saobracajne grane
DESCRIPTION
prezentacijaTRANSCRIPT
Saobracaj je privredna
delatnost koja obavlja prenos
robe, energije, ljudi i vesti s
jednog mesta na drugo.
Time se teritorije povezuju
medju sobom, a povezuju se i
proizvodnja i potrosnja.
Saobracaj se moze podeliti
na vise nacina. Najcesca
podela je prema sredini u
kojoj se obavlja i prema
sredstvima prevoza.
Primitivni saobracaj čine one
vrste saobraćaja kod kojih se ne
koristi motor kao pogonsko
sredstvo.
Tu spadaju: zaprežni, tovarni,
splavarski, čunski jedrilički…
U savremenom saobraćaju kao
pogonska sredstva koriste se
parna mašina i razne vrste motora
(motor s unutrašnjim
sagorevanjem, elektromotor,
motor na atomski pogon).
Drumski saobraćaj ima vodeću ulogu u prevozu putnika u svetu (80% svetskog prometa putnika), ali i roba na kratka i srednja rastojanja (“od vrata do vrata”). Među drugim vrstama saobraćaja, drumski saobraćaj je vodeći i po dužini mreže saobraćajnica (24 mil. km, ili 70% svetskog saobraćajnog sistema). Ipak, drumski saobraćaj se svrstava u red „mlađih“ saobraćajnih grana.
Benz Patent-Motorwagen
Njegova istorija započinje u drugoj polovina XIX veka i obeležena je razvojem motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Karl Benc 1885. godine konstruiše prvi automobil sa unutrašnjim sagorevanjem na tri točka, koji se smatra pretečom
modernog automobila. Iste godine Gotlib Dajmler konstruiše preteču današnjeg motocikla, a godinu dana kasnije isti čovek konstruiše prvi automobil na četiri
točka.
Godina 1913. se smatra za prekretnicom u industriji automobila jer se tada u Fordovim fabrikama automobila uvedi pokretna proizvodna traka. U periodu od 1909-1927. godine Fordove fabrike su proizvele 15 miliona automobila (čuveni model „T“), koji su preplavili američko tržište.
Železnički saobraćaj danas zauzima drugo mesto po obimu prevoza tereta (posle morskog) i putnika (posle automobilskog). Po ukupnoj dužini mreže puteva (oko 1,2 mil. km) on zaostaje iza automobilskog i vazdušnog transporta. Njegova glavna funkcija jeste prevoz masovnih industrijskih i poljoprivrednih tereta na velika rastojanja (ugalj, čelik, žito) iz čega mu proizilazi i karakteristične osobine - masovnost prevoza, veća sigurnost, regularnost kretanja i manja zavisnost od prirodnih uslova, vremena i godišnjeg doba u odnosu na druge vrste saobraćaja .
Istorijski posmatrano, za početak železničkog saobraćaja može se uzeti pojava prve parne lokomotive Džordža Stivensona (1825), koja je provozila putnike na relaciji Stokton – Darlington (Engleska), brzinom 15 km/h. Veoma brzo nakon pojave prve, stiže i druga parna lokomotiva od strane istog pronalazača, 1829. godine, pod nazivom Raketa, koja postiže brzinu od 56 km/h.
Po obimu tereta vodeću poziciju u svetu zauzimaju SAD, Kina i Rusija; a po broju putnika: Japan, Kina, Indija, Rusija, Nemačka.
Po dužini mreže železničkih pruga vodeću poziciju u svetu zauzimaju najveće po površini zemlje: SAD , Rusija , Kanada, Indija, i Kina.
Najduža železnička pruga u svetu je pruga u Evropi koja povezuje veliki broj evropskih i ruskih gradova: Lisabon – Madrid – Pariz – Minhen – Berlin – Varšava – Moskva – Novosibirsk – Vladivostok.
Železnički prevoz putnika u svetu 1980-2004
0,000
0,200
0,400
0,600
0,800
1,000
1,200
1,400
1,600
1,800
2,000
2,200
1980
1982
1984
1986
1988
1990
1992
1994
1996
1998
2000
2002
2004
Bil
lio
ns
of
pas
sen
ger
s-km
Asia
America
Africa and Middle East
Europe
Total Passengers-km
Železnički prevoz tereta u svetu, 1997-2004
0
1.000
2.000
3.000
4.000
5.000
6.000
7.000
8.000
1997 1998 1999 2001 2002 2003 2004
Bil
lio
ns
of
ton
s-km
Asia
America
Africa and Middle East
Europe
Najživlji pomorski promet obavlja se preko severnog Atlantika i Pacifika tj. izmedju Severne Amerike ,na jednoj, i Evrope na drugoj strani. Pored toga, ynacajan promet obavlja se u severnom delu Indijskog Okeana, izmedju luka Persijskog zaliva, kao i japanskih luka.
Za pomorski saobracaj vrlo su važni i kanali – Suecki, Panamski i Kilski.
Najveće morske luke sveta: Roterdam (Holandija), London (V. Britanija), Marsej (Francuska), Đenova (Italija), Filadelfija (SAD). Mnoge velike luke nalaze i na obalama Tihog okeana - Kobe, Tiba i Nagoja (Japan), Šangaj (Kina), Sidnej (Australija), Vankuver (Kanada) i Indijskog okeana –Mumbaj i Kalkuta (Indija).
Luke su važna komponenta, u vodenom transportu. One su mesta podešena za pristajanje brodova.U svetu ima preko 700 opremljenih luka. Njihove mogućnosti su veoma različite. Najvažnije karakteristike luka su promet robe, specijalizacija po vrstama robe, maksimalna tonaža brodova koji mogu ući u luku...
Rečni i kanalski saobraćaj obavlja se po plovnim kanalima i rekama i njegove pozitivne karakteristike su: visok prevozni kapacitet (na dubokim rekama), relativno male cene prevoza i niski troškovi za organizaciju plovidbe.
U Evropi mrežu plovnih puteva sačinjavaju reke Sena, Rajna , Dunav, Sava, Dnjepar, Volga, Don i druge.
Azija je veoma bogata dugačkim rečnim tokovima i ima dostaplovnih puteva: Gang, Ind, Iravadi, Jangce, Lena, Amur...
Na teritoriji Severne Amerike najvažniji plovni put jeste reka Misisipi s pritokama.
Afrički kontinent je bogat rekama– reke Niger i Kongo, Nil , Zambezi ...
Vazdušni saobraćaj je najbrži vid saobraćaja kojim se danas prevoze putnici i roba, ali je i najskuplji. Ima posebno veliki značaj u međunarodnom prevozu putnika na velikim distancama. Infrastrukturu vazdušnog transporta predstavlja mreža aerodroma međunarodnog i lokalnog značaja. Aerodromi imaju ulogu da upravljaju letovima, primaju putnike, organizuju njihove usluge. U međunarodnim vazdušnim vezama učestvuje preko 1000 aerodroma.
Najveći aerodromi sveta (od 30-70 miliona putnika godišnje) nalaze se u SAD (Njujork, Čikago, Atlanta, Dalas, Los Anđeles), u V. Britaniji (London), Japanu (Tokio), Francuskoj (Pariz), Nemačkoj (Frankfurt na Majni). Ove zemlje, zajedno s Australijom, Kinom, Rusijom i Holandijom, čine deset vodećih vazdušnih država (po broju putnika) sveta.
Prenos informacija je jednako važno kao i transport putnika i robe.
Telekomunikacije nisu nov fenomen, počev od 1844. godine kada je Samjuel Morze pronašao prvi telegraf. Sledeći veliki talas inovacija došao je nekoliko decenija kasnije kada je pronađen prvi telefon, 1876. godine.
Pošta je javni servis sa zakonskom obavezom da svojom mrežom pokrije sva naselja na zemlji i medjusobno ih poveže u jedinstvenu svetsku poštansku mrežu.
Ona obavlja prenos pismonosnih, paketskih i finansijskih pošiljaka preko vrlo široke mreže poštanskih jedinica.
Jedna jedinica prosečno opsluyuje 8.500 stanovnika sveta, jedno sanduče ya prijem najmasovnijih pošiljaka – pisama 20.000 a jedan poštanski radnik 1.000 ljidi.