RUSKI FUTURIZAM

Nataša Narančić

Avangarda obuhvaća niz umjetničkih pravaca koji imaju zajedničke uzroke, a to su:•nezadovoljstvo tradicionalnim stvaralaštvom•kriza građanskog društva•osjećanje općeg kaosa•osjećanje nemoći•strah•čovjek koji je ugrožen tehničkim razvojem

Futurizam je jedan od književnih pravaca koji se razvio u sklopu

avangarde, a cilj mu je osporavanje tradicije. Riječ futurizam dolazi od latinske riječi futurum, što znači

budućnost.Za datum nastanka futurizma uzima se 20. veljače 1909. godine kada je Filippo Tommaso Marinetti, talijanski pjesnik i urednik časopisa Poezija, kao vođa futurističkog pokreta potpisao „Futuristicki manifest” prvi put u pariškom listu “Figaro”.

Književnu osnovu futurizma čini reakcija na romantičarski zanos, sentimentalne junake i pasivnost književnosti. On ističe snagu, uživanje, ekstazu, pustolovinu i muževnost.Futuristi se zalažu za slobodu riječi odbacujući sintaksu, interpukciju, veznike, pridjeve, glagolske načine i vremena.

Neke od zasluga futurizma su inovacije u jeziku, slobodni stih, pjesma u prozi. Talijanski futurizam ostvario je značajne rezultate u likovnim umjetnostima, ali u književnosti nije ostavio ništa osim utjecaja na druge pisce izvan futurističkog kruga: Pirandelovo "groteskno kazalište“, "magijski realizam" Massima Bontempellija...

Ruski futurizam ostvario je najbolje rezultate u poeziji svojih najistaknutijih predstavnika Velimira Hljebnikova i Vladimira Majakovskog. Iz futurizma se razvio ruski formalizam i konstruktivizam.

Futurizam je nastao u Italiji, razvio se također i u Rusiji, a imao je odjeka i u Ukrajini ,Poljskoj, Mađarskoj, Francuskoj, Engleskoj...Pobornici futurizma bili su svestrani. Bavili su se politikom, književnošću, slikarstvom, kiparstvom, fotografijom, arhitekturom, glazbom, plesom, filmom, pa čak i gastronomijom. Izmišljali su i nove pokrete kao npr. taktilizam – umjetnički pokret koji slavi moć teksture i dodira.

Futuristi su pjesnici energije, a glavni elementi njihove poezije su:  

•antitradicionalizam, •originalnost •slobodan stih

•inovacije u pjesničkom jeziku•drskost, samouvjerenost, prkos

Ono što je zajedničko ruskom i talijanskom futurizmu je okrenutost budućnosti, odbacivanje kulturnog nasljeđa, optimizam. Razlike su se prije svega javile zbog jake veze tog pravca sa tada postojećim političkim ideologijama - dok je u Italiji futurizam bio usko povezan s fašizmom, u Rusiji su futuristi bili oslonjeni na komunistički pokret.

Ruski futurizam nastao je pod izravnim utjecajem Marinettijeva futurizma. “Gileja” je bila prva ruska futuristička skupina pjesnika čiji sastav su činili: V. Hljebnikov, D. i V. Burljuk, V. Kamenski, J. Guro, V. Majakovski, A. Kruconih i B. Livsic. Skupina je osnovana na jesen 1910. godine, a njezin osnivač je bio David Burljuk. Iste godine objavljena je prva futuristicka zbirka pjesama te grupe pod nazivom “Sudijsko utočište”.Ta je zbirka tiskana na zidnim tapetama u 300 primjeraka. 1912. godine objavljen je manifest ruskog futurizma „Šamar u lice javnom ukusu“ koji su potpisali David Burljuk, Aleksej Kruconih, Vladimir Majakovski i Velimir Viktor Hlebnjikov.

U Rusiji se futurizam afirmirao kroz poeziju, zahvaljujući uglavnom Velimiru Hljebnikovu i Vladimiru Majakovskom. Njegovi prvi pokušaju datiraju još iz 1909./10. Taj se futurizam razvijao u drukčijoj socijalnoj sredini, izražavao je težnje degradiranih malograđanskih elemenata zahvaćenih maticom ruskog radničkog pokreta koji se pred rat ponovno nalazio u usponu. Rusija je u to vrijeme bila zaostala, a u njoj su se isticale suprotnosti između primitivizma i industrijalizacije, sela i grada, bijede i bogatstva. S obzirom na to im je buržoazijski poredak bio mrzak, futuristi su prihvatili Oktobarsku revoluciju.

Od talijanskog futurizma razlikovala ih je mržnja prema buržoazijskom poretku i kapitalističkom gradu, poštivanje žene i osjećajnost, vezanost za selo, odsutnost mašinizma, rata, terorizma, šovinizma i preziranje mase. Ruski je futurizam reakcija na simbolizam. Dok su simbolistii u većini slučajeva kasni romantičari koji okreću glavu od društvenih tema, ruski futuristi opjevavaju najgrublju svakidašnjicu i moderne gradove.

I u formalnom pogledu futuristi donose pravu revoluciju. Oni mijenjaju jezik odbacujuci religiozni rječnik simbolista, uključivši stare zaboravljene ruske riječi, psovke i govor degradiranih. Stvaraju se nove riječi bez logičkog značenja koje se trebaju shvatiti isključivo na osnovi dojma koji ostavljaju na čitatelje. Hljebnikov će stvoriti teoriju da je riječ igračka, lutka zvukova, a prema Majakovskom riječ se bori protiv sadržaja, akademskog jezika, rime, sintakse i etimologije.

Ruski futurizam realizirao u dvije struje: egofuturistička- jako malo revolucionarna u formi i idejno bez određenog programa, malograđansko-salonska varijanta koja zapravo i nije futurizam. Druga struja, dakako brojnija, je kubofuturistička koju zastupaju Jelena Guro, Hljebnikov, Majakovski i dr. Futurizam se gasi poslije samoubojstva Vladimira Majakovskog.

Vladimir Majakovski, pjesnik, dramatičar, pisac filmskih scenarija, slikar, redatelj i glumac, rodio se 19. srpnja 1893.

u Gruziji, u selu Bagdadi, nedaleko od Kutaisija, u obitelji šumara. Bio je jedan od

najaktivnijih i najpoznatijih sudionika pokreta ruske avangarde, koja je željela

promijeniti ne samo ruski estetski kontekst, nego i onaj izvanestetski, a samim time i

društvo. 

Majakovski razbija tradicionalnu ritmičku strukturu stiha i stvara novi, u grafičkom

slogu "stepenasti" stih, koji posebno pogoduje stavu retoričkog pjesnika što se

izravno obraća velikom auditoriju. Eksperimentalnu liriku slijede velike lirske

poeme monološkog tipa "Oblak u hlačama", "Flauta-kralješnica", "Rat i

svijet", "Čovjek". Stavljajući poeziju svjesno u službu revolucije piše agitacijske pjesme

("Lijevi marš") te scensko djelo na temu revolucije s biblijskim motivima "Misterij

Buffo".

Nezadovoljan poezijom simbolista, njihovim postupkom "utapanja ljepote u maglene simbole", "u nejasne aluzije" i u "muzikalnost ruskog stiha", Majakovski im se suprotstavlja vulgarnim scenama ulice i krvavim prizorima s ratnih klaonica, npr:

„Ako hoćete, od mesa bijesan ću režati - i k'o nebo mijenjajući tonove - ako hoćete, bit ću bespijekorno nježan, ne čovjek, već - oblak u hlačama...”

On cijeli ovozemaljski život pretvara u groznu grotesku i izvrgava ga ruglu. Na osnovi takve poetike stvara vrijedna književna djela, poeme Oblak u hlačama, Flauta-kralješnica, Čovjek. 

Vi mislite bunca malarija? To je bilo,

bilo u Odesi. "Doc'u u cetiri" rekla je Marija.

Osam. Devet. Deset.

Evo i veče u noćnu strahu bjezi, veče decembarsko

s prozora u magli

U staračka leđa smiju se i rzu kandelabri.

Mene vise prepoznati ne moze: ja sam zgrčena

gomila žila.