ručni uvez knjige kombinacijom mekog i tvrdog uveza handmade
TRANSCRIPT
RUČNI UVEZ KNJIGE KOMBINACIJOM MEKOG
I TVRDOG UVEZA
HANDMADE COMBINED SOFT AND HARD BINDED BOOKS
Juraj Baškarad, Aleksandra Birta, Petra Franjić
Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Getaldićeva 2, Zagreb, Hrvatska
E-mail: [email protected], [email protected], [email protected]
Mentorica: Suzana Pasanec Preprotić
E-mail: [email protected]
ABSTRACT
Postpress is part of the final graphic production. In the aforementioned section book gets its
final form and functional value. Finishing operations are very important for the book because
it must also satisy in aesthetic view. In this paper, attention is paid to operations of hand
binding books through combining soft and hard binding. There are procedures of hand
binding books, from concept inception to finalization, through a binding. With workflow, the
theme also refers on the bookbinding materials whose properties affect the process of
development and quality binding. The combination of soft and hard binding is often used in
small runs and digital printing.
Key words: hard binding, soft binding, text block, glue, bookbinding materials
SAŽETAK
Knjigoveška dorada je dio završne grafičke proizvodnje. U spomenutom odjelu knjiga dobiva
svoj finalni oblik i upotrebnu vrijednost. Za knjigu su veoma važni doradni postupci jer ona
mora zadovoljiti i u estetskom pogledu. U ovom radu pozornost je posvećena operacijama
ručnog uveza knjige kombinacijom mekog i tvrdog uveza. U radu su navedeni svi postupci
ručnog uveza knjige, od idejnog začetka do finalizacije putem uveza. Uz tijek izrade, tema se
dotiče i knjigoveških materijala koji svojim svojstvima utječu na proces izrade i kvalitetu
uveza. Kombinacija mekog i tvrdog uveza se najčešće koristi prilikom malih naklada i
digitalnog tiska.
Ključne riječi: tvrdi uvez, meki uvez, knjižni blok, ljepilo, knjigoveški materijali
1 UVOD
Cilj i svrha ovog rada je prikazati, definirati i približiti postupak ručne izrade kombiniranog
uveza knjige te tako i materijale koji se upotrebljavaju za njezinu izradu.
Ručna izrada uvezivanja knjige se koristi prilikom malih naklada radi ekonomičnosti, ali je
njezina produktivnost znatno manja nego kod strojnog uveza. Cijena ručno izraĎene knjige
većinom je u konačnici veća jer je svaki gotov proizvod unikat, tj. majstorsko djelo jednog
grafičara. Knjiga je najkompleksniji knjigoveški proizvod te sama njezina izrada spada meĎu
najzahtjevnijim procesima u knjigoveškoj tehnologiji. (1) Ona je cjelina koju tvori veći broj
listova tj. knjižnih slogova koji su meĎusobno povezani nekom od tehnika uveza te zaštićeni
koricama. U složeni tip uveza spadaju meki i tvrdi uvez. Tematika ovog rada je kombinacija
složenih tipova uveza te se time mora definirati da su njezini osnovni dijelovi knjižni blok i
korice te da prilikom ovakve vrste uveza su mnogi segmenti varijabilni. Kvaliteta uveza je
meĎu značajnim specifikacijama neke knjige te paralelno s tom spoznajom se treba uskladiti
odabir uveza sa njezinom namjenom. Kombinirani uvez knjige se primjenjuje prilikom
uvezivanja knjiga kod kojih se želi postići odreĎeni nivo kvalitete i estetike.
2 RAZRADA
2.1. Materijali
Glavni grafički materijali koji se koriste i koji su neophodni prilikom izrade kombiniranog
uveza knjige su papir i karton, ljepilo te konac ili žica.
Papir je tanka plosnata tvorevina temeljito izraĎena ispreplitanjem tankih vlakanaca te
predstavlja najčešće susretanu tiskovnu podlogu. On se proizvodi na papir stroju u
kontinuiranoj traci te tako papir ima, nepoželjno, dvostrano svojstvo, odnosno, pustenu i
sitenu stranu. Sitena strana je ona strana papira koja se nalazila na mrežici prilikom njegove
proizvodnje te je ona hrapavija i upojnija dok je gornja strana pustena i ona je glatka. Treba
napomenuti da kod premazanih papira nema dvostranosti. Ovo svojstvo je bitno za tiskare
dok je za knjigoveže najvažniji tok vlakanaca u papiru koji uvijek mora biti paralelan sa
hrptom. (2)
Papir se sastoji od celuloznih vlakanaca i raznih dodataka, poput punila, keljiva, premaza i
sl., koji poboljšavaju svojstva papira. Papir mora imati dimenzionalnu stabilnost jer bi inače,
pod utjecajem vlage, došlo do promjene dimenzija papira. Taj problem se najbolje uočava u
ofsetnom tisku višebojnih reprodukcija, tj. dolazi do pogreške u paseru i registru.
Gramatura ili površinska masa je vrlo važno svojstvo papira. To je masa jednog m2 izražena
u gramima. Prema gramaturi papiri se dijele na papire, kartone i ljepenke. Najčešća podjela
koja se susreće je podjela prema Klemmu koja govori da su:
Papiri : 6-150g/m2
Kartoni: 250-500g/m2
Ljepenke: 600-5000g/m2
Najčešće vrste papira, koji se koriste prilikom ručne izrade knjige, su voluminozni, premazani
i nepremazani papir. Premazani se još dijele na mat i sjajne papire. Voluminozni papir je
papir koji u sebi sadrži lignin jer se postupkom prerade iz drvenjače on ne uklanja. Njegova
prisutnost uzrokuje kratak period svjetlostalnosti papira, tj. dolazi do tamnjenja papira kao
posljedica oksidacije lignina. Papir zato poprima žućkasto – smeĎi ton, a sama vlakna
postaju krta. Iz tog razloga se voluminozni papir najčešće koristi za izradu kartona i ljepenki.
Ljepilo se koristi za spajanje dvaju ili više dijelova u jednu cjelinu metodom lijepljenja.
Sljepljivanje je posljedica prisutnosti sila adhezije i kohezije. Adhezija je privlačna sila koja
djeluje izmeĎu različitih molekula ili dijelova različitih tijela ( ljepilo - papir ). Kohezija je
privlačna sila izmeĎu molekula iste tvari (papir - papir ili ljepilo - ljepilo). Za ručnu izradu
knjige koristi se hladno ljepilo. Glavna karakteristika hladnog ljepila je ta što je ono elastično,
a meĎu najčešće upotrebljavanim hladnim ljepilima je PVAc (librokol) ljepilo. Elastična
svojstva hladnog ljepila doprinose povećanju mehaničke čvrstoće knjižnog bloka. Sastavni
dio takvog ljepila je voda zbog koje se mora obratiti pozornost na vrijeme sušenja koje traje
dok voda u potpunosti ne ispari, tj. za potpunu čvrstoću ljepila potrebno je sušenje u trajanju
od jednog dana. Ljepila koja sadrže vodu imaju gustoću veću od 1g/cm3. (3)
2.2. Metode kombiniranog uveza knjige
Kombinacija mekog i tvrdog uveza za rezultat ima grafički proizvod, knjigu, koja nosi
karakteristike mekog i tvrdog uveza. Takva kombinacija otvara široku paletu različitih
proizvoda koji izradom ovise o svojoj namjeni.
Najčešći oblik kombinacije jest knjižni blok čija je uvezna jedinica list papira, a korice su
višedijelne i načinjene od ljepenke te presvučene jednodijelnom presvlakom. Ovakva vrsta
kombiniranog uveza se koristi kada želimo postići estetski izgled tvrdog uveza s knjižnim
blokom karakterističnog za meki uvez. Tako je knjiga više zaštićena od mehaničkih
oštećenja. Česta je i kombinacija knjižnog bloka čija je uvezna jedinica knjižni slog, a
uvezivanje takvog bloka može biti riješeno slijedećim postupcima:
šivanje koncem
šivanje žicom postrance hrpta
šivanje žicom kroz hrbat
Za finalizaciju proizvoda možemo se koristiti jednodijelnim kartonskim koricama. Takve
korice, ako je u pitanju šivanje žicom postrance hrpta , žlijebimo na četiri mjesta, tako
koricama prekrivajući dio hrpta na kojem je žicom uvezan knjižni blok. Direktna neposredna
veza izmeĎu takvog knjižnog bloka i korica se vrši metodom uljepljivanja u korice. Spomenuti
načini su najčešći, ali izvedbe su mnogobrojne a time i raznovrsnog izgleda. Kod
kombiniranog uveza knjiga može ''trpjeti'' više umjetničkog izražavanja preko korica nego je
to slučaj s jednim od ostalih vrsta uveza.
Spomenuti uvezi nam omogućavaju opsežniji izbor uveza s obzirom na namjenu i svrhu
proizvoda, odnosno knjige. Ovakvim postupcima izrade knjige ona dobiva na kvaliteti, a
njezina cijena ostaje pristupačnija širem tržištu.
2.2.1 Proces ručne izrade kombinacijom mekog i tvrdog uveza knjige
Kako je već rečeno, proces ručne izrade se sastoji od dva osnovna segmenta, a to su knjižni
blok i korice koji se izraĎuju zasebno, tj. neovisno jedan o drugome. Korice mogu biti
jednodijelne meke odnosno višedijelne tvrde. Dobiveni produkti se nazivaju poluproizvodima.
Sjedinjavanjem poluproizvoda stvara se gotov proizvod.
Izrada knjižnog bloka
Slika 1 Skica knjižnog bloka
Za prvi primjer uzet je knjižni blok za meki uvez, odnosno uvezna jedinica je list papira.
Izrada knjižnog bloka prvo polazi od razrezivanja knjižnih araka na stroju koji se zove
brzorezač, na zadani neobrezani format. Nakon toga se broje, odnosno sabiru. Listovi se
broje u slučajevima kada redoslijed nije bitan, a sabiru se kada je on bitan, tj. kada su
stranice numerirane. Oba postupka se vrše ručno. Kada smo sabrali listove u knjižni blok, on
se poravnava u glavi i na mjestu linije veza, odnosno hrpta. Kako bi fiksirali sabrane listove
za daljnje rukovanje, oni se stavljaju pod uteg. Potom se narezuje hrbat skalpelom
dijagonalno kako bi se osiguralo kvalitetnije lijepljenje. Na tako obraĎeni hrbat knjižnog bloka
kistom se nanosi ljepilo. Pravilni nanašanje ljepila se vrši od sredine hrpta prema gore, a
zatim prema dolje. Ljepilo se takoĎer nanosi dijagonalno kako bi se spriječio prodor ljepila
izmeĎu listova papira jer bi time došlo do njihovog sljepljivanja, tj. do nemogućnosti listanja
knjige. Suvišni dio ljepila se uklanja prstom kojim se prolazi po hrptu, a potom i po rubovima
hrpta uz prisutnost pritiska. Time se osigurava optimalna količina ljepila i kvaliteta
sljepljivanja. Zatim se aplicira knjigoveška gaza na hrbat knjižnog bloka te se ponovno
nanosi ljepilo. Uloga knjigoveške gaze služi za postizanje boljeg povezivanja listova i ona
sprječava njihovo ispadanje iz knjižnog bloka. Dobiveni poluproizvod je gotov knjižni blok koji
se po prilici suši dvadesetak minuta. Nakon toga on je spreman za daljnje rukovanje,
odnosno za sjedinjavanje s tvrdim koricama.
Postupak koji slijedi nakon izrade knjižnoga bloka jest izrada tvrdih korica kao drugog
onsovnog poluproizvoda. IzraĎuju se na način da se iz ljepenke izrežu prirezi stranica i
hrpteni uložak. Segmenti se lijepe na presvlaku koja je od svakog prireza, odnosno hrptenog
uloška šira i duža za 1,5 cm. Nakon sljepljivanja rubovi presvlake se moraju odrezati pod
kutom od 45o te se prvo lijepe horizontalni pa vertikalni rubovi presvlake. Dobiveni
poluproizvod je višedijelna tvrda korica (Slika 2). Kada se dobiju dva poluproizvoda slijedi
njihovo ujedinjavanje u gotovi proizvod. Prvi dobiveni poluproizvod, knjižni blok, se obrezuje
na brzorezaču ili trorezaču na zadanu obrezanu veličinu. Gotov proizvod se dobiva
uljepljivanjem knjižnog bloka putem podstave u višedijelne tvrde korice. Podstavu je
potrebno načiniti od nešto veće gramature papira nego što je onaj od kojeg je izraĎen knjižni
blok te se formira s obzirom na veličinu knjižnog bloka. Ona se lijepi s prednje i stražnje
strane knjižnog bloka.
Slika 2 Skica višedijelnih tvrdih korica
Na Slici 3 skicama je prikazano formiranje prireza (a), hrptenog uloška (b) i šablone (c).
Slika 3 Prikaz formiranja prireza, hrptenog uloška i šablone
Na slijedećem primjeru objašnjena je priprema knjižnog bloka čija je uvezna jedinica knjižni
slog. Prethodno obrezani i razrezani knjižni arci savijaju se ručno kako bi se dobili knjižni
slogovi neobrezanog formata. Sabiranjem knjižnih slogova, slog na slog izraĎen je
pripremljeni knjižni blok za uvez. Kada radimo slaganje slog na slog, tada se orijentiramo na
povezivanje uveznih jedinica u knjižni blok putem šivanja koncem ili šivanjem žicom
postrance hrpta. Prilikom slaganja slog u slog, preostaje nam povezivanje putem šivanja
žicom kroz hrbat. Za postupak šivanja koncem potrebno je definirati dužinu potrebnog
ŠIRINA HRPTENOG ULOŠKA
VIS
INA
PR
IREZ
A
6-7 mm
FORMIRANJE ŠABLONE FORMIRANJE
HRPTENOG ULOŠKA
ŠIRINA HRPTA KNJIŽNOG
BLOKA + 1 DEBLJINA
LJEPENKE
VIS
INA
PR
IREZ
A
ŠIRINA KNJIŽNOG BLOKA – 1mm
VIS
INA
KN
JIŽN
OG
BLO
KA
+ 6
mm
A
FORMIRANJE PRIREZA (a) (c)
(b)
materijala, u ovom slučaju konca. Količina konca koja je potrebna za šivanje se definira na
način da se pet puta uzme visina knjižnog bloka kojoj se nadoda 5cm. Prije početka
uvezivanja potrebno je na zadnji knjižni slog brojkama označit šest točaka kroz koje će igla
prolaziti, te definirati razmak izmeĎu njih. Navedene točke je potrebno prenijeti duž cijele
širine hrpta. Šivanje započinjemo s prvim knjižnim slogom. Kada se doĎe do zadnje točke
učinjeno se fiksira čvorom. Zatim se uzima idući knjižni slog te se cijeli proces ponavlja dok
svi ne budu sašiveni u knjižni blok. Dobiveni poluproizvod je knjižni blok.
Prije izrade korica, spomenut ćemo još dvije izvedbe knjižnoga bloka. To se, naravno odnosi
na knjižni blok koji je povezan žicom, odnosno šivan žicom kroz hrbat ili postrance hrpta.
Arci papira se savijaju kako bi se izradili knjižni slogovi koji se sabiru arak na arak te tako
tvore knjižni blok. Na prednju i stražnju stranu lijepe se letvice te se knjižni blok šiva žicom
postrance hrpta (kroz letvice). Dobiveni poluproizvod je knjižni blok.
Za šivanje žicom kroz hrbat, slažu se slogovi arak u arak te se dobiveni knjižni blok stavlja u
korice i sve se zajedno prošiva žicom kroz hrbat. Na taj način smo dobili gotov proizvod koji
ima karakteristike jednostavnog mekog uveza, više nego kombinacije.
Za izradu korica koristimo kartone koji mogu biti prethodno otisnuti. Korice su žlijebljene na
četiri mjesta (slika 4), a knjižni blok, zadnjom stranicom, se smješta pod pravim kutom na
treći žlijeb. Kada smo ostvarili vezu izmeĎu knjižnoga bloka i korica putem lijepljenja,
poluproizvod obrezujemo s tri strane na brzorezaču. Ovakav poluproizvod možemo
obrezivati nakon uljepljivanja u korice iz razloga što su korice i knjižni blok jednakih
dimenzija.
Slika 4 Skica jednodijelnih kartonskih korica za kombinirani uvez
3 ZAKLJUČAK
Pomoću ovoga rada objašnjen je proces ručne izrade knjige kombinacijom mekog i tvrdog
uveza i pomno su prikazani postupci s kojima se grafičari susreću u odjelu dorade. Iznesena
teorija, potkrijepljena grafičkim prikazima, uvelike pomaže realizaciji proizvoda kako u samoj
firmi tako i svakom laiku koji se odluči za ručnu izradu osobnog primjerka. Unutar poglavlja
razrade navedeni su i materijali koji se koriste u procesu izrade. U svakom slučaju knjiga je
najkompleksniji grafički proizvod, a kombinacija tvrdog i mekog uveza knjigoveži pruža veliki
raspon mogućnosti finalizacije. Na taj način je otvoreno veliko područje raznolikosti i izgleda
gotovog proizvoda. Kombinacija tvrdog i mekog uveza se najviše upotrebljavaju za izradu
knjiga s posebnom namjenom, pri čemu funkcija te knjige odgovara razini kvalitete uveza.
4 LITERATURA
1. Babić, D. (1998). Uvod u grafičku tehnologiju, Grafički centar za ispitivanje i projektiranje,
953-97441-0-5, Zagreb
2. Golubović, A. (1973). Tehnologija izrade i svojstva papira, VGŠ, Zagreb
3. Solić, J. (1973). Knjigoveštvo 1, Uvod i uvezi, Grafički srednjoškolski centar, Zagreb