - Osim toga, osjećam da bih se �morao vratiti djetetu u Kaliforniju; zlo i naopako to nema majku, pa jo � �da ostane i bez oca.- Dajte mi vremena do kraja ovog mjeseca -zamoli ga Murrav. - Ako do tada ne izvedemo sve na čistac, moete ići kamo hoćete.�- Pravo i poteno - primijeti Daniel. Spusti slualicu i uze bocu viskija � �iz najdonje stolne ladice. Natoči čau, okrenu se prozoru i zapilji van, �pijuckajući polako. Kia i suton padoe nad Chicago i dok je promatrao kako� � zgrade guta mrak i kako se pale svjetla, poče se osjećati prevarenim.

102Ustade i naglo otvori vrata. Na njegovo čudo u velikom uredu nije bilo nikoga, osim neke mlade osamljenice, zgurene nad pisaćim strojem u udaljenom kutu prostorije. Baci pogled na sat. Pet sati.Vremena su se izmijenila. Nema tome tako dugo kad sindikalni namjetenici �uopće nisu ili kući. Nakon radnog vremena sjedili bi zajedno i pričali o �onome to su uradili i to su eljeli postići. Sad je to postao posao kao i � � �svaki drugi. Kad odbije pet sati, svi odlaze kući.Sa čaom u ruci otputi se niz prostoriju k djevojci. Čim mu začu odjeke �koraka, podignu pogled.- to radite? - upita je.�- Gospodin Gerard eli da mu se ovaj izvjetaj nađe na stolu kad dođe u � �ured u ponedjeljak ujutro- odgovori.- Gospodin Gerard? - Za njega je to bilo novo ime. - Koji je to odsjek?- Pravni - odvrati.- Kako se zovete?- Nancy.- Nancy, volite li raditi u sindikatu? Obori pogled na pisaći stroj.- Posao kao svaki drugi.- Zato ste se odlučili ba za sindikat? - zapita. -Smatrate li da time � �pridonosite radničkom pokretu i poboljanju radnih uvjeta?�- Ne znam nita o tome - otpovrnu. - Javila sam se na oglas u novinama, �iako su nudili samo petnaest dolara tjedno.- Je li to pristojna plaća za posao koji obavljate?- Većina poslodavaca plaća devetnaest dolara tjedno za istu vrst posla - uzvrati. - No stvar je u tome to ga trenutačno nema.�- Moda sindikat treba i vama - reče nacerivi se.� �- Jeste li za piće, Nancy? Zanijeka glavom.103- Ne, hvala. Moram ovo dovriti.�- U redu - reče i krenu natrag u ured. Njezin ga glas zaustavi.- Gospodine Huggins. - Okrenu se da je pogleda. - Smijem li vas neto �zapitati?- Svakako.- Otkako su vam stavili ime na vrata ureda i otkako ste se uselili unutra, svatko se pita to zapravo radite i kako vam se odsjek zove. Za �sve predstavljate zagonetku.Nasmija se.- Jeste li ikad čuli za pretpakao?- Pretpakao? - ponovi u neprilici. - Ne bih rekla.- E, to vam je moj odsjek - izvali, vrati se u ured i zatvori vrata.Jo je uvijek rominjala kiica, kad je iziao iz ureda i otputio se k svom � � �automobilu na parkiralitu. Upalio je motor, uključio prednja svjetla i �pos-jedio uz zvukove motora. Nikako ga nije privlačila ideja da se vrati u prazan apartman. Pročitao je sve novine to su izile toga dana, a � �izgledi da sjedi sam uz bocu viskija i radio nisu bili u skladu s njegovim poimanjem večernje razonode. Pomislio je da ode u kino, ali i to mu se učini odveć besmislenim i nedostatnim za bijeg od nespokoja.Naglo poveze kola u South Chicago, do bara blizu čeličane Republic Steel, gdje je pomagao pri organizaciji radnitva. Bar je vrvio od mukaraca, � �radnika zaposlenih u čeličani koji su veći dio dana proveli vani na kii, �u redovima trajkake strae. Uredno poslagane uza zid nalazile su se � � �

njihove parole. REPUBLIC STEEL TRAJKA! ZA BOLJE NADNICE, NAPRIJED C I O! �Neke su bile oti-skane, ali mnoge su ljudi sami ispisali.Progura se do anka i naruči dvostruki viski. Dok�104je čekao na piće, baci strelimičan pogled niz ank. U cijeloj umi pivskih � �vrčeva, stajale su moda svega dvije čae viskija. trajk je već izmijenio � � �neke radničke navike u piću. Radnici čeličana oduvijek su pili viski, a pivo je bio obični ublaitelj.�Pipničar stavi preda nj viski i pokupi dolarsku novčanicu. Poloi dvadeset� i pet ceni sitnia na ank u trenutku kad Daniel podie čau. Daniel ispi � � � �svoje piće i upravo kad se spremao da se vrati u odjeljak, smjeten uza �zid lokala, netko mu doviknu s drugog kraja anka.�- Hey! Veliki Dane!Prepoznade čovjeka, prosjedog dugogodinjeg radnika čeličane, jednog od �prvih koji je stupio u sindikat.- Kako ste, Sandy? t Sandy pokupi svoj vrč piva i probi se do njega.- Dobro, Veliki Dane - odgovori. - Nisam se nadao da ću vas opet tu zateći.- Zato? - upita Daniel.�- Čuli smo da ste se preselili u Kaliforniju.- Jesam, ali već sam vie od tjedan dana ovdje.�- Niste dolazili u sindikalnu poslovnicu. - Mislio je na subregionalni ured.- Dre me u glavnom sjeditu u Chicagu - objasni Daniel. - Dadoe mi nov � � �posao.- I o tome se priča - reče Sandy mrko. Daniel ga pogleda.- Nisam znao da se ljudi toliko zanimaju za mene. to ste jo čuli o meni?� �Sandy se nađe u neprilici.- Kojeta.�- Dajte mi jo jedan viski - viknu Daniel pipničaru. Kad ga je dobio, uze �u ruku dvije čae.�- Ajde, Sandy, da sjednemo.Radnik pođe za njim u odjeljak i smjesti se nasuprot njemu. Daniel mu gurnu drugu čau viskija.�105- ivjeli! - Otpise. - Prijatelji smo, Sandy-reČe Daniel - moete mi kazati� � to govore o meni.�- Znate, nisam vjerovao u ono to pričaju. Daniel zamuknu.�Sandy gucnu jo jedan srk pića.�- Vele da ste protiv trajka, da ste svili udobno gnjezdace s nekom iz � �Girdlerove obitelji i da vas zbog toga dre u centrali.�Daniel pokaza glavom na ljude uz ank.�- to oni misle?�Sandvjev se glas ispuni prezirom.- To su Pemci, veđani i crnčuge. Ne znaju misliti svojim glavama, pa �vjeruju u ono to im se kae.� �- A kau im da mi ne treba vjerovati?�Dođe red na Sandyja da uuti. Daniel dade pipničaru znak da im iznova �napuni čae. Kad je piće stiglo, on svoje namah strusi.�- Kako izgleda vani u trajkakim redovima? -upita. - Čeličana je � �privremeno obustavila rad?- Ne posve. Proizvodnja teče sa oko četrdeset posto kapaciteta. Mnogo se ljudi pobojalo izići van nakon Girdlerove prijetnje da nijedan trajka vie� � �

neće biti ponovno uzet u slubu. - Otpije gutljaj iz čae. - to o tome � � �misle oni u centrali?- Danas sam razgovarao s Murrayem - odgovori Daniel. - Smatra da nam opći tok događaja ide polako u prilog. Računa da će demonstracije diljem zemlje u povodu Spomen-dana konačno natjerati Śjavnost da izvri pritisak �na kompanije radi nagodbe s radnicima.Sandy kimnu.- Za taj dan imamo predviđen velik zbor. Svi mi iz Republic Steela bit ćemo na njemu. Očekujemo da će se u Samovoj dvorani okupiti kojih tri stotine ljudi.106- To je velika zborna dvorana kojom smo se već koristili?Kimnuvi, Sandy uzdignu čau.� �- Bolje bih se osjećao kad biste se vratili među nas.- Bogme i ja - reče Daniel.- Taj momak koga su postavili na vae mjesto je fakultetlija, vie knjiki � � �tip. Sumnjam da je ikad imao lopatu u rukama. - Sandy dokrajči svoje piće. - Znam da mora biti valjan čovjek; kazuje sve ispravne stvari. Međutim, ne mogu se oteti dojmu da ih je naučio negdje u koli. Ima li �izgleda da vas vrate na stari posao?Daniel ustade.- Ne znam - uzvrati potiteno. - Zaista ne znam to će učiniti. - Isprui � � �ruku. - Sretno vam bilo.- I vam također - reče Sandy.Daniel prijeđe po kii na drugu stranu ulice do svog automobila i otvori �vrata. Trojica mukaraca iskrsnue iz mračnog ugla zgrade i otputie se � � �prema njemu. Daniel osjeti kako mu se kosa na zatiljku jei.�Stanu nekoliko koraka od njega.- Jesi li ti Veliki Dan?- Jesam.- Ne vraćaj se ovamo - jedan će od njih. - Ne volimo trajkbrehere i �provokatore.- Jo sam uvijek ugledni član sindikata - reče Daniel - i moje mi zvanje �daje pravo da idem kamo hoću.- Sere nam se za to - odbrusi čovo. - Ti si kurčevi zbir koji se prodao za kus Girdlerove pičke. Nećemo da nam se takvi jebivjetri motaju ispod nosa.Stadoe mu se primicati. Daniel izvuče pitolj iz potpazune futrole.� � �- Stojte, ni makac dalje! - zapovjedi mirno. -Jedino ako elite da vam �kuglama raznesem jaja.107- ivjeli! - Otpise. - Prijatelji smo, Sandy - reče Daniel - moete mi � �kazati to govore o meni.�- Znate, nisam vjerovao u ono to pričaju. Daniel zamuknu.�Sandy gucnu jo jedan srk pića.�- Vele da ste protiv trajka, da ste svili udobno gnjezdace s nekom iz � �Girdlerove obitelji i da vas zbog toga dre u centrali.�Daniel pokaza glavom na ljude uz ank.�- to oni misle?�Sandvjev se glas ispuni prezirom.- To su Pemci, veđani i crnčuge. Ne znaju misliti svojim glavama, pa �vjeruju u ono to im se kae.� �- A kau im da mi ne treba vjerovati?�

Dođe red na Sandvja da uuti. Daniel dade pipničaru znak da im iznova �napuni čae. Kad je piće stiglo, on svoje namah strusi.�- Kako izgleda vani u trajkakim redovima? -upita. - Čeličana je � �privremeno obustavila rad?- Ne posve. Proizvodnja teče sa oko četrdeset posto kapaciteta. Mnogo se ljudi pobojalo izići van nakon Girdlerove prijetnje da nijedan trajka vie� � � neće biti ponovno uzet u slubu. - Otpije gutljaj iz čae. - to o tome � � �misle oni u centrali?- Danas sam razgovarao s Murravem - odgovori Daniel. - Smatra da nam opći tok događaja ide polako u prilog. Računa da će demonstracije diljem zemlje u povodu Spomen-dana konačno natjerati -javnost da izvri pritisak �na kompanije radi nagodbe s radnicima.Sandy kimnu.- Za taj dan imamo predviđen velik zbor. Svi mi iz Republic Steela bit ćemo na njemu. Očekujemo da će se u Samovoj dvorani okupiti kojih tri stotine ljudi.106- To je velika zborna dvorana kojom smo se već koristili?Kimnuvi, Sandy uzdignu ćau.� �- Bolje bih se osjećao kad biste se vratili među nas.- Bogme i ja - reče Daniel.- Taj momak koga su postavili na vae mjesto je fakultetlija, vie knjiki � � �tip. Sumnjam da je ikad imao lopatu u rukama. - Sandy dokrajči svoje piće. - Znam da mora biti valjan čovjek; kazuje sve ispravne stvari. Međutim, ne mogu se oteti dojmu da ih je naučio negdje u koli. Ima li �izgleda da vas vrate na stari posao?Daniel ustade.- Ne znam - uzvrati potiteno. - Zaista ne znam to će učiniti. - Isprui � � �ruku. - Sretno vam bilo.- I vam također - reče Sandy.Daniel prijeđe po kii na drugu stranu ulice do svog automobila i otvori �vrata. Trojica mukaraca iskrsnue iz mračnog ugla zgrade i otputie se � � �prema njemu. Daniel osjeti kako mu se kosa na zatiljku jei.�Stanu nekoliko koraka od njega.- Jesi li ti Veliki Dan?- Jesam.- Ne vraćaj se ovamo - jedan će od njih. - Ne volimo trajkbrehere i �provokatore.- Jo sam uvijek ugledni član sindikata - reče Daniel - i moje mi zvanje �daje pravo da idem kamo hoću.- Sere nam se za to - odbrusi čovo. - Ti si kurčevi zbir koji se prodao za kus Girdlerove pičke. Nećemo da nam se takvi jebivjetri motaju ispod nosa.Stadoe mu se primicati. Daniel izvuče pitolj iz potpazune futrole.� � �- Stojte, ni makac dalje! - zapovjedi mirno. -Jedino ako elite da vam �kuglama raznesem jaja.107Ukočivi se od straha, ljudi se tupo zagledaju u nj.�- A sad se lijepo vratite na drugu stranu ulice -reče Daniel - i ne činite nita to biste mogli poaliti.� � �Promatrao ih je kako prelaze ulicu i dok su se penjali na pločnik, uao je� u kola i upalio stroj.Čim se čuli rad motora, okrenuli su se i potrčali za njim u ulicu kad je potjerao kola. Čuo ih je kako vrite.�

- trajkbreher! Pizdolizac! - Zatim je zakrenuo za ugao i vie ih nije čuo.� �Čeličana je leala na putu koji je vodio do kuće. Poveze se lagano mimo �nje. trajkaki odred sastojao se od nekolicine ljudi koji su izgubljeno � �koračali po kii. Iza glavnog ulaza nalazila se uniformirana straa lukava � �dranja i suha u svojim nepromočivim kabanicama. Izračunao je da na �četvoricu ljudi iz trajkake strae dolazi najmanje dvadeset straara. � � � �Skrenu za idući ugao i odveze se natrag u Chicago.Upravo se spremao utisnuti ključ u bravu na vratima svog apartmana, ali se ona otvore i prije nego to ih je dotakao. Gurnu ih da se do kraja �otvore i, opet maivi se pitolja, zakorači unutra.� � �Iz kuhinje dopre Chrisin glas.- Gdje si, do bijesa, Daniele? Već ti skoro tri sata podgrijavam ovu večeru.108devetnaesto poglavljeBilo je oko dva sata u zoru kad mu se iznenada otvorie oči. Sklopi ih na �trenutak. Bez koristi. Bio je potpuno budan. Micao se potiho da je ne probudi. Kad se okrenuo, vidio je nejasne obrise usnule Chris i osjetio mio miris njezina parfema koji se pomijeao s vonjevima to su ih isputala � � �njihova tijela nakon sinoćnjeg vođenja ljubavi. Ispuznu iz kreveta i, zatvorivi tiho vrata spavaće sobe, prijeđe u dnevnu sobu.�Nije palio svjetla. Znao je gdje boca stoji, pa ju je dohvatio i natočio piće. Poto ga je istrusio, sjeo je kraj prozora i zapiljio se u kiu koja � �se na utom svjetlu uličnih svjetiljaka rasprtavala u bezbroj zlaćanih � �kapi. Uze jo jedno piće, ali mu ne pomoe. Duboko u dui osjećao se upalj, � � � �isuen i prazan. Čak se ni od pomisli na ljubav nije mogao posve �osloboditi te mučnine.Otvore se vrata spavaonice i svjetlo se preli u dio sobe iza njega. Okrenu se i ugleda je golu na ulazu.- Nisam te htio probuditi - reče njeno. - Obuci ogrtač, vlaan je zrak.� �- to te muči, Daniele?�- Prvo se odjeni - reče. Nestade i ubrzo se vrati opet gola.- Nema ogrtač, a ja nisam ponijela svoj. Zasmija se. Imala je pravo. �Nikad nije posjedo-109vao ni kupaći ogrtač ni pidamu. Ako je spavao iole odjeven, onda je imao �na sebi svoje bevedejke.- Uzmi jednu od mojih koulja. Koulja joj je sezala do koljena.� �- Osjećam se smijeno.�- Bolje nego da nazebe. - Natoči jo jedno piće. - Hoće li malo?� � �Odmahnu glavom i počeka dok ne proguta viski.- to je, Daniele? Nikad te nisam vidjela takva.�- Kao da sam najednom postao nevidljiv čovjek.- Je li to zbog novog posla? - upita ona. Zapilji se u nju.- Zna za to?�- Dakako.- Kako si saznala?- Na isti način na koji sam otkrila gdje ivi. Iz povjerljivih dokumenata � �u uredu mog ujaka Toma.- Zna za te stvari?�- Vode zapiske o svemu i svakome.- Zna za nas? Ona kimnu.- Je li ikad ita kazao?�

- Isprva je bijesnio, a onda se stiao. Jo uvijek nije zadovoljan u vezi s� � tim, ali je rekao da bi moglo biti i gore. Prema njihovihi podacima, ti bi mogao biti idovski crvendać ili crnčuga.�Gorko se nasmija.- Iznenadit će se kad ti kaem da zna vie o mom novom poslu nego većina � � �članova naeg sindikata.�- Kazao mi je da su te uklonili s puta, jer si izrazio miljenje da ne �treba započeti trajk. Također je rekao da bi te bili otpustili da trajk � �nije otpočeo, ali su se bojali da time ne nakode općoj stvari. �Pretpostavljaju da bi tvoje otputanje uzbudilo isuvie velik broj ljudi � �koje si sindikalno organizirao.110Strese glavom.- Onda su krivo računali. Noćas sam ustanovio da ama ba nikoga ne boli �glava za mene. Netko mi je svojski spustio. Izvrnuo je smisao svemu onome to sam rekao i to pustio u opticaj. Čak i o nama dvoma. Da sam ih ostavio� na cjedilu zbog tebe.- Trebali bi te bolje poznavati.- Drim da me Phil Murrav poznaje, ali sumnjam da ostali dijele njegovo �uvjerenje.- Zao mi je - reče. - to će sada?� �- Iskreno govoreći, ne znam - odvrati. - Murrav hoće da čekam. Veli da će se sve razjasniti. Ali ne bih rekao da ću čekati kako on to predlae. �Nisam navikao sjediti u uredu i nita ne raditi.�- Zato ne razgovara s ujakom Tomom? - zapita. - Iz onoga to je kazao � � �zaključujem da te potuje, premda te moda ne voli.� �Pogleda je.- To ne mogu učiniti. Toliko već ivim s ove strane ulice da je ni pod �kojom izlikom ne mogu prijeći. Uostalom, da to i učinim, sve ono to �govore o meni, postalo bi istinom.Primaknu mu se blie.�- Volim te. Nije mi pravo da se mrcvari zbog toga.�Ne reče nita, već je samo pogleda.�- Znam da sam rekla da ću čekati dok me ne pozove - reče - ali nisam �mogla izdrati. Jako si mi nedostajao. Daniele, elim tu ostati s tobom.� �Duboko uzdahnu.- I ja bih to volio, ali to bi samo pogoralo cijelu situaciju.�- to ćemo onda?�- Čekati - odgovori. - Onako kako to Phil Murrav preporuča. Moda sve �krene nabolje kad prođe ova gungula.111- to ako ne uzmogne čekati prema njegovu naputku, pa odluči da ode? - � � � �upita.- Neto ću ti obećati - reče. - Ako odlučim otići, povest ću te sa sobom.�Opazi kako joj suze naglo hrupe na oči, pa je privuče k sebi.- Ne budali - on će, poljubivi je u obraz.�- Ne budalim - promrca - nego plačem od sreće. - Zagleda mu se u oči. - �Zaista me voli, zar ne?�Pecnu je kroza smijeak.�- Ne vrijeđaj.- Bar malčice? - upita ispod glasa.- Ne samo malčice - nasmija se, ljubeći je u usta - nego neizmjerno.Pogleda u kalendar na svom stolu. Petak, 28. svibnja 1937. Dva upravo minula tjedna otegoe se u beskonačnost. Uzalud je čekao telefonski poziv.�

Unatoč Muiravevu obećanju, McDonald se uopće nije javio. U međuvremenu, osjetio je kako oko njega u uredu raste uzbuđenje. Znao je da su za Spomen-dan predviđene demonstracije, ali mu o tome nitko nita nije rekao,� niti ga uključio u kakve razgovore. Vie je saznao o pojedinostima �vezanima uza trajk iz novina, negoli u samom uredu. Baci pogled na svoj �sat. Bilo je prolo pola est.� �Otvori vrata ureda i proviri van. Veliki je vanjski ured bio pust. Zatvori vrata i vrnu se k stolu. Dohvati telefonsku slualicu i nazove �Phila Murrava. Murrav je otputovao u Pittsburgh i neće se vratiti u glavno sjedite do ponedjeljka. Pokua ga nazvati na privatni broj u � �Pittsburghu, ali se nitko ne javi.Izvadi iz stola bocu viskija. Bijae gotovo prazna. Prinese je k ustima i �iskapi je. Nije bilo ni za jednu čau. Iznova se zabulji u kalendar. �Murrav mu je112kazao da čeka do konca mjeseca, a on je praktički sada istjecao. Mozgom mu sijevnu misao.U ponedjeljak je trideset i prvi. Je li moguće da ga dre tu sigurno �uzapćena dok ne zavre nedjeljne demonstracije? I da je ono to je Girdler � �kazao Chris istina? Da se boje da unese razdor u organizaciju?Pitao se to će se dogoditi u ponedjeljak. Hoće li ga Murrav nazvati i �izraziti aljenje to nije naao nikakvo rjeenje? Ili će pak smatrati da je � � � �dovoljno bezopasan da mu dadu pravi posao? Zbilo se to mu drago, to sad �nije vano. Isprui ruke na stol i zagleda se u njih. Neto se promijenilo u� � � njemu, ali se to nije vidjelo na rukama, jer su ostale iste, krupne i iroke radničke ruke. Ne ruke čovjeka koji bi trebalo da misli ili osjeća.� A one su oduvijek bile samo ruke radnog čovjeka koje su pokretali i njima upravljali tuđi mozgovi, tuđe misli i elje.�U dui mu se uzvitla val srdbe koji ga stade guiti. Grčevito stisnu pesti � � �i snano tresnu njima o stol. Otra bol zasvrdla mu uz ruke. Uzvisi pesti � �do očiju i zabulji se u njih. Članci mu pobijele, a krv procuri kroz razderanu kou. Lagano otvori ake. Bez obzira zbog kojeg ga razloga tu � �drali, dolo je vrijeme da se makne s mjesta.� �Vrijeme da otiđe, da krene dalje, vrijeme da otkrije to se zbiva u �njegovoj vlastitoj glavi. Poče otvarati ladicu, kadli na vratima odjeknu kucanje.- Gospodine Huggins? - Bio je to djevojčin glas. Priđe vratima i otvori ih. Na pragu je stajala Nancy, irom raskolačenih očiju.�- Da? - upita osorno.- Vratila sam se da uzmem neto iz stola - otpovrnu brzo - a onda sam iz �vaeg ureda začula neki prasak. Jeste li dobro?�Polako kimnu.- Jesam.8 Sjećanje II113Slabaan izraz olakanja preleti joj licem.� �- Onda idem. Zao mi je to sam vas smetala.�- Nita zato, Nancy - reče. - Hvala vam na brizi. Okrenu se da će otići, �ali je zaustavi.- Nancy. Obrnu se.- Da, gospodine Huggins?- Imate li vremena da mi otipkate jedno pismo?- Hoće li me to dugo zadrati? Večeras idem na spoj, a jo moram kući da se� � presvučem.

- Neće - obeća. - Ali za mene je to vrlo vano.�- U redu. Samo trenutak da uzmem svoj steno-grafski notes.Promatrao ju je kako odlazi k svom stolu, a potom se vraća do njegova stola i ispranjava ladice.�114dvadeseto poglavljeU apartman je stigla odmah nakon ručka. Ula je u spavaću sobu i ugledala �ga nagnuta nad otvorenim kovčegom.- Treba li ti pomoć? Odmahnu glavom.- Skoro sam gotov. Nema mnogo stvari. -Isprazni posljednju ladicu komode i uz kljocaj zatvori kovčeg. - Taaa-ko!�Ona odstupi u stranu dok je prenosio kovčeg u dnevnu sobu i zatim ga odloio tik jednog drugog kovčega, blizu prednjih vrata.�- Moje su putne torbe u kolima - reče ona. Uspravi se. Vlak nije kretao prije est sati.�- Imam pola boce viskija. Nema smisla da je ostavim.Ona klimnu, a on uze bocu i dvije čae. Dade joj jednu i nae bocu prema � �njoj.- Samo malo.Oplahnu joj čau s malko viskija, a svoju natoči do vrha.�- Za sretan put - nazdravi. Ona gucnu i iskrivi lice.- Kako moe piti taj bućkuri? Ima grozan ukus.� � �Provali u smijeh.8*115- Bit će bolje da se počne privikavati na nj. To ti je sirotinjsko piće. �Trpki martini kota dvaput vie.� �Uuti se. Pogleda je.�- Jesi li sigurna da eli poći? ivot će ti se potpuno izmijeniti. Jo se � � � �uvijek moe predomisliti. Neću ti nita uzeti za zlo.� � �Zasmijei se.�- Neću te ispustiti tako lako. - Uze jo jedan srk. - Viski zapravo i nije� tako lo.�Nasmija se.- Jesi li razgovarao s gospođom Torgersen? -upita ona.- Jesam. Već se preselila u dječju sobu, kako bi se mi mogli smjestiti u drugu spavaću sobu. Sudeći po njezinu glasu reklo bi se da joj je milo to� dolazi sa mnom. Voli te.�- Dugo me već poznaje - reče. - Kako sinčić? Glas mu poprimi prizvuk ponosa.- Kae da je odlično. Da raste. Da je već tei za pola kilograma i da joj � �ne zadaje nikakvih briga. Prespava cijelu noć.- Jesi li ga se zaelio?�Pogleda je, a tada potvrdi glavom.- Jesam. Čudno, nikad sebe nisam zamiljao kao oca. Ali dok sam ga drao u � �rukama i gledao ga, shvatio sam da je on dio moga bića i da ću stoga vječno ivjeti.�Prinese mu svoju čau.�- Jo bih malko uzela. Preli joj dno čae viskijem.� �- Kako je vani?- Sunčano i toplo - uzvrati ona.- Dobro - reče. - Bar trajkaima ide vrijeme na ruku. Nije lako zadrati � � �samopouzdan izraz lica dok ti kia po njemu kropucka. Djevojka koja mi je � �na pisaćem stroju otkucala pismo kazala mi je da joj je

116ef bio jako zadovoljan. Kompanija Paramount alje ekipu koja će za filmske� � novosti snimati demonstracije u South Chicagu. Prikazivat će se u est �tisuća kinematografa idućeg utorka.- Drago mi je to neće biti s njima - primijeti ona. - Jutros sam za � �doručkom čula kako ujak Tom razgovara telefonski s nekim iz glavnog policijskog stana u Chicagu. Kazao je da očekuju nerede u čeličani i kao pomoć zatraio sto pedeset policajaca. Kad se vratio k stolu, smjekao se i� � rekao ujni da će crvendaći fasovati vie nego to očekuju, ako počnu � �praviti neprilike.Zapilji se u nju.- Već ima gotovo stotinu ljudi unutar tvorničkih zidina. to će mu cajkani� vani?- Ne znam - odgovori. - Bila sam isuvie zaokupljena mislima kako izići iz� kuće s putnim torbama, a da oni to ne primijete.- Razočarat će se - reče Daniel. - Sastanak se odrava u jednoj dvorani �nekoliko blokova dalje. Neće uopće prilaziti čeličani.Ona se odgovori nita. Sinu mu misao.�- Čini se da ti je ujak Tom uvjeren da će se okupiti pred tvornicom?Kimnu.Odloi svoje piće.�- Bit će najbolje da se smjesta otputim onamo kako bih se uvjerio da se nitko ne priblii čeličani.�- To vie ne spada u tvoj posao, Daniele - ona će. - Dao si ostavku. Sjeća� � se?- Sjećam se Pittsburgha iz tisuću devetsto devetnaeste - reče. - Mnogo je ljudi bilo tada ozlijeđeno, jer nitko nije imao petlje da ih urazumi.- Sada smo u tisuću devetsto trideset i sedmoj -podsjeti ga ona. - I to vie nije tvoja borba.�- Moda i nije - dopusti. - Ali mnoge od onih to� �117će danas izići van, upisao sam ja u sindikat i ne bih volio da ih imam na savjesti u slučaju da zadobiju kakve ozljede. Ne reče nita.�- Daj mi ključeve automobila - zatrai on.�- Ostavi se toga, Daniele - zamoli ga. - Počinjemo nov ivot. Jučer si mi �to rekao.- Chris. Ni u kom slučaju ne mogu započeti nov ivot preko mrtvih tjelesa �svojih prijatelja. Barem ne onda, ako imam priliku spriječiti nesreću. Daj mi ključeve.- Poći ću s tobom - reče.- Ne. Čekaj me tu.- Kazao si da će me povesti kamo god poao. -Glas joj zazvuči � �nepokolebljivo. - On započinje odavde.Ulice ispred Samove dvorane bijahu pretrpane automobilima i ljudima, tako da Dan nije mogao naći slobodno mjesto da parkira kola. Zaustavio se nasred ulice i iziao.�- Parkiraj kola u slijedećem bloku i čekaj me. Blijeda kao zid Chris kimnu.Dan se okrenu i stade se probijati prema zbornoj dvorani. Odjednom je postalo vruće, a mnotvo koje je preplavilo ulicu doimalo se vie kao � �obiteljska druba na izletu, negoli kao skupina ozbiljnih trajkaa. Mnogi � � �od njih poveli su obitelji na sastanak, pa su se ene i djeca vrzli u �gomili mukaraca u kouljama.� �

Proguravi se kroz svjetinu, Daniel uniđe u dvoranu. Bila je dupkom puna. �Na omanjem podiju, u udaljenom kutu dvorane, nekoliko je mukaraca �sjedilo, dok je jedan stajao uz govornicu i vikao.- Ima samo jedan način da se cajkanima pokae da ih se ne plaimo i da � �Girdler ne predstavlja118zakon. Moraju uvidjeti da smo mi obični ljudi, trajkai, dovoljno jaki i � �hrabri da im otvoreno pogledamo u oči i pljunemo u lice!Urlik odobravanja uzbiba se gomilom.Govornik spusti pogled na komad papira u ruci.- Mi članovi Sindikata radnika zaposlenih u čeličani, mjesna podrunica �broj..., ovime jednoglasno osuđujemo despotsku i tiransku taktiku chicake� policije u njezinu nastojanju da obeshrabri i zastrai radnike, kako bi ih� omela u primjeni njihovih ustavnih prava da se slobodno izraavaju i �trajkaju radi unapređenja američkog načina ivota.� �Zagluni povici ťTako je!Ť zatutnje dvoranom.�- Pokaimo im sada! - zaurla netko u gomili.�- Tako je! - prihvati drugi demonstrant. - Pokaimo im kako izgleda prava �formacija trajkake strae, u kojoj nema samo deset, nego tisuću radnika!� � �Daniel se dokopa podija u času kad prisutni gromoglasnim uzvicima prihvatie pređanji prijedlog. Odrinu govornika s govornice.� �- Stoj! - dreknu gomili. - Čekaj!Uzbunjeni radnici i nadalje davahu maha svojim osjećajima. Govornik se okrenu Danielu.- Odlazite odavde, Huggins! Tu ste nepoeljni -procijedi glasom koji je �samo Daniel čuo.- Vi ste sigurno Davi - reče Daniel. - Morate me sluati. Doznao sam da se� � vani nalazi sto pedeset cajkana eljnih sukoba. Tu zadrite ljude. Ako � �iziđu pred čeličanu, mnogo će ih stradati. Ne samo mukarci, nego i ene s � �djecom.- Radnici imaju pravo na slobodu izraavanja -odvrati Davi.� �- Dunost je njihovih vođa da paze da ih ne ozlijede. Vidio sam tisuću �devetsto i devetnaeste to se zbiva kad vođe zanemare tu dunost. Isto se � �moe i tu dogoditi.�119- Ne moe - uzjoguni se Davi. - Ima nas odveć mnogo. Osim toga, cajkani se� � neće usuditi na neki nepromiljeni korak pred svim onim filmskim kamerama.� Zato smo se i pobrinuli da dođu ovamo.- Kamere neće zaustaviti tanad - reče Daniel. Okrenu se prisutnima. - Braćo! - prodera se. - Vi me poznajete. Mnogi su od vas sa mnom stupili u ovaj sindikat. Vie od bilo koga drugog prieljkujem uspjeno okončanje ovog� � � trajka, ali ga ne moemo dobiti demonstrirajući protiv chicake policije. � � �Dobit ćemo ga privremenim obustavljanjem proizvodnje u čeličanama i predobivanjem ostalog dijela radnitva za nau stvar. Usmjerimo sve svoje � �napore u tom smjeru, kako bismo iznali sredstva i načine da naa braća � �uvide da je ovo i njihova borba. Nju ćemo izvojtiti tu u sindikalnoj �dvorani, a ne na poljima pred čeličanom.Podrugljiv se povik vinu iz gomile.- Poznajemo te, Veliki Dane. Znamo da si nas prodao za komad Girdlerove minde. Znamo da si protiv trajka.� �- Nije istina! - kliknu Daniel.- Ako nije istina - javi se drugi glas - onda nam se pridrui. Ne bori se �protiv nas!Daniel preleti pogledom po dvorani koja najednom utihnu.

- Priključit ću vam se - reče - ali će samo mukarci ići. Pobrinite se da �ene i djeca ne pođu za nama.�U gomili netko kriknu. Dvojica mladića skoče na podij i, podigavi �američke zastave, krenu uz prolaz među stolicama.Daniel pogleda Davisa.- Čovječe, morate mi pomoći. Pokuajmo ih zaustaviti bar jedan blok dalje �od čeličane. - Ne poče-kavi odgovor, skoči s podija i hitro zagrabi �sredinjim prolazom između dvojice stjegonoa.� �120Vani se sunce pretvorilo u sjajnu uarenu kuglu. Daniel naglo svuče �kaputić i prebaci ga preko ruke.- Preko polja - zaori nečiji glas. - Policija je zakrčila ulice.Polako, ali odlučno udare korakom preko otvorena polja put tvornice koja je bila kilometar i pol daleko. Daniel se okrenu i pogleda iza sebe. Ljudi su neorganizirano i bez ikakva reda grnuli za njima. Usprkos Danielovu upozorenju, pridruile su im se i ene s djecom. Među njima je � �vladalo malne djetinje veselje, kao u ljudi koji poslije nedjeljnjog vjeronauka u crkvi idu na izlet, a ne na trajkaku demonstraciju.� �- Otarasite se ena i djece! - doviknu im preko leđa, ali mu se glas �izgubi u vrevi. Netko ga povuče za ruku. Okrenu se.- Veliki Dane. - Tik do njega stupao je Sandy s Davisom. - Znao sam da ćete se pojaviti.Daniel ne odgovori. Obrati se Davisu.- Pogledajte tamo prijeko. Čeka nas cijela vojska cajkana. Vjerujete li mi sada?Davi se zabulji.�- Vidim ih, ali miruju. Odmah iza njih nalaze se kola filmskih snimatelja. Moramo im se pribliiti, kako bi se na filmu lijepo vidjelo �koliko nas je.- to je vanije? Ljudski ivoti ili filmovi?� � �- Filmovi će prenijeti nau poruku irom zemlje - uzvrati Davi.� � �Daniel ga odmjeri iskosa. Nije bilo koristi. Nije imalo smisla. Srljali su kao ovce u klaonicu.- Jedan blok dalje od tvornice - reče smrknuto. -Pokuajte ih zaustaviti �jedan blok dalje od tvornice.Ali ih nita nije moglo zaustaviti; pritisak mnotva iza njih nosio ih je � �naprijed. Daniel je vidio kako se policajci maaju pitolja i palica. U � �djeliću sekunde pred očima mu puče slika. vabe ih čekaju tamo prijeko na �ničijoj zemlji.121Nalazili su se na polovici posljednjeg otvorenog polja, kojih ezdesetak �metara daleko od policije, kad im Daniel okrenu leđa i uzdignu ruke da zaustavi svjetinu.- Sada! - povika. - Tu obrazujte trajkaki red! Jedan ga glas neočekivano � �podra.�- Da - izdera se Davi. - Tu obrazujte red. Jedna zastava na desno, druga �nalijevo, a vi se postrojite između njih.Gomila se poče neodlučno vrsti u krugu, ne znajući to da radi. Daniel �gurnu jednog od stjegonoa.�- Kreći, čovječe! - Stjegonoa se pokrenu. - U redu - doviknu Daniel rulji� - a sada pođite za njim!- Pođite za njim! - vrisnu Davi. Daniel ga okrznu pogledom.�- Hvala.Davisov glas zazvuči zloguko.

- Ne zahvaljujte mi. Uasno se bojim.�- Uz neto sreće - reče Daniel - moemo jo uvijek dobro proći.� � �Ali sreća im nije bila naklonjena. Prvo se čulo nekoliko revolverskih prasaka, a zatim ga je u leđa pogodio kovački malj od čega je bubnuo ničice na zemlju. Pokuao se pridići, ali su mu noge otkazale poslunost. � �Čuo je vrisku ena i povike mukaraca zahvaćenih panikom. Tada se posvud � �oko njega razmiljee policajci u plavim uniformama koji počee sve odreda � �nemilice mlatiti svojim batinama i pendrecima. Vidio je kako Davi i Sandy� padaju na zemlju pod tučom uniformiranih ljudi i kako ih udaraju jo dugo �nakon to prestadoe davati znakove ivota.� � �Osjeti kako mu suze izbijaju na oči.- Oh, kakvo sranje - za vapi, vie dirnut duevnim negoli tjelesnim bolom. � �- Sranje, sranje, sranje.Potom mu i ruke klonu, a na oči mu se navuče teki mrak.�122Moda zato to je nedjelja. Ili to je vrijeme ručka. Ili je moda arapski � � � �embargo na isporuku nafte prolog proljeća ostavio trag u dui američkog � �mo-torista. Međutim, već gotovo jedan sat sjedim na niskom kamenu zidu, a jo nijedan automobil nije proao.� �Sjećam se očeva ogorčenja zbog repova na benzinskim stanicama i zato to �su počeli zatvarati tvornice zbog čega je tisuće radnika ostalo bez posla. Odrao je konferenciju za novinstvo na kojoj je sve otro napao: � �Predsjednika, Kongres, naftne kompanije.- Ponavlja se ista stara priča - reao je. - Svi sporazumno diu cijene, � �kako bi oglobili američkog radnika koji je rintao čak i na naftonosnim poljima, a sad mu uskraćuju plodove toga rada. Učinili smo Arape moćnima, pomaući im da eksploatiraju prirodna bogatstva svojih zemalja, a na svoju� vlastitu tetu i tetu američkog radnika, jer nam je rečeno da je tako � �jeftinije. Sada vidimo koliko je to zapravo jeftino. Skupoća znači ucjenu i iznuđivanje. A samo je jedan način da se stane na kraj ucjenjivačima i iznuđivačima - da ih se istrijebi. Nai su razlozi opravdani i na �zakonskoj osnovi. Ugroeni su nam nacionalna sigurnost, blagostanje, pa i �sami ivoti. Pozovite marince!�Optuen od mnogih novina i radio-komentatora kao staromodni ovinist, ratni� � hukač, procionist i protivnik Arapa, odgovorio je prezirno:�125- Nismo se tukli u dva velika rata zato da usrećimo Arape i naftne kompanije, da se bogate na na račun. U naoj zemlji vlada tradicija da se � �ljudi diu i bore za svoja prava. Ako to sada ne radimo, pet godina �kasnije okrenut ćemo se u čudu i otkriti da smo predali sebe, a moda i �cijelu zapadnu civilizaciju, u ruke Kaina.Nije se to zbilo tako davno, no sada to znači vječnost. Bar za moga oca. Otiao je, i vie mu nikad nitko nije čuo glas. Osim, moda, mene. Pitam se � � �koliko vremena treba proći da ga vie ne čujem.�ťKad me upozna, JonathaneŤ.�ťPoznajem te, oče. Uvijek sam te poznavaoŤ.Glas mu zazvuči njeno.�ťTo si samo mislio. Tek sada počinje spozna-vatiŤ. ťto?Ť� �ťOdakle sam. Tko samŤ. ťTko si?Ť - istaknuh namjerno. Nasmijulji se. ťPitanje stanovitaŤ.�ťNita se nije promijenilo. Jo si onakav kakvim sam te oduvijek smatraoŤ.� �ťNikad nisam tvrdio da sam neto drugo. Uvijek ću biti onakav kakvim me �bude smatrao. Ba kao to će i ti svagda biti onakav kakvim se bude � � � � �smatraoŤ.

ťSpremam se kući, oče. Dojadilo mi je sjediti po zidovima i ogradama i stajati uz putove. Dosta mije otkrića.ŤťOsamljen si. Budi strpljiv. Tvom će putu uskoro doći kraj, a onda će �kući da sve ono to si saznao povee u cjelinuŤ.� � �ťNe znam o čemu bih to trebao stjecati znanjeŤ.ťO ljubavi, sine. I da je samo budale odbacujuŤ.126ťSit sam toga sranja, oče. Idem kući. Iz ovih stopaŤ.ťNeŤ. Glas mu odjeknu snano i otro. ťPogledaj uz cestu, sine, i utvrdi � �zato za protekli sat nijedna kola nisu prola pored tebe i zato sjedi � � � �basna tom zidu i ba u tom vremenskom odsjekuŤ.�Kilometar i pol niz cestu jedan se automobil uzvezao navrh brda i velikom se brzinom stao sputati prema meni. Promatrao sam ga dok mu se hladnjak �srebrne boje raskono iskrio od sunčanih zraka. Pored mene je projurio �bijeli sportski automobil marke rolls corniche sa sputenim krovom, iza �čijeg je volana sjedila djevojka zlaćanoute kose to je vijorila iza nje � �poput zastave na vjetru. Nekoliko stotina metara niz cestu opazim da se na automobilu straga prvo pale crvena svjetla, kad se zaustavio, a onda bijela, kad se počeo natrake vraćati prema meni.�Auto zadnjim krajem zađe na ugibalite i zaustavi se preda mnom. Djevojka �u kolima i ja jednostavno smo sjedili svaki na svom mjestu i gledali jedno drugo. Nismo govorili. Samo smo se motrili.Bila je to krasotica brončano preplanule puti, visokih jagodičnih kostiju, irokih usta, jake brade i gotovo bijele kose koja joj je sada, �kad nije bilo vjetra, sezala ispod ramena. Međutim, ono to se najvie � �isticalo bile su njezine svijetlosive oči, proarane plavom bojom. Viđao �sam ih već tisuću puta, ali se nisam mogao sjetiti gdje.Napokon se nasmijeila, pri čemu su joj zablistali bijeli zubi, a oči kao �da su joj od bora, to su se stvorile u kutovima, postale čak i plavije. �Glas joj je bio tih i njean, ali vrlo jasan i razgovijetan.�- Mali je Bucko sjedio na zidu.- Mali se Bucko neprilično zdrucko - nastavih ja.127- Pa svi kraljevi konjanici...- I svi kraljevi dvorjanici... Dovrismo u jedan glas:�- Ne mogoe opet sastaviti mu kosti. - Prasnu-smo u smijeh.�- Jesi li ti Mali Bucko? - upita.- Ne znam - odgovorih. - Misli li da jesam?�- Mogao bi biti - ona će ozbiljno.- Ne. To je dječja pjesmica.- Zato onda tako sjedi na zidu?� �- Nisam to znao dok nisi ti naila. Sada znam. Čekao sam tebe. Zamalo da �odem, ali me netko odvratio od toga.Hitro zakrui pogledom oko sebe.�- Tko? Nikoga ne vidim.- Prijatelj. Ali sad je otiao. Iznova usmjeri oči na mene.�- Učinilo mi se da me zove. Zato sam se i zaustavila.�Ne kazah nita.�- Stvarno sam nekoga čula da me zove. Spuznuh sa zida.- Ja sam te zvao, princezo. - Pokupih svoju naprtnjaču, ubacih je na stranje sjedalo, a zatim se uvukoh do nje.�- Princeza - reče zamiljeno. - Tako me je samo majka zvala. Ime mi je...�Prekidoh je.- uti, princezo. Ne elim ga znati.� �

- Kako da ja tebe zovem? Mali Bucko?- Jonathan. Kimnu.- Sviđa mi se. Pristaje ti. - Ubaci kola u brzinu i izveze ih tiho i lako na cestu. Prije nego to sam se pravo i snaao, već smo jurili devedeset i � �est kilometara na sat. - Vozim te kući.�- U redu.128Pogleda me ovla.�- Koliko ti je godina?- Osamnaest - odvratih. Nisam mnogo pretjerao, samo dva mjeseca.- Izgleda stariji - reče. utio sam dok je rukom posezala u spremnicu � �između naa dva sportska sjedala i odande izvukla zlatnu dozu za cigarete.� Otvori je uz brzu kretnju. - Upali mi jednu.Strojno zamotani hai u čokoladnosmeđem papiru sa zlatnim filterom. Bijah � �impresioniran. Pri-palih smotak. Dobra pljuga, moda najbolja koju sam do �sada puio. Dva dima i već sam bio u sedmom nebu. Predah joj cigaretu. �Gurnu je u kut ustiju i ostavi je ondje visiti. Kad sam dvije sekunde kasnije bacio pogled na brzinomjer, već smo vozili sto trideset i sedam na sat. Ispruih ruku i izvadih joj smotak iz usta.�- Zato si to učinio? - upita. Pokazah na brzinomjer.�- Rekla si da me vozi kući. Htio bih da tamo stignemo u jednom komadu.�Smanji brzinu na devedeset i est kilometara.�- Dobra sam vozačica.- Svakako da jesi - potvrdih, ugasivi smotak -ali ja sam ti oprezan tip.�Mučala je. Nekoliko minuta kasnije zavezla je kola na izlaznu rampu za West Palm Beach i pristala kod naplatne stanice.Činilo se da je svi tu poznaju. Dala je čovjeku u naplatnoj stanici svoj karton i novčanicu od pet dolara. On je iziao sa sitniom u ruci. Crveno � �svjetlo na brojilu pokazivalo je tri i pol dolara.- Imamo lijep dan, gospođo Ross - reče. - Kako idu nova kola?- Zaista dobro, Tome - odgovori.- Radar prometne patrole registrirao je da vozite9 Sjećanje II129sto četrdeset i pet kilometara na sat, i stvarno ste se brzo vratili. Rekli smo im da vam oproste ovaj put.- Hvala, Tome - reče, pruivi mu opet ruku. Ovoga je puta u njoj bila � �novčanica od dvadeset dolara.Nestala je dok se vraćao u svoju kabinu.- Ne pretjerujte, gospođo Ross - opomenu je uglađeno. - Nikad se ne zna hoće li na dunosti biti netko tko vas ne poznaje.�- Upamtit ću to - obeća pokrećući kola. Otkotrljali smo se rampom do auto-ceste. Deset minuta kasnije preli smo jednim mostićem preko plovnog �kanala i produili niz privatnu uličicu. Pritisnula je ťgenieŤ na titniku � �za sunce ispred sebe, i pred nama su se otvorila dvokrilna električna vrata kad smo skrenuli na pristupni kolnik. Zatvorila su se dok smo stali ispred kuće.Okrenu se da me pogleda.- Kod kuće smo.- Dobro - primijetih. Iziđoh iz kola, prijeđoh do njezine strane i otvorih joj vrata.- Morat će sam nositi svoju putnu torbu - reče. - Kolovoz je i sva je �sluinčad, osim vrtlara, na dopustu.�

- Snaći ću se. - Izvukoh naprtnjaču iz kola i pođoh za njom u kuću. Krenula je hodnikom i otvorila jedna vrata. Uđoh za njom u sobu.- To je tvoja soba - reče. - Ona vrata tamo prijeko su od kupaonice. Vrata do prozora vode ravno van do bazena ili plae, to vie voli. Ugrađeni� � � � ormari su u oblinjem zidu.�Jo su bila jedna vrata o kojima nita nije kazala.� �- A to je s onim vratima? - upitah.�- To su vrata kroz koja se ulazi u moju sobu. Ta je soba nekada pripadala mom bivem muu. eli li jo to znati?� � � � � �Pogledah je kratko.130- Gdje je stroj za pranje rublja? Moram opratineto rublja.�Prevrnuh se na krevetu i otvorih oči. Sunca je nestalo, i sumrak se uvukao u sobu. Micao sam se polako, uivajući u mekom dodiru prave �posteljine. Dugo je vremena prolo otkako sam posljednji put spavao u �krevetu. Nisam ni slutio da ću se tako udobno u njemu osjećati.Uspravih se u sjedeći poloaj. Bacio sam svu odjeću u stroj za pranje �rublja. Jo sam imao vremena da je stavim u aparat za suenje kako bih � �večeras mogao to obući, jer sam na sebi imao samo gaće. Izvukao sam se iz� kreveta i uskočio u kratke traperice prije nego to sam opazio sve svoje �rublje, uredno izglačano i sloeno, na kauču do zida.�Mora da sam spavao kao zaklan, jer uopće nisam čuo da je ula u sobu. �Pipnuh rublje. Nije moglo proći toliko vremena, jer je jo uvijek bilo �toplo. Protrljah bradu. Nakon brijanja i ponovnog tuira-nja ima izgleda �da se opet osjetim kao ljudsko biće. Onim tuiranjem neposredno prije �spavanja samo sam se oslobodio nečistoće.Stajao sam u komorici za tuiranje i prepustio se blagotvornom djelovanju �vruće vode. Para je zamaglila staklo na vratima komorice i kad sam iziao,� u zraku se osjećao slab miris haia, a iroki je ručnik visio na mjestu � � �gdje sam ga lako mogao dokučiti. Skidoh ga, dobro se obrisah i vratih se u spavaću sobu. Vrata su jo uvijek bila zatvorena. Priđoh prozoru i �pogledah van, na prednji kolnik. Rollsa nije bilo na njegovu mjestu. Obukoh se do kraja i pokucah na vrata.Nitko se ne javi. Pokucah iznova. I nadalje tiina. Otvorih vrata i �uniđoh. Soba bijae prazna. Vratih�9*131se u svoju sobu, a zatim iziđoh u hodnik. Pretraih cijelu kuću. Nigdje je� ne nađoh.Uzeh limenku piva iz hladnjaka, otvorih je naglim trzajem i kroz dnevnu sobu otiđoh na verandu. Bacih se na stolicu koja je bila okrenuta prema oceanu. Na obzorju ugledah teretni brod koji je polako plovio u smjeru juga i, dok sam ga promatrao, pala je noć i zastrla mi vidik. Malo pomalo počee se javljati zvijezde, i uskoro se plavi barunasti svod ispuni � �sjajnim dijamantima. Sve se to uklapalo zajedno: rolls corniche, ova kuća i dijamantima posuto nebo. Tko je bogat, njemu sve pripada.Njezin se glas javi iza mene.- Jesi li gladan?Ustadoh i okrenuh se. U svakoj je ruci drala veliku bijelu papirnu vreću �s kojih se smijeio otisnut lik pukovnika.�- Kupila sam rebarca, piletine, salate i prenih krumpira - reče. - Nije �mi se dalo kuhati.- Nemam nita protiv - odvratih. Maih se vreća. - Dopusti da ti pomognem.� �

Bilo je četiri puta vie hrane nego to smo je mogli izjesti. Na koncu se � �odmaknuh od stola.- Puknut ću ako ne prestanem jesti.Zasmija se. Uopće nije mnogo jela. Moda jedno rebarce i komad piletine. I� nita vie.� �- Ostalo ćemo spremiti u hladnjak. Moda te kasnije opet spopadne volja za� jelom.Posuđe stavismo u sudoper. Tada ona uze čau crna vina, ja jo jedno pivo, � �i vratismo se na verandu. Odnekud se najednom stvori zlatna doza. Promatrao sam je kako pripaljuje tanak smotak haia čokoladne boje.� �- Je 1' puno troi toga? - upitah. Slegnu ramenima.� �132- Bolje je nego valium1.Preda mi ga. Povukoh nekoliko dimova. Ćutio sam se jo ugodnije nego �prije: lepravo, pročićeno i vrlo uzneseno.� �- O tome ne mogu raspravljati. Ali zato? Poniknu pogledom.�- Ublaava muku koju stvara osama. Uvukoh u sebe jo jedan dim i vratih joj� � smotak.- Ti ne bi smjela biti osamljena. Čini se da ima sve to ti srce zaeli.� � �- Dakako - naruga se. Zaslini jo jednom pljugu. - Jadna mala bogatunka.�- Nisam to mislio - dodah brzo. - Lijepa si, ne mora biti sama.�Glas joj jeknu ogorčeno.- Nemam običaj pecati mladiće na auto-cesti Sunshine State.- Hej, polako - uzviknuh. - Zabrazdila si krivom stazom. Ja sam te zvao, sjeća se?�- Bila sam nafiksana - uzvrati. - Sve sam izmislila, a ti si to dragovoljno prihvatio.- Princezo.Glas joj zavri od bijesa.- Ne zovi me tako! Ime mi je...Nagnuh se prema njoj. Jednom joj rukom izvu-koh smotak između prstiju a drugom joj obuhvatih zatiljak i prekrih joj usta svojim usnama. U prvi mah usne joj bijahu tvrde, potom se smekae i ugrijae, da bi na koncu, kad� � � sam se odvojio od nje, počele podrhtavati. U očima joj nazreh nejasne obrise plavičastih suza.- Ima majčine oči, Christina - kazah. Čuh kako u čudu hvata dah.�- Ako si cijelo vrijeme znao moje ime, zato si me zvao princezom?�1 Sredstvo za umirenje ivaca.�133Otvorih usta, ali moj otac progovori umjesto mene.- Da si moja kći, tako bih te bio nazvao. Spopadnuta strahom, čepa me za �ruke.- Jonathane, to sve to znači? Ili ja ludim, ili u ovoj drogi ima neka �tvar od koje dobivam priviđenja.Sklopih joj ruke i prinesoh ih svojim usnama.- Ne boj se - odvratih. - Jednostavno se igramo dovritelja.�- Dovritelja? - zinu smeteno.�- Dovravamo neto to nai roditelji nisu nikad učinili. - Digoh se na noge � � � �i odvukoh je za sobom. -Jesu li majčini albumi s nalijepljenim izrescima jo uvijek u knjinici?� �Kimnu.- Na najgornjoj polici u kutu.

Ondje se nalazilo pet omanih albuma, uvezanih u kou i poloenih jedan na � � �drugi. Skinem ih sve i stavim na pisaći stol. Ali, otvorio sam samo drugi po redu i odmah potraio eljenu stranicu.� �- Evo je - rekoh, uprijevi prstom u fotografiju. Zapilji se u sliku mlade� ene i mukarca u polu-� �profilu, to su se smijeili jedno drugome. Glas joj poprimi znatieljan � � �prizvuk.- To bismo mogli biti ti i ja.- Moda, ali to nismo mi - kazah. - To su tvoja majka i moj otac. - Stadoh� okretati stranice. - Ima jo slika.�Glas joj se odjednom ispuni srdbom.�- Ne elim vie to gledati! - Otrči iz sobe, tre-snuvi vratima.� � �Paljivo sklopih album i pođoh za njom. Nađoh je u njezinoj sobi kako rida� na krevetu. Zastadoh ondje za trenutak.- ao mi je - ispričah se. - Mislim da je najbolje da odem.�134Okrenu se sjedeći na krevetu.- Ne.- Nisam doao ovamo da te uzrujavam - kazah.�- Znam. Uzrujavam se zbog sebe. Deset sam godina starija od tebe. Trebala bih postupati prema svojim osjećajima.Ne rekoh nita.�-> Daniele - izusti. A kad joj se zagledah u poznata dva oka, duboka kao more, znao sam da to ona ne govori, već njezina majka. - Jo te uvijek �ljubim. Jo te uvijek elim.� �Učinih sve samo da se ne izgubim u vrtlogu njezinih očiju. Nagnuh se nad krevet i poljubih je njeno u čelo.�- Pokuaj malko odspavati.�- Ne elim spavati - reče. - Privuče me na krevet do sebe. - Bio si �opsjednut gnjevom. Nikad nisam srela čovjeka toliko obuzeta gnjevom. Zbog toga sam te ostavila.Lagano je opet naslonih na jastuk.- Nisi me ostavila - kazah tiho. - Nikad me nisi ostavila.Uhvati me za ruku i krepko je stegnu. Glas joj se pretvori u apat.�- Da, to je donekle istina. Nikad te nisam ostavila. - Potom je svlada san.Počekah jedan dug trenutak, a onda se tiho, da je ne probudim, vratih u svoju sobu i stadoh trpati svoje stvari u naprtnjaču.ťJonathaneŤ.ťPrestani mi smućivati glavu, oče. Ostavi me na miru. Mrtav siŤ.ťNe smućujem ti glavu. Trebam teŤ.ťS tobom je svreno, oče. Vie ti nitko i nita ne trebaŤ.� � �135ťLjubim je, JonathaneŤ. ťZamijenio si je, oče. Ona nije njena majka.Ť ťOna je onoliko njezina majka koliko si ti moj sinŤ.ťNe mogu ti pomoći, oče. Otiđi i prepusti me mom ivotu.Ť Pade mi neto na � �pamet. ťJe li ti ona kćerka, oče?ŤťNijeŤ. Uslijedi ukav uzdah. ťDa jest, ne bih tebe trebao da joj ita kae � � � � �o mojih osjećajimaŤ.ťMajka joj je mrtva, oče. Zato joj to sam ne priopći?Ť� �ťSine, mrtvi ne mogu razgovarati s mrtvima. Samo ivi mogu međusobno �izmjenjivati riječiŤ.- Jesi li s nekim razgovarao, Jonathane? Stajala je kod otvorenih vrata to su povezivala�

nae dvije sobe. Ne odgovorih joj na pitanje. Uđe u sobu.�- Učinilo mi se da čujem neke glasove.- Sam sam - kazah.Spusti pogled na polunapunjenu naprtnjaču na krevetu.- Kamo će?�Podigoh naprtnjaču i istresoh iz nje svoju odjeću na krevet.- Ne - rekoh. - Ne idem.- to se odigralo između moje majke i tvog oca? - upita mučena �neizvjesnoću.�- Ne znam. Jednostavno predosjećam. Ali neto me je dovelo ovamo, jer je �vano da to zaista saznam.�- I ja imam isti predosjećaj. - Odjednom trepnu očima, sjetivi se nečega.� - Majka je vodila dnevnik. Moda...�- U njemu bi se moglo skrivati ono to elimo saznati - dodah hitro. - Zna � � �li gdje je?136- Znam - odgovori. - To je bio majčin dom. Nakon njene smrti sve su njezine osobne stvari spremljene u kutije i odnesene. Albume s izrescima nije nitko ni dirnuo, jer su se nalazili na najgornjoj polici u knjinici �i tek smo ih kasnije pronali. Ali valja znati da i nije bilo vrijedno �truda.- Moemo li do njih?�- Sve je spremljeno u Miamiju. Moemo se sutra odvesti tamo.�Počeh se bolje osjećati.- Pri brzini manjoj od devedeset kilometara na sat.Osmjehnu se.- Vrijedi. Obećajem. - Vrati se u sobu. - Laku noć, Jonathane.- Laku noć, Christina - odzdravim. Gledao sam kako se vrata za njom zatvaraju, a zatim se razodje-nuo i legao u postelju. Osjetio sam kako me svega shrvava umor i kako tonem u dubok san.Trideseti lipnja 1937.Philip Murray je danas doao u bolnicu obići Daniela. Bilo je to prvi puta� da gaje, u toku mjeseci koje je tu proveo, posjetio bilo tko iz sindikata. Dogodilo se to tjedan dana nakon to su liječnici Danielu �saopćili da vie nikad neće moći hodati. S njim su dola dva mukarca, � � �McDonald i Mussman. Sjedila sam pokraj kreveta tako da sam ih prva opazila kad su, uavi u bolesnički odjel, počeli prolaziti mimo zastora � �koji odvajaju jednog bolesnika od drugoga. Ustala sam, kad su se zaustavili pred Danielovim krevetom.Daniel nas je upoznao i, budući da je nastala neugodna stanka kad su čuli moje ime, ispričala sam se i otputila se do kraja odjela. Zadrali su se �kod njega oko petnaest minuta, a tada, nijednom se137ne osvrnuvi na mene, tiho izili iz odjela. Vratila sam se Danielu.� �Na licu mu je lebdio izraz koji nikada prije nisam vidjela. Kao da su mu se svi miići skamenili, a samo su mu oči, zaarene od bijesa, ostale � �pokretne. Na posteljini pred njim leali su neki papiri, dok je krupne �prste tako jako stezao, da sam pomislila da će mu kroz napetu bijelu kou �popucati svi članci. Nakon nekoliko trenutaka uzeo je jedan papir i pruio� mi ga, pri čemu su mu obje ruke nezadrivo podrhtavale.�Ono to ga je uzbudilo bilo je otipkano na listov-nom papiru �Organizacijskog odbora radnika zaposlenih u čeličanama. S obzirom na njegove neprocjenjive zasluge u prolosti, Upravni se odbor sloio da ne � �prihvati njegovu ostavku koju je podnio prije nego to je zadobio sadanje � �

ozljede. Umjesto toga glasovanjem su odlučili da ga umirove s jednomjesečnom otpremninom i s mirovinom u iznosu od dvadeset i pet dolara na tjedan koja će trajati dvije godine. Uz to preuzimaju na sebe sve bolničke trokove, a njemu ele mnogo uspjeha u budućnosti bez obzira � �kojega se posla primio. Odluku je potpisao Philip Murray.Pogledala sam ga. Nisam mu nita mogla reći.�- trajk je propao - kazao je. - To zna. Kimnula sam.� �- Deset mrtvih na Spomen-dan u Chicagu; nepun mjesec dana kasnije dvanaest mrtvih u Young-stownu, a vie od stotinu ljudi osakaćeno i �ozlijeđeno; i sada je sve gotovo. Diu ruke od svega dok se ljudi �bezvoljno vraćaju na posao kao pretučena pačad. Imat ćemo ih slijedeći �put. U međuvremenu, oni se vraćaju svojoj zabavi izigravanja utjecajnih veličina, jer radnici koji su radi njih ili u trajkake redove, radi njih � � �krvarili i pogibali, nisu nita drugo doli običan olo koji valja odbaciti � �po-138put posve iscijeđena limuna koji vie nikome ne koristi.�Njegove garave oči poprimile su leden izraz, a glas mu se razjario kao nikad prije.- Misle da sam gotov, da vie neću hodati, da vie neću djelovati. To je jo� � � jedna pogreka koju mogu upisati na svoj račun. Ba kao i trajk koji nisu � � �ni trebali započinjati, jer su znali da ga ne mogu uspjeno okončati.�Uklijetio me očima.�- Opet ću hodati. Ti će mi pomoći. Klimnula sam glavom.�- Prvo to ti je činiti jest da me izvuče odavde, gdje jedino moe čuti � � � �riječ ťalimŤ.�- Kamo će ići? - upitala sam ga. Glas mu se nenadano smekao.� �- Kući.esnaesti srpnja 1937.�Sili smo s vlaka u Fitchvilleu. Ostavila sam ga u bolesničkim kolicima, �na kolodvorskom peronu okruenog kovčezima, dok sam se otputila niz ulicu �i kupila za dvjesto devedeset i pet dolara automobil marke dodge iz 1935. godine. Tada smo krenuli zabačenim cestama i, zaavi duboko u brda, stigli� � smo do mjesta koje je nazivao svojim domom. To čak vie nije bila ni trona� � koliba, nego pocrnjela, izgorena brodska trupina. Neko je vrijeme ravnoduno buljio u nju, a onda mi se okrenuo.�- Sutra ujutro vrati se u grad i unajmi četiri najkrupnija Crnca koja moe� � naći za dolar na dan, uz besplatan stan i hranu. Zatim otiđi u dućan i kupi svakom čovjeku čekić, pilu, sjekiru, malo građevnog drveta i bačvu jeftinih čavala. Onda nabavi dovoljno ivenih namirnica da im potraju za � �tje-139dan dana. Graha, suhih svinjskih rebrica, kave i ećera. Nama uzmi to god � �hoće.�Kad se okrenuo da me pogleda, uoćio mi je na licu zabrinut izraz.- Ne brini se - rekao je. - Sve će biti u redu.- Jesi li siguran da to eli uraditi, Daniele? -zapitala sam ga. Jo uvijek� � � moemo prihvatiti ponudu ujaka Toma. - Prije nekoliko dana ujak Tom je �pristao da plati sve terapijske trokove, ali pod uvjetom da Daniel potpie� � ugovor da vie nikad neće raditi za sindikalni pokret.�Daniel je odbio.- Nema vie nikakvih sporazuma ni s kim. Za ili protiv sindikata. �Prisvajam sebi pravo slobodnog izbora. Jedini čovjek u koga se pouzdajem - to sam ja.

Preao je preko mog pitanja.�- Noćas ćemo spavati u kolima. Sutra ćemo se useliti u kuću poto je ljudi� pospreme.Ispruio se na stranjem sjedalu to je udobnije mogao. Ja sam legla � � �naprijed, jer mi je lake bilo provući noge ispod volana. Probudila sam se� u neko doba noći. Sjedio je na svom mjestu i gledao kuću. Kad me je čuo, okrenuo mi se.- Jesi li dobro? - upitala sam ga. Potvrdio je glavom.- Hoće li mi učiniti jednu uslugu?�- Svakako. O čemu se radi?- to misli, bi li mi mogla nekako sjesti na lice ?� �' - Samo ako mi dopusti da ti ga poslije podud-lam.�Prvi puta, nakon dugo vremena, čula sam ga kako se smije. Po tome sam znala da će sve doista biti dobro. Pruio mi je ruke.�- Hodi, duo - kazao je - kod kuce smo.�*140Dvadeset i osmi kolovoza 1937.Doktor Pincus, ortoped, zavrio je pregled. Čitavo je popodne lupkao, �pipkao i provjeravao. Promatrao je kako Daniel hoda. Sa takama. Zatim �kako na dugoj stazi, s paralelnim prečkama, tekom mukom pokreće ukočene �noge, podupirući se rukama. Potom opet sa takama, ali ovoga puta s �privezanom ciglom ispod svake cipele, kako bi uz povećanu teinu uloio � �veći napor pri svakom iskoraku. Napokon je pregled bio gotov, pa se Daniel sav iznemogao ispruio, a Vila mu počela masirati i gnječiti noge �od bedara pa do nonog palca.�Liječnik je iziao sa mnom u polje.�- Ne mogu vjerovati. Prije mjesec dana bih rekao da je nemoguće ono to je� maločas izveo.- Ne poznajete vi Daniela - rekla sam.- Ali sve to je uradio kosi se s pravilima i protivi se teoriji o �rehabilitaciji muskulature po kojoj radimo.- Moda neto nije u redu s vaom teorijom -kazala sam.� � �Pogledao me je.- Odakle je Daniel pozobao te svoje ideje?- Iz dviju knjiga koje je naručio potom. Razvijanje tijela od Bernarra �MacFaddena i Ne budite sla-bić od četrdeset osam kilograma od Charlesa Atlasa.- A tko je terapeut?- Gospođa Torgersen, koja vodi brigu o Danie-lovu sinu u Kaliforniji. Nekoć je s njom radila u bolnici, pa nam je pisala o njoj. U svojoj je domovini bila stručnjak za ortopedsku masau.�Doktor Pincus je zavrtio glavom.- Vidio sam sve na svoje oči, ali svejedno ne znam da li da im vjerujem. Međutim, ni protiv čega se ne bunim. Stvar hoda. Na taj način on će za mjesec dana prohodati.141- To i Daniel tvrdi. Kae da će do tridesetoga rujna izići odavde.�Doktor Pincus je kimnuo.- Mislim da je najbolje da jednom tjedno dođem ovamo radi pregleda. Ne bih htio da pretjera i time unazadi oporavak.Deseti rujna 1937.Daniel je odbacio take. Sada hoda okolo uz pomoć samo dvaju tapova za � �etnju. Čak pokuava ići i bez njih, ali nakon nekoliko koraka noge mu � �

otkazuju poslunost i gubi tlo pod nogama. Ulla ga podie kao da je � �djetence i kori ga zato to se prebrzo kreće. Isprva se mora lagano �pokretati. Stresa glavom tvrdokorno i iznova pokuava. Ovaj put ga hvata �prije nego to uspijeva pasti. Tada ga, poput nejačeta, podrava ispod � �pazuha, posađuje na stolicu i tjera ga da se odmara. Ne znam tko se vie �od nas začudio, Daniel ili ja, kad je to učinila, jer je ona krupna ena, �visoka gotovo metar i osamdeset tri, prsata, guzata i nogata.Klekla mu je do nogu, odvezujući mu cipele.- Otkopčajte hlače - zapovjedila je. Podigao je pogled na mene. Nasmijala sam se.- Bolje da je poslua, inače bi te mogla istući. Otpasao je remen i � �otkopčao hlače. Vjeto mu ih�je svukla i zabacivi mu noge preko svojih koljena, počela mu ih masirati.�- tos je u tome da se odri cirkulacija krvi kako se miići ne bi ukočili i� � � zategli.- Dakako - kazao je, pogledavi me uznemireno. Nasmijala sam se i ula u � �kuću. Bilo je vrijeme dapriredim večeru. Ulla i ja kuhale smo naizmjence. Danas je bio moj red.*142Dvadeset i sedmi rujna 1937.Pretpostavljam da sam podsvijesno znala da Daniel prca Ullu, ali nisam to sebi htjela priznati. Sve otkako sam je vidjela damu radi masae nogu �skida hlače i primijetila izbočinu na gaćama. Međutim, s tim se nisam suočila dok ih jednog dana nisam zatekla na djelu. Vraćala sam se iz Fitchvillea, kamo sam bila otila da odvezem doktora Pincusa na eljeznički� � kolodvor. On se neprestance čudio Da-nielovu napretku. Nikad tako neto �slično nije vidio. Daniel je već polazio na kraće, ali jo uvijek klecave �etnje bez tapa.� �- Riječ je o snazi volje - kazao je doktor Pincus tokom vonje nizbrdo. - �Drim da to nikad nećemo shvatiti. Na objema je nogama imao slomljene �kosti, a ivce, miiće i tetive rastrgane. Prema knjizi ni na koji način ne� � moe činiti ono to radi - letimično me pogledao, mignuvi očima. - Vie se � � � � �nikad ni u to neću pouzdati. Malom se Bucku dadu kosti sastaviti. Samo to� � toi~nora sam učiniti.Onda mi je na povratku zatajio motor, tako da sam posljednjih četiristo metara do kolibe morala propjeačiti. Leali su nagi na podu. Ona je bila � �ispruena na leđima i dok je irom raskrečila savinute noge, koje je objema� � rukama ispod koljena priljubila uz trbuh, masivne su joj dojke strale �uvis poput dviju planina. Ukočivi se kao tap, on je lebdio iznad nje, � �upirući se ispruenim dlanovima o pod. Ona je groktala od zadovoljstva, �dok je u silovitim zamasima ponirao u nju i napokon se, zahvaćen grčom orgazma, blaeno svalio na njeno bujno tijelo.�Njeno ga je gladila, govoreći mu tetoljivo, kao da je dijete.� �- To je bilo frlo topro. Kad budemo kotovi, noge će ti biti isto tako čfrste kao i kurac.Pokuala sam nečujno zatvoriti vrata prije nego�143to me spaze, ali je upravo u tom hipu podigao oči. Zatvorila sam vrata i �sjela na mali trijem. Desetak minuta kasnije iziao je, potapajući se, i � �utonuo u stolicu do mene.Dugo nismo prozborili ni riječi. Napokon je ipak prekinuo utnju.�- Pretpostavljam da se čudi to smo radili?� �- Znam to ste radili. Jebali ste se. Grunuo je u smijeh.�

- Tako je. I to jo?� �- to bi jo mogli raditi? - upitala sam podrugljivo. - Jebanje je jebanje.� �- Ono je dio mog rehabilitacijskog programa -kazao je.- O, pa da - primijetila sam sumnjičavo. - Ali nije ti pimpek slomljen, nego noge.- To je neka vrst gimnastičkih upora.- U to sam se uvjerila.- Ma stvarno. Na taj se način opterećuju noge. Počela sam se smijati i protiv svoje volje.- A zadovoljstvo je posve slučajno? Iskesio se.- Poznaje me. Nikad nisam mogao odoljeti maloj mindi.� �- To nije bila mala, nego velika minda - usprotivila sam se. Čak i za �tebe.Nasmijao se, uhvatio me za ruku i potom se uozbiljio.- Ako hoće, otpustit ću je.�- Ne - kazala sam. - Samo ćemo jednu stvar izmijeniti.- Koju?- Ako već mora vjebati, onda vjebaj sa mnom. Dosad sam bila preobzirna. � � �Uvijek na tebi, da se ne bi pretrgao. Vrijeme je da opet svojski prione, �a ja ću leati poleđice i uivati.� �*144Deseti listopada 1937.On hoda. Kad se umori, s jednim tapom. Ali ipak hoda. Danas sam odvezla �doktora Pincusa i Ullu do vlaka. Na njega je ostavila toliko snaan dojam �da je vraća u Washington, gdje će raditi u njegovoj ustanovi. Jo to nije �znao, ali s onakvom fizičkom terapijom koju spremno primjenjuje na svojim pacijentima, postat će vjerojatno najzaposleniji ortoped u zemlji.Kad sam se vratila u kolibu, Daniel je sa čaom u ruci i sa cigarom u �ustima sjedio na trijemu. Na stolu, neposredno do njega, nalazila se boca viskija i jo jedna čaa. Ulio je malo i za mene.� �- Uspjeli smo.- Ti si uspio - naglasila sam, diući čau prema njemu. Kucnuli smo se i � �popili. - A to sada?�- Prvo ću u Kaliforniju da vidim sina, a onda moram naći posao.- Vraća se Murrayu ?�Zanijekao je glavom, a oči su mu srdito sijevnule.- Nek se jebe!- Lewisu?- Ne, dok je Murray s njim.- Jo uvijek moe razgovarati s mojim ujakom Tomom.� � �- Ni za ivu glavu. Već ću neto pronaći. Moda čak osnujem svoj vlastiti � � �sindikat.- Svoj vlastiti sindikat? U kojoj industriji? Čini se da su sada sve sindikalno organizirane.- Nisu sve - odgovorio je. - Razmiljao sam o tome kako sami članovi �sindikata trebaju neku vrst zatite od svojih vođa.�- To nema smisla - kazala sam. - Sindikat unutar sindikata.Nasmijao se.- Tko zna ? Moda ba do toga i dođe. Kad čovjek pogleda to sve sindikalno � � �rukovodstvo radi sa svo-10 Sjećanje II145

jim članovima, počinje se pitati u čiju korist ta cijela organizacija radi? Ali ne urim se. Ima vremena za to. Moram jo malo obilaziti po � �terenu. Ima jo mnogo toga to moram naučiti.� �- A to će biti sa mnom ? - zapitala sam. - to se od mene očekuje da radim� � u međuvremenu?Iznova je napunio svoju čau.�- Ima posao kod ujaka.�- Napustila sam ga - rekla sam. - Ne mogu mu se sada vratiti na koljenima. To dobro zna.�- U redu, pa novaca ionako ne treba; ima svojega.� �- To nije odgovor na moje pitanje - Počela sam se estiti. - Ne govorim o �zaposlenju, nego o tebi i meni.Nije odgovorio.- Zna da se elim udati za tebe. Jo uvijek nije odgovarao.� � �- U drugom sam mjesecu trudnoće. To je doktor Pincus potvrdio.Čaa mu se razmrskala u ruci. Ljutito ju je odbacio, pokropivi ogradu � � �viskijem i krvlju iz poreza-nih prstiju. Promuklo je uzviknuo:- Ne, proklet bio ako će mi to učiniti! Sve ste vi ene iste. Mislite da � �pizdama moete ucjenjivati mukarce. To mi je Tess uradila i zajebala mi � �ivot. Neću dopustiti da se to opet ponovi. Ustao je i krenuo k vratima. -� Izvri pobačaj ili to god mu drago. Bebica je tvoja, a ne moja.� �Zalupio je vratima i čula sam lom kad je posrnuo i pao. Otvorila sam vrata i ugledala ga ispruena na podu. Okrenuo je glavu i ljutito izbeljio� oči u mene.- Jebi se, drue! - skresala sam i zatvorila vrata. Bilo je to prvi put to� � se nitko nije naao da ga nakon pada podigne.�#146Petnaesti listopada 1937.Danas sam imala pobačaj. Liječnik mi nije htio reći je li bilo muko ili �ensko. U Chicagu kii. Daniel se ne javlja. Ne znam zato ne mogu prestati � � �plakati. Liječnik veli da će se vratiti da mi dade injekciju za spavanje.Poslije tog nadnevka jo je bilo nekoliko zapisa. Novi je dnevnik počela �voditi slijedeće godine, ali je nakon nekoliko uvodnih rečenica, čini se, odustala i u toku idućih godina vie se uopće nije time bavila. Niti je �igdje jo jednom spomenula ime moga oca.�Christina se zapilji u svoju čau crna vina.�- Tko zna je li ga ikad kasnije vidjela?- Rekao bih da nije. - Vratih dnevnike natrag u kutiju to je bijasmo �donijeli iz skladita. - Kad su ti se roditelji vjenčali?�- Tisuću devetsto četrdeset pete. Poslije rata. Otac mi je bio pukovnik u Eisenhowerovu Glavnom tabu u Londonu. Ondje ju je upoznao, dok je radila �u Opskrbnom odjelu. Uzeli su se kad su se vratili u Sjedinjene Drave. �Rodila sam se iduće godine. A tvoji?- Tisuću devetsto pedeset este. Deset godina nakon to mi je otac osnovao � �CALL. Trebalo mu je malne devet godina da pokrene sindikat o kojemu je govorio tvojoj majci.- to je radio za tih devet godina? - upita.�- Istinu govoreći, ne znam - uzvratih. - Ali opet, nita nisam znao o �njemu, jer nikad nismo puno pričali.- Sad priča s njim - reče.�- to te dri u tom uvjerenju?� �- Osjećam to. - Srknu vina. - Katkad se pretvori �10'

147u posve drugu osobu, a kad te pogledam, uopće te i ne vidim. Vidim nekog drugoga.Pogledah na sat. Bilo je dva sata i nekoliko minuta u zoru.- Bit će bolje da malo prilegnemo.- Muči me nespokoj. Hoće li prvo sa mnom popuiti malo haia?� � � �Oklijevao sam.- Samo nekoliko dimova - ponuka me. - To će me smiriti.- Vrijedi.Iziao sam van, na verandu, dok je ona pola po smotke haia čokoladne boje.� � � � Bila je plava barunasta noć, a topao i slan povjetarac pirkao je s �oceana. Protegao sam se na sofi.Sjela mi je do nogu. Dok je ona pijuckala svoje vince, pripalio sam smotak, potegao nekoliko dimova i predao joj ga. Strastveno je navalila na pljugu; napunivi pluća velikim dimovima, zadrala je dah, a potom � �lagano otpuhnula.Povukao sam jo nekoliko dimova od čega mi se počelo vrtjeti u glavi, a �onda joj vratio smotak.- Mislim da sam mortus. Osmjehnu se.- Mora se priviknuti.�- Ne znam mogu li si to priutiti.�Nasmija se i iznova zaslini smeđasti smotak. Pogleda me.- Kamo će odavde, Jonathane? Prodjenuh ruke pod glavu i opustih se.�- Mislio sam da ću kući, ali sada ne znam.- Jesi li naao ono to si tu traio?� � �- Ne znam to traim - odgovorih. - Ako uopće ita traim.� � � �- U vezi s tvojim ocem - reče.- Mrtav je. Sad je zato prekasno. Posisa pljugu jo malo.�.148- Nisam toliko naivna.Uzeh joj cigaretu iz prstiju. Ovaj put usrkah toliko dima da mi tjeme gotovo odleti uvis, a jezik mi se posve odrveni.- Nećemo vie o njemu. Vrijedi?�- Vrijedi. O čemu onda pričati?- O tome kako se čovjek osjeća kad je bogat.- Ne znam, jer je to jedini osjećaj koji mi je poznat.- A tvoj mu? Je li i on bogat?�- Jest.- A otac ti?- I on.- Ti si poslije rođenja odmah izvukla glavni zgoditak.Zamisli se načas.- Moglo bi se tako reći.- Zato si se razvela?�- Hoće li istinu? Kimnuh.�- Zato te i pitam.- Njegovom krivicom, zato to je bio bogat, a ja nisam.�Prsnuh u smijeh.- Nije to smijeno - ona će. - Nije znao za odmor i uivanje. Uvijek je bio� � napet.- I tako ste raskinuli brak. Kada?- Lani.- Osjeća li se sada bolje? Slijee ramenima.� �

- Donekle. Ako nita, sad se vie nitko ne obara na mene i ne osuđuje me � �zbog toga to ne radim i to nita ne dajem drutvu. Kako ja gledam na � � � �stvari, bar ne oduzimam posao onome tko ga treba.- Ne mogu umovati o tome. - Ponovno zadimih i vratih joj smotak. - U glavi mi se sve vrtulja. Ovakvo zvrndanje jo nikad nisam doivio.� �149- Je 1' ti dobro?- Bomba.- Onda uivaj. - Nae se prema meni i poljubi me. Usta joj bijahu topla. � �Privinuh je čvrsto uza se. Časak zatim podie glavu i pogleda me. - elim � �da neko vrijeme ostane sa mnom, Jonathane. Hoče li?� �- Ne znam mogu li.- Koliko god moe. Trebam te. Zađoh duboko u te znane oči.� �- Ovo već graniči s rodooskvrnućem. Ne treba mene, nego mog oca.�- Nema ničega zla u tome. Ti predstavlja svoga oca, ba kao to i ja svoju � � �majku. Kazao si da se igramo dovritelja. Tada nisam znala to misli reći. � � �Sada znam. Moramo dovriti tu igru.�Nita ne kazah.�- Jesi li se ikad zaljubio, Jonathane? Zamislih se za trenutak.- Drim da nisam.�- Niti ja - doda. - No znam da ljubav negdje postoji. Moja ju je majka pronala s tvojim ocem. Moda je i mi zajedno pronađemo.� �Ovoga puta spustih se do dna ponora njenih očiju i odjednom osjetih da to vie nisam ja. Rairih ruke a ona mi, uavi u naručje, pritisnu glavu na � � � �grudi. Lagano joj stadoh dragati duge meke vlasi.- Čini se da smo je već nali, Christina. - Okre-nuh njezino lice prema �sebi. - Ali ona nije naa. I nikad neće biti. Ti to zna?� �- Znam - odvrati njeno zamagljenih očiju. -Međutim, nije bitno čija je, �dok god je osjećamo.150treća knjigaJEDAN DRUGI DANprvo poglavlje- Ti si jebeni prevarant, Veliki Dane.Daniel se zadovoljno nasmija, iznova puneći čau bourbona iz boce koja je �stajala ispred njega. Baci pogled na dvojicu mukaraca to su sjedili � �nasuprot njemu.- to ti misli, Tony?� �- Isto.Daniel se ponovno nasmija. Dokrajči piće jednim gutljajem i ustade. Nadvi se nad stol s prosjedom čupom to mu se kostrijeila vie čela. i - Sastanak� � � je, izgleda, zavren.�- Čekaj malo - uskoči brzo prvi mukarac. -Nisam to kazao. Sjedi. Moemo o � �tome popričati.Daniel ga načas pogleda, a tada klimnu.- U redu. Pričaj.- Trai isuvie mnogo - prigovori čovjek.� � �- Čega? Novaca? To nije nita prema onome to mogu učiniti za vas. Mogu vam� � stvoriti ugled.- Već ga imamo - zainati se čovjek. Daniel ga prikuje pogledom.- Ali koliko jo dugo? Dok god ste u sjeni, ali čim istupite na vidjelo, �nasrnut će na vas. Ja na to gledam vrlo jednostavno. Dave Beck će propasti. Logično je da ti Jimmy postane međunarodni predsjednik �

kamiondija u međugradskom prometu. Ali hoće li? Uzmimo da se to Meanyju � �ne153dopadne? Ne moe prijeći iz AFL-a u CIO samo zato to su sada svi na hrpi. � � �Zajebe se. Nema kamo.� �Obrati se zatim onom drugom.- To se i na tebe odnosi, Tony. John L. te neće postaviti za predsjednika Sindikata rudara kad on odstupi. Tom Kennedy ima prvenstvo. Due je u �sindikatu. No ti moe postati potpredsjednikom, a kad je riječ o momku � �kakav je Kennedy, to je čak i bolje. Jo si uvijek siguran u sjeni, a �tvoje će vrijeme doći kad Kennedy ode.- Sve si to lijepo izračunao - naruga se Jimmy Hoffa.- Na tom sam poslu već dugo vremena - uzvrati Daniel.Tony Boyle se zasmija.- Zato onda nisi bogat?�- Nije mi se urilo - otpovrnu Daniel kroza smijeak. - Čekao sam, dečki, � �da vi odrastete.- Zna da nisam mogao privoljeti Lewisa da pristane na oporezovanje svakog� člana sa deset centi u korist CALL-a - izgovori se Tony.- Znam - potvrdi Daniel. - Ali pojedine podrunice mogu to sprovesti, ako �hoće. Ti se moe pobrinuti za to. To ti je ista stvar.� �- Starac će se razbjesnjeti zbog toga - reče Tony. - Mrzi te iz dna due �nakon onoga to si sve o njemu kazao.�- to jo ima nova? - upita Daniel, smjekajući se. - Meany, Beck, Reuther -� � � nijedan me od njih nita manje ne mrzi. Članovi su istog kluba. Već mi �godinama lovaju starku, ali ja sam jo uvijek tu.�Boyle zadivljeno zavrti glavom.- Ne znam kako ti to polazi za rukom. Nema mnogo članova, moda četrdeset � �do pedeset tisuća.Daniel se nasmijei.�- Jo malo, pa sto tisuća. No članovi nisu vani.� �154Svi su oni učlanjeni u male samostalne sindikate s kojima se drmatori nikad nisu htjeli gnjaviti, jer tu nisu vidjeli veliku lovu. Međutim, kod njih vlada neto čega nema ni u jednoj drugoj organizaciji.�- to to? - zapita Hoffa.�- Ravnotea snaga. Jo nikad nismo imali nika-kih neprilika, ne skandala. � �Nitko nije digao ničije pare.- Nije ih bilo dovoljno, da bi se tko potrudio da ih makne - reče Boyle smijući se.- Moda - sloi se Daniel. - Ali činjenice ostaju. Javnost nam vjeruje. � �Jedini smo radnički savez koje priznaju, a to potvrđuju moje ankete.- Ni vozači kamiona u međugradskom prometu neće prihvatiti tvoj prijedlog - istaknu Hoffa.- Mjesna podrunica broj dvjesto devedeset i devet hoće - uvjeri ga �Daniel. - To je tvoja podrunica, i oni tamo rade to im kae. Dvjesto � � � �tisuća članova dovoljno je da se pokrene stvar. S vremenom će svi pristati.- Dobro, znamo to tebe zapada. Ali to ćemo mi dobiti?� �- Pomoć i savjete - odgovori Daniel. - Obojica ste mladi i puni ambicija. Mogu vam pomoći da ih ostvarite. Mogu vas zatiti od svega osim od vas �samih.- Namjerava li razgovarati s ostalim sindikatima? - zapita Hoffa.�- Da - odvrati Daniel. - Vas dvojica ste prvi.

- Zato ba mi?� �- Zato to ste u vezi s poslovima koji su ivotno vani za opstanak ove � � �zemlje.Dvojica mukaraca na trenutak uute. Zatim Boyle pogleda Daniela.� �- Moemo li o tome promisliti? Daniel kimnu.�- Naravno.155- to će se zbiti, ako ne prihvatimo tvoj prijedlog?�- Postoje i drugi ljudi, u ostalim podrunicama istog sindikata, koji su �isto toliko mladi i ambiciozni.- To je ucjena - izvali Hoffa bez pakosti.- Točno - povladi Daniel kimanjem glave.- Daje li nam tjedan dana vremena za razmiljanje? - upita Boyle.� �- Dajem - uzvrati Daniel.Rukovahu se, i zatim obojica krenu van iz bara kamo ih Daniel otprati pogledom. Kroz otvoren prozor Daniel je vidio kako svaki ulazi u svoj automobil. Poto su se odvezli, on se zagleda u svoju čau. Pitao se znaju � �li koliko je zapravo zdvojan. Deset se godina borio da izgradi temelje svom utjecaju i onda je lani sav taj trud jednim udarcem uniten. Dotuklo �ga je spajanje AFL-a i CIO-a. A sada se pojedini sindikati, koje je on zdruio, postupno razilaze. U blagajni ima jo toliko novaca da izdre � � �mjesec-dva, a tada će svemu biti kraj. Dvadeset proteklih godina njegova ivota bit će upropateno, a snovi, nade i ideali izgubljeni u nepovratu.� �Umorno ustane.- Stavite to na kredu, Joe - dobaci pipničaru, dok je izlazio. - A sebi pripiite deset zelembaća.�- Hvala vam, Veliki Dane - doviknu pipničar za njim.Zatreptao je očima, kad je zakročio na suncem obasjanu ulicu; pričekao je neko vrijeme da se promet razrijedi, a potom udario prečacem put trokatnice u kojoj su se nalazile uredske prostorije. Ustremio je pogled na zamrljana aluminijska slova CALL povrh ulaza koja je zub vremena liio �sjaja i izgrizao ih. Odlučio je u sebi da ne zaboravi reći vrataru da ih osvjetla.Uđe u zgradu i, proavi mimo sredinje poslov-� � �Śm156nice u prizemlje, uspne se stranjim stubama ravno u svoj privatni ured.�Unutra ga je čekao Daniel Junior.- Kako je bilo, oče?- Sluali su me - odgovori zauzimajući mjesto iza stola.�- to misli, hoće li pristati?� �- Ne znam - uzvrati. - Vie nita ne znam. -Otvori stolnu ladicu, izvadi iz� � nje cigaru i zapali je. -Ima li ikakvih vijesti iz kole?�Daniel Junior se nasmijei.�- Primljen sam na Harvard, gdje će mi ekonomija biti glavni predmet studija.Daniel skoči na noge. Od silnog oduevljenja zamalo zdrobi sinu ruku.�- Čestitam. Ponosim se tobom.- Sretan sam zbog toga - reče mladić - ali...- to ali?�- Ne moram ići, oče. - Junior se dvoumio. -Znam u kakvoj smo novčanoj situaciji. Dovoljno sam odrastao da radim.- Radit će - reče Daniel. - Jednog će dana morati preuzeti sav taj posao.� � Međutim, za to se valja pripremiti.

- Ali, to ako Hoffa i Boyle ne odre riječ? Morat će u likvidaciju.� � �- Nekako ću naći izlaz - reče Daniel. - Nastavit će kolovanje. To ti je � �posao. - Zazvoni telefon. -Javi se ti, Juniore. Ja moram pustit pijevcu krv.Iako je Junior nastojao da se dri hladnokrvno, glas mu je odao da je �uzbuđen, kad se Daniel vratio u ured.- Onaj je poziv upućen iz Bijele Kuće. Nazvao je neki Adams.- Sherman Adams? Junior klimnu.- to je htio?�157- Pozvan si estoga rujna k Predsjedniku na zajutrak, u toku kojega će �odrati sastanak. ele da im javi prihvaća li.� � � �- Je li spomenuo tko je jo pozvan? Junior odmahnu glavom.�- Nisam to pitao.Daniel podie slualicu i zamoli svoju tajnicu da nazove Adamsa. Čekajući � �na spoj, uzvrnu oči prema Junioru.- Mora da se Eisenhower brine. Gotovo svaki sindikat pri AFL-CIO izjasnio se za Stevensona. -Adams dođe na telefon. - Shermane, to se iza brda �valja?- Predsjednik smatra da bi bilo dobro ako biste doli na ugodni razgovor �uz zajutrak.- Tko jo dolazi?�- John L. Lewis, a moda i Dave Beck.�- Nemojte Bečka pozvati - upozori ga Daniel. -Neto se zbiva kod njega, to� � bi vas moglo dovesti u nezgodan poloaj.�- Moete li to poblie o tome reći? - upita Predsjednikov pomoćnik.� � �- Ne putem telefona.- Shvaćam. - Adamsov glas zazvuči zamiljeno. - Hoćete li moći doći?�- Hoću.- Dobro. Predsjedniku će biti milo kad mu to priopćim.- Najsrdačnije ga pozdravite - reče Daniel. - Vidimo se estoga.�- U osam sati - napomenu Adams i prekide vezu. Daniel pogleda sina preko stola i nasmijei se.�- Pretpostavljam da Bijela Kuća jo nije dočula da smo u nevolji. - Spusti� pogled na papire to su leali na stolu. - Moram se latiti posla.� �- Idem da ti ne smetam, oče - reče Junior. Ode do vrata i osvrnu se. - Hoće li doći kući na večeru?�158- Jo ne znam - odgovori Daniel. - Kai Mamie da ću je kasnije nazvati i � �obavijestiti je o tome.Trenutak se ukočeno zagledao u vrata koja je sin za sobom zatvorio, a potom uzeo bocu viskija iz najdonje stolne ladice i dobrano iz nje potegao. Paljivo je opet pričvrstio poklopac na bocu, vratio je u ladicu,� a onda se maio telefonske slualice, kako bi zatraio radne naloge.� � �t159drugo poglavlje- Kola će nizbrdo u drugom dijelu mjeseca -najavi Moses. - Ako se odmah ne domognemo kakvih novaca, gotovi smo.Daniel podie pogled na svog pomoćnika.�- Mislio sam da će nam doteći za barem jo dva mjeseca.�- Ubrani novac ne pristie. Očigledno je da im i ne pada na pamet da nas �obavijeste da diu ruke od svega. - Na Crnčevu se licu odraavala � �zabrinutost. Prijateljuju već dvadeset godina; bio je prvi čovjek kojega

je Daniel zamolio da stupi u CALL. - Mislim da je najbolje da počnemo ljude upozoravati.Daniel se zamisli na trenutak.- Ne moemo to učiniti. Neka se pročuje da obustavljamo rad, onda nam je �tek odzvonilo.- U tom slučaju, ne znam to da radim - reče Moses.�- Morat ćemo u posudbu. Moses se kiselo nasmija.- Tko da nam posudi novce? Nitko neće htjeti prihvatiti slubeni popis �članova kao jamčevinu za zajam. Osobito kad vide podatke o inkasu za proteklu godinu.- Znam od koga moemo dobiti novaca - reče Daniel. - Od Lanskoga.�Crnac uuti.�160Daniel- Nisi za to?- A jesi li ti? Zna to to znači. Ako ih jednom pusti k sebi, nikad ih se � � �neće moći rijeiti. Čuo sam te mnogo puta kako to kae.� � � �- Svakako - potvrdi Daniel neraspoloeno. - I kamo nas je to dovelo? Moda � �je dolo vrijeme da se suočimo sa ivotnim činjenicama. I drugi su to � �učinili. Ne vidim da im je ikako nakodilo.�- Nisi tipkan oni _ reče Moses.- Moda^nastupilo vrijeme da se promijenim -odvrati Darael klonulo. - Zar �da samo ja budem u raskoraku?Moses ne odgovori.- Ne stoj tu kao neki potenjaković - iznenada uskliknu Daniel rasrđeno. -� Čak se i Bog morao nagoditi sa Sotonom o podjeli drugog svijeta.- Mi govorimo o sadanjici - podsjeti ga Moses. Danielov glas odjeknu �neprijazno i odrjeito.�- Ako ti se ne sviđa, moe uvijek kvitirati.� �- Zna da to neću uraditi - uvrijeđeno će Moses.�- Oprosti - reče Daniel skrueno. - Nisam tako mislio. Radi se naprosto o �tome da ćemo se izvući iz kripca, ako uspijemo natjerati Bovlea i Hoffu u� nae kolo. U međuvremenu, moram slijedećeg tjedna na sastanak u Bijelu �Kuću. Neće nam nauditi. Ako nita, pokazat će da jo uvijek ivimo i da � � �Predsjednik misli da i nadalje igramo vanu ulogu na svom polju.�Moses načas umuknu.- Vrijedi. Kad se namjerava sastati s Lanskim?�- Sutra, ako mi pođe za rukom. Mogu jutarnjim zrakoplovom odletjeti u Miami i vratiti se navečer.Bilo je gotovo est sati i već se spremao otići iz ureda, kada ga tajnica �nazove.11 Sjećanje II161- Tu je gospođica Rourke. Zablenu se.- Gospođica Rourke?- Telefonirala je prole sedmice. Razgovarali ste s njom. Neto u vezi s � �njenim ocem koji ne moe dobiti mirovinu od svog sindikata. Kazali ste joj� da dođe s prikupljenim podacima. Naručila sam je za danas u est sati.�Sjeti se. Djevojčina je oca pregazio traktor nakon čega mu je ostala uzeta jedna noga^tada muku muči da dobije mirovinu. ^^^B- U redu - reče umorno. - Poaljit^^H? Vrata se otvore, i djevojka uniđe u� ur^TTeko se�podie na nog^.�- Ja sam Daniel Huggins.

Bila je vrlo mlada. Drao je da joj nije vie od devetnaest godina. Imala � �je meku crnu kosu sputenu do ramena, plave oči i tipičnu irsku blijedu �kou.�- Margaret Rourke - predstavi se, prihvativi ispruenu ruku. Glas joj je � �bio tih i hladan. - Hvala vam to ste me primili.�Sjedajući, mahnu joj na stolicu nasuprot stola.- Zbog toga i jesam tu. Dakle, u čemu je va problem?�Otvori omanu smeđastu trgovačku kuvertu i izvadi neke papire koje poloi � �na stol.- Već sam vam kazala o očevoj nezgodi. Tu su vam svi podaci koje ste traili da pribavim.�Uze papire i brzo ih pregleda. Temeljito je obavila posao. Sve se tu nalazilo, počevi od izvjetaja o nesreći pa do članske karte s uplatnim � �markicama iz čega se vidjelo da je bio uredan platia. Samo neto nije � �valjalo. Mjesna podrunica kojoj je pripadao pala je pod stečaj. Novac �koji je trebalo da bude uplaćen u mirovinski fond nestao je zajedno s predsjednikom sindikata i blagajnikom.162Die pogled na djevojku k<f|a ga napeto motrae. . - Ima jedan problem.� �- Nemaju novaca - reče ona. * Potvrdi glavom.- Tako je.- Ali otac veli da ste im vi razradili mirovinski plan i da oni nikako nisu smjeli dirati taj novac.- Tako je to zamiljeno. No mjesna se podrunica samovoljno ogrijeila o taj� � � plan.- Kako je to moguće? - zapita. - Ako ste vi odgovorni...Prekide je.- Mi ih'moemo samo svjetovati. Ne moemo im zapovjediti da bilo to učine. � � �Nemamo zakonskih ovlasti. Nae je da donosimo solidne i razumljive planove� koji neće stradati od budalastih ruku. Ako ih se sindikati ele �pridravati, dobro. Ako neće...�- To nije poteno - planu ona. - Otac mi je rekao da vas je njihov �sindikat platio da vodite brigu o tome. Vas valja smatrati odgovornim.- Nikad nas nisu plaćali da im provodimo mirovinski plan. Bili bismo, da su to od nas zahtijevali, ali su traili samo savjetodavne usluge.�Obori pogled na papire to su leali na stolu.� �- Znači onda, aliboe tog papira. Ne reče nita.� � �Pogleda ga, a na oči joj navru suze razočaranja.- I to sada? Otac ne moe raditi, a kod kuće je jo dvoje djece koja su � � �mlađa od mene. Čak smo podnijeli i molbu za socijalnu pomoć, ali je odbijena, jer sam ja u radnom odnosu. No svi mi ni u kom slučaju ne moemo� ivjeti isključivo od trideset dolara tjedno koje ja jzaradim.�- to je sa sindikatom? Je li otac traio da mu nađu kakvo mjesto � �tvorničkog čuvara?- Ondje nitko nita ne moe učiniti. Samo vele da i nadalje pokuavaju � � �utvrditi to se dogodilo�u*163poslije predsjednikova bijega sa sindikalnim novcem.- Dopustite da vidim mogu li bilo to učiniti -reče Daniel.�Ustade ljutito.- Svi ste vi jednaki. Svemogući dok ubirete pristojbe, ali kad dođe red za isplatu, onda vas nema ni u mijoj rupi.�

- To nije istina - reče hitro. - Mnogi sindikati ozbiljno shvaćaju svoju dunost. Velika je nesreća to vam otac pripada jednom od onih čiji je � �predsjednik lopov.- Svi ste vi lopovi - odsiječe ona kao po panju. -Ne moete me uvjeriti u �suprotno...Časak-dva zauti.�- Nita vam ne pomae to se raspaljujete - prigovori joj obzirno. - Zato ne� � � � sjednete, moda nađemo kakav izlaz?�Polako se vrati k stolici, motreći ga netremično.- Uistinu mislite da neto moete učiniti?� �- Ne znam - priznade. - Ali valja pokuati. -Dohvati telefonsku slualicu. � �- Dopustite mi da obavim nekoliko razgovora.Proao je gotovo sat prije nego to je napokon odloio slualicu. Pogleda je � � � �preko stola.- Neki mravi izgledi ipak postoje. Sada ćemo čekati da vidimo to će se � �zbiti.Uhvati njegov upiljen pogled.- Ispričavam se, gospodine Huggins. Nije trebalo da ono kaem.�- Nije vano. Shvaćam vas. Imate opravdanje. -Odjednom ga obuze umor. - �Ako do početka idućeg tjedna od mene ne dobijete nikakve vijesti, nazovite me.Glas joj neočekivano poprimi zabrinut prizvuk.- Je li vam dobro, gospodine Huggins?164- Samo sam posustao - uzvrati. - Imao sam teak dan.�- Zao mi je. Pretpostavljam da rjeavate mnogo takvih spornih pitanja. �Nije mi bila namjera da vam zadajem jo veću glavobolju, ali vie se nisam � �imala kome obratiti.- U redu, Margareto - reče. Otvori najdonju stolnu ladicu. - Imate li to �protiv ako se posluim pićem?�Zavrti glavom i stade ga motriti kako vadi bocu i dvije čae. Natoči sebi �jednu i pogleda je upitno.- Ne, hvala - reče.Iskapi viski naduak, a ona opazi kako mu se vraća boja u lice. Iznova �napuni čau.�- Gdje radite?- Kao tipkačica u jednoj stambenoj agenciji -odgovori.- Strusi i drugu čau.�- Je li to dobar posao?- Pa, jest, samo to nije stalan. Unatoč tome, prihvatila sam ga �objeručke, jer je bio prvi na koji sam naletjela.- ivite li daleko od radnog mjesta?�- Dva sata vonje autobusom - odvrati. - No, nije to tako loe. Obično do � �četiri obavim sav posao i jo stignem kući prirediti večeru.�- Gdje vam je majka?- Umrla je.- ao mi je - reče. - Moda je najbolje da vas pustim otići. Večera će vam � �očito zakasniti.- Ne smeta. Dogovorila sam se sa susjedom da je ona pripravi.Dokrajči piće i vrati bocu u stol. Ustane.- Auto mi je vani. Mogu vas dobaciti do autobu-snog kolodvora.- Mogu pjeice - reče. - Slijedeći autobus ne polazi prije devet sati.�165Pogleda na svoj sat. Upravo je bilo prolo sedam.�

- Biste li htjeli sa mnom neto povečerati? Na vrijeme ću vas odvesti na �kolodvor.Skanjivae se.�- Ionako sam vam već zadala odveć briga.- Kojeta - reće smijeeći se. - Nisam imao nita u planu. Samo ranu večeru � � �i potom u krpe. - Posegnu za telefonskom slualicom. Javi se njegova �tajnica. - Nazovite Mamie i kaite joj da večeram vani. - U očima joj �uhvati radoznao pogled. - Mamie je moja kuharica.Ona nijemo kimnu.- Neoenjen sam - nastavi Daniel.�- Znam.- to jo znate o meni? Zauti.� � �- Moete mi reći. Neću se ljutiti. Nakon kratka dvoumljenja reče:�- Otac nije dao da idem k vama. Rekao je da imate mnogo ena.�Nasmija se.- to je jo kazao?� �- Da ćete me po svoj prilici pozvati na večeru.- Imao je pravo. To sam upravo i učinio. Je li jo to kazao?� �- Jest. Da budem oprezna, ako prihvatim poziv.- E, pa budući da jo nismo otili na večeru, nema mjesta strahu, zar ne? -� � Smjekao se.�Trenutak zatim i ona se osmjehnu.- Tako je.- I jo uvijek imate priliku da se izvučete.�I nadalje se smjekala, kad im se pogledi skobie.� �- Iskuat ću sreću.�- Nećemo ni u kakav luksuzni restoran - reče. -U onom to ga znam preko �puta ulice peku dobre odreske.166- To mi posve odgovara. - Ustade. - Ima li tu negdje toaleta?- U hodniku na desno, ali morate kroz tajničin ured. - Promatrao ju je dok je izlazila, a potom se spustio na stolicu i opet se maio boce. �Potegao je na brzinu. Opazio je neku promjenu u njezinu načinu hoda. Razlikovao se od onoga kad je ula. Tada se pričinjala djevojčetom, a sada� se preobrazila u pravu enu.�167treće poglavljeOdjeven u svoje ljetno odijelo i već uznojen, siđe niz prilaz u zračnu luku Miami, noseći u ruci malu torbu za spise. Dvojica mladića u laganim pamučnim odijelima, jedan visok i plavokos, drugi nizak i tamnoputan, pođu mu odlučno u susret. Onaj onii progovori.�- Gospodin Huggins?- Da - odgovori.- Vani nas čeka auto. Imate li kakav prtljag?- Nemam. Nii kimnu!�- Dobro. Izvolite za mnom.Uskoče mu u korak sa strane i krenu kroz zračnu luku, prepunu izletnika koji su putovali u sklopu ljetnih paket-aranmana. Vani je čekao cadillac �s upaljenim motorom. Otvore Danielu vrata, zatim plavokosi uđe iza njega, dok se tamnoputi uvuče na prednje sjedalo, do vozača.- Stići ćemo tamo za petnaest minuta - reče plavokosi. - Limuzina se pokrenu. - Jeste li kako putovali?- Prilično - odvrati Daniel.

- Bit će i bolje za par mjeseci. Predviđaju da će do početka zimske sezone saobraćati novi mlazni zrakoplovi.- Mislio sam da ih već imaju.168- Samo dva-tri - uzvrati plavokosi. - Do jeseni će u prometu biti samo mlanjaci.�Daniel pogleda kroz prozor. Auto je velikom brzinom jurio prema nasipu sa cestom to je vodila za Miami Beach. Činilo se da promet nije bio jak. Za �trenutak su zastali kod naplatne stanice, a onda proslijedili pored otočića u zaljevu koji su odvajali kopno od plae. Kad se auto pribliio � �nekolicini posljednjih otoka, počeo je usporavati dok konačno nije skrenuo na nasip sa cestom to je vodila do jednog od spomenutih otoka.�Na kraju prilaza Daniel ugleda dva uniformirana straara. Poznavali su �kola, jer su prola kraj njih nesmanjenom brzinom. Hitali su mimo nekoliko� oniih privatnih kuća, tipičnih za Floridu, kraj zelenih valovitih �tratina, zasađenih manilskom travom iza obrezanih ivica, dok napokon nisu� zali u privatnu ulicu na kraju koje su se kočile visoke eljezne dveri. � �Kola se zaustave ispred njih.Vratar iziđe iz svoje kućice i pogleda kola. Časak kasnije već se vratio u kućicu i eljezne se dveri u luku otvorie unatrag. Uletjevi kroz dveri, � � �koje se odmah za njima zaklopie, automobil produi valovitim pristupnim � �kolnikom do kuće skrivene iza ceste.Dvojica mukaraca iskoče iz auta i počekaju Daniela. 1�- Samo trenutak, gospodine - reče dugajlija pristojno. - Moramo vas pretraiti.�Daniel utke kimnu, uzdignu ruke, a čovo ga stručnjački otpipka odzgo �nadolje. Dugonja se uspravi.- Moemo li vidjeti vau torbu za spise?� �- Otvorena je - reče Daniel pruajući mu je. Plavokosi hitro prolista �papire, provjeri stijenkezbog mogućih tajnih pretinaca i onda vrati torbu Danielu. Klimnu uljudno.169- Izvolite poći za mnom.Daniel pođe za njima kroz kuću rashlađenu klimatskim uređajima do jedne sobe s dva prozora to su sezali od poda do stropa s pogledom na bazen za �plivanje. Iza njega je ugledao zaljev s malim gatom uz koji je bila usidrena privatna motorna jahta, duga četrnaestak metara.- Gospodin L. će odmah doći - objasni plavokosi. Pokaza u jedan kut. - Bar je ondje prijeko. Posluite se.�- Hvala vam - reče Daniel. Čim se otputio prema kutu, obojica mukaraca �iziđu iz sobe. Bar je bio izvanredno opskrbljen svim vrstama pića to ih �je čovjek mogao poeljeti, zatim vrčevima oranade i soka od rajčice, � �vjedricama leda, krikama limuna, maslinama, sitnim lučicama te tabasco i �worcester umacima. Daniel se oduevi pićem. Nijedna boca nije bila �otvorena, već zapečaćena i puna. Skide bocu ťStarog umaraŤ, slomi pečat i� natoči piće, dodavi mu nekoliko kapi vode iz vrča. Gucnu viski i pođe k �prozoru.Odavde se pruao prekrasan vidik. Nebo i voda skladno su se u daljini �stapali u posebnu nijansu plave boje, a gliseri i jedrilice besciljno su krstarili amo-tamo. Srknu piće. Dobar viski. Glas ga prenu iza leđa.- Gospodine Huggins.Okrenu se i ugleda Lanskoga, niskog mukarca, ostarjela prije vremena, �kojem je prirodno bljedilo opalilo floridsko sunce. Daniel se načas zaprepasti. Bili su iste dobi, ali se Lanskv pričinjao kudikamo starijim.

- Gospodine Lanskv. - Daniel prui ruku. Lanskv mu je stisnu povrno, ali � �čvrsto. Krenu kbaru i napuni čau narančina soka. Lagano ga ispi, a onda pogleda Daniela.�170- Floridske naranče. Nema im premca. Naredim da mi svaki sat naprave od njih svje sok.�Daniel kimnu, pođe za njim do kauča i tada sjede nasuprot njemu.- Kako se sada osječate, gospodine Lanskv?- Bolje, ali jo nije dobro. - Potapa se po prsima. - Izdaje me staro � �srce.- Sve ćete nas nadivjeti i poorati nam se na grobove - reče Daniel.� �Lanskv se usiljeno nasmijei.�- Da mi drugi ne zadaju briga, bio bih bog bogova, ali me vazda gnjave.- To je jedna od opasnosti koja donosi uspjeh u poslu - primijeti Daniel.Lanskv kimnu i glas mu odjednom zadobi odlučnu notu.- Čujem da imate velikih problema?- Tako je - potvrdi Daniel.- To sam vam navijestio jo prije četiri godine. Upozorio sam vas da ćete �ostati bez posla ako se AFL i CIO spoje.- Da.- Trebali ste me posluati. - Lanskv se doimao poput oca koji kori �neposluno dijete.�Daniel se uzdri od odgovora.�- Nema smisla osvrtati se na prolost - reče Lanskv. - Kakve su sada �prilike?Daniel mu na brzinu razloi sadanje stanje. Kad je zavrio, Lanskv kimanjem� � � potvrdi da je shvatio.- Plan vam je dobar, ali Hoffi i Bovleu uistinu niste potrebni. Sere se njima za ugled. Obojica su ulični svadljivci. Trebat će ih puno nagovarati da bi ih se navelo na promjenu miljenja i na prihvaćanje vaeg � �prijedloga.- Prava riječ s vae strane bila bi posve dostatna - reče Daniel.�- Lanskv klimnu.171- Moda. Ali vi imate i drugih problema. Čak da vam se i pridrue, tko će � �namaknuti lovu? Samim članarinama nećete moći podmiriti ni izdatke.- Ako prihvate moju ideju, past će nam u ake dobar dio uprave nad �njihovim mirovinskim fondom i osigurninama.- Neće vam ih sve predati.- Ne - reče Daniel. - Nisam to ni mislio, već jedino da ćemo postati koadministratori. Bit će tu dosta za svakoga da pazari.Lanskv umuknu za trenutak.- Gdje ja tu ulazim u igru?Daniel poče osjećati kako mu raste samopouzdanje. Lanskv je prokleto dobro znao kako da se uklopi. Imao je u vlasti sva osiguravajuća drutva, �banke i građevinske kompanije. Povuče svoj najbolji potez.- Gospodine Lanskv, ako vam to moram objanjavati, onda sam uzalud doao � �ovamo.Lanskv nakratko posuti.- Govorka se da idete na sastanak u Bijelu Kuću. Daniel kimnu. Činilo se da je bilo malo toga to�Lanskv nije dočuo.- Na doručak s Predsjednikom, estoga rujna.�- Govorili ste s Adamsom? Daniel iznova kimnu.

- Dobra veza. Drte se njega.�- I hoću - reče Daniel. Lanskv utihnu neko vrijeme.- Eisenhower će opet pobijediti na izborima. Mogla bi vam pasti sjekira u med, ako valjano odigrate svoje karte.- Već drim fige.�Lanskv se prvi put nasmija. Bio je to ravnoduan, gotovo neveseo hihot.�- S obzirom da ste čovjek koji je na rubu sloma, izgledate prilično smireno.172Daniel grunu u smijeh, dok je nalijevao jo jedno piće. Ovaj put nije �dodao vode.- Najgore to mi se moe dogoditi jest da se poskliznem.� �Lanskv ga pogleda.- to mislite, koliko biste trebali?�- Dvjesto pedeset tisuća. S njima bismo progurali godinu dana, dok se sve ne vrati na normalni kolosijek.- To je mnogo novaca.- Malo, ako se uzme u obzir koliki je ulog. U mirovinskom fondu Sindikata rudara mora da se već sada nalazi vie od ezdeset milijuna dolara, a ni � �fond vozača kamiona u međugradskom prometu ne zaostaje mnogo za njima. Samo dvadesetpostotna provizija od te svote moe donijeti vie od dva � �milijuna godinje.�Lanskv se odluči.- U redu. Dat ću vam pare.- Hvala vam, gospodine Lanskv.- Ne zahvaljujte mi - reče Lanskv tiho. - Samo ne zaboravite pravila. Ortaci smo. Dijelimo pola--pola.- Isuvie mnogo - prigovori Daniel. - Nikako ne mogu nakupiti tolike pare,� a da me ne otkriju.- to mislite, koji vam postotak odgovara?�- Dvadeset i pet posto.- To nije mnogo.- Moda - priznade Daniel - ali vae će kompanije obavljati sav posao, to � � �znači da su konci u vaim rukama.�Lanskv se načas zadubi.- Nemilosrdan ste u pogađanju.- Ne, samo praktičan - ispravi ga Daniel. - Obojica imamo već dosta briga i nije potrebno da nove tovarimo na vrat.- Posao je sklopljen - izjavi Lanskv. Pritisnu173dugme sa strane kauča. Trenutak kasnije uđe u sobu dugonja koji je bio dočekao Daniela u zračnoj luci, sa crnim diplomatskim kovčeićem za spise �u ruci. Poloi ga na koktel-stolić između njih, i iziđe. Lanskv mu dade �glavom znak.- Otvorite ga.Daniel pritisnu dugmad i kovčeić se naglo otvori. Sadravao je uredno � �sloene redove novčanica, pričvrćene originalnim bankovnim pasi-cama. Baci� � pogled na Lanskoga.- Četvrt milijuna dolara - reče Lanskv ravnoduno. - Moete ih prebrojiti.� �- Vjerujem vam na riječ - uzvrati Daniel, zatvarajući kovčeić. Die se na � �noge. - Imali ste ih pripremljene, gospodine Lanskv.Lanskv se nasmjehnu.- Tako i treba. Nikad se ne zna kad će naletjeti povoljna prilika.174

četvrto poglavljeMichael Rourke die pogled sa svojih nedjeljnih novina, kad njegova kći �uđe u sobu. Opazi da nosi novu haljinu i da se upravo narumenila.- Izlazi li noćas? - upita. Margaret povladi glavom.�- Sve sam pripremila. Pečenje je u pećnici. Bit će gotovo do est sati. �Djeca znaju kad ga valja izvaditi.Trenutak se priuti.�- Veliki Dan?- Da.Odloi novine.�- Jesi li pročitala da se ovoga tjedna sastao s predsjednikom u Bijeloj Kući?- Pričao mi je o tome.- Bila si s njim?- U četvrtak navečer. Sjeća se, kazala sam ti da vani večeram.�- Kući si stigla tek poslije ponoći. Nisi mi rekla da će s njim večerati.�- Nema ničega zlog u tome, tata. Vrlo je drag čovjek.- Stariji je od mene.- Da ga vidi, promijenio bi miljenje. Zanimljiv je u svakom pogledu.� �- Ne sviđa mi se to - njezin će otac. - Smatram175da ga prečesto viđa. Trebalo bi da vie izlazi s momcima svoje dobi.� � �- Ne zanimaju me momci moje dobi, tata. Jako su balavi. I, napokon, od djevojke ffeesamo jednu stvar.�- A on ne?- On je pravi gospodin. Zavrti glavom.- Je li ita kazao u pogledu mog posla?�- Samo to da radi na tome i da uskoro očekuje povoljne vijesti.- Dakako - primijeti zajedljivo. Margaret spusti pogled na oca.- Zar mu ne vjeruje? Zato bi lagao?� �- Zato to se eli zavući u tvoje vruće hlačice -odbrusi Michael ogorčeno.� �- Tata! - uzviknu otro.�- Hajde, ne prenavljaj se. Zna dobro to hoće. -Zagleda se u nju � �pronicavo. - A moda i ti to hoće.� �- To vie neću sluati - reče i otputi se van.� �- Margareto! - po viknu otac za njom. Okrenu se na pragu.- Da?- Nisam mislio tako - ispriča se. - Brinem se za tebe. Rekao sam ti kakav glas uiva. Pijanac je i enskar. Ne bih htio da postane jedna od njegovih � � �rtava, to je sve. Kćeri, ne bih elio da ti nanese bol.� �- Vie nisam dijete, tata - otpovrnu nepopustljivo. - Znam se čuvati.�Zudubi se u nju neko vrijeme, a onda se opet prihvati novina.- U redu - reče. - Samo ne zaboravi da sam te upozorio.Vrata se za njom zatvore, a on se, pun nemoćna bijesa, zabulji u prazno. Da bar moe hodati kao nekoć, ne bi dotle dotjeralo. Međutim, tu se nije �dalo pomoći. Sav je teret pao na njezina leđa - kuća,176djeca. Moda ima pravo. Vie nije dijete. Nije imala vremena da dokraja � �proivi djetinjstvo.�John L. Lewis je sjedio na stolici iza masivnog pisaćeg stola, u uredu bogato ukraenom hrastovim pločama, dok se s prozora iza njega pruao vidik� � na vladine bijele mramorne zgrade u srcu Washing-tona. Odjeven, kao i obično, u teko tamno odijelo s ukočenim bijelim ovratnikom i kravatom, �odavao je sliku i priliku bećutna čovjeka kojemu je bilo samo stalo do �

gospodstva. S obje strane stola nalazila su se njegova dva glavna pomoćnika - sjedokos i umiljat Tom Kennedv, sada već na pragu sedamdesetih godina, te mlad, ratoboran i poduzetan Tony Boyle. Daniel pogleda obojicu mukaraca. Kennedyja, cjepidlaku, sklonu razmiljanju i � �planiranju; Boylea, zanesenjaka, vazda spremna na primjenu veza i sile da prokrči put među neprijateljskim redovima. A u sredini baio se John L., �dorastao ovoj obojici, koga su krasila na vlas ista svojstva, samo to je �po naravi volio vladati i nije podnosio protivljenja.Govorio je Lewis.- TVA1 je najveći kupac ugljena na svijetu. Zbog njihove nepodmirljive potranje otvara se bezbroj nezavisnih rudokopa koje ne veu sindikalni � �ugovori, pa prodaju ugljen ispod cijene to su je odredili sindikati �rudara. Zbog toga sindikalno udrueni rudnici ne samo to prodaju manje � �ugljena, nego i sami radnici tetuju, jer kao članovi sindikata ostaju bez� posla, čime pruaju mogućnost da ga dobiju mnogobrojni koji to nisu.�Iscrpili smo sva sredstva da se taj problem, uz pomoć vlade, kojoj smo uputili nebrojeno molbi,1 Tennessee Vallev Administration.17712 Sjećanje IIrijei na razuman način, ali su, naalost, sva naa nastojanja naila na � � � �nerazumijevanje. Prilike se neprestance pogoravaju i izazivaju krajnju �uznemirenost, jer ugroavaju glavni stup sindikalnog ustroja koji smo �tokom tolikih godina mučno izgrađivali. Dopustimo li da takvo stanje i dalje potraje, predviđam da če uskoro doči vrijeme kad će se nai članovi �početi pitati koja im korist od nae organizacije. Dođe li doista do toga,� to će biti kraj onakvog Sindikata rudara kakva ga mi poznajemo.Kennedv vano kimnu, ne prozborivi ni riječi. Boyle bijae određeniji.� � �- Nemamo drugog izbora. Moramo ih napasti svim raspoloivim sredstvima.�Daniel ga pogleda.- Nasilje vam nije nimalo pomoglo u 19. oblasti četrdeset este i �četrdeset i sedme, niti vam je pomoglo u 23. oblasti od četrdeset osme do pedeset i druge. Sve to smo time postigli bilo je prisilno zatvaranje �rudnika zbog nerentabilne cijene ugljena, i to ba onih koji su pristupili� naem sindikatu. Čak ni novčano podupiranje nekih rudnika od Sindikata �rudara nije spriječilo da padnu pod stečaj, čime je Sindikat izgubio ne samo članove i mnogo novaca, nego i dobar glas. A jo uvijek ne znamo �kakvim će novčanim obvezama sud opteretiti Sindikat za odtetu u parnicama� to se vode protiv nas zbog spomenutih djelatnosti u toku minulih godina. �Ako nas opterete maksimalnim novčanim obvezama, to će imati tako porazno djelovanje da će Sindikat pasti pod stečaj i obustaviti rad, ba kao da su� ga svi njegovi članovi istodobno, u jednom danu, napustili.Boyle se raspali.- Ima li moda kakvu bolju ideju? to bi htio da radimo? Da mirno čekamo, � � �dok nas trajkbreheri i poslovođe kroz dupe natiču na raanj?� �178- Trenutačno nemam nikakvu ideju - odvrati Daniel. - Ali ipak znam to ne �moe činiti. U izbornoj smo godini. Ne smijemo uraditi nita to bi moglo � � � �primorati Eisenhowera da zauzme prema nama neprijateljski stav, to će i �učiniti, bude li morao, kako bi i dalje osigurao podrku konzervati-vaca.�- Jednom riječju, predlae nam da čekamo? -zapita Boyle.� �- Tako je - odgovori Daniel glatko.- Koga te onda vraga i trebamo? - upita Boyle razdraeno. - Pozvali smo te� da ovamo dođe s nekim gotovim rjeenjima.� �

- ao mi je, ako sam te razočarao - reče Daniel. -Ni u kom trenutku nisam �tvrdio da imam neka rjeenja. A to se tiče sastanka, tu ima pravo. Traili � � � �ste da se sazove. Ali vi, a ne ja. - Ustade. -Gospodine Lewis, neobično sam počaćen to sam imao priliku vidjeti vas.� �John L. ga mrko pogleda.- Sjedite, Daniele. Nisam kazao da je sastanak gotov. - Pričeka dok se Daniel vrati na mjesto. - Na temelju Predsjednikova dranja u toku naeg � �sastanka, stekao sam dojam da vas silno cijeni.Daniel uuti.�- Mislim da bi nam uvelike pomoglo kad bismo uspjeli steći vladino povjerenje, pa je zato nuno naći zajednički jezik. Drim da bi jedno � �saopćenje o tome da je Sindikat rudara angairao CALL, kako bi za njegov �račun razradio brojne studije o suvremenu načinu organiziranja, planiranju mirovina, o osnovi djelatnosti zdravstva i socijalne zatite, �znatno uvjerilo Predsjednika da smo ozbiljna i ugledna organizacija koja se ne uputa u lakomislene pothvate.�Daniel pogleda starca ravno u oči.12*179- Ukratko rečeno, elite da stvorimo dimnu zavjesu iza koje biste �nastavili rad već utrtom stazom.Lewis se nakalja.�- Prilično ste se jednostavno izrazili.- Ali odgovara istini?Lewis prijeđe okom po svojim ortacima, a onda kimnu.- Da.- Gospodine Lewis - reče Daniel - poznat sam po tome to nikad ne utim, � �kada pouzdano osjetim da je neto dobro za članove sindikata.�- Pokuat ćemo sreću - uzvrati Lewis. - Ne smetnite s uma da se i ja cio �ivot borim za dobrobit radnog čovjeka. Moda su nam metode i nazori � �različiti, ali pobude nisu. I na koncu konaca, pravo donoenja odluke ipak� sebi prisvaja sindikat koji vas je i unajmio.- Gospodine Lewis, zahvaljujem na pruenoj prilici i radujem se to mogu � �biti od koristi i vama i Sindikatu rudara. - Daniel isprui ruku. - Kad �elite da počnemo?�Lewis mu stisnu ruku s osmijehom na licu.- Sutra. Pojedinosti razradite s Tonvjem i Tomom.Boyle pođe za njim van do svog automobila.- Radit će sa mnom - to zna.� �- Znam.- To je moja ideja. John L. se kao lud zagrijao za nju. Ostario je. Sada mu je stalo samo do toga da očuva neokaljane ruke.- U tome ću mu pomoći - reče Daniel. - Ali mu ih ne mogu očuvati od novčanih makinacija. Uvukao je sindikat u kojekakve sumnjive poslove. Sa sindikalnim novcem^uzetim iz mirovinskih fondova i fondova socijalnog osiguranja, kupio je Narodnu banku u W*shingtonu i kompanije West Kentucky Coal i Nashville Coal. Prije ili kasnije180vlada će saznati za to i, kad dođe do toga, to će značiti neizbjeivu �katastrofu. Sad mu organizacijske kampanje pod pokroviteljstvom sindikata vie nisu glavna briga.�- Hoće li mu to kazati? - upita Boyle.�- Kad za to dođe vrijeme.- Neće mu se to dopasti.

- to ja tu mogu - reče Daniel. - Traio je da mu pomognem. Pokuat ću to � � �učiniti. Također mi se povjerio da će i nadalje raditi samo ono to je �njemu po volji. Shvatio sam.- Ali ono o čemu smo razgovarali jo vrijedi? Daniel ga pogleda.�- Da. Radit ću s tobom kako bi postao predsjednikom. Međutim, odmah na početku dajem ti nekoliko besplatnih savjeta. Ti nisi John L. i nikad to neće ni biti. To znači da te neće zapasti devedeset posto dobiti koju on �ostvaruje. A kad on umre, bit će povuci-potegni, zato dobro pazi da tada ima posve čiste ruke.�- To prepusti meni - reče Boyle samouvjereno. -Znam to mi je činiti. Ne �moe rukovoditi tim sindikatom u rukavicama.� �- Ne prigovaram ti - opravda se Daniel. - Samo sam ti dao par prijateljskih savjeta.- Prvo to bih elio da poduzme jest da u Midd-lesboro poalje ekipu koja će� � � � � nam pripremiti izvjetaj o svim novim rudnicima i postrojenjima za �reetanje ugljena to su nikli na cijelom tom području. Trebaju nam � �procjene o njihovoj proizvodnji i radnoj snazi. Predosjećam da će se otprema ugljena iz sindikalnih rudnika za TVA praktički svesti na niticu,� ne reagiramo li vrlo brzo.- Odmah krećem na posao - reče Daniel. - Ali, za to će trebati novaca.- Javi mi koliko - obeća B*oyle - i već će ga drugi dan imati.�181peto poglavljeČekala je na ulici pred njegovom uredskom zgradom, kad je privezao automobil uz rub pločnika. Iziđe iz auta i pođe k njoj.- Zato niste uli? - upita.� �- Ured vam je zatvoren i unutra nema nikoga.- Mogli ste čekati u sobi za primanje posjeta.- Djevojka koja ondje radi upravo je odlazila kući, a nije znala hoćete li se vratiti.- ao mi je - ispriča se, otvori vrata i pridra ih dok ona ne uđe. Uspnu � �se stubama do trećega kata na kojem su se nalazili uredi. - Čekate li dugo?- Od est sati.�Strelimice pogleda na zidni sat. Bilo je prolo sedam.�- Zaglibio sam na sastanku. - Izvadi ključ iz depa i otvori vrata. Pođe �za njim u ured. Priđe k stolu i iz njega izvuče bocu viskija. Natoči čau.�- Ne smeta to sam čekala - reče. - Znala sam da nećete zaboraviti doći.�Iskapi piće.- Trebao sam vas nazvati.- Zaista se ne ljutim. Nasmijei joj se.�- Danas izgledate vrlo draesno. Osjeti kako joj se obrazi are.� �- Hvala vam.182- Mislim da imam posao za vaeg oca, ako ga bude htio. Tu imamo sve vie i � �vie posla, pa bismo trebali noćnog čuvara koji bi pazio na urede i �odgovarao na telefonske pozive.Nasmjehnu se.- Bit će presretan kad to čuje.- Dosadna je to sluba za koje vrijeme polagano prolazi. Od sedam uvečer �do sedam ujutro.- Neće se buniti.- Dovedite ga idući tjedan i neka se obrati Bar-ringtonu. On će sve urediti.

- Hvala vam, gospodine Huggins. Nalije jo jedno piće.�- Zar nije već vrijeme da me zove Daniel? Odjednom se zastidi.�- Ako ba elite.� �- elim, Margareto. Gotovo proaputa.� �- U redu, Daniele.- Tako već - reče. - Moram obaviti nekoliko telefonskih razgovora. uri li� � se na večeru?- Imam vremena.Podie slualicu i nazove jedan broj. Javi se Moses.� �- Ovdje Barrington. - Uz njegov glas čuli su se i dječji povici.- Prekidam li vas u večeri?- Nije jo večera - odgovori Moses. - Zbog toga i čuje dječju dernjavu.� �- Neću te dugo zadrati - reče Daniel. - Mislio sam da bi ti bilo drago da� jednom za promjenu čuje i dobre vijesti.�Moses uzbuđeno propenta.- Stvar je utanačena s Bovleom?- Da, ali to nije sve. John L. hoće da za njega obavimo neki posao.Moses ne povjerova svojim uima.�183- Zeza se. Ne egači se sa mnom, Daniele. Srce� �mi to ne podnosi. Daniel se zasmija.- Posao je zakonit. Trai sa svih područja objektivne analize. Započinjemo� s pregledom okruga Middlesboro i Kentuckv. Morat će skupiti terence i �smjesta ih uputiti onamo.- Trebat će mi vie ljudi nego obično - reče Moses.�- Onda ih nađi. A kao svog zamjenika povedi sobom Juniora. Hoću da smoči noge.- Ali to je s Harvardom?�- Morat će ga za sada napustiti. Vanije je da prvo stekne praktično �znanje. Kasnije se moe odlučiti za koled. Kad pretpostavi da je shvatio � � �ono najvanije, ostavi ga tamo, a ti se vrati u ured.�- U redu, Veliki Dane. - Glas mu se utia. - Ima poziv iz Miamija. Trai da� � � ga odmah nazove.�- Budi bez brige.Moses podie glas na normalu.�- Čestitam! Ispao si kao mađioničar koji izvlači zeca iz eira. Ne znam � �kako ti je to uspjelo.Daniel zasjaji od zadovoljstva.- To je tek početak. Vidimo se prvom zgodom ujutro.Spusti slualicu i pogleda preko stola.�- Jo samo jedan poziv i moemo ići.� �- Nema hitnje.Dade telefonistici na interurbanu određeni broj i poklopi rukom slualicu,� dok ne dobije vezu.- Je li to nova haljina, Margaret? Odmahnu glavom.- Vrlo je lijepa - pohvali je. - No valja znati da si to i ti.Pocrvenje.- Hvala ti.U slualici zakripa glas koji samo najavi broj. 184� �- Sedam - est - tri - tri.�- Govori Daniel Huggins.- Trenutak, gospodine. - Na liniji se začu kljo-caj. Javi se Lanskv koji �odmah prijeđe na stvar.- Trebam uslugu.

- Da čujemo - reče Daniel.- Uskoro će newjerseyski vozači u međugradskom prometu birati predsjednika. Pobrinite se da izaberu pravog čovjeka.- Poduzet ću sve to mogu - obeća Daniel. -Kako se zove?�- Tony Pro.Daniel načas zamuknu. Tony Pro - Anthony Pro-venzano. Jedan iz obitelji1.- Odlučiste se za tei kalibar - reče. - Znate da je Dave Beck protiv �njega.- To je va problem - izvali Lansky bez uvijanja. - Samo kaite Hoffi da � �nikad neće imati brige s vozačima kamiona na Istočnoj obali, ako Tony Pro postane predsjednikom te lokalne podrunice.�- Smjesta se laćam posla - reče Daniel.- Obavjetavajte me. - Lansky prekide vezu. Daniel lagano odloi slualicu. � � �Poče opet nazivatiMosesov broj, ali se naposljetku predomisli. Trebalo je birati ili da omasti brk ili da gladuje; ili da nita ne radi ili da se pretrgne. �Najednom osjeti umor.- Zar neto nije u redu, Daniele? - zapita. Pogleda je.�- Bit će da sam izmoren. Cio dan radim.- Ne mora me izvesti na večeru. Neću se ljutiti ako jednostavno ode kući � �na počinak.- Imam ideju - reče. - Hajdemo k meni. Mamie će nam prirediti ukusnu večeru, nakon koje moemo sjediti i gledati televiziju.�1 Misli se na mafiju.185Iznova osjeti kako joj se are obrazi, ali je u dui već bila na to � �spremna.- Ako je to ono to eli, zato ne? Iznenadan smijeak kojim je obaspe kao da� � � � � mu slica zbrisa godine to su ih dijelile. Mai se telefona i nazove kućni � �broj.- Mamie, spremaj velike odreske sa svim prilozima. Dovodim kući na večeru jedno draesno dje-vojče.�Bila je to mala kuća, ni priblino nalik onome to je očekivala, izgrađena � �u Cape Cod1 stilu, na zemljitu gdje su se sve kuće u susjedstvu doimale �gotovo podjednako. Tu nije bilo pristupnog kolnika, pa je auto parkirao na ulici. Otpute se preko tratinice k prednjim vratima. Prije negoli stigoe do njih, otvori ih nasmijeena bucmasta Crnkinja s velikim bijelim � �zubima.- 'Barveče gosn Dane.- Mamie, ovo je gospođica Rourke - predstavi je Daniel uavi prvi u kuću.� �- Gospojice Rourke - odvrati Mamie.- Milo mi je to smo se upoznale, Mamie. - Margaret se osmjehnu. - Nadam �se da vam nismo zadali nepotrebnih briga.- Oh, ne, gospojice Rourke. Tko raditi kod gosn Dana, brzo se navići na takve stvari. Nikad ne kae s kim doći kući. Vi se samo raskomotite, a ja �se vratiti dogotavljanju večere. - Pogleda Daniela. -Imate vremena da se tuirate i presvučete ako elite.� �- U redu, gazdarice - reče Daniel. - Obrati se1 Kompaktna jednokatnica pravokutna oblika s centralnim dimnjakom, kosim zabatnim krovom i glavnim ulazom na jednoj od duih strana.�186Margaret. - Mamie misli da mi je mati. Vodi me kroz ivot. Mamie se toboe � �razljuti.

- Pa netko mora. A sada krećite. Ja se pobrinuti da ovu ljepojku udobno smjestim.Margaret kimnu.- Samo izvoli. Bit će sve u redu.On uzađe uza stube, a Mamie odvede djevojku u sobu za dnevni boravak.- Vi lijepo sjedite, a ja vam donijeti koje god piće eliti.�- Ne treba mi nita. Mogu li vam u čemu pripomoći?�Mamie se nasmijei.�- Sve je obavljeno. Samo se odmarajte. - Pođe iz sobe, pa onda zastade i okrenu se.- Poznajete li gosn Dana dugo? Margaret strese glavom.- Ne. Moda svega dva mjeseca. Mamie se naceri.�- Mora da ste neto posebno. To je prvi put to kući dovoditi bilo koju od � �svojih djevojaka.Margaret se zapilji za njom dok je izlazila iz sobe. S gornjeg je kata čula kako se vrata trijeskom zatvaraju. Polako se osvrnu po sobi. Pokućstvo je bilo starinsko, masivno, od tamna drveta. Stolice i kauč bijahu natiskani na malom prostoru. U jednom se kutu nalazio telefon, a na zidu nasuprot kauča televizor; iznad njega nizale su se police načičkane knjigama koje kao da nikad nitko nije čitao. Nekoliko neobičnih slikarija krasilo je zidove. I to je bilo sve.Odjednom joj neto pade na pamet. Opet se hitro osvrne oko sebe. �Čudnovato. Nigdje u sobi bilo-kakve fotografije. Bilo je to prvi put to �se nalazi u kući u kojoj nema barem jedne fotografije. I njezin je vlastiti dom bio ispunjen njima.187Začuje odjeke koraka na stubama, pa se okrenu u tom smjeru. Presvukao se u tamne hlače i sportsku koulju, otvorenu oko vrata, iz koje je virio �gust čuperak runja to mu je prekrivao prsa. Kosa mu je jo uvijek bila � �mokra od tua i on se nasmijei kad opazi da bulji u njega.� �- Zar neto nije u redu?�Pričinjao se nekako mlađim. Zanijeka glavom.- To je prvi put to te vidim bez odijela i kravate.�- Bez njih sam i onda kad idem u krevet - naglasi.Ona planu rumenilom.- Pogledat ću je li večera gotova - reče. - Gdje eli jesti, tu ili u � �kuhinji?- Gdje god ti hoće.�- U kuhinji - reče. - Ondje obično jedemo. Zgodnije je.Poslije večere vratie se u sobu za dnevni boravak. On uključi televizor i� na stol postavi bocu viskija. Sebi natoči čau.�Oči im bijahu uprte u ekran na kojem se, poto se zagrijao, pojavi lik �voditelja kviz-emisije. Pratila je program s velikim zanimanjem, jer kod kuće nije imala televizor. On kao da se dosađivao, ali je utio i ustrajno� praznio bocu. Kasnije su odgledali malo filma, a potom u jedanaest posluali vijesti. U toku cijele večeri, sjedeći na pristojnoj udaljenosti� jedan od drugoga, jedva da su izmijenili vie od deset riječi.�Konačno se die na noge.�- Kasno je - reče. - Moram te odvesti na autobu-sni kolodvor.Uzvisi pogled na nj bez riječi.- Zar me nisi čula?- Čula sam te - odgovori.188- Spremaj se onda. Ustade utke i priđe mu.�

- Daniele.- to je?�- Nisam morala ovamo samo radi večere. Pogleda je.- Dovoljno sam star da ti budem otac.- Ali to nisi.- Čula si sve one priče to krue o meni. Čak te i otac upozorio.� �- Točno.- Zar ti to nita ne znači? Kimnu.�- Znači.- Onda je bolje da mi dopusti da te odvezem na autobusni kolodvor prije �negoli uradimo neto to ćemo oboje poaliti.� � �Pogleda ga ravno u oči.- Nisi li me poelio? Odgovor izostade.�- elim te - nastavi ona - jo od onog trenutka kad sam unila u tvoj ured.� � �- Nemam pik na djecu - okosi se.- Kazat ću ti isto ono to i ocu. Nisam vie dijete. Opet zauti.� � �- Nisam djevica, ako je to ono to te zabrinjava -reče. - Međutim, to je �prvi put to nekog istinski elim. I to tako strastveno da mi se od vatre � �među nogama koljena odsjekoe, pa od straha ne mogu hodati.�Zadubi se u nju dugu minutu, zatim se okrene i udalji od nje, poavi na � �drugi kraj sobe.- Priberi se - reče osorno. - Vozim te kući. elim razgovarati s tvojim �ocem.- Ne - ona će odlučno. - Sve to ima reći ocu, moe i meni priopćiti.� � � �- Koliko ti je godina?189Nakon kratka oklijevanja odgovori:- Gotovo sedamnaest.- Onda moram razgovarati s tvojim ocem - reče. - Zna, elim se oeniti � � �tobom.190esto poglavlje�Kia se pretvorila u susnjeicu koja je pocaklila crnu povrinu ceste to je � � � �vodila u grad. Daniel pogleda preko sjedala na Mosesa koji je upravljao kolima.- Gdje je Junior?- Čeka nas u Greenovu pansionu - uzvrati Moses, virkajući kroz vjetrobran dok su brisači klac-kali lijevo-desno.- A ostali?- S njim su.Daniel ga opet okrznu pogledom. Moses je mučao. To inače nije običavao. Redovno je govorio kao navijen. Daniel izvadi cigaru iz nutarnjeg depa i �pripali je.- to misli, kad će biti gotov izvjetaj?� � �- Već ga imamo. Samo čekamo da ga ti pregleda i da eventualno i sam �razgleda teren, prije nego to sve podatke stavimo na papir.� �Daniel kimnu. To nije bila ustaljena procedura. Moses nikad prije nije čekao na njega.- Kako se Junior snaao? - zapita.�- Dobro. - Moses ga pogleda. - Ima neto tvoga. Brzo ponire u bit stvari.�- Jedva čekam da ga vidim - Daniel će. - Imam vijesti za njega.191- Ako je u vezi s Margaretinom trudnoćom - reče Moses - mislim da je to već čuo.

- Ali za to sam tek jučer saznao - uskliknu Daniel iznenađeno.- Već je u drugom mjesecu - produi Moses. -Čestitam.�- Hvala - otpovrnu Daniel jetko. - Čini se da cio svijet zna. Zar imaju mikrofon u mojoj spavaćoj sobi?Moses se nakesi.- Hajde, molim te. Zna i sam da ene ne mogu zadrati tajnu.� � �- Sranje. - Odjednom Daniel shvati. Mamie. Junior ju je nazivao jednom tjedno radi svojih poruka. Prsnu u smijeh. - Kladim se da ste se poput mene svi iznenadili.- Nismo - odvrati Moses. - Dapače, pitali smo se zato toliko kasni. - � �Prođoe pored natpisa uz cestu:�DOBRO DOLI U JELLICO 1200 STANOVNIKA�- Stiemo za pet minuta - najavi Moses, skrenuvi kola na glavnu ulicu. � �Promicahu brzo pokraj kuća nahrpanih s obje strane ulice. Svjetla sredinjeg dijela grada stadoe se pomaljati ispred njih. Unatoč susnjeici,� � � ulice bijahu pune ljudi koji su obilazili dućanske izloge. V- Prometan grad - reče Daniel. - Kao da u njemu ivi vie od dvanaest � �tisuća dua.�- Većina ih nije odavde - objasni Moses. - U ovo doba malo mjetana izlazi� na ulice.- Tko su ti ljudi?- Rudari.- Meni ne izgledaju kao rudari - reče Daniel. -192Odvie su čisti. A osim toga, rudari su većinom preumorni za ovakvu etnju.� � Moses zamuknu.- Gdje rade?- Ne tu - odgovori Moses. - Dolaze izvan grada, ali su ipak rudari. Svi imaju sindikalne iskaznice. -Zaokrenu ulijevo, u najudaljenijem dijelu sredita grada, i zaustavi auto ispred jedne kućerine. - Stigosmo.�Daniel pričeka dok Moses zaključa vrata na kolima, a zatim pođe za njim u kuću. Junior ih je čekao odmah iza vrata.- Oče - uskliknu s osmijehom na licu.Daniel mu stisnu ruku. Junior se popunio. Vie nije djelovao djetinjski �kao prije tri mjeseca.- Kako si, sine? Junior klimnu.- Odlično. A ti?- Bog bogova.- Pođi sa mnom - pozva ga Junior. - Svi te očekuju u blagovaonici.Za stolom su sjedila petorica mukaraca. Dvojicu je Daniel poznavao. �Radili su za CALL. Jack Ha-ney, novi mladi odvjetnik, koji im se pridruio� prole godine, i Mosesov pomoćnik, pametan statističar, nedavno regrutiran� s koleda Wharton gdje je studirao financijske znanosti. Daniel im drmnu �ruke, a Junior ga upozna s ostalima.Bili su to Max Neal i Barry Leif iz glavnog sjedita Sindikata rudara u �Middleboru, te erifov zamjenik Mike Carson, prekaljeni aktivist Sindikata� rudara. Oni su na svaki način predstavljali udarnu snagu sindikalne kampanje u Jellicou.Daniel zauze mjesto na čelu stola i pogleda oko sebe. Odmah prijeđe na stvar.- Svima vam je poznato zato sam tu. John L. Le-wis me zamolio da mu �poaljem izvjeće o stanovi-� �13 Sjećanje II193

tim vidovima naih organizacijskih napora koje vrimo na ovom području, pa � �zato smjesta prijeđimo na ono glavno. Prva točka dnevnog reda glasi: ťGdje je viski?ŤSvi se nasmijae. Odgovori erifov zamjenik, dohvativi vrč ispod stola.� � �- Nikad ne bi pomislio da ćete to pitat, Veliki Dane. - Kao nekim čudom stvore se i čae. Napuni jednu i prui je Danielu. - To je pravi domaći � �proizvod najbolje vrste.Daniel ga kua. Obruavao se niz grlo poput tekuće vatre. Nasmijei se.� � �- Imate pravo, erife. Ovakve domaće cuge nisam kuao jo otkad sam ćaći � � �ispomagao kod nae pecare.�- Hvala vam, Veliki Dane. Budući da pohvala dolazi iz vaih usta, smatram �je velikim komplimentom. - Čarson natoči i ostale čae, te ih preda dalje.� Podie svoju. - Dobro doao kući, Veliki Dane.� �Daniel kimnu i strusi jo jednu čau.� �- A sad me nafilajte podacima.Jack Haney preleti pogledom oko stola.- Ima li tko to protiv ako iznesem kratak pregled? - Nitko se ne javi. �Spusti pogled na sveanj papira ispred sebe. - Glavni problem �predstavljaju Osborneovi rudnici. Najveći su na ovom području i djeluju putem niza postrojenja za reetanje ugljena; osim toga, i divlje kompanije� za prijevoz teretnim kolima izbjegavaju sindikalne ugovore, pa prodaju ugljen TVA po nioj cijeni nego to je sindikalni rudnici mogu podnijeti. � �Dva su razloga za to. Prvi je to su nadnice njegovih radnika nie nego u � �članova sindikata. Drugi je taj to po toni ugljena ne mora odvajati �doprinos u iznđSu od četrdeset centi za sindikalni fond socijalnog osiguranja. Tvrdi da u protivnom slučaju ne bi mogao kao licitant potpi-194sati ugovore s TVA i da bi pao pod stečaj. Zbog njegove vodeće uloge u ovom kraju jo oko trideset do četrdeset drugih manjih rudnika postupa na �posve isti način. U tome je, eto, sr problema.�- Ima li podatke o njegovu poslovanju?�- Imam - odvrati Moses. - Njegov mu pomoćnik dade cio niz papira. - Evo ih, tu su.- Jesi li izvrio ekstrapolaciju? Moses potvrdi glavom.�- I?- U biti ima pravo. S obzirom na njegov način rada, pao bi pod stečaj da izdvaja onaj doprinos i isplaćuje veće nadnice.- Kae s obzirom na njegov način rada?� �- Staromodan je - odgovori Moses. - Za razliku od suvremeno opremljenih sindikalnih rudnika u kojima proizvodnja dostie trideset tona po čovjeku,� kod njega iznosi samo osam. Kad bi promijenio opremu, onda bi sve bilo u redu, ali on tvrdi da za to nema kapitala.- Ima li?- Nema - uzvrati Moses. - Po načinu rada ostvaruje najmanji mogući dobitak.- A ostali?- Oni su u istom sosu, ako ne i u gorem. - Metnu na stol papire. - Svi uglavnom posluju na srodan način.Javi se Barry Leif.- I na koncu konaca zbog toga smo zajebani. Sindikalno udrueni rudnici ne� mogu konkurirati njihovim cijenama, pa zbog toga moraju otputati radnike �dok ih drugi zapoljavaju. Upravo sada četiri naa velika rudnika sa vie od� � � tisuću zaposlenih spremaju se na privremenu obustavu rada.

- Dok smo se vozili gradom - reče Daniel - vidio sam mnogo ljudi na ulicama. Jesu li svi oni rudari?Leif kimnu.13'195- I rade tu negdje?- Ne - odgovori Max Neal. - To su dobrovoljci koje smo dopremili iz Middleboroa kako bi nas izvukli iz sadanjeg kripca.� �- Kako to mislite postići? - upita Daniel.- Priarafit ćemo one trajkbreherske svinje. Ili će nam se pridruiti ili � � �ćemo ih smazati.Daniel prijeđe pogledom oko stola. Časak zatim klimnu.- Shvaćam - reče. - Sutra će me povesti po terenu, kako bih na licu �mjesta sagledao problem.- Kada?- Odmah poslije zajutarka u osam sati.Poto organizatori Sindikata rudara otiđoe, Daniel obuhvati pogledom � �preostale.- U redu, a sad brzo istinu na sunce. Moses uze prvi riječ.- Sjedimo na vulkanu koji svaki čas moe provaliti. Jučer su počeli �zaustavljati kamione koji su dolazili u grad po ugljen. Da se nisu okrenuli i otili, erif bi im uručio uhitbene naloge zbog rada bez � �propisne opreme. Potom bi na izlazu iz grada vozače izvukli iz kamiona, prebili ih na mrtvo ime i istovarili im ugljen. Sada pak čujemo da je Osborne unajmio naoruane straare koji upravljaju kamionima do dravne � � �eljeznice. Carson kae da ih spremno čeka; već je vie od stotinu � � �dobrovoljaca iz Sindikata rudara imenovao svojim zamjenicima, izdavi im �dozvole za noenje oruja. Namjeravaju dinamitom razoriti neke manje � �rudnike, a ostalima poslati leteće odrede kako bi ih prisilili da se upiu� u sindikat. Neki od tih rudnika u privatnim su rukama i njima upravljaju gortaci koji se neće tako lako predati. Naoruani su i spremni na sve. Svi� � su znaci da će doći do krvoprolića.Daniel se obrati Jacku Hanevu.- to kae zakon?� �196- Nita dobro - uzvrati mladi odvjetnik. - Kako sad glasi, Sindikat rudara� odgovara za svaku tetu koja nastane. Čak i u slučaju da sve rudnike silom� sindikalno organiziraju, ipak su duni izdati mnogo novaca. I godine mogu �proći dok sudovi odrede globu, ali kad to jednom učine, moglo bi porazno djelovati na financijsko stanje Sindikata rudara.- Moe li se to pitanje staviti na glasovanje pod pokroviteljstvom NLRB-a?�- Sindikat rudara to ne eli. Nemaju dovoljan broj lokalnog članstva i �znaju da bi izgubili.- to je s izravnim prigovorima?�- Potpuno su propali. Nijedna strana ne vjeruje drugoj.- Ima li nade za kakav kompromis koji bi ih zbliio?�Načas zavlada tajac, a onda se javi Junior.- Ja znam jedan, no pitanje je je li izvediv.- Da ga čujemo, sine.- Sindikat rudara doveo je ovamo najmanje pet-sto ljudi koji ne ive od �svoje zarade. Njihovo uzdravanje stoji ih barem dvije tisuće i petsto �dolara na dan. Drim da bi vlasnici rudnika pristali da isplaćuju nadnice �u visini sindikalnih, kad bi se doprinos po toni za socijalno osiguranje mogao smanjiti.

- Lewis ne bi na to pristao. To bi se nepovoljno odrazilo na svaki posao koji bi zaključio.- Na prvi pogled, iznos od četrdeset centi po toni ne bi se mijenjao. Pretpostavimo da izdvoje deset centi po iskopanoj toni ugljena i da prihvate plan platne bilance koji se temelji na dobiti, iskazanoj nakon slubene revizije računa na kraju svake godine. Ako u pinki ne bude �dovoljno dobiti, treba je jednostavno prolongirati za godinu dana. U međuvremenu, sindikat prilae u fond za socijalno osiguranje potpuni iznos� od četrdeset centi po toni ugljena, s tim da se neuplaćeni dio kasnije podmiri.197Pri sadanjem stupnju proizvodnje tih rudnika, čak i pod pretpostavkom da �Sindikat u toku trogodinjeg razdoblja ne uspije namiriti razliku, vie bi � �mu se isplatio ovakav način poslovanja, nego da uzdrava ljude jo ezdeset � � �dana uz novčane obveze koje bi proistekle iz sadanjeg razvitka događaja.�Daniel pogleda sina i lagano kimnu. Nije pokazivao ponos to ga je �osjećao. Moda mu zamisao i nije najidealnija, ipak znači korak naprijed �na ispravnu putu. Bio je to kompromis koji bi objema stranama spasio čast. A to je najvanije, niknuo je u glavi njegova sina i nikog drugoga. � �Ogleda se oko sebe.- to velite? - zapita ostale. Moses odgovori u ime svih.�- Dobra ideja. Mogla bi upaliti. Samo prvo mora Lewisa predobiti za nju.�- Koliko imamo vremena?- Malo. Najvie nekoliko dana. Neal i Leif samo to ne iskoče iz koe.� � �- Kakvi su izgledi da ih smirimo? Moses zavrti glavom.- Nikakvi.Daniel natoči jo jednu čau. Ispi je naiskap.� �- Ako zaista poize, moemo li ikako ojačati i opravdati poloaj Sindikata � � �rudara? Naposljetku, radi toga smo i unajmljeni.Moses poveze oči po ostalima. Opet progovori umjesto njih.- Sumnjam. Čak i u slučaju da obje strane imaju krivo, ne moemo reći da �je zbog toga ijedna od njih u pravu.Daniela poče svladavati umor.- Ali tada gubimo i Lewisa i Sindikat rudara, to praktički znači da se �vraćamo onamo gdje smo i započeli. Ostajemo bez njihovih uplata i opet smo vorc.�198- Ne moramo nita poduzimati, oče - reče Junior. - Moramo samo natenane �pripremiti izvjetaj. Čim ga predamo u Lewisove ruke, vie se nita neće � � �moći učiniti. U međuvremenu, radimo ono to se od nas očekuje.�- Da, samo naoko - primijeti Daniel - ali, ako ćemo po dui, postupamo �nepoteno.�- Oče, nitko od nas ne trai da budemo poteni. Daniel utke pogleda sina.� � �- Kako ja gledam na cijelu stvar, tu se trenutno radi o biti ili ne biti. Moda drugom zgodom uzmog-nemo sebi priutiti luksuz da budemo poteni. Bez � � �obzira to netko od nas očekivao da uradimo, moramo biti tu u blizini, �spremni na svaku slučajnost.Daniel odmahnu glavom.- To nije moj način rada. Sutra putujem u Wa-shington na razgovor s Lewisom.- Zato, oče? Zato jednostavno ne dovri izvjetaj i ne poalje ga onamo � � � � � � �redovnim putem. Ne mora odjezditi tamo poput viteza na bijelu konju. to � �misli time postići?�

- Kada jednom događaji krenu svojim tokom, mnogo će ljudi stradati. Na objema stranama. No to se ne pita. Vano je moemo li kako spriječiti � �sukob.- To nije na rat, oče - naglasi Junior. - Cijelog se ivota bori u � � �ratovima koje vode drugi ljudi i kamo te je to dovelo?- Oprosti, sinko - ispriča se Daniel. - Uza sve to, zamisao ti je dobra. Uvjeren sam da će Lewis, čim čuje to se tu dolje zbiva, neto poduzeti s � �tim u vezi.Junior uhvati očev pogled.- to te uvjerava da on za te događaje već ne zna? To je tipičan obrazac �svake kampanje Sindikata rudara jo od 1944. godine. U rudnicima Mea-dow �Creek u Sparti, u saveznoj dravi Tennessee,�1991948. godine - dinamit, nasilje, teror. Ista taktika u kentuckvjskom okrugu Hopkins 1949. godine protiv kompanije West Kentuckv Coal. Imam popis takvih slučajeva dug kao tvoja ruka. John L. Lewis je oličenje Sindikata rudara i to će biti, sve dok se ne povuče u mirovinu ili ne umre. Misli li da samo zbog toga to taj prljav posao povjerava Tonvju � �Bovleu i drugim pomoćnicima, ne zna to se tu zapravo zbiva?�- Moda ima pravo, ali svejedno to moram učiniti.� �- Ne, oče. Ne postupa poteno. Ni prema sebi, ni prema ljudima koji te � �svih tih godina.vjerno slijede, rtvujući sebe, obitelji i svoja zvanja u �potrazi za nekim idealom koji jednostavno ne moe opstati u naem drutvu. � � �Sam si to spoznao kad si iznio svoj prijedlog Bovleu i Hoffi, kad si primio novce od naeg prijatelja iz Floride. Sam si zaključio posao. Ne �moe se sada povući.� �Danielov glas zazvuči njeno.�- Lako je tebi govoriti, sine. Moda ima pravo. To nije na rat. Ali ja sam� � � već dugo u njemu. Usred nasilja, okruen ozlijeđenima i mrtvima. Ne mogu �dopustiti da se dogodi nesreća, dok god ima izgleda da je spriječim.Uutjee. Daniel zakrui pogledom oko stola.� � �- To je bio privatni razgovor - reče. - Jo uvijek nas očekuje posao koji �smo duni obaviti. Kad ga privedemo kraju, morat ćemo Sindikatu rudara �dati prikladno opravdanje za sve poduzete korake. - Ustane. - Otkaite moj� sutranji obilazak terena. Opravdajte me izgovorom da sam hitno pozvan u �centralu. - Okrenu se sinu. - Bi li me mogao odvesti natrag na aerodrom?Susnjeica je prestala padati, ali je cesta bila skliska. Obojica su �mučali sve dok se nisu pribliili zračnoj luci; tada se Daniel obrati �sinu.200- Ponosim se tobom, sinko.- Mislio sam da se ljuti na mene, oče. Ne bih to nikad elio. Volim te � �vidjeti zadovoljna. Čak i onda kad se u nečemu razilazimo.- Nisam se ljutio. Sve to si kazao, istina je. No bit će da sam �staromodan. Sjećam se kako je to nekoć bilo, kad sam bio mlad i pun snova. Ali ima pravo. To je drugi svijet.�- To je isti svijet, oče, samo to postoje različiti načini da se neto � �sprovede i u djelo.- Kad zavrimo ovaj posao, hoću da se vrati u koled - reče Daniel.� � �- Je li to neophodno, oče? Mogu ti znatno pomoći.- Kazao si da je ono drugi svijet, Juniore. Morat će ga mnogo bolje �upoznati od mene. - Mai se cigare, ali je onda vrati u dep. - Nema je � �smisla paliti. Ionako će me primorati da je bacim kad uđem u zrakoplov.

Junior se zasmija, dok je zavozio kola na cestu to je vodila prema �zračnoj luci.- Kako je Margaret?- Dobro.- Je li sretna zbog djeteta?- Valjda. - Daniel mu preko sjedala uputi letimičan pogled. - A ti?Junior klimnu.- Jesam, ako si i ti.- Ja jesam. Margareta je valjana djevojka.- Mlada je, oče. Daniel se osmjehnu.- Dakako, ali ja sam srcem jo uvijek gortak. A gortaci izabiru mladojke.� � �Junior ne reče nita.�- Ne odobrava na brak?� �- Oče, pedeset i est ti je godina. Nisi ti od onih to nisu imali posla s � �djevojkama. Cio te ivot gle-�201dam s njima. Naprosto ne shvaćam zato si se u to upustio.�- Moda zato to me podsjeća na djevojke koje sam u mladosti upoznao, koje � �su odrasle prije vremena, vodeći brigu o svojim obiteljima.Junior opet zapade u muk.- Ili moda zato to je volim, sinko.� �Junior se okrenu da ga pogleda, kad je zaustavio kola pred zgradom aerodroma.- To ti je najuvjerljiviji razlog, oče. Vie ih ne treba nabrajati.� �Daniel iziđe iz automobila. Nagne se natrag k prozoru.- Zna, sine, da i tebe volim. Juniorove se oči navlaie suzama.� � �- I ja tebe, oče.202sedmo poglavljePreokrenu se u krevetu i otvori oči. Margareta ga je promatrala. Nasmijei� se i, nagnuvi se prema jastuku, dade joj cjelov.�- Sinoć si sanjao.- Ne znam.- Plakao si u snu. Jesi li nesretan?Strese glavom. Naglim zamahom noge mu strugnu s kreveta.- Kako se osjeća?�- Dobro. Mislim da se čedo miče. Osvrnu se na nju.- Trebala si me probuditi.- Nisam bila sigurna. Jo nije prolo ni pet mjeseci.� �- Ipak, moguće je - reče. - Pogotovo ako je dječak.- eli li dječaka? Kimnu ustajući.� �- Da.- Ali već ima jednog sina. Zar si nesretan s njim?�- Ne. Stvar je u tome... - Zamisli se na trenutak. - Junior predstavlja samo jedan dio moga bića. I to onaj praktični. Vrlo je vrijedan, a s vremenom će biti i bolji od mene na svom polju rada.- to je onda?�203- Volio bih sina koji osjeća poput mene. Koji sniva kao to sam snivao i �ja u mladosti, koji naslućuje ljepotu u ljudima i stvarima koje ga okruuju i za koga ivot ne znaci samo niz logičnih objanjenja.� � �- Zar djevojčica nije sposobna za takve osjećaje. Osmjehnu se.- Vjerojatno jest. Ali rodit će se dječak.- Bit će nesretan ako rodim curicu?�

- Neću.Zakratko utihnu.- Bit će dječak. - Iziđe iz kreveta i pogleda se u zrcalu. - Trbuh mi nije jako velik, ali mi prsa jesu.Zasmijei se.�- Krasne su.- Voli krupne dojke? Nasmija se.�- Volim tvoje. Posegnu za ogrtačem.- Idem dolje pripremiti doručak.- Mamie će to uraditi.- Volim ti spravljati doručak. Ona sve drugo obavlja.Priđe joj i obujmi je.- Sve ipak ne obavlja.- Nadam se da je tako - reče, poljubivi ga u obraz.�Tutnu joj obje ruke pod kućni ogrtač, zaoblivi joj dlanove oko grudi. Pod� prstima su bile jedre i teke; oćuti kako joj se bradavice ukrućuju i, u �skladu s tim, bibavicu u spolnom organu.- Vrati se u krevet. Nagonski se pripi uza nj.- Zakasnit će na posao.�Zbaci joj ogrtač s ramena, razgolivi joj mliječno-bijele dojke. Priljubi �usta uz njih i poče im liskati sredita plamenih aureola.�204- Neću, ako dopusti da Mamie priredi doručak. Dok su se primicali �krevetu, ruka joj se nađe nanjegovu stvrdnutu i spremnu udu. Kad su utonuli u postelju, ona ga priklijeti nogama oko struka, a on ga stade voditi u nju.�- Oh, Daniele - aputala je poluzatvorenih očiju - kako je to dobro, kako �je to dobro.Samo je Junior sjedio za stolom kad je unila u kuhinju.�- Dobro jutro, majko Margo - pozdravi je, smje-eći se.�- Dobro jutro, D.J. - odzdravi, uzvrativi mu smijeak dok je prilazila � �tednjaku da se poslui alicom kave. Vrati se k stolu i sjede. - Je li ti � � �otac otiao na posao?�Kimnu.- Odbacuje Mamie do trnice. Stade pijuckati kavu.�- Vraća li se u kolu u ponedjeljak? Nasmija se.� �- Ako je vama, golubanima, vjerovati da moete bez mene.�- D. J. - pobuni se. Počela ga je tako zvati nakon prvog susreta. Ta joj je kratica, koja znači Daniel Junior, bolje zvučala od same riječi Junior. On joj se oduio, nazvavi je majkom Margom, ali ih je, u biti, � �vezivala uzajamna sklonost i potovanje, jer su voljeli istog čovjeka. - �Sinoć nije dobro spavao.D.J. je pogleda.- Neto ga muči - reče. - Jo od prolog tjedna nosi pitolj u futroli ispod � � � �pazuha.- Je li ti bilo to kazao? Zanijeka glavom.�- Ne. Ako ga i upitam, odgovori da ga oduvijek nosi uza se.205- To je točno. Sjećam se da sam ga odavno viđao kako ga pae.�- to se događa, D. J.? Nisam dijete, bez obzira to on mislio. 2ena sam � �mu.- Otac se ni meni ne povjerava. - Načas se zadubi u misli. - Nakon onih izgreda i neugodnosti u Jelli-cou prije nekoliko mjeseci, stekao je brojne neprijatelje zbog otvorene podrke Sindikatu rudara.�

- Misli da su mu se zagrozili? D.J. zavrti glavom.�- Ne bih rekao. To je rat koji čitav ivot vodi.�- to bi onda moglo biti? D.J. je pogleda.�- Sad si me stvarno zabrinula.- Nisam to kanila - reče. Zavrtjee joj se suze u očima. - Oboavam ga. To � �zacijelo zna. Tako jedinstvena čovjeka nikad prije nisam upoznala.�Promrmlja nespretno.- Moda nije nita ozbiljno. Oduvijek nosi pitolj. Moda od muhe pravimo � � � �slona.Iznenada zaplaka. Njeno. Tiho.�- elim mu pomoći. Razgovarati s njim, ali ne znam kako. Zna kudikamo vie � �od mene. Ne znam kako da mu pristupim.Prui aku preko stola i pogladi joj njeno ruku.� � �- Ne uzbuđuj se toliko, majko Margo, jer bi time mogla nauditi bebici.- Isti si kao i otac - zamrca, ali joj slabani smijeak zatrza usnama. - � � �Ba to bi i on kazao.�- Moda - dopusti D. J. - ali bojim se da nisam nalik na nj, premda bih �volio biti.Daniel parkira automobil u uličici iza skladita, uspe se stranjim � �klimavim stubama i pokuca na eljezna vrata. Triput brzo i, nakon kratke �stanke, jo jednom.�206Vrata se naskoro otvorie. Na njima se pojavi zdepast mukarac koji se � �zagleda u nj.- Gospodin Huggins? Daniel kimnu.- Izvolite za mnom.Daniel pođe za čovjekom kroz prazno skladite u kojem su police za robu �sadravale samo prainu, a zatim se po drugom nizu stuba u udaljenom kutu � �zgrade popne, za jo jedan kat. Prođu kroz jo jedna eljezna vrata i � � �konačno se nađu u uredu. Za dugim stolom sjedilo je nekoliko mukaraca i �ena koji su svrstavali neke papiriće. Nisu dizali pogled kad su dvojica �mukaraca prola kraj njih i ula u drugu sobu. I tu se nalazio dug stol oko� � � kojeg su bili okupljeni mukarci i ene. Samo to za tim stolom nisu � � �svrstavali papiriće, nego prebrojavali novčanice i kovane novce, s tim to� bi novčiće povremeno umetali u jedan stroj koji ih je pakivao u uredne zamotke, kao u banci. Nitko im nije obraćao panju kad su produili u � �susjednu prostoriju.Lanskv je sjedio za stolom u bijeloj, oskudno namjetenoj sobi u kojoj se �nalazilo nekoliko stolica i kaučeva neobična oblika. Drutvo su mu pravila� dvojica mukaraca u kojima prepoznade njegove tjelohranitelje to ih je � �upoznao za svoga posjeta Lanskome u Floridu. Na jedan pokret Lan-skoga iziđu iz sobe, ostavivi ga sama s Danielom.�- Privucite stolac - reče Lanskv.Daniel sjede ispred stola, ne progovorivi ni riječi.�- Dobro ste obavili svoj posao - pohvali ga Lanskv. - Drim da je to prvi �put to članovi sindikata uivaju primjerenu potporu iz fonda za socijalno � �osiguranje i mirovinskog fonda. Toliko su već navikli da ih činovnici peljee da se pitam jesu li uopće svjesni onoga to za njih činite.� �Daniel ne prekide utnju.�207- A ni mi puno ne zaostajemo za vama - reče Lanskv. - Premda se neke od osiguravajućih kompanija tue da im namećete teke uvjete.� �- Neka samo brundaju - primijeti Daniel. - Ima ondje dovoljno novaca, pa ih nitko ne mora krasti.

Lanskv ga pogleda; pričinjao se zbunjenim.- Čudan ste čovjek, Veliki Dane. Koliko vidim, vama nita ne preostaje �osim teka rada. Dugove vraćate na vrijeme, provizije odlaze u sindikalne �fondove, podiete samo redovnu plaću, račun trokova vam je minimalan. Gdje� � vam je nagrada?Daniel se nasmijei. Lanskv je očigledno sve dobro provjerio.�- Nije sve u novcu. Idealist sam. Lanskv puče u smijeh.- Ideali? Tko jo za njih mari! Svatko voli novce.�- Nisam kazao da ih ne volim, već da nije sve u njima. Vi, gospodine Lanskv, imate novaca koliko vam treba. Zato i dalje radite?�Lanskv ga zamiljeno pogleda. Odgovor uskrati.�- Zato se jednostavno ne povučete u mirovinu da uijete preostali dio � �ivota.�- Nije to tako lako - uzvrati Lanskv. - Ima obaveza.- Novcem ih se moete rijeiti. Mora da se radi o nekom dubljem razlogu. � �Jedne se stvari, očito, ne elite odreći.�- to mislite, koje? - zapita Lanskv.�- Vlasti - otpovrnu Daniel bistro i jasno. Lanskv se nakratko zabulji u nj.- A to je ono to vi elite?� �- Da, ali ne na račun ljudi koje trebam zastupati.- Kako je se onda kanite domoći?- Vrlo jednostavno. Nagodit ću se s đavolom.- Ne znači li to vjerolomstvo?- Ne, naprotiv. Time mu svodim zlodjela na najmanju mjeru. Jer na temelju onoga to sam učinio�208za proteklih est mjeseci, vie od esto tisuća članova sindikata uivaju � � � �sada dvadeset posto veće povlastice iz fonda za socijalno osiguranje i mirovinskog fonda. A da nisam bio toliko uporan, Sindikat rudara ne bi mogao idućeg lipnja otvoriti onih deset bolnica u Virginiji i Kentuckvju.- Zar time ne pomaete đavolu da se odri na vlasti?� �- Nisam policajac, gospodine Lanskv. Nisam ih ja postavio na njihove poloaje. Na članovima je sindikata da odluče tko će ih zastupati. - �Daniel izvadi iz depa cigaru i stavi je u usta nezapaljenu. Zagleda se u �nju zamiljeno. - Čitav sam ivot u radničkom pokretu, gospodine Lanskv. � �Vidio sam nepravdi svih vrsta. Na objema stranama, pa sam zaključio da se stanje ne da popraviti izvana, nego radom unutar samog sistema.Lanskv ga pogleda.- Nemam nita protiv, ako zapuite. - Pričeka dok Daniel pripali cigaru. - � �Prema tome, pretpostavljam da vas ne bi privukao iznos od pet milijuna dolara godinje koji bi se nakupio putem vaih mirovinskih fondova, čak ni � �pod uvjetom da za sebe osobno dobijete pet posto provizije?- Govorite o novcu u onoj sobi? - Daniel pokaza glavom na vrata iza sebe.- Da.- Ispravno pretpostavljate, gospodine Lanskv. Lanskv umuknu za neko vrijeme.- Međutim, ne biste se protivili da radite za bilo koji sindikat, čak i kad bi ih AFL-CIO isključio zbog podmitljivosti?- Mislite posebno na vozače u međugradskom prometu, na pekarske radnike i radnike u velikim praonicama i glačaonicama rublja?- Ba na njih. A također i na građevinske ra-�14 Sjećanje II209

dnike i osoblje za odravanje zgrada, na ILA1, kao i na ostale. Govorim o �dodatnih dva i pol milijuna članova sindikata koji će vjerojatno za nekoliko godina potraiti novo obitavalite.� �- Jedino uz uvjete pod kojima i sada radim. Nemam nikakvih namjera osnovati neku novu organizaciju rada kao protuteu AFL-CIO-u.�Kako već rekoh, na srcu mi lei samo probitak radnih ljudi koji treba da �ostvare putem suradnje sa svojim izabranim slubenim predstavnicima, čija �je dunost da im u tome pomau, a ne da njima vladaju.� �Lanskv se osmjehnu.- Sjećate li se anegdote o đavolu i Danielu Web-steru?2 Jeste li sigurni da se ne zovete Daniel Web-ster Huggins?Daniel se nasmija.- Ne. Ime mi je Daniel Boone.- Ni ja nisam đavao - izjavi Lanskv blago. - I ne trebate se kod mene zauzimati za radničke due.�- Veseli me to to čujem, gospodine Lanskv -istaknu Daniel. - Već sam se �počeo zabrinjavati.- Stvarate sebi neprijatelje, Veliki Dane - opomenu ga Lanskv. - Neki od onih kojima najvećma pomaete već počinju prijekim okom gledati na odziv �na koji nailazite u njihovim vlastitim sindikatima.1 International Longshoremen's Association (Međunarodno udruenje lučkih �radnika).2 Prema toj anegdoti, Daniel Webster (1782-1852), istaknuti pravnik i govornik u Donjoj kući, Senatu i na javnim skupovima, pobornik ideje o ujedinjenju američkih drava, svojim je uvjerljivim nastupom pred porotom,� sastavljenom od nekadanjih silnika i okrutnika, spasio nekog Jabeza �Stonea iz New Hampshirea, kojega su ivotne nedaće bile natjerale da s �đavolom potpie ugovor. tovie, Webster je zatim prisilio đavola, zgrabivi � � � �ga za guu, da pismeno obeća da vie nikad neće dodijavati njegovu � �branjeniku.210- Cio ivot sebi stvaram neprijatelje, gospodine Lanskv - reče Daniel. - �Naučio sam ivjeti s njima.�- I ja, također, Veliki Dane - Lanskv će prijazno. - Samo bih vam predloio da u borbi za odranje poduzmete podjednake mjere opreza kao i � �ja.Daniel ne reče nita. To je i bila svrha sastanka. Malo zatim ustade. Već �mu je neko aputanje doprlo do uiju, zbog čega se opet i utekao noenju � � �pitolja. Na neki način bilo mu je drago to prijetnju nije izrekao mali � �čovjek to mu je bio nasuprot. Osjetio je da ih povezuje neka bliska �srodnost. Obojica bijahu neke vrsti izopćenici.- Hvala vam, gospodine Lanskv - reče. - Trudit ću se koliko mogu.Lanskv se nasmijei i pritisnu puce na pisaćem stolu. Ona dvojica se vrate� u sobu. Sastanak je zavrio.�14ť211osmo poglavlje- Dvjesto tisuća dolara na tjedan, a to je samo početak - reče Hoffa. -1 to je jo vano, gramzljivi Dane Beck neće im imati pristupa.� � �Daniel je sjedio motreći ga. Nije govorio.- Hoću da sredinje drave obrazuju svoj vlastiti mirovinski fond - nastavi� � Hoffa - i vi ćete mi u tome pomoći. Zato sam vas, momci, i pozvao ovamo.

Daniel letimično pogleda na Mosesa i Jacka Ha-neya, koji su doli s njim, �a onda preko sobe na Hoffina dva ortaka, Bobbvja Holmesa i Harolda Gibbonsa.- to zapravo očekujete od nas? - upita.�- elim da osnujete posve pouzdan sistem kako bismo mogli upravljati naim � �vlastitim fondom za dobrobit naih članova.�- Tko će rukovati fondom? - upita Daniel. Hoffa se začudi.- Ja. Kome inače da povjerim sav taj novac? Daniel zadri ozbiljan izraz �lica.- Moe zapasti u neprilike. Moglo bi doći do sukoba interesa. Osobnog i � �onog sindikalnog.- Nema problema - umiri ga Hoffa. - to je dobro za mene, dobro je i za �sindikat.- To ne pobijam - reče Daniel. - Ali moda bude teko druge u to uvjeriti.� �212- To je tvoj posao - odvrati Hoffa. -1 postavlja se pitanje, kako da to uradimo?- eli li odgovor odmah sada?� �- Da, dovraga - prasnu Hoffa. - Već gotovo godinu dana ubiremo taj novac i preko deset milijuna nekorisno lei u banci.�Daniel se nasmijei.�- to je, Jimmy, postaje rastroan? Jimmy se prvi put nasmija.� � �- I te kako. Iznijeto nam je nekoliko prijedloga s pomoću kojih bismo zaradili mnogo novaca.- O kakvim je prijedlozima riječ?- Nekoliko mojih prijatelja iz Detroita velike su bude u Vegasu. Mogu �upotrijebiti neto kapitala na izgradnju. Daju velike premije za posuđen �novac, jer su bankari tvrde ruke.Daniel kimnu, prisjetivi se svog razgovora s Lanskim prologa mjeseca. Sve� � se poklapalo. Mali-ove veze sezale su nadaleko i nairoko.� �- Zvuči prihvatljivo. No morat će unijeti vie raznolikosti u svoj � �investicijski resor. Ne moe se olako uputali u takve pothvate. Kako � � �napreduje s paketom mjera u vezi s Osiguranjem?- Sve je sređeno - odgovori Jimmy. Jednom mome prijatelju dali su isključivo pravo na otvaranje agencije.- Raduje me to to čujem - reče Daniel. - A sada daj nam sve raspoloive � �podatke i mi ćemo ti se vratiti s razrađenim planom za manje od tjedan dana.- Nita kasnije?�- Ni dana.Hoffa se okrenu Gibbonsu.- Predaj mu papire.- Hoće li odgovarati prijepisi? - zapita Gibbons uprijevi pogled u �Daniela. - Ne volim da mi se izvornici izgube.213Gibbons napusti sobu. Hoffa se nagne preko stola.- Moemo li načas razgovarati u četiri oka? Daniel kimnu. Na Hoffin znak i� drugi mukarac�napusti sobu. Pričeka dok se za njim ne zatvore vrata.- to te muči?�- Dave Beck - uzvrati Hoffa. - S njim nije dobro.- Točno - sloi se Daniel.�- to misli, koliko će im trebati da ga osude?� �- Sa svim prizivima koje moe uloiti, dvanaest, a moda i petnaest mjeseci.� � �

Hoffa uze olovku i stade je gnječiti među prstima.- Priča se da bi mogao propjevati samo da dobije laku osudu.�- Ne vjerujem u to - reče Daniel. - Sve to imaju protiv njega jest �bezvezna optuba u vezi s porezom na dohodak. Nemaju razloga da ga ondje �dre zauvijek. Isuvie je lukav da nekoga cinka, jer je svjestan da bi time� � zeznuo svoju penziju i ugovor o zapoljavanju koji je sklopio sa �Sindikatom vozača kamiona.- Znači onda da bih trebao biti spreman za svoj potez u vrijeme jesenskog zbora pedeset i sedme?- Da.- Dri da ću uspjeti?� �- Hoće. Nema nikog drugoga - odvrati Daniel. -Međutim, jedno mora znati, � �ukoliko ti to već nije jasno, da si ti slijedeći put na nianu. Dići će na� tebe i kuku i motiku.- Jebi ih - odrapi Hoffa. - Ne mogu mi nita priiti.� �- To je i Dave Beck mislio, ali su ipak nali načina.�- Nisam blesan kao on. Uredno plaćam poreze.- Na vozače se vri velik pritisak. Političkim napadom na sindikat mogu �iskoristiti strahovanje jav-214nosti zbog utjecaja koji sindikat ima na nae gospodarstvo. Prije ili �kasnije neki će političar posegnuti za njim. Slubeni predstavnici vozača �kamiona u međugradskom prometu isuvie se razmeću izjavama u kojima ističu� da samo jednim trajkom mogu dovesti do privrednog zastoja cijele zemlje.�- Istina je, to moemo - reče Hoffa.�- Učinite to, i sindikatu je odzvonilo - naglasi Daniel. - Vlada stupa na poprite i preuzima stvar u ruke.�- Znam - reče Hoffa. Odloi olovku. - to misli kakva je Meanvjeva uloga u � � �svemu tome?- to se tiče AFL-CIO, vozači su krenuli u napad. Ustremljuju se na �korupcionaku pojavu pridruivanja većini koja je iskrsla u toku � �ispitivanja Davea Bečka i na sudskim procesima.- Ali vlada jo nije potkrijepila navode optube.� �- Po Meanvju, i ne moraju. Dovoljna mu je bilo kakva izlika, i ti ispada �iz igre.- Boji se da ćemo mi uskočiti i preuzeti posao -reče Hoffa.- Moda.�- Nisam zainteresiran. Moe mu to kazati.� �- I hoću, ali on nema razloga da mi vjeruje. Ne voli me nita vie od tebe.� � - Daniel ga pogleda. -Međutim, između nas dvojice velika je razlika -meni nita ne moe. CALL nije sindikat. Mi smo sindikalna sluba i savjetodavna � � �grupacija, dostupna svakom sindikatu koji eli nae usluge. Čak i u tom � �svojstvu mi ne vodimo nikakvu politiku, već samo dajemo preporuke. Sindikati sami donose odluku koji će kurs slijediti. Uz to, mogu nas u svako doba i zbog bilo kojeg razloga osloboditi obveze.- Čuo sam da je izjavio nekim sindikatima da će, u slučaju njihova angairanja CALL-a, smatrati to izdajom povjerenja i tajni AFL-CIO-a.�215- I ja sam to čuo - reče Daniel. - Ali nemam dokaza. Osim toga, to nije moj problem.- I ja mislim da nije. - Hoffa se nasmijei. -Prema onome to čujem, � �priličan se broj sindikata irom zemlje koristi tvojim uslugama.�Daniel kimnu.- Moda počinju uviđati da izvravamo svoja obećanja.� �

- Ako se odluči za stvaranje nove nacionalne organizacije rada, moe � � �računati na sindikat vozača kamiona u međugradskom prometu.- Hvala - reče Daniel. - Nema mjesta za dvije organizacije rada. To su shvatili AFLi CIO, pa su se zato i fuzionirali. Zadovoljan sam postojećim stanjem.Hoffa grunu u smijeh.- Veliki Dane, ti si ili najprepredeniji ili najgluplji čovjek u radničkom pokretu.Daniel mu se pridrui smijehu.�- Je li ti ikada palo na pamet da sam moda i jedno i drugo?�Kasnije, u automobilu, u toku vonje prema zračnoj luci, Moses se nagne k �Danielu i reče mu ispod glasa.- Zna, Hoffa nam je lagao.�- to?�- Kazao je da im deset milijuna lei beskorisno. A vjerojatno se radi o �pedeset milijuna. Zaboravio je spomenuti neke od ostalih vanijih mjesnih �podrunica koje nadzire.�- To sam i mislio - reče Daniel.Mosesov glas zazvuči prigueno, gotovo s prizvukom strahopotovanja.� �- Za tri godine imat će na raspolaganju za svoje poslovne zahvate preko milijardu dolara.- Pa to onda?�- Po tome pinka Sindikata rudara počinje nali-216kovati blagajni nekog peceraja na uglu dviju prometnih ulica. Lewis im �neće htjeti drati svijeću.�- Ne tiče nas se njihov novac - reče Daniel.- A trebalo bi da nas se tiče - uzvrati Moses. -Trae od nas da ih �naputimo to da rade s njime.�- Ne, ne trae - Daniel će. - Trae od nas preporuke kako da na najbolji � �mogući način uloe i zatite taj novac za dobrobit svojih članova.� �- Od tebe zapravo trae da im pribavi dozvolu za krađu.� �- Od mene je neće dobiti. Dobit će točno ono to su me i traili.� �- Neće moći ostati po strani - upozori ga Moses. - Ako zapadnu u nevolju,� doći će k tebi da opravda postupke.�- Ne mogu sada razbijati glavu o tome - reče Daniel.- Ipak je bolje da o tome počnemo misliti - sumorno će Moses.- U redu - reče Daniel. - to misli da bismo najprije trebali poduzeti?� �- Sredinje drave nam plaćuju deset centi po članu. Ako se prihvatimo tog � �posla u vezi s mirovinskim fondom, smatram da bi nam trebali dati jo �deset centi.- Ne znam kako bi to pomoglo da im rijeimo problem.�- Morat ćemo povećati brojno stanje naeg osoblja, a to će stajati novaca.� Netko će ih morati namaknuti.Daniel ga pogleda.- I dri da to moraju oni? Moses kimnu.� �- Čini se da je to najpravednije rjeenje. Mogu sebi priutiti izdatak. Mi � �ne moemo.�Daniel se načas zamisli.217- Nemam nita protiv toga. Uključi to kao dio prijedloga koji ćemo im �iznijeti.- A ako se ne sloe?�

- Svejedno ćemo izvriti svoju dunost. Sviđalo se to meni ili ne, s � �Jimmvjem Hoffom sam zaključio posao i ne namjeravam pogaziti zadanu riječ.218deveto poglavljeKroz otvoren prozor dopre zvuk automobilske trube. Daniel podie oči s �jutranjih novina.- Auto je već tu.- Čula sam ga - reče Margaret. Poče naglo piti kavu.- Moram se uriti.�- Hoće li doći kući na večeru?�- Ne znam - odvrati. - Imamo posla preko glave. Nisam trebao preuzeti onaj dodatni posao kod Sindikata vozača kamiona u međugradskom prometu. Zavrili smo razvrstavanje i provjeravanje svih molbi za dodjelu zajma, a �ima jo mnogo takvih koje moramo uz nae preporuke proslijediti Izvrnom � � �odboru za preksutranji sastanak.�- U posljednjih deset dana samo si dvaput bio kod kuće na večeri - potui �se.Pogleda je.- Tu nema pomoći. Odgovornost mi je na leđima.- Ima i prema meni odgovornosti - napomenu. Ustade.�- Znam. Ali bilo ti je poznato i prije udaje kakvim se poslom bavim.- Tada nisi bio toliko zaposlen. Mogao si sebi, a i meni, posvetiti vie �vremena.219- Ne zaboravi da smo se nalazili na rubu novčana sloma.- I novac nam poboljava stanje?�- Bar moemo plaćati račune - reče Daniel. - A ni za novu kuću koju �dotjerujemo u Scardaleu, u dravi New York, ne bi se moglo reći da je �sirotinjskog tipa.- Tu sam sretna. Zato se moramo seliti u New York?�- To sam ti već objasnio - odgovori strpljivo. -Sve vie i vie bavimo se � �poslovima to su skopčani za upravljanje fondovima. A New York je mjesto u� kojem ima novaca. Zbog toga i urede selimo u blizinu Wall Streeta.Mučala je dok je oblačio svoj sako.- Smiri se - reče. - Sve će biti u redu. Zadnji je mjesec uvijek najgori. Kad rodi bebu, osjećat će se bolje.� �Zavrti glavom, i - Izgledam ogavno.Obiđe stol i dade joj poljubac.- Prekrasna si.- Nikad neću povratiti prijanju liniju. Zasmija se.�- Hoće. Ne tari glavu zbog toga.�- Strahujem da će naići na kakvu djevojku koja će mi te preoteti. - �Uzvinu pogled na nj.- Nema izgleda za to.- Prolo je već vie od mjesec dana otkako se nismo, a poznajem te dobro. � �Vidim to ti se događa svako jutro kad se probudi.� �- Pianje i hladan tu brzo se pobrinu za to - reče kroza smijeh.� �- Koliko ti hladnih tueva treba tokom dana? -zapita.�Strese glavom.- to da radim s tobom?�220Ne odgovori.- Hajde, glavu gore - ohrabri je. - Nije tako loe.�

- Čak ti ga vie ne mogu primiti ni u usta -zakuka. - Stalno patim od �mučnine.- Djetinjari.�Suze joj se otkotljae niz obraze.�- Bojim se. Znam da ću te izgubiti.Osovi je na noge i poljubi, pazeći pri tome da joj ne prignječi trbuh.- Neće me izgubiti. - Kroz otvoren prozor iznova zaječi zvuk automobilske� trube. - Moram bjeati.�Otprati ga do vrata.- to je onda s večerom?�- Nastojat ću doći - obeća.'- Nazvat ću te kasnije, u toku popodneva.Stajala je na pragu i promatrala ga kako stazom odmiče put automobila. Vozač iziđe i otvori mu vrata. Smjesti se na stranje sjedalo. Čekala je �dok kola ne zamakoe za ugao pri kraju ulice, a onda se vrnu u kuću.�Mamie je upravo ulazila u kuhinju s pletenom torbom u ruci.- Idem u trgovinu. Treba li vam togod prije nego otići, gospa Huggins?�- Ne - uzvrati Margaret. - Nita mi ne treba. Idem gore u krevet malko �prileći.Nisu proli vie od nekoliko blokova kuća, kadli se George, vozač, osvrnu � �na Daniela.- Jedna nas kola slijede, gospodine Huggins.- Jesi li siguran? - upita Daniel. George strelimice zimu u retrovizor.- Sto posto. Riječ je o plavom dodgeu. Dva su mukarca na prednjem �sjedalu. Na tragu su mi od jutros, kad sam izvezao kola iz garae.�221Daniel pogleda kroza stranji prozor. Iza njih je promet bio vrlo iv, pa � �nije spazio kola.- Gdje su?- Otprilike sedma kola iza nas.Daniel ih ovaj put ugleda. Bila su to kola neupadljiva izgleda. Razabrao je dvojicu mukaraca na prednjem sjedalu, ali im nije mogao razaznati �lica.- Prepoznaje li bilo koga od njih? - upita. George odmahnu glavom.�- Jo nikad nisam vidio nijednog od njih.�- Jesi li se iz garae odmah otputio mojoj kući?�- Nisam, gospodine - odvrati George. - Prvo sam moramo u hotel po Gibbonsa da ga odvezem do sindikalne centrale kamiondija radi sastanka s �Bečkom. Ćim sam ga odbacio, poao sam po vas.�Daniel kimnu. Bila su to njihova kola i njihov vozač. Posve je prirodno da se prvo brinu za svoje ljude. Hoffa je uredio da mu se kola i vozač nađu pri ruci kad mu god zatrebaju.- to misli tko su?� �- Ne znam - uzvrati George. - Moda cajkani. Oni voze takve krntije.�- Jesi li to spomenuo Gibbonsu?- Nisam. Tada jo nisam bio siguran. Tek kad sam ga odbacio, a oni su i �nadalje ostali iza mene, znao sam da me prate.- Nosi li pitolj? - zapita Daniel.� �- Ne, gospodine.- Tko jo zna da si jutros iao po mene?� �- Svi znaju - odgovori George. - Radni nalozi vozača ističu se na oglasnu ploču noć prije.Daniel pogleda preko leđa kroz prozor. Dodge ih je jo uvijek slijedio, na� petom mjestu iza njih. Okrenu se natrag na sjedalu.

- Kod slijedećeg semafora projuri pored crvenog svjetla i okreni nadesno. Zatim umakni u prvu uli-222čiču na koju naiđe. Tu se zaustavi i lezi na prednje sjedalo.�George se načas osvrne ba kad je Daniel vadio pitolj iz futrole pod � �pazuhom. Glas mu se prebi.- Mislite li da će doći do pucnjave? Daniel provjeri bubanj pitolja.�- Ne bih rekao, ali sam odavna naučio da nita ne preputam slučaju.� �George smrknuta lica stegnu volan. Jo su proli tri bloka prije nego to se� � � Georgeu ukazala prilika. Poput strijele sunu mimo crvena znaka i naglo okrenu udesno. Gledajući kroz stranji prozor Daniel nije primijetio plava� kola, kad su ponovno skrenuli u uličicu. George zaustavi kola negdje na sredini iduće ulice. Okrenu se i pogleda otraga.- Lezi! - dreknu Daniel otro.�Georgea nestade iza naslona, a Daniel kroza stranji prozor baci pogled na� ulicu. Minutu-dvije kasnije plavi dodge zviznu pored uličice.- U redu - reče Daniel. - Makni guzicu i vozi me ravno u ured.Dok je Daniel vraćao pitolj u futrolu, George naglo zavrti volan, �izvozeći kola iz uličice.- Isuse - procijedi George.- Ima li jo kakav zadatak nakon to mene odveze? - upita Daniel?� � � �- Rečeno mi je da s vama ostanem čitav dan.- Ne! Odbaci me i onda se vrati u garau. Čim stigne, nazovi me da znam � �jesu li ti jo uvijek za petama.�George letimice zaviri u retrovizor.- Opet su iza nas.- To sam i očekivao - reče Daniel. - Htio sam samo vidjeti kako će reagirati. - U zrcalu zakratko ugleda Georgeovo zabrinuto lice. - Nema se� čega plaiti - osokoli ga. - Sada znaju da smo na oprezu. Neće stvarati �nikakvih neprilika.223Auto se zaustavi pred privremeno podignutom trokatnicom u kojoj su se nalazili uredi. Ne osvrnuvi se oko sebe, Daniel zakroči u zgradu i pođe �ravno u svoj ured. Upravo je pregledao pola jutarnje pote, kadli se �oglasi telefon.- Ovdje George, gospodine Huggins. U garai sam. Nisu me pratili.�- U redu, George. Hvala.- elite li jo to od mene?� � �- Ne, George. Nazvat ću te, ako to iskrsne. -Pritisnu puce na svom �telefonu. Trenutak kasnije Moses i Jack nalazili su se u njegovu uredu. - Jedan plavi dodge parkiran je negdje na ulici s dvojicom mukaraca na �prednjem sjedalu. Slijede me otkako sam jutros napustio kuću.- Zna li tko su? - upita Moses zabrinuto.�- Nemam pojma. Poalji nekog da zapie registarski broj kola, a potom vidi � �moemo li preko prijatelja u policiji ustanoviti kome pripadaju.�- Učinit ću to osobno - pouri se Moses.�- Ne. Ako mene znaju, onda poznaju i tebe. Poalji nekoga od uredskih �sluitelja ili stenografa. Kai im da se prirodno ponaaju. Neka jednostavno� � � prođu mirno i zapamte broj. To je sve.- Dobro - reče Moses i napusti ured. Daniel se okrenu Jacku.- Kakav je na status u slučaju da nas stanu ispitivati bilo to u vezi s � �poslovima naih klijenata?�Jack ga pogleda.

- Ako primijene ispravan zakonski postupak i od vas zahtijevaju da svjedočite pod zakletvom, nema vam druge nego odgovoriti na njihova pitanja.Daniel zapade u muk.- Ne uivate onakvu vrst zatite kao u odnosu� �224odvjetnik-klijent, ili čak liječnik-pacijent, ako je to ono na to mislite� - pridometnu.- to je s dokumentacijom koju su nam povjerili nai pretplatnici?� �- Ako dobiju sudske pozive, morate im ju predati.Daniel kimnu i zamiljeno se zapilji u svoj stol.�- Skupi sve to imamo ovdje, a to dolazi izvana, i izvri pripreme da se to� � � vrati sindikatima, bez obzira o kojima se radilo. elim da do večeras �nemamo u arhivi nita osim naih vlastitih spisa.� �- Oteavate nam poloaj - uzbuni se Jack. -Treba nam mnogo tih papira za � �obavljanje naeg posla.�- Ba me briga - odbrusi Daniel. - Ne elim posluiti nijednom kurvinom sinu� � � kao mala vrata kroz koja bi se domogao nekog od naih pretplatnika. Iznesi� tu dokumentaciju odavde. Sutra ćemo početi organizirati male radne grupe koje će raditi u samim uredima tih pretplatnika. Moda se to pokae � �neprikladnim, ali ćemo posao ipak nekako obaviti.- To će također kotati novaca - napomenu Jack.�Daniel ga pogleda.- Moe li mi reći to danas ne kota? Moses se vrati u ured.� � � �- Znamo čija su kola. Nismo se morali obraćati policiji. Na tablici je jasno istaknuto: Vlada SAD. Opća sluba.�Daniel podie oči na nj.�- Zna li bilo koga u Općoj slubi tko zna kojem odjelu kola pripadaju?� �- Mislim da znam - odgovori Moses. Dohvati slualicu i brzo nazove broj. �Poče tiho govoriti u slualicu, zatim je prekrije dlanom. - Sada �provjerava. - Trenutak kasnije reče: - Hvala vam - i odloi�15 Sjećanje II225slualicu. - Kola pripadaju McClellanovu odboru -izjavi.�ťSenatski odbor za pitanja protuzakonitih djelatnosti na polju rada ili rukovođenja radomŤ, glasio mu je pun naziv.- U redu - reče Daniel. - Ako nita, sad barem znamo s kim imamo posla. Na� nian su uzeli samo dva sindikata. Sindikat radnika zaposlenih u �automobilskoj industriji, UAW1, i vozače kamiona u međugradskom prometu. A budući da nas UAW nije angairao, moramo pretpostaviti da nas povezuju s� vozačima. - Uzgleda prema Jacku. - Pobrini se da najprije iznese odavde �dokumentaciju Sindikata vozača.1 United Auto AVorkers. 226deseto poglavlje- Alaj smo budale - reče Daniel, odgurnuvi od sebe pomno sastavljen �izvjetaj to se nalazio na njegovu stolu.� �- to ne valja? - upita Moses tjeskobno.�- Nita - uzvrati Daniel. - Sjedimo na rudniku zlata, a da toga nismo �svjesni. Tu preporučamo investicije u korist mirovinskog fonda vozača kamiona, a nita ne poduzimamo za sebe.�- to bismo mogli učiniti s tim u vezi - zapita Jack.�- Moemo osnovati svoj vlastiti fond - odgovori Daniel.�- Nemamo toliko novaca - dobaci Moses.

- Moemo ih dobiti. - Daniel zapali novu cigaru i otpuhnu cio oblak put �stropa. - Zajednički fond sindikata. Otvorimo ga tako da svaki pojedini član sindikata, a također i mjesna podrunica, moe ulagati novac u nj. Ima� � stotine malih samostalnih mjesnih podrunica koje nemaju dostatno �sredstava za stvaranje vlastitih fondova i koje će zato jedva dočekati da nam se pridrue.�- Uza sve to trebat će nam podosta novaca za uspjean početak - reče Jack.� - Moda čak deset ili petnaest milijuna dolara.�- Mogu ih pribaviti - Daniel će samopouzdano. -Sa Sindikatom vozača kamiona u međugradskom15'227prometu i Sindikatom rudara bit će lako. Osim toga, taj će im potez dobro posluiti u propagandne svrhe. Premda su im neke investicije moda unosne, � �već počinju polako zaudarati. Ovo bi im rasku-ilo zrak.�- Vrlo zanimljiv prijedlog - reče Jack oprezno.- Ne znam - Moses će uzdrano. - To bi nam iz temelja izmijenilo prirodu �poslovanja. Od savjetodavaca pretvorili bismo se u upravitelje.- Ne vidim nita loe u tome - reče Daniel. - U skladu je s naom temeljnom � � �svrhom: poboljati osiguranje svakom sindikalistu.�- Moe to ispasti riskantno - nastavi Moses. -Nita ne znamo o vođenju � �takve zaklade.- Unajmit ćemo stručnjake. Nema tog burzovnog meetara na svijetu koji ne �bi objeručke iskoristio priliku da sudjeluje u takvom poslovnom pothvatu. Trenutno imamo preko tri milijuna članova koji su putem sindikata povezani s nama. Samo sto dolara od svakog člana pribavlja nam tristo milijuna dolara za investicije. Čak i nestručnjak zna da mu prosječna dobit iznosi osam posto, ako novac uloi samo u vodeće dionice. To iznosi �dvadeset i četiri milijuna dolara na godinu, a kad bi nai trokovi � �administracije iznosili samo polovicu uobičajenog trgovačkog postotka, zaradili bismo tri milijuna dolara godinje.�- To je gotovo dva puta vie od onoga to ubiremo u vidu pristojbi prilikom� � priključenja podrunica u glavne sindikalne organizacije - istaknu Moses. �- A ipak ne moramo ići okolo sa eirom u ruci.� �- Počinje shvaćati cijelu zamisao - reče Daniel. - Uze u ruke izvjetaj sa� � stola. - Jack, odmah se laćaj tog posla. Hoću znati to nam sve treba za �početak poslovanja.- Dobro.Okrenu se Mosesu.228- Naredi statističkom odjelu da sastavi popis članova svake udruene �mjesne podrunice. S imenima i kućnim adresama.�- To ćemo morati zatraiti od sindikata - reče Moses. - U ovom času �ubiremo pristojbe per capita1 na temelju izvjetaja koji nam alju � �sindikati.- Onda ih trai.�- to da im kaem? - upita Moses. - Zna i sam koliko su osjetljivi kad � � �trebaju odati imena svojih članova.- Kai im da pripremamo studiju o ivotnim uvjetima članova, ili bilo to � � �drugo. Izmudri to god hoće, samo prikupi podatke.� �- Dobro.Dvojica mukaraca ustadoe. Jack pokaza na izvjetaj.� � �- elite li da ga poaljem Hoffi?� �- Ne - uzvrati Daniel. - Mislim da je najbolje da mu ga sam uručim.

- Neto kao da te kopka - reče Hoffa lukavo. -Inače ne bi doao ovamo samo � �da to donese.�- Tako je - priznade Daniel. - Pored preporuka to se nalaze u tom �fasciklu, elim da investira petnaest milijuna dolara u zajednički fond � �koji upravo otvaramo.Hoffa ga pogleda.- Zato dri da ću ti dati pare za stvaranje zajedničkog fonda, kad i sami � � �moemo otvoriti na vlastiti?� �- Dobri propagandni razlozi. - Nasmijei se. - To će pokazati da tvoje �zanimanje za rad nadilazi granice sudske ovlasti. Da vodi brigu ne samo o� do-1 Po glavi, po osobi.229brobiti vozača kamiona nego i o svim članovima sindikata.- Kakvo je to sad sranje kroz gusto granje? -upita Hoffa.Daniel se nasmija.- eli najosnovnije obrise? Hoffa kimnu.� �- Svakako. Nato se moe okladiti o svoj upak.� � �- Već dva tjedna pod nadzorom sam agenata McClellanova odbora. Nai �prijatelji gore na Capi-tolu vele mi da si ti razlogom zato paze na svaki� moj korak, jer se nadaju da će ih naa veza dovesti do nečega to bi mogli � �upotrijebiti protiv tebe. Svaki dan moe očekivati da ti upadnu ovamo radi� � pregleda kartoteke.- Koga vraga trae?�- Ne znam. A neto mi kae da ni oni ne znaju. Jednostavno računaju da kod � �tolike silne love koja neprestance pritječe ima neto nezakonito.�- U mojoj kartoteci neće nita naći.�- Neće ni u mojoj - reče Daniel. - Prije dva tjedna zapovjedio sam da ti se poalje svaki komadić papira to sam ga dobio od Sindikata vozača � �kamiona u međugradskom prometu.- Kako to da me nitko o tome nije obavijestio?- Ne znam. Naloio sam da se sve poalje Gib-bonsu.� �Hoffa se mai telefona.�- Pozvat ću amo Gibbonsa.- To moe čekati - reče Daniel. - Nije toliko vano. Bolje da uradi ono to � � � �sam uradio i ja. Stupi u vezu sa svojim pravnim odjelom i točno utvrdi koja zakonaska prava uiva, ako uistinu dođu.� �Hoffa se zabulji u nj. Potom kimnu.- Aha.Daniel zanijemi.230- Tko jo ulae novce u zajednički fond koji osniva? - zapita Hoffa.� � �- Sindikat rudara prilae pet milijuna.�- Zato da ja onda utnem u fond petnaest?� �- Zato to si triput bogatiji od njih. Hoffa se nasmije.�- Ti, Veliki Dane, svakom skree u brk. - Otvori izvjetaj i povrno preleti� � � � stranicama. - Zbog čega bi to bila bolja investicija od ostalih to si ih �predloio?�- Ne znam hoće li biti bolja. Samo sam uvjeren da će biti sigurnija. Svaki od predloenih poslova uključuje u sebi i stanovit postotak �spekulativnih nagađanja. Moe mnogo zaraditi, ali moe i sve rasprčkati. Mi� � � � se drimo vodećih vrijednosnica. Ne donose one nita pretjerano - samo � �pouzdan i stalan dobitak. Moda tu neće zaraditi onoliko koliko sada � �zarađuje, ali neće ni tetovati.� � �

- Uivamo li bilo kakve povlastice to među prvima prilaemo u fond?� � �- Moe postaviti svog čovjeka u Odbor za investicije.� �Hoffa puče u smijeh.- Lijepa nam korist od toga. Imam već takvih upljih guzica u svom odboru,� tako da svaku odluku moram sam donositi. - Zavali se na naslon stolice. - Za petnaest milijuna zelembaća morali bismo dobiti posebni postotak.Daniel odmahnu glavom.- To je ba ono čega se kanim kloniti. To će biti javna zaklada. Ne bih �htio da se političarima prui povod da od njega načine jo jedno političko � �pitanje. Ovu ćemo igru igrati prema svim pravilima.- Vrijedi, Veliki Dane - reče Hoffa. - Drimo se pravila.�*231- Pet milijuna dolara - reče Lewis zamiljeno. Letimice pogleda preko �stola na svoje ortake. - to misli, Tome?� �Kennedv kimnu.- Pruaju nam se dobre mogućnosti.�- Tony? - upita Lewis.- Drim da bi moglo biti onako kako Veliki Dane kae. Time se svakom članu � �prua mogućnost da za trice stupi na američko trite, a nama stvara dobar � � �publicitet.- Pet milijuna dolara je mnogo novaca - istaknu Lewis.Daniel zauti. Uzevi u obzir da je Lewis kupio banku u Washingtonu, DC, za� � Sindikat rudara, koje aktiva iznosi preko dvjesta milijuna dolara, i s obzirom da gotovinska sredstva Sindikata rudara u toj banci upravo u ovome času premauju pedeset milijuna dolara, starac je dobro glumio �siromaha.Lewis se nagne preko stola.- Koliko ste već kapitala angairali za taj pothvat, gospodine Huggins?�Daniel se nasmjehnu.- Ako mi dadete tih pet milijuna, imat ću za početak dvadeset milijuna dolara.- A ako ne dam?- Neću imati nita - otpovrnu Daniel otvoreno.�- Tko će vam namaći ostalih petnaest milijuna?- Sindikat vozača kamiona.U Lewisovu glasu odzvoni prizvuk nevjerice.- Dave Beck?- Ne, gospodine. Sredinje drave. Jimmy Hoffa.� �- Znači, ako vam ja ne dam novce, neće ni Jimmy Hoffa?- Da, gospodine. Premda svoju investiciju nije ničim uvjetovao, ipak neću dobiti njegove novce, ako nam se i vi ne pridruite.�- Zato?�232- Treba mi ira osnovica u radničkom pokretu od samo jednog sindikata. �Htio bih začeti neto to prelazi sve sindikalne granice. Neto to bi � � � �prudilo i pomagalo svakom članu bez obzira kojem sindikatu pripadao.John L. Lewis ga pogleda.- To mi zvuči idealistički.- Moda, gospodine. Međutim, nema nita loe u idealima. Da ste bili bez � � �njih, rudari bi se jo uvijek nalazili ondje gdje su i bili kad sam se, �kao dječak, prije četrdeset i pet godina, prvi put spustio u rudarsko okno.Lewis polako kimnu.

- To je istina. Kadikad zaboravljamo na borbu koja je sve ovo omogućila i koja nikad neće prestati, jer zahtijeva nau neprekidnu budnost. - Obrati �se Kennedvju. - Tome, izvri pripreme s gospodinom Hugginsom. Po mom �miljenju, poduzima vrlo konstruktivan korak u razvoju radničkog pokreta �Amerike.233jedanaesto poglavlje- Sudbina fonda lei u rukama individualnih ulagača. Inače, izlaemo se � �optubi da smo samo jedan drugi odvojak sindikalne kampanje koji tei prema� � monopoliziranju njihovih riznica. - Glas Jacka Haneva zvučao je analitički trijezno. - To će također utjecati na Wall Street da nas počne gledati drugim očima. Upravo sada nisu ba jako oduevljeni naim planom.� � �- Nek se jebu - odsiječe Daniel. - Koji jo vrag dri do njihova miljenja?� � �- Ne moete to reći - uzvrati Jack. - Bez njihove pomoći nikamo nećemo �stići, pogotovo ako urimo. Moraju vas pozvati u klub; sam novac neće vas �uvesti u njihovo drutvo.�Daniel uuti za trenutak.�- Potrebne su nam novčane zalihe Sindikata vozača kamiona i Sindikata rudara, inače se nećemo maknuti s mrtve točke.- To svhaćaju - reče Jack. - I ne protive se izdatku, samo to smatraju da� bi fond u početku morao počivati na irem temelju. Izili bi nam u susret � �da za nau stvar moemo predobiti barem pedeset tisuća dioničara s � �minimalnim ulozima.- Trebat će dosta vremena da ih nađemo - reče Daniel. - Dok odaljemo svu �potu, prospekte, proučimo sve odgovore i.konačno rasprodamo dio-�234nice, proći će najmanje est do deset mjeseci. A ja ne elim čekati tako � �dugo.- Ne znam nijedan način na koji bi se postupak dao ubrzati - reče Jack.Javi se Moses koji je do sada mučao.- Znam ja. - Okrenu se Jacku. - Nisi bio tu na samom početku, kad je Veliki Dan putovao irom zemlje i skupljao članove za CALL. To ti je �najveći trgovački putnik na svijetu. Vole ga ondje jer je jedan od njihovih.Daniel ga pogleda.- Ne znam. Ovo je neto drugo.�- Ista je to stvar, Veliki Dane - reče Moses. -Mora onamo odakle crpi � �snagu. Dopusti da te vide, pa će poći za tobom.- I za to će trebati vremena - reče Daniel.- Mogu sve urediti. Mogao bi prijeći cijelu zemlju za dva mjeseca - reče Moses. - Jo uvijek imamo ondje prijatelja. A ako bismo uz to jo i � �zasladili posao, ponudivi slubenicima i predstavnicima radničkih � �sindikata desetpostotnu proviziju u obliku dionica koju bi dobili od svojih mjesnih podrunica na temelju doprinosa, uspjeh bi bio neminovan.�Daniel se načas zamisli.- Koliko bi ti vremena trebalo da to sprovede u djelo?�- Mogu te pokrenuti već idućeg tjedna - odgovori Moses. - Za dva mjeseca vratio bi se ovamo sa svim dioničarima koji su nam potrebni da sve strane udobrovoljimo.- Moram se tu naći najkasnije do sredine idućeg mjeseca - reče Daniel. - Nekako u to vrijeme Margaret bi trebala roditi.- Razradit ćemo plan u okviru tog vremena -obeća Moses. - Ostalo ovisi o tebi.Daniel pogleda Jacka.

- Postoji li kakva druga mogućnost?235Jack zavrti glavom.- Koliko znam, ne postoji.Daniel se za trenutak zamisli, a onda konačno pristade.- U redu - reče. - Počni raditi na tome. Ali ne zaboravi mi ostaviti srednji tjedan slijedećeg mjeseca slobodan. - Baci pogled na sat. Bilo je prolo sedam sati. - Bolje da idem kući. Obećao sam Margaret da neću �zakasniti na večeru.Kad se stubama spustio u predvorje uredske zgrade, dočekala su ga dva mukarca. U jednom je od njih, visokom i plavom, prepoznao tjelohranitelja� Lanskoga, kojega je prvi puta sreo na aerodromu u Miamiju.- Gospodine Huggins - poče plavokosi uljudno. - Gazda bi vas elio �vidjeti.- Krasno - reče Daniel. - Kai mu da me nazove kući, pa ćemo ugovoriti �sastanak.- eli vas vidjeti sada - ustraja plavokosi.�- Već kasnim na večeru - reče Daniel. - Očekuje me supruga.- A također i gazda - glasio je suzdrljiv odgovor. Daniel ga presiječe �pogledom.- Morat će počekati.- Ne, neće.Daniel spusti pogled i opazi mu u depu obris pitolja. Bijae uperen u � � �njega. Daniel se nasmija.- Izgleda da neće.- Vani nas čekaju kola. - Onaj drugi mukarac pođe kao prethodnik put crne� limuzine, parkirane pred zgradom, a plavokosi se pričvrlji Danielu uz bok. Vozač je sjedio za volanom. Dvojica se mukaraca popnu s Danielom na �stranje sjedalo. Automobil krenu i uključi se u promet.�Daniel se osvrne kroza stranji prozor i opazi kako plavi dodge polazi za �njima. Obrati se plavokosom.236- Gospodinu Lanskom se to ba neće dopasti -reče. - Dovodite mu efbiajovce� ravno pred vrata.- O čemu pričate? - upita plavonja.- Osvrni se - reče Daniel. - Oni u dravnom plavom dodgeu s tablicama na �kojima pie FBI. Već me tjednima prate.�Plavokosi ga pogleda, a zatim reče vozaču.- Otresi ih se.- Ne bih to radio - upade Daniel. - Već imaju broj vaeg automobila. Onog �trenutka kad vas izgube, alarmirat će sva policijska kola.Plavko poprimi zabrinut izraz.- Drim da je bolje da se odvezete do prve telefonske govornice i �obavijestite Lanskoga o tekućim događajima - predloi Daniel.�- U redu, stani - plavokosi brzo naredi vozaču. -Skreni do trgovine na uglu.Čim se kola zaustavie, on iskoči iz njih.�- Čekaj uz njega - zapovjedi mukarcu do Daniela, a potom uđe u dućan. �Vratio se za nekoliko minuta i uniao u kola.�Pogleda nelagodno Daniela.- Gospodin Lanskv veli da vas odvezemo kući.- To je već inteligentnije - Daniel će dok su kola opet ulazila u prometnu guvu.�- Kae da će vas kasnije, u toku večeri, nazvati.�

- Bit ću kod kuće - reče Daniel. - Ne idem nikamo.Petnaest minuta kasnije limuzina se zaustavi pred Danielovom kućom. Daniel iziđe i okrenu se plavokosom.- Hvala na vonji.�Plavokosi ga utke streljnu mrkim pogledom.�Daniel se nasmijei. Činilo se da se ne pokreće, ali mu u ruci neočekivano� osvanu pitolj koji rine plavonji pod nos.�- Drugi put kad dođe po mene - reče Daniel�237blago, jo uvijek s osmijehom na licu - bit će bolje da odmah počne � �pucati, jer ću ti kuglama raznijeti glavu čim ti ugledam lice. Poruči to gospodinu Lanskom u moje ime.Pitolj mu je ičeznuo iz ruke kad je zalupio vratima i, okrenuvi im leđa, � � �otputio se stazom prema prednjim vratima. Kad je uao u kuću, auto je već �bio odjurio.Telefon poče zvoniti ba kad sjedoe za večeru. Mamie odgovori na poziv.� �- Na telefonu biti neki gospodin Miami. Daniel ustremi pogled na nju.- Kai mu da upravo večeram i da me opet nazove za jedan sat.�Margaret ga pogleda.- Tko je taj gospodin Miami? Daniel odsiječe komad odreska.- Lanskv.- Zato ne upotrebljava pravo ime? Daniel slegnu ramenima.�- to hoće?�Daniel načas podie oči.�- Svoj komad kolača.- Ne shvaćam - reče smeteno.- Jamačno je do sada već saznao da osnivamo zajednički fond - razjasni. - Pretpostavlja da ima pravo na jedan dio.- A ima li? - zapita ona.- Nema.- Pa time je onda stvar uređena. Treba mu samo to kazati.�Daniel se jedva suzdri od smijeha.�- Nije on od onih kojemu se to moe reći bez posljedica.�Margaret za trenutak zauti.�- Daniele, da nisi u kakvoj nevolji?- Nisam.238- Čitala sam o tom' Lanskome u novinama. Gangster je, zar ne?- Tako kau.�- Zato onda sklapa s njim poslove?� �- Moj je dio posla zakonit. to god drugo radi, ne tiče me se.�- Da sam na tvom mjestu, ne bih se vie s njim petljala.�Osmjehnu joj se.- I ne namjeravam. - Dojede odrezak i odgurnu tanjur. - Bilo je dobro.Margaret se teko osovi na noge.�- Prijeđi u dnevnu sobu i raskomoti se. Donijet ću ti kavu.Nagne se nada nj, kupeći tanjure. Pogladi je po trbuhu.- Ne treba jo dugo čekati.�- Osam tjedana, veli liječnik.- Kontrolira li teinu? - upita.� �- Proli mjesec nisam dobila ni dekagrama.�- Dobro. - Otiđe do kredenca, te izvadi bocu bourbona i čau. - Donesi �malo hladne vode - reče odlazeći u dnevni boravak.

Sjedio je na stolici s polupraznom bocom viskija u ruci, dok je postavljala kavu na koktel-stolić ispred njega.- Slijedeći tjedan započinjem odravati diljem zemlje cio niz sastanaka.�Začudi se.- Čemu sad to?- Moram pridobiti razne sindikate i mjesne podrunice za otvaranje �zajedničkog fonda.- Mora li ba ti to uraditi? Ne bi li to mogao Moses ili Jack?� �- Ja moram - odvrati. - Jedini sam koga će posluati.�- Koliko će biti odsutan?�239- Bit ću stalno na terenu. Radim prema rasporedu, tako da ću se vratiti pred porođaj djeteta.Odjednom se rasrdi.- To je stvarno lijepo od tebe - reče podrugljivo.- to te izjeda? - upita. - Kazao sam ti da ću biti tu pred porođaj.�- A to da ja radim dok ti putuje i odrava one sastanke? Da sjedim i, � � � �dreći rukama trbuh, cijelo vrijeme čekam?�- Radi se o poslu - odreza. - Prestani se vladati kao dijete.- Iako imam samo sedamnaest godina, ne ponaam se kao dijete - reče �uvrijeđeno. - Postupam kao ena koja će roditi i koja zahtijeva od mua da � �bude pokraj nje.Neko ju je vrijeme nijemo promatrao. Gotovo je bio zaboravio.Sedamnaest joj je godina. A njemu pedeset i est. Dijeli ih velik broj �godina i moda nikad neće biti moguće premostiti jaz vremena. Uhvati je za� ruku.- ao mi je, Margaret - reče polako. - Ne bih iao na put da to bilo tko � �drugi moe uraditi umjesto mene. Ali to mi je posao.�Poče zvonjakati telefon. Oslobodi ruku iz njegova stiska.- To je tvoj prijatelj gospodin Miami Lanskv Gangster, ili tko već bio, vrag će ga znati - reče hladno. - Bolje da odgovori na poziv, jer nema �nikoga tko bi to učinio.240dvanaesto poglavljeLanskvjev glas zazvuči oprezno.- Sjećate li se mjesta gdje smo se zadnji put sastali?- Da.- to mislite, biste li mogli doći tamo bez pratnje?�- Mogu pokuati. Ako ih se ne budem mogao otarasiti, neću se pojaviti.�- Moram vas vidjeti - reče Lanskv.- Hoćete li se tamo dugo zadrati?�- Dva sata.- U redu.- Ako ne uspijete, nazovite me sutra ujutro u Floridu. Upotrijebite javnu telefonsku govornicu.- Vrijedi.Daniel spusti slualicu i vrati se u sobu za dnevni boravak.�- Moram izići - najavi. Margaret ga pogleda.- Bojim se.- Nema zato - reče. - Riječ je o običnom poslu. - Priđe prozoru i pogleda� � van. Već se bilo smrklo, ali se plavi dodge unatoč tome nalazio parkiran ispod ulične svjetiljke. To nije shvaćao. Očito je da su mu htjeli dati do znanja da je pod paskom, inače bi se bili potrudili da parkiraju ondje gdje ih ne bi

16 Sjećanje II241vidio. Ovako se činilo da ga vie od svega pokuavaju zastraiti.� � �Telefon iznova zazvoni. Bio je to Hoffa koji je zvao iz Detroita.- Imao si pravo kad si mi ono sugerirao - reče. -Danas sam dobio prvi posjet iz McClellanova odbora.- to su htjeli?�- Zabosti nos u moju kartoteku, ali sam je svu izbacio. Nita nisu nali.� �- Tko je sve bio?- Neki klinac, Bob Kennedv, koji veli da je glavni savjetnik. Pravi dripac. Uza se je imao dvije eprtlje. - Hoffa zastade. - Jesu li ti jo � �uvijek za petama?- Parkirani su točno ispred moje kuće - odgovori Daniel. - Na otvorenu gdje ih mogu vidjeti.- to zaključuje iz toga? - zapita Hoffa.� �- Love u mutnom. Ni sami zapravo ne znaju to trae. Nadaju se da ćemo � �učiniti neto to bi im posluilo kao povod.� � �- Posluao sam te i razgovarao sa svojim odvjetnikom. Kae da sjedim mirno � �i da im nita ne dajem bez sudskog poziva. Čak i u tom slučaju zna načine �kako da im napakosti.Daniel se načas zadubi u misli.- Drim da je moj plan o zajedničkom fondu sada vaniji nego ikad prije. � �Bit će to čista financijska transakcija na koju se nitko neće moći nabaciti kamenom. Nezakulisna i potena.�- U Floridi krue glasovi da neće biti tako čista. Oni ele sudjelovati i � �sada puu kao risovi to ih nisi obavijestio.� �- Ba mi je ao - naruga se Daniel. - Izgladit ću nesporazum.� �- Naprasni su - upozori ga Hoffa.- A mi nismo? - upita Daniel kroza smijeh.242I Hoffa se nasmija.- Ako ti treba pomoć, viči.- Ako mi zatreba pomoć, bit će isuvie kasno za viku - reče Daniel.�- Svejedno, budi oprezan - savjetova ga Hoffa. -Sretno.- Hvala. - Daniel spusti slualicu. Trenutak je neodlučno oklijevao, a �onda nazvao Mosesov kućni broj. - Dovezi amo svoj automobil i parkiraj ga na ulici iza moje kuće. Čekaj me ondje.- to se kuha?�- Nita zbog čega bi se trebalo brinuti. Stvar je u tome da se moram �izvući odavde, a da me moji psi čuvari ne opaze.- Stiem za petnaest minuta.�Daniel se vrati u sobu za dnevni boravak. Margaret je sjedila na kauču.- Moses dolazi po mene za petnaestak minuta. Izvući ću se na ulicu iza kuće, kroz stranja vrata i susjedovo dvorite.� �- to te sprečava da iziđe na prednja vrata?� �- Neki tipovi iz Senatskog odbora za radnička pitanja. Već me tjednima slijede, a ne elim da znaju kamo idem.�Mučala je, dok ga je promatrala kako nalijeva jo jedan viski. Pričeka da �ga ispije.- Zato mi prije nisi nita kazao o tim ljudima?� �- Nisam te htio uzbuđivati. Osim toga, to i nije toliko vano.�- Nije vano? To bi htio da vjerujem? Zar zato to nije vano cijelo vrijeme� � � nosi uza se pitolj? to hoće da mislim? Već sam sila s uma, razmiljajući o� � � � � � opasnosti koja ti vjerojatno prijeti, a o kojoj nita ne znam.�

- Uvijek nosim pitolj.�- To mi je i D.J. kazao, ali mislila sam da veli samo zato da me umiri.16'243- Istina je - reče. - Vie se radi o navici, negoli o nečem drugom. - �Iznova napuni čau. - Prije mnogo vremena su me oteli, pretukli, zatvorili� na tri dana i zatim, usred olujne studi, istovarili na pustoj auto-cesti. Zakleo sam se da mi se to vie nikada neće dogoditi.�- Ide li u posjet Lanskom? Klimnu.�- Hoće li biti opasno?- Neće. Moramo poslovno razgovarati, i to je sve.- Koliko će se zadrati?� �Pogleda na sat. Bilo je gotovo deset sati.- Neću dugo. Vratit ću se prije ponoći. Nazvat ću te, ako budem morao due� ostati.- Čekat ću te budna.Sagne se vedra lica i poljubi je.- Ne brini se, Margaret. Neće mi se nita dogoditi.�Moses uveze kola u parkiralite iza skladita.� �- Hoće li da pođem s tobom? - upita. Daniel potrese glavom.�- Ne. Čekaj me tu u kolima. - Uzađe uza stube i pokuca na eljezna vrata. �Otvori ih isti čovjek koji ga je prije bio uveo i kimnu mu. Daniel pođe za njim.Prizor koji je ugledao bio je navlas isti kao i onda. Za stolovima su se marljivo prebrojavali novci, i nitko im ne obrati ni najmanju panju, dok �su prolazili sobama da bi uli u ured. Kao i tada, Lanskv je sjedio za �pisaćim stolom.Plavokosi tjelohranitelj stupi pred Daniela, vidjevi da kani naprijed.�- Ima li uza se pitolj? - upita ga hladnim glasom.� �244- Ne. Ne nosim pitolj kad idem prijateljima u posjet - otpovrnu Daniel.�Tjelohranitelj se preko ramena letimice osvrnu na Lanskoga.- Ako veli da ne nosi pitolj - reče on blago -onda znači da ga ne nosi.�Tjelohranitelj kimnu, a tada, okrenuvi se poput zvrka, muki zarije desnu � �aku u Danielov eludac. Svlađujući bol i mučninu koja ga iznenada zahvati,� � Daniel se presavi gotovo do poda. Sileći se da die polako, ostade u takvu� poloaju dok god ga mučnina ne prođe, a onda se uspravi.�Na Lanskvjevu licu zatitra slabaan smijeak.� �- Moj momak ne voli da mu se pitolje gura pod nos.�- Ne zamjeravam mu - reče Daniel. - Krenu kao da će oko tjelohranitelja k stolu. Ovaj se iz opreza okrenu, pa tako uopće ne opazi Danielovu teku �ačetinu koja uzleti gotovo s poda. Daniel oćuti kako mu od sraza sijevnu �pest, kad se u klasičnom aperkatu silovito zabila u gorilinu bradu, podigavi ga preko ruba stola u zrak, da bi se potom natrake prekopitnuo i� � prilijepio uza zid niz koji spuznu na pod. Plavonjina se brada objesi nakrivo i, dok je slomljenih zubi, koji mu se načičkae u donju usnu, �omamljeno zuri u prazno, krv mu ćurkom navirae iz nosa i iz usta.�Daniel mu načas odzgor ustremi upiljen pogled, a onda se opet okrenu Lanskome. Progovori kao da nije bilo nikakve upadice.- Ni ja ne volim kad netko u mene gura pitolje. Lanskv se za trenutak �zabulji u nj, a tada spustipovran pogled na ispruena tjelohranitelja. Dade znak dvojici drugih � �mukaraca to su se nalazili u sobi.� �- Bolje da ga iznesete i temeljito uredite.

- Da sam na vaem mjestu - upade Daniel -�245odveo bih ga liječniku. Momak vam ima staklenu čeljust. Osjetio sam kako se bar na tri mjesta lomi. -Primače se stolici. - Smijem li sjesti?Lanskv mu dade doputenje nijemim pokretom ruke. Nisu zapodjeli razgovor �sve dok se vrata uz kljocaj ne zatvorie i dok ne ostadoe sami u sobi.� � �- A sada mi kaite to to se znači? - upita Daniel.� �- ao mi je - ispriča se Lanskv - ali znate kako je, morao sam ga iskuati.� �Daniel zavrti glavom.- I to ste time postigli? Nita.� �- Dokazao je da nije za ovaj posao - odvrati Lanskv. - Ne trebaju mi tjelohranitelji sa staklenim čeljustima.Daniel se prvo nasmija, a potom produi ozbiljnim glasom.�- Toliko to se tiče ale i igre. eljeli ste me vidjeti?� � �Lanskv namah prijeđe na stvar.- U vezi sa zajedničkim fondom. Osjećam se povrijeđenim. Niste me pozvali kao sudionika.- To je točno.- elim se pridruiti.� �- Tako se nismo dogovorili - reče Daniel.- Nisam ni rekao da jesmo - uzvrati Lanskv. -Samo sam kazao da elim �sudjelovati.- Onda dopustite da vam kaem kratko i jasno, gospodine Lanskv. Nisam vas �pozvao kao sudionika, jer ne elim da nam se priključite. To je �transakcija koja mora ostati čista.- Odvie ste bezazlen - reče Lanskv. - Traite svađu. Moemo vas ukloniti � � �kao od ale. - Pucnu palcem.�Daniel se nasmijei.�- U tom slučaju gubite sve: zajednički fond i posao koji smo već uglavili.- Imate trudnu enu i sina u koli - podsjeti ga.� �2461- A to vi imate, gospodine Lansky? - zapita Daniel blago. - ivot koji � �provodite u sjeni, okrueni staklenim čeljustima to vas čuvaju da i sami � �ne budete uklonjeni? Je li vam ikad palo na pamet da svaki mesar, trgovac mjeovitom robom, električar, popravljač telefona i svaki dostavljač koji �vam zalazi u kuću nosi sindikalnu značku. Ima ih preko dvadeset milijuna. Ako kaem samo jednu riječ, nema tog mjesta pod kapom nebeskom na kojem �biste nali spas od njihova gnjeva, osim da odmah umrete prirodnom smrću.�Lansky se nijemo zabulji u nj. Daniel se die. Lansky napokon prozbori.�- Ne odlučujem sam. Morat ću to objasniti svojim ortacima.Daniel ga pogleda s visoka.- Govorite jidi, zar ne? Lansky potvrdi glavom.�- Kad sam prije mnogo godina pohađao radnički koled u New Yorku, pokupio �sam zbrda-zdola par zaista jezgrovitih izričaja. Ovo je jedan od njih. Kaite svojim ortacima da sam shabbes go^. Da sam onaj koji moe pripomoći � �da radnički pokret u očima javnosti zadri ugled i pravovaljanost. I da je� bolje da se s tim ne zajebavaju, jer bi u protivnom lako mogli ubiti koku to nese zlatna jaja.�' - Nisam siguran hoće li to moći probaviti.- Ako ne budu mogli, obojica ćemo poaliti. Lansky se zamiljeno zapilji u � �nj. Na koncu mulicem preleti usiljen smijeak.�

- Jeste li stvarno sigurni da se ne zovete Daniel Webster?1 Osoba koja nije idovske vjere, a uposlena je kod ortodoksnih Zidova, �umjesto kojih na praznički sabat, dan odmora, obavlja stanovite poslove, kao to su poticanje vatre, paljenje i gaenje svjetla, i tome slično.� �247trinaesto poglavljeDaniel se zapilji u izvjetaje nagomilane na stolu pred sobom. Brzo ih �prolista s osjećajem beznađa koji mu poče ispunjati duu. Napokon ih vrati� na mjesto i nemoćno lupi akom o stol.�- Boga mu, to ne ide.Moses i Jack se utke zabulje u nj. D. J. je, naslonjen o zid, gledao u �oca. Bio je kraj mjeseca lipnja, pa nije imao predavanja sve do jeseni.- Za posljednjih deset dana proputovao sam preko est tisuća kilometara, �vodio pregovore s predstavnicima petnaest raznih sindikalnih podrunica �koje imaju najmanje osam ili devet tisuća članova, i sve to smo ishodili �jest samo petsto i sedamdeset potpisanih obveza na davanje prinosa. Kako da te idiote uvjerim da je to neto najbolje to im se ikad pruilo? I � � �jedina prilika u ivotu da svatko dobije potenu zaslubu.� � �Moses ga utjei.�- Mora da je istinita ona mudra izreka koja kae da nitko nije prorok u �svojoj zemlji.- Slaba mi je to utjeha - potui se Daniel. -Potrebno nam je bar osamdeset� do sto tisuća prino-snika.- S njima morate ići u krajnost - reče Jack. -Zele čuti o plavom nebu i o ćupu punom zlata pri kraju duge.248- To nije u mom stilu - odvrati Daniel. - Nisam vindler. - Odgrize vrak � �nove cigare. - Kamo sada moram ići?- U Detroit - odgovori Jack. - Tu će biti velik zbor. Očekujemo da će se na njemu okupiti oko petnaest tisuća ljudi. Pored vozača kamiona u međugradskom prometu Reuther nam je obećao i prisutnost velikog broja sindikalista iz automobilske industrije. Zbor je toliko značajan da će ga prenositi i televizijska i radio-mrea.�Daniel poče valiti cigaru.�- Moda je bolje da ga odgodimo. Nisam za to da me cijela zemlja gleda �kako padam na dupe.- Oče. - D. J. priđe stolu. - Imam ideju, samo ne znam je li izvediva.Otac ga pogleda.- Da je čujemo. Ovoga časa spreman sam posluati svaki prijedlog.�- Moda se pokae neprimjenjivom za na slučaj - upozori D. J. - Kako bilo � � �da bilo, jedan od predmeta koji sam upravo odsluao na koledu, govori o � �zajmu i kupovanju na otplatu, primjerice, automobila, kućanskih aparata, pokućstva i ostaloga.Daniel se odjednom pozanima.- Kai neto vie o tome.� � �- Kupac plaća toliko i toliko u gotovu, a toliko i toliko tjedno ili mjesečno, dok sve ne otplati. Onim trenutkom kad se potpie ugovor, �prodavač ga diskontira kod banke, gdje odmah dobije novac. A kupac ima svoju robu.- To nije posve ista stvar - reče Daniel.- Moda. Ali naa je roba, u ovom slučaju, ulog u zajednički fond. A � �obojica dobro znamo da prosječni čovjek nerado izdaje sto dolara najednom, ali da mu izdatak od dva dolara tjedno ne izgleda tako straan.�249

- Drim da Juniorov primjer ima dobrih strana -Jack će u jednom dahu.�- Nismo tu da vodimo takve poslove - usprotivi se Daniel.- Dade se to urediti - uskoči Moses. - Mogu izvravati svoje uplate �izravno u sindikatu koji bi ih potom svaki mjesec slao nama.- Tako je. - Jack kimnu. - Ako sastavimo prikladan kupoprodajni ugovor, siguran sam da ćemo naći banku koja će ga diskontirati.Daniel konačno prinese igicu cigari. Kimao je u sebi. Ipak bi stvar mogla� upaliti.- Imam je. To je banka Sindikata rudara koji je vlasnik većeg dijela dionica Narodne banke u Was-hingtonu. Siguran sam da će John L. nagovoriti direktora banke Barneva Coltona da nam dade novac.Daniel svrnu oči k Junioru.- Istupio si s vrlo dobrom idejom, sine. D.J. porumeni.- Jo ne znamo je li dobra, oče. Moda nam se ne posreći.� �- Moramo svim snagama uznastojati da je oivotvorimo - reče Daniel. Okrenu� se Jacku. - Kako to da televizija i radio vre prijenos s tog zbora?�- Dre da će od toga ispasti zanimljiva reportaa. To je prvi put da u � �kapitalizmu članovi sindikata stvaraju zajednički fond, da bi na taj način investirali svoj novac.Daniel ga pogleda. Najednom se osmijehnu; glas mu opet zagrmi od samopouzdanja.- Uspjet ćemo. Sve uskače u normalni kolosijek. Iako nisu toga svjesni, pruaju nam mogućnost da sindikalno organiziramo cijelu zemlju.�250*- Uzrujan si - reče Margaret dok ga je promatrala kako sprema stvari u kovčeić koji će ponijeti sobom u Detroit.�Dubok mu se uzdah izvinu iz prsiju.- Ako ovo ne uspije, morat ćemo napustit cio plan, a to nas ostavlja ondje gdje smo i započeli.- Zar je zaista tako loe? - zapita. - Dobro se snalazimo.�Okrenu joj se.- Ne shvaća. Kad u radničkom pokretu počne stagnirati, bolje je da se � �svega odrekne. Inače, hoće-neće, ide nizbrdice.� � � �- Pa zar od redovne članarine ne pristie dovoljno novaca? S njima moemo � �lijepo ivjeti.�- Sada ih ima dovoljno - priznade. - No to misli koliko će to trajati? � �Prije ili kasnije ostat ćemo bez posla koji obavljamo za pojedine sindikate. Ako ne uspijemo druge navesti da nam se pridrue, zlo nam se �pie. To ti je začarani krug, ali jedan uspjeh rađa drugi. Ćim nai ljudi � �uoče da ne privlačimo nove članove, počet će se pitati jesmo li im potrebni. Onim trenutkom, kad tako stanu umo-vati, nama je odzvonilo.Mučala je dok je zatvarao kovčeić.�- Je li ti to toliko vano, Daniele?�- Da - uzvrati. - Čitav ivot sanjarim kako ću za radnički pokret učiniti �neto vano, i svaki put kad to pokuam, dobivam govna u lice. Ime igri je � � �politika. Kao polazna točka potreban mi je vlastiti mjesni sindikat, ali mi ga uskraćuju, jer radim svojom glavom i jer se boje da neću igrati prema njihovoj svirci. To je prilika da ih sve zaobiđem i prisilim ih da me posluaju jedinim jezikom koji razumiju: novcem i utjecajem.�Podie kovčeić, a ona ga otprati u donji kat. Ostavi kovčeić u hodnik i � � �uđe u sobu za dnevni boravak. Iz ormara izvadi bocu viskija i nalije čau.�251- Jesi li već sastavio svoj govor? - upita.

- Ne. Moram jo raditi na njemu. Zavrit ću ga do sutra popodne, kad ga i � �odravam.�- Da bar mogu s tobom - zabugari Margaret.- To bih i ja elio. - Gucnu piće. - Ali sad jo ne moramo dugo čekati. � �Samo dva tjedna.- Čini mi se kao vječnost. Nasmjehnu se.- Proći će bre nego to misli. - Odloi čau. -Zna gdje me moe nazvati u � � � � � � � �slučaju potrebe.Kimnu.- Imam tvoj hotelski broj u adresaru pored telefona.- Javit ću ti se da zna kako napredujemo.�- Gledat ću te na televiziji. Jack mi je kazao da će u večernjim vijestima objaviti izvadak iz tvog govora.- Samo da sve dobro prođe. Televizija zna čovjeka izvrći ruglu.- Ne brini se, neće imati nezgoda - ohrabri ga.�- Pristrana si - reče, smijeeći se.�- Moda, ali ipak će sve prebroditi. Dovoljno se brinem zbog ena koje te � � �salijeću; nakon ovoga morat ću brinuti dvostruku brigu.Nasmija se.- Ne udvostručuj brige, nego zadovoljstva. Pridrui mu se u smijehu.�- Nestrpljiva sam. Opet se ćutim poput djevice. Kad prvi put poslije svega ovoga opet počnemo voditi ljubav, mislim da ću postati nezajaljiva.�- Puste riječi. Sjetit ću se ja njih.- Daniele.Pogleda je. Glas joj naprečac poprimi ozbiljan prizvuk.- Čak ako i ne uspije, to nije toliko vano. Jo uvijek preostajemo nas � � �dvoje. Ne traim mnogo.�Poljubi je u obraz.252- Znam, duo. To je jedan od razloga zbog kojih te i volim.�Osmjehnu se blaeno.�- Drago mi je to to čujem. Gotovo sve do sada mislila sam da ti je stalo �samo do mog lijepog tijela.-1 do toga. - Nasmije se opet. Vani se oglasi automobilska truba.- Stigla su kola. Moram put pod noge. Isprati ga do vrata, gdje podie �svoj kovčeić.�- Izruči Junioru i ostalima moje najsrdačnije pozdrave - reče.- Hoću. - Spusti pogled na nju. - Zaboravio sam ti neto reći. Ako ti bilo� to zatreba, obrati se na Jacka Haneva, jer ostaje u gradu. Nazovi ga bez �ikakva skanjivanja. Bit će ili kod kuće ili u uredu.- Mislila sam da i on ide s tobom - reče.- Morali smo u posljednji čas mijenjati planove. Očekuje od tiskara nove kupoprodajne ugovore, kako bi ih provjerio i na vrijeme ih poslao za nama za zbor.- Znači onda da će te samo D.J. i Moses pratiti?- Odavde vie nikoga i ne trebam. Hoffa mi je stavio na raspolaganje dio �svog činovničkog osoblja. - Sagne se nad nju i poljubi je u obraz. Čuvaj se. Vratit ću se prekosutra.- Sretno. - Dade mu cjelov. -1 kloni se zlih ena. Ljubim te.�- I ja tebe - odvrati, smijući se.Stajala je na pragu i promatrala ga kako ulazi u kola. Nagne se kroz prozor i domahnu joj. Ona mu odmahnu, a kola se odlijepe od ruba pločnika. Pratila ih je pogledom dok joj nisu, zamakavi za ugao, nestala �iz vida. Telefon poče zvrčati. Zatvori vrata i pouri da vidi tko zove.�

Bio je to Jack Haney.- Je li Veliki Dan već otiao?�- Maločas.253- Dobro. Nazvat ću ga kad stigne u Detroit.- Da nisu iskrsli kakvi problemi?- Nisu. Htio sam samo provjeriti neke jezične formulacije ugovora. - Časak se kolebao. - Hoćete li biti sutra kod kuće?- Hoću.- Nazvat ću vas da znam kako ste. Veliki me Dan zamolio da odravam vezu s� vama.- Rekao mi je. - Doao je na nju red da oklijeva. -Čujte, ako sutra nemate� nikakva posla, dođite ovamo; zajedno ćemo večerati i gledati ga na televiziji.- Ne bih htio da vam bilo čime oduzimam vrijeme.- Nećete, jer se Mamie brine o svemu. A uz vas se neću osjećati toliko osamljenom za njegove odsutnosti.- U redu - pristade. - Javit ću se sutra u slučaju da se predomislite.- To se neće dogoditi. Iznova se pokoleba.- Dobro. Kad elite da dođem?�- Odgovara li vam u sedam sati?- Da, očekujte me u to vrijeme. Hvala na pozivu. Spusti slualicu i otiđe �gore u spavaću sobu.Polako skide haljinu i uze spavaćicu. Pogled joj odluta na zrcalo. Trbuh se doimao omanim. Nije bila sigurna, ali je mislila da joj se počeo �neznatno sputati. Uskoči u spavaćicu i lee u krevet.� �Nasloni se leđima na jastuke. Radovala se to je Jacka pozvala na večeru. �Bilo je to prvi put to razgovara s njim na samu bez prisutnosti �mnogobrojnih ljudi. Ostavljao je dojam finog mladića, moda neto � �preplahog, ali bit će zbog toga to je efova ena. Međutim, uvijek se prema� � � njoj ophodio susretljivo i pristojno. Za razliku od tolikih drugih koji su je svojim ponaanjem tjerali na po-�254misao, kako u njihovim očima nije nita doli prepredeno djevojče koje je �iskoristilo svoju mladost i putenost da ulovi Daniela u bračnu stupicu.Ispusti dubok uzdah. Nek idu k vragu. Kad rodi, dokazat ću im svima koliko su imali krivo.255četrnaesto poglavljeDaniel je stajao na jednoj strani pozornice, iza kulisa, u dnu zborne dvorane. Pritisak uskomeana mnotva to je ispunjavalo dvoranu osjećao se u� � � zraku koji je odisao tekim mirisima. Sindikat rudara i vozača u �međugradskom prometu obavili su valjano svoj posao i uputili svoje članove na zbor. Sada je sve ovisilo o njemu. Ako ih ne uspije pridobiti za novi način kupovine, bit će to njegov promaaj.�Obori pogled na biljeke to ih je drao u ruci. Bile su otipkane velikim � � �slovima na katalokim karticama srednje veličine. Na svakoj se kartici �isticalo jedno bitno pitanje. Osiguranje. tednja za mirovinu. Povećanje �glavnice. Dopunski dohodak. Sve sami plusovi. I plus je povoljan plan o uplaćivanju. Dva dolara po osobi.Sve je imao na dlanu. Ako uprska, neće imati koga kriviti. Krivica će se obvezno pripisati njemu i nikom drugome. Iz grudi mu se ote dubok uzdah.Za proteklih pola sata razni su govornici u svojim govorima objanjavali �sluateljstvu pojedinosti u vezi sa zajedničkim fondom. Posljednji je �

govornik bio predsjednik jedne od mjesnih podrunica Sindikata rudara. �Njegov glas to je dopirao do Daniela prenosili su zvučnici.�- A sada će vam o toj prilici, koja nam se svima256ukazuje, da sudjelujemo u razvijanju i umnoavanju bogatstva nae zemlje, � �mnogo vie reći ćovjek ćiji je veleum i smislio cio taj plan, čovjek vama �dobro poznat, čovjek koji je čitav svoj ivot posvetio radničkoj stvari, �čovjek kojega s ponosom nazivam svojim prijateljem: Veliki Dan Huggins, predsjednik Konfederativnog saveza suvremenog radnitva.�Daniel zakroči na pozornicu. U susret mu pođe govornik sa irokim �osmijehom na licu. Dok su se rukovali, govornik proaputa.�- Naprijed Veliki Dane, smotaj ih. Mi smo ti ih umekali.�Daniel se nasmijei i priđe govornici. Kartice s govorom poloi na stalak � �pred sobom. Uzdignu ruku i, razdragano maući njome, zahvali se nazočnima �na burnom odobravanju. Zatim ustavi ruku, i pljesak zamre; dvoranom zavlada tajac.Daniel nijemo postaja, dok za trenutak prijeđe okom po sluateljstvu. �Dobrih pedeset posto ljudi jo je uvijek imalo na sebi radna odijela. �Vjerojatno su doli neposredno nakon smjene. Ostali bijahu odjeveni u �koulje. Vani je temperatura zraka iznosila vie od dvadeset i sedam � �stupnjeva, i samo je mali broj kaputa upadao u oči. Između prvog reda sjedala i pozornice televizijske kamere počee zauzimati poloaje.� �Daniel jo jednom obuhvati pogledom sluateljstvo. Radnici. Po srodnosti � �koja ih je vezivala, gotovo je svakom pojedincu ćutio udaranje bila. Odrastao je u njihovoj sredini, jeo je, pio i spavao s njima. Duboko je osjećao da im pripada, i duom i tijelom.�Iznova spusti pogled na kartice s govorom. Neto nije bilo u redu. Nije se� razlikovao od onih to sjede ispred njega u dvorani; nije on bio prodavač �vrijednosnih papira. Bez obzira na to koliko osnovna17 Sjećanje II257ideja bila punovaljana, ti ljudi nisu doli ovamo sluati trgovačke folove.� � Doli su da vide njega, da ga čuju i da osvjee odanost radničkom pokretu i� � sindikalizmu. Doli su da čuju od njega samo jedno: da jo uvijek mari za � �njih i da im vjeruje.Laganom kretnjom pokupi s pulta kartice s govorom i isprui ruku da ih svi� vide.- Braćo i prijatelji. Na ovim karticama to ih drim u ruci ispisan je � �govor koji trebam odrati. Trebalo je da vam kaem kako je za svakoga od � �vas vano da nam se pridrui. Trebalo je da vam kaem koliko ćete time � � �novaca zaraditi i kakvu će vam to udobnost pruiti.�Zastade za trenutak.- Međutim, predomislio sam se. Uopće ne namjeravam odrati taj govor. �Drugi ga mogu izreći kudikamo bolje od mene. Uostalom, svi ste prilikom ulaska u salu dobili letke i u njima moete naći sve to vas zanima.� �Otvori aku i kartice popadae na pod. Časak ih otprati pogledom, a onda se� � opet obrati sluateljstvu.�- Ono malo vremena to nam je preostalo odveć je dragocjeno da ga na to �troimo. Umjesto toga govorit ću vam o nečemu to je, po mom miljenju, � � �mnogo vanije, zapravo toliko vano da, bez iznimke, svaki dan utječe na � �nae ivote i na nau egzistenciju. elim vam govoriti o naem načinu ivota - � � � � � �koji ja nazivam ťizazov demokracijiŤ.Zastane i stade pogledom prelaziti od lica do lica. Bijahu to ljudi njegove vrste. Poče govoriti vrlo odmjereno i razgovijetno.

- Čovjek se rađa, radi i umire. Poslije toga vie nita nema... Takav je � �ivot svih nas koji smo se rodili u sredini iz koje niču oni to rade. � �Prihvatili smo ga, jer je prema tradiciji tako oduvijek bilo. Ali jednog dana, nema tome davno, sastade se skupina258ljudi da odrede načela nečemu to nazvae demokracijom, prema kojima svi � �ljudi treba da uivaju ista prava, bez obzira na rasu i podrijetlo. I ti �ciljevi postadoe izazov demokraciji, jer je lake objaviti jedan ideal � �negoli ga provesti u djelo. Ta provedba zametnu se u borbu i borba posta naa, jer smo mi oni koji rade, jer smo mi oni koji moraju prihvatiti �izazov demokraciji i omogućiti joj razvoj.Posuti i ukočenim pogledom zakrui po prisutnima.�- Braćo, mi smo prihvatili taj izazov. Osnovali smo sindikate da preko njih poboljamo svoje ivotne uvjete. Dunost nam je da usavravamo te � � � �sindikate i otvaramo nove, kako bismo pomogli i drugima. No, ima neto vie� � u tom izazovu, osim sutog sindikalizma. Jer istinski izazov predstavlja �ivot. A mi zasluujemo vie od pukog rođenja, rada i smrti. I vie od onog � � � �to sada jesmo: nitko i nita. Jer svijet u kojem ivimo pripada i nama. I � � �svatko od nas mora svojim djelom ostaviti vidan trag iza sebe da nas oni to dolaze ne zaborave, već nas trajno zadre u sjećanju.� �Mai se čae vode to je stajala na govornici. Za trenutak ga tiina koja je � � � �vladala u dvorani natjera na pomisao da ne shvaćaju ono to im kani reći. �A onda ga strahovit pljesak to se u valovima ruio nada nj uvjeri u � �suprotno. Podie ruku i pljesak uminu.�- Mi smo ratnici u bici. Mi moramo neprestance stvarati i ogledati se s izazovom demokraciji, jer samo ostvarenjem vlastitih tenji, bit ćemo u �stanju pomoći drugima da isto to postignu.Pljesak se ponovo razlijegnu dvoranom. Podie ruku.�- A to je upravo ono to moramo i činiti: brinuti se za druge kao to se � �brinemo i za sebe.Stajao je na podiju vie od jednog sata. Govorio je�17'259o izgubljenoj mladosti, o propalim snovima i poljuljanom samopouzdanju, a tada im je povjerio svoju viziju budućnosti. Svoj san o idealnoj ljudskoj zajednici koji isključivo oni mogu oivotvoriti, jer je to i njihov san. �Pa je dodao da je prihvaćanje izazova jedini način da se on obistini. U protivnom, svoje odgovornosti i ivote predaju u tuđe ruke, zbog čega bi s� vremenom nazadovali, dok god se svi dosadanji rezultati ne upropaste.�Kad je zavrio, u dvorani je vladala mukla tiina. Potom sve zagrmi od � �urnebesa. Općinstvo stade pljeskati i skandirati:- Veliki Dane! Veliki Dane! Veliki Dane!Opet im se okrenu. Vidjeli su kako mu se suze kotrljaju niz obraze. Jedva je mogao govoriti.- Hvala vam.Kad je napustio govornicu, iza pozornice nastupi neugodna tiina. Vie nije� � bilo uobičajenog rukovanja ili oduevljenog tapanja po leđima. Umjesto � �toga, oni isti ljudi koji su prije govora nadobudno predviđali da će samo na ovom zboru skupiti pretplata u vrijednosti od pola milijuna dolara, nekako se povukoe u sebe i postadoe oprezni. Na licima im je jasno � �pročitao da je zabrljao stvar.Čak su i Moses i D.J. neočekivano zapali u utnju, dok su se automobilom �prebacivali natrag, u veliki apartman koji su rezervirali u hotelu za primanje slubenih predstavnika mjesnih podrunica to su surađivale na � � �

njihovu projektu. utke su se vozili dizalom. Otvorili su vrata praznog �apartmana.Zaustavivi se nasred prostrane prostorije za dnevni boravak, Daniel poče �buljiti u bar opskrbljen pićima i u stolove natrpane sendvičima za one koji ogladne u toku primanja.Obrati se Mosesu.- Bit će bolje da se sporazumije s hotelskom upravom da se sve to odnese �natrag. Počet ću se260pakirati. Nema smisla da tu besposličim. Izvidjet ću mogu li jo večeras �kući zrakoplovom. Moses nijemo klimnu.- D. J., ti počni kupiti papire. Ne mora ih razvrstavati. Jednostavno ih �strpaj u kutiju i tu ih ostavi. Sva je prilika da ih vie nećemo trebati.�- Dobro, oče.Telefon zazvrnda, kada pođe u svoju spavaću sobu. Zatvori vrata i zvonjava se pritomi. Priđe k postelji i lijeno sjede na nju. Za koga je vraga to učinio? Imao je sve na dlanu i to ipak odbacio. Tek onako. Samo da im saopći kako se u biti osjeća, to će jo istog dana, prije negoli � �sjednu za večeru, posve zaboraviti. Za koga je vraga dopustio da ga vlastita vizija toliko zaslijepi i zavara pa da ono to je kazao zbilja �smatra vanim. Ideali su samo primamljive riječi koje vie nikoga ne diraju� � u srce, niti im tko vjeruje. Moć i novac bijahu za njih jedini predmeti oboavanja koji ih pokretahu.�Otvore se vrata spavaće sobe i kroz njih proviri Mosesova glava.- Predsjednik eli s tobom razgovarati - reče priduenim glasom.� �- Predsjednik? - zapita Daniel glupo.- Predsjednik Sjedinjenih Drava - dopuni se Moses.�Daniel se zapilji u nj, zatim se okrenu i podie slualicu s telefona koji � �se nalazio na noćnom ormariću.- Halo.U slualici zakrijeti enski glas.� � �- Gospodin Huggins?- Da.- Samo časak dok vas spojim s Predsjednikom Sjedinjenih Drava.�Na liniji se prvo začu kljocaj, a onda dobro poznati glas predsjednika �Eisenhowera.261- Gospodine Huggins, htio bih vam čestitati na veličanstvenu govoru koji sam upravo čuo na televiziji.- Hvala vam, gospodine predsjedniče.- Njime ste na divan način potvrdili sve one temeljne istine koje Ameriku učinie velikom. Bijae to nova formulacija ideala s kojima smo svi � �odrasli, ideala koji prelaze ograničeno polje rada i uzbuđuju do sri sve �Amerikance to vole svoju zemlju i svoje sunarodnjake. Htio bih da znate �da ste tim govorom izrazili ne samo osjećaje svih Amerikanaca, nego i moje vlastite. Bio je to govor koji bih i sam s ponosom odrao.�- Hvala vam, gospodine predsjedniče.- Jo jednom moje najsrdačnije čestitke, gospodine Huggins. Zbogom.�Prekide se veza i slualica utihnu u Danielovoj ruci. Podie oči i ugleda � �Mosesa i Juniora na pragu.- Predsjedniku se dopao - izusti zadivljeno.A onda odjednom, kao da svi telefoni u apartmanu istodobno zacilinkae, i �ljudi počee grnuti u sobu.�

Trudovi se stadoe javljati negdje sredinom njegova govora. Sjedili su u �sobi za dnevni boravak i gledali ga na televiziji. Odmah nakon to je �Daniel započeo govor, Jack je pogleda začuđeno.- To nije govor na kome je radio. Je li vam kazao da će ga izmijeniti?Odmahnu glavom.- Nije mi uopće nita kazao, pa ne bih ni znala je li to isti govor ili �ne.Nekoliko časaka potom nadođu prvi trudovi. Bolni je grč presiječe poput britka noa. Pokua ga obuzdati. Osjeti neku čudnu neugodnost pri pomi-� �262sli da će to Jack primijetiti. Duboko uzdahnu i bol uminu.Dvije minute kasnije opet je pograbi. Ovoga puta jače. Nesvjesno zasopta i zgrči se na stolici. Jack joj se okrenu.- Zar neto nije u redu? Oćuti da joj se lice poti.�- Čedo. Mislim da dolazi. Zovite liječnika. Broj mu je tik telefona.Jack skoči na noge.- Mamie - povika. Crnkinja se pojavi na vratima.- Izgleda da gospođa Huggins rađa. Ostanite uz nju dok nazovem liječnika i saznam to nam je činiti.�Hotelski se apartman sada pretvorio u pravu ludnicu. Odakle su ti ljudi doli, nije znao. No, bilo kako bilo, sad su se nali tu i udarili brigu na� � veselje. Prema posljednjim nepotpunim rezultatima kupoprodajnih je ugovora potpisano u vrijednosti koja premauje milijun dolara.�- Prefriganče jedan - uskliknu govornik koji je Daniela bio najavio općinstvu. - Drao si nas u uvjerenju da si lud, a cijelo si vrijeme znao �to radi.� �Pristupi mu Moses, stićući u aci pregrt brzojava.� � �- Telefonski pozivi i brzojavi neprekidno pristiu iz svih krajeva zemlje.� Svi te trae, počevi od Davea Dubinskog iz New Yorka, koji hoće da u � �Madison Square Gardenu govori na zboru ILGWU1-a i koji ti stavlja na �raspolaganje usluge njihove Udruene banke, pa do Harrvja Bridgesa, koji �eli da u San Franciscu odri govor lučkim� � �1 International Ladies' Garment Workers Union (Međunarodni sindikat radnika u izradbi enske konfekcije).�263radnicima. Čak ti je i George Meany brzojavno čestitao, nudeći ti podrku �pri ostvarenju zajedničkih ciljeva i ideala.Daniel odjednom osjeti umor. Poče se iz krcate prostorije za dnevni boravak probijati prema spavaćoj sobi. Prođe mimo jednog čovjeka, već opijena od zanosa, koji ga potapa po ramenu.�- Veliki Dane! - kliknu. - Ako oće, moe bit slijedeći predsjednik � � �Sjedinjenih Drava.�mugnu u sobu i zatvori vrata. Priđe krevetu i sjede na nj. Trebalo mu je �nekoliko minuta odmora. Isuvie se toga zbilo. Iscrpie ga svi redom, i � �otmjeni svijet i mali ljudi. Otvore se vrata, i u sobu uniđe D. J.- Zar neto nije u redu, oče?�- Samo sam premoren, sine.- Bila je to sjajna ideja, oče - oduevi se D.J. -Osjetio si nagonski kako� da ih navuče na tanak led. Mislim da nitko od nas nije imao pojma to � �smjera.�Daniel pogleda sina. Jo uvijek nisu shvaćah? Čak je i D.J. vjerovao da je� to bio tek vjeto smiljen trik da se rasproda to vie pretplata. Ne reče � � � �nita. Zazvoni telefon na noćnom ormariću. Dade znak Junioru da odgovori �na poziv.

D.J. podie slualicu.� �- Za tebe je, oče. Zove Jack Haney. Daniel uze slualicu.�- Da, Jack?- Margaret rađa. Upravo sajri je odvezao u bolnicu County. Ovoga se časa nalazi u rađaoni.- Je li joj dobro?- Njezin liječnik veli da je odlično. Sve teče normalno. Svakoga bi trenutka trebala roditi. - Na drugom kraju linije zasmeta neki um. - Samo� časak, ne prekidajte vezu. - Daniel je čuo neke glasove. Zatim se opet javio Jack. - Dječak je, Daniele.264- Glas mu je podrhtavao od uzbuđenja. - Ima preko dvije kile i osamdeset deka. Čestitam! Daniel duboko uzdahnu.- Odmah krećem odavde. Kai Margaret da ćemo se vidjeti večeras. - Spusti �slualicu i ustremi pogled u Juniora. - Ima bracu - reče.� �Juniorovo lice obasja smijeak.�- Čestitam. - Pograbi očevu ruku i zadri je u čvrstu stisku. - Pridruujem� � se tvojoj radosti. Od svega srca.- Nađi Mosesa - reče Daniel. - elim mu kazati da se odmah vraćam kući. �Vas dvojica ostanite tu i okrunite zavrnicu.�Moses i D.J. se vrate u sobu ba kad je Daniel zatvarao svoj putni �kovčeić.�- Izvući ću se kroz vrata spavaće sobe - reče Daniel. - Neće me ni primijetiti.Moses kimnu, cereći se.- Čestitam, Daniele. - Pokaza na kovčeić. - Ne mora ga vucarati sobom. Mi� � ćemo ti ga sutra donijeti.- Dobra ideja - pristade Daniel. Uputi se k vratima hodnika. - U zračnu luku odvest ću se taksijem - reče otvarajući vrata. Iziđe u hodnik, a oni za njim. tePred glavnim ulazom apartmana nalazilo se deset do dvanaest mukaraca.�- Jo uvijek dolaze - primijeti Moses. - Bolje da s druge strane pođe k � �dizalima.Bacivi letimičan, pogled na gomilu, Daniel kimnu i poče se okretati. U �duhu mu bijesnu jedan lik. Okrenu se naglo, poseući jednom rukom za �pitoljem ispod kaputa, a drugom odgurnu snano Mosesa prema otvorenim � �vratima. Moses se sudari s Juniorom, te obojica, porćući, ulete natrake u� � sobu, upravo u času kad je prasnuo prvi hitac.Daniel osjeti udarac u sunčanom spletu, ali u265<Q <duhu i nadalje zadra jasan lik plavokosoga mukarca. Napregnu se da � �podigne pitolj. Drugi ga udarac poalje na koljena. Sada uspije podići � �pitolj, dreći ga objema rukama. Zadnjim atomima snage povuče obarač i � �plavonjin se lik rasprsnu u bezobličnu masu krvi i kosti, a posve nestade, kada ga pogodi i drugo tane koje ga besvjesnoga obori nauznačke na pod.ť Umirem, sine. A ti se rađa. Vie te nikad neću vidjeti. Nae poznanstvo � � �prestaje zanavijekŤ.ťOvoga puta neće umrijeti, oče. Upravo sam doao na svijet radi � �budućnosti, pa stoga i ti jo uvijek postojiŤ.� �ťOstavit ću ti svoje snove, sinkoŤ.ťČekat ću ih, oče. Ali morat će mi pokazati putŤ.�

Omamljen od bola svim se silama nastojao podići. Ćutio je na sebi ruke koje su ga dizale. Otvorio je oči ba u trenutku kad su podizali nosila i �ugledao Juniora i Mosesa kako se zabrinuto saginju nada nj. Pođe mu za rukom da se slabano nasmijei.� �- Osjećam se glupo. Trebao sam očekivati tako neto.�- Polako, oče - reče D.J. - Bit će sve u redu. Liječnik veli da nijedna ozljeda nije tee naravi.�- Znam. - Daniel kimnu nemoćno. - To mi je već saopćio tvoj braco.266Otar listopadski zrak godio mi je plućima dok sam ga duboko udisao. Svud �oko nas brda Zapadne Virginije bijahu prekrivena rano otpalim listovima crvene, zlaćane i crvenkastonarančaste boje, a oni preostali uznemireno treperahu na granama stabala. Uspesmo se na vrh brda.- Tu - kazah.Christina ukloni bijeli rolls s auto-ceste i parkira ga na stajalitu. �Pogleda me.- Jesi li siguran da to eli?� �- Da. Zarekao sam se da ću se vratiti prije nego to odem kući. - Ispruih � �ruku i sa stranjeg sjedala podigoh vreću za spavanje. - Posadio sam �cvijeće -kazah izlazeći iz auta.- Doći ću po tebe u osam sati ujutro - reče Christina. - Nemoj zakasniti. Obećao si majci da će se vratiti na vrijeme, kako bi prisustvovao �vjenčanju.Majka i Jack trebalo je da se sutra uvečer vjenčaju u naoj kući. Sudac �Paul Gitlin, kod kojega je Jack nekoć slubovao kao tajnik, doći će iz �grada da obavi obred.- Neću zakasniti - obećah, prebacujući remenje vreće za spavanje preko ramena.- Ima li sve to ti treba? - zapita. Nasmijeih se.� � �269- Imam četkicu za zube. Bit ču tu samo preko noći, Christina.Počekah dok bijeli rolls ne zamaknu za brdo, a zatim prijeđoh na suprotnu stranu auto-ceste, prekoračili ogradu i spustih se niz nasip. Prenoćit će u motelu s druge strane Fitchvillea u kojem je rezervirala sobu. Ovoga puta nisam morao traiti stazu. Znao sam put.�Trebalo mi je nepun sat da stignem do malog groblja na vrhu uzvisine. Betty May je odrala riječ. Uredno je posadila cvijeće oko granice groblja� i između grobova, te su cvjetovi jarke crvene, ute, plave i grimizne boje� prijazno gledali u nebo. Stajao sam tu dug trenutak. Nekako se činilo da groblje vie nije pusto i zanemareno, kao to je prije bilo.� �Pogledah nizbrdo. U kukuruznom polju gole stabljike poigravahu na popodnevnom povjetarcu. Blijed pramičak dima izlazio je iz dimnjaka kuće Jeba Stuarta, a kamionet pred vratima jo uvijek je bio pun praine.� �Dok sam tako gledao, Jeb Stuart iziđe iz kuće i, zaustavivi se na �prednjim stubama, poče se osvrtati oko sebe. Podie oči na uzvisinu i, �kiljeći protiv sunca, spazi me. Mahnuh mu. Lice mu ozari smijeak, kad me � �prepozna te i on zavitla rukom. Spustih se nizbrdo, a on otvori vrata.Noen vjetrom, odjek njegova glasa dopluta mi do uiju.� �- Betty May! Vratio se Jonathan!Pojavi se na kućnom ulazu iza njega i stade mi razdragano domahivati. Učini mi se nekako drugačijom i, tek kad sam se pribliio, vidio sam u �čemu je stvar. Bila je vitkija nego proli put kad smo se rastali; nestalo� je velikog trbuha.Jeb Stuart siđe niza stube i oduevljeno mi stade drmusati ruku.�

- Zdravo, Jonathane, zdravo.270Nasmijeih mu se.�- Zaista se veselim to vas opet vidim, Jeb Stuart.�- Stalno smo vas očekivali - reče. - Već smo pomislili da ste nas zaboravili.- Ni govora - odvratih. Pogledah mimo njega na Betty May. - Čestitam. Smijem li poljubiti ljupku mamicu?- Obvezno - odgovori Jeb.Popeh se uza stube i poljubih Betty May u oba obraza.- Izgledate krasno. Je li isto tako zgodna kao i vi?Betty May pocrveni.- Kako znate da je curica?- Tako, znam - uzvratih. - Međutim, niste mi odgovorili na pitanje.- Bogibogme, jest - upade Jeb. - Pljunuta je mama. Dođite i sami se uvjerite.Pođoh za njima u kolibu. Sada se već doimala kao mali dom. Na prozorima su visili katunski zastori, pokućstvo bijae očićeno i obojeno, iroka � � �draperija, koja se pruala od stropa do poda, odvajala je prostor s �krevetima od ostaloga dijela kuće, a na stolu i na poklopcima drvenih krinja stajale su nove svjetiljke.�Betty May razmaknu draperiju.- Evo je - reče ponosno.Bebica je leala u primitivnu dječjem krevetiću, napravljenom od jedne �polovice napol prepiljene bačve od viskija, koja je s oba kraja bila učvrćena letvom i premazana bijelom bojom. Sagnuh se nad krevetić. Crveno� je liće u snu nacerila poput maj-munčeta, a ručice zgrčila u sićune � �pesti; zbog gotovo bijele kose pričinjala se ćelavom.- Stvarno je zgođuna - rekoh. - Koliko joj je?�271- est tjedana - odgovori Betty May. - Rodila se isti dan kad smo poeli.� �- Kao da je znala da ne smije doć prije nego to Betty May pomogne u poslu� - primijeti Jeb Stuart.- Jeste li joj već nadjenuli ime? - upitah.- Razmiljali smo o tome, ali se jo nismo odlučili. elimo je odnijeti � � �dolje u Fitchville da bude krtena po vjerskom obredu - objasni Betty May.� -Zovemo je jednostavno Beba.Zasmijeih se.�- To je dovoljno. Donio sam joj dar. - Vratih se do ulaza i odmotah vreću za spavanje. U njoj se nalazila kutija to ju je za mene kupila Christina �u dućanu u Aveniji Worth. Predah kutiju Betty May.- Niste trebali - reče Betty May.- Otvorite je - kazah. Paljivo skide papir s kutije.�- Ovaj je papir toliko fin da ću ga sačuvat - reče plaho, dok je podizala poklopac. U kutiji se nalazila potpuna oprema za novorođenče - haljinica, eirić, čarapice, pletene cipele, plahte, pokrivač i jastuk, sve u � �ruičastom. Betty May prvo pogleda mene, a potom opet opremu.�- Predivna je. Tako neto jo nikad nisam vidjela.� �- To joj je za krstitke - kazah.Jeb Stuart nijemo stajae uz krevetić. Dotače mi ruku i ja mu se okrenuh.�- Betty May i ja nismo jaki na riječima, Jonathane, ali elimo da znate da� smo vam neizmjerno zahvalni.

- Tako je, Jonathane - potvrdi Betty May. Ba u taj hip bebica zaplaka i �Betty May se hitro obrnu. -Vrijeme je da je podojim. Točna je kao budilica.Čim uze dijete, Jeb i ja iziđosmo van i sjedosmo na stube.- Je li sve prolo u redu? - zapitah.�272- O, da - odvrati. - Ljetina je vrlo dobro ponijela. Upravo sam od kukuruzne komine ispeko viski i spremio ga u bačvice. Trideset je takvih bačvica najboljeg prirodnog viskija tamo gore u umi. Već sada za jednu �bačvicu mogu dobit sto dolara. Ali ako se ustrpim do idućeg proljeća, vjerojatno bi mogo dobit dvaput toliko, pa i vie.�- to ćete učiniti?�- Odlučio sam prodat deset bačvica. S dobivenim novcem progurali bi zimu, a na proljeće bi rasprodo ostatak.- To je pametno - kazah. Izvadih kutiju cigareta, ponudih ga, a zatim obojici pripalih.- Jeste li primili kakve glase od erifa? Zanijeka glavom.�- Ni slovca. Računo sam da će se usput svratit, al se nijednom nije pojavio.- Je li dokinuo uhitbeni nalog u gradu, kako je obećao?- Valjda - odgovori. - Ali to sad opće vie nije vano. Moja prijanja ena � � � �ishodila je rastavu u glavnom gradu okruga i udala se za nekog dućan-diju. Zato smo Betty May i ja odlučili da se, kad odemo u Fitchville �krstit dijete, i zakonski veemo lancima.�- Znači, sve ide kao po loju, zar ne? - upitah, osmjehnuvi se.�- Aha - otpovrnu. - Ali nita od svega toga, da se u vrijeme erifova � �dolaska niste tu zatekli.- Bilo, pa prolo - rekoh.�- Namjeravate 1' ostat malo due? - upita.�- Samo preko noći. Krećem rano izjutra. Sutra navečer moram biti kod kuće.- Moda bi se mogli vratit za krstitke. Meni i Betty May učinili bi veliku� čast kad bi htjeli bit Bebin krsni kum.Odjednom oćutih kako me neto stee u grlu.� �18 Sjećanje II273- S najvećim zadovoljstvom. Samo mi javite datum, i ja ću doći.Betty May iziđe na vrata, iza nas.- Za pola sata pripremit ću večeru.- Bog bogova. - Jeb Stuart ustade. - elite li na brzinu pogledat pecaru?�Kimnuh. Krenusmo gotovo nevidljivom stazom koja je krivudala kroz umicu. �Bilo je sve na svom mjestu, kao i proli put. Osim jedne stvari: drvene �bačvice bijahu uredno poslagane uz hvatove ogr-jevnog drva. Jeb Stuart pomno navuče dugu nepromočivu ceradu preko bačvica.- Ne bi htio da se drvo navlai - rastumači. Odetah se do izvorčića i � �zagrabih punu aku�vode kojom umih lice. Bijae studena i slatkasta.�- Kad slijedeće godine dobijem novce, tu ću vodu sprovest cijevima dolje do kolibe - reče Jeb.- Dobra ideja. - Vratih se do pecare. Danje svjetlo poče slabiti. Iza kotla ugledah policu, podignutu uza zid otvorene male pojate. - Djed je običavao drati puku na najgornjoj polici.� �Jeb Stuart se zablenu u mene.- Kako to znate? Skupih ramena.

- Tako, znam.Ode u pojatu i prui ruku do najgornje police.�- I ja također - reče. - Ali ovakvu nije nikad imo. Zabuljih se u automatsku puku na koju je već�bio pričvrćen okvir s mecima.�- Gdje ste nabavili takvu puku?�- Jedan moj prijatelj bio je u Vijetnamu. Kupio sam je za deset dolara sa četiri okvira municije. U svakom okviru ima trideset naboja. - Spusti cijev prema zemlji i naglo se okrenu. - T-t-t-t-t-puk! Jednim slabim stiskom moete presjeć čovjeka na pola.�Ne kazah nita.�274- Nijedan se gangster neće domoć moga viskija -zagrozi se.Prođoe me trnci.�- Vratimo se.- Vai. - Stavi puku natrag na policu i otputi-smo se nizbrdo.� �Večera se sastojala od kuhane suhe svinjetine, zelenja i graha, nakon čega su slijedili kukuruzni kolačići i vruća crna kava. Betty May se ispriča.- Jako mi je ao to vam za večeru nisam mogla pripremiti nita bolje, ali u� � � Fitchville nismo silazili otkako se mala rodila.- Ovoj večeri nita ne manjka - umirih je. - Bila je ukusna. - Podigoh �svoju vreću za spavanje. - A sada da malko odspavam. Sutra se moram zarana naći na auto-cesti.- Ne morate odlazit u kukuruzno polje - reče Jeb Stuart. - Poto nam je �sada krevet ograđen zastorom, moete spavat tu na podu.�- Ne smeta - kazah.- Jo kako - odlučno se usprotivi Betty May. - Vie nije ljeto, pa je tlo � �isuvie hladno i vlano. Umrijet ćete od prehlade.� �- Ćuli ste gazdaricu. - Jeb Stuart se nasmijei. -Prostrite vreću blizu �peći gdje je toplo.Tek poto sam upuzao u vreću i topla me peć omamila, shvatio sam koliko �sam bio umoran. Sklopio sam oči i gotovo istog trena zaspao kao top.Osjetio sam ruku na ramenu i otvorio oči. Jeb je klečao pokraj mene. Jedva sam ga vidio kroz magli-často sivilo praskozorja. Priljubio je prst uz usne i tako mi dao znak da utim. Za tili čas sam se razbudio i �uspravio se u sjedeći poloaj.�- Oko kilometar i pol niz cestu nalazi se kamionet s petoricom ljudi - proubori.�18'275- Tko su?- Ne znam. Moda financi, a moda kradljivci viskija. Čuo sam neku buku i � �otio van izvidit.�- to rade dolje?�- Trenutno nita. Kao da stoje i nekog čekaju.�- Mislite da je erif?�- Moe biti. Neću nita reskirat. Idemo svi gore do pecare. Niko osim nas � �ne zna gdje se nalazi.Ispuzah iz svoje vreće za spavanje i navukoh cipele. Spavao sam u odjeći. Na drugom kraju sobe Betty May je već bila zamotala djetece u gunjeve.�Okrenu nam se i reče smireno:- Beba je spremna. Jeb klimnu.

- Izić ćemo kroz stranji prozor. Nema se smisla izlagat opasnosti, jer �moda već netko od njihovih motri na prednja vrata.�Primaknusmo se prozoru. Jeb ga oprezno otvori.- Vi iziđite prvi - reče mi. - Betty May će vam dodat dijete.Izvukoh se kroz prozor. Jutarnja me studen proze do kosti. Okrenuh se i Betty May mi doda dijete. Trenutak kasnije nađe se pokraj mene, a Jeb se provera kroz prozor, dok je dijete uzimala natrag u naručje.- Prignite glave - proaputa Jeb, poto je zavukao ruku kroz prozor i � �dokučio svoju dugu lovačku puku. - Idemo iza kukuruznog polja, a otud �gore na brdo. Slijedite me.Polusagnuti počesmo trčati iza kukuruznog polja. Dosegosmo rub ume upravo� u času kad sivilo zore razdera noćni plat i na istoku se ukazae prvi � �znaci sunčana rumenila.Krenusmo uza stazu. Opazih da Betty May teko die, pa joj pruih ruku da mi� � � preda dijete. Ona, međutim, odlučno strese glavom i nastavi uspon stazom.276Jeb siđe do mene.- Vi samo produite. Ja ću se malko vratit da zametnem tragove. Ne bi htio� da pođu za nama.Kimnuh. Spusti se nizbrdo, a mi proslijedismo gore do pecare. Kod gromadnog grmlja to je prikrivalo pecaru Betty May se baci na koljena.�- Prvo vi prođite kroz grmlje, a ja ću vam pruit bebu.�Provukoh se kroz grmlje i okrenuh se. Poloi mi dijete na ruke, a tada se �i sama prodjenu. Gotovo istog trenutka opet uze dijete i mi uđosmo u pojatu, natkrivenu deblima. Ona sjede uz policu, zibajući dijete u rukama.- Jeste li dobro? - zapitah. Potvrdi kimanjem.- Jesam, hvala na brizi. - Pričinjala se toliko spokojnom i pristojnom kao da se nita neobično ne događa. Bebica tiho zaplaka. Hitro se pokrenu,� otvarajući bluzu. - Gladna je sirotica - zaguguta. -Hoće cike za ručak.Promatrao sam djetece kako halapljivo ovija usne oko rumene nabrekle �bradavice i kako zadovoljno mljackajući i cmokćući započinje sisati. Osjetih kako mi suze ovlauju oči, pa se okrenuh. Digoh se na noge i �duboko uzdahnuh. Jutros kanda takvim ljupkim prizorima nije bilo mjesta.Zaumi grmlje i kroza nj se pojavi Jeb Stuart. Trenutak zastade, spustivi � �pogled na Betty May i dijete, a potom isprui ruku do najgornje police i �skide automatsku puku koju mi je jučer bio pokazao. Pogleda me letimice.�- To je erif.�- Jeste li sigurni? - upitah. Klimnu.- Vidio sa mu kola. Ne dolazi gore slubeno.�- Kako znate?- Nije u uniformi. Osim toga, da su s njim fi-277nanci, imali bi uza se trnokope i sjekire. Dolazi amo radi mog viskija. - Iznova prui ruku k polici i skide jo tri okvira municije, te ih rinu u � �depove koulje.� �- Znao sam da bi to bilo predobro da ovako potraje- izusti gorko.- Moda nas neće .pronaći - kazah.�- Nać će nas - reče pouzdano. - Dobro se pripremio. Poveo je pse sa sobom. Čim sam to vidio, odmah sam presto prikrivat tragove.Pogledah Betty May. Jo je uvijek dojila bebu, očigledno nesvjesna naeg � �razgovora. Opet mu se obrnuh.- to sad rade?�

- Kad sam se vraćo ovamo, uspinjali su se cestom prema kući - odgovori.- Kako bi bilo da odem dolje i da s njima poraz-go varam?- Ubili bi vas. Svi imaju puke, jer ovamo dolaze radi onog četrdesetpet �postotnog viskija, a ne radi razgovora.- Zato im ga onda jednostavno ne prepustite? -upitah. - Nije vrijedan �vaeg ivota.� �Uhvati mi pogled.- Ne poznate ih, Jonathane - reče blago. - Čim uzmu viski, ne mogu si priutit takav luksuz da bilo koga, tko će kasnije uprijet prstom u njih, �ostave na ivotu.�Brdima se razlijegnu efirov glas, pojačan ručnim megafonom.�- Jeb Stuart. Govori erif. Iziđite svi iz kuće i nikakvo vas zlo neće �zadesit.Jeb, koji se bio okrenuo da poslua to dovikuje, opet nam se okrenu.� �- Trebat će mu deset minuta da ustanovi da nismo u kući. Zatim će pustit pse. Vi povedite Betty May s djetecem i preko sljemena udarite na auto--�cestu. Ja ću ostat tu da ih zabavim.278Betty May, koja napokon poče obraćati pozornost naem razgovoru, reče:�- Ne idem bez tebe, Jeb Stuart.- eno, učinit će ono to ti kaem - odreza strogo.� � � �- Ne moe me prisiliti - otpovrnu nepokolebljivo. - enino je mjesto uz � � �mua, bez obzira to se zbivalo.� �Ručni megafon jo jednom zabrenči bregovima.�- Jeb Stuart, ima dvije minute vremena da izi-đe ili dolazimo po tebe.� �- Neće se usuditi - kazah. - Mora da blefiraju. Znaju da je bebica unutra.- Nita ne znaju - odvrati Jeb Stuart. - Nakon njezina rođenja nijednom �nismo bili dolje u gradu, pa nije zavedena u matičnim knjigama. Osim nas, nitko za nju ne zna. to se njih tiče, uopće i ne postoji. - Načas �zastade. - Pa čak i da znaju, to im nita ne bi značilo.�- Propustio si posljednju priliku, Jeb Stuart! -urliknu erif kroz �megafon. - Vrijeme je isteklo! -Trenutak zatim umom odjeknu pučana vatra;� � potom bijesni povici i kletve; pa opet paljba; i onda zavlada mir.Jeb Stuart nam se obrati.- Sada već znaju da je kuća prazna i odrijeit će pse.�Točno je pogodio, jer nedugo poslije toga vjetrić nam dopuhnu lave i �tektanje lovačkih pasa. Ti se odjeci pojačae, kako se stadoe sve vie i � � � �vie uzbrdice pribliavati. Jeb Stuart obori pogled na enu.� � �- Sluaj, Betty May, ako ne eli da ti oni kurvini sinovi ubiju dijete, � � �bolje da bjei odavde.� �Zavrti glavom svojeglavo.- Zato da svi ne umaknemo odavde? - upitah. -Jebe viski. Neka im ga.� �279nanci, imali bi uza se trnokope i sjekire. Dolazi amo radi mog viskija. - Iznova prui ruku k polici i skide jo tri okvira municije, te ih rinu u � �depove koulje.� �- Znao sam da bi to bilo predobro da ovako potraje- izusti gorko.- Moda nas neće .pronaći - kazah.�- Nać će nas - reče pouzdano. - Dobro se pripremio. Poveo je pse sa sobom. Čim sam to vidio, odmah sam presto prikrivat tragove.Pogledah Betty May. Jo je uvijek dojila bebu, očigledno nesvjesna naeg � �razgovora. Opet mu se obrnuh.

- to sad rade?�- Kad sam se vraćo ovamo, uspinjali su se cestom prema kući - odgovori.- Kako bi bilo da odem dolje i da s njima poraz-go varam?- Ubili bi vas. Svi imaju puke, jer ovamo dolaze radi onog četrdesetpet �postotnog viskija, a ne radi razgovora.- Zato im ga onda jednostavno ne prepustite? -upitah. - Nije vrijedan �vaeg ivota.� �Uhvati mi pogled.- Ne poznate ih, Jonathane - reče blago. - Čim uzmu viski, ne mogu si priutit takav luksuz da bilo koga, tko će kasnije uprijet prstom u njih, �ostave na ivotu.�Brdima se razlijegnu efirov glas, pojačan ručnim megafonom.�- Jeb Stuart. Govori erif. Iziđite svi iz kuće i nikakvo vas zlo neće �zadesit.Jeb, koji se bio okrenuo da poslua to dovikuje, opet nam se okrenu.� �- Trebat će mu deset minuta da ustanovi da nismo u kući. Zatim će pustit pse. Vi povedite Betty May s djetecem i preko sljemena udarite na auto--�cestu. Ja ću ostat tu da ih zabavim.278Betty May, koja napokon poče obraćati pozornost naem razgovoru, reče:�- Ne idem bez tebe, Jeb Stuart.- eno, učinit će ono to ti kaem - odreza strogo.� � � �- Ne moe me prisiliti - otpovrnu nepokolebljivo. - enino je mjesto uz � � �mua, bez obzira to se zbivalo.� �Ručni megafon jo jednom zabrenči bregovima.�- Jeb Stuart, ima dvije minute vremena da izi-đe ili dolazimo po tebe.� �- Neće se usuditi - kazah. - Mora da blefiraju. Znaju da je bebica unutra.- Nita ne znaju - odvrati Jeb Stuart. - Nakon njezina rođenja nijednom �nismo bili dolje u gradu, pa nije zavedena u matičnim knjigama. Osim nas, nitko za nju ne zna. to se njih tiče, uopće i ne postoji. - Načas �zastade. - Pa čak i da znaju, to im nita ne bi značilo.�- Propustio si posljednju priliku, Jeb Stuart! -urliknu erif kroz �megafon. - Vrijeme je isteklo! -Trenutak zatim umom odjeknu pučana vatra;� � potom bijesni povici i kletve; pa opet paljba; i onda zavlada mir.Jeb Stuart nam se obrati.- Sada već znaju da je kuća prazna i odrijeit će pse.�Točno je pogodio, jer nedugo poslije toga vjetrić nam dopuhnu lave i �tektanje lovačkih pasa. Ti se odjeci pojačae, kako se stadoe sve vie i � � � �vie uzbrdice pribliavati. Jeb Stuart obori pogled na enu.� � �- Sluaj, Betty May, ako ne eli da ti oni kurvini sinovi ubiju dijete, � � �bolje da bjei odavde.� �Zavrti glavom svojeglavo.- Zato da svi ne umaknemo odavde? - upitah. -Jebe viski. Neka im ga.� �279Jeb Stuart mi se zagleda u oči.- Ne radi se samo o viskiju; propast će mi i dobar glas. Mukarac koji se �ne bori za ono to je njegovo, nita ne vrijedi.� �Sada tektanje pasa postade jo glasnije, a ukanje grmlja kroz koje se � � � �progonitelji probijahu dopi-ralo je jasno do naih uiju. Kad uminu � �komeanje, učini se da su vrlo blizu. Časkom zavlada tajac. A onda megafon� zadreči ravno u nas.

- Otkrili smo te, Jeb Stuart. Nema nikakvih izgleda. Tu su petorica �ljudi. Zato jednostavno siđi s rukama u zraku i stvar ćemo sredit na miroljubiv način. Nikom se nita neće dogodit.�Jeb Stuart ne odgovori nita.�erifov glas iznova zaječi kroz megafon.�- Miroljubiv sam čovjek, Jeb Stuart. Nagodit ćemo se.Jeb Stuart zaobli dlanove oko usta.- O kakvoj je nagodbi riječ, erife?�- Dvadeset i pet dolara za bačvu tog viskija i rastajemo se ko prijatelji.- Ne pristajem - odviknu Jeb Stuart. - Prijateljstvo se ne sklapa za tako male pare.- Trideset dolara po bačvi - reče erif. -1 to samo zato to ne elim da se � � �Betty May ozlijedi.- Ni slučajno - dreknu Jeb Stuart.- Siđi ovamo i porazgovarat ćemo o tome - po-zva erif.�- Dođi ti ovamo bez puke i onda ćemo razgovarat - prodera se Jeb Stuart.�Nakratko nasta tiina, a zatim erif odgovori.� �- Pokai se i ja dolazim.�- Kreni gore i onda ću se pokazat - uzvrati Jeb Stuart.- Polazim - viknu erif.�- Ta ti valja. - Jeb Stuart nam se opet okrenu. -Betty May, sada kidaj odavde s tom malom.280Betty May se za trenutak zapilji u nj, a tada se iznenada okrenu i gurnu mi dijete u ruke.- Jonathan će ga uzeti. Ja ostajem s tobom. -Dohvati sa zemlje lovačku puku gdje ju je bio ostavio, kad je uzeo automat.�Časak se zabuljih u nj, ne znajući to da radim, ali on ubrzo snano kimnu.� �- To nije vaa borba, Jonathane. Uzmite djetece i bjete odavde.� � �ť Učini kako ti kae, sine. Radi toga si se i vratio. Da odnese dijete � �koje nikad nisi začeoŤ.Činilo se da erifov glas dolazi gotovo ravno ispred nas.�- Tu sam, Jeb Stuart. Pokai se.�Jeb Stuart pokupi sa zemlje dugu suhu granu i, dreći je koliko je god �mogao dalje od sebe, zatrese grmlje to se nalazilo oko metar od mjesta na� kojem je stajao. Jutarnjim uzduhom zafijuče smrtonosna tanad koja proia � �kroz grmlje na onom mjestu gdje su mislili da se on nalazi.- Kujini sinovi! - zaurla, bacivi se na trbuh i gurnuvi automatsku puku � � �kroz grmlje ispred sebe. Pritisnu obarač. Puka zakaljuca u brzim kratkim � �rafalima.- Juhuuu! - riknu. - Razneso sam pasjeg sina na tisuću komadića.Onda me ugleda.- Sto mu muka, izdirite odavde! Zar hoćete da mi dijete pogine?Bio je to čist refleks. Zagrlivi bebu, bez ijedne riječi potrčah �puteljkom iza pecare to su me noge nosile, ba u trenutku kad se pucnjava � �obnovi i kad se tanad stade zari vati u kotao iza mene. Čuh kako281automat opet prasketa. Iako bez daha, nastavih trčati glavom bez obzira. Upravo prispjeh na sljeme brda, kadli zatutnji eksplozija.Okrenuh se na vrijeme i ugledah vatrenu kuglu kako se uz oblak dima die �put neba, a zatim uslijedi jo jedna eksplozija, nakon koje opet vatrena �kugla zavrluda uvis. Rekao je četrdesetpet postotni viski. Bila je potrebna samo jedna iskra, pa da sve odleti u zrak.

Klonuh na tlo, boreći se za dah. Sve je svreno. Zbrisani su s lica �zemlje. Nitko nije mogao preivjeti takvu eksploziju. Podigoh okrajak �gunja s be-bina lica. Spavala je snom pravednika; toplo mlijeko iz majčine grudi jo uvijek joj se nalazilo u elučiću. Oćutjeh kako mi suze � �nezadrivo izbijaju na oči; sagnuh se i poljubih je u majuno čelo.� �- Sve će biti u redu, Danielle - rekoh pokrivajući je opet. - Ide sa mnom� kući. - Potom ustadoh i otputih se nizbrdo prema auto-cesti gdje me je Christina čekala u svom bijelom sportskom automobilu.Bilo je četiri sata po podne kad sam se dovezao; prostor ispred moje kuće bijae posve zakrčen parkiranim automobilima. Povezao sam kola mimo kuće, �pa oko bloka i zatim na pristupni kolnik Annine kuće koja se nalazila neposredno iza moje. Ugasivi motor, pogledah preko sjedala na Chri-stinu.� Danielle je spavala na njezinu krilu kao u maloj kolijevci. Odmah do nje leala je puna boca posebno spravljena mlijeka za dojenčad koje nam je �preporučio vlasnik dućana u kojem smo se toga jutra zaustavili, u trgovačkom centru jednog grada u Virginiji. Jo dvije pune boce prelili �smo u termo-sicu kako bi mlijeko zadralo toplinu. Otvorih vrata�282i iziđoh iz kola, dok je Anne silazila sa stranje verande na pristupni �kolnik. Stajala je ondje i gledala me.- Znala sam da će tako doći - reče. - Čekala sam te.�- Gdje su ti ukućani? - upitah.- Prijeko kod tvojih - odgovori. Dođe mi u naručaj. Poljubih je. - Nedostajao si mi - reče. - Pitala sam se hoće li se uopće vratiti.�- To uopće nije dolazilo u pitanje - kazah. Iznova me poljubi.- Da.- Hodi - rekoh povevi je do rollsa. Christine iziđe iz kola. - Anne, ovo �je Christine. Njezina je majka bila bliska prijateljica moga oca. Christine, ovo je Anne, moja posebna djevojka.Učini se kao da u isti hip između njih zastruji neka toplina. Prvo se dotakoe rukama, a onda se nagonski poljubie.� �- Kako je s njim? - upita Anne.- Dobro - Christine će osmjehnuvi se.�- Anne, pogledaj. - Podigoh gornji dio pokrivača i ona ugleda usnulo djetece. - To je Danielle.�Anne irom razvali oči.�- Čija je? Odakle vam?- Sada je moja, regbi. Sjeća se njezinih roditelja, Jeb Stuarta i Betty �May?Kimnu.- Da. Gdje su?Bilo je teko reći. Tek se nedavno zbilo.�- Mrtvi su. - Smete se. Vidio sam po njoj da je htjela postaviti jo neke �upite. - Objasnit ću ti to kasnije. Nego, bi li je mogla uzeti k sebi dok ne prođe svadba? Ne bih htio unositi nepotrebnu zbrku pred samo vjenčanje.- Kako da ne! - Okrenu se Christini. - Odnijet ćemo je gore u moju sobu. - Pogleda me. - Bolje da283sad ode doma. Dosad su svi već sigurno pomahni-tali. Vjenčanje samo to ne� � počne, a tvoja je majka već svima kazala da si joj obećao doći.Prema starom običaju prijeđoh preko ograde. Uzaavi uza stranje stube, � � �obazreh se. Ulazile su u kuću s bebicom. Otvorih kuhinjska vrata i uniđoh.

Mamie se okrenu od tednjaka. Za trenutak pomislih da će pasti u �nesvijest; lice joj problijedi i posivi. Zatim mi pritrča i privi me na bujna njedra.- Jonathane, mazo moja. Ti se vratiti. Skroz odrastao i krupan mukarac ba� � kao i tvoj ćaća!Poljubih je, ne znajući bih li se smijao, bih li plakao.- Ne znam čemu sva ta uzbuna. Pa kazao sam da ću se vratiti, nisam li?- Mama će ti bit presretna - reče. - Idem po nju.- Ne. Prvo se idem gore oprati. Ne elim je prestraviti.�- Izglačala sam ti plavo odijelo - pohvali se Mamie.Popeh se stranjim stubama do svoje sobe i uspjeh ući, a da ni na koga ne �nabasah. Iz prizemlja dopirae amor mnogobrojnih glasova i zveckanje čaa. � � �Krenuh ravno u kupaonicu na brijanje i tuiranje. Za nepunih deset minuta �bijah već odjeven. Pogledah se u zrcalo. Mamie je imala pravo. Vie nego �ikad počeh poprimati očeva obiljeja. Brino svezah kravatu, navukoh � �kaputić, siđoh u hodnik i pokucah na vrata majčine sobe.Iznutra zazvoni majčin glas.- Tko je?- Tvoj sin.Vjenčanje se odralo točno u pet sati. Do sedam su se svi gosti bili �razili, a ostali su jedino najprisniji prijatelji. Moj brat Daniel sa �enom Sally; Mo-�284ses Barrington; sudac Gitlin sa enom Zeldom, te Annini roditelji, �Forbesovi.Daniel pogleda prijeko na Mosesa.- Jeste li sigurni da ga moemo pregorjeti čitava tri tjedna? Čini se da �slijedeći tjedan započinje ovaj vaan sudski proces.�Moses prihvati alu.�- Morat ćemo o tome jo razmisliti. Jack se naceri.�- Samo izvolite, momci. Ustadoh.- Odmah ću se vratiti. - Napustih sobu, iziđoh na stranja vrata i opet �preko ograde. Uđoh u Anninu kuću i popeh se do njezine sobe.�Bebica je leala na krevetu i zadovoljno gugutala. Anne podie oči na mene.� �- Zaista je lijepa. Christine se nasmijei.�- Upravo smo raspravljale o njoj. Moda je vie i ne dobije.� � �- Izbijte si to iz glave - kazah. - Umotajte je. Idemo prijeko k meni.Anne je drala dijete dok sam ja oprezno natrake izvozio rolls s � �pristupnog kolnika i potjerao ga oko bloka do svoje kuće. Popeli smo se na prednju verandu i zazvonili.Majka je otvorila vrata i zapanjeno se zabuljila u nas. Spustila je pogled na Danielle koja mi je leala u naručju i onda ga opet uzdigla na �mene. Prvi put u svom ivotu vidjeh je zanijemjelu. Unesoh dijete u sobu, �i svi se odjednom uzgalamie. Sa svih strana me obasue pitanjima. Sudac ih� � Gitlin konačno nekako stia.�Bio mi je drag. U neku me ruku podsjećao na oca. Uvijek je sa sobom nosio svoju bocu viskija. Dok je moj otac pio samo bourbon, sudac je pak volio285scotch1.1 poput mog oca s vremena na vrijeme bi se posve zaboravio i umjesto da natoči u čau, potegao bi iz boce, a njegova bi supruga Zelda �dreknula na nj ba kao i moja majka na oca.�

- Polako. Pustite momka neka sve ispriča na svoj način - reče, zamiljeno �gladeći svoju prosjedu lijepo uređenu kozju bradicu. - Znate - doda - zuji mi u uima.�- Kakve to veze ima s djetetom? - upita strogo Zelda.- Nikakve - otpovrnu. - Mislio sam da će vas to zanimati. - Odmah sam znao to hoće. Htio im je svima prirediti iznenađenje. - U redu, �Jonathane, izvoli.Predah Danielle majci. Curica joj veselo zaubori u lice.�- Vani u kolima imamo rezervne pelene, ako joj zatrebaju - kazah.- Slatka je - reče majka, motreći Daniellino lice. - Ima tako lijepe plave oči.Sudac Gitlin mi se nasmijei. Znao je to smjeram.� �- Ne uri se, Jonathane. Počni iz početka.�Osvrnuh se po sobi. Paljivo izabrah riječi. Ne htjedoh povrijediti bilo �čije osjećaje.- Sve je započelo na očevu pogrebu. Koliko smo ga mi svi zapravo poznavali? Na stanovit način, svatko ga je vidio u svom svjetlu, jer je u njemu nalazio ono to je htio vidjeti. I imali smo pravo. Bio je takav, �ali i jo neto to nam je svima promaklo panji: bio je svoj.� � � �Mora da sam dugo govorio. Počeo sam s onim jutrom kad smo se Anne i ja povezli kamionom na saveznoj auto-cesti broj jedan i zavrio s događa-�1 kotski viski.�286jima dananjega jutra. Kad sam bio gotov, ura je u predvorju odbila deset �sati. Obuhvatim ih pogledom.- Nisu stigli dati djetetu ime, pa sam to ja učinio. Nazvao sam je po svom ocu, Danielle, i sada je elim zadrati, jer je posve sama i nikoga � �svoga nema. Nema čak ni rodni list. Jeb Stuart nije nijednom silazio u Fitchville da je zavede u matične knjige. Namjeravali su to učiniti kad je odnesu na krtenje, ali sudbina nije dala.�Sudac Gitlin kimnu zamiljeno i povuče gutljaj iz boce. Ovaj put se Zelda �ne okomi na nj.- Jonathane, nije to tako jednostavna stvar kako ti se čini - Feče tiho. - U prvom redu, i sam si maloljetan, te nema takva suda u zemlji koji bi ti povjerio na skrb novorođenče.- Zato ne? - upitah. - Treba samo podnijeti molbu za ispostavu rodnog �lista i navesti da sam joj otac.- Ne moe to učiniti - reče sudac. - Treba prije svladati mnotvo zakonskih� � � prepreka. Valja povesti istragu da bi se utvrdilo nema li rodbine ili članova obitelji. Ako postoje, treba ishoditi njihov pristanak ili, u protivnom, pada pod skrbnitvo drave do donoenja konačne odluke.� � �- To je glupo - kazah. - to me sprečava da se jednostavno s njom pokupim?�- Nemoj se zavaravati, Jonathane. - Pogleda me zamiljeno. - No ima način �da je, ako nita, zadri u svojoj blizini, to bi bilo skopčano s mnogo � � � �manje problema. Međutim, da to izvede, bila bi ti potrebna Jackova i �majčina pomoć.- O čemu se radi?- Ako bi je htjeli posvojiti, mogao bih pronaći načina da pospjeim �'cijelu stvar. - Načas zastade. -Ali to je odluka koju sami moraju donijeti bez ikakva pritiska s nae strane.�287Okrenuh se majci. Gledala je u Danielle i plakala. Jack joj priđe i kleknu uz nju. Uzvisi pogled na njezino lice, zatim ga spusti na Daniellu, da bi napokon opet uzgledao prema majci.

Nakalja se.�- Uvijek sam elio kćerkicu.�Jo je jedan zadatak valjalo izvriti. Mjesec dana nakon toga, a dva dana � �prije praznika Dana zahvalnosti, moj brat i ja poveli smo oca kući. Prva zimska studen zamrzla je zemlju i, dok su kopali grob, proetao sam se s �Danielom do brda gdje je nekoć stajala pecara.Tu sada vie ničega nije bilo osim crne rupe u tlu i gomile nagorenih i �stopljenih cijevi. Trenutak sam postao, a onda se okrenuo. Činilo mi se kao da sam tu bio jučer, jer sve to se tada zbilo urezalo mi se u �sjećanje za sva vremena.Vratismo se natrag do kolibe. Već se počela raspadati. Od zastora kojima se Betty May toliko ponosila, ostadoe samo dronjci, a svjea se boja već � �oljutila s drveta. Većina prozora bijae razbijena, pa je hladan zrak � �pirio kroza sobu.Daniel me pogleda.- Znači, tu je sve počelo. To nikada nisam znao.- Nisu ni drugi - rekoh. - Ni ja ne bih da me on nije ovamo doveo. I ba �sam tu počeo spoznavati koliko je bio dobar i koliko ga volim.Opet se uspesmo uzvisinom do groblja. Raka već umalo bijae gotova. Na �koncu se dva grobara ispee iz nje i postavie letve preko otvorene rake. � �Preko letava poloie teko ceradno remenje, a potom siđoe nizbrdicom do � � � �mjesta gdje ih čekahu mrtvačka kola.Promatrasmo ih kako uz pomoć vozača i njegova pomoćnika iznose lijes iz mrtvačkih kola. Lagano if288oprezno počee mučan uspon uz uzvisinu. Unatoč hladnoći vidjeh da su im �lica znojna, kad prođoe mimo nas i smjestie lijes na letve. Odstupie, � � �svaki sa svoje strane prihvatie krajeve ceradnog remenja i tada nas �upitno pogledae.�Okrenuh se Danielu. Bijasmo se dogovorili da nećemo uzeti svećenika. On kimnu. Pogrebnici po-vukoe remenje i neznatno uzdigoe lijes. Udarcem noge� � uklonih jednu letvu s groba, Daniel drugu. Polako stadoe sputati lijes u � �raku. Poto sjede na dno, naglim trzajem oslobodie remenje i izvukoe ga � � �van.Daniel i ja zahvatismo svaki punu aku zemlje i bacismo je dolje na lijes.� Dvojica grobara hitro počee zatrpavati jamu. Isprva zemlja uplje zatro-� � �pota udarajući u lijes, ali se ti tropoti postupno posve priguie. � � �Naposljetku obavie posao i, nakon nekoliko zavrnih udaraca lopatom, � �otputie se nizbrdo ostavivi nas dvojicu same.� �Daniel me pogleda. Kimnuh. Okrenu se opet grobu. Glas mu zazvuči promuklo i duboko.Tu počiva čovjek vazda eljan doma svog; Vratio se mornar sa iroka mora, � �Vratio se lovac sa dalekih gora.Podigoh oči i spazih kako Danielu teku suze niz obraze. Prihvatih bratovu ruku i zadrah je u ohrabrujućem stisku.�- Ako napne ui, Danielle, čut će ga.� � �Zauti apat sličan povjetarcu.� � �ťHvala vam, sinovi mojiŤ.289NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAČA: DRAGUTIN BRENČUNKOREKTOR: TEFICA KONJEVOD TEHNIČKI UREDNIK: SREĆKO JOLIĆ TISAK: ĆGP �ťDELO-, LJUBLJANA, 1981isnjiznica.

540006!su poznati svakom dobro obavijetgk. jmm čitaocu. Ponekad je samoMF ^^Knio� imena, a sve je ostaUgjGBtovo ll-Blovno prenio u svoje knffgec luflno je da se o nekim izrazitim knji-^^fciim kvalitetama u Robbinsovu slučaju jedva moe govoriti. Ipak, valja mu priznati da umije �pripovijedati, izmisliti zanimljiv zaplet, otkriti poneke skrivene motive ljudi od uspjeha i zadrati čitaočevu panju neprestanim gomilanjem � �događaja. Ovo posljednje navelo je jednog naeg knjievnog kritičara da � �ustvrdi kako u jednom Robbinsovom romanu ima vie radnje nego u cijeloj �naoj poslijeratnoj knjievnosti.� �Isto je tako neosporno da Robbins često nastoji okirati čitaoce bizarnim �i perverznim pojedinostima, bilo da je riječ o seksu, nasilju ili kriminalu, ali zar to isto nisu radili i mnogi drugi prije njega, na primjer markiz de Sade, a da o naim suvremenicima i ne govorimo?�Ima u tom arolikom Robbinsovom svijetu napretek lovaca u mutnom, �avanturista, zločinaca, prostitutki, kockara, sljepara i kojekakvih drugih lezihljebovića, ali ima i svijetlih likova, patnika, vrijednih i hrabrih ljudi, apsolutno pozitivnih ličnosti. Uostalom, uza sve okantne �scene i dijaloge kojima obiluju neki, osobito noviji Robbinsovi romani, uza sve nevjerojatne obrate u sudbinama njegovih junaka, uza sav cinizam $to ga ispovijedaju oni koji su se u ivotu domogli gotovo svega za čim su� teili, uza svu amoralnost kojom sk ističu pojedinci, nema dvojbe da je �pičev stav, u borbi između dobra ^zia^oju^cpi-suje, uvijek na strani �dbb^m^gpav-da na kraju uvijek n^nekil^WJ|^^b^/yj ^Narodne novine! L^BI rwnaka 7a na rudi-u.>