Rudolf Steiner - ivot izmeu smrti i ponovnog roenja

Istraivanja o ivotu izmeu smrti i ponovnog roenja Preveo: MonteChristo, forum Galaksija

ivot izmeu smrti i ponovnog roenja 1/16 Istraivanja o ivotu izmeu smrti i ponovnog roenja Milano, 26 listopad 1912 Moj e zadatak ovdje biti objasniti vam neke osobitosti iz istraivanja duhovnog svijeta, i naznaiti koje su posljedice takvog znanja na ivot u cjelini. Onaj tko ima zadatak od duhovnog svijeta komunicirati izvjesne stvari svojim drugovima ne moe previe esto iskuati njihovu tonost i apsolutnu duhovnu ispravnost. Moj cilj je pruiti neto od takvog verificiranog znanja s obzirom na ivot due izmeu smrti i novog roenja. Nedavno, bio sam u mogunosti testirati istraivanje koje se moe poduzeti na ovom polju. Osobitosti ovih temeljitih istraivanja biti e dane u drugom dijelu predavanja. Ovome treba dati uvod nekim preliminarnim objanjenjima koja se tiu dostignua duhovnog znanja. Posebna narav due je neophodna za prikupljanje duhovnog znanja, ona kojoj je uobiajena narav svakodnevnog ivota na zemaljskom planu radikalno suprotna. U vanjskom ivotu, posebno u dananje vrijeme, dua je u kontinuiranom stanju nemira. Tijekom dana dua je stalno izloena novim impresijama, i poto se identificira s ovim impresijama ivi u stanju kontinuiranog nemira. Mora doi do sasvim suprotnog ako e se prodrijeti u duhovni svijet. Prvi uvjet neophodan za uzlaenje u duhovni svijet i za razumijevanje iskustva steenog u toj oblasti potpuni je unutarnji predah i mirnoa due. Ovu tiinu due mnogo je tee postii nego to moda mislimo. Svaka strepnja, sva uzbuenja i brige moraju prestati da bi postigli unutarnju mirnou. U stvari, za vrijeme kojeg mislimo sebe uzdii u vie svjetove svi interesi za vanjski ivot moraju biti ugaeni. Trebamo biti kao da stojimo u jednoj toci, opredijeljeni da se ne miemo, tako da dogaaji duhovnog svijeta mogu proi ispred nas. U naem svakodnevnom ivotu na fizikom planu mi idemo od jedne do druge stvari dok same stvari ostaju stacionarne. To nije tako u duhovnom svijetu gdje mi moramo stvari dovesti nama, u toku u kojoj smo fiksirani, pomou aktivnosti miljenja. Moramo, takorei, izai iz sebe,

prodrijeti u stvari i zatim ih donijeti sebi izvana. To moe dovesti do alarmantnih doivljaja za duu. Otkriti emo da za vrijeme naeg normalnog ivota na zemlji mi smo u mogunosti promijeniti stvari, ispraviti to percipiramo ili radimo pogreno. U duhovnom svijetu to vie nije tako. Tamo shvaamo da stvari predstavljaju sebe u pravom ili krivom aspektu u skladu s stanjem u kojem smo kada ulazimo u duhovni svijet. Prema tome, sva priprema za korektan uvid u duhovni svijet mora se odigrati prije ulaska u tu oblast, poto jednom kada smo preli prag nismo to vie u mogunosti ispraviti, ve smo prisiljeni initi greke konzistentne s naravi naeg vlastitog karaktera. Da bi izbjegli odreene greke u budunosti, moramo se vratiti na fiziki plan, poboljati nau narav, i onda se vratiti u duhovni svijet raditi bolje nego prije. Iz ovoga ete razumjeti vanost ispravne i paljive pripreme prije prelaska praga u duhovni svijet. Ovo to sam rekao usko je povezano sa sadanjim ciklusom ljudske evolucije, ali uvjeti za duu nisu uvijek bili jednaki kao danas. U nae vrijeme prije bi se trebali plaiti nego iekivati previe jako pojavljivanje vizionarskog svijeta pri ulasku u oblast duha. Kada ponemo nae vjebe da se uzdignemo u vie svjetove zaista je mogue da vizionarski doivljaji prodru u nas. U nae vrijeme ima samo jedan osigura od pravljenja greaka u prisutnosti ovog vizionarskog svijeta, naime, rei sebi da se za poetak iz tih vizija mogu samo uiti neke stvari o samom sebi. Pojava cijele gomile vizija oko nas ne bi trebali biti nita vie od zrcaljenja naeg vlastitog bia. Jer naa narav i zrelost due, sve to mislimo i osjeamo, pretvara se u duhovnom svijetu u dogaaje koji se pojavljuju kao objektivne stvarnosti. Na primjer, kada vidimo dogaaj u astralnom svijetu koji nam izgleda objektivan, on moe biti nita vie od refleksije vlastitih vrlina i mana, ili stvarno efekt glavobolje. Oni koji trae izvornu inicijaciju, posebno u nae vrijeme, moraju stremiti razumjeti miljenjem sve to dopre do njih putem vizionarskog doivljaja. Prema tome, kandidat za inicijaciju nee stati dok nije razumio ono s ime se susreo u vizionarskom svijetu tako temeljito kao to razumije fiziki svijet. Sada kako mi pristupamo inicijaciji naa dua pretrpljuje iste doivljaje kao one za vrijeme perioda izmeu smrti i novog roenja. Nedavno se u mom okultnom istraivanju pojavilo slijedee pitanje. Kakva je veza izmeu vizionarskog svijeta kojeg se moe nai kroz inicijaciju ili kao rezultat oslobaanja eterskog tijela zahvaljujui oku, i oblasti u kojoj boravimo izmeu smrti i novog roenja? Pokazalo se da kada mi skrenemo nau panju na vrijeme izmeu smrti i ponovnog roenja, nalazimo, to jest, ostavljajui sa strane period kamaloke, da ivimo u objektivnom svijetu koji se moe usporediti s onim od inicijata. To ne bi trebalo shvatiti, meutim, da to znai da mi odmah poslije smrti ne ivimo u stvarnom svijetu. Mi ivimo u potpuno stvarnom svijetu. ivimo tamo s onima s kojima smo bili povezani na zemlji, i veze su vrlo stvarne. Ali ba kao to na zemlji primamo nau percepciju pomou osjetila, tako je nakon smrti primamo putem vizija. Razmotrimo slijedei primjer. Pretpostavimo da nakon smrti u duhovnom svijetu sretnemo nekog tko je umro prije nas. On je za nas tu u stvarnosti, stojimo ispred njega, ali moramo ga moi percipirati, moramo uspostaviti vezu s njim u vizionarskom svijetu, ba kao to bi u fizikom svijetu uspostavili vezu s nekim pomou naih oiju i uiju. Sada se, meutim, susreemo s tekoom koja postoji u doivljaju inicijata i takoer u ivotu izmeu smrti i ponovnog roenja. Kako je prije objanjeno, svijet vizija na poetku predstavlja samo refleksiju nas samih. Kada nas ovjek susretne u duhovnom svijetu pojavljuje se vizija, ali u poetku ta vizija samo reflektira mjeru privlanosti ili antipatije koju smo prema njemu osjeali na zemlji, ili reflektira neke druge veze koje smo moda u prolosti imali s njim. Mi se prema tome moemo nai u prisutnosti osobe u duhovnom svijetu i ne percipirati nita vie od onog to je bilo u naoj vlastitoj dui prije smrti. Moe se dogoditi da sretnemo osobu u duhovnom svijetu ali od nje ostanemo odsjeeni zbog naih osjeaja ili svianja ili nesvianja koji nas okruuju kao vizionarski oblak. Ovakvi susreti nakon smrti praeni su dubokim osjeajima, stvarnim unutarnjim iskustvom, i to je najvanije. Mogli bi osjeati, na primjer, da nekog na zemlji nismo voljeli koliko

smo trebali i sada poslije smrti, i pored svega toga to smo u njegovoj prisutnosti i elimo ga voljeti vie, vidimo da moemo donijeti samo onoliko privlanosti koliko smo za njega imali na zemlji. To je tono usprkos naoj ozbiljnoj elji da ga volimo vie i nadoknadimo to to smo pogrijeili na zemlji. Proivljavamo ovaj osjeaj ogranienosti, ovu potpunu nesposobnost razvoja unutarnje snage, kao neizmjernu teinu na dui nakon smrti. Ovo me vodi do nekih mojih nedavnih istraivanja. Zemaljska iskustva za vrijeme perioda kamaloke sastoje se u esenciji od onog to je dua primila u odnosu sa svojim drugom prije smrti. Poslije izvjesnog vremena nakon smrti, na primjer, ne moemo se vie pitati kako bi trebali voljeti osobu. Moemo se samo pitati kako smo je voljeli za vrijeme zemaljskog ivota, i kao rezultat kako ga volimo sada. Ovo stanje se postepeno mijenja poto nakon smrti postepeno razvijemo sposobnost osjetiti rad bia duhovnog svijeta, Hijerarhija, na viziji koja nas okruuje. Prema tome, situacija koju sam okarakterizirao izmijenjena je samo kao rezultat osjeaja koji se razvijaju malo po malo. Bia Hijerarhija rade na izmaglici koja nas okruuje; oni sjaje kroz maglu kao to suneve zrake ozrauju oblake. Moramo uzeti sa nama izvjestan broj sjeanja iz naeg ivota prije smrti. Ona nas okruuju kao oblak i na osnovu njih morao razviti mo primanja svijetla od Hijerarhija. Openito govorei gotovo svaka je dua u nae vrijeme pripremljena primiti utjecaje viih Hijerarhija. Danas e svaka osoba koja umre i ue u duhovni svijet dosegnuti stupanj gdje Hijerarhije osvjetljavaju oblak njenih vizija. Utjecaj Hijerarhija, ovo davanje svijetla koje se javlja tijekom vremena, takoer je postepeno izmijenjeno. Mijenja se na takav nain da mi malo po malo doivljavamo kako ovo prodiranje svijetla viih Hijerarhija moe zamagliti nau svijest. Zatim postajemo svjesni da ouvanje nae svjesnosti zavisi od izvjesnih specifinih stvari koje su se dogodile prije smrti. Na primjer, svijest osobe s nemoralnom naravi due dosta je lake zamagljena. Pa je prema tome od krajnje vanosti da prijeemo prag smrti s moralnom snagom, jer moralna svijest dri nau duu otvorenom svijetlu Hijerarhija. Nedavno sam bio u prilici ispitati stanje poslije smrti ljudi s moralnim osjeajima i takoer stanje onih s duom nemoralne naravi, i u svakom sluaju se moglo ustanoviti da je osoba s moralnim dispozicijama due mogla ouvati jasnu, sjajnu svijest nakon smrti, dok oni s nemoralnom konstitucijom due tonu u neku vrstu mrane sumrane svijesti. Netko moe dobro pitati zato je bitno ako e nakon smrti osoba pasti u takvu uspavanu svijest jer tada ne bi patila. ak bi i izbjegla posljedice svog nemorala. Taj argument nije odriv jer su, s takvim sputanjem svijesti koje je rezultat nemoralnosti, povezana najstranija stanja straha. Poslije smrti nema veeg straha od ovog zatamnjenja svijesti. Kasnije, nakon to proe odreeni vremenski period, osoba ima sasvim druge doivljaje. Usporeuje, na primjer, razne osobe za vrijeme perioda izmeu smrti i ponovnog roenja, i otkriva da za vrijeme kasnije faze poslije smrti, kao dodatak moralnim osobinama due ulogu igraju i religijske duevne osobine. Jednostavno je neupitna injenica da due kojima nedostaju religijske misli proivljavaju snienje svijesti kao rezultat ovog manjka. Ne moete se osloboditi dojma kojeg dobijete promatranjem stanja ovjeka koji je imao samo materijalistike misli. Kratko nakon smrti njihova svijest je sniena, ugaena. Ova injenica pokazuje da materijalistike misli, koliko se god uvjerljive mogu initi, ne unaprjeuju ljudski razvoj nakon smrti. Ja sam dakle opisao dvije faze postojanja nakon smrti. U prvoj, vide se efekti moralnih principa, u drugoj, posljedice religioznih ideja. Iza toga slijedi trei period koji bi znaio sputanje svijesti za svaku duu kada ne bi postojale izvjesne kozmike mjere koje sprjeavaju ovo zatamnjenje. U istraivanju ove tree faze potpuna evolucija cijelog ovjeanstva kroz razliite cikluse razvoja treba biti uzeta u obzir. U pred kranskim vremenima ovjek nije mogao na zemlji dobiti ono to bi mu

dalo svijest u ovom treem periodu nakon smrti. Da ipak posjeduje svijest za vrijeme ovog treeg perioda to je zbog injenice da su od poetka zemaljske evolucije odreene duhovne sile poklonile ovjeku ono to mu omoguava sauvati njegovu svijest. Te sile, koje je ovjek naslijedio od poetka svijeta, bile su ouvane mudrim vodstvom iniciranih voa. Moramo imati na umu da su u pred kranskim vremenima razliiti ljudi u svijetu primili utjecaje svetosti inicijacija, i da je bilo mnogo naina na koje je duhovni ivot pritjecao ljudima od Misterija. Ti impulsi su postajali ak i slabiji kako se ljudska evolucija pribliavala Misteriju na Golgoti. Vanjski dokaz za ovo moe se vidjeti u pojavi velikog Buddhe u pred kranska vremena. Paljivo izuavanje uenja Buddhe nee otkriti nikakvu pravu informaciju o prirodi duhovnog svijeta. U stvari, duhovni svijet je karakteriziran negativno u uenju o Nirvani, a ipak je tono da je Buddha zahtijevao od onih koji su traili ulaz u duhovni svijet da se oslobode od svake privrenosti fizikom svijetu. Ali u cjelini Buddhinih uenja ne nalazimo nikakav detaljan opis svijeta duha kao to nalazimo, na primjer, u uenjima Brahmana koja jo sadre tradicije drevnih vremena. Treba biti naglaeno da su injenice na koje se to odnosi manifestirale sebe u raznim ljudima do vremena kada su Grci doivjeli znaenje Misterija na Golgoti. Jer je tijekom perioda grke civilizacije svijest izmeu smrti i ponovnog roenja bila zatamnjena, Grci, koji su to znali, doivljavali su duhovni svijet kao oblast sjena. Na zemlji je ovjek mogao stvoriti ljepotu, umjetnost, harmonine socijalne uvjete iz svojih vlastitih snaga, ali nije mogao stei u fizikom svijetu ono to bi mu dalo svijetlo za vrijeme tree faze ivota nakon smrti. To je povezano s injenicom da je u grkoj epohi ovjeanstvo doseglo toku u evoluciji gdje su drevni izvori tradicije bili ugaeni. Nije mogao naporom vlastitih snaga u fizikom svijetu doi do sila potrebnih poslije smrti za odravanje opisane svijesti. U ovoj toci evolucije ovjeanstvo mora iznutra primiti impuls pomou kojeg moe doi do svijesti tijekom ove tree faze. ovjek je izgubio snagu nasljeivanja svijesti izmeu smrti i ponovnog roenja, ali moe je ponovno stei okreui svoje misli na ono to se zbilo u Misteriju na Golgoti. Stvari stoje kako slijedi. Ono to se moglo doivjeti za vrijeme grke epohe tijekom Misterija na Golgoti osvijetlilo je ljudsku svijest u treoj fazi izmeu smrti i ponovnog roenja. Razumijevanje Misterija na Golgoti je impuls za svijest u treem periodu nakon smrti. Ako sada razmotrimo grko-latinski period, moemo rei da je za prvu fazu nakon smrti moralna dispozicija due bila odreujui faktor; za drugu, religijska sklonost; ali za treu, razumijevanje Misterija na Golgoti bila je od primarnog znaaja. Onaj tko nije stekao razumijevanje pretrpio je gaenje svijesti u treem periodu nakon smrti, ba kao to su je prethodno doivjeli i Grci. Misterij na Golgoti oznaava ponovno oivljavanje ovjekove svijesti upravo tijekom srednjeg perioda izmeu smrti i ponovnog roenja. Drevno duhovno nasljee koje je ovjeanstvo izgubilo bilo mu je obnovljeno ovim dogaajem, i tako se Krist-dogaaj morao dogoditi zbog uvjeta koji su prevladavali u ivotima ljudi. Kako evolucija nastavlja ovjeanstvo stalno prima nove snage. Za vrijeme prvog stupnja kranske evolucije bilo je razumijevanje Misterija na Golgoti kao neto prebrojavano od onih koji su u to vrijeme ivjeli, i kao isporueno preko tradicije, to je dalo snagu odrati svijest u treoj fazi nakon smrti. Danas, kao rezultat daljnjeg razvoja ovjekovih sposobnosti, ponovno je neophodan nov odnos, i prema Misteriju na Golgoti i prema Krist biu. Ako teimo razumjeti esenciju due u naem vremenu, tada moramo shvatiti da najdublji dio ovjekove prirode moe danas prodrijeti do znanja o egu. Takvo razumijevanje nije bilo mogue u bivim vremenima. Kod ljudskih bia u veini nalazimo pribliavanje blizu ega u velikoj formi egoizma. To se manifestira u najveoj raznolikosti stupnjeva dok ne dosegnemo stupanj filozofa. Kod prouavanja suvremene filozofije nai ete da je sigurno stajalite dosegnuto jedino kada govori ljudski ego. U pred kranska vremena, kada je ovjek pokuavao stei znanje o svijetu okretao je

svoju panju vanjskim fenomenima; drugim rijeima, da bi filozofirao odlazio je od sebe. Danas ovjek gleda unutra, u sebe, i samo tamo, kada pronae ego, susree vrstu referentnu toku. Trebam samo spomenuti velikog Fichte-a i suvremenog filozofa Bergsona. Obojica se slau da ovjek jedino nalazi dozu unutarnjeg mira kada otkrije ego. Razlog za to lei u injenici da u ranija vremena ovjeanstvo nije moglo iz vlastitih snaga doi do znanja o egu. Ovo iskustvo mu je poklonjeno za vrijeme grko latinskog doba kroz Misterij na Golgoti. Krist je dao ovjeanstvu uvjerenje da iskra boanstva ivi u ljudskoj dui. Ona nastavlja ivjeti u ovjeku, u njemu koji nije samo postao meso u fizikom smislu, ve koji je postao meso u kranskom smislu, i to znai da je postao JA. Mogunost prepoznavanja boanstva u ljudskoj osobnosti, naime, Krista, ak je i vie zatamnjena u nae vrijeme. To je zbog injenice da dananji ovjek sve vie prodire u svoj osobni ego i trai da nae boansku iskru ak i vie u samom sebi. Vidjeli smo da je u devetnaestom stoljeu ovakav nain gledanja na ego intenziviran do toke da je poricana boanstvenost Krista. Boanstvo je razumijevano samo kao neto apstraktno u cjelini ovjeanstva. Tako je, na primjer, njemaki filozof, David Friedrich Strauss, tvrdio da ne treba priznati jednog povijesnog Krista, ve umjesto toga priznati boansku prirodu koja animira cijelo ovjeanstvo. Tada Uskrsnue oznaava samo ono to je manifestirano u cijelom ovjeanstvu kao buenje boanskog Duha. To je razlog zato to vie ovjek trai boanstvo unutar sebe, vie gubi razumijevanja Misterija na Golgoti. Cjelokupna tendencija modernog miljenja je traiti refleksiju boanstva ekskluzivno u ovjeku. Zbog ovoga, stalno vee prepreke sprjeavaju prepoznavanje da se Boanstvo inkarniralo unutar jedne osobnosti. Ovo ima stvarne posljedice za ivot izmeu smrti i novog roenja. Ako ve u grko latinskom periodu ovjek nije mogao vlastitom snagom odrati svijest u treem periodu poslije smrti, tada je to sve tee u nae vrijeme zbog opeg i filozofskog egoizma koji prevladava. U naem sadanjem dobu, za vrijeme tree faze nakon smrti dua stvara sebi ak i vee prepreke u svom oblaku vizija nego za vrijeme grko latinske epohe. Ako razmatramo evoluciju ovjeanstva u neto novije vrijeme bez predrasuda, moramo potvrditi da je sv. Pavao rekao, Ne ja, ve Krist u meni. Ali moderan ovjek kae, Ja u meni, i Krist onoliko koliko Mu priznajem. Krist vrijedi jedino onoliko koliko Ga priznajem kroz moju vlastitu snagu razuma. U naem sadanjem periodu postoji samo jedan nain odravanja jasne svijesti za vrijeme tree faze nakon smrti, to je, donosei odreena sjeanja iz prethodnih ivota u nau egzistenciju nakon smrti. U stvari, za vrijeme ovog perioda trebat emo zaboraviti sve osim ukoliko nismo u stanju to zadrati u jednom posebnom sjeanju. Ako smo na zemlji doivjeli razumijevanje Krista i Misterija na Golgoti i uspostavili odnos s njima, to e nam usaditi misli i sile koje odravaju nau svijest za vrijeme ovog perioda nakon smrti. injenice jasno pokazuju da postoji mogunost sjeanja nakon smrti onog to se na zemlji razumjelo u odnosu na Misterij na Golgoti. Jednom kada doemo do ideja i osjeaja o Misteriju na Golgoti, trebali bi ih se moi sjetiti nakon smrti, a takoer i to je povezano s njima. Drugim rijeima, nakon smrti moramo prenijeti nau svijest preko bezdana, i to se radi pomou razumijevanja Misterije na Golgoti koju smo stekli na zemlji. S ovim znanjem dobivenim iz naeg sjeanja za vrijeme ovog perioda, trebali bi moi suraivati u ispravljanju greaka koje nosimo u naoj dui kao rezultat karme. Ako, meutim, nismo razvili razumijevanje i duboko ostvarenje rijei, Ne ja, ve Krist u meni, tada je naa svijest ugaena i s njom mogunost poboljanja nae karme. Druge snage moraju poduzeti ispravljanje naih mana koje treba ispraviti u skladu s karmom. Prirodno, svaki ovjek se vraa kroz novo roenje na zemlju, ali je od vanosti da li je svijest bila ugaena ili je ostala netaknuta preko bezdana. Ako dosegnemo ovaj period nakon smrti s znanjem

Misterija na Golgoti, u stanju smo pogledati natrag i sjetiti se da smo sa svime to je esencijalno ljudsko u nama, doli od Boga. Takoer doivljavamo da smo bili u mogunosti sauvati nau svijest zbog razumijevanja Misterija na Golgoti, i da moemo razvijati nau svijest dalje kako promatramo da ovaj Duh sada crta do nas. Tada doseemo toku za vrijeme tree faze nakon smrti kada se moemo sjetiti i rei sebi da smo roeni od Duha, ex Deo nascimur. Onaj tko je dosegnuo odreeni stupanj inicijacije nikada ne doivljava istinu rijei, Roen sam od Duha Svetog, tako snano kao kada se prenosi do ove posebne toke. U tom trenutku svaka dua koja je razvila razumijevanje Misterija na Golgoti to doivljava. Znaenje rijei, ex Deo nascimur, shvaeno je kada znamo da e njihovo puno znaenje biti doivljeno jedino kada dua dosegne srednji period izmeu smrti i ponovnog roenja. Kada poznajemo ove stvari objektivno, elimo da vie ljudi u nae vrijeme zna da se esencija ovih rijei moe jedino shvatiti kako je gore okarakterizirano. Ovu izreku smo napravili motom unutar naeg duhovno-ruokriarskog pokreta upravo da bi probudili ono to treba ivjeti u dui izmeu smrti i novog roenja. Nebi bilo teko ovo objanjenje interpretirati kao unaprijed stvoreno miljenje u korist kranskog naina ivota. Ako bi to bio sluaj, takvo gledanje bi bilo potpuno neantropozofsko. Duhovna znanost uzima objektivnu poziciju prema svom religijskom vjerovanju i prouava ga s jednakim interesom. injenice koje su ovdje dane o vanosti Misterija na Golgoti nemaju nikakve veze s bilo kojim oblikom kranske denominacije. One su jednostavno objektivne okultne realnosti. Ipak su nametnute optube protiv naeg Zapadnog duhovnog pokreta da govorimo pod znakom prednosti za Kranstvo u usporedbi s drugim religijama. Ovdje se, meutim, Misterij na Golgoti tretira na isti nain kao i bilo koja opipljiva injenica kod prirodne znanosti. Rei da Misterij na Golgoti ne bi trebali smjestiti kao jedinstveni dogaaj u evoluciji ovjeanstva jer druge religije nisu bile u mogunosti potvrditi tu injenicu pokazuje potpuno nerazumijevanje. Razmotrimo slijedee. Danas imamo svete religijske knjige Indije i modernu Zapadnu koncepciju svijeta. Danas na Zapadu mi uimo Kopernikanski sustav, i nitko ne predlae da ne bi trebali uiti Kopernikansku teoriju jer nije sadrana u svetim knjigama Indije! Iz istog razloga nitko ne moe prigovoriti uenju Misterija na Golgoti jer se ne moe nai u religijskim spisima drevnih Hindusa. Iz ovoga vidimo kako je neutemeljena zamjerka da ovdje dana objanjenja o Misteriju na Golgoti dolaze iz prednosti za Kranstvo. Mi razmatramo objektivne injenice, i ako bi pitali zato nikada neu ni najmanje promijeniti vanost danu Misteriju na Golgoti, tada vam gornji razlozi daju odgovor. Mi ne prouavamo duhovnu znanost iz razloga znatielje, niti zbog apstraktne elje za znanjem, ve da bi snabdjeli duu s neophodnim oblikom hrane. Pomou razumijevanja Misterija na Golgoti, dajemo dui mogunost razvoja onih osjeaja koje e trebati da bi prela bezdan izmeu smrti i ponovnog roenja kako je upravo opisano. Onaj tko je shvatio da dua nakon smrti moe pretrpjeti gubitak svijesti, tako teak za nositi u svim buduim ciklusima vremena, traiti e svaku mogunost da Misterij na Golgoti dovede do razumijevanja svojim blinjima. Iz tog razloga je Misterij na Golgoti jedna od najvanijih injenica koju moramo nauiti kroz prouavanje duhovne znanosti. to vei napredak napravimo u sadanjoj epohi, vie e razliite religije morati prihvatiti injenice koje smo danas prezentirali. Doi e vrijeme kada e sljedbenici kineske, budistike i brahmanske religije vidjeti da nije u suprotnosti s njihovom religijom prihvatiti Misterij na Golgoti vie nego to je to prihvatiti sustav Kopernika. U budunosti e biti smatrano kao vrsta religijskog egoizma ako ova injenica ne bude priznata od religija koje nisu Kranske. Primijetiti ete da smo u naim razmatranjima doli do Misterija na Golgoti premda su naa polazna

toka bila uvjeti izmeu smrti i ponovnog roenja. Moe se dati samo par indikacija u vezi s podrujem kakvim smo se ovdje bavili, ali elio sam vam pruiti barem neke rezultate mojih nedavnih istraivanja. Poto e slijedee predavanje biti povezano s sadanjim, vjerojatno emo napraviti kratki pregled ono to je ovdje reeno, zatim prijei na daljnja razmatranja.

ivot izmeu smrti i ponovnog roenja 2/16

ivot izmeu smrti i ponovnog roenja 2/16 Istraivanja o ivotu izmeu smrti i ponovnog roenja Milano, 27 listopad 1912. Naa razmatranja su nas dovela do toke gdje se svijest nakon smrti moe odrati jedino sjeanjem na Misterij na Golgoti. Do tog momenta postojanje nakon smrti sastoji se od zbroja sjeanja na ivot na Zemlji pomou vizija, ne kroz osjetila. I za vrijeme ovog perioda takoer, stvarnosti duhovnog svijeta mogu se percipirati jedino kroz vizije. Postepeno dua otkriva da je sve tee i tee odrati sjeanja na zemaljski ivot i nastupaju uvjeti zaborava. Ako se nakon smrti sretne osoba koja se poznavala, u poetku e biti spremno prepoznata. Kako vrijeme prolazi to postaje sve tee, i kasnije veza moe biti prizvana jedino odnosom prema Misteriju na Golgoti. to je netko vie proet s tim, lake je prepoznati okruenje. Dosegnuvi stupanj gdje je da bi odrali svijest potrebno sjeanje na Misterij na Golgoti, meutim, poinje velika transformacija. Vie nismo u mogunosti zadrati prethodne vizije. Na primjer, do ove faze moemo u ovoj oblasti govoriti o uvjetima fenomena astralne boje i o vizionarskim slikama bia u okruenju. Na pola puta izmeu smrti i novog roenja vizije i zbir sjeanja vene, gubimo nau vezu s njima, i one se odvajaju od naeg bia. Da bi tonije prikazali ovu fazu razmotrimo slijedee, to nakon prvog sluanja moe biti prilino okantno. Na ovom stupnju osjea se odvlaenje od Zemlje. Zemlja je daleko ispod, i putovanjem u duhovni svijet osjea se da se dosegnulo Sunce. Ba kao to se za vrijeme zemaljskog ivota osjeamo povezani s Zemljom, tako se sada osjeamo jedno sa Suncem s njegovim cijelim planetarnim sustavom. To je zato se u naem modernom okultizmu toliko daje naglasak na to kako je Krist doao na zemlju iz sfere Sunca. Esencijalno je dokuiti kako nas Krist vodi na Sunce kroz Misterij na Golgoti. Okultizam pokazuje da je Krist sunevo bie koje nas moe dovesti natrag na Sunce. Sada dolazi ono to moe okirati. Imperativ je ne samo razumjeti na odnos s Kristom. Moramo dokuiti jo neto. Sada dolazi vrijeme kada se suoavamo, i trebamo razumjeti, bie poznato kao Lucifer. Osjeaj na Suncu nije onakav kao da smo okrueni strujama fizikog svijetla, ve boravljenja u istom svijetlu duha. Od ovog trenutka nadalje, ne doivljavamo Lucifera vie kao antagonistiko bie. Upravo suprotno, javlja se sve vie i vie njegova potpuna opravdanost u svijetu. Sada se odjea tenja, u daljnjem tijeku ivota nakon smrti, prepoznati Krista i Lucifera jednog do drugog kao jednako opravdane snage. Koliko god se moe initi udna jednaka vanost Krista i Lucifera, takav uvid je dosegnut na ovom stupnju nadalje i dolazimo do gledanja na ove dvije snage vie ili manje kao na brau. Objanjenje za ovo vidjeti e se u doivljajima koje dua mora imati u daljnjem tijeku ivota nakon smrti. esto sam opisivao uvjete ivota na Saturnu, Suncu i Mjesecu, i u njima imate duhovni put pokriven

nakon smrti. Izvanredna je stvar da se ne doivljavaju dogaaji redom kozmike kreacije: Saturn, Sunce i Mjesec, ve prvo dolazi Mjeseeva egzistencija, zatim Suneva egzistencija, i konano Saturnova egzistencija. Kada itate opise koje sam dao u Kozmikom sjeanju i zatim nastavite daleko natrag od Mjeseca, nalazite oblast koju dua doivljava na svom putovanju unatrag poslije smrti. Promatranje ovog direktno u duhovnom svijetu daje utisak sjeanja na ivot prije roenja. U upravo okarakteriziranoj oblasti moralni element je od jo vee vanosti za daljnji tijek ivota. U Kozmikom sjeanju, Akasha kronici, opisali smo kako se gubi interes, koji je do ovog stupnja bio veoma snaan, za sve zemaljske doivljaje. Na interes za ljude s kojima smo bili povezani opada, i gubimo interes za stvari. Shvaamo da su sjeanja koja jo imamo u ovoj toci prenesena naprijed jedino pomou Krista. Krist nam je pridruen, i kao rezultat sposobni smo zapamtiti. Ako nam se Krist ne bi pridruio, naa sjeanja na zemaljski ivot bi iezla poto je doivljaj jedinstva s Kristom ono to nas dalje od ove toke povezuje s Zemljom. Tako kroz daljnji stupanj u duhovnom svijetu stjeemo potpuno novi interes za Lucifera i njegovu oblast. Odvojeni od zemaljskih interesa, sada moemo doivjeti konfrontaciju Lucifera potpuno bezopasno. Dolazimo do iznimnog otkria da nam je Luciferov utjecaj tetan jedino kada smo upetljani u zemaljske stvari. Sada se javlja kao bie koje osvjetljava ono to moramo proi kasnije u svijetu duha. U dugom isjeku vremena osjeamo da moramo dobiti ono to nam Lucifer poklanja u ovim oblastima duhovnog svijeta. Ponovno moe biti ok govoriti o onom to je doivljeno samo subjektivno. Ipak ono to se ini okantno moda se u ovom sluaju moe najspremnije razumjeti, naime, da poslije nekog vremena postajemo stanovnici Marsa. Nakon to smo osjeali da boravimo na Suncu, ostavivi zemlju iza nas, sada naputamo sferu Sunca i doivljavamo sebe u naem kozmikom realitetu kao stanovnike Marsa. U stvari, u ovoj se fazi ini kao da nam je Krist dao sve povezano s prolou i da nas Lucifer priprema za nae budue utjelovljenje. Ako je ova sfera Marsa doivljena svjesno i kasnije na zemlji moe biti prizvana pomou inicijacije, otkrivamo da nam Lucifer poklanja sva iskustva koja nemaju ishodite u zemaljskoj sferi to nosimo unutar sebe u irini kozmosa. Lucifer nam daje sve to nije povezano s Zemljom. Na bivi ljudski interes postaje sve vie i vie kozmiki. Dok smo prethodno apsorbirali na Zemlji to su nam dali minerali, biljke, ivotinje, zrak i voda, planine i doline, od ove toke nadalje sakupljamo doivljaje koji na doseu iz kozmosa. To je oblik percepcije koji je uvijek bio poznat, ali malo shvaen, kao harmonija sfera. Sagledavamo sve kao harmoniju radije nego odvojene zvukove fizikog svijeta. U izvjesnoj toci mi doivljavamo sebe kao centar univerzuma. Sa svih strana opaamo kozmike injenice kroz harmoniju sfera. Sada naputamo oblast Marsa, i okultist oznaava slijedeu oblast kao Jupiter. Kako nastavljamo harmonija sfera se poveava u opsegu. Konano je toliko jaka da smo od nje ukoeni. Oamueni, diemo se u harmoniju sfera. Nakon to proemo sferu Jupitera nae postojanje dosee Saturn, krajnju granicu suneva sustava. Ovim spajanjem prolazimo vano iskustvo prirode morala. Ako je Krist ouvao nae sjeanje na ranije uvjete na Zemlji i zatitio nas od stanja straha proizalog iz smanjenja svjesnosti, shvaamo, posebno u naoj sadanjoj konfiguraciji due, kako je malo na ivot na zemlji u skladu s viim moralnim zahtjevima, velianstvenosti cijele kozmike egzistencije. Na proli ivot na Zemlji uzdie se prijekorno. Iz nediferencirane tame, i ovo je od najvee vanosti, ukupan zbroj zadnje inkarnacije kako se karmiki oblikovao za vrijeme tog ivota, javlja se pred duom. U stvari, cjelokupna slika vae sadanje inkarnacije odgovara onom to se sada uzdie u vaoj dui na ovom stupnju nakon smrti, ali sve emu se morate protiviti u vaoj zadnjoj inkarnaciji pronicljivo je doivljeno. Promatramo na zadnji zemaljski ivot sa kozmikog stajalita.

Od sada nadalje ni Krist princip niti Lucifer ne mogu odrati nau svijest. Ukoliko se nije dogodila inicijacija u prethodnom zemaljskom ivotu, svijest je definitivno zamuena. To oznaava neophodne duhovne spavanju sline uvjete koji slijede svijest koja je do tada prevladavala. Ovo duhovno spavanje povezano je s jo jednim imbenikom. Poto su svi osjeaji i sposobnost oblikovanja ideja bili prekinuti, ukupne kozmike sile, s izuzetkom onih koje emaniraju iz suneva sustava, sada mogu djelovati direktno na ovjeka. Zamislite cijeli sunev sustav van djelovanja te rade samo sile izvana. To e vam dati sliku utjecaja koji sada poinju biti operativni. Tako smo doli do toke gdje smo juer poeli nae razmatranje. Sada razmotrimo vaan odnos izmeu druge faze ivota nakon smrti i perioda embrija. Znate da ivot embrija poinje s malim sferinim zametkom. Okultno, napravili smo iznimnu opservaciju da u najranijoj fazi embrio predstavlja zrcalnu sliku svega to je ljudsko bie doivjelo iz kozmosa. Ovo je gore opisano. Na poetku ljudski zametak nosi zrcalnu sliku kozmike egzistencije iz koje je iskljuen njegov ivot u sunevu sustavu. Izvanredno je da su za vrijeme kasnijeg razvoja embrija svi kozmiki utjecaji odbaeni osim onih koji emaniraju iz suneva sustava. Njih embrio apsorbira. Nasljedne sile zapoinju svoju aktivnost na embriju na razmjerno kasnijem stupnju kada smo, tijekom ivota nakon smrti, ponovno proli nae korake preko Saturna, Jupitera i Marsa. Prema tome moe se rei da je zametak ve pripremljen od ovjeka za vrijeme kozmike egzistencije u uvjetima univerzalnog spavanja i prije perioda embrija. Sada razmotrimo stupnjeve razvitka embrija koji se odvijaju tijekom perioda kozmikog, univerzalnog spavanja. Na dijagramu naznaimo jedan za drugim prenatalne uvjete zametka ljudskog bia. Ovdje imamo zrcalnu sliku. Zrcalo Zametak Roenje Zaee rano kasno rano kasno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Onda kasniji embrionski uvjeti nalaze nalaze svoju zrcalnu sliku u ranoj fazi prenatalnog ivota, i rani uvjeti embrijske egzistencije nalaze svoju refleksiju u kasnijoj fazi prije zaea. Dakle dobijemo duhovnu zrcalnu sliku u obrnutom embrionskom razvoju. Ovdje je embrio u jednom smjeru, i za svaku fazu u jednom smjeru nalazim zrcalnu sliku u drugom. Dvije strane se odnose kao objekt i zrcalna slika, i zaee oznaava toku na kojoj se zrcalna slika pojavljuje. Ako bi sada iao predstaviti embrionski razvoj, on bi trebao biti prikazan malim. Ali njegova zrcalna slika u drugom smjeru trebala bi biti veoma poveana jer to ljudsko bie prolazi u deset lunarnih mjeseci prije roenja doivljava se u svojoj refleksiji u nekoliko godina. Sada uzmite sve to ovjek proivljava u duhovnom svijetu do svoje reinkarnacije. U prvoj fazi svog ivota nakon smrti on uzima u sebe efekt-poslije svog ivota na Zemlji. Za vrijeme druge faze sakuplja doivljaje iz kozmosa. ivot izmeu smrti i novog roenja pun je sadraja, ali jedna stvar nedostaje. Mi u stvari rekapituliramo sve to smo proivjeli od prolih inkarnacija do sadanje. Mi osjeamo kozmiko bie, ali tijekom prve faze ivota poslije smrti ne proivljavamo ono to se dogaalo na Zemlji izmeu dviju inkarnacija. Dok ne dosegnemo sferu Sunca toliko smo preokupirani naim sjeanjima na ivot prije smrti da je nae zanimanje potpuno okrenuto dogaajima na Zemlji. ivimo s onim pojedincima koji takoer borave u duhovnom svijetu nakon smrti. Potpuno smo ukljueni u veze koje imamo s njima na Zemlji i oblikujemo te veze da pristaju s njihovim krajnjim posljedicama. Za vrijeme ovog perioda na

interes je stalno odvraen i time umanjen za one koji su jo na Zemlji. Samo kada nas oni to su ostali na Zemlji trae svojim duama moe se kreirati veza s njima. Na ovo treba gledati kao vaan moralni element koji baca svijetlo na veze izmeu ivih i mrtvih. Osoba koja je umrla prije nas i koju smo potpuno zaboravili, nalazi da je teko dosegnuti do nas ovdje u zemaljskom ivotu. Ljubav, stalna simpatija koju osjeamo za mrtve, kreira stazu na kojoj je ustanovljena veza s zemaljskim ivotom. Tijekom ranih stadija nakon smrti oni koji su preli mogu ivjeti s nama samo pomou ove veze. Iznenaujue je do koje mjere je kult komemoracije mrtvima potvren u svom dubljem znaaju od okultizma. Oni koji su preli mogu nas lako dosegnuti ako nau misli i osjeaje usmjerene prema njima od Zemlje. Situacija je drugaija kod drugog stadija izmeu smrti i novog roenja. Tada smo toliko duboko ukljueni u kozmike interese da postaje iznimno teko uspostaviti vezu s Zemljom za vrijeme drugog perioda. Odvojeno od interesa kojeg primamo u kozmosu, elimo sudjelovati u ispravnom oblikovanju nae slijedee karme. Kao dodatak naim kozmikim utiscima mi zadravamo najbolje to moramo karmiki ispraviti, i pomaemo oblikovati slijedei ivot koji e pomoi kompenzirati neizlijeene karmike dugove. Mnogi ljudi kau da ne mogu vjerovati u reinkarnaciju jer se ne ele vratiti u ivot na Zemlji. To je, na primjer, aktualna primjedba. Najmanje to elim je vratiti se natrag na Zemlju. Mnogi to kau. Gornje razmatranje u vezi perioda izmeu smrti i ponovnog roenja ispravlja ovo gledanje. Za vrijeme ovog perioda elimo se svim silama vratiti u ivot da bi ispravili nau karmu. Sve previe lako zaboravljamo nakon opisanog kozmikog spavanja, kada smo probueni u sadanjost, da se u stvari elimo reinkarnirati. Beznaajno je da li je naa elja tijekom ivota na Zemlji da se ponovno inkarniramo. Bitno je da to elimo u periodu izmeu smrti i ponovnog roenja, i tamo to izriito elimo. U mnogim pogledima ivot izmeu smrti i ponovnog roenja vrlo je suprotan od onog to proivljavamo ovdje na Zemlji izmeu roenja i smrti. Ba kao to smo okrijepljeni kroz spavanje u zemaljskom ivotu i obdareni novim snagama, tako smo i kao rezultat opisanog kozmikog spavanja opremljeni snagama za nau novu inkarnaciju. Ovim razmatranjima moe se odgovoriti na jo jedno pitanje. esto je pitano, Ako se tako esto inkarnira, zato ljudsko bie mora poeti svaki puta od djetinjstva? Zato ono ne doe na svijet ve opremljeno svime to treba uiti za vrijeme djetinjstva? Odgovor lei u injenici da mi ne proivljavamo ono to se dogodilo na Zemlji izmeu naih inkarnacija. Na primjer, ako je osoba bila zadnji put inkarnirana na Zemlji prije otkria tiskanja i danas se opet inkarnira, ona nije proivjela ono to se razvilo u interventnom periodu. U stvari, ako se poblie istrauje materija iz kulturalno povijesnog aspekta, nalazimo da u svakoj inkarnaciji kao dijete treba uiti ono to se dogodilo na zemlji u interventnom periodu. Razmotrite, na primjer, to je dijete u dobi od est moralo uiti u rimska vremena. To je bilo sasvim razliito od onog to mora uiti danas. Vremenski isjeak izmeu dvije inkarnacije odgovara periodu potrebnom da se kulturni ivot na Zemlji potpuno izmijeni. Ne vraamo se u inkarnaciju dok se uvjeti na zemlji nisu promijenili tako da virtualno nema slinosti s uvjetima prethodne inkarnacije. Ono to sam opisao odnosi se na prosjenu osobu. Na primjer, u jednom sluaju svijest nakon smrti moe biti sputena ranije nego u drugom, ili se uvjeti spavanja mogu postaviti bre, kako moete razumjeti iz onog to je prethodno reeno. Ali kozmiki zakon radi tako da kozmiko spavanje smanjuje period kojeg smo proveli u duhovnom svijetu nakon smrti. Onaj tko ulazi u uvjete nesvjesnosti ranije proivljava ih bre. Vrijeme prolazi za njega u brem omjeru nego za onog ija svjesnost se iri dalje. Istraivanja o ivotu izmeu smrti i ponovnog roenja zaista otkrivaju da se neduhovni ljudi reinkarniraju relativno bre nego ostali. Osoba koja se odaje samo ulnim

zadovoljstvima i strastima, koja ivi snano u onom to bismo mogli zvati animalna priroda, provesti e kratko vrijeme izmeu inkarnacija. To je zbog injenice da e takva osoba pasti relativno brzo u uvjete nesvjesnosti, ili spavanja. Stoga e bre putovati izmeu perioda smrti i ponovnog roenja. Nadalje, opisao sam samo prosjeni sluaj poto sam samo uzeo u obzir ljude koji dosegnu normalnu dob u ivotu. U osnovi, postoji znaajna razlika izmeu dua koje umru nakon njihove trideset pete godine i onih koje umru ranije. Samo one koje su dosegle svojih trideset pet godina proivljavaju vie ili manje svjesno razliite opisane faze. Rana smrt dovodi do rapidnijih uvjeta spavanja izmeu smrti i ponovnog roenja. Moglo bi se primijetiti da, nakon svega, ne moe se biti odgovoran za ranu smrt i prema tome je nevino ukljuen u raniji kozmiki san. Ipak ova primjedba nije valjana. To nije tako jer je rana smrt bila pripremljena kao rezultat ranijih karmikih uzroka, i daljnji razvoj se moe odigravati upravo zato jer je dua rapidnije ula u kozmiku oblast. Koliko god udno i okantno ovo moglo izgledati, mi znamo, kao rezultat objektivnih istraivanja kozmike egzistencije, da se ovjek od odreene toke nadalje iri u kozmos i prima utiske kozmosa, makrokozmosa. Ba kao to je ovjek najdublje ukljuen u zemaljske stvari tijekom srednjih godina fizikog ivota, tako je i u srednjem periodu izmeu smrti i ponovnog roenja najdublje involviran u kozmosu. Razmotrimo dijete. Poto jo ne ivi potpuno na zemlji. Ono ivi sa svim naslijeem ranijih perioda, i mora se postaviti u zemaljsku egzistenciju. Sada razmotrimo ivot ovjeka nakon smrti. On ivi s onim to je odnio s zemlje, i mora stei sposobnosti percepcije za ivot u kozmosu. U srednjem periodu nae zemaljske egzistencije najdublje smo upetljani u zemaljske uvjete, dok smo u srednjem stadiju izmeu smrti i ponovnog roenja najdublje involvirani u kozmike uvjete. to se vie povlaimo kraju nae egzistencije na Zemlji, vie se odriemo zemaljskih uvjeta u fizikom smislu. to smo dalje otili iza srednje toke izmeu smrti i novog roenja, vie se odriemo kozmosa i ponovno okreemo ivotu na Zemlji. Ono to sam upravo opisao kao analogiju nije temelj duhovno znanstvenih istraivanja. Analogija ove vrste javlja se okultistu tek nakon to je napravio neophodna okultna istraivanja i nastavio usporeujui dostupne injenice. Ovakva analogija takoer sadri greku. Pretpostavimo da se odnosimo prema prvom periodu nakon smrti kao onom od djetinjstva, i prema drugom periodu kao onom od starije dobi. Napravili bi greku. Za vrijeme duhovne egzistencije izmeu smrti i novog roenja mi smo u stvari na poetku stari, i postajemo djeca u odnosu na duhovni ivot za vrijeme drugog perioda. Duhovni ivot tee obrnutim redom. Za poetak, mi nosimo greke i mane zemaljskog ivota u duhovni svijet. Zatim su postepeno za vrijeme kozmike egzistencije one uklonjene. Bio sam veoma iznenaen nai u drevnim tradicijama ne preciznu potvrdu, ali indikaciju u vezi ovih injenica. Na Zemlji za vrijeme nae fizike egzistencije govorimo o postajanju starijim. U duhovnom svijetu izmeu smrti i ponovnog roenja moramo rei sasvim doslovno da rastemo mlai. U stvari, to se tie njegovog duhovnog bia, kada se netko rodi na odreenom mjestu moemo rei da je tamo postao mlad. Sada sasvim udno, u drugom dijelu Fausta nalazimo rijei, Postao je mlad u zemlji izmaglica. Zato je Goethe koristio izraz, postati mlad da bi izrazio fiziko roenje? Kada idemo natrag u prolost nalazimo da je u ovjeanstvu prevladava tradicija koja izraava ideju da kod se duhovnog roenja postaje mlad. U stvari, to vie gledamo u proteklu evoluciju, vie se susreemo sa stanjem vidovitosti, kako se stalno naglaavalo u naem okultizmu. Potvrdu toga nalazimo svugdje. Razmotrite, na primjer, ono to je spominjano juer. Od trenutka smrti postepeno se oslobaamo od zemaljskih uvjeta, ali za vrijeme izmeu smrti i ponovnog roenja ivimo potpuno unutar kozmikih uvjeta. Njih doivljavamo kao vizije; one se javljaju umjesto ulnih utisaka. Objasnio sam kako na ono

to doivljavamo pada svijetlo Hijerarhija. Ovu situaciju moemo okarakterizirati na slijedei nain. Zamislite da vau svijest nemate unutar vas, ve vani u svom okruenju. Ne biste imali osjeaj da ivite u svom tijelu, ve izvan njega. Izvana bi osjeali da je ovo moje oko, moj nos, moja noga. Tada se morate odnositi prema onom to doivljavate vani u duhu. Takoer bi se morali odnositi prema biu Boga, pustiti da se reflektira u vama. Ovakav stadij se javlja nakon smrti kada zurimo natrag na ovjeka. Okruenje je reflektirano u njemu, ak i Boanstvo. Bi li bilo suvie drsko prihvatiti izjavu pjesnika koji je rekao da je ivot nakon smrti refleksija boanstva? Dobro je poznato da je Dante rekao da za vrijeme egzistencije u duhovnom svijetu dolazi trenutak kada se boanstvo promatra kao ovjeka. Ovakva napomena moe se initi neopravdana. Moe se gledati i kao razigranost, ali onaj tko moe gledati u dublje tajne ovjeanstva nee imati takvo stajalite. U velikim poemama uvijek iznova nalazimo eho bivih stanja vidovitog znanja, i pomou inicijacije ovakvi efekti-poslije su oivljeni i podignuti u ljudsku svijest. Dao sam vam par rezultata nedavnih istraivanja o uvjetima ivota izmeu smrti i novog roenja, i nadam se biti jo mogunosti u ne dalekoj budunosti dalje govoriti o ovoj temi.

ivot izmeu smrti i ponovnog roenja 3/16

ivot izmeu smrti i ponovnog roenja 3/16 ovjekovo putovanje kroz planetarne sfere i znaaj znanja o Kristu Hanover, 18 studeni 1912 Poeti emo ovu studiju razmatranjem onog to zovemo ljudska svijest. to je ljudska svijest? Na prvom mjestu, moemo rei da u stanju spavanja od vremena kada naveer idemo spavati do buenja slijedeeg jutra nemamo svijesti. Nitko u posjedu svojih pet ula, meutim, ne sumnja da postoji dok ide spavati, i gubi svijest. Ako bi imao ovakvu sumnju drao bi krajnje nerazborito gledanje da za vrijeme spavanja sve to je proivio iezne i mora doi u bie ponovno idueg jutra. Svatko tko nema ovakav nerazuman pogled uvjeren je da se postojanje nastavlja za vrijeme spavanja. Svejedno, nema svijesti. Za vrijeme spavanja mi nemamo mentalnih slika, ideja, elja, impulsa, strasti, nema boli ili patnje jer ako bol postanje toliko intenzivna da je spavanje sprijeeno, razlog je da je svijest prisutna. Svatko tko moe napraviti razliku izmeu spavanja i budnosti takoer moe shvatiti i to je svijest. Svijest je ono to ponovo ulazi u ovjekovu duu svako jutro kada se probudi iz spavanja. Ideje, mentalne slike, emocije, strasti, patnje, i tako dalje sve to ujutro ponovno ulazi u duu. Sada to je to to posebno karakterizira svijest ovjeka? injenica je da je sve to ovjek moe imati u svojoj svijesti praeno s doivljajem "JA". Ni jedna mentalna slika o kojoj ne moete misliti, JA to sebi predoavam; ni jedan osjeaj o kojem ne moete rei, JA osjeam; ni jedna bol o kojoj ne moete rei JA patim, ne bi bila originalni doivljaj vae due. Sve to doivljavate mora biti povezano, i zaista i jest, s konceptom JA. Ipak ste svjesni da ova veza s konceptom JA poinje tek u odreenoj dobi u ivotu. U dobi otprilike od tri, kada dijete poinje doivljavati, vie ne govori, Karlo govori, ili Marija govori, ve JA govorim. Znanje o JA prema tome prvi puta zasvijetli u djetinjstvu. Sada se upitajmo Kako se znanje o JA postepeno budi u djetetu? Ovo pitanje pokazuje da na oito jednostavne stvari nije tako jednostavno odgovoriti, premda se moe initi da nam odgovor lei pri ruci. Kako dijete odvaja egom-ispunjene ideje i mentalne slike? Svatko

tko iskreno prouava ivot u djetinjstvu moe razumjeti kako se to dogaa. Jednostavno promatranje moe svakog uvjeriti kako se ego-svijest razvija i postaje u djetetu jaka. Pretpostavimo da udari glavom u rub stola. Ako poblie promotrite da je osjeaj "JA" intenziviran nakon to se to dogodi. Drugim rijeima, dijete postaje svjesno sebe, dolo je blie znanju o sebi. Naravno, ne treba uvijek doi do stvarne ozljede ili ogrebotine. ak i kada dijete stavi ruku na neto postoji sudar malog razmjera koji ga ini svjesnim sebe. Morati ete zakljuiti da dijete nikada ne bi razvilo ego-svijest kada ga otpor vanjskog svijeta ne bi napravio svjesnim sebe. injenica da postoji svijet van njega ini moguim otkrivanje ego-svijesti, svijesti o JA. U izvjesnoj toci u njegovom ivotu ova svijest o JA svie u djetetu, ali ono to se odvija do te toke ne zavrava. To je jednostavno da je proces obrnut. Dijete je razvilo ego-svijest postajui svjesno da postoje objekti izvan njega. Drugim rijeima, on sebe razdvaja od njih. Jednom kada se ova ego-svijest razvila ono nastavlja dolaziti u kontakt sa stvarima. Ono zaista to mora initi stalno. Gdje se dogaaju sudari? Entitet koji nita ne dodiruje ne moe imati znanje o sebi, ne, barem, u svijetu u kojem ivimo! injenica je da od trenutka kada nie ego-svijest, JA se sudara s vlastitom unutarnjom tjelesnou, poinje se sudarati s vlastitim tijelom iznutra. Za ovo predoiti trebate samo misliti na dijete kako se svako jutro budi. Ego i astralno tijelo prolaze u fiziko i eteriko tijelo i ego se sudara s njima. Sada ak i ako samo uronite ruku u vodu i pomiete je uzduno, postoji otpor gdje god je vaa ruka u kontaktu s vodom. Jednako je kada ego ujutro zaroni dolje i nalazi vlastiti unutarnji ivot kako igra oko njega. Za vrijeme cijelog ivota ego je unutar fizikog i eterikog tijela i sudara se s njima na svim stranama, ba kao kada zapljusnete svoju ruku u vodu i postanete svjesni vae ruke sa svih strana. Kada se ego srui dolje u eteriko tijelo i fiziko tijelo svugdje nailazi na otpor, i to se nastavlja kroz cijeli ivot. Kroz svoj ivot ovjek se mora sruiti dolje u fiziko i eteriko tijelo svaki puta kada se probudi. Zbog toga, dogaa se kontinuirani sudar izmeu fizikog i eterikog tijela na jednoj strani i ega i astralnog tijela na drugoj. Posljedica je da se entiteti involvirani u sudaru troe ego i astralno tijelo na jednoj strani, fiziko i eteriko tijelo na drugoj. Dogaa se upravo ista stvar kao kad postoji stalni pritisak izmeu dva objekta. Oni habaju jedan drugog. To je proces starenja, postajanja istroenim, koji nastupa tijekom ovjekova ivota, a takoer i razlog zato umire kao fiziko bie. Samo razmislite. Kada ne bi imali fiziko tijelo, ni eteriko tijelo, ne bi mogli odravati nau ego-svijest. Istina, moda bi mogli otkriti takvu svijest, ali ne bi je mogli odravati. Za to se moramo stalno sudarati s naom unutarnjom konstitucijom. Posljedica toga je iznimno vana injenica da se razvoj naeg ega omoguen unitavanjem naeg vlastitog bia. Kada ne bi bilo sudaranja izmeu lanova naeg bia, mi ne bi mogli imati ego-svijest. Kada se postavlja pitanje, Koja je svrha destrukcije, starenja, smrti? odgovor mora biti da je to da bi ovjek mogao evoluirati da se ego-svijest moe razviti na dodatni stupanj. Ako ne bismo mogli umrijeti, to je radikalan oblik procesa, ne bismo mogli biti istinski ovjek. Ako duboko razmiljamo o implikacijama ovoga, okultizam nam moe dati slijedei odgovor. Da bi ivjeli kao ljudi mi trebamo fiziko tijelo, eteriko tijelo, astralno tijelo i ego. U ljudskom ivotu kakav je sada, trebamo ova etiri lana. Ali ako emo postii ego-svijest, moramo ih unititi. Moramo stei ove lanove s vremena na vrijeme ponovo i onda ih unititi. Stoga su neophodni mnogi ljudski ivoti da bi bilo mogue za ljudska tijela da budu opet iznova unitena. Time nam je omoguen razvoj na daljnje stupnjeve kao svjesnim ljudskim biima. Sada u naem ivotu na zemlji ima samo jedan lan naeg bia na ijem razvoju moemo raditi u stvarnom smislu, i to je na ego. to to znai raditi na razvoju JA? Za odgovoriti na to pitanje moramo shvatiti to je to to ini taj rad neophodnim. Pretpostavimo da ovjek ide do drugog ovjeka i

kae mu, Ti si nevaljao. Ako to nije sluaj ovjek je rekao neistinu. Koja je posljedica za ego izustiti ovakvu neistinu? Posljedica je da je od ovog momenta vrijednost ega manja nego je bila prije nego je napravljena izjava. To je objektivna posljedica nemoralnog djela. Prije izricanja neistine naa vrijednost je vea nego poslije. Za sve vrijeme to dolazi u svim sferama, za svu vjenost vrijednost naeg ega je manja kao rezultat ovakvog djela. Ali za vrijeme ivota izmeu roenja i smrti odreena sredstva su nam na raspolaganju. Uvijek se moemo ispraviti jer smo umanjili vrijednost naeg ega; moemo neistinu uiniti nevaeom. Onom koga smo nazvali nevaljalim moemo priznati, Grijeio sam; ono to sam rekao nije tono, i tako dalje. inei tako obnavljamo vrijednost naeg ega i kompenziramo nainjenu tetu. U sluaju gdje je umijean na ego jo je u naoj moi tijekom ivota napraviti neophodno podeavanje. Ako smo, na primjer, teili prikupiti znanje o neemu ali smo sve o tome zaboravili, na ego gubi vrijednost, ali ako se potrudimo moemo to prizvati u sjeanje i tako kompenzirati nainjenu tetu. Da sumiramo, moemo umanjiti vrijednost naeg ega ali je takoer moemo i uveati. Tu sposobnost ispravljanja lana naeg bia, ispravljanja greaka na takav nain da unaprjeujemo njegov razvoj, mi posjedujemo s obzirom na ego. ovjekova svijest se, meutim, ne protee direktno u njegovu astralnu i eteriku prirodu, i protee se daleko manje u njegovu fiziku prirodu. Premda se stalna destrukcija ovih lanova odvija cijelim tijekom ivota, mi ne znamo kako da je ispravimo. ovjek ima mo popraviti tetu nainjenu egu, podesiti moralni nedostatak ili nedostatak sjeanja, ali nema mo nad onim to se stalno unitava u njegovom astralnom, eterikom i fizikom tijelu. Ova tri tijela su stalno oteena, i kako ivimo na njih su stalni napadi. Mi radimo na razvoju ega, jer ako to ne radimo tijekom cijelog ivota izmeu roenja i smrti, nee biti napretka. Ne moemo raditi tako svjesno na naem astralnom, eterikom ili fizikom tijelu kao to radimo na razvoju naeg ega. Ipak ono to se cijelo vrijeme unitava u tim trima tijelima mora biti napravljeno dobro. U vremenu izmeu smrti i novog roenja moramo ponovno stei u pravoj formi kao astralno tijelo, eteriko tijelo i fiziko tijelo ono to smo unitili. U tom vremenu mora biti mogue ono to smo prethodno unititi da bude popravljeno. To se moe dogoditi samo ako neto izvan naih moi radi na nama. Sasvim je oito da ako ne posjedujemo magine moi nee nam biti mogue nabaviti astralno tijelo kada smo mrtvi. Astralno tijelo mora biti kreirano za nas iz Velikog svijeta, Makrokozmosa. Sada moemo shvatiti pitanje, Gdje je destrukcija koju smo uzrokovali u naem astralnom tijelu popravljena? Mi trebamo ispravno tijelo kada smo ponovno roeni u novoj tjelesnoj egzistenciji. Gdje se u univerzumu mogu nai sile koje popravljaju astralno tijelo? Mogli bi te sile traiti na Zemlji sa svakakvom vrstom vidovitosti, ipak ih nikada ne bi tamo nali. Kada bi potpuno ovisilo o Zemlji, ovjekovo astralno tijelo nikad se ne bi moglo popraviti. Materijalistiko vjerovanje da se svi uvjeti ljudske egzistencije mogu nai na Zemlji krajnje je pogreno. ovjekov dom nije samo na Zemlji. Pravo promatranje ivota izmeu smrti i novog roenja otkriva da sile koje ovjek treba da bi popravio svoje astralno tijelo lee u Merkuru, Veneri, Marsu, Jupiteru, Saturnu, to jest, zvijezdama koje pripadaju planetarnom sustavu. Sile koje emaniraju od ovih nebeskih tijela sve moraju raditi na popravku naeg astralnog tijela, i ako ne dobijemo sile od tamo, ne moemo imati astralno tijelo. to to znai? To znai da nakon smrti, a to je takoer sluaj i u procesu inicijacije, moramo izai iz fizikog tijela zajedno sa silama naeg astralnog tijela. Astralno tijelo se iri u univerzumu. Dok smo inae sueni u malu toku u univerzumu, nakon smrti nae cijelo bie se u njemu iri. Na ivot izmeu smrti i novog roenja nije nita drugo nego proces povlaenja sila od zvijezda koje trebamo da bi lan kojeg smo unitili bio obnovljen. Dakle od zvijezda mi u stvari primamo sile koje obnavljaju nae astralno tijelo. U domeni okultizma koristei rije u pravom smislu istraivanje je teko i puno komplikacija. Pretpostavimo da ovjek s dobrim vidom ode u neki okrug u vicarskoj, popne se na visoku planinu i

onda vam, kada opet doe dolje, dade toan opis onog to je vidio. Moete lako zamisliti da ako opet ode u taj okrug i popne se vie na istu planinu, on e opisati to je vidio iz razliite toke. Kroz opise dane iz razliitih toaka oito je da e se dobiti tonija i preciznija ideja o krajoliku. Sada je za ljude zgodno vjerovati da ako je netko postao vidovit, on zna sve! To nikako nije tako. U duhovnom svijetu, istraivanja uvijek trebaju biti postepena malo po malo, takorei. ak i u odnosu na stvari koje su istraivane s velikom tonou, uvijek se mogu raditi nova otkria. Tijekom zadnje dvije godine moje je zadatak bio istraivati uvjete izmeu smrti i ponovnog roenja ak i poblie nego prije, i sada vam elim govoriti o onom to je naeno u ovim nedavnim istraivanjima. Vi ete naravno shvatiti da je pravo razumijevanje mogue samo za one koji mogu duboko prodrijeti u ovakvu stvar, oni ija srca i umovi su spremni za ovakvo prouavanje. U jednom predavanju ne moe se oekivati da e sve biti dokazano i potvreno. Ako se ono to je reeno tijekom vremena strpljivo usporedi i posloi, vidjet e se da nigdje u domeni okultizma prouavanog ovdje nema niega to se ne slae s ostatkom. U nedavnim istraivanjima ivota izmeu smrti i novog roenja uvjeti koji prevladavaju u tom periodu vrlo jasno dolaze na svijetlo. U oima duha objelodanjuje se da ljudsko bie na Zemlji izmeu roenja i smrti, sueno na najmanji mogui prostor, izlazi iz njega kada ostavlja svoje fiziko tijelo i iri se sve vii i vie u univerzumu. Poto je proao kroz vrata smrti on raste stupanj po stupanj vani u planetarne sfere. Najprije, iri se do podruja oznaenog orbitom Mjeseca; sfera naznaena pozicijom Mjeseca postaje tada njegova vanjska granica. Kada je ta toka dosegnuta, kamaloka je na kraju. Nastavljajui se iriti, on raste u sferu oblikovanu orbitom Venere. Tada kako se njegova magnituda poveava, njegova vanjska granica je oznaena oitim smjerom Sunca. Ovdje se ne trebamo zamarati kopernikanskom teorijom univerzuma. Trebamo samo zamisliti okolne sfere kako je bilo opisano na predavanjima u Dsseldorf-u o duhovnim hijerarhijama. Dakle kako se ovjek uzdie u duhovne svjetove iri se u planetarni sustav, prvo u sferu Mjeseca, i konano u najvie vanjsku sferu, onu od Saturna. Sve je ovo neophodno da bi doao u kontakt s onim silama koje su potrebne njegovom astralnom tijelu, koje se mogu primiti jedino od planetarnog sustava. Kada se promatraju razliiti pojedinci postaju oite razlike. Pretpostavimo sa nakon smrti promatramo ovjeka ije je dranje kroz ivot bilo moralno i koji je prema tome prenio kroz vrata smrti moralnu narav due. Ovakvog ovjeka moemo usporediti s drugim, na primjer, koji je nosio sa sobom kroz smrt manje moralan zapis due. To ini veliku razliku, i to postaje oito kada ovjek o kojem se radi doe u sferu sila Merkura. Kakav oblik poprima ova razlika? Posredstvom percepcije koja mu je na raspolaganju kada je period kamaloke zavren, ovjek postaje svjestan onih koji su mu u ivotu bili blizu i koji su mu prethodili. Da li su ta bia povezana s njim? Svakako, on ih sve sree. Poslije smrti ivi zajedno s njima, ali postoji razlika u tome kako ivi zajedno s onima s kojima je bio povezan na Zemlji. Razlika je odreena time da li je ovjek donio sa sobom kroz smrt veu ili manju moralnu dispoziciju due. Ako mu je u ivotu nedostajao osjeaj za moral, on dolazi zajedno s lanovima svoje obitelji i sa svojim prijateljima, ali njegova vlastita priroda kreira vrstu barijere koja ga sprjeava da dopre do ostalih bia. ovjek sa nemoralnom dispozicijom poslije smrti postaje pustinjak, izolirano bie koje uvijek ima vrstu barijere oko sebe i ne moe prodrijeti kroz nju do drugih bia u iju sferu je preao. Ali dua s moralnom dispozicijom, dua ije ideje su izraz proiene volje, postaje drutven duh i nepromjenjivo nalazi mostove i veze s biima u ijoj sferi ivi. Da li smo izolirani ili drutveni duhovi odreuje naa moralna ili nemoralna dispozicija due. Sada ovo ima vane posljedice. Drutveni duh, onaj koji nije zatvoren u ljusku vlastitog bia, ve moe imati kontakt s drugim biima u svojoj sferi, plodonosno radi na napretku evolucije i cijelog svijeta. Nemoralan ovjek koji nakon smrti postaje pustinjak, izolirani duh, radi na destrukciji svijeta. Radi rupe, takorei, u teksturi univerzuma razmjerno stupnju njegova nemorala i konzekventne

izolacije. Efekt nemoralnih djela ovog ovjeka za njega je, muenje; za svijet, destrukcija. Moralna dispozicija due je prema tome od velikog znaaja ve kratko nakon perioda kamaloke. Ona takoer odreuje sudbinu za slijedei, period Venere. Tada dolaze u razmatranje razliite kategorije ideja, ideja koje je ovjek razvio tijekom ivota i kojima se bavi kada ulazi u duhovni svijet. Ideje i koncepcije su religioznog karaktera. Ako je religija bila veza izmeu prijelaznog i vjenog, ivot due poslije smrti u sferi Venere razliit je od onog ako nije bilo te veze. Ponovno, da li smo drutveni ili izolirani, pustinjaki duhovi zavisi o tome da li jesmo ili nismo bili religijskih shvaanja tijekom ivota na zemlji. Poslije smrti nereligiozna dua osjea se kao zatvorena u kapsuli, zatvoru. Istina, ovakva dua je svjesna da postoje bia oko nje, ali osjea se kao da je u zatvoru i ne moe ih dosegnuti. Dakle, na primjer, lanovi Monistike unije, utoliko to su iz jalove, materijalistike ideje iskljuili sve religijske osjeaje, nee nakon smrti biti ujedinjeni u novu zajednicu ili uniju, ve e svatko od njih biti ogranien u svom vlastitom zatvoru. Naravno, ovo nije miljeno kao napad na Monistiku Uniju. To je samo stvar napraviti neku injenicu razumljivom. U ivotu na Zemlji materijalistike ideje su greke, zablude. U oblasti duha one su stvarnost. Ideje, koje ovdje na fizikom svijetu samo imaju efekt da se zatvaramo, utamnie nas u oblasti duha, ine nas zatvorenicima vlastite astralnosti. Kroz nemoralnu koncepciju ivota liavamo se sila privlaenja u sferi Merkura. Kroz nereligijsku dispoziciju due liavamo se sila privlaenja sfere Venere. Ne moemo povui iz te sfere sile koje trebamo; to znai da emo u slijedeoj inkarnaciji imati astralno tijelo koje je u odreenom smislu nesavreno. Ovdje vidite kako se oblikuje karma, tehniku oblikovanja karme. Ovi nalazi okultnog istraivanja bacaju iznimno svijetlo na izjavu koju je dao Kant premda instinktivno. Rekao je da su dvije stvari koje su inspirirali najvee uenje u njemu bile zvjezdana nebesa iznad i moralni zakon unutra. Ovo su oito dvije stvari, ali u stvari to je jedno te isto. Zato nas osjeaj veliine, strahopotovanja, obuzima kada gledamo zvjezdana nebesa? To je zato jer bez da znamo osjeaj doma nae due budi se u nama. Budi se osjeaj: Prije nego si doao dolje u novu inkarnaciju ti si sam bio u tim zvijezdama, i od zvijezda dolaze najvee snage koje su u tebi. Tvoj moralni zakon ti je dan kada si boravio u ovom svijetu zvijezda. Kada prakticirate samo-spoznaju moete promatrati to vam je zvjezdano nebo poklonilo izmeu smrti i novog roenja najbolje i najfinije snage vae due. Ono to promatramo u zvjezdanim nebesima to je moralni zakon koji nam je dan od duhovnih svjetova, izmeu smrti i novog roenja najbolje i najfinije snage nae due. Ono to promatramo u zvjezdanim nebesima to je moralni zakon koji nam je dan od duhovnih svjetova, jer izmeu smrti i novog roenja mi ivimo u tim zvjezdanim nebesima. ovjek koji eli otkriti izvor najviih kvaliteta koje posjeduje treba kontemplirati zvjezdana nebesa s osjeajima kakvi su ovi. Onaj koji nema elje pitati bilo to, ve ivi svoj ivot u stanju tupe apatije njemu zvijezde nee rei nita. Ali ako se netko pita, Kako tamo ulazi u mene ono to nikada nije povezano s mojim tjelesnim ulima? i zatim podigne pogled na zvjezdano nebo, biti e ispunjen osjeajem potovanja i znati e da je to sjeanje na ovjekov vjeni dom. Izmeu smrti i ponovnog roenja mi u stvari ivimo u zvjezdanim nebesima. Pitali smo kako je nae astralno tijelo ponovno izgraeno u duhovnom svijetu, i isto se pitanje moe pitati za nae eteriko tijelo. Ovom tijelu, takoer, ne moemo pomoi unitavanju tijekom naeg ivota, i ponovno moramo od drugdje pribaviti sile koje nam omoguuju da ga ponovno izgradimo, uinimo ga podobnim izvriti svoj posao za cijelog ovjeka tijekom ivota. Bili su duga, duga vremenska razdoblja u ljudskoj evoluciji na zemlji kada ovjek uope nije mogao pridonijeti u osiguravanju da njegovo eteriko tijelo bude opremljeno dobrim snagama u slijedeoj inkarnaciji. Tada je ovjek jo imao unutar sebe naslijee iz vremena kada je njegova egzistencija na zemlji poela. Koliko dugo se drevna vidovitost nastavila, bile su jo preostale u ovjeku snage koje

kod smrti nisu bile iskoritene, rezervne snage, takorei, pomou kojih se eteriko tijelo moglo ponovno izgraditi. Ali u samoj esenciji ljudske evolucije lei da sve snage prolaze i moraju biti zamijenjene novima. Danas smo doli do toke kada ovjek mora sam neto napraviti da bi njegovo eteriko tijelo moglo biti iznova izgraeno. Sve to inimo kao rezultat naih uobiajenih moralnih ideja, kako god uzvratili religiji na zemlji, ogranieno kako moe biti kod odreenih ljudi, sa svim tim mi prelazimo u planetarni sustav i od tamo vuemo snage za izgradnju naeg astralnog tijela. Postoji samo jedna sfera kroz koju prolazimo bez da od nje povlaimo ove odreene snage sama sfera Sunca. Jer od sfere Sunca nae eteriko tijelo mora povui snage koje mu omoguavaju da opet bude izgraeno. Uvjeti u predkranska vremena su bili takvi da kako se ovjek penjao po fazama u duhovni svijet nosio je sa sobom dio snaga eterikog tijela, i ove rezervne snage su mu omoguavale da povue od Sunca ono to je trebao za izgradnju eterikog tijela u novoj inkarnaciji. Danas se to promijenilo. Sada se sve ee dogaa da ovjek ostane van utjecaja snaga Sunca. Ako propusti napraviti ono to je neophodno za njegovo eteriko tijelo ispunjavajui duu sadrajem koji moe od Sunca povui snage potrebne za ponovnu izgradnju njegova eterikog tijela, on proe kroz sferu Sunca bez da na njega utjee. Sada utjecaj za koji se moe osjetiti da emanira od jedne odreene religijske denominacije za Zemlji ne moe nikada dati dui ono to je neophodno da bi bila mogua egzistencija u sferi Sunca. Ono to moemo uliti u nae eteriko tijelo, to tada trebamo da bi boravak due u sferi Sunca mogao biti plodonosan to moe doi samo od elementa koji zajedniki tee kroz sve religije ovjeanstva. to je to? Ako usporedite razliite religije svijeta i to je jedan od najznaajnijih antropozofskih zadataka studirati sr istine u razliitim religijama nai ete da su sve religije uvijek ispravne na svoj nain, ali ispravne za odreeni narod, za odreenu epohu. One pruaju tom narodu, toj epohi, ono to je esencijalno za taj narod i epohu da primi. U sutini stvari mi dosta znamo o onim religijama koje su mogle sluiti odreenom vremenu i ljudima drei se egoistino oblika u kojem su originalno dane od izvora religioznog ivota. Sada ve vie od deset godina studiramo religije, ali treba biti shvaeno da jednom ovjeanstvu treba biti dan impuls koji nadmauje onaj od pojedinih religija i ukljuuje sve na to su one ukazivale. Kako e to biti mogue? To postaje kroz religiju u kojoj nema ni jednog traga egoizma. Vrhovna vlast ove religije lei u injenici da ne ograniava sebe na jedan narod ili epohu. Hinduizam, na primjer, je eminentno egoistina religija, jer ovjek koji nije Hindu ne moe biti primljen u nju. Ova religija je posebno prilagoena Hindu narodu, a isto vrijedi i za druge teritorijalne religije; njihova originalna veliina lei u injenici da su bile prilagoene odreenim zemaljskim uvjetima. Oni koji ne priznaju da su religije bile prilagoene odreenim uvjetima, ve podravaju da su svi religijski sustavi emanirali iz jednog nediferenciranog izvora, nikad ne mogu stei pravo znanje. Govoriti samo o jedinstvu dosee do govorenja da su sol, papar, paprika i eer na stolu, ali mi ne razmatramo svaku stvar pojedinano. Ono to traimo je jedinstvo koje je izraeno u ovim razliitim supstancama. Naravno, moe se ovako govoriti, ali kada treba prei na praktinu stvarnost, prikladno koristiti svaku supstancu, razlike izmeu njih e zasigurno postati oite. Nitko tko je koristio ove supstance nee tvrditi da nisu razliite, samo stavite sol ili papar umjesto eera u vau kavu ili aj, i uskoro ete znati istinu! Oni koji ne prave stvarnu razliku izmeu razliitih religija, ve kau da sve dolaze iz istog izvora, ine jednako grubu greku. Ako elimo znati kako iva nit ide kroz razliite religije prema velikom cilju, moramo pokuati razumjeti tu nit, i studirati i vrjednovati svaku religiju za njenu odreenu sferu. To je ono to smo zadnjih deset godina radili u naoj Srednje Europskoj sekciji Teozofskog drutva. Zapoeto je

otkrivanje prirode religija koja nema nita s razlikama u ovjeanstvu, ve jedino s esencijalnim ovjekom kao takvim, bez razlika u boji, rasi, i tako dalje. Kakav oblik je to uzelo? Moe li se zaista rei da mi imamo nacionalnu religiju kakva se nalazi kod Hindusa ili idova? Ako bi mi oboavali Wotana trebali bi biti u istoj poziciji kao Hindus. Ali mi ne oboavamo Wotana. Zapad je priznao Krista, a Krist nije bio zapadnjak, ve alien s obzirom na njegovu lozu. Stav prema Kristu koji je usvojio Zapad nije egoistina ili nacionalistika privrenost vjeri. S ovdje dotaknutom domenom ne moemo se, naravno, iscrpno baviti u jednom predavanju. Mogue je govoriti jedino o odreenim aspektima, i jedan aspekt je da je pristup usvojen od Zapada za svoju religiju bio apsolutno neegoistian. Vrhovna vlast Krist principa pokazana je i na drugi nain, takoer. Mislite na kongres gdje su se okupili ueni predstavnici razliitih religija s ciljem usporeivanja razliitih religijskih sustava sasvim nepristrano. Ovakvom kongresu bi elio uputiti pitanje, Ima li ijedna religija na Zemlji u kojoj jedno te isto kazivanje znai neto drugo ako je napravljeno s dvije razliite strane? To je upravo ono to se javlja u kranstvu. Krist Isus govori duboke rijei u Evanelju kada kae onima oko Sebe, U svakom od vas je Boanstvo; zar vi onda niste bogovi? On kae s punom snagom i autoritetom, Vi ste bogovi! (Ivan 10:34). Krist Isus misli ovim rijeima da u svakim ljudskim grudima lei iskra koja je Boanstvo. Ova iskra mora biti zapaljena da bi mogli rei, Budite kao bogovi. Razliit i zaista upravo suprotni efekt cilj je rijei izgovorenih od Lucifera kada pristupa ovjeku da bi ga povukao dolje iz oblasti Bogova, Biti ete kao Bog (Postanak 3:5) Ovdje je znaenje sasvim razliito. Ista izjava je dana jednom da bi se pokvarilo ovjeanstvo na poetku silaska u bezdan, i u drugom vremenu kao indikator za vrhovni cilj! Potraite istu stvar u bilo kojoj drugoj denominacijskoj vjeroispovijesti, i jedna ili druga moe se nai, ali nikada obje. Poblie ispitivanje e pokazati koliko duboko znaenje lei u ovih nekoliko rijei koje su upravo izgovorene. injenica da su ove znaajne izjave postale integralni dio Kranstva jasno pokazuju da ono to je stvarno vano nije samo sadraj rijei, ve bie koje ih izgovara. Zato je to tako? To je zato to Kranstvo radi na postizanju ispunjenja principa koji daje izraz njegovoj samoj sri, naime, da nije srodstvo samo izmeu onih povezanih fizikim sputanjem, ve izmeu cijelog ovjeanstva. Postoji neto to je istinito bez obzira na rasu, nacionalnost ili vjeru, i dosee iznad svih osobina i vremenskih epoha. Kranstvo je tako intimno povezano s duom ovjeka jer ono to moe dati ne treba biti strano ni jednom ovjeku. To se jo ne priznaje svuda u svijetu, ali ono to je istina mora na kraju prevladati. ovjek jo nije dosegnuo stupanj shvaanja da Budist ili Hindu ne treba odbaciti Krista. Samo promislite to bi to znailo kada bi nam neki ozbiljni mislilac bio rekao, Vi koji ste sljedbenici Krista ne bi trebali podravati da Ga sve denominacije i vjere mogu priznati kao njihov najvii cilj. Radei tako dajete prednost Kristu, i nije ispravno dati takvu izjavu. Ako bi ovo bilo kazano, mi bi trebali odgovoriti, Zato to nije u redu? Zato to bi Hindu mogao takoer zahtijevati da se da potovanje samo njegovim odreenim doktrinama? Ne elimo nikako osuivati te doktrine; potujemo ih koliko i svaki Hindu. Bi li Budist opravdano rekao da ne moe opravdati Krista jer toga nema nieg u njegovim spisima? Ima li neeg esencijalnog u tome to istina nije naena u odreenim pisanjima i spisima? Bi li Budist opravdano rekao da je protiv principa Budizma vjerovati u istinu kopernikanske teorije univerzuma, jer se ne spominje u njegovim knjigama? to se odnosilo na kopernikansku teoriju jednako se odnosi na zakljuke modernih duhovno znanstvenih istraivanja u vezi Krist-bia, naime, poto On nema nita s bilo kojom odreenom denominacijom, Krist moe biti prihvaen od Hindu ili sljedbenika bilo koje druge religije. Oni koji odbijaju ono to duhovna znanost ima za rei o Krist impulsu u odnosu na religijske denominacije jednostavno ne razumiju kakav treba biti ispravan stav prema religiji.

Moda jednog dana doe vrijeme kada e biti shvaeno da ono to mi imamo rei o prirodi Krist impulsa i njegovom odnosu prema svim religijskim denominacijama i koncepcijama svijeta govori direktno srcu i dui, kao i da stremi baviti se konzistentno s odreenim fazama stvari. Nije svakome lako shvatiti da se rade napori povezivanja stvari koje mogu voditi do pravog razumijevanja Krist impulsa potrebnog ovjeku u sadanjem ciklusu njegove egzistencije. Priznanje o vjerovanju u Krista nema u osnovi nita s bilo kojom odreenom religijom ili religijskim sustavom. Pravi Kranin je jednostavno onaj tko je navikao gledati svako ljudsko bie kao da nosi Krist princip u sebi, koji trai Krist princip u Kinezu, u Hinduu, ili tko god da je. U ovjeku koji priznaje svoju vjeru u Krista ustanovljeno je shvaanje da Krist impuls nije zatvoren u jedan dio Zemlje. Zamiljati da je zatvoren bila bi potpuna zabluda. Stvarnost je da od Misterije na Golgoti, Pavlova proklamacija regiji s kojom je bio povezan bila je istinita Krist je takoer umro za pogane. ovjeanstvo mora uiti razumjeti da Krist nije doao zbog jednog odreenog naroda, i odreene epohe, ve za sve narode na Zemlji, za svih njih! Krist je posadio sjeme svog duha u svaku ljudsku duu, i napredak se sastoji da dua ovjeka postane toga svjesna. U bavljenju duhovnom znanou mi nije da samo elaboriramo teorije i gomilamo jo koncepata za nae intelekte, ve se mi nalazimo da bi to utjecalo na naa srca i due. Ako se na ovaj nain svijetlo razumijevanja moe donijeti nad Krist impulsom, sam taj impuls e eventualno omoguiti svim ljudima da shvate duboko znaenje Kristovih rijei, Kada se dvoje ili troje nau zajedno u Moje ime, tamo sam ja usred njih. Oni koji rade zajedno u duhu ovoga nalaze most koji vodi od due do due. To je ono to e Krist impuls postii na cijeloj zemlji. Krist impuls mora konstituirati sam ivot naih grupa. Okultizam otkriva da ako osjeamo neto od stvarnosti Krist impulsa, u nae due je prodrla snaga koja nam poslije smrti omoguava nai put kroz sferu Sunca i ini za nas moguim primiti zdravo eteriko tijelo u slijedeoj inkarnaciji. Moemo usvojiti duhovnu znanost na pravi nain jedino primajui u sebe Krist impuls s dubokim razumijevanjem. Samo to e osigurati da nae eteriko tijelo bude jako i energino kada uemo u novu inkarnaciju. Eterika tijela e se sve vie pogoravati ako ovjek nastavi ignorirati Krista i Njegovu misiju za cijelu zemaljsku evoluciju. Kroz razumijevanje Krist bia sprijeiti emo ovo kvarenje eterikog tijela i posluiti se prirodom Sunca. Trebamo postati spremni primiti snage od sfere odakle je Krist doao na Zemlju. Od dolaska Krista moemo sa sobom sa Zemlje ponijeti snage koje nas vode u sferu Sunca. Tada se moemo vratiti na Zemlju sa snagama koje e u slijedeoj inkarnaciji uiniti nae eteriko tijelo jakim. Ako ne primimo Krist impuls, nae eteriko tijelo e postati sve manje i manje sposobno povlaiti od sfere Sunca snage koje ga grade i odravaju, omoguavajui mu da radi na pravi nain ovdje na Zemlji. Zemaljski ivot stvarno nije zavisan od teoretskog razumijevanja, ve od toga da li je nae bie sve vie i vie proeto efektima dogaaja na Golgoti. Ovo se otkriva izvornim okultnim istraivanjem. Okultno istraivanje takoer pokazuje kako se moemo pripremiti za primanje fizikog tijela. Fiziko tijelo nam je dano prema naelu Oca. To je Krist impuls koji nam omoguava posluiti se naelom Oca u smislu rijei, Ja i moj Otac smo jedno (Ivan 10:30). Krist impuls vodi nas do boanskih snaga Oca. Koji je najbolji rezultat to se postie duhovnim produbljenjem? Moete zamisliti nekog od vas kako nakon predavanja izlazi i kae na vratima, Zaboravio sam do jednu rije! To bi, naravno, bio ekstremni sluaj, ali to zaista ne bi bila najvea nesrea. Jer mogu zamisliti da takva osoba usprkos tome nosi osjeaje koji su rezultat onog to se ovdje ulo, ak iako smo moda sve zaboravili! Ovaj osjeaj u dui je ono to je vano. Kada sluamo rijei moramo se potpuno predati da bi naa

dua bila ispunjena velikim impulsom.Kada duhovno znanje koje smo sakupili pridonese poboljanju naih dua, tada smo stvarno neto i postigli. Iznad svega, kada nam duhovna znanost pomae malo bolje razumjeti nae drugove, ispunila je svoju ulogu, jer je duhovna znanost ivot, neposredan ivot. Ona nije opovrgnuta ili potvrena sa raspravom ili logikom. To je stavljeno na kunju i njenu vrijednost odreuje sam ivot, i ona e se utemeljiti jer moe nai ljudska bia u ije due e biti doputeno ui. to moe vie nadahnuti nego znati da moemo otkriti izvor naeg ivota izmeu smrti i ponovnog roenja. Moemo otkriti nau srodnost s cijelim univerzumom! to nam moe dati veu snagu za nae obveze u ivotu od znanja da unutar sebe nosimo snage koje se izlijevaju iz univerzuma i moramo sebe u ivotu tako pripremiti da te snage u nama mogu postati aktivne kada, izmeu smrti i ponovnog roenja, prelazimo u sfere planeta i Sunca. Onaj tko stvarno dohvaa ono to mu okultizam moe otkriti o ovjekovom odnosu sa svijetom zvijezda moe rei iskreno i s razumijevanjem molitvu koja bi mogla glasiti nekako ovako, to postajem vie svjestan da sam roen od univerzuma, dublje osjeam odgovornost da u sebi razvijem snage koje su mi dane od cijelog univerzuma, bolje ljudsko bie mogu postati. Onaj tko zna kako izrei ovu molitvu iz dubine due moe se takoer i nadati da e ona u njemu postati ispunjen ideal. Moe se nadati da e kroz snagu ovakve molitve zaista postati bolji i savreniji ovjek. Dakle ono to primamo kroz pravu duhovnu znanost radi u najintimnijim dubinama naeg bia.

ivot izmeu smrti i ponovnog roenja 4/16

ivot izmeu smrti i ponovnog roenja 4/16 Zadnji rezultati okultnog istraivanja u ivotu izmeu smrti i ponovnog roenja Be, 3 studeni 1912 Priinjava mi veliko zadovoljstvo biti s vama veeras prigodom moje prisutnosti ovdje u Beu, koju su uinili nunim neke druge okolnosti. Kako je ovo poseban sastanak, elio bih govoriti o intimnijim stvarima s kojima se moemo baviti samo u manjim grupama due upoznatim s duhovnom znanou. U okultnom istraivanju stalno treba provjeravati injenice koje su ponovno istraivane, i o kojima se govori, jer su to injenice duhovnog svijeta koje nisu lako pristupane i razumljive za ovjeka. Stalna je opasnost krive interpretacije na ovaj ili onaj nain, i dogaaji mogu biti pogreno gledani. To je razlog da se dobiveni rezultati moraju stalno provjeravati. Glavni dogaaji ivota u duhovnom svijetu bili su, naravno, poznati tisuama godina, a ipak ih je teko opisati. Duboko sam zahvalan da sam nedavno imao mogunost ponovno se intimnije baviti s vanim aspektom okultizma, naime, oblasti ivota izmeu smrti i novog roenja. Nije to toliko da na svijetlo dolaze nove injenice, ve da se ima mogunost prezentirati stvari na precizniji i ispravniji nain. Tako bi danas elio govoriti o periodu koji je za nadosjetilnu percepciju od krajnje vanosti, odnosno, periodu izmeu smrti i ponovnog roenja. Neu se toliko baviti periodom koji neposredno slijedi smrti, kamaloka periodom, kojeg opis se moe nai u mojim spisima, ve sa slijedeim periodom, aktualnim boravkom ovjeka u duhovnom svijetu izmeu smrti i ponovnog roenja. Ovaj opis bit e zapoet s slijedeim kratkim napomenama. O periodu izmeu smrti i ponovnog roenja ui se ili pomou inicijacije ili prolazei kroz vrata smrti. Uglavnom se ne uzima dovoljno ozbiljno razlika koja postoji izmeu znanja steenog u ulnom svijetu pomou osjetila i intelekta i znanja steenog o duhovnom svijetu, bilo kroz inicijaciju u fizikom tijelu

u ovom ivotu ili bez ovog tijela kada smo proli kroz vrata smrti. U odreenom smislu, u duhovnom svijetu je sve obrnuto. Uputiti u na dvije osobine da bi pokazao kako su fundamentalno razliiti duhovni svijet i uobiajeni svijet ula. Razmotrimo nau egzistenciju u svijetu ula za vrijeme budne svijesti od jutra do noi. Dolaze nam objekti koje percipiramo pomou naih oiju i uiju. Jedino u viim oblastima ivota, takorei, u sferama znanja i umjetnosti, moramo se naprezati da bi uestvovali u povlaenju stvari prema nama. Odvojeno od ovoga, sve ostalo to lei vani od jutra do noi to posee za naim ulima i naim intelektom dovedeno je nama. Gdje god da idemo, na ulicu, u naem dnevnom obilasku u ivotu, svaki trenutak je ispunjen impresijama, i za razliku od spomenutih iznimaka mi se ne napreemo da do toga doe. To dolazi iz njihovog vlastitog sklada. To se razlikuje s obzirom to se kroz nas dogaa u fizikom svijetu. Ovdje moramo biti aktivni, ii s jednog mjesta na drugo, biti u kretanju. Vana je osobina dnevnog ivota da nam ono to je prezentirano naoj percepciji dolazi bez nae aktivnosti. Koliko god groteskno izgledalo, suprotno je istina u duhovnom svijetu. Tamo se ne moe biti aktivan, ne moe se bilo to povlaiti prema sebi kreui se s jednog mjesta na drugo. Niti se bilo to moe dovesti sebi jednostavno pokreui udove pokretom ruke, na primjer. Iznad svega, da bi se neto u duhovnom svijetu dogodilo esencijalno je da postoji apsolutna smirenost due. to smo tii, vie se toga moe kroz nas dogoditi u duhovnom svijetu. Jednostavno ne moemo rei da se u duhovnom svijetu dogaa bilo to kao rezultat urbe ili uzbuenja. Trebamo razviti njeno uee u raspoloenju duevnog mira za ono to e se dogoditi, i tada strpljivo ekati kako e se stvari odvijati. Za taj duevni mir, koji je u duhovnom svijetu kreativan, nema neto sasvim odgovarajue u uobiajenom fizikom ivotu. To je slino viim nivoima zemaljske egzistencije u sferi znanja i umjetnosti. Tu imamo neto analogno. Umjetnik koji je nestrpljiv nee moi kreirati ono najvie za to je sposoban. Zbog toga, treba strpljenje i duevni mir dok ne osvane pravi moment, dok ne doe intuicija. Onaj tko eli kreirati po rokovniku proizvesti e samo radove nieg kvaliteta. Onaj tko eli kreirati, makar i najmanje djelo, izazvan vanjskim stimulansom nee biti uspjean kao kada bi s njenim posveenjem mirno ekao trenutak inspiracije. Mogli bi rei trenutak milosti. Isto vrijedi za duhovni svijet. U njemu nema urbe i uzbuenja ve samo smirenost due. U osnovi, ovo mora takoer biti put rasta naeg pokreta. Propagandne kampanje i elje da silom pribliimo duhovnu znanost naim drugovima su beskorisne. Najbolje je ako moemo ekati dok ne sretnemo one koji iznutra ele uti o duhu, koji su tome privueni. Ne smijemo njegovati tenje da svakog dovedemo do duhovne znanosti. Vidjeti emo da to smo mirniji, vie ljudi e doi nama, dok silna propaganda samo odbija ljude. Javna predavanja se dre samo da bi bilo reeno ono to treba biti reeno i da oni koji ele primiti ono to je komunicirano to mogu uiniti. Na stav unutar duhovno znanstvenog pokreta treba biti refleksija duhovnog tako da se moe dogoditi ono to se i mora dogoditi i to je doekano s unutarnjim mirom. Razmotrimo inicijata koji je iz duhovnog svijeta znao da e se u odreeno vrijeme neto dogoditi. esto sam privlaio panju na vaan dogaaj kojeg je izvor u duhovnom svijetu ali koji jo ne otkriva sebe na upadljiv nain. Mislim na godinu 1899, zavretak male Kali Yuge. Ta je godina donijela odreeni impuls koji je bio da ovjeanstvu da mogunost unutarnjeg buenja due. U ranija vremena do toga je dolazilo pomou vanjskog stimulansa iz duhovnog svijeta, obino oznaeno kao sluajne pojave. elio bih to povezati s odreenim primjerom. U dvanaestom stoljeu ivjela je odreena osoba koja se zvala Norbert, koji je osnovao red. U poetku je vodio svjetovan, raskalaen ivot. Onda ga je jednog

dana pogodila munja. Ovakvi dogaaji u povijesti nisu nikako rijetkost. Bljesak munje moe imati efekt da potrese fiziko i eteriko tijelo. Njegov cijeli ivot se promijenio. Ovdje imamo primjer kako je vanjski dogaaj upotrijebljen da promijeni tijek ovjekova ivota. Ovakav sluajni fenomen nije neobian. On potpuno potrese vezu izmeu fizikog i eterikog tijela i radikalno transformira pojedinca o kojem se radi. To je bio sluaj u ovom primjeru. To nije stvar koincidencije. Ovakvi dogaaji su paljivo pripremljeni u duhovnom svijetu tako da dovedu do promijene u osobi. Od godine 1899, meutim, ovakva dogaanja su vie intimnog karaktera. Manje su vanjski i ljudska dua se sve vie produbljuje iznutra. U stvari, da bi se proizvela ovakva univerzalna revolucija kao ona od 1899, ne samo da sve snage i bia duhovnog svijeta trebaju suraivati, ve takoer i inicijati koji su ivjeli na Zemlji. Oni ne kau, Pripremite se. Ne apuu u ui ljudi, ve djeluju na takav nain da impuls dolazi iznutra tako da ljudi ue razumjeti ih iznutra. Tada ljudi ostaju unutar sebe mirni, zaokupljaju se ovakvim mislima, dopuste im da rade unutar due, i ekaju. to se ovakve stvari tie nose u dui, jae se javljaju ovakvi duhovni dogaaji. Najvanija stvar je ekati trenutak milosti, ekati za ono to e nam se dogoditi u duhovnom svijetu. To je razliito u odnosu na prikupljanje znanja u svakodnevnom ivotu. Ovdje moramo sakupiti stvari zajedno da bi radili i naprezati se da bi doli do njih. U fizikom svijetu rua koju nalazimo uz put razveseljava nas. To se nee dogoditi na duhovnom planu. Tamo se neto slino rui nee pojaviti ako se nismo naprezali ui u odreenu oblast duha da bi je povukli prema sebi. U stvari, ono to moramo napraviti ovdje da bi djelovali, radimo u duhovnom svijetu da bi znali, i na ono to se mora dogoditi kroz nas moramo mirno ekati. Samo vie aktivnosti ovjeka, gdje duhovni svijet tka u fizikom, imaju mogunost refleksije dogaaja u duhovnom svijetu. To je zato je esencijalno, ako se eli iznutra razumjeti ono to daje duhovna znanost, razviti dvije osobine due. Najprije, ljubav za duhovni svijet, koja vodi do aktivnog shvaanja duha i najsigurniji je nain koji nam omoguava dovoditi stvari duha prema nama, i drugo, unutarnji odmor, duevni mir, tiina bez tatine ili ambicije zabrinute za postizanje uinka, ali sposobna primiti milost, sposobna ekati inspiraciju. U stvarnim sluajevima ovo mirno oekivanje nije lako, ali postoji misao koja nam moe pomoi da svladamo prepreke. Teko je prihvatiti jer tako duboko udara na nau tatinu. Ta misao je da u univerzalnom obrascu nema vanosti da li se neto dogodilo preko nas ili preko druge osobe. To nas ne bi trebalo odvraati od toga da radimo ono to treba biti napravljeno. Ne smije nas sprijeiti u obavljanju naih dunosti, ali treba nas sprijeiti od urenja amo tamo. Kako radosno svaki pojedinac osjea da je on sposoban, da on to moe. Odreena rezignacija je za nas neophodna da osjeamo jednaku radost kada netko drugi moe i radi neto. Ne treba neto voljeti jer smo to sami napravili, ve voljeti to zato to je u svijetu beznaajno da li smo to napravili mi ili netko drugi. Ako opetovano mislimo ovu misao to e nas zasigurno voditi do nesebinosti. Ovakva duevna raspoloenja su esencijalna za ulazak u duhovni svijet, ne samo kao istraivai ve i da bi razumjeli ono to je otkriveno. Ovi unutarnji stavovi su daleko vaniji od vizija, premda one, takoer, moraju biti prisutne. Oni su esencijalni jer nam omoguavaju ispravno evaluirati vizije. Vizije! Treba samo spomenuti tu rije i svi znaju na to se misli. U stvari, cijeli na ivot poslije smrti jednom kada je kamaloka zavrena sastoji se od vizija. Kada je ljudsko bie prolo kroz vrata smrti i kamaloku i zatim ulo u pravi duhovni svijet, ono ivi u oblasti u kojoj je kao da smo okrueni sa svih strana samo vizijama, ali vizijama koje su zrcalne slike stvarnosti. U stvari moemo rei da ba kao to percipiramo fiziki svijet pomou boja koje oko priziva ispred za nas, i zvukova posredstvom uha, mi poslije smrti doivljavamo duhovni svijet pomou vizija u koje smo umotani. Sada, poto elim intimnije govoriti o ovim stvarima, morati u koristiti vie opisnu formu. Neke stvari mogu zvuati prilino udno, ali tako se otkrivaju izvornim duhovnim istraivanju. Period kamaloke odvija se kako sam opisao u mojoj knjizi, Teozofija, ali to se moe okarakterizirati

takoer i na drugi nain. Moe se na primjer pitati, Kada je osoba prola kroz vrata smrti, gdje osjea da se nalazi? Moe se odgovoriti protu pitanjem, Gdje je ovjek za vrijeme svog perioda kamaloke? To moe biti izraeno prostorno s rijeima koje opisuju na fiziki svijet. Zamislite prostor izmeu Zemlje i Mjeseca, sferu koja je opisana kada se orbita Mjeseca uzme kao najudaljenija staza od Zemlje. Tada imate oblast u kojoj ovjek, oputen od Zemlje, boravi za vrijeme perioda kamaloke. Moe zvuati udno, ali kada je period kamaloke zavren, ljudsko bie naputa ovu sferu i ulazi u stvarni nebeski svijet. Takoer u vezi ovoga, tono i izvorno istraivanje pokazuje da su stvari obrnute u odnosu na fiziki plan. Ovdje smo vezani izvana za Zemlju, okrueni fizikim svijetom i odvojeni od nebeskih sfera. Poslije smrti Zemlja je odvojena od nas i mi smo ujedinjeni s nebeskim sferama. Toliko dugo koliko boravimo u sferi Mjeseca mi smo u kamaloki, to znai da jo teimo biti povezani s Zemljom. Nastavljamo dalje kada smo kroz ivot u kamaloki nauili da se suzdrimo od strasti i stremljenja. Boravak u duhovnom svijetu treba zamisliti sasvim razliito od onog to je uobiajeno na Zemlji. Tamo smo raireni u prostoru, osjeamo se u cjelini prostora. To je zato je doivljaj takav da, bilo od inicijata ili od osobe nakon smrti, da se osjea rairen u prostoru, irei se nakon smrti (ili kao inicijat) i bivajui ogranien orbitom Mjeseca kao s koom. To je kao ovo i nema koristi od rijei koje bi nam nai suvremenici lake oprostili jer radei tako ne bi ispravnije izrazili injenice. U javnim predavanjima ovakve okantne stvari treba izostaviti, ali onima koji su due vrijeme zaokupljeni duhovnom znanou najbolje je stvari rei otvoreno. Poslije ivota u kamaloki rastemo dalje u prostor. Ovo e zavisiti od odreenih kvaliteta koje smo prethodno stekli na Zemlji. Veliki opseg nae evolucije nakon smrti, i nae sposobnosti irenja u slijedeu sferu, determiniran je moralnim obiljejem, etikim konceptima i osjeajima koje smo razvili na Zemlji. Osoba koja je razvila kvalitete suosjeanja i ljubavi kvalitete koje obino nazivamo moralnim ivi u slijedeoj sferi tako da postaje upoznat s biima te sfere. ovjek koji donosi u ovu oblast nedostatak morala boravi u njoj kao pustinjak. Moe se najbolje okarakterizirati kazujui da nas moralnost priprema da ivimo socijalno zajedno u duhovnom svijetu. Osueni smo na strahom prepunu samou, ispunjenu stalnom tenjom da upoznamo ostale bez da smo to u mogunosti, kao rezultat nedostatka morala srca kao i uma i volje u fizikom svijetu. Bilo kao pustinjak ili socijalno bie koje je u duhovnom svijetu blagoslovljeno, boravimo u ovoj drugoj sferi poznatoj u okultizmu kao onoj od Merkura. Danas je u standardnoj astronomiji to poznato kao sfera Venere. Kako je esto spominjano, imena su obrnuta. Sada se ovjekovo bie iri do orbita jutarnje i veernje zvijezde, dok se prethodno irilo samo do Mjeseca. Na ovoj se toki dogaa neto udno. Do sfere Mjeseca jo smo ukljueni u zemaljske stvari, nismo potpuno iskljueni. Jo uvijek znamo to smo radili na Zemlji, to smo mislili. Kao to pamtimo ovdje, tako znamo i tamo. Ali uspomene mogu biti bolne! Ako smo na Zemlji osobi napravili kakvu nepravdu ili je nismo voljeli koliko smo trebali, mi moemo ispraviti ove osjeaje. Moemo ii do njega i ispraviti stvari. To vie nije mogue od sfere Merkura nadalje. Mi promatramo odnose u sjeanju. Oni ostaju ali ih ne moemo mijenjati. Pretpostavimo da je osoba umrla prije nas. Prema zemaljskoj povezanosti trebali smo je voljeti, ali nismo koliko smo to trebali. Ponovno je sreemo jer smo prije bili povezani poto nakon smrti nailazimo na sve ljude s kojima smo bili povezani. Za poetak, to se ne moe promijeniti. Prigovaramo sebi zato je nismo dovoljno voljeli, ali nismo sposobni promijeniti nau dispoziciju due tako da je volimo vie. Ono to je uspostavljeno na Zemlji ostaje. To ne moemo izmijeniti. Ove