saborski zastupnik Željko glasnoviĆ rh i svijet · u vojsci svaki sastanak proizvodi akciju. u...

INTERVJUSABORSKIZASTUPNIKŽELJKOGLASNOVIĆ

LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ BROJ 1 • SIJEČANJ 2018.

ČESTITKAOBRAĆANJEBISKUPA KOŠIĆAHRVATIMA UDOMOVINI IISELJENIŠTVU

RH I SVIJETNAJODLUČNIJA

BITKA U POVIJESTIMLADE DRŽAVE

HRVATSKE

GHDNE PITAMO ŠTO

HRVATSKA MOŽEUČINITI ZA NAS, NEGO

ŠTO MI MOŽEMOUČINITI ZA NJU

JEDRENJE OTVARA VRATA TURIZMU • LJUBAV HRVATA PREMA LOVU - KALNIK

ZDRAVSTVENO STANJE HRVATSKIH

BRANITELJA - UTJECAJ RATA NA OSJETILA

SVIJET U 21.STOLJEĆU - RECIKLAŽNO

DRUŠTVO. GDJE JE TU HRVATSKA?

BiH - JE LI HRVATSKO-BOŠNJAČKI RAT

UVJETOVALA RUSIJAKAO PROTUUSLUGU

ZA DOZVOLURASPADA JUGOSLAVIJE

USPJEH PAKOVOG SELA -

SAMOINTEGRACIJA BRANITELJA U

DRUŠTVO

2

zajedništvo hrvatau domovini i dijaspori

IntergItas lat. Integritet, cjelokupnost, cjelovitost. Čitavost, potpunost, nedje-ljivost, nepovredivost, neozljeđenost, besprijekornost, poštenje, čestitost, nepo-ručnost, nepovrijeđenost, čistoća duše

-Rječnik stranih riječi B. Klaić

s lijeva na desno:

Darko Oreč, GHDIna Vukić, GHDJohn Davor Ovčarić, GHDValentin Perković, GHD Anne Dujmović, GHDBranko Miletić, GHDMary Šumiga, GHD

Dragi prijatelji hrvatski branitelji i čitatelji u domovini i svijetu,

s posebnom radošću pozdravljam vas sa stranica našeg portala www.zdrug. hr i našeg novog lista za sve Hrvate u domovini i iseljeništu – INTEGRITAS koji će obrađiva-ti aktualne teme iz područja politike, hrvatskog društva

Željko Glasnović, Željko Koroman, Zorica Gregorić

kao i izvandomovinske Hrvatske. Zajedničkim radom su izlasku ove publikacije doprinijele udruge Zdrug dr-žavotvornih snaga ZDS i Glas Hrvatske dijaspore GHD. Sam naziv INTEGRITAS sugerira da je riječ o izdanju koje će interes prije svega usmjeravati na problema-tiku borbe za jedinstveno hrvatsko biće u Domovini, izvandomovinskoj Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

3LIST ZA SVE HRVATE U DOMOVINI I IZVANDOMOVINSKOJ HRVATSKOJ

OBRAĆANJE GeneraLa GLASNOVIĆAXI. IZBORNOJ JEDINICIDrage Hrvatice i Hrvati izvan domovine i u domovini,

u politiku sam se uključio na prijedlog hrvatskih branitelja. Politiku vidim kao umijeće određivanja prioriteta, kao voj-nik cijeli život sam učio kako odvajati kritične informacije od nebitnih. Također me motivirao očajni položaj Hrvata u BiH kao i obespravljenost te marginalizacija izvandomo-vinske Hrvatske. Vlada RH mora se prvenstveno brinu-ti o Hrvatima koje su jugokomunisti otjerali, a ne o azij-sko-afričkim emigrantima.

Na posljednjim izborima u kasnom proljeću 2016. odlučio sam izići samostalno, kao nezavisni kandidat. Krenuo sam u tu političku borbu, jer sam zamijetio nedostatak ozbiljne analize pri donošenju svih važnih odluka. Sporost i neučin-kovitost državnog aparata je bio dodatni motiv mog ulaska u političku borbu. U vojsci svaki sastanak proizvodi akciju. U današnjoj hrvatskoj politici ne postoji atmosfera bitno-sti, a to najbolje uočavamo preko gospodarstva. Ne samo da ostaci socijalističke birokracije i korupcija guše na svim razinama gospodarske aktivnosti, već neizgrađeni pravni okvir koji apsolutno ograničava investicije i ulaganja u Hr-vatsku.

Doktrinska nota Sv. Ivana Pavla II poziva sve vjernike na aktivno uključivanje u javni i politički život svoje Domovi-ne. Anacionalni kadrovi su dokazali da ne znaju i ne mogu stvoriti suvremenu i samostalnu hrvatsku državu. Konso-lidacija jedinstvenog hrvatskog bića u Domovini i izvando-movinskoj Hrvatskoj još traje.

Naš najveći neprijatelj je apatija. Jedinstvena žrtva generala Praljka i tisuća hrvatskih bra-nitelja obavezuje nas na privođenje te zadaće do kraja. Stoga, navucite oklop gnjeva, pravde i pravednosti kako bi zajednički pomeli anaci-onalne kadrove iz hrvatske politike i kulturnog prostora. Bog i Hrvati/ce!

Željko Glasnović,general HV-a i HVO-a te saborski zastupnik

Više o radu generala Glasnovića na str. 4

4

RAd GENERALA GLASNOVIĆA


1.Odnos malih naro-da, povijesti i politikeU pitanju nisu mali narodi nego na-cionalna svijest koja može izgraditi suvereno i pravedno društvo. To je jedina formula za opstanak svakog naroda. Taj boj se vodi ne samo na političkoj nego i na kulturnoj razini. Kako bi se vratila budućnost, Hrvat-ska mora sebi vratiti prošlost. To nije povijesno pitanje nego pitanje anali-tike. Mi danas imamo Hrvatsku, ali s vrlo malo hrvatskog sadržaja. Iza nas su tisuće godina naučenih lekcija, propalih kraljevstva i carstva. Ipak, Hrvatska je još tu.

POLITIčKA SITUACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJINtERVJu - GENERAL ŽELJkO GLASNOVIĆ

vuku korijene iz propale pravne ba-štine SFRJ.

Istočne i zapadne vojne doktrine te pravosudne nisu kompatibilne. Čeka nas cijeli remont pravnog sustava. Kadrovska lustracija mora započe-ti sa sudstvom. Također, nužno je propisivanje jasnih zakona i profesi-onalizacija kadrova koji će te zakone provoditi na terenu.

Kad su u pitanju rezolucije za osu-du totalitarnih režima i saniranje njihovih posljedica vidljivo je nepo-kretanje s mrtve točke sudbene i zakonodavne vlasti RH. Hrvatska i Slovenija ostaju jedine postkomuni-stičke zemlje u EU koje nisu sprovele lustracijske zakone. Niti jedan bivši komunistički dužnosnik nije osuđen za zločine protiv svoga naroda. U Hr-vatskoj je danas amnestirana najve-ća kriminalna organizacija u Europi izvan Sovjetskog saveza.

3. Država za narod. UN -Povelja, UstavPovelja je potpisana 1945 g. od stra-ne 50 zemalja. Od onda je zabilježe-no više od 200 sukoba i ratova. Samo od 1945.g. Amerika je bila umiješa-na u 19 sukoba od čijih je posljedica direktno ili indirektno stradalo do 7 milijuna ljudi. Hrvatska je ušla u najmoćniju organizaciju kolektivne sigurnosti NATO i postala članicom najvećeg globalnog zajedničkog trži-šta - EU. Unatoč tim činjenicama Hr-vatska nije ničija satrapija. Sadašnje prijetnje nisu samo konvencionalne naravi. Države su danas suočene i sa hibridnom destabilizacijom. Radi svoga geostrateškog okruženja RH ne može voditi izolacijsku politiku. Najveća prijetnja za nju, ali i sve dru-ge postkomunističke države u Europi, bivši su komunistički kadrovi koji su u političkom vakumu stvorenom nakon hladnog rata napravili pakt s krimi-nalnim skupinama i organizacijama.

Moramo slijediti primjer Poljske, Ma-đarske i Baltičkih Republika koje su sprovele lustraciju.

2.Uloga Sabora kao zakonodavne vlasti, nastajanje prava i uloga SaboraKroz Sabor je prošlo toliko zakona da bi se mogla s njima oblijepiti cijela dužina kineskoga zida, pa kad tome nadodamo stotine zakonskih odred-bi koje proizvode sudbena tijela EU i koje HR mora sprovesti u praksu - vidimo koliko smo u čvrstom zagrlja-ju pravosudne paralize. Dokaz tome su na tisuće neriješenih predmeta po sudovima širom Hrvatske. Uzrok tome su kadrovi u pravosuđu koji Nastavak intervjua na str. 6

6

Budućnost Europe je u snažnim pa-triotsko nastrojenim i nacionalno osvješćenim državama, utemelje-nima na nezavisnim institucijama i identitetu. Moramo se oduprijeti svakoj organizaciji koja nama name-će svjetonazor koji se krši s temelj-nim načelima kršćanskog nauka.

4. UstavSvi Ustavi država su manje ili više slični po sadržaju. Oni mogu biti di-mne zavjese za diktature te pluralnu demokraciju. Hrvatskoj nedostaje švicarski model direktne demokraci-je gdje je potrebno nekoliko deseta-ka tisuća glasova za promjenu Usta-va i upola manje za izmjenu zakona. Sama činjenica da milijuni Hrvata izvan Domovine imaju samo tri pred-stavnika je dokaz o dvojbenosti i ne-dovršenosti Ustava RH. Tri desetljeća nakon pada Berlinskog zida zatekao nas je produžetak komunizma.

5. Temelji RHNaš temelj je kontinuitet HR državno-sti od 9.st.nakon Krista. Prvi liturgij-ski zapisi na nelatinskom narodnom jeziku su također temelj. Hrvatska je druga država u Europi nakon Ar-menije koja je primila kršćanstvo kao pečat. Pavlini, Dominikanci, Fra-njevci, Isusovci i drugi crkveni redovi sačuvali su kolektivnu memoriju na-roda kroz stoljeća. Tatarski osvajači došli su do Kaptola u 13.st., a novi barbari su nam opet bili pred vrati-ma 1990.g.

6. Uloga braniteljaUloga branitelja sadašnje Hrvatske je rođena u agoniji. Prosječna dob po-ginulog branitelja je bila 23 godine. Kao i prije, barbari s istoka su ruši-li naše crkve i svetinje, ubijali civile i silovali žene. Samo izravna ratna odšteta koju bi Srbija trebala platiti Hrvatskoj iznosi 35 milijardi dolara. Rat nije završio 1995.g. Od kraja rata do danas skoro dvije brigade ratnih veterana u RH i BiH su izvršile suicid.

Hrvatska još nema muzej Domovin-skog rata niti službenu povijest isto-ga. Još tragičnije, Hrvatska nema ko-misiju za ratne grobove niti službenu povijest osim one drugog svjetskog rata. Velikosrpski imperjalisti i agit-propovci još manipuliraju s arhivima. I dalje, sva državna i filmska arhiva NDH nalazi se u Beogradu. Po među-

narodnom dogovoru i secesiji taj je materijal trebao biti vraćen Hrvatskoj.

7. Švicarac i ovršeni U Austriji je Narodna Banka podi-jelila letak budućim kreditorima. Taj letak je imao dvadeset upozorenja u svezi podizanja kredita u švicarskim francima. Financijska nepismenost, naivnost i lakovjernost su ključni uzroci posljedica podizanja kredita u švicarskim francima. Korijen tog problema se vuče iz bivšeg jugo su-stava i tzv. bespovratnih kredita. SFRJ je ‘89. godine doživjela hiperinflaciju na razini Zaira. Dijelili su se krediti podobnima u kojima uopće nije bila uračunata devizna klauzula. Ta se umjetna država prvo raspala na gos-podarskom, a kasnije i na vojnom polju. Moto te partijske garniture bio je: zgrabi kad možeš. U državi gdje je poništen pojam privatnog vlasništva - svačije je ničije.

8. BiHBiH je u stvarnosti bila Jugoslavija u minijaturi. To je razlog zašto se vodio i najkrvaviji sukob upravo na područ-ju BiH. Velikosrpska agresija dala je posljednji smrtni udarac lažnom bratstvu i jedinstvu. Izlaskom na re-ferendum Hrvati su prvo spašavali BiH kao državni identitet i na kraju sačuvali ne samo federaciju, nego i zapečatili sudbinu nezavisne hrvat-ske države. Bez HB i četiri zborna područja HV obrane danas ne bi bilo niti BiH niti države RH u sadašnjem obliku.

9.Hrvatska politička povijest – Seljačka ili radnička država

Komunizam i nacionalizacija nakon 1945.g. su totalno uništili selo. Kon-fiskacija milijuna hektara poljopri-vrednoga zemljišta bile su paravan za legaliziranu pljačku i otimačinu.

Od 1946.g. do 1949.g. od 40 000 ma-lih dućana ostao je samo 1% u privat-nom vlasništvu.

Jugoslavija je provela tu pljačku brže od Sovjetskog saveza. Ustav tog pro-palog društvenog eksperimenta zva-nog SFRJ bio je utemeljen na Staljino-vom iz 1936.g.

Po selima se mogla čuti pjesma: ro-dila majka dva junačka sina, Tita i Staljina. Taj sustav je vodio rat, ne samo protiv Boga i naroda, nego i protiv prirode. Propali industrijski mastodonti, izgrađeni i u službi voj-nog servisa sovjetskog saveza, duž najljepših uvala Jadranske obale i da-nas svjedoče tom ekocidu.

10.Izborni sustav i dvodomnost SaboraIzborni sustav je rak rana hrvatske države. Nijedna država koja drži do svoga dostojanstva ne dopušta da manjine diktiraju njezinu sudbinu. Totalno isključivanje izvandomovin-ske Hrvatske iz izbornoga sustava je ravno političkom inženjeringu i kriminalu. Stari udbaški kadrovi su namjerno isključili Hrvate iz društve-nog, ekonomskog i političkog života, jer strepe od njihovog patriotizma, sposobnosti i financijske moći.

Oni znaju da kada bi se uvelo dopisno glasovanje, i kada bi u Saboru sjedilo 10% zastupnika iz XI. izborne jedinice, da više ne bi mogli kontrolirati sudbi-nu hrvatskog naroda i države.


1. Odnos mali narodi - povijest - politika U političkom smislu, ako tzv. mali narodi (malim brojem, ne pameću) nisu imali jasno određene ciljeve i put koji će ih do toga dovesti, ako nisu imali jasno određene nacio-nalne interese i strategiju, tada se obično događa „uta-panje“ ili tzv. asimilacija. Iako je povijest uvijek učiteljica života, ponekad zna biti ne samo stroga nego i okrutna.

2. Temelji RH(Ustav i temelji Ustava) Kamen zaglavni hrvatske države položen je već u 7. stoljeću stvaranjem hrvatskih kneževina, no čvrsti temelji RH nači-njeni su na krvi i borbi hrvatskih ratnika uz koje je stajao hrvatski narod koji se izjasnio za samostalnost zavidnim po-stotkom od 94,17 %. S tim se malo koja država može pohvali-ti, osobito ako se uzme u obzir da smo u to doba bili pod čiz-mom totalitarnog, komunističkog i zločinačkog sustava koji nije prezao od krvave osvete, koju smo osjetili idućih pet go-dina. Ipak pobjedili smo i sada imamo slobodnu, neovisnu, samostalnu državu. Dakako, još smo mladi i učimo, a ne treba zanemariti niti ostatke jugokomunista koji ne miruju niti se miri sa hrvatskom državom. Ne treba zaboraviti kako smo narod star nekoliko tisuća godina, kako smo se znali no-siti s nedaćama kroz povijest, znat ćemo i s onima koji nam priječe našu mladu državu učiniti prosperitetnom i ona-kvom kakvom nam je Bog podario - malim komadićem raja.

intervjuZORIcA GREGuRIĆPORUčNICA U MIRU

3. Država za narod (povelja UN-a, Ustav) Prema Ustavu RH hrvatski narod ima pravo na samo-određenje i državnu suverenost, no to pravo nismo dobi-li na pladnju, nego smo se izborili za njega oduprijevši se srpsko-crnogorskoj agresiji i pobijedivši fašističku veliko-srpsku politiku. Vezano uz povelju UN-a ona je konstitu-tivni sporazum i obvezuje sve potpisnice kako dužnosti-ma tako i pravima. S tim u vezi želim reći kako Hrvatska nažalost nije iskoristila svoje pravo da UN preko Vijeća sigurnosti, koje je osnivač Haškog Tribunala, iskaže ne-zadovoljstvo politički „korektnim“ presudama koje teže ka izjednačavanju krivnje, a ne osudi srpsko-crnogor-skog agresora. Tu priliku smo imali i nismo ju iskoristili s obzirom da je taj sud vremenski ograničenog karaktera. Vjerujem kako će buduće generacije znati se založiti i iz-boriti za bolji položaj Hrvatske.

4. Uloga Sabora kao zakonodavne vlasti - nastajanje prava i uloga Sabora Hrvatski sabor osim što je 2000. godine izgubio oznaku državni, kao predstavničko tijelo uz nekoliko časnih izni-maka, izgubio je i ulogu predstavnika građana te je postao predstavničkim tijelom političkih elita koje su se odvojile od naroda, a među koje se spuštaju samo kada su izbori. Smisao zakonodavstva se izgubio u silnom usklađivanju s europskom legislativom koja u velikom broju slučaje-va ne odgovara hrvatskom zakonodavstvu i jednostav-no je neprimjenjiva. Kao mlada država moramo naučiti pažljivije voditi računa o nacionalnom zakonodavstvu te ne svoditi Hrvatski (nadam se uskoro i državni) sabor na proslijeđivača normativnih akata i zakona briselskih ure-da. Također vjerujem kako ćemo uskoro imati i Hrvatski sabor kao doista predstavničko tijelo građana, a promje-ne nam može donijeti jedino promjena Izbornog zakona.

5. Izborni sustav i dvodomnost parlamenta U Hrvatskoj imamo višestranački izborni sustav i jedna smo od rijetkih europskih zemalja koja je u 10 godina primijenila dva izborna modela kako vidimo nedovolj-no dobro. Velika je pogreška bila kada je 2001. godine u vrijeme Račana SDP-ova vlast ukinula dvodomni sustav. Dolaskom Račana na vlast učinjena je devastacija na društvenom i političkom planu života u Hrvatskoj. Pod-sjetit ću, u samo godinu dana dva puta su mijenjali Ustav kako bi onemogućili izvandomovinskoj Hrvatskoj da gla-suje. Iako je ostala odredba kako Ustav Republike Hrvat-ske propisuje i obvezu da u izborima za Hrvatski sabor i predsjednika Republike osigura ostvarenje biračkog pra-va svojim državljanima koji se u doba izbora nalaze izvan njenih granica (članak 45. stavak 2. Ustava) u dosadaš-njoj praksi vidjeli smo modele koji se koriste kako bi se ta odredba izbjegla. Nakon što su prvo smanjili opseg prava odlučivanja, potom su i ukinuli Županijski dom očito bo-jeći se kako izlaska svake stranke pojedinačno na izbore. Da nije bilo te promjene pitanje je bi li sada HNS uopće

Nastavak intervjua na str. 8

8

bio parlamentarna stranka a kamo-li na vlasti, o SDSS-u da ne govorim. Izborni sustav koji daje mogućnost onima koji su aktivno rušili ovu dr-žavu da sada upravljaju njome, dok istovremeno onima koji su pomagali obranu od srpsko-crnogorske agresi-je oduzima ili onemogućava izborno pravo, mora se čim žurnije mijenjati. Vjerujem kako ćemo na taj način do-biti kvalitetne, moralne osobe kojima će Hrvatska i njen prosperitet biti na prvom mjestu.

6. Ustav i pravo glasa (dijaspora) U Republici Hrvatskoj izborno pravo veže se uz činjenicu državljanstva i godina starosti. Žalosno je kako su se politike služile raznoraznim smicali-cama kako bi hrvatskim državljanima izvan Hrvatske otežali i onemogućili konzumiranje izbornog prava. S de-vastacijom Izbornog zakona započeo je Račan u vrijeme vladavine SDP-a, a dovršio njegov stranački kolega Mi-lanović. Izborni zakon se mora pro-mijeniti jer nelogično je da nekoliko milijuna Hrvata ima svega tri zastu-pnika u Hrvatskom saboru, a neko-liko tisuća nacionalnih manjina čak osam. Također treba naglasiti i kako u Hrvatskoj postoji i stranka srpske nacionalne manjine koja je također „parlamentarna“ pa imamo doista apsurdnu situaciju. Upravo iz tih re-dova se najčešće čuju povici kako di-jaspora ne bi smjela glasovati jer eto ne plaćaju porez. Takvu malicioznost zaista treba ukloniti što prije iz javnog prostora jer osim što namjerno plasi-raju neistine budući se izborno pra-vo ne veže uz plaćanje poreza kojeg mnogi Hrvati izvan domovine plaćaju, postavljam jednostavno pitanje, zna-či li to kako ćemo u Hrvatskoj svima koji ne plaćaju porez ukinuti izborno pravo? U demokratskim državama ako postoji problem u zakonu, zakon se mijenja. Ta ne postoje ljudi pora-di zakona, nego zakon poradi ljudi.

7. BiH Bosna i Hercegovina je prva Domovi-na kolijevka hrvatstva i hrvatske kul-ture. Žalosti me kada vidim državne institucije koliko se malo zauzimaju za svoj narod u BiH koji zaslužuje doista posebno mjesto u službenoj hrvatskoj politici, a ne samo deklara-tivno kako se najčešće postupa. Sto-ljećima su Hrvati trpjeli raznorazne

atake, stoljećima su bili predziđe kr-šćanstva, sada kada bi se morali odu-žiti svi smo zakazali. Pitanje opstojno-sti hrvatskog naroda u BiH ozbiljno je i ključno pitanje od kojeg se hrvatska država ne smije ograđivati, a zaslužu-je poseban tretman osobito pravnu i političku zaštitu obzirom na najnovije progone visokih časnika HVO-a.

8. Hrvatska politička povijest seljačka ili radnička država, tip industrijalizacije Kada govorimo o političkoj povijesti moramo uzeti u obzir kontinuitet. U tom smislu Hrvatska je seljačka drža-va jer radništvo u smislu proleterija-ta, kako vidimo, neslavno je završilo. Ne bih željela da se ovo moje viđenje pogrešno shvati u smislu podcjenji-vanja radništva. No, ako pratimo ge-nezu nastanka radništva u Hrvatskoj, osim uvezenih kadrova koji su imali zadaću indoktrinacije u ideologiju potpuno stranu hrvatskom življu, dolazimo do činjenice kako je radniš-tvo nastalo većinom od onih kojim je zemlja oteta i koji su silom prilika morali poći trbuhom za kruhom u grad ili u mjesta gdje su nastajali in-dustrijski pogoni. Budućnost Hrvat-ske vidim kako u poljoprivredi tako i u razvoju obrta i malih poduzeća. Mi smo mala zemlja bogata resursima i s velikim potencijalima. Zato pros-peritet Hrvatske vidim u malim obi-teljskim gospodarstvima i vrijednim ljudima, a ne u magalomanskim pro-jektima i idejama, koji nam državu na kraju uvijek odvedu u dubiozu iz koje se „izvlačimo“ novim zaduživanjima te vezujemo još debljim lancima duž-ničkog ropstva. Veliku ulogu u razvo-ju zemlje kroz investicije svakako tre-ba imati izvandomovinska Hrvatska.

9. Krediti u švicarcima, ovršeni Ako imate zakone koji legalizira-ju nezakonitosti, neetičnost i krše načelo u dobroj vjeri, ako nemate kvalitetna i stručna kontrolna i nad-zorna tijela, tada će vam se dogoditi situacije poput kredita u švicarcima i reći ću udruženog poduhvata eg-zistencijalnog uništenja a ne samo ropskog položaja u koji je dovede-no 10% stanovništva no kako bi bili točniji to je nešto manje od jedne trećine ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. Sada možemo zapravo predočiti stvarnu ozbiljnost situaci-je. Židovi imaju jedan dobar običaj, svake sedme godine opraštaju se dugovi svima. Hrvati imaju nekoliko loših običaja, nekoliko puta opra-šatali su dugove ali samo uvjetno rečeno bogatima, drugima su išle ovrhe i to postupcima nezamislivim u modernim demokracijama, kako se volimo kititi tim terminom od ko-jeg smo sada svjetlosnim godinama daleko. Rješenja postoje, zakonski prijedlozi postoje - dali su ih stručni ljudi, no ono što je nažalost najvaž-nije ne postoji, to je politička volja. Hrvati su zaboravili i tako rijetko koriste jedan prekrasan alat nepo-srednog odlučivanja naroda, a to je referendum. Vjerujem kako će i na tom polju biti promjena i to dobrih promjena.

10. Uloga branitelja Velika je odgovornost na nama hr-vatskim braniteljima, vidimo kako nije bilo dovoljno pobijediti i vratiti se svojim obvezama. Izgradnja de-mokratske države iziskuje i odgo-vorno učešće u društvenim i poli-tičkim procesima. Ako pogledamo druge demokracije primijetit ćemo kako one itekako koriste iskustvo i znanje svojih veterana. U Hrvatskoj su praktički svi sustavi „očišćeni“ od hrvatskih branitelja, a nerijetko se dovode kadrovi iz drugih država, pa i zemalja agresora Srbije i Crne Gore. To je osobito vidljivo u susta-vima kulture, obrazovanja i medija. Ipak procesi koji su u tijeku ohra-brujući su, stoga vjerujem kako će hrvatski branitelji u budućnosti do-ista zauzeti mjesto koje iz pripada na čelu Domovine koju su voljeli i za koju su se žrtvovali. Jer, tko može bolje voditi zemlju od onog koji je spreman bio i život dati za Nju, našu lijepu Hrvatsku?


AKTUALNA POLITIčKA SITUACIJAstanje

hrvatau Bih

Možda je hrvatsko-bošnjački rat uvjetovala Rusija kao protuuslugu za dozvolu

raspada Jugoslavije

autor: Johnny Goto

Kontrolirani raspad Jugoslavije na štetu otprije potlačenih u toj tvoreviniSovjetski savez je širio zonu vlastitog vojno-političkog, gospodarskog, kul-turnog i sportskog utjecaja.

Jedna od zemalja (izvan Varšavskog pakta) u toj zoni je Jugoslavija. Crvena armija je stvorila uvjete dolaska Tita na vlast oslobađanjem Beograda (Srbije, Makedonije), učešćem u borbama na Srijemskom frontu. Postratna Jugosla-vija je pod zaštitom Sovjetskog save-za postala socijalistička (s komunisti-ma-komunjarama na vlasti).

Sovjetski savez je bio stalna članica Vijeća sigurnosti, s pravom veta. Ras-padom Sovjetskog saveza tu je ulogu preuzela Rusija.

Ako je Sovjetski savez/Rusija uvjeto-vala nesuprotstavljanje raspadu Ju-goslavije (JNA generali su poslije pr-vih demokratskih izbora u Hrvatskoj išli u Moskvu tražiti dozvolu za vojni udar) neprirodnim sukobom dvi-je napadnute strane u BiH (Hrvata, Bošnjaka), koji su bili izloženi srpskoj agresiji i genocidu, onda je ICTY po-tvrdio tezu kako nije moguće pouz-dano funkcioniranje međunarodnog suda za ratne zločine.

Njena je politika bila popuštanje Sr-bima (odricanje od suvereniteta), pri čemu joj je bilo osigurano mjesto u ta-kvom društvu (sveučilišne profesorice, lažne ili istinske). Mnogima u takvom društvu nije bilo osigurano nikakvo mjesto, do progon i/ili likvidacija. Po-bunili su se robovi.

Vesna to nije sposobna shvatiti.

Namještena na sveučilišnu plaću, na-mještena u antihrvatske službe (riječ je o sovjetsko/rusko/srpskim obavještaj-nim službama). Savkin kadar…

Sustavno je zadirala u prikriveni utje-caj vlastitog gospodara (sovjeta/rusa/srba) na događaje u Bosni i Hercego-vini. Stalno potičući napetosti i razdor među Hrvatima (po pitanju BiH), kao i na odnose Bošnjaka i Hrvata (u BiH).

Njena stalna prisutnost s temom ak-tivnosti Hrvata i hrvatske vojske u BiH, bez namjere podsjetiti na agresiju koja je vršena s područja BiH ukazuje na rusko/srpskog agenta s lošim namje-rama. Upravo su njeni gospodari prou-zročili politiku koju ona osuđuje.

Hrvati i Bošnjaci su žrtve srpske agresije, žrtve ruskog ultimatuma za priznanje.

Ako Vesna Pusić (i slični) misle postizati političku karizmu takvim krvavo-zlob-nim podmetanjima, vara se. Njeno je vrijeme isteklo. (Hrvatska s 2 000 000 biračkih glasova mora preuzeti sudbi-nu u svoje ruke i zauvijek raščistiti s ostacima komunističko-jugoslavenskih režima.)

Nepravedna presuda suda u Haagu, uz sve nevine žrtve koje su obmanu-te, još jednom nam je pružila priliku protumačiti povijest u svjetlu spletki, podmetanja, ucjena, specijalnog rata i ukazala na nepouzdanost bilo kakvog suda za ratne zločine. To je za takve sudove još uvijek nedokučiva materija.

Narode, vrijeme je za narodnu vlast. Oslobođenu raznobojnih vragova. Vrijeme je za aktivniji odnos prema vlastitoj državi. Ne dozvolimo nena-rodnim elementima da nam kroje sudbinu. Ne dozvolimo prokazanim antihrvatima rovarenje po temeljima hrvatske države.

(U spomen na generala, koji je svojom smrću potakao raspravu o rusko-srp-skim agentima u hrvatskoj politici i utje-caju Rusije na politike malih država.)

Sovjeti/Rusi su uvjetovali nastanak novih (i starih) država na teritoriju Jugoslavije (koja je nastala voljom Sovjeta, prethod-no Britanaca, na teritoriju tih državica) međusobnim sukobom Hrvata i Bošnjaka čime bi otklonili mogućnost ujedinjavanja dvaju entiteta na osnovama stvaranja dr-žave na području nekadašnje NDH. Svoj (preveliki) utjecaj Sovjeti/Rusi su mogli pretočiti u aktivnu politiku kontroliranja procesa na teritoriju na kojem su do tada (preko komunjara) imali apsolutnu moć.

Sigurnosne službe nisu dužne pre-dočavati bilo kojem sudu okolnosti pojedinih radnji, čime je sud onespo-sobljen ispravno prosuđivati. To je greška suda, jer autoritet može postići samo ispravnim odlukama. Morali su odrediti doseg svog djelovanja (što u slučaju bosanskohercegovačke šestor-ke nisu uradili). A sve što je van njiho-vog raspona razumijevanja prepustiti povijesnom sudu.

Sovjeti su već otprije uvjetovali slobo-du Austrije (u kojoj su bile postrojbe Crvene armije) neutralnošću i zabra-nom ujedinjavanja s Njemačkom.

Rusko-srpska agenticaVesna Pusić (generalica golog Q) deve-desetih nije imala politiku, dok je Hr-vatska krvarila.

10

OSVRT NA INu VukIĆ

Rođena Grbin, 1949. godine u Žrnovu na otoku Korčuli, gdje je i pohađala osnovnu školu do 5. razreda, da bi se zajedno s majkom, bratom i sestrom pridružila ocu koji je već od 1957. boravio u Sydneyu, Australija. U Australi-ji završava australsku osnovnu školu/6. razred, što joj je omogućeno, s obzirom na godine starosti, polaganjem ispita na hrvatskom jeziku jer engleski nije znala. Brzo se snalazi i nakon osnovne završava srednju školu te studira psihologiju na sveučilištu u Sydneyu, koji studij i završava.

Na sveučilištu u Sydneyu biva zapažena aktivistkinja gle-de vijetnamskog rata te protiv Apartheida u Južnoj Africi. I tako ne bi bilo rijetko ugledati članke sveučilišne novine “Tharunka” ili neka druga novinska izdanja s fotografija-ma i napisima o njenim aktivnostima protiv širenja ko-munizma u Južni Vijetnam iz 1968.,1969., 1970, …

Događanja u Hrvatskoj koncem 1960-ih vezanih uz po-kret Hrvatsko proljeće pratila je iz više izvora dok je stu-dirala u Sydneyu te je tijekom 1970. godine odlučila spa-kirati kofere i sama krenuti u Hrvatsku. Od 1970. godine u Zagrebu upisuje studij jednopredmetne psihologije, na Filozofskom fakultetu. Uključila se u studentske aktivno-sti i okupljanja oko Hrvatskog proljeća, prosvjede, razna-šanje letaka, studentske sastanke. Milicijska brutalna od-mazda nije ni nju zaobišla – uhvaćena je na Črnomercu

kako dijeli letke i biva odvedena u policijsku postaju Sveti Duh gdje milicija nije birala po kojem dijelu tijela će po-dulje udarati pendrekom.

Diplomirala je jednopredmetni studij psihologije 1976. godine i ubrzo počela raditi. Radila je kao psihologi-nja-pedagoginja u osnovnoj školi u Zagrebu koja je u ono vrijeme vršila integraciju djece s poremećajima u pona-šanju i razvoju. Zbog sve većeg pritiska za aktiviranjem u Savezu komunista, vratila se 1980. godine u Australiju.

U Australiji je počela raditi kao klinički psiholog u bolnici za mentalno zdravlje te je 1982. godine na Sydneyjskom sveučilištu dovršila poslijediplomski studij, magisterij iz kliničke psihologije, a godine 1984. dovršava i posli-jediplomski studij managementa. Istaknuvši se u radu, odmah je započeo njen uspon do visokih pozicija u au-stralskoj državnoj službi, od managera, ravnatelja, di-rektora do današnje pozicije Glavnog izvršnog direktora (CEO) brojnih usluga za mentalno zdravlje, poremećaje u razvoju i invaliditet za Sjeverni Sydney koje financira država. Nekoliko puta biva nagrađena za svoj istaknuti rad u razvoju australskog društva, osobito u društvenoj integraciji invalida svih kategorija. Pored visoke državne službe, obavljala je dugo godina kao klinički psiholog pri-vatne konzultacije tretmana kroničkog PTSPa kao onog kod veterana vijetnamskog rata tako i onog uslijed po-vrede na poslu, kao i konzultacije političke psihologije političkim strankama i političarima u Australiji.

Godine 1990. aktivirala se unutar ‘Australske lige za mir u Hrvatskoj’ gdje je lobirala kod australskih političara i poslovnih ljudi, podupirući nastojanja Hrvatske za odva-janjem od Jugoslavije i težnju za suverenošću i nezavi-snošću. Bavili su se u toj udruzi i humanitarnim radom za pomoć Hrvatskoj.

Hrvatska iseljenica u Sydneyu, psihologinja koja godinama djeluje na promicanju istine o Hrvatskoj u svijetu te u borbi Hrvata da konačno osiguraju svojoj Domovini stabilnost, gospodarsku sigurnost i mir.


Koncem 1991. godine izabrana je za političkog tajnika Hrvatske demo-kratske zajednice, ogranak Sydney, ubrzo je radila, također dragovoljno bez novčane naknade, tijekom večeri i noći te vikendima i tijekom većine od redovitog posla u australskoj dr-žavnoj službi slobodnog vremena, u tajništvu koordinacije HDZ-a za Au-straliju i Novi Zeland. Veliki dio aktiv-nosti za HDZ bili su na organizaciji i koordinaciji bezbroj humanitarnih akcija za skupljanje novčane pomoći obrani Hrvatske i obrani Hrvata BiH te za potrebe izbjeglica preko Hr-vatskog nacionalnog fonda kao i u humanitarnim akcijama Caritasove “Stepinčeve katedrale”. Sudjelovala je u organizaciji nekoliko velikih pro-svjeda u Australiji vezanih za rat u Hrvatskoj i srpsku agresiju. Neumor-no je politički lobirala u Australiji za međunarodno priznanje neovisnosti Republike Hrvatske. Pojavljivala se tijekom Domovinskog rata kao gla-snogovornica HDZ-a Australije na australskoj televiziji te drugim medi-jima. Bila je koordinator akcije “Spasi-te djecu Hrvatske” (danas znane kao Humanitarna akcija za djecu Hrvat-ske) i ključna u osiguravanju novča-nih sponzora za stotine hrvatske dje-ce koja su u ratu izgubili jednog ili oba roditelja. Kako je Tanjug u ono vrije-me bio jedno od znatnih izvora vijesti za svjetske medije o događajima na prostoru bivše Jugoslavije i kako se u Hrvatskoj pokrenula HINA, bila je aktivna u širenju po australskim ma-instream medijima Hininih vijesti o ratu. Vodila je i snimala dnevne vije-sti na engleskom i hrvatskom jeziku s ratišta u Hrvatskoj preko telefonskog govornog automata koji je svima bio dostupan, da bi u drugoj polovici 1992. godine uspostavila i vodila Hr-vatski radio program u te svrhe, u svrhe širenja vijesti s ratišta u BiH, kao i u svrhe skupljanja novčanih donacija u Hrvatski nacionalni fond.

Od početka 1992. godine u svom domu, po noći i vikendima, radi dra-govoljno bez novčane naknade na raznim diplomatsko-konzularnim po-slovima Republike Hrvatske. Odbor za uspostavu diplomatskih misija RH u Australiji smjestio ju je početkom 1993. godine u prostorije sadašnjeg Generalnog konzulata RH u Sydneyu (koje su prostorije kupili i opremili svojim novčanim donacijama Hrvati Australije), da radi na pripremama uspostave tih misija u Australiji te pripremne radove na tome, uključu-

jući i umrežavanje u diplomatsku jez-gru Australije. Za te poslove dobiva od ministra australske državne služ-be plaćeni dopust od četiri mjeseca. Radila je na uspostavi generalnog konzulata RH u Sydneyu te na pomo-ći pri uspostavi veleposlanstva RH u Canberri. Tek je koncem ožujka 1993. godine u Sydney došao prvi karijerni konzul, a Ina je gotovo sve pripremila za početak njegovog rada.

Početkom 1993. godine otkriva neis-pravnosti u radu unutar HDZa u Syd-neyu, veleposlanstva u Canberri te u vezi skupljenog za pomoć Hrvatskoj novca koji se davao na ruke Stjepana Mesića da ponese u Hrvatsku, te traži odgovore i rješavanje, ali uzaludno. Početkom 1994. biva uslijed nastoja-nja ispravljanja nepravde izbačena iz članstva HDZ u Australiji koji je slu-čaj povela na Vrhovnom sudu države New South Wales. Odluka Vrhovnog

suda ju vraća u članstvo HDZa i tek onda Ina se sama ispisuje iz članstva te političke stranke.

29. svibnja 1995. godine pokojni predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je Redom hrvatskog trolista i Spomenicom Domovinskog rata za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku i istaknuto djelovanje u Do-movinskom ratu iz dijaspore.

Nakon završetka Domovinskoga rata ne prestaje svojim dragovoljnim ra-

dom - u svrhu obrane hrvatskog imena u stranim medijima, razvoja demokracije u Hrvatskoj te huma-nitarne pomoći za Hrvatsku, pridru-žujući hrvatskim zavičajnim udruga-ma u Sydneyu i Australiji. Nastavlja čestim pisanjem novinskih članaka na engleskom i hrvatskom jeziku s političkim analizama stanja u Hrvat-skoj, osobito razvoja demokracije. 2011. godine započinje internetski blog na engleskom jeziku “Croatia, the War, and the Future” (Hrvatska, rat, i budućnost) koji je ubrzo postao jedan od najuspješnijih i utjecajnih blogova o Hrvatskoj u svijetu, privla-čivši do danas čitateljstvo 222 od 247 zemalja i nezavisnih teritorija svijeta, kako strance tako i Hrvate. U svrhu doprinosa na još jedan način boljitku hrvatske demokracije i gospodarstva 2017. postaje članom Izvršnog odbo-ra udruge “Glas hrvatske dijaspore” sa sjedištem u Australiji.

12

Dijaspora je, može se reći, društveni identitet ljudi koji su ili dobrovoljno ili prisilom (političko proganjanje i opresija; siromaštvo) napustili svoju domovinu i koji posjeduju svjest kon-stituiranja manjinske useljeničke za-jednice u zemlji u koju su se doselili.

Neprekidno iseljavanje hrvatskog naroda kroz povijest zadnjih najma-nje 170 godina rezultiralo je stvara-njem hrvatske dijaspore, koja je u odnosu na broj domovinskog sta-novništva među najvećima u svijetu. Takve migracije ostavile su trajne po-sljedice na strukture hrvatskog druš-tva, jedna od kojih je rascjepljenost diljem svijeta. Hrvatska dijaspora se od konca 1980-ih godina osobito po-javljuje kao logičan i najvažniji izbor za planiranje budućeg razvoja Hrvat-ske. Najznačajniji su demografski, gospodarski i znanstveni potencijali dijaspore koji nose mogućnost revi-talizacije Hrvatske.

Već odavno smo svjedoci da je po broju ljudskih hrvatskih glava i po profilu generacija dijaspora sve bli-ža broju Hrvata koji žive u Domovini pa te brojke nije potrebno ponav-ljati u ovom članku. Ono što je po-trebno istaknuti ovdje jest činjenica da je hrvatska dijaspora, bila to ona koja svoje korjene vuče iz doba Au-stro-Ugarske ili Kraljevine “Jugosla-vije” ili komunističke Jugoslavije, uvi-jek održavala identitet nastojanja za slobodnu, suverenu i nacionalnu dr-žavu Hrvatsku. U tim dobima tuđin-

HRVATSKA DIJASPORAduGO, tEškO putOVANJEZA hRVAtSku SLOBOdu

nas danas često nastoji uvjeriti da su se oslobodili opresivne orijentaci-je prema onima koji su uvijek željeli samo Hrvatsku, danas možemo reći da su svi za redom potiskivali, i dan danas potiskuju i zlobno ogovaraju (vilificiraju), vječne želje i nastojanja hrvatske dijaspore za demokracijom u Hrvatskoj.

Pojedinačne i osobne vrednote, skupljene u mase istomišljenika, su ono o čemu ovisi uspjeh, pa i neu-spjeh jedne cijele nacije. Prikazati bit, državotvorne crte i nastojanja te dušu hrvatske dijaspore možda je slikovitije umjesto prikazivanja povijesti iseljavanja Hrvata iz domo-vine kroz nekoliko ključnih politički i ekonomski ekstremenih vremena hrvatske povijesti, koja je već do-bro dokumentirana, najkorisnije u ovim danima - koji u Hrvatskoj do-življavaju novi val političke vilifikaci-je hrvatske dijaspore – osvrnuti se na stvarne doživljaje pojedinaca, a koji su doživljaji u stvari i slika cije-le državotvorne hrvatske dijaspore.

skog tlačenja i otimanja hrvatskog državnog bića hrvatska je diaspora u stvari sebi postavljala zadatak biti jedna vrsta Vlade nacionalne Hrvat-ske države u čekanju i time održavala grčevito, kako hrvatski jezik i kulturu, tako i sveobuhvatne okvire buduće demokratske, slobodne hrvatske dr-žave. Nije, dakle, nikakvo čudo što je pri stvaranju današnje Republike Hr-vatske dijaspora dala sve, i više, od sebe u krucijalnoj obrani od agresije i stvaranju današnje hrvatske države.

Naša je velika sreća što smo 1991. godine bili svjedoci uspostavi suvere-ne Republike Hrvatske, ali se nikada ne smiju zaboraviti temeljna pravila hrvatskog života i hrvatske misli koji su krvlju i vatrom upisani u hrvatskim srcima: Hrvatska je jedna! I u tome leži ona vječna čežnja i težnja u srci-ma hrvatske dijaspore za povratkom u Domovinu ali i za sudjelovanjem u životu Domovine kada povratak nije moguć. No, i ruku na srce, na veliku je štetu prosperitetu hrvatske države to što domovinski Hrvati većinom ne razumiju, ne znaju i često ne žele zna-ti, svojstvo i borbe za Hrvatsku svoje dijaspore. Povijest hrvatske dijaspore su im najčešće pisali komunisti i or-junaši bivše Jugoslavije, kojima su se mnogi pridružili. A komunisti su pre-krstili čitavu i široku hrvatsku dijaspo-ru u za Hrvatsku nepoželjno žiteljstvo ofarbano bojama njima nepoželjnog nastojanja iz Drugog svjestkog rata za slobodom. Bili to komunisti ili or-junaši ili pak njihovo potomstvo koje

“Da(!), ne postoji država Hrvatska, ali postoji hrvat-ska nacija. Narod.” “Nisam ja niti terorist niti ekstre-mist, ja sam normalan građanin kao ti.”

autor: Ina Vukić


Ako bi u sjećanju hrvatske dijaspore 20. stoljeća odvojili kao svojstvene fraze ili izreke koje bi u našim misli-ma i zaključcima o stanju srca, uma i stradanja koje su vječno pratile di-jasporskog Hrvata bacile najjače svi-jetlo, onda bi to sigurno bile ove dvije fraze čiji je izvor u svakidašnjem du-gogodišnjem životu hrvatske dijaspo-re u Australiji, a ista je sudbina pratila Hrvate dijaspore diljem svijeta:

“Da(!), ne postoji država Hrvatska, ali postoji hrvatska nacija. Narod.”Ova se fraza osobito ovdje usredo-točuje na muke hrvatskih iseljenika tijekom Austro-Ugarske monarhije, a osobito u danima kada je puknuo Prvi svjetski rat i zatekao sve Hrvate u dijaspori engleskog govornog po-dručja koji tada nisu bili državljani zemalja u kojima su živjeli. Njih se interniralo, strpavalo u tzv. koncen-tracijske logore jer su bili državljani neprijateljske zemlje u ratu, t.j. Au-stro-Ugarske. Gotovo svi Hrvati u di-jaspori engleskog govornog područ-ja su se žestoko bunili protiv toga što su bili svrstani u državljane zemlje kojoj nisu u srcu i misli niti izvornom poviješću pripadali. Oni su sebe sma-trali Hrvatima – bez obzira koja im strana sila prisvojila državljanstvo.

“Ja sam Hrvat iz Hrvatske. Nisam ni-kakav Austrougarac, Austrijanac, ni-sam neprijatelj,” glasno se moj djed po majci Vicko Tvrdeić bunio protiv hapšenja u Australiji (Broken Hill – područje rudnika) 20. kolovoza 1914. godine, ubrzo nakon početka Prvog svjetskog rata. Uhapsile su ga au-stralske vojne vlasti i policija i strpale u zatvor, svejedno. Kao i mnogi Hr-vati i Hrvatice u tadašnjoj Australiji (Americi, Kanadi, Novom Zelandu …), koja je bila usko povezana s Britan-skim carstvom, moj djed je u zatvo-ru nastavio galamom, buseći se u prsa kao Hrvat. I 22. kolovoza, 2014. biva uvjetno pušten iz zatvora da bi ga australske vlasti ponovo uhapsi-le 4. siječnja, 2015. godine tvrdeći: “Možda i jesi Hrvat, možda i hrvatski narod postoji, ali država Hrvatska ne postoji i ti si državljanin neprijateljske zemlje…”. Poveden je s drugim Hrva-tima i Hrvaticama, koji su se tada na-lazili na tom dijelu Australije, u zatvor Torrens Island, Južna Australija, da bi

ubzo bio prebačen u tzv. Njemački koncentracijski logor u Liverpoolu, Sydney, gdje ostaje internitran sve do 18. rujna, 1919. godine kada s tisućama drugih Hrvata biva ukrcan na brod S.S. Frankfurt, bez torbe i bez u banci položene znatne ušteđe-vine i bez unovčenih vlasničkih dio-nica u rudnicima Australije, prisilno repatriran, vraćen u za njega – kao Hrvata koji je duboko želio slobodnu Hrvatsku - neprihvatljivu tvorevinu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Moj djed nije htio živjeti ni unutar Au-stro-Ugarske – kao trinaestogodišnje dijete otišao je sam na brod 1889. godine za Novi Zeland gdje je prvo radio kao kuhar hrvatskim kopačima Kaučuka (za izradu gume) po šuma-ma koji su svoje iskopane sirovine dobro naplaćivali vlasnicima tvornica gume ili izvoznicima Kaučuka, onda kao kopač, da bi početkom 20. stolje-ća prešao u Australiju.

Ubrzo, nakon repatrijacije, se moj djed (ostavivši suprugu i dijete u Hrvatskoj gdje je bio njegov istinski dom) vratio 1922. godine u Austra-liju nakon što su mu to dozvolile australske vlasti jer, kako piše u au-stralskim državnim arhivama, “Vicko ili Wicko Tordeich (Tvdreić)…bio je hap-šen samo radi toga što se po narodno-sti vodio kao državljanin neprijateljske zemlje … bio je poznat kao čovjek do-brog karaktera te je imao reputaciju vrijednog i marljivog građanina…”. Uvjeren da će Hrvati (unutar tuđin-ske Kraljevine Jugoslavije) konačno

imati po izgledima političkih nasto-janja pod vodstvom Vladka Mačeka mogućnosti slobode, autonomije, moj djed se vratio 1935. godine u Hrvatsku kada sa sobom donosi i po današnjim pojmovina veliko blago u novcu s kojim pomaže u nadograd-nji svojeg rodnog sela, pun elana za hrvatsku slobodu. Ta sreća, koliko god je ona bila u ono vrijeme ogra-ničena po smislu potpune hrvatske slobode, nosila ga je iako je tijekom druge polovice 1930-tih godina, usljed pojačanog i kriznog političkog nemira u Kraljevini Jugoslaviji, kada je politika Narodne Banke Kraljevi-ne Jugoslavije zadala iznimno teške udarce hrvatskim bankama, i njegov sav novac na banci propao, nestao … Bilo je na koncu onako kako bi neki i danas rekli: “Gdje si bio, što si radio? Ostao si praznih džepova! Ži-vot potrošen, a nemaš što pokazati!” Ali ne, moj djed kao i svi njegove ge-neracije koji su desetljećima sanjali u dijaspori o slobodnoj Hrvatskoj nije se ni ostvrtao na takve gotovo cinične komentare koji su dolazili osobito s orjunaškim vjetrovima. On se vratio u Hrvatsku s prvim iskra-ma moguće trajne slobode Hrvatske koje je osjećao.

To je ona ista ljubav za slobodnu i de-mokratsku Hrvatsku koju je i počet-kom devedesetih godina prepoznala i uposlila hrvatska dijaspora. To je ona ljubav koju jedino mogu razumi-jeti oni koji Hrvatskoj kao naciji žele prosperitet i svako dobro.

14

“Nisam ja niti terorist niti ekstremist - ja sam normalan građanin kao ti.”Prođe Drugi svjetski rat, domovinski i dijasporski Hrvati željni slobode i samo-opredjeljenja po tom pitanju bivaju pretvoreni u gubitnike. No, nije toliko teško bilo prihvatiti status gubitnika (u ratu) koliko je bilo teš-ko nositi teror i opresiju koje je ratni pobjednik – režim komunističke Ju-goslavije – neprestano nanašao nad Hrvatima “ratnim gubitnicima”, bili oni u Hrvatskoj ili u dijaspori. A uz to, kada dodamo činjenicu da je ju-goslavenski komunistički režim kroz UDBU i druge antihrvatske formacije činio, nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 1991. godine (a i još to traje u brojnim primjerima) sve što je bilo moguće i nemoguće kako bi u svijetu Hrvate ocrnili i brendirali teroristima i ekstremnim opasnim ultranaciona-listima onda nije teško shvatiti muke

njenja hrvatskog imena. Mislim da je veoma malen broj Hrvata koji su u dijaspori živjeli tijekom postojanja Jugoslavije koji berem pet šest puta nisu bili u prilici gdje su svoje hrvat-svo morali energično braniti. Bez obzira na obranu, zvati sebe Hrva-tom ili Hrvaticom u dijaspori gdje je udbino podzemlje neumorno radilo protiv Hrvata značilo je ili biti hrabar, pa ponosno i javno držati glavu viso-ko hrvatskog identiteta, ili namjerno

i stradanja Hrvata po svijetu zbog toga. Bio Hrvat u dijaspori politički ili ekonomski migrant, svejedno – svih se farbalo istim kistom komunistič-kih laži, sadržaja na koje se svijet u kojemu su živjeli zgražao, a dijaspor-ska hrvatska duša ostala neprekind-no ugrožena i ranjiva.

I tako, za primjer, 1968. je godina, a ja u veljači već uhodana studenti-ca sveučilišta u Sydneyu, Australija. Pitaju me kolege, Australci, jedno jednostavno i za multikulturalnu Au-straliju uobičajeno pitanje: “Odakle si podrijetlom?” Ja odgovorim: “Iz Hrvat-ske, ja sam Hrvatica.” Vidim njihove se oči rašire od čuđenja, iznenađenja, nevjerice i negodovanja, gledaju me čudno, kao da sam najgora zločinka … Brzo i obrambeno reagiram “Nisam ja niti teroristkinja niti ekstremistkinja - ja sam normalan građanin kao ti”. U toj frazi mog odgovora je i obrambe-ni mehanizam koji je bio desetljeći-ma usađen u Hrvate dijaspore zbog komunističkog proganjanja, laži i cr-

Sve za Hrvatsku!

Razdoblje nakon 1945. godine imalo je značajan porast brojeva naselje-nosti u Australiji Hrvata iz Hrvatske (ovaj je trend također bio isti za dru-ge Zapadne zemlje). Došli su u prvom redu kao prognanici ili kao izbjeglice. Mnogi su uz opasnost za život bježali preko jugoslavenske granice. Kasni-je su stigli kao “ekonomski migranti” i sukladno dogovoru postignutom između vlada Australije i Jugoslavije 1970. godine. Definicija onih koji su napustili Jugoslaviju kao “ekonom-ski migranti” u ovom drugom valu useljavanja nakon 1945. godine komplicirana je iz barem dvije per-spektive: prvo, politički čimbenici ko-munističke Jugoslavije uzrokovali su pogoršanje socijalne i ekonomske situacije u Jugoslaviji općenito; dru-go, oni koji su napustili to su često učinili zbog složenih razloga - osob-nih, ekonomskih, političkih i često, u slučaju Hrvata, na nacionalnoj razini - što je u to vrijeme otežavalo strogo razgraničenje između ekonomskih i političkih migranata. Broj hrvatskih useljenika značajno se smanjio od osamdesetih godina. Unatoč činjeni-ci da je Australija primila izbjeglice iz Domovinskog rata devedesetih go-dina, ukupan broj dolazaka (od kojih su mnogi bili višeg socioekonomskih

skupina) nije značajno promijenio društvenu strukturu hrvatskog roda – sudjelovanje u promicanju neovi-snosti Hrvatske te aktiviranje u ra-znoraznim oblicima pomoći Hrvat-skoj, uključivši političko lobiranje te sakupljanje znatne i krucijalne nov-čane i humanitarne pomoći Hrvat-skoj značilo je tijekom devedesetih da se življenje u dijaspori paralenih života (jedan za Hrvatsku, drugi za osobni probitak i rad u dijaspori) na-stavilo i nakon što je Hrvatska dekla-rirala svoju nezavisnost.

Povijesna je činjenica da je hrvatska dijaspora svojom političkom, novča-nom i humanitarnom potporom bila kritična i krucijalna u razvoju doga-đaja za neovisnost u Hrvatskoj tije-kom 1990-ih godina te igrala ključnu ulogu pri utjecanju na međunarodnu zajednicu glede priznavanja suvere-ne Republika Hrvatske i njezine poli-tike prema zemljama teritorija bivše Jugoslavije. Bez apsolutne i otvorene potpore hrvatske dijaspore, nezavi-sna i suverena Republika Hrvatska sigurno nebi bila uspostavljena. Nakon deklaracije 1991. godine u Hrvatskoj nezavisnosti Republike Hrvatske dijaspora je pojačala svoje javno djelovanje po svijetu, organizi-ravajući masovne prosvjede protiv komunističkog režima Jugoslavije,

zastupajući slobodu Hrvatske te po-ticanje međunarodne zajednice na priznavanje suverenosti Republike Hrvatske. Čitave vojske dijasporskih Hrvata aktivirale se u lobbingu po-litičara zapadnih demokratskih ze-malja po pitanju Hrvatske. Pojačano se nastavljalo sakupljanjem goleme i spasonosne novčane pomoći za obranu i prehranu napadnute Hrvat-ske (i Hrvata Bosne i Hercegovine). Znatni broj australskih Hrvata pošao je u Hrvatsku pridružiti se obram-benim vojnim snagama Hrvatske. Australska je dijaspora svojim nov-čanim prilozima kupila prostorije za uspostavu diplomatsko-konzularnih predstavništava u Australiji, koje su se i službeno otvorile u veljači 1993. godine, a počele raditi s karijernim konzulima iz Hrvatske koncem ožuj-ka te godine. Hrvatska dijaspora nije znala reći “ne” bilo kojoj zamolbi za pomoć, slobodnoj od komunizma, Hrvatskoj.

Nakon završetka Domovinskog rata, osobito od 2000. godine kada su vlastodršci u Hrvatskoj ponovno ot-krili svoju mnogostranu netrpeljivost prema hrvatskoj dijaspori nastaje razdoblje udaljavanja hrvatske dijas-pore od domovinske Hrvatske. Do-movinska i iseljena Hrvatska prestaju biti jedno biće kakvo su tijekom de-


izbjegavati govoriti drugima o svom hrvatskom podrijetlu. Treće alterna-tive nije bilo jer pritisak ocrnjavanja Hrvata u australskom društvu bio je stalno prisutan.

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovaj je priti-sak bio naročito izražen. Australski Les Shaw je u svojoj knjizi o anti-hr-vatskoj propagandi u Australiji pod naslovom “Suđenje klevetom” (“Trial

by Slander”, 1973), pokazao kako su Hrvati u Australiji imali “javni prikaz gori od halitoze”. Propagandne me-tode UDBE koje su se koristile protiv Hrvata po Australiji i svim zemljama u kojima su se Hrvati useljavali na-kon Drugog svjetskog rata daleko su nadmašile nazivanje ružnim i za-stašujućim nazivima koja su se kori-stila protiv bilo koje druge skupine ‘bez državljanstva’ u svijetu. Vilifika-cija Hrvata etiketiranjem pogrdnim imenima, laganje, povezivanje s ne-odobrenim idejama i terorizmom, upotreba općenitosti, citati izvan konteksta, selektivno propuštanje, stereotipizacija i pojednostavljenje, tehnike zaustavljanja i ponavljanja, zajedno s negativnim grafičkim sli-kama, njegovale su antihrvatsku atmosferu na Zapadu.

Australski tisak je od 1963. do 1973. vodio nemilosrdnu kampanju protiv Hrvata. “Nije bilo teme koja je u tom razdoblju zauzimala toliko novinskog prostora kao tema o razotkrivanju

‘ustaških’ (hrvatskih) operacija,” pisao je Shaw i dodao kako toliko prostora na naslovnicama novina nije dobilo ni terorističko krvoproliće na Olimpij-skim igrama u Minhenu. Po nedavno skinutoj državnoj tajnosti arhiva au-stralske države upućeni smo na ud-bino umreživanje s dijelom austral-ske tajne službe ASIO čije su radnje i nastojanja bila u proganjanju Hrvata koji su živjeli u Australiji.

Nije dakle čudo što se tako “lako i prostrano” uspješno vodila kampa-nja ponižavanja i blaćenja hrvatske zajednice u cjelini, a Shaw u svojoj knjizi dodaje kako su tu kampanju vodili tajnoviti stručnjaci umijeća propagandnoga rata. “Da bi svojim verbalnim i pisanim napadima dali sadržaj, nisu prezali ni od povremenih podmetanja bomba i senzacionalnih terorističkih napada”, piše Shaw i na-pominje kako su gotovo sve te napa-de uz lukavu prethodnu pripremu terena u australskim medijima uspi-jevali svaliti na Hrvate.

vedesetih godina bile. U samoj dijas-pori iz koje su nastavljene akcije po-ticanja razvoja pune demokracije u Hrvatskoj, oslobođene socijalističke birokracije i neprihvatljivih zakona, osjećaju se mjere umanjivanja i zane-marivanja upliva dijaspore u politički i gospodarski život Hrvatske. Diplo-matsko-konzularne misije Republike Hrvatske zanemaruju i udaljavaju se od pojedinaca hrvatske zajednice koji su istaknutim zalaganjem tije-kom devedesetih uveliko doprinijeli uspostavi i obrani Republike Hrvat-ske; biraju pojedine osobe, mnogih od kojih nije bilo ni blizu “kad je u Hrvatskoj gorilo”, koje će pozivati na proslave Dana hrvatske državnosti, i time većina zaslužnih za slobodu Hr-vatske ostaje uskraćena službenog državnog poštovanja i priznanja. Bi-rališta u dijaspori za vrijeme izbora u Hrvatskoj režu se po broju te diplo-matsko-konzularna predstavništva postaju jedina mjesta gdje državlja-nin RH u dijaspori može položiti svoj glas. Ovaj potez otuđivanja hrvatske dijaspore od domovine Hrvatske izrazito i naveliko onemogućuje zbog udaljenosti većini hrvatskih državlja-na u dijaspori sudjelovanje u glasa-nju i uživanje ustavnih prava biranja. U Hrvatskoj se drastično smanjuje broj zastupničkih mjesta za dijaspo-ru u Hrvatskome saboru…

Kadrovi hrvatskih diplomatsko-kon-zularnih predstavništava ubrzo ostavljaju sliku o sebi da im uopće nije prioritet obraniti grubo i neisti-nom napadnuto u zapadnim mediji-ma i drugim kanalima javnog infor-miranja dostojanstvo samostalne Republike Hrvatske i Domovinskog rata. Obrana hrvatskog imena i da-lje ostaje na Hrvatima i Hrvaticama dijaspore. Za sumnjati je da je bilo koje izvješće iz diplomatsko-kon-zularnih predstavništava za Hrvat-sku službeno poslato ikada posta-vilo vlastima u Hrvatskoj potrebu izmjena zakona ili procedura po pitanju prekompliciranog procesa za državljanstvo, po pitanju neprija-teljskih i krutih zakona i pravila za investicije, po pitanju birališta...jer ništa se mijenja, samo stoji ili ide na gore. Promicanje povratka i investi-cija u Hrvatsku iz dijaspore gotovo da i ne postoji iz izvora diplomat-sko-konzularnih predstavništava RH. Aktivna angažiranost diplomat-sko-konzularnih predstavništava RH sa hrvatskom dijasporom, osim prisutnosti na raznim proslavama i pokojem manjem tematskom foru-mu, gotovo da i ne postoji kada se to tiče iskorištavanja velikog znanja, iskustva i materijalnih mogućnosti koje dijaspora posjeduje za boljitak života i demokracije u Hrvatskoj.

Uspostava u Hrvatskoj Vladinog ureda za Hrvate koji žive izvan Hr-vatske te njegovog djelovanja kao da i ne postoje što se tiče cijelog hrvatskog dijasporskog korpusa, jer se nitko baš ne trudi približiti taj ured širokoj dijaspori, a rijetki u dijaspori znaju da postoji. Sve ovo, i još više toga istog profila, veoma zabrinjava te navodi na zaključke da je, na štetu Hrvatske, kadroviranje diplomatsko-konzularnih predstav-ništava RH diljem iseljene Hrvatske vođeno pravilima i političkom ori-jentacijom bivšeg režima Jugoslavije koji jednostavno nije podnosio Hr-vate dijaspore kao hrvatskog drža-votvornog korpusa. Vodeći kadrovi dilomatsko-konzularnih predstav-ništava naveliko zanemaruju, vje-rujem namjerno, uključiti što više od hrvatske dijaspore kako bi se Republika Hrvatska demokracijom i solidnim gospodarstvom vitalizirala i revitalizirala. Povremene tematske razmjene s ograničenim skupinama iseljenika čini se postoje samo radi toga kako bi ti kadrovi imali nešto materijala za uljepšavanje svojih izvješća o radu, privdno stvarajući sliku o suradnji s dijasporom, a koje suradnje u osjetnom ili reprezenta-tivnom nivou u stvari nema za cilj potrebne učinkovitosti boljitka živo-ta u Hrvatskoj.

16

Kao što su bili mnogi prije i poslije, većina današnjih Hrvata u dijaspori sada su djeca onih koji su napustili domovinu ili onih koji su bili izgna-ni zbog svojih političkih i kulturnih uvjerenja, uvjerenja koja su bila nepovoljna i suprotna doktrinama kulturnog genocida zbog navodnog za mnoge poboljšanja i zbog stva-ranja političkog i sociološkog ko-munističkog singulariteta.

Na polju u neposrednoj blizini Kla-genfurta, Austrija, sjedio je s de-setak parova u svojim dvadesetim godinama života svećenik Cecelja i tiho im govorio o njihovoj dužnosti da, kada napuste austrijski centar pritvora izbjeglica i usele se po ze-mljama širom svijeta, sačuvaju kr-šćansku vjeru, sačuvaju našu kultu-ru, štite istine naše povijesti, odgoje svoju djecu svim tim uvjerenjima i nastave borbu za oslobađanje do-movine od komunističkog raka koji će ju godinu za godinom korumpi-rati – bilo je to 1953. godine.

Naši su preci ostali vjerni tom opre-djeljenju i širili su se diljem svijeta poput sjemena na vjetrovima te skupljeni iz razaranja šumskog po-

MI, hRVAtSkA dIJASpORA!

vatsku i da su to činile zbog naših upornih nastojanja tijekom mno-gih desetljeća u izgnanstvu, da smo se borili za očuvanje svih as-pekata o kojima je bilo govora na onom polju izvan Klagenfurta te da bez naše pomoći borba za Republi-ku i naše slobode možda bi završi-la u Vukovaru. Hvala vam Damire Markuš i Damire Plavšić što ste prepoznali ono što smo se nadali čuti, što naši izabrani dužnosnici naizgled nikada nisu.

Sjeme hrvatske kulture raspršilo se diljem svijeta, svako se dijaspo-ransko naselje suočilo sličnim teš-koćama osobne i kulturne prirode, a u Australiji je bilo došlo i do toga da sebe nazivati Hrvatom sredinom 1970-ih je značilo i prijetnje od stra-ne tadašnje australske vlade će sva-kog tko se izjasni Hrvatom poslati natrag u komunističku Jugoslaviju. Naša reakcija i reakcija jednog Hrva-ta, imena i prezimena Mario Despo-ja, o kome ćemo u skoroj budućnosti i pisati, je bila podići palac do nosa i otvoriti prvo, neslužbeno, hrvatsko veleposlanstvo na području velepo-slanstava drugih zemalja u glavnom gradu Australije, Canberra.

žara da bi se konačno uselili u ove nove zemlje i nanovo klijali život i vječnu nadu.

Zašto je osnovana udruga “Glas hrvatske dijaspore”? Tko smo mi? Koje su nam namjere, možda se pitate? U nadolazećim izdanjima “Integritasa” razmatrati ćemo i pre-nijeti ne samo ono što znači biti Hr-vat dijaspore, kakva su nam posti-gnuća za zemlje svijeta koje su nas posvojile kao i ona što smo postigli u pomaganju stvaranja nezavisne moderne hrvatske republike te naša zapažanja, zabrinutosti, nade i želje za nju.

Rijetko su pri posjeti Australiji ova-kve riječi izgovarali izabrani hrvatski dužnosnici ili predsjednici, a nedav-no su ih izgovorili vetran Domovin-skog rata i njegov suputnik dodaju-ći javno pred masama da smo se mi u Dijaspori borili na tri fronta dok su se oni borili na jednom.

Da su naše bitke tijekom desetlje-ća značile da kada je došlo vrijeme priznavanja mlade hrvatske repu-blike naše posvojene dijasporske Vlade nisu okolijevale priznati Hr-

autor: John Davor OvčarićPrevela s engleskog: Ina Vukić

1953. Hrvati u izbjeglištvu, Klagenfurt Austria - u pozadini Tirolske planine, gdje su izbjeglice

radile na konstrukciji gondola za skijaške staze. Vijenac kojeg drže je namijenjen

komemoraciji stradanja Hrvata u Bleiburgu.

Australija 1959. -kod pomaganja izgradnje kuće prijatelja Hrvata


Ono s čim se australska hrvatska dijaspora suočavala bilo je, među-tim, mnogo teže od onog s čim su se suočavala naša sestrinska nase-lja širom svijeta; bili smo zaključani u zemlji opkoljenoj tisućama milja oceana i nije se moglo jednostav-no skočiti u auto i voziti nekoliko stotina kilometara ili letjeti nekoli-ko sati kako bi se približili ili vratili natrag u našu domovinu, suočava-li smo se s 24 sata plus leta preko vremenskih zona i 16 000 kilome-tara oceana. Danas se procjenjuje da nas 200.000 ovdje predstavlja jednog u svakih 120 Australaca, iako nas je puno više kada se u ob-zir uzmu treća i četvrta generacija useljeničke obiteljske loze.

I zbog toga smo privukli posebnu pažnju ljubitelja UDBE, jer kada ste toliko daleko da se stvarnost mo-gućeg ustanka formulira, ili poku-šava, kao što je to bio slučaj opera-cijom Feniks, ta stvarnost postaje prijetnja koju se ne može zanema-riti.

Za nas je to značilo da se usredoto-čimo na našu čistoću, poput nekog

izgubljenog amazonskog plemena sačuvali smo ono što je prije ko-munizma bilo napadnuto i napa-danjem održano, često se o nama govori zbog naših nacionalističkih uvjerenja, o nekim tim uvjerenjima namjerno se govori negativno ali takve usporedbe mi ne uzimamo kao vrijeđanje, ovi napadaji ništa se ne razlikuju od onih koje su nam upućivali bivši komunisti s planom okaljanja hrvatskog imena. Preži-vjeli smo ih i preživjet ćemo ih.

Udruga Glas hrvatske dijaspore (GHD) utemeljena je na pretpo-stavci da ćemo se nastaviti bori-ti za prava našega naroda, za naš narod bilo da stoji na vlastitoj do-movinskoj zemlji ili na nekoj drugoj zemlji, za naše ljude koji imaju pra-vo postavljati kritička pitanja za po-boljšanje, za naše ljude koji imaju neotuđiva kulturna i politička prava koja nijedan izabrani dužnosnik ne može zanemariti niti manipulira-ti, ali najvažnije, postojimo kako bi izgradili mostove koji će ponovno spojiti domoljube unutar domovine i dijaspore kako bi se osiguralo da nas se nikad više ne iskorištava.

Danas, članstvo se u GHD-u prote-že diljem svijeta pa sve do domo-vine Hrvatske, naše sposobnosti razmjene ideja, raspravljanja o progresivnim mislima te u posti-zanju konsenzusa kao narod su nešto o čemu su naši imigrantski očevi mogli samo sanjati, a sada je to stvarnost, mi ljudi, za ljude, ne pitamo što Hrvatska može učiniti za nas nego što mi možemo zajed-nički učiniti kako bismo joj pomo-gli.

Svi ste istinski Hrvati, u vama svima je ono dobro i istinito što je izbjeglo Križni Put, u

vama svima živi nešto što je zemlja čak i

danas izgubila, u vama svima borba traje.

18

ZDRAVSTVENO STANJEhRVAtSkIhBraniteLja

Oštećenje sluhaFetus u majčinoj utrobi već u četvr-tom mjesecu trudnoće primjećuje zvukove, a od šestog mjeseca reagira na njih. Osjet sluha pri rođenju je u potpunosti razvijen kao i kod odrasle osobe.

Sluh je jedno od pet osjetila od ne-procjenjive važnosti te se o njegovom zdravlju treba više brinuti. Sve češće, osobe mlađe životne dobi dolaze sa slušnim problemima. Pojavljuju se najčešće problemi u komunikaciji, što dovodi do društvene izoliranosti. Ako teškoće sa sluhom nisu nasta-le rođenjem ili zbog bolesti slušnog organa, kontrola pregleda sluha tre-bala bi se obavljati jednom godišnje. Često se misli da oštećenje sluha zahvaća samo stariju populaciju, no istraživanja pokazuju da problem sa sluhom imaju gotovo sve populacije, posebno hrvatski branitelji koji su bili izloženi ratnim zbivanjima.

Glavni krivac je svakodnevna buka, počevši od one u prometu, kod indu-strijskih radnika, slušanje preglasne glazbe, u lovu, streljaštvu i kod svih hrvatskih branitelja koji su bili u voj-nom sektoru.

Oštećenje sluha bilježi se već kod ja-čine od 85dB.

Hrvatski branitelji su buci bili izlože-ni svakodnevno. Privremeni pomak praga čujnosti nakon izlaganja buci smatra se umaranjem uha te sam oporavak može trajati do 72 sata. Učestalim izlaganjem buci nasta-je trajno oštećenje sluha koje se ne može regenerirati. Kao što je vidljivo u gornjoj tablici, buka prometa iznosi 70 dB, polijetanje zrakoplova 120 dB, a hitac iz oružja može dosegnuti i do 150 dB.

Kao što je navedeno, oštećenje sluha nastupa već pri jačini od 85 dB, ne-

adekvatno kod braniteljske popula-cije. Naši specijalisti za uho grlo nos dijagnosticiraju po najjednostavni-joj shemi čuje – ne čuje. Postojeća HZZO slušna pomagala nisu u teh-ničkoj mogućnosti prilagoditi se po-trebama ovog specifičnog oštećenja sluha. Zbog akustičke traume imaju i oštećenje sluha koje je više manje popraćeno šumom u uhu (Tinitusu). Zbog specifičnosti oštećenja sluha, popraćeno nesnošljivim šumom i preosjetljivošću na buku, nisu u sta-nju dobro razumijevati, što ih tjera u izolaciju i odvajanje od društva. Po-staju zatvoreniji, potišteniji i na kraju prepušteni sami sebi. Čak 25% takvih osoba ima šum u uhu koji stvara zna-čajne psihološke smetnje te u konač-nici može dovesti i do suicidalnosti.

Mjerenjem sluha i adekvatnom re-habilitacijom sa slušnim pomagalom se rješava nagluhost te se smanjuje šum u uhu. Kod slušne preosjetljivo-sti izazvane akustičkom traumom, što spada u specifično oštećenje sluha i ne može se uspoređivati s takozvanom staračkom nagluhošću, potreban je poseban pristup, kao i drugačije slušno pomagalo od onoga što trenutno propisuje HZZO. Takav dijagnostički pristup i pretraga se ne rade i ne postoje u cjeniku HZZO-a. Prijedlog je odrediti jednu od ORL kli-nika kao referentni centar gdje bi se omogućila adekvatna obrada i reha-bilitacija. Opskrbljivanjem pacijenta slušnim pomagalom te vraćanje čuj-nosti omogućava osobi povratak u društveni život, kao i značajno sma-njenje psiholoških oboljenja i suicida.

ovisno je li izloženost buci kraća ili dulja.

Postoje različiti oblici oštećenja sluhaU srednjem uhu oštećenja nastaju zbog kronične upale bubnjića, gno-ja ili mehaničkog oštećenja. Takvo oštećenje sluha uspješno se rješava kirurškim putem.

Kod većine oštećenja sluha oštećen je osjetilni organ - pužnica. Ošteće-nja su često prouzročena na bojišni-ci što dovodi do toga da se tonovi u visokim frekvencijama lošije čuju, a upravo su oni potrebni za dobro ra-zumijevanje govora.

Sluh je jedno od primarnih osjetila neophodno za održavanje socijalnog kontakta. Osobe s oštećenim slu-hom se izoliraju od društva, jer nisu u stanju komunicirati, ne razumiju ono što se govori. Branitelji koji su na ratištu bili izloženi detonacijama i pucnjevima su preživjeli akustičku traumu. Ona zahtjeva poseban tre-tman oboljele osobe što se u našem zdravstvenom sustavu ne provodi. Zbog djelovanja zvuka od manje od <3ms s visokim zvučnim tlakom do-lazi do oštećenja kortijevog organa koji se nalazi u unutrašnjem uhu (pužnica). Pored oštećenja sluha, pacijent obolijeva od Hyperakusisa ( preosjetljivost na zvuk/buku) i od Recruitmenta ( sniženi prag zvučne neugode). Ni jedno popratno obolje-nje izazvano traumom ne rješava se

autor: Ivan Pavlović - akustičar za slušna

pomagala

INTENZITET(W/m2)

10-1210-810-610-410-2

1

AMPLITUDA PROMJENETLAKA (N/m2)

2x10-52x10-32x10-22x10-1

220

RAZINAINTENZITETA (dB)

0406080

100120


Akustičar/akustičarka za slušna pomagalaDa bi zvučni val postao registrirani zvuk, potreban je dug put. U ušnoj školjci zvučni val postaje signal koji se živcima dovode do mozga gdje se procijenjuju i dodjeljuju kao najdraža pjesma, ulična buka, padanje kiše ili plakanje djeteta.

Ali što je kad iz zvučnog vala ne dola-zi poznati zvuk?

Tada pomaže akustičar/akustičarka za slušna pomagala, koji s najmo-dernijom tehnologijom nadoknađuje oštećen sluh. U Republici Hrvatskoj je to tvrtka Slušni centar Pavlović, dok je osnivač i vlasnik Ivan Pavlović jedini diplomirani akustičar u Hrvatskoj koji je apsolvirao Akademie für Höraku-stik afh u njemačkom Lübecku.

Što radi akustičar/akustičarka za slušna pomagala

Savjetovanje: Klijent ima slušni aparat, ali i osjećaj da nečuje tako do-bro kao prije. Otac se želi informirati o naglom gubljenju sluha, jer njegova kćer uskoro ide na rock festival. Kli-jenti dolaze sa različitim zahtjevima. U prodajnom prostoru akustičar za slušna pomagala preuzima klijente te ih individualno savjetuje o slušnim pomagalima i naglim gubitcima sluha.

Audiometrijsko testiranje sluha: Kako bi se moglo ustanoviti ošte-

Svi zaposlenici Slušnog centra Pavlo-vić obučeni su od strane akustičara Ivana Pavlovića u praktičnom dijelu, dok su teoretski dio putem seminara apsolvirali u Njemačkoj.

U Slušnom centru Pavlović kriteriji su visoko postavljeni:

Savršenstvo izrade: Slušno po-magalo je gotovo tek kada per-fektno sjedi u uhu. Izrazita kon-centracija i spretnost je potrebna.

Vrsno ophođenje premaklijentima:S lakoćom ulazimo u povjerljiv odnos s klijentima bez obzira radi li se odra-sloj osobi ili se radi o pridobivanju pažnje i povjerenja djeteta.

jeste Li znaLi...

• da je najdjelotvorniji slušni aparat nastao u Nizozemskoj. Sastojao se od dva aluminijska kišobrana koji su bili smješteni iznad glave. Drugačije nego danas, s tim slušnim apara-tom nije bilo moguće kretanje.

• u 2003. godini slušni aparat je operativnim putem bio ugrađen mačku koji je zbog toga opet mogao čuti

• da su znanstvenici univerziteta Oldenburg u Njemačkoj dobili nagradu Future 2012. Razvi-li su slušni aparat s učinkom dva uha. Ovom će tehnikom u budućnosti biti moguće izolira-ti svaki oblik ometajućih i sporednih zvukova

• Djeci s poteškoćama čitanja i pisanja mo-guće je pomoći sa slušnim aparatom. Razlog tomu je česti problem percepcije govora.

ćenje sluha klijenta, akustičar za slušna pomagala izvodi testiranje sluha – različitim tonovima u du-bokom i visokom spektru. Time se određuje na kojoj glasnoći dolazi do ograničenja ili na kojoj frekven-ciji tonovi nisu registrirani. Govor-nim testovima ustanovljuje se ra-zumljivost govora. Ovi rezultati su potrebni za individualno svjetovanje.

Izrada slušnog umetka:Drugačije nego kod slušalica koje su kupuju, slušna pomagala se indi-vidualno prilagođavaju svakom kli-jentu. Uzima se otisak ušne školjke i slušnog kanala te akrilnim smjesama izrađuje laserski individaulani slušni umetak koji perfektno pristaje u uhu.

Podešavanje slušnih aparata:Pomoću softwarea slušno pomagalo se podešava prema sluhu klijenta. Testiranje sluha se redovito mjeri, a slušno pomagalo se prilagođava klijentu. Klijentu se pokazuje ruko-vanje, održavanje i njega slušnog po-magala.

Servisiranje i popravak slušnih aparata:Pojedini dijelovi slušnog aparate se čiste, pokvarene dijelove se izmije-njuje kao i baterije. Kako bi slušno pomagalo stalno isparavno funkci-oniralo mora se redovito servisirati. Direktor tvrtke Slušni centar Pavlović d.o.o, Ivan Pavlović završio je akade-miju za slušna pomagala u Njemač-koj, Luebecku. Na području Zagre-ba ima dvije poslovnice u ulicama Našičkoj 28 i Ilici 153. U Velikoj Go-rici na adresi je Krešimirov trg br.12

LAKO DOBoLjeGsLuha

20

Industrijsko društvo je oblik društva koje koristi industrijsku proizvodnju temeljenu na razvoju znanosti i tehnologije. Razvoj znano-sti uvjetuje razvoj industrije, uvjetuje razvoj društva. Danas se razvijena društva nazivaju postindustrijskim društvima.

Početna industrijalizacija potaknuta izumom parnog stroja, znanstveno se podjednako odnosila prema krškom području kao i svi drugi stadiji industrijalizacije (izum električnog motora, automatizacija i robotizacija, primjena informacija). Krško područje je ekološki vrlo osjetljivo i ne koristi se protivno znanstvenim spoznaja-ma o nemjerljivoj šteti koja nastaje na takvom području u industrijske svrhe. Rasprostranjenost krša i državna granica, iako se ne preklapaju u južnohrvatskim župani-jama, uvjetuju proglašavanje tog teritorija strateškim jer je to i vodoopskrbno područje.

Izgradnja termo elektrane na krškom tlu (Peruća), s obra-zloženjem o stvaranja energetske neovisnosti na uvozni plin, za potrebe nestabilne potrošnje (turizam) je nesmi-slena. Utjecaj termo elektrane na okoliš, a utjecala bi na krško poljoprivredno područje cetinskog kraja i turistički potencijal dijela jadranske obale i otoka, je nesaglediv. Termoelektrana bi bitno smanjila broj turista u tom dije-lu RH, a pretpostavlja se povećana potrošnja električne energije zbog porasta broja turista.

Podjednako složeno, projekt izgradnje odlagališta otpa-da Lećevica ukazuje na nesuglasje znanstvenih činjenica i projektnih zadataka. U vrijeme nastupanja reciklirajućeg društva, ustrajavati na modelu odlaganja otpada, umje-sto na recikliranju sekundarnih sirovina, neoprostiva je nemarnost i bahatost. Dva svjetska rata su vođena zbog ograničenih resursa, jedan od njih je bakar.

Pozicija izgradnje dva staromodna objekata je na cen-tralnom i uzvišenom mjestu krškog, vodoopskrbnog po-dručja. Nadmorska visina planiranog odlagališta otpada Lećevica je preko 400 m. Ekološki utjecaj tog odlagališta

SVIJET U 21.STOLJEćU REcIkLAŽNO društvo

se proteže u svim smjerovima i obuhvaćena su njego-vim štetnim djelovanjem na porječja Krke, Čikole, Ceti-ne, Jadra. I svih naselja koja se nalaze na širem području, uključujući gradove na obali Split, Solin, Kaštela, Omiš, Šibenik, otočna naselja, Sinj, ...Odabrane lokacije i objekti jamče najveće štete koje neki proizvodni zahvat može počiniti u okolišu i društvu.

Obaveza Republike Hrvatske, preuzeta stupanjem u Eu-ropsku Uniju, o izgradnji reciklažnog načina zbrinjavanja nusprodukata industijske proizvodnje u potpunoj je su-protnosti s nastojanjem vlasti izgraditi odlagalište otpada.

Industrijsko i postindustrijsko društvo se podjednako odnose prema problemima. Oslanjaju se na znanstvena dostignuća, koja su u oba slučaja na strani neizgradnje takvih objekata. Industrijsko društvo znanstveno odlu-čuje o tipu industrijske aktivnosti, o obimu industrijske aktivnosti, o teritoriju industrijske aktivnosti. Industrij-sko društvo proglašava industrijske zone, suglasno po-zitivnim zakonima zaštite okoliša. Industrijske zone su prihvaćene javnim suglasjem.

U navedenim slučajevima je procedura formalizirana, jer krško i vodoopskrbno područje ne može biti lokaci-ja zagađivačke industrije. S odlagalištem otpada je još gora situacija. Proizvodnja stvara proizvode i zaradu, a otpad je štetni nusprodukt čije zbrinjavanje u ukupnoj cijeni proizvoda, unatoč propagandi o unosnom poslu s otpadom, nije značajna stavka. U protivnom ne bi trošili stostruko veće iznose za proizvode nego za odvoz otpa-da koji sada stvaramo. Slučaj Odlagališta Lećevica je zbri-njavanje nusprodukta proizvodnje koja nije locirana na užem području, čak nije ni nusprodukt proizvodnje u RH.

autor: Vlado Ivanišević, magistar strojarstva


Poduzetništvo u Hrvatskoj, iako Hr-vatska bilježi industrijsko poduzet-ništvo od početaka prve industrijske revolucije (izuma parnog stroja), a nastavak su cehovskog obrtništva, nije posebno razvijeno. Posljedica je to nametnutoga socijalizma koji je gušio privatno poduzetništvo, a u društvenom poduzetništvu poticao vojnu i tešku industriju za koje Hrvat-ska nije imala potencijala.

Primjer mukotrpnog pokušaja isko-rištavanja prirodnih resursa i dopri-nos mogućem razvoju je sirana I-Pak u vlasništvu Ivana Petrovića u Pako-vom Selu.

Sirana smještena u Dalmatinskoj zagori, na prostoru kojeg obilježava posebna submediteranska klima i vegetacija, oslanjajući se na kvali-tetu mlijeka proizvedenog na tom području, svojim proizvodnim asor-timanom izaziva posebnu pozornost kvalitetom koju postiže. Svi proizvodi sirane su nagrađeni zlatnim meda-ljama za kvalitetu, što je svojevrsni raritet.

radu mesa. Posebnost u proizvodnji pršuta vrhunske kvalitete je tradici-onalna tehnologija proizvodnje koja omogućava stvaranje endemske pli-jesni koja u procesu sazrijevanja pr-šuta lučenjem enzima daje poseban okus pršutu.

Suočen s izazovom razvoja i usposta-ve poslovanja sirane na temeljima kvalitetne proizvodnje mlijeka, ra-zvoja farmi i poticanja kooperanata za proizvodnju mlijeka, podjednak pristup u proizvodnji pršuta zasno-vanom na domaćoj proizvodnji svi-nja za sada nije na kvalitetan način moguć.

Iako poduzetnički svjestan prednosti proizvodnje mlijeka, sireva ili pršu-ta u Pakovu Selu, umjesto podrške u zaštiti i brendiranju tih proizvoda, omogućavanju lakšeg plasmana tih roba, tijela državne i lokalne uprave nisu dovoljno uključena u razvoj i iskorištavanje proizvodnih potenci-jala.

Hrvatski demografi i ekonomisti odavno ukazuju na deruralizaciju Hrvatske, smanjivanje tradicionalne proizvodnje i gubitak gospodarskog potencijala zbog urbanizacije stanov-ništva.

Problemi s kojima se sreće vlasnik sirane poduzetnik Ivan Petrović su-stavni su i rješivi samo izradom stra-tegije gospodarskog razvoja Republi-ke Hrvatske.

Vlasnik sirane, Ivan Petrović, s vi-zijom posebnosti područja, klime ustrajava na inovativnim procesima unapređivanja vlastitih proizvoda. Spoznaja o stočarskom uzgoju za potrebe mljekarstva na području gdje je preko 300 vrsta trava za is-pašu, potaklo je Ivana Petrovića uz vlastitu proizvodnju mlijeka na ra-zvoj kooperantskog odnosa s proi-zvođačima mlijeka na području Dal-matinske zagore. Ustrajavanje na vrhunskoj kvaliteti sirovine, osnova je proizvodnje kvalitetnih sireva. Od oko 400 kooperanata otkupljuje oko 2,7 milijuna litara mlijeka godišnje od kojeg proizvodi kvalitetne i nagrađi-vane sireve i skutu.

Plasman proizvoda sirane vrši se preko ugostiteljskih objekata, pršu-toreznica, trgovina delikatesama. Si-revi nisu dostupni u trgovinama širo-ke potrošnje.

Ivan Petrović nije usredotočen samo na proizvodnju mlijeka i sireva, već je izgradnjom pršutane pokušao proši-riti poslovanje na uzgoj svinja i pre-

Hrvatska pokazuje neposto-janje razvojne strategije, u kojoj bi posebnosti poljo-privredne ili stočarske pro-izvodnje morale zauzimati istaknuto mjesto. Posebno zabrinjava izostanak spozna-je o slabim hrvatskim indu-strijskim sposobnostima, zbog čega bi ruralni razvoj trebao biti bitna komponen-ta gospodarskog razvoja.

SAMOINTEGRACIJA BRANITELJA U DRUšTVOuSpJEh pAkOVOG SELA

proizvodi sirane I-pak: Mišni sir, Sir škripavac, Pakovački sir, Prominski sir, Svježi kravlji sir, I-Pak sir, Drniški sir. Sir Dalmatino,Sir iz mišine, Skute.

22

OBRAĆANJE BISkupA kOšIĆAhrvatima u domovini

i iseLjeništvu

poštovani čitatelji,radujte se, Božić je, svetkovina rođenja Gos-podina našega Isusa Krista! Krist je došao prije 2017 godina, ali on i danas dolazi jer on je Bog koji je postao čovjekom. Bog nam je postao bliz, dodirljiv, vidljiv, on hoda s nama našim putevima, trpi s našim patnjama i ra-duje se s našim radostima, no daje nam i nadu koju ne bismo nikada sami pronašli da nije on došao k nama. To je nada u smisao života da možemo i mi ostvariti puninu živo-ta, i ovdje na zemlji i na nebu u vječnosti.

Neka ta nada u radost koja ne prolazi ispuni i vaša srca da s Kristom u svemu pobjeđujete, da vjerujete u dobro i ostvarujete ga u sebi, u vašim obiteljima, u našoj domovini Hrvat-skoj i po čitavom svijetu ma gdje bili! Nigdje ne zaboravite Krista, svoj dom i domovinu!

Na dobro vam došloporođenje Isusovo!

- Vlado Košić, biskup sisački

24

Snaga referendumaRepublika Hrvatska je Ustavom u članku 1. određena kao demokrat-ska država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, a narod ostvaruje vlast izborom svojih pred-stavnika i neposrednim odlučiva-njem. Trokut demoktratska država – vlast naroda – ostvarivanje vlasti predstavnicima i neposrednim odlu-čivanjem je osnovica političkog funk-cioniranja države, nabrojanim redo-slijedom uz iznimku.

Iako je Ustav RH nedvosmislno ista-knuo demokraciju, proisticanje vlasti iz naroda, pripadnost vlasti narodu ispred ostvarivanja vlasti predstav-nicima, neposredno odlučivanje u kontekstu ima veći značaj od ostvari-vanja vlasti zastupničkim modelom. U temeljima Ustava, po redoslijedu navođenja i važnosti, zastupnici su posljednji instrument ostvarenja vlasti. Ako vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, neposredno od-lučivanje – zakonom definirano kao referendum – je neophodno jamstvo smisla udruživanja zajednice u tvore-vinu koju nazivamo država.

Dosadašnja praksa neograničene svevlasti zastupnika i zastupničkog doma – (Državnog) Sabora RH - je protivna intenciji Ustava RH. Ojača-vanje uloge parlamentarnih zastu-pnika i bitno slabljenje institucije neposrednog odlučivanja politički je trend protivan ustavnim odredbama.

I podložno krivičnom gonjenju. Vrije-me i način ostvarenja osnovnog pra-va naroda – ostvarivati vlast – nakon ustavne promjene po kojoj odluke donose ili parlamentarni zastupnici ili narod je svedeno na teoretsku mo-gućnost. Onaj tko je proveo ustavnu promjenu po kojoj parlamentarni zastupnici ne moraju imati sugla-snost naroda za donošenje odluke, a narod bi referendumom mogao i morao opozvati odluke parlamenta, otežavajući provedbu referendum, je počinio teško kazneno djelo one-mogućavanja ostvarenja ustavnih prava naroda u Republici Hrvatskoj. Potrebno je promjenom zakona o re-ferendumu i promjenom Ustava RH umanjiti ovlasti parlamentarnih za-stupnika i omogućiti brzinu i snagu referenduma.

Referendum je važan u održavanju vlasti naroda, ali je istovremeno i poluga održavanja demokraciji. Oso-bina demokracije je raspršivanje političke moći na grupe i pojedince. Idelno raspršivanje je podjednaka politička moć svakog pojedinca. Uz obavezu poštivanja ustavnog ustro-ja države, po kojem vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, svako nastojanje umanjenja vlasti naroda je ometanje demokracije. Švicarski model referenduma (mn.), s 50 000 potpisa registriranih birača s rokom potpisivanja 100 dana ili 100 000 potpisa registriranih birača za usta-votvorni referendum s rokom potpi-sivanja 18 mjeseci, primjer su kako

referendum obavlja višestruku zada-ću. Učestali referendumi osigurava-ju vlast naroda, jačaju demokraciju pretpostavljajući volju naroda zako-nodavnoj vlasti. Posebno je važno istaknuti referendum kao sredstvo očuvanja suvereniteta malih naroda čiji politički zastupnici nisu sposobni braniti tu važnu osobinu vlasti. Suve-renitet je potpuna vlast vladara, dr-žave ili naroda na vlastitom teritoriju neovisno o izvanjskoj vlasti.

Zakon o referendumu u Republici Hrvatskoj navodi odlučivanje o pita-njima određenim Ustavom, o pitanji-ma iz samoupravnog djelokruga jedi-nica lokalne i područne samouprave. Drugi oblici neposrednog odlučiva-nja i izjašnjavanja birača u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne samouprave su: savjetodavni refe-rendum, mjesni zborovi građana i predstavke građana.

autor: Vlado Ivanišević, magistar strojarstva

IZBORNI ZAKONsnaGareferenduma

korišteni:Ustav Republike Hrvatske, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave


Još od Austro – Ugarske Monarhije pa sve do 1918. godine lovi-šta su osnovana po dva osnovna načela, regalnom (kraljevsko – državnom) i dominalnom (privatnom vlasništvu). Zakonom o lovu za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju iz 1893. godine, određe-no je da pravo lova može biti ostvareno samo po dva osnova:

a) na vlastitom posjedu od najmanje 400 katastarskih jutara;b) na općinskom posjedu, ne manjem od 1000 katastarskih jutara, zakupom na 15 godina.

Za bivše Kraljevine SHS postojala su vlastelinska i ostala pri-vatna lovišta na vlastitom zemljištu, a ostala lovišta su ko-ristila lovačka udruženja zakupom. Prema nekim autorima to je bilo teško razdoblje zbog ozbiljnog krivolova. Godine 1931. stupio je na snagu novi Zakon o lovu prema kome je propisana minimalna površina za zakup lovišta od 200 ha. Veleposjedničke površine su oduzete i postaju općinske koje su davane u zakup na 12 godina.

U vremenu od 1931. do 1941. godine, uvodi se niz mjera koje poboljšavaju stanje u lovištima. U vrijeme drugog svjetskog rata divljač i lovišta su ponovo došli u nezavidnu poziciju. Divljač se nemilice ubijala, a kontrola i zaštita gotovo i nije bila moguća na velikom dijelu šumskih kompleksa. Nažalost, za taj vremenski period nisu bili dostupni podaci o Zakonskim regulativama lov-stva, osim što je znano da je dio odredbi preuzet iz Zakona o lovu iz 1931. godine s povremenim izmjenama i dopunama NDH.

Tako je 1942.godine izdana zakonska odredba o promjena-ma i dopunama Zakona iz 1931. godine, a 1943. godine je izdano uputstvo o ustanovljenju i dražbi lovišta.

Po završetku II. svjetskog rata, 29. listopada, 1945. godine, stu-pila je na snagu „Uredba o lovnim odnosima“ prema kojoj se lovišta dijele na državna, općinska i zemljišnih zajednica. Doki-nuta su vlastita lovišta. Od državnih uzgojnih lovišta ostalo je oko 20% površina pod kompetencijom države, a ostala, kao i općinska i lovišta zemljišnih zajednica data su u zakup lovačkim društvima. Zakonom o lovu NRH, 19. listopada 1949. godine, iz-među ostalog određuje se zakup lovišta u trajanju od 15 godina.

Zakon o lovstvu SRH, 24. listopada 1966. godine, donosi novinu – obveznu izradu lovno privrednih osnova za de-setogodišnje razdoblje. Državno otvoreno lovište broj: V/3 – „KALNIK“ dio je nekadašnjeg lovišta „Kalnik“, koje je bilo osnovano između dva svjetska rata. Tadašnje lovište „Kal-nik“ prostiralo se na površini većoj od 20.000 ha.

Navedeno lovište obuhvaćalo je prostor između grada Križe-vaca, grada Koprivnice, grada Varaždina i grada Zeline, a bilo je vezano nižim obroncima s masivom Bilogore, masivom Ivanči-ce i masivom Zagrebačke gore te se blagim i pitomim brežulj-cima spuštalo sve do nizine oko rijeke Drave. Vrlo povoljan po-ložaj Kalničkog gorja te veza sa susjednim masivom Bilogore i dravskom nizinom omogućuje naseljavanje jelena običnog.

Prvi jeleni obični i to u nešto većoj brojnosti pojavljuju se na ovom području 1928. godine i nastanjuju se u prostranim branjevinama bivših kaptolskih i državnih šuma. Populacija jelena običnog povoljno se razvija sve do završetka drugog svjetskog rata, kada broji oko 60 grla.

Odlukom Ministarstva NRH broj 3158 iz 1948. godine formi-rano je novo lovište „Kalnik“, u površini od oko 17.940 ha. Navedeno lovište bilo je podijeljeno između tri šumska gos-podarstva. Sjevernim dijelom gospodarilo je Šumsko gos-podarstvo Varaždin, južnim dijelom Šumsko gospodarstvo „Mojca Birta“ Bjelovar, a istočnim dijelom Šumsko poljopri-vredni kombinat Koprivnica.

Zakonom o lovstvu iz 1965. godine dano je u nadležnost Općinskim skupštinama da donesu odluke o dodjeli lovišta na upravljanje. Općinske skupštine rasparcelirale su tadaš-nje lovište „Kalnik“ i dale na upravljanje lovačkim društvima. Općinska skupština tada je dodijelila dio lovišta „Kalnik“

Šumariji Križevci i to u površini od oko 7.300 ha i nazvala ga „Kalnik Apatovački“. Općina Ludbreg dala je dio tadašnjeg lovišta i to u površini od oko 1.970 ha na gospodarenje Šu-mariji Ludbreg i lovište naziva „Kalnik“.

LjuBav hrvata pREMA LOVuOSVRT NA POVIJEST LOVIšTA KALNIK

Korištenje svakog prirodnog dobra, pa tako i lovišta s divljači, mijenja se gotovo uvijek s političkim promjenama države, a često i samo pod utjecajem lokalnih vlasti. Ukratko ćemo izložiti ta kretanja unazad, koliko dostupni podaci omogućuju.

LU „ BISERCI“Zagrebačka 27, 49000 Krapina

Lovište: Kalnik V/3Predsjednik - Krešo HorvatTelefon: +385 99 8518196

26

VRHUNSKI SPORT UHRVATAjedrenje

Da je nakon uspostavljanja vlastite države netko rekao da će jedrenje postati jedan od naj-trofejnijih hrvatskih olimpijskih sportova, nitko mu ne bi vjero-vao. No, upravo se to događa jer nakon Olimpijskih igara u Riju, hrvatsko jedrenje se može po-hvaliti osvojenim zlatnim senior-skim medaljama na Olimpijskim igrama, Svjetskim i Europskim prvenstvima, čime je zaokružen niz uspješnosti jednog sporta. Jedan od tvoraca tih nevjerojat-nih uspjeha hrvatskog sporta je i reprezentativni trener te glavni trener u najstarijem hrvatskom jedriličarskom klubu Labudu, profesor Tonči Antunović.

ZDS: Kada je počeo procvat hrvat-skog jedrenja i kako se to uspjelo?Procvat hrvatskog jedrenja počeo je nakon rata, krajem devedesetih s jednom iznimnom nadarenom ka-detskom generacijom koja se zahva-ljujući velikom entuzijazmu i odri-canju uglavnom vlastitih obitelji te kvalitetnom stručnom radu uspjela zadržati sve do seniorskog uzrasta. Bilo je kvalitetnih pojedinačnih re-zultata nešto i prije, ali onaj pravi procvat i prava žetva nevjerojatno velikog broja medalja na velikim na-tjecanjima ipak je došao sa generaci-jom od kraja devedesetih.

ZDS: Kada kažete nevjerojatno velikog broja medalja, na koji broj točno mislite?Pa radi se o tome da je ta generaci-ja od tada pa evo do ovih olimpijskih igara u Riju de Janeiru, u seniorskoj konkurenciji, osvojila toliko medalja na tim velikim natjecanjima, znači Olimpijskim igrama, svjetskim i eu-ropskim prvenstvima, da evo sada u ovom trenutku ne znam niti pri-bližno o kolikom broju medalja se radi, ali mislim da svi zajedno imaju osvojeno između trideset i četrdeset medalja.

ZDS: Tko je točno u toj zlatnoj generaciji?E sad, to je veliki broj jedriličara, jer je svatko tko je bio član reprezentacije na olimpijskim igrama na neki svoj način i u nekom dijelu pridonio op-ćenitom uspjehu hrvatskog olimpij-skog jedrenja, ali u one najuspješnije spadaju Ivan Kljaković Gašpić i Tina Mihelić iz mog Labuda te uz njih iz drugih klubova tu su Tonči Stipano-vić, Šime Fantela i Igor Marenić. Oni su ta okosnica koji su Hrvatskoj doni-jeli 90% tih medalja!

ZDS: Kako možete objasniti da jed-na mala država sa manje sredsta-va može parirati pa čak biti i bolja od mnogo bogatijih i većih jedrili-čarskih zemalja?Pa prije svega radi se o mnogo većoj žrtvi i odricanju koju rade naši spor-taši, tu još treba pridodati emocije, ali i savršene uvjete za jedrenje koje pruža naše Jadransko more. Znate, mi smo ogromni zanesenjaci koji po-nekad provode na treninzima i dvo-struko više vremena od konkurenci-je. Sve ono u čemu smo uskraćeni u odnosu na vrhunske svjetske jedrili-čare drugih zemalja mi to trebamo i jedino možemo nadoknaditi većim


radom i većim zanosom. Mi nema-mo bolje brodove, mi nemamo više rezervne opreme, mi ne možemo ići po pripremama kao drugi, mi nema-mo logistiku kao drugi itd... ali ima-mo srce i inat da nikome ne priznaje-mo da je bolji od nas pa čak i onima najbogatijima i najmoćnijima! Ne po-stoji niti jedna regata na svijetu, a da mi nismo išli na pobjedu, ne postoji ta konkurencija na svijetu ispred koje smo mi pali na koljena.

ZDS: Vaše riječi zvuče kao i one naših branitelja u domovinskom ratu?Da, u stvari dobro ste to primijetili i povukli paralelu, e to vam je doslov-no isto samo u različitim sferama. Kako su se naši branitelji borili srcem i emocijama protiv brojnijeg i bolje naoružanog agresora u Domovin-skom ratu, tako se identično i mi bo-rimo, ali na regatnom polju.

ZDS: Pa jesu li stvarno, kako vi kažete srce i emocije dovoljne za ostvariti sve te uspjehe?Naravno da nisu, daleko od toga, ali evo činjenica je da sam ja osobno nakon svoje uspješne jedriličarske karijere završio Kineziološki fakultet i danas mogu za sebe reći da sam jedan od rijetkih diplomiranih struč-njaka u hrvatskom sportu koji je na vlastitoj koži osjetio i težinu trenin-ga, i natjecanja i sportskih pritisaka kao vrhunski sportaš i kao vrhunski diplomirani trener. Također je i či-njenica da kada se ide na natjecanje da sam ja i vozač koji vozi kombi sa prikolicom po nekoliko tisuća kilo-metara na natjecanje, također je či-

Ne, nemamo, nego svih njih zamje-njujem samo ja osobno. Iskreno, osim na Olimpijskim igrama kada ide cijela hrvatska delegacija, mislim da su moji jedriličari u ovih posljednjih tridesetak godina nastupanja samo na jednom Svjetskom prvenstvu imali adekvatnu podršku i logistiku. To je bilo jednom u Perthu u Au-straliji prije desetak godina kada su se tamošnji Hrvati sami organizirali i nama omogućili da imamo sve što nam treba. Bili su nam na usluzi sve dane natjecanja i uspješno rješavali sve probleme na koje smo tada nai-lazili, a bilo je toga i preko mjere. Sje-ćam se i nekih imena tih dobrih ljudi. To su bili David Lambaša i Mate Jukić kojima sam još i danas zahvalan na njihovom trudu i odricanju tih dana.

ZDS: Koliko imamo priliku vidjeti svi naši reprezentativci u drugim sportovima imaju u pratnji čitav tim ljudi koji skrbi o njima na na-tjecanjima, zašto tako nije u je-drenju?To pitanje ste postavili krivoj osobi, nazovite Hrvatski jedriličarski savez ili klub pa njih pitajte i to ih konkret-no pitajte: Kada se ide na svjetska i europska prvenstva, ali i sve ostale druge manje važne regate, tko vozi opremu uokolo po svijetu i kako? Imaju li najbolji hrvatski jedriličari na tim natjecanjima organizirane fizio-terapeute, servisere, kuhare, stručne osobe za vrijeme i regatna pravila itd, u stvari najbolje da ih pitate osim trenera na natjecanju tko spada u ostatak tima koji opslužuje sportaše?

ZDS: Kakva je uloga HOO-a u tom sustavu?HOO je vrhovno tijelo hrvatskog sporta koje je postavilo pravilnike financiranja sporta, ali po mom mi-šljenju naravno da su svi ti pravil-nici promašeni jer definitivno niti jedan sport nije isti, a samim time je i promašeno da svi sportovi ima-ju iste okvire financiranja. Nažalost, kada čuješ koliko tko troši novaca u hrvatskom sportu zna se dogoditi da sami sportaši s takvim informa-cijama budu itekako razočarani i de-primirani. Samo probajte promisliti npr. koliko na opremu godišnje troši jedan plivač ili atletičar, a koliko evo konkretno jedriličar pa ćete odmah shvatiti svu apsurdnost okvira u koji-ma za opremu imaju godišnje svi isti iznos, jer složit ćete se jedne kupaće gaće su ipak nešto jeftinije od jedne regatne jedrilice.

njenica da sam na tim natjecanjima sam sa svojim sportašima, i da sam ja taj koji zamjenjuje i fizioterapeute i psihologe i kuhare i logističare, ser-visere i ostale stručnjake, za vremen-sku prognozu, regatna pravila te sve ostale osobe uključene u vrhunske jedriličarske timove tako da u stvari na natjecanjima sam mijenjam cijele timove i grupe stručnjaka koje ima-ju ostale reprezentacije, ali to je u našem slučaju normalno. Sada, ako me pitate jesam li ja bolji psiholog od psihologa profesionalca, nisam! Ako me pitate jesam li bolji fizioterape-ut od fizioterapeuta profesionalca, isti je odgovor, nisam! Kao što ni-sam bolji ni od jednog profesionalca izvan moje struke, ali tako je, kako je, trudim se da svojim sportašima omogućim maksimum na natjecanji-ma kako bi drugim sportašima mogli bolje konkurirati. Eto nakon svega ovoga sad vam je možda jasnije za-što spominjem srce na terenu!

ZDS: Stvarno nevjerojatna i teško razumljiva priča za nekoga tko nije u tomeMa to je lako za shvatiti, dovoljno je sa nama otići samo na jedno veliko natjecanje i čovjek odmah shvati o čemu točno govorim, jedino što nije lako za shvatiti je kada završi natjeca-nje kako to da se naši jedriličari pe-nju na postolje i preuzimaju medalje.

ZDS: Znači kada idete na značajna natjecanja, onda naši jedriličari nemaju tim ljudi oko sebe kao što su npr. maseri, serviseri i sl. koji bi trebali opsluživati jedriličare i tre-nere da bolje odrade svoj posao.

28

ZDS: Od hrvatske samostalnosti Olimpijske igre u Rio de Janei-ru bile su najuspješnije za naše sportaše i sportašice. Osvojeno je pet zlatnih, tri srebrne i dvije brončane medalje.TA: Da, istina, ali kada se pogleda malo iznutra koje su to medalje, onda ćemo shvatiti da nešto u hr-vatskom sportu nije dobro jer te medalje nisu proizvod organiziranog sustava HR sporta, nego su te meda-lje uglavnom rezultat individualnog rada i najvećim dijelom obiteljski projekti što nikako nije dobro. Cijela organizacija, kao i cijeli sustav i zako-nodavstvo HR sporta treba mijenjati iz temelja ako želimo da sport u Hr-vatskoj bude ono što bi sport u stvar-nosti trebao i biti.

ZDS: Konkretno što to u sustavu ne štima?Pa mnogo je tih anomalija, mi sa te-rena uvijek pričamo i govorimo kako treba postavljati ciljeve, kako kratko-ročne tako i dugoročne, a temeljem tih postavljenih ciljeva izrađuju se planovi i programi provedbe i rea-lizacije kako bi postavljene ciljeve mogli i ostvariti. Nažalost, kod nas se zakoni pišu kako bi se pogodo-valo određenoj interesnoj skupini u nekom trenutku ili kako bi se zado-voljila forma, a da se pritom nitko ne osvrće za kolateralnim žrtvama takvih zakonskih odluka. Struka je marginalizirana do najnižih grana, apsurdno je da najvažnije i odluču-juće odluke u sportu donose i spro-vode osobe koje nemaju u svojim životopisima niti jedan milimetar niti jedne sekunde doticaja sa sportom. Apsurdno je da sportski stručnjaci moraju pognuti glavu pod takvim osobama, ali zakon to tolerira i kao

što je danas popularno izreći, sve je po zakonu. Također, veliki su pro-blem i ustroji organizacija koji su nositelji sporta u Hrvatskoj. Umjesto da to vode mladi ambiciozni pro-fesionalci, dokazani sportski znalci sa iskustvom i rezultatima, koji su spremni stvoriti dodatnu vrijednost, u Hrvatskoj to vode volonteri, koji upotpunjuju svoje slobodno vrijeme upravljajući sportskim organizacija-ma, a uopće ne primjećuju niti pri-hvaćaju da se ne mogu nositi s tren-dovima, obvezama i odgovornošću koje vrhunski sport danas nosi sa sobom.

ZDS: Tajnica Središnjeg državnog ureda za šport Janica Kostelić tvrdi da je Zakon o sportu pred završetkom te da bi do kraja go-dine trebao ugledati svjetlo danaZakon o sportu se nikada u Hrvat-skoj nije primjenjivao kako treba i to

je bio glavni problem, pozdravljam inicijativu da se nešto promijeni u HR sportu pa makar i sa promjenom za-konskih regulativa, ali ako će se novi zakon poštovati kao i ovaj prethodni od toga neće biti ništa i sport će i da-lje dublje tonuti.

ZDS: Dobro, da se vratimo na je-drenje, hoće li za hrvatsko jedre-nje olimpijske igre u Tokiju biti jednako uspješne kao i ove po-sljednje u Rio de Janeiru?Ako se osigura da najbolji jedriličari imaju podršku makar približnu nivoa dostojnog osvajanja medalje onda bi moglo biti i uspjeha, ali sam osobno skeptik jer već sada vidim da stvari ne idu u smjeru u kojem bi trebale i da se i dalje institucije koriste prije svega za osobne interese dok poje-dini projekti nastupa u Tokiju naila-ze na probleme sa kojima su se i do sada susretali.

ZDS: S koliko posada ili jedriliča-ra planirate nastupiti na olimpij-skim igrama u TokijuPa ja mogu govoriti samo u svoje ime, kako danas u svom klubu imam projekte i jedriličare koji bi trebali u pet disciplina nastupiti u Tokiju, na-žalost umjesto da ti projekti budu podržani, mi nailazimo na opstruk-cije pa ću opet ponoviti kako uspjeh ovisi o uloženom. S naše strane ulog je maksimalan i ukoliko institucije ulože samo 50% koliko mi ulažemo neuspjeha se ne bojim.

ZDS: Mi vam želimo sreću da sve svoje ciljeve i planove ispuniteHvala na dobrim željama.

Dragutin Domjanić - U rudniku


Zimska nojca već se šulja dolom,Sitne svijeće po svem pali selu;Sniježak prši - svakom stablu golomRad bi natko košuljicu bijelu.

Na kraj sela stoji kuća stara,Kano raka čini ti se grobna;Al da vidiš, kako pogled vara,Ded zaviri na okanca drobna.Nasred stola svijeća dogorijeva,Do nje zdjela, pladnji, suđe ino;Majka kćerci, gle uz zipku pjeva:“Lijepa naša domovino”...

Sinčić mali ocu si na kriluDrži knjigu punu slika, bajka;I začaran sluša pjesmu milu,Što mu snenoj seci pjeva majka.Netom šapnu rujne usne sina:“Reci, tato, što je domovina?”

Otac svoje pogladio zlato,Pak mu milo odgovara na to:“Dok si bio malen kao seka,Domovina bila ti je cijela;Ova zipka kićena i meka,Majka, ja i ova izba bijela.Zipka te je ljuljala u sanje,Majka svojim mlijekom dojila te,Ja po izbi - nakon muke danje -Igrah s tobom igre umiljate.

Malo poslije pružila se širomPreko dvora, vrta, naše njive,Donle, gdjeno stoje vrbe sive,Gdjeno gorski potok šumi s mirom.Onda njojzi pripadala staja,I kravica, što nas mlijekom hrani;Male koke, što nam nesu jaja,Vjerni kudro, što nam kuću brani.

Pojmit nećeš samo, je l’ im jačaSnaga uma bila ili mača, -Jer su kadšto usred bojne bukePograbili pero još u ruke,Njim su čuvstva ocrtali vrela,Smjele misli, mašte plamen živi,Satvorili ona sjajna djela,Kojim i sad cio svijet se divi.

Tako pređi namrli nam slavu,A sa slavom ovu dragu zemlju;Pak su onda naslonili glavu,Tihi sanak da u grobu drijemlju.Al iz groba glas nam šalju oni:Nek na umu sveđ nam domovina, -Ne ćemo li, da kô zv’jer nas goniTuđim svijetom strašna kletva njina!Kako i ja možda, sinko zlati,Već nad groba crnim lebdim jazom,Duša brižna htjela bi mi znati:Hoćeš li mi ti djedova stazom?”

Sinčić - dotle mramornom u muku -Na srdašce metnuo je ruku,S tužnih misli glavica mu gori,Al on ipak krepkim glasom zbori:“Hoću; tato, - kunem ti se vjerom, -Radit u dan, učit u noć kasnu:Junak bit ću mačem ili peromZa tu našu domovinu krasnu!”

Sretnom ocu krupna suza kane:Znamen sveta blagoslova nijema;Sinčića si žarko ljubit stane,Pa ga onda na počinak sprema.

Zimska nojca pustim vlada dolom;Ljudi u san tonu po svem selu;Sniježak prši - svakom stablu golomRad bi natkô košuljicu bijelu.

Poslije, kad ćeš poć’ u prvu školu,Pružit će se ona po svem dolu;Cijelo selo obujmit će tude,U njem dobre i radine ljude.Da još više: one humke, šume,Što će ljeti jagodama rodit;One bijele staze, ravne drume,Kud će tata nedjeljom te vodit.

Ali tvoja duša dobro sluti,Da još dalje vode ovi puti:Vode preko polja, rijeka, gora,Vode uzduž širokoga mora.Svud se nađu sela, bijeli gradi,Svuda bistra uma dobri ljudi:Kojim isti govor život sladi,Kojim isto srce grije grudi.

Oh, daleko, sinko moj, se pružaOva naša domovina krasna;Njeno ime - mirisna je ruža,Njena slava - zvijezda vijekom jasna.O toj slavi pričat će ti knjige,Štono ćeš ih diljem škola učit;Pri tom često morit će te brige,Kako li ćeš pravo sve dokučit.

Ali zato duša će ti ronitU davninu nevidovnih međa,Iz nje će ti kao bajka zvonitZveket mača junačkih nam pređa:Ti ćeš doznat, kako su za gruduZemlje svoje lili krvi česme,I sudbinu kako su si huduU vječite okovali pjesme.Čut ćeš, kako bjehu tvrđom jakomČovječanstva prosvjetnome rodu;Kroz stoljeća branili ga šakom,Spasili mu vjeru i slobodu.

Đuro Arnold - Domovina

StIhOVI dOMOLJuBNIh pJESAMA

Tamo daleko za nevjernim moremmrke su staze u mrtve dubine,ugljen tu niče i - Milijarde,tisucu ljudi bez spomena gine.

Mozda je drvo sred rovova trulo,ili su otrovni plinovi krivi,opet su zasuti robovi bijeli,negdje duboko mrtvi i živi.

Ništa, na burzi su pali papiri,zapušten rudnik i lomena je građa,

Ruke su zgrčene, jedna o mašklin,druga grčevito srca se hvata,vrećicu drzi, i u njoj je moždapristeđenje teška i krvava zlata.

Našli su samo sirotinjske zemlje,bila je njegove domovine gruda,došo je Konzul Yankee i reko:“BIT ĆE TO HRVAT, TAKI SU SVUDA!”

propali ljudi, al sami tuđinci;tovar sa iseljeničkih lađa.

Ipak su isli spašavat rudnik,lešine tražit, da ne truju zraka,našli su mrtvih u najdonjem rovu,jednog bez putnice, bez svakog znaka.

Nitko mu ne zna ni ime ni zemlju,tko onaj nakažen obraz da pozna?usne su stisnute, nemaju riječi:smrt ih onijemila, hladna i grozna.

30

NASLOV: IMOTSKA KRAJINAU DOKUMENTIMA OZNE, UDBE I NARODNE MILICIJE (1944.-1957.),LIKVIDACIJE I PROGONIDokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a veći-na nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata čine elaborati Narod-ne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imot-ske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo. U prvom dijelu knjige, uz elabo-rate su dodani popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala Ozna, odnosno Udba, i to za svako selo po-jedinačno, osim za ona naselja za koja popisi nisu na-đeni ili sačuvani. U drugom dijelu zbirke nalaze se razni popisi, veoma često bez datuma i pečata zbog čega ih je

nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijerat-noj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba ko-jima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja značajan dopri-nos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križ-nom putu“. Stoga se nadamo da će ova knjiga pomoći naročito obiteljima stradalnika kojima preko 70 godi-na nije bilo dozvoljeno znati istinu o njihovima bližnji-ma iako je ta istina bila zapisana nadohvat ruke – u lokalnoj miliciji, Ozni i Udbi.

PREDSTAVLJAMOKNJIGE BLANkEMAtkOVIĆ

Prvo izdanje knjige “Split i srednja Dalmacija u do-kumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” je rasprodano, a zbog velikog inte-resa u pripremi je drugo nadopunjeno izdanje. Kako bi omogućili i pomogli u tiskanju drugog izdanja ove izrazito vrijedne knjige osim vaših donacija koje može-te uplatiti na na IBAN: HR75 2340 0091 1108 7391 9.

Za uplate iz inozemstva potreban je i SWIFT: PBZGHR2X. Račun je otvoren u Privrednoj banci Za-greb. Za primatelja naznačite: Hrvatska družba povje-sničara “Dr. Rudolf Horvat”, Krsišće 25, 10000 Zagreb, a predbilježbe za drugo izdanje primaju se i na mail: [email protected]

Zajedničkim radom su izlasku ove publikacije doprinijele udruge Zdrug državotvornih snaga zds i Glas Hrvatske dijas-pore Ghd. INTEGRITAS će i dalje interes, prije svega, usmjer-avati na problematiku borbe za jedinstveno hrvatsko biće u Domovini, izvandomovinskoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Glavna urednica:Zorica Greguriće-mail: [email protected]

Urednici: Svijetlana Podlesnik Ivan Pavloviće-mail: [email protected]

Kolumnisti i suradnici: Željko Glasnović, Ina Vukić, Lenie Rieffenstahl,Zorica Gregurić, Johnny Goto, Ana Portada,Vlado Ivanišević, John Davor Ovčarić

Tehnička podrška i razvoj: Kuhada d.o.o Hosting i Web-Services

Izdavač: ZDRUG DRŽAVOTVORNIH SNAGAHABDELIĆEVA 210000 ZAGREBOIB: 47775057322tel: 091 4800 301, 091 7234 791, 099 7102 284e-mail: [email protected]

Iban: HR90 23400091510858872Reg.broj udruge: 21012482 UPISANA U REGISTAR UDRUGA REPUBLIKE HRVATSKE

IMPRESSUM

saborski zastupnik Željko glasnoviĆ rh i svijet · u vojsci svaki sastanak proizvodi akciju. u...

Documents