rijedak dragulj, kojim se može ponositi svaka zemlja koja ... · poslati iz svakog poštanskog...

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, RUjAN - LISTOpAd 2009.GOdINA xII.BROj 67

Divokoza

Rijedak dragulj, kojim se može ponositi svaka zemlja koja ga ima

LX – 104 GL

LX – 5

LX – 12

LX – 1

LX – 17

LX – 18

LX – 102 GL

Luksuzni brzojavi

Sve vrste brzojava: obične, luksuzne i glazbene brzojave moguće je poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar.

Za više informacija nazovite besplatni info telefon 080 088 088!

www.post.ba u svakom domu . . .HP Oglas LX BRZOJAVI A5 horizontal LAYOUT.indd 1 9/3/09 10:42:48 AM

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Vlado Bošnjak

..... iz sadržaja

..... str. 9.

..... str. 18.

..... str. 34.

..... str. 42.

..... str. 5.

DIVOKOZA (Rupicapra rupicapra - Linné.)Rijedak dragulj, kojim se može ponositi svaka zemlja koja ga ima

Sjednica CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu EuropuAnton Vrščaj novi predsjednik CIC Koordinacije za srednju i jugoistočnu Europu

LU “Kuna“, Domaljevac: Malo ali bogato lovišteZanimljivi i originalni odgovori na brojna lovačka pitanja

Jesenja lovna sezona – što, kako i čime loviti Svaka je divljač priča za sebe

CAC BiH Posušje 2009.Praznik za sve ljubitelje pasa

Pogled s čeke

Čekajući početak roditeljskog sastan-ka u mostarskoj Srednjoj medicinskoj školi, pozornost mi privuče lijepo ure-

đen plakat na školskom holu. Na plakatu je stajalo: Međunarodni dan zaštite životinja – 4. listopada. Među nekoliko lijepo ilustriranih stavki, odmah sam zapazio stavku „Lov“. Evo što tu pročitah: U svijetu, ali i u našoj zemlji, mnoge su životinje dovedene pred istrebljenje zbog pretjeranog lova. Danas je poznato da se životinje često uzgajaju na farmama da bi se kasnije mogle pustiti i ubijati. Kako se uopće lovci mogu nazvati prijateljima životinja kad oni ničim ne pridonose napretku prirode nego samo svojim hobijem štete prirodi.

Kad sam to pročitao, osjetio sam jaku nelagodu. Pomislio sam, što bi o meni mi-slila gospođa do mene koja je također či-tala plakat, kad bi znala da sam lovac. Što, uostalom, o lovcima misli preko 500 uče-nika ove škole, što misle njihovi profesori i druge osobe koje ulaze u školu, čitajući ovaj plakat? Rado bih, kad bi to bilo mogu-će, svakomu tko je ovo pročitao objasnio da to nije tako. Ne poričem, u tekstu s pla-kata ima istine u vezi s ubijanjem životinja, ali ona nema nikakve veze s lovstvom i lovcima moga svjetonazora, moje lovačke udruge, moga lovačkog saveza.

Još pod dojmom pročitanoga, „u ži-vot“ me vrati jedno drugo razmišljanje o lovcima. Ove godine, na lovačkoj večeri LD „Jarebinjak“ iz Rakitna, općinski na-čelnik Posušja Petar Polić reče: „Lovci su danas jedina organizirana skupina koju poznajem koja nije ni na čijem proračunu već se samofinanciraju, a toliko dobroga čine u zaštiti prirode i života u njoj. Ne mogu ni zamisliti što bi bilo s prirodom i divljači da nije ovako organiziranih lo-vačkih udruga i ja im na tome čestitam.“

Kriva slika o lovcima

Naravno, ugodno je tada bilo biti lovac i čuti ovakav komentar.

Što sada? Kako objasniti osobi na pra-gu punoljetnosti da ima krivu predodžbu o liku lovca? Kako objasniti da je lov prije svega uzgoj i zaštita divljači, čuvanje i odr-žavanje njezinih prirodnih staništa, da je to mukotrpan posao koji se radi iz ljubavi a ne iz koristoljublja? Kako objasniti da u lovu nema „ubijanja“, već odstrela viška onoga što smo svojim radom i zalaganjem uzgo-jili? Kako objasniti brigu lovaca za divljač u vrijeme vremenskih nepogoda, nestašice hrane, vode? Tko to čuva divljač, tko se bori s krivolovcima i lovokradicama, tko uređuje staništa divljači, tko upozorava na pretjera-nu uporabu kemijskih sredstava, tko prati zdravstveno stanje divljači, tko uravnote-žuje broj predatora u odnosu na plemenitu divljač, i još dosta toga? Sve to rade lovci. Oni koji rade drugačije, protivno lovačkoj etici – a imamo ih, nažalost, zalutalih i u vla-stitim redovima – nisu lovci.

Kako lik lovca predstaviti širem sloju pučanstva? Mislim da bi već od osnovne škole, negdje u trećem razredu, u sklopu upoznavanja učenika s aktivnostima u užem i širem zavičaju, učitelji trebali edu-cirati učenike o ulozi lovaca u zaštiti priro-de i života u njoj. Za to se treba izboriti kod kreatora nastavnoga plana i programa. I mi lovci, počevši od osobnih primjera, pa preko lovačkih udruga i Saveza, trebali bismo se nekako približiti ovoj populaci-ji. Mogućnosti za to ima, a jedna je i naš Hoop! Ako nešto ne poduzmemo, i dalje će o nama živjeti kriva slika. Kako stvari stoje, i dobroćudni lovac Luka iz Crvenka-pice, zato što je lovac, kod onih najmlađih mogao bi postati negativac. A iz malena se trn oštri!

Broj 67, rujan - listopad 2009.4

Vatra lovačke strasti iz srca sv. Huberta žari naša lovačka srca i

osvjetljava naše lovačke staze. Stoga, svim lovcima od srca čestitamo 3. studenoga, dan

spomena na ovoga zaštitnika i zagovornika lova i lovaca!

“Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite zemlju. Odlučimo li i pristanemo, zahtijevamo da ispunite ovaj uvjet: morat ćete se ponašati prema životinjama ovoga kraja kao prema svojoj braći.Što je čovjek bez životinja? Kad bi životinje nestale, čovjek bi umro od usamljenosti duha. Što god zadesi životinje, ubrzo snađe i čovjeka. Sve je u svijetu povezano!”

(Dio pisma-odgovora poglavice indijanskog plemena Sietla na ponudu predsjednika SAD-a Abrahama Lincolna da država kupi dio indijanske zemlje)


IZ SAVEZA

Ivica Lučić

Deseta, jubilarna, sjednica CIC Koordi-nacijskog foruma za srednju i jugo-istočnu Europu održana je u Crnoj

Gori, u drevnoj prijestolnici crnogorskih vladara na Cetinju, od 7. do 9. listopada 2009. godine, u organizaciji Lovačkog sa-veza Crne Gore. Ovoj jubilarnoj sjednici, uz predsjednika Svjetske lovačke organizacije (CIC) Dietera Schramma, predsjednika i potpredsjednika CIC Koordinacijskog foru-ma za srednju i jugoistočnu Europu Veljka Varićaka i Antona Vrščaja, te domaćine iz Lovačkog saveza Crne Gore, nazočila su izaslanstva lovačkih saveza Slovenije, Ma-đarske, Češke, Slovačke, Srbije, Rumunjske, Bugarske, Albanije i Rusije, kao i izaslanstva lovačkih saveza iz Bosne i Hercegovine: Sa-veza lovačkih organizacija BiH, Lovačkog saveza Republike Srpske i Lovačkog saveza Herceg Bosne, u čijem izaslanstvu su bili predsjednik Saveza Ilija Vrljić, predsjednik Stručnog savjeta za lovstvo LS HB Vlado Soldo i tajnik Saveza Ivica Lučić.

Sjednica je započela intoniranjem cr-nogorske himne, nakon čega je Milosav

O temi „Naseljavanje i ponovno naseljavanje divljači“, referat u ime sva tri lovačka saveza iz Bosne i Hercegovine podnio Vlado Soldo

SJEDNICA CIC KOORDINACIJSKOG FORUMA ZA SREDNJU I JUGOISTOČNU EUROPU

Anton Vrščaj novi predsjednik CIC Koordinacije za srednju i jugoistočnu Europu

Anđelić, pomoćnik ministra poljoprivre-de, šumarstva i vodoprivrede Crne Gore, i službeno otvorio sjednicu. Uslijedila su obraćanja Nikole Markovića, predsjed-nika Lovačkog saveza Crne Gore, Dietera Schramma, predsjednika CIC-a, te Veljka Varićaka, predsjednika CIC Foruma za sred-nju i jugoistočnu Europu. U svome obraća-nju, predsjednik CIC-a Dieter Schramm je, među ostalim, istaknuo: „Ova koordinacija je odličan model da objasnimo ljudima što radimo, i da je lovac najvažnije sredstvo za očuvanje prirode zato jer znamo što radi-mo. Mi lovci imamo obvezu da lovimo pra-vično, pod motom: Briga za životinje, briga za ljude!, jer čovjek je dio prirode a ne izvan prirode, kako ga neki žele prikazati.“

Nakon službenog otvaranja sjednice i prigodnih obraćanja, uslijedila je svečana dodjela nagrada, odnosno razmjena da-rova. Ovom prigodom brojna izaslanstva lovačkih saveza prigodno su darivala Velj-Izaslanstvo LSHB na sjednici CIC Foruma na Cetinju

Svi sudionici cetinjskog sastanka


IZ SAVEZA

ka Varićaka, povodom njegova povlačenja s dužnosti i oproštaja od aktivnog rada u CIC-u.

Tim povodom je i Ilija Vrljić, u ime Sa-vjeta lovačkih saveza Bosne i Hercegovi-ne, Varićaku dodijelio diplomu počasnog predsjednika Savjeta lovačkih saveza BiH, zahvalivši mu za sve dobro što je učinio za lovce i lovstvo Bosne i Hercegovine.

Nakon svečanog dijela uslijedio je radni dio sjednice u kojem su predstavnici lovač-kih saveza podnijeli stručne referate o temi „Naseljavanje i ponovno naseljavanje div-ljači“. Zajednički referat, u ime sva tri lovač-ka saveza iz Bosne i Hercegovine, podnio je Vlado Soldo, koji je vrlo stručno, argu-mentirano i konkretno referirao na zadanu temu. U svome referatu Soldo se uvodno osvrnuo na povijest lovstva i povijesne pri-like koje su utjecale na lovstvo BiH, nakon čega je predstavio lovno zakonodavstvo, ističući 116 godina postojanja lovnoga za-konodavstva u BiH, te razloge zbog kojih je najčešće vršeno naseljavanje ili ponovno naseljavanje divljači u Bosni i Hercegovini.

ANTON VRŠČAJ: Idemo dalje istim putem

Zahvaljujući nazočnima na izboru za novoga predsjednika CIC Foruma, Anton Vrščaj je posebno zahvalio Velj-ku Varićaku na predsjedničkoj dužnosti koju je nesebično obnašao sve ove go-dine, ističući da će nastaviti istim pu-tem promoviranja CIC-ove politike lov-stva i njegovanja prijateljskih odnosa i suradnje među lovcima u ovoj regiji, a sve pod motom poznatih CIC-ovih slo-gana: Divljač ne poznaje granice i Briga za životinje, briga za ljude!

DIETER SCHRAMM: Povlačim se iduće godine

Opraštajući se od Veljka Varićaka kao dugogodišnjeg suradnika i djelatnika CIC-a, Dieter Schramm ga je predložio za počasnog ambasadora CIC-a i poča-snog predsjednika CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu Europu, što je prihvaćeno s velikim odobrava-njem i popraćeno dugim aplauzom. Ovom prigodom Schramm je najavio i svoje povlačenje s dužnosti predsjed-nika CIC-a iduće godine na Generalnoj skupštini CIC-a u Dubrovniku.

Potom se fokusirao na konkretna naselja-vanja pojedinih vrsta divljači na određene lokalitete, odnosno staništa. U tom smislu istaknuo je naseljavanje divokoze u njezina prirodna staništa u razdoblju od 1965. do 1988., zatim naseljavanje dabra 2005. godi-ne u dolinu rijeke Semešnice i okolicu Šipo-va, naseljavanje muflona u okolici Trebinja 1975. godine, te naseljavanje jelena lopa-tara u ograđena uzgajališta u BiH. Soldo je u svome referatu istaknuo i naseljavanja divljači (zec, fazan, trčka, divlja svinja) koja u posljednjih desetak godina provode lo-vačka društva s ciljem obnove populacije, povećanja brojnosti i osvježenja krvi u lo-vištu. Na koncu, kao zaključak, istaknuo je potrebu daljnjega organiziranog i planskog naseljavanja divljači s težištem na naselja-vanje divokoze i malog tetrijeba na njihova prirodna staništa u Bosni i Hercegovini.

Uz Vladu Soldu, veoma zapažene re-ferate podnijeli su i predstavnici Slovačke, Albanije i Srbije, a osobito Srećko Žerjav, predstavnik Lovačkog saveza Slovenije.

Podnošenjem referata završio je radni a uslijedio izborni dio sjednice u kojem se birao novi predsjednik CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu Europu. Kao kandidat za predsjednika, umjesto Velj-ka Varićaka koji je već ranije najavio povla-čenje s te dužnosti, predložen je dosadašnji koordinator i potpredsjednik Foruma, An-ton Vrščaj iz Slovenije, koji je jednoglasno i izabran za novoga predsjednika.

Nakon izbornog dijela, uslijedilo je uo-bičajeno usvajanje Rezolucije, najava slje-deće sjednice u Sofiji iduće godine, te za-vršetak sjednice.

Vlado Soldo podnosi referat

Diploma Savjeta lovačkih saveza BiH počasnom predsjedniku Veljku Varićaku


IZ SAVEZA

Izrada novih lovačkih iskaznica za lovace članove Lovačkog saveza Herceg Bosne jedna je od težišnih zadaća koja se već

nekoliko mjeseci provodi u suradnji s lovač-kim udrugama članicama Saveza. Naime, u većini lovačkih udruga u tijeku je prikuplja-nje podataka i kompletiranje zahtjeva za izdavanje novih lovačkih iskaznica za lovce matične članove, kao i za strane lovce, su-kladno Odluci o načinu izdavanja, evidenci-je, izgledu i sadržaju lovačke iskaznice lovaca članova LS HB. Zahtjevi, dostavljeni u Savez, unose se u jedinstvenu bazu podataka tako da, praktično, Savez prvi put ima svoju pravu i točnu evidenciju članova, odnosno svoju matičnu knjigu lovaca. Tek nakon unosa u matičnu evidenciju pristupa se izradi lovač-ke iskaznice. Zahtjeve za izdavanje iskaznica do sada je dostavilo dvadesetak lovačkih udruga, a ovih dana izrađene su i distribui-rane prve iskaznice za lovce članove Lovač-kog društva „Fazan“ iz Odžaka. U tijeku je izrada iskaznica i za ostale udruge, a prema dinamičkom planu, ovaj obiman i zahtijevan projekt planira se završiti do 1. travnja 2010.,

Izrađene prve lovačke iskaznice i sve tiskanice propisane Zakonom o lovstvu

BITNI KORACI SAVEZA U PROVEDBI JEDINSTVENE LOVNE POLITIKE

Ivica Lučić

kad će svi lovci članovi LS HB u novu lovnu godinu ući s novom lovačkom iskaznicom i novom lovnom markicom za tu godinu.

Uz lovačke iskaznice, još jedan obiman i zahtjevan posao s razine Saveza, ovih dana, uspješno je priveden kraju. Naime, Zakon o lovstvu i podzakonski propisi proistekli iz njega, propisuju cijeli niz različitih doku-

menata i formulara koji su obvezujući za sve korisnike lovišta. Imajući na umu takvu zakonsku obvezu, Upravni odbor Saveza donio je odluku da se tiskaju jedinstveni for-mulari svih zakonskih dokumenata i da se oni distribuiraju svim članicama. Sukladno tomu, izrađeni su sljedeći formulari: Katastar lovišta, Praćenje promjena katastra lovišta, Evidencija trofeja divljači, Izvješće o ocijenje-nim trofejima divljači, Propratnica za divljač, Zapisnik lovočuvara, Potvrda o privreme-nom oduzimanju, Službena knjiga lovoču-vara, Iskaznica lovočuvara, Dozvola za lov, te formulari Trofejnog lista za svu trofejnu divljač. Iskazano u brojkama, izrađeno je 12 vrsta formulara u ukupno 6.900 primjeraka. Formulari su distribuirani lovačkim udruga-ma i već se primjenjuju u praksi, što je veo-ma značajno i pohvalno s aspekta lovnoga gospodarenja i provedbe jedinstvene lovne politike Saveza i njegovih članica.

Na razini Saveza u tijeku su aktivnosti na realizaciji još jednoga značajnoga projekta koji je također zakonska obveza svih kori-snika lovišta. Riječ je o lovočuvarskoj službi, odnosno o provedbi izobrazbe i polaganju lovočuvarskog ispita, te o nabavci službenih odora za lovočuvare. Ove aktivnosti plani-raju se završiti do konca godine, tako da bi sve članice Saveza u novu godinu ušle s potpuno uspostavljenom lovočuvarskom službom u smislu propisanih formulara za lovočuvare (zapisnik, potvrda, službena knji-ga, iskaznica, značka), propisanih lovočuvar-skih ispita, te propisanih službenih odora za lovočuvare.Opsežan posao pripreme i izrade formulara uspješno je okončan

Nove lovačke iskaznice


IZ SAVEZA

Četrnaesti međunarodni sajam lova, ribolova, prirode i turizma održan je u Varaždinu od 2. do 4. listopada ove

godine. Ovogodišnja sajamska manifesta-cija, upriličena u novoj sportskoj dvorani „Areni“, oborila je sve dosadašnje rekorde kako po veličini izložbenog prostora tako i po broju izlagača i posjetitelja. Sajam je službeno otvorio Robert Laginja, ravna-telj Uprave za lovstvo pri Ministarstvu re-gionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske.

Na poziv Đure Dečaka, predsjednika Hrvatskoga lovačkog saveza, i brojnih lo-vačkih prijatelja iz Hrvatske, ovu najzna-čajniju i najveću sajamsku manifestaciju ovakve vrste u ovom dijelu Europe po-sjetio je i predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ilija Vrljić. Tom prigodom Vrljić se sastao s predsjednikom Dečakom

DOBITNICI ODLIČJAOdličje prvoga reda dobili su:Srećko Paradžik iz HUL „Kravica“, Lju-buški; Ivan Knezović, Mate Zorić, Križan Pezer, Ante Primorac, Ivan Ančić, Bran-ko Vukoja, Ivan Udovičić, Vinko Čuljak i Vinko Bušić, iz HLU „Malič“, Grude.

Odličje drugoga reda dobili su:Zvonimir Dedić, Drago Bokšić, Mirko Raspudić i Andrija Dugandžić, iz HUL „Kravica“, Ljubuški; Ivan Bogut, Damir Galić i Franjo Vlašić, iz HLU „Malič“, Grude.

Odličje trećega reda dobili su:Ranko Matić, Mladen Vištica, Mile Boj-ka, Ante Jelčić, Mate Bošnjak, Zdravko Šimić, Marko Landeka, Srećko Dževlan, Drago Biško, Jozo Šimić, Zlatan Bilić, Josip Zelić, Mijo Ćutuk, Denis Zovak, Ivan Raspudić, Rudo Šarac, Mladen Nosić, Krešo Medić, Dragan Skoko, Ivan Sušac, Ivan Jurić, Nikola Rašić, Bla-go Petrović, Kamilo Grbavac i Ivan Mu-cić, iz HUL „Kravica“, Ljubuški; posmrt-no su odličje dobili: Domagoj Biško, Marinko Landeka, Slavo Galić, Stjepan Slišković, Jure Primorac, Darko Ivandić i Vinko Bandić, iz HLU „Malič“, Grude.

VARAŽDIN - MEĐUNARODNI SAJAM LOVA, RIBOLOVA, PRIRODE I TURIZMA

Vrhunska prezentacija hrvatskoga lovstva

Ivica Lučić

i čelnicima Hrvatskoga lovačkog saveza, s kojima je razgovarao o stanju u hrvat-skom lovstvu, aktivnostima HLS-a, te o međusobnoj suradnji i odnosima između dvaju lovačkih saveza. Predsjednik Vrljić je hrvatske lovačke čelnike informirao i o aktivnostima Lovačkog saveza Herceg Bo-sne i trenutačnom stanju u lovstvu Bosne i Hercegovine. Osim s čelnicima Hrvatsko-ga lovačkog saveza, za boravka na sajmu predsjednik Vrljić se susreo i s drugim uglednicima hrvatskoga lovstva i lovnim djelatnicima, te brojnim lovačkim prijate-ljima i znancima iz Hrvatske i inozemstva.

Inače, u sklopu trodnevnoga sajma izlagalo je oko 300 izlagača iz Hrvatske, Slovenije i Mađarske, a održan je i cijeli niz popratnih sadržaja, od stručnih preda-vanja i tematskih rasprava, do natjecanja u spremanju srnećega gulaša i različitih sportskih nadmetanja.

U susretima s čelnicima Hrvatskoga lovačkog saveza, pred-sjednik LSHB Ilija Vrljić razgovarao je, između ostaloga, i o međusobnoj suradnji i odnosima između dvaju prijateljskih lovačkih saveza

Ilija Vrljić i Đuro Dečak na varaždinskom sajmu

Priznanje Marijanu Lekiću, uredniku Lovačkog vjesnika


TEMA BROJA

Mr. Živko Rapaić

Zbog uočene prorijeđenosti na svo-jim nekadašnjim staništima u Bosni i Hercegovini divokoza se, službeno,

već od kraja 19. st. ubraja u rijetke i pro-rijeđene vrste divljači i od toga vremena uživa zakonom propisanu zaštitu. No i uz to, njihov areal se zbog nerazumnog po-našanja čovjeka ili, bolje rečeno, manjega kruga nerazumnih ljudi, sve više smanjuje. To je i razlog koji nas je ponukao da jav-nost – po tko zna koji put – podsjetimo na ovu zaista rijetku, lijepu i plemenitu vrstu. Uz to, lovcima ovoga podneblja posebno dragu, koja svoja prirodna staništa ukraša-va, a nikomu nikakvu štetu ne čini.

LEGENDE O POSEBNOSTIDivokoza je tipična planinska divljač.

Životni prostor nalazi u surovim stjeno-vitim predjelima planinskih masiva i pla-ninskim pašnjacima uz gornju granicu šumske vegetacije, ali i u strmim kanjo-

DIVOKOZA (Rupicapra rupicapra - Linné.)

Rijedak dragulj, kojim se može ponositi svaka zemlja koja ga ima

nima planinskih rijeka na nižim nadmor-skim visinama. Skromnih je zahtjeva u izboru hrane, ali maksimalnih u pogledu mira. Održala se do danas na odgovara-jućim staništima u skoro svim europskim planinskim masivima, ali zbog prostorne razdvojenosti, različitih klimatskih uvjeta i prirodnih posebnosti okoline – u različitim geografskim rasama ili podvrstama.

Istraživanja. Zbog svoga načina živ-ljenja, izbora životnoga prostora i svoje posebnosti, divokoza je bila, a i danas je, zanimljiva brojnim istraživačima. Opširniju monografiju o ovoj vrsti, naslova „La Cha-mois“, napravio je Couturier još 1938. godi-ne. Iste je godine tiskana kod nas „Divoko-za“ Milana Kneževića, s obiljem podataka o bosansko-hercegovačkoj divokozi, nje-zinim staništima, stupnjem zaštite u tom vremenu i drugim zanimljivim podatcima. Sljedeća, obimnija istraživanja smo dobili 1960. godine u knjizi dr. Wernera Knausa „Das Gamswild“, koja je kasnije proširena radovima dr. Wolfganga Schrödera i 1978.

godine prevedena na slovenski jezik pod naslovom „Gams“. To, međutim, nije sve. O divokozama su brojni autori objavljivali svoje radove u lovačkom tisku, zbornicima radova sa stručnih savjetovanja, simpozija ili kao rezultate znanstvenih istraživanja. Ako bismo tražili zajednički nazivnik za objavljeno, on bi se svodio na značenje ove izuzetne vrste divljači i njezino mje-sto u prirodi, uz naglašavanje potrebe za poduzimanjem odgovarajućih mjera za njezinu zaštitu – mjera uzgoja – da bismo je imali u optimalnoj brojnosti u odnosu na životne uvjete u prostoru, i mjera raci-onalnoga korištenja realnoga godišnjeg prirasta – da bismo osigurali trajnost gos-podarenja njome.

O divokozi u Bosni i Hercegovini pisa-li su mnogi. Vrijedi spomenuti da je Fr. B. Laska svojom knjigom „Die Jagdzustände des Occupationsgebiet“ prvi opširnije pri-kazao stanje lovstva u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini 19. st., i kasnijom „Das Waidwerk in Bosnien und Hercegovina“ u

Divokozju divljač ugrožavaju zarazne bolesti i bolesti uzrokovane parazitima. Ugroža-vaju je i orlovi i vukovi, rijetki grabežljivci prisutni u njezinim staništima. No, najveća opasnost prijeti joj od nerazumnog ponašanja čovjeka, koji krivolovom pokazuje svo-je najniže strasti i nezasitne prohtjeve


TEMA BROJA

kojoj je – među prvima – opširno izvijestio međunarodnu javnost o stanju divljači, lovne kinologije i lovstva u ovim krajevi-ma. U njima je posebno mjesto dobila di-vokoza – kao rijetka i prorijeđena vrsta na ovim prostorima – i pri tomu je posebno naglašena potreba da se ona (već tada!) dodatno zaštiti. Takav apel je naišao na pozitivan odgovor pa je već 1893. godine, na očuvanim staništima divokozje divljači, ustanovljeno pet (od ukupno šest) zašti-ćenih područja („Wild- Schongebit“) na prostoru Bosne i Hercegovine. No, on nije jedini! O divokozjoj divljači u ovim kraje-vima su tijekom proteklog vremena – u brojnim lovačkim časopisima kod nas i u svijetu – objavljivali svoje radove i drugi autori.

Divokoza je inspirirala i književnike, koji su o susretima s njom pisali s odušev-ljenjem, ističući njezinu životnu snagu i sposobnost da preživi u surovim, ali pej-zažno prelijepim krajevima, gdje je susret s njom praznik za dušu i oči.

Da je divokoza među lovcima – i ne samo ovdašnjim – posebno cijenjena, govore i činjenice da se nalazi na služ-benom amblemu lovaca Bosne i Herce-

govine već od dvadesetih, te na znački lovaca Kraljevine Jugoslavije – od tride-setih godina prošloga stoljeća, a danas na grbovima sva tri lovačka saveza u Bo-sni i Hercegovini, Lovske zveze Slovenije i Lovačkog saveza Crne Gore. Lik divokoze je i na medaljama koje su dobivane uz priznanja na Prvoj izložbi lovačkih trofe-ja u Jugoslaviji 1937. godine u Zagrebu, organiziranoj pred prvu Međunarodnu izložbu lovačkih trofeja u Berlinu iste go-dine (značajna po tome što su se na njoj lovački trofeji počeli ocjenjivati po jedin-stvenim kriterijima ustanovljenim na za-sjedanju Međunarodnog savjeta za lov u Pragu 1937. godine).

O divokozama se i u narodu govori s posebnim poštovanjem. S koljena na ko-ljeno se prenose legende koje u svojim porukama govore o njezinoj posebnosti, zalažući se za njezinu zaštitu a preko nje i za zaštitu sredine u kojoj živi.

Staništa divokoza. Geografski pro-matrano, staništa divokoza u Bosni i Her-cegovini valja vidjeti kao segment ne-kadašnjega kontinuiranog staništa ove vrste u alpsko-dinarsko-šarsko-pindskom sustavu.

Divokoze su na prostoru od Alpa do Grčke autohtona divljač. Na odgovarajućim terenima u našem prostoru su opstale na planinama: Čvrsnici, Prenju, Veleži, Bjelašni-ci, Treskavici, Zelengori, Bjelašnici i Sušici (u kanjonu Drine).

S ovih prostora divokoze su prirodnim migracijama – ili uz čovjekovu pomoć (kroz veću brigu o zaštiti i naseljavanjem) – uspješno proširivale svoj areal na okolna (ali i druga – udaljenija) odgovarajuća staništa, pa se takav postupak može preporučiti kao provjeren u praksi.

STOLJEĆA IZNJEDRILA RAZLIKE Staništa divokoza su izgledom različita.

Na to u velikoj mjeri utječu konfiguracija i ekspozicija terena, geološka podloga i pedološka svojstva tla, nadmorska visina i s njima povezana klima staništa, koje za-jednički uvjetuju formiranje i raznolikost vegetacijskoga pokrova pojedinih dijelo-va staništa. Mogu to biti stjenoviti masivi, kanjoni ili prostrani planinski pašnjaci, ali uvijek s obiljem zatravljenih ili grmljem/šumom obraslim površinama (lišćari ili če-tinjari).

Kvalitetu staništa, u najvećoj mjeri, određuje obujam i raznolikost dostupne hrane i vode te odgovarajuća skloništa, u kojima mogu naći zaštitu od predatora, zaklon u kojem će koze donositi i odgajati mlade, u kojem će biti sigurne u vrijeme preživanja i mirovanja i u kojem ih čovjek neće uznemirivati. No, pritom se ne smije zanemariti značajan utjecaj nadmorskih

visina područja i ekspozicije, količina i vr-sta padalina, dužina trajanja snježnoga pokrova ili ljetnoga sušnog razdoblja, kao i ostali čimbenici od kojih zavisi zadovolje-nje životnih zahtjeva vrste tijekom godine.

Sistematizacija. Po zoološkoj siste-matizaciji, divokoza (Rupicapra rupicapra rupicapra - Linné.) pripada: razredu sisara (Mammalia), redu dvopapkara (Artiodac-tyla), podredu preživača (Ruminantia), porodici šupljorožaca (Bovidae), potpo-rodici koza (Caprinae) i rodu divokoze (Rupicapra).

Vrsta ili rod pod imenom divokoza, kako rekosmo, danas opstaje na pojedi-nim – međusobno razdvojenim – pla-ninskim masivima različitih geoloških, pedoloških, klimatskih i vegetacijskih ka-rakteristika, kojima su se populacije, koje u njima žive kroz stoljeća, prilagođavale i utjecale na razvoj i nastajanje geografskih rasa ili podvrsta, pa tako danas poznaje-mo: alpsku divokozu (Rupicapra rupicapra rupicapra, po Linné-u), sa staništima u francuskim, švicarskim, talijanskim, au-strijskim, lihtenštajnskim, njemačkim i, djelomično, slovenskim Alpama; pirinejsku divokozu (Rupicapra rupicapra pyrenaica, po Bonapartu), sa staništima u Pirinejima; kantabrijsku divokozu (Rupicapra rupicapra parva, po Cabreri), sa staništima u Kanta-brijskim planinama u Španjolskoj; abrušku divokozu (Rupicapra rupicapra ornate, po Neumannu), sa staništima u Apeninima, Abruzzi u Italiji; balkansku divokozu (Ru-picapra rupicapra balcanica, po Bolkayu), sa staništima u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedo-niji i Grčkoj; kavkasku divokozu (Rupicapra rupicapra coaucasica, po Lydekkeriju), sa staništima na Kavkazu; francusku divokozu (Rupicapra rupicapra cartusiana, po Cou-turieru), sa staništima u masivu Chartreuse u francuskim Alpama; karpatsku divokozu (Rupicapra rupicapra carpatica, po Cou-turieru), sa staništima na Karpatima u Ru-munjskoj; maloazijsku divokozu (Rupicapra rupicapra asiatica, po Lydekkeriju), sa sta-ništima u Pontskim planinama, Taurusu i Antitaurusu u Maloj Aziji.

Podvrste se neznatno razlikuju – po ni-jansama boje i nekim veličinama.

Izgled. Tijelo svih divokoza je snažne, kvadratne figure, s jakim udovima, mišića-vim vratom i lijepo oblikovanom glavom, kratkim repom i kukastim rogovima kod oba spola.

Mužjake prepoznajemo po jače povi-jenim rogovima (prema potiljku), primjet-nom čuperku dlaka na spolovilu i tamnijoj, skoro crnoj boji krzna u zimskom razdo-blju. Obično su krupniji od ženki. Najjači primjerci dosežu težine i preko 40 kg.

Ženke su s tanjim vratom i blaže po-


TEMA BROJA

vijenim rogovima (prema hrptu) i tamno sive boje u zimskoj odori. U prosjeku su do 10 posto manje i oko 10 kg lakše od mužjaka.

Rast završavaju u petoj godini, kada ko-stur poprima definitivne veličine. U to vrije-me dosežu i najveće težine, koje kod muž-jaka traju do 12., a kod ženki do 14. godine, od kada, starenjem, počinju opadati.

GDJE NE MOŽE NITKO, MOŽE – DIVOKOZAJarad na svijet dolazi u sivom, pa-

perjastom krznu, koje nježni organizam uspješno štiti od hladnoće i ostaje sve do jesenje promjene dlake, kada poprimaju izgled odraslih. Muška jarad u tom razdo-blju dostiže težinu od 10 do 17, a ženska od 9 do 16 kg.

Dlakavost i boja. Tijelo divokoze je cijele godine s dvije vrste dlaka: povr-šinskom i poddlakom. Ako bi im trebalo odrediti ulogu, onda bismo morali kaza-ti da prva vrsta dlake ima mehaničku, a druga termičku ulogu. Kod površinske ra-zlikujemo osi i blago valovite dlake, koje prepoznajemo po boji i dužini. Os je ravna i duža – ljeti za 1 do 2 mm, a zimi i dva puta duža od (blago) valovite. Kod osi se izdvajaju dlake na tamnoj liniji hrpta, koje se ne mijenjaju pri jesenjoj promjeni dlake već nastavljaju rast do prosinca, pa su tada i najduže. Poddlaka je vunasta, primjet-no tanja, kraća i znatno gušća, po čemu se bitno razlikuje od površinske. Pokriva cijelo tijelo (osim na čelu) tijekom cijele godine i štiti ga od naglih temperaturnih promjena. Uz korijen poddlake su lojnice, koje imaju posebnu ulogu u održavanju dlakavosti.

Boja ljetne dlake je hrđasto crvena, s crnom prugom po hrptu, s tamnijim, skoro crnim nijansama dlake na udovima i vanjskim dijelovima ušiju, te karakteri-stičnim svijetlim nijansama na unutarnjim dijelovima ušiju, na podbratku i obrazima. Njih presijecaju tamne pruge koje se obo-strano protežu od korijena rogova, preko očiju (opkoljavaju ih) do stražnjeg dijela usana. Izgled glave se ne mijenja pri pro-mjeni dlake (samo su svijetle nijanse tije-kom ljeta nešto izrazitije).

Gubljenje ljetne boje je primjetno već od kolovoza, kada – dolaskom jesenjih, hladnijih dana – počinje intenzivniji porast zimske dlake u procesu pripreme jedinki za zimsko razdoblje. S porastom zimske dlake dolazi i do promjena boje, tako da već s početkom jeseni na divokozama uo-čavamo zimsku odoru. Dlaka je tada kod divojaraca prljavo smeđe do tamno sivo-smeđe boje (koja se na snijegu doživljava čak kao crna). Divokoze su u tom razdoblju u odjeći s nešto svjetlijim nijansama. Rast zimske dlake se završava tijekom prosinca.

Zimska dlaka na jedinkama ostaje u svoj svojoj ljepoti do pred kraj ožujka, kada po-činje gubiti sjaj i postupno opadati. Isto-dobno izrasta ljetna dlaka koja, najkasnije do kraja lipnja, pokriva cijelo tijelo.

Udovi. Snažno tijelo se oslanja na snažne udove. Položaj kostiju nogu im je specifičan (po kutovima koje tvore pod-laktica i nadlaktica) i različit u odnosu na ostale vrste iz iste porodice, što divoko-zama omogućava lako penjanje strmim padinama i sigurne doskoke. Tomu dodat-no doprinose rubni završetci rožnatih pa-paka, koji se na stjenovitom terenu dosta troše, ali i stalno rastu. Unutar njih su meki jastučići, što im omogućava da se pri do-skoku i na male kamene površine (stvara-njem vakuuma na tvrdoj podlozi) nakrat-ko za tlo priljube u pripremi za novi skok. Pri laganom hodu na ravnom tlu papci su im paralelni. Pri trku, na snijegu ili na str-mom terenu, papci (međusobno poveza-ni snažnom tetivom) se šire, povećavajući tako gazeću površinu. Iza papaka su i dva zapapka, koji nisu tetivama povezani, što govori da i nisu u nekoj značajnijoj funkciji pri kretanju, osim (možda) pri spuštanja na strmim stranama, kada se tla dotiču i pri tome se, primijećeno je, troše.

Osjetila. Divokoze imaju odličan vid, sluh, njuh i okus.

Oči su im krupne, s tamnom šareni-com i izduženom zjenicom koju mogu dosta raširiti. Postrance su postavljene, zbog čega kod njih izostaje „stereoskop-ska“ slika. Svojom osjetljivom zenicom, međutim, sposobne su efikasno identifici-rati pokretne objekte, razaznajući, primje-rice, bjeloglavog supa od orla u letu. Uz to, specifičnost očiju divokoza je i ta što su prilagođene da bez posljedica (mislimo na snježno sljepilo) podnose jaka ultraviolet-na zračenja na, tijekom zime i ranoga pro-ljeća, snijegom pokrivenim prostorima.

Ušne školjke su im vrlo pokretljive. Lako ih i brzo usmjeravaju u pravcu izvora zvuka i uspješno razlikuju kotrljanje kame-na otisnutog od susjednog krda ili nekog drugoga, kao i svako upozorenje na opa-snost – glasom ili udarcem noge o tlo, od strane vodeće jedinke u krdu.

DUG ŽIVOT U SUROVIM UVJETIMADivokoze organima mirisa nepogrje-

šivo uočavaju opasnosti od predatora ili ljudi, lako razlikuju vlastitu jarad od drugih u krdu, identificiraju mirisna markiranja drugih vrsta na prostorima življenja, a di-vojarci – uz to, mirisne oznake dominan-tnih jedinki istoga spola kao i spremnost ženki za parenje.

Njuhom i osjetilom okusa uspješno pronalaze odgovarajuća hraniva, odabi-rući pritom one dijelove biljki koje u tom razdoblju godine osiguravaju organizmu potrebne nutritivne sastojke.

Osjetilo opipa dolazi do izražaja u kon-taktu jareta i majke pri dojenju i odmara-nju, kada su tijesno priljubljeni.

Probavni organi. Probavni sustav kod divokoza je sličan sustavu ostalih preživača. Započinje usnom šupljinom sa snažnim vilicama, čvrstim zubima, jezi-kom i žlijezdama. Tu se uzeta hrana usit-njava, natapa se izlučinama žlijezda i onda se transportira kroz jednjak do, složenoga, želudca. U želudcu se hrana, uz pomoć mikroorganizama, razlaže i priprema za resorpciju u (dugom) tankom i (kraćem) debelom crijevu. U njima se (i grublja) hrana maksimalno iskoristi, a iskorišteni i nesvarljivi dio kroz čmar se izlučuje.

Specifičnosti probavnih organa divo-koza su sljedeće:

Zubna formula je jednaka kao kod ostalih divljih preživača naših krajeva (srna i jelen). U usnoj šupljini su 32 zuba, od kojih je 8 sjekutića – i to samo u donjoj vilici, a 12 je pretkutnjaka i 12 kutnjaka – pravilno raspoređenih u gornjoj i donjoj vilici. Mliječni sjekutići i pretkutnjaci se zamjenjuju od druge do četvrte godine. Konačna izmjena mliječnih zuba završava se u četvrtoj godini (preciznije: nakon 40 mjeseci), pa je po tim promjenama mogu-će utvrđivati starost primjeraka do te dobi. Kutnjaci izrastaju kao stalni zubi.

Značajne razlike divokozjeg zubala u odnosu na zubala drugih vrsta iz iste porodice su izražene u trajnosti i čvrstini zuba koji se, praktično, ne troše, pa po toj osnovi nije moguće ni približno utvrđivati starost (kao kod srneće i jelenske divljači). Drži se da je ta specifičnost, između osta-loga, razlog njihova duga života u surovim stanišnim uvjetima.

Složeni želudac se sastoji od buraga, mrežastoga i listićavog želudca i sirišta, od

Divokoza je inspi-rirala i književnike, koji su o susretima s njom pisali s odušev-ljenjem, ističući nje-zinu životnu snagu i sposobnost da preživi u surovim, ali prelije-pim krajevima, gdje je susret s njom praznik

za dušu i oči


TEMA BROJA

kojih svaki ima svoju funkciju. Tako je kod jaradi sirište najveće sve dok sišu. Kasnije, s početkom uzimanja zelenih hraniva, siri-šte se smanjuje, a ostali dijelovi želudca se odgovarajuće razvijaju, prihvaćajući ulogu deponija uzete hrane, njezino razlaganje (uz pomoć bakterija) i prepariranje za dalj-nje procese u crijevima. U tankom i debe-lom crijevu se obavlja resorpcija hranjivih materija, a neiskorišteni dijelovi se izlučuju preko čmara. U sadržaju želudca divokoza ponekad nalazimo „bezoar“ kugle, koje se formiraju od nesvarljivih dijelova hrane – dlake, koju unose u organizam lizanjem, i smole – koja je sastavni dio uzete hrane. One su okrugle ili jajolike, a mogu dostići promjer i do 15 cm.

Žučni mjehur je, kao i kod ostalih šu-pljorožaca, pričvršćen uz jetra i svojim izlu-činama sudjeluje u probavi.

Ishranu divokoza osigurava biljni svi-jet. To su brojne travnate vrste planinskih pašnjaka, šumskih proplanaka, točila kao i vlati trava iz pukotina stijena. To su osnov-ni izvori hrane kroz cijelu godinu. No, di-vokoze koriste i pupoljke, lišće i plodove drvenastih biljaka u tijeku vegetacije, kao i dostupne neodrvenjele dijelove lišćara i četinjača, osobito zimi.

Vegetacijski pokrov ili, preciznije, for-mirane biljne zajednice na divokozjim staništima, uvjetovane su geološkom podlogom, pedološkim profilom formira-noga tla, konfiguracijom, nadmorskom vi-sinom i klimatskim prilikama pojedinoga područja. Zbog toga se sadržaji biljnih vr-sta u biljnim zajednicama pojedinih zona divokozjih staništa mogu bitno razlikovati, ali se tim razlikama divokoze lako prila-gođavaju. Reklo bi se, to ovoj pokretljivoj vrsti čak i pogoduje, jer joj omogućava da dođe do odgovarajuće hrane na različitim lokalitetima u pojedinim godišnjim do-bima. Tijekom zime su to obično najniži, jugu eksponirani dijelovi njihova staništa, gdje su snjegovi najmanji i najkraće traju, a s proljeća se kreću prema višim predje-lima, prateći granicu povlačenja snijega i obnavljane svježe vegetacije. U višim pre-djelima, gdje je rosa obilna i gdje su trave za vrelih ljetnih dana najsočnije, ostaju do kasne jeseni i snijega, kada ponovno kreću prema zimskim staništima.

U pogledu prehrane, zimi im je najte-že. No, za njih ne i bezizlazno. Spretno se probijaju do prostora s kojih je vjetar ot-puhao snijeg ili do pukotina strmih stijena iz kojih izbijaju vlati trave ili neodrvenjeli izbojci grmova. Nije rijetko naići na tra-gove gdje su divokoze nogama razgrtale snijeg da dođu do vriježa kupine, izbojaka maline, stabljika zove ili nekoga drugog polegnutoga planinskoga grmlja.

Istraživanjem sadržaja predželudaca di-

vokoza tijekom godine, ustanovljeno je da travnate vrste čine osnovu ishrane. Njihov udio u vegetacijskom razdoblju dostiže do 90 posto, a zimi do 60 posto. Ostala hrana potječe od drvenastih biljaka, od kojih kori-ste lišće ili iglice, plodove, pupove i neodr-venjele dijelove dostupnih izbojaka.

Potrebe za vodom divokoze, uglav-nom, podmiruju uzimanjem sočne zelene hrane – trave ili mladih izbojaka, najčešće s obiljem rose koja je u jutarnjim i večer-njim satima gotovo redovito prisutna na vegetaciji u planini. Ukoliko rosa izostane (zbog suhih južnih vjetrova u drugoj po-lovini ljeta – zbog čega i vegetacija gubi velike količine vlage), divokoze će krenuti u pravcu izvora, planinskih potoka ili „ka-menica“ koje su bujični tokovi u kamenoj podlozi izdubili, gdje će podmiriti potrebe za vodom.

Imajući sve ovo u vidu, ostaje nam za-ključiti da se problem ishrane i vode, kao i šteta koje u takvim prilikama nastaju u njiho-vim pravim staništima, uopće ne postavlja.

Reprodukcija. Divokoze i divojarci u svojim planinskim staništima spolno dozrijevaju s navršene tri godine. Ženke u toj starosti već iduće jeseni sudjeluju u parenju, a mužjaci samo ako se za to pravo izbore u oštroj konkurenciji s drugima. U područjima s blažom klimom i u kanjoni-ma rijeka s manjim nadmorskim visinama, u kojima divljač tijekom cijele godine ima

povoljnije prehrambene uvjete, primijeće-no je da izvjestan broj ženki ranije spolno dozrijeva i da u parenju sudjeluju ženke s navršene dvije godine, pa se time, najvje-rojatnije, mogu protumačiti neočekivane „eksplozije“ prirasta u nekim krajevima gdje je ova vrsta ponovno naseljena (na Biokovu, primjerice).

NIJE LAKO DO ŽENKEParenje ili „prsk“ – kako se u narodu

naziva, odvija se u mjesecu studenom.

Pripreme za taj proces su primjetne već pri kraju listopada. Tada se zreli mužjaci, koji žive osamljeni na izabranim prosto-rima, počinju približavati krdima ženki s mladima. Divojarci su tada u punoj kondi-ciji i maksimalne težine. Zarožna žlijezda, karakteristična za ovu vrstu, kod mužjaka se značajno povećava i luči vrlo prodoran miris koji mužjak, trljanjem, nanosi na ve-getaciju da bi njime označio prostor svo-ga utjecaja. Označavajući svoj prostor, on istodobno s njega protjeruje slabije spol-no zrele mužjake i prikuplja ženke, na-stojeći ih – čak i grubostima – držati pod

kontrolom. To čini svojim ponašanjem, koje se prema suparnicima odražava kao prijeteće – s natrag polegnutim ušima i ka suparniku usmjerenim rogovima, a prema ženkama kao imponiranje – dignute gla-ve, nakostriješenih dlaka na hrptu, povije-nog repa i koso položenih ušiju na stranu ili prema naprijed. Parenju prethodi udva-ranje, sve do razdoblja spremnosti žen-ke za oplodnju (koja traje jedan do dva dana), nakon čega slijedi čin sparivanja. Ukoliko oplodnja ne uspije, koze su spre-

Položaj kostiju nogu im je specifičan (po kutovima koje tvore

podlaktica i nadlaktica) i različit u odnosu na ostale vrste iz iste po-

rodice, što divokozama omogućava lako penja-nje strmim padinama i

sigurne doskoke


TEMA BROJA

mne za ponovno parenje tek za dva-tri tjedna. Razdoblje parenja obično traje do kraja studenoga, kada se mužjaci – vidno iscrpljeni – povlače iz krda na svoja iza-brana staništa.

Divokoze u našim krajevima podmla-dak donose u drugoj polovini svibnja ili početkom lipnja. Pred koćenje, one tje-raju od sebe prošlogodišnje mladunce i povlače se na mirna, zaklonjena, obrasla i osunčana mjesta, da bi se ojarile. Ženka okoti jedno, vrlo rijetko dva jareta. Jare se vrlo brzo oslanja na svoje noge, lako pro-nalazi majčino vime da bi se nahranilo i

već je kroz sat-dva spremno pratiti majku koja se, zajedno s njim, idućih dana pri-družuje krdu u kojem su prošlogodišnja jarad, druge ženke sa svojim podmlatkom i mladi jarci koji krdo još nisu napustili. Jare je neprestano uz majku ili u njezinoj neposrednoj blizini, radi dojenja i zaštite. Pri odmaranju, jare je uvijek u tijesnom dodiru s majkom. Pri kretanju ili bijegu je neposredno za njom, a u slučajevima opasnosti – obično između njezinih nogu. Majčino mlijeko jarad koristi do zime, iako

s uzimanjem zelenih hraniva počinje već u kolovozu. Jarići u krdu su izuzetno živahni. Spretno prate majke po strmim i zasnije-ženim terenima, izvodeći vratolomije u igri sa svojim vršnjacima, pri čemu ispro-bavaju svoje reflekse i uvježbavaju snala-ženje u svim uvjetima.

Rogovi. Rogovi kod divokoza su kož-noga podrijetla. Jarad na svijet dolazi bez rogova. Mjesto budućeg rožišta na čelenki mladunčeta je u prvo vrijeme neprimjet-no. Tek nakon nekoliko dana na čelenki se mogu, kao male stožaste izrasline, primi-jetiti začetci rožišta. One (izrasline) su pod

kožom, a pokrivene su pokosnicom (peri-ost) i usminom (korium) preko koje je sloj pokožice (epidermis) koja producira rož-nate ćelije od kojih se, po izbijanju izvan kože, formiraju rogovi.

S rastom jedinke jačaju rožišta i rastu rogovi. U prvoj godini rasta oni formiraju karakteristične špicaste vrhove i zakriv-ljenost, a dostižu dužinu i do 5 cm. Rast jedinke u drugoj godini je intenzivniji, a s njim i porast rožišta i rogova. Na ojačanom rožištu intenzivira se produkcija rožnate

mase – rogovi povećavaju opseg (deblji-nu) i visinu, pa je u toj godini prirast roga i najveći. Sličan proces se događa u trećoj i četvrtoj godini, ali tada s nešto manjim in-tenzitetom. Kažemo, s četvrtom godinom rog se „zatvara“, što se poklapa s okonča-njem tjelesnoga formiranja jedinke. U pe-toj godini, i dalje – sve do kraja života, rast rogova se nastavlja (po opsegu i visini) u skladu s kondicijom i zdravstvenim sta-njem jedinke koja ih nosi.

Praktično, rogovi u prvoj godini života izrastaju 4-5 cm, oblikuju vrhove i zakriv-ljenost. U drugoj godini prirast roga je naj-veći. U trećoj i četvrtoj je također značajan, a od pete i dalje – znatno manji. Kažemo, tada se „rog zatvara“, premda prirašćuje do kraja života. Veličina godišnjeg prirasta je u sladu sa životnom snagom jedinke. Ova-kvo prirašćivanje na rogovima omogućuje nam – kod nezasmoljenih i neoštećenih rogova – pouzdano ustanovljivanje staro-sti divokoza i divojaraca.

Opseg roga mužjaka je primjetno veći nego kod ženki. Za dužinu i visinu to se već ne može reći, a raspon rogova je razli-čit i svojstven za svaku jedinku (obično je manji od visine roga).

Na izgled rogova u predjelima s crno-goričnom šumom može utjecati ambijent u kojem divljač živi. U tim predjelima, nai-me, divokoze su u prilici, trljajući rogove o tanka stabalca ili grane četinjača (poglavi-to divojarci u razdoblju parenja kada ozna-čavaju svoj teritorij), na njih nanijeti sloje-ve smole, koji se smatraju ukrasom roga.

EKSKURZIJE, FOTOLOVOVI…Korištenje. U suvremenim uvjetima

gospodarenja lovištima, divokozja divljač u prirodi se koristi na različite načine.

Prvo, za organiziranje đačkih posjeta divokozjim staništima. Lovišta s divoko-zjom divljači su u svijetu vrlo zanimljivi prostori za školske ekskurzije, kad đaci imaju priliku susresti ovu divljač u jedin-stvenome prirodnom ambijentu, što je uvijek ugodan doživljaj i što nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Uz to, ovakav vid korištenja ima edukativno i propagandno značenje, što se ne bi smjelo zanemariti.

Drugo, za organiziranje fotolovova. Divokozja staništa su uvijek u pejzažno atraktivnim predjelima, koji su posebno zanimljivi brojnim ljubiteljima scena iz prirode, pa je normalno očekivati i odgo-varajuću zainteresiranost za organiziranje pojedinačnih i grupnih posjeta, s ciljem da posjetitelji dožive susrete s ovom (i ostalim vrstama divljači), koje će – uz pomoć fotoaparata ili kamere – sačuvati kao drage uspomene na ugodne doživ-ljaje u prirodi. U ovom obliku korištenja bitnu ulogu ima stručni pratitelj, koji je


TEMA BROJA

istodobno i dobar poznavatelj lokalnih prilika.

Treće, hvatanje divokoza radi naselja-vanja na drugim (odgovarajućim) stani-štima. U okolnostima dostignute razine brojnosti populacije u lovištu, hvatanje i isporuka divokozje divljači za naseljava-nje prikladnih staništa, vrlo je značajan i poželjan vid korištenja koji – uz povoljan financijski rezultat – doprinosi općim na-stojanjima da se areali populacija divoko-zje divljači prošire i na druge odgovara-juće prostore. (Teško ponovljiv – a hvale vrijedan – rezultat ovim vidom korištenja je postignut u razdoblju od 1965. do 1969. u Posebnom lovištu „Prenj“, gdje je uhva-ćeno i u lovišta Jugoslavije i Argentine is-poručeno 392 jedinke.)

Četvrto, odstrel iz sanitarnih, uzgoj-nih ili trofejnih razloga. Odstrel divokozje divljači moramo promatrati kao nužnu uzgojnu mjeru u gospodarenju lovištem (u svim fazama brojnosti populacije) i kao normalan vid korištenja lovišta. Obavlja ga stručno osoblje ili gosti, po odobre-nju stručnog pratitelja. Razlozi za odstrel mogu biti: sanitarni – kada se iz popula-cije izlučuju zdravstveno ugrožena grla, uzgojni – kada postoji potreba za izluči-vanje zakržljalih ili za uzgoj neprikladnih jedinki, i trofejni – kada iz lovišta ubiremo rezultate dugogodišnjeg rada uzimajući dozrele jedinke. U okolnostima dostignu-toga planiranog kapaciteta staništa, ubire se cjelokupan (realni) godišnji prirast, uz nastojanje da se – u korištenom prostoru – za iduću reproduktivnu godinu osigura planirana brojnost, te spolna i starosna struktura populacije.

Lov divokoze se prakticira pretraživa-njem ili dočekom. U lovu je dopušteno koristiti lovačku pušku s izolučenim cijevi-ma najmanjega kalibra 6,2 x 51, sa zrnom težine 6 grama i većim. U nužnu opremu za lov spada još lovački dvogled – kao nužno pomagalo u odabiru jedinke za odstrel. Odstrel (prema vrijednosti trofeja), meso i drugi dijelovi divljači se naknađuju po valjanom cjeniku i značajna su stavka u prihodima korisnika lovišta.

Ugroženost. Divokozju divljač ugro-žavaju zarazne bolesti i bolesti uzrokova-ne parazitima, od kojih spominjemo najo-pasnije (bez obzira na to što kod nas nisu zabilježene), a osim njih još: grabežljivci i krivolov.

Zarazne bolesti su pogubne za divoko-zju divljač. Uzrokuju ih mikroorganizmi (vi-rusi, bakterije ili gljivice), koji u organizam dospijevaju preko vanjskih ili unutarnjih organa. Najpoznatije je zarazno sljepilo, koje se prenosi (kontaktom ili muhama) s bolesnih na zdrave članove krda, a uzroku-je potpunu sljepoću jedinke. S takvom bo-

lešću – zbog teškoća u pronalaženju hra-ne i nesposobnosti snalaženja na surovim terenima – ona je osuđena na nestanak. Borba s ovim zlom se vodi odstrelom svih zaraženih jedinki.

Ništa manje nije opasna zarazna bra-davičavost koju uzrokuje virus, a koja se manifestira u vidu bradavica – najčešće na sluznicama oko usta i između papaka, koje se povećavaju i onemogućavaju uzimanje hrane ili kretanje, što je u oba slučaja po-gubno. I ovdje je odstrel bolesnih jedinki – jedini lijek.

Od parazitarnih bolesti divokoza, spo-menut ćemo samo zloćudniju, šugavost, koju uzrokuje sitna potkožna uš – šuga-rac, a koja, srećom, kod nas još nije primi-jećena, iako se s njom već duže vremena bore u alpskim staništima divokoza Au-strije, Slovenije i Italije. Bolest izaziva uče-stalo češanje, a manifestira se gubitkom dlake na mjestima gdje se uš (potkožno) naselila radi razmnožavanja i razvoja. Na napadnutim mjestima dlaka opada i jav-ljaju se kraste koje se sve više šire, što za rezultat ima velike površine tijela bez dlake i u krastama, a to opet – u uvjetima surovih planinskih prilika – obvezno zavr-šava smrću jedinke. I u ovakvim prilikama, odstrel bolesnih primjeraka, pa i čitavih krda, jedini je izlaz.

SVE NEKAKO, ALI KRIVOLOV…Divokoze ugrožavaju i rijetki grabe-

žljivci prisutni u njihovim staništima. Među njih ubrajamo orlove i vukove, kao jedine koje im mogu nanijeti neku štetu. Žrtve orlova mogu biti zaigrana jarad, ako su podalje od majke pa ih orlovi iznenade. Ako su pak u krdu na prostranim pašnja-cima, jarad će vrlo brzo i spretno naći si-gurno mjesto ispod tijela majke, gdje im ne prijeti nikakva opasnost. Ako su pak u blizini obraslog terena, sigurnost će naći – zajedno s majkom – sklanjajući se pod grane grmlja ili drveća. Od vukova će ih spašavati brzina u bježanju i izrazita spo-sobnost kretanja po vrletnim terenima, u kojima zdravim i spretnim jedinkama od vukova ne prijeti opasnost.

Najveća opasnost – a to se i pokazalo i dokazalo posljednjih godina – divokozjoj divljači prijeti od nerazumnoga pona-šanja čovjeka, koji krivolovom pokazuje svoje najniže strasti i nezasitne prohtjeve. Upotrebom suvremenog oružja i drugih pomagala, te nemilosrdnim odstrelom u krivolovu, opustošena su ili degradira-na brojna iskonska staništa (Zelengora, Sušica, Prenj, Čvrsnica, Vranica i dr.) ove vrijedne vrste. Potpuno su zatrta i neka u kojima su – uz veliki trud i materijalne iz-datke – izvršena uspješna naseljavanja, s obećavajućim izgledima za daljnji napre-

dak populacije i širenje na nove prostore (Romanija, primjerice).

Naglasimo i ovdje: krivolov je najveća opasnost za opstanak svake vrste divljači, ali – isto toliko – i za uspješno gospodare-nje lovištima, jer onemogućava realizaciju planske zaštite i uzgoja divljači, obezvrje-đuje mjere na uređenju lovišta i poništava ozbiljne izdatke i plemeniti trud svih onih koji nastoje da divokoze (i ostalih vrsta div-ljači) imamo u optimalnim kapacitetima, s optimalnim godišnjim prirastom i – u ta-kvim okolnostima – ostvarenom prilikom da realni godišnji prirast, na zadovoljstvo svih, u cijelosti racionalno iskoristimo. Uvjereni smo da će se svi dobronamjerni s ovim složiti i pomoći da krivolov – kao oz-biljnu prijetnju daljnjem napretku lovstva – iskorijenimo.

Zaključak. Što na temelju rečenoga možemo zaključiti, osim: da su divokoze (u svijetu divljači) rijedak dragulj, kojim se može ponositi svaka zemlja koja ga ima; da divokoze naseljavaju i tako oživljava-ju surove predjele kanjona i planinskih masiva koji im pružaju povoljne uvjete za opstanak i razvoj, bez štetnih poslje-dica za druge gospodarske grane; da je priroda našoj zemlji podarila izvanredna staništa za divokozju divljač, u kojima su iskonski prirodni uvjeti i danas gotovo nepromijenjeni; da je divokozja divljač danas u svim našim staništima svedene na kritičnu brojnost, a u nekima i potpu-no istrijebljena (što nam ne služi na čast); da trebamo poduzeti najenergičnije mje-re za sprječavanje krivolova, kako bismo postojeće populacije povećali do razine optimalnih kapaciteta, s optimalnim go-dišnjim prirastom, koji bismo onda mogli planski koristiti.

Potrudimo se, dobri rezultati će nam donijeti mnoga zadovoljstva.


LOVIŠTE

Jarebica kamenjarka (Alektoris graeca) ili poznata grivna je vrsta pernate divljači koja obitava na području Sredozemlja.

Osim ove vrste postoje još tri europske vr-ste jarebice kamenjarke: Alektoris chucar, Alectoris rufa, Alectoris barbata. Prema zoološkoj klasifikaciji, spada u razred ptica (Aves), red koka (Galli), porodicu gnjetlova (Phasianidae) i rod kamenjarki (Alektoris). Rasprostranjena je u francuskim Alpama, na Apeninskom poluotoku, a na Balkanu u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji i Makedoniji.

Naseljava kamenita brdsko-planinska područja, a posebno kraške predjele obra-sle manje bujnom vegetacijom i zakržljalim raslinjem do 1500 m nadmorske visine. Du-žina tijela joj je 46 do 48 cm, a težina 520 do 640 g, ženka je nešto lakša. Raspon krila joj je oko 56 cm. Na leđima i na krilima osnov-na boja perja kamenjarke je izrazito pepe-ljasta, a oko vrata i na dijelu ramena i krila malo ružičasta. Pokrovno dugačko perje je također pepeljasto, a donje perje ima izra-zito čokoladnu boju. Crno perje, koje čini „grivnu“, počinje od korijena gornjega dije-la kljuna. Od sredine očiju crno perje se u blagom luku spušta prema donjem dijelu vrata. S obje strane prednjeg dijela vrata crno se perje spaja i čini „ogrlicu“. Perje is-pod kljuna, odnosno polje okruženo tom „ogrlicom“, izrazito je bijelo.

Ispod donjega dijela crnoga perja, u dužini od 8 do 10 cm, boja prelazi u pepe-ljastu. Drugi dio trbuha je žućkast. Na prsi-ma se primjećuju crne šare, a vrh perja se završava tamnosmeđim obojenim poljem. Donji dio repa je svijetlosmeđe boje. Kljun i noge su koraljno crveni. Mužjaci na noga-ma imaju ostruge (mamuze), koje u mladih narastu već u dobi od četiri mjeseca, a sva-ke godine su sve izraženije.

ŽIVOTNI PROSTOR I NAČIN ŽIVOTAKamenjarka naseljava kamenita brd-

Jarebica kamenjarka nije pred izumiranjem. Istina je da ka-menjarke još ima u onim lovištima gdje su barem donekle sačuvana njezina staništa, iako u manjem broju nego neka-da, i valja učiniti sve da se njezina populacija poveća

POPULACIJA VELIČANSTVENE JAREBICE KAMENJARKE (Alectoris graeca Meissn)

Stanište je ključ opstanka jarebice kamenjarke

Mr. Ivan Jurić

sko-planinska područja, a posebno obitava u kraškim predjelima obraslim raznovrsnim travama, trajnicama i rijetkim grmljem, u vrtačama, obrađenim ogradama, uz mala kraška polja, na kraškim pašnjacima u su-životu sa stokom, ponajprije ovcama i ko-zama. Najbolja su mjesta za život ocjedita tla zaklonjena od hladnih vjetrova, površi-ne obrasle rijetkim grmljem drače, kupine, divlje kruške, trnjine, graba, različitih povi-juša i trajnica, smilja, kadulje, vrijesa i dru-gim raznovrsnim travama čiji su dijelovi i sjemenke izvor hrane. Kamenjarka je, kao i ostale koke, svežder. Nakon liježenja, mladi većinom jedu hranu animalnoga (životinj-skog) podrijetla: žive crviće, mrave, različite


LOVIŠTE

kukce, ličinke. Postupno prelaze na biljnu hranu, zrnje, travu i korov te svježe dijelove trave i sočne pupoljke različitih biljnih vrsta. Hranu kamenjarka traži u kretanju, čepr-kajući kljunom ispod kamenčića, busenja trave, raskopavanjem životinjskog izmeta i listinca. Kraški se pašnjaci ne mogu kositi i na njima je ispaša ovaca vrlo bitna. U potra-zi za hranom redovito odlazi u kultivirane vrtače, ograde, vinograde i maslinike. Nisu povoljni potpuno goli tereni, ali ni previše obrasli, jer ne omogućuju dobro skrivanje od mnogih predatora i vremenskih nepri-lika.

Kamenjarke žive u jatima do prije pare-nja, kada se razvrstavaju u parove, krajem siječnja i u veljači. Žive u jednoženstvu (monogamna pernata divljač). Parenje po-činje u ožujku i traje do kraja travnja, ovisno o vremenskim prilikama. Ženka snese od 10 do 18 jaja. Unište li se prvo snesena jaja, ponovno ih snese, ali manje. Na jajima sje-di od 23 do 25 dana. Gnijezdo pravi na tlu, na dobro skrivenom mjestu, ispod grmlja ili među kamenjem. Nakon izvaljenja jarebi-ći su vrlo živahni potrkušci. Nakon mjesec dana su sposobni pratiti roditelje, a vrlo se brzo i vješto skrivaju od opasnosti. Roditelji i mladunci žive u jatu sve do prije ponov-nog parenja. Za cijelo to vrijeme pijevac budno bdije nad gnijezdom i jatom. Kada kamenjarka polijeće, čini to najčešće obru-šavajući se niz padine, jer je ipak bolji letač nego trkač. Inače, opasnosti uglavnom uz-miče brzim trkom, a tek kada nema izbo-ra, polijeće. Kamenjarka je aktivna danju u potrazi za hranom, a noću provodi cijelo jato na okupu, zbijena jedna uz drugu, gla-va okrenutih vani. Broj jata na određenim se područjima, pa čak i broj jedinki u jatu, približno može utvrditi po svježem izmetu, koji se pronalazi na mjestu gdje provode noć. Zbog potrage za boljom hranom i po-

voljnijim vremenskim prilikama, moguće su dnevne i sezonske migracije. Sezonske migracije uzrokuju promjene klimatskih prilika tijekom godine i tada iz viših predje-la, zimi prekrivenih snijegom, odlazi u niže predjele i obratno.

PROMJENE STANIŠTA UVJETUJU OPSTANAK KAMENJARKE

Posljednjih nekoliko desetljeća bilježi se pad brojnoga stanja ove divljači u Euro-pi, pa tako i kod nas. Kao rezultat primar-ne sukcesije, na staništima kamenjarke u znatnoj je mjeri došlo do promjene sastava biljnoga svijeta, a dobrim dijelom uzroko-vana je značajnim smanjenjem obradivih površina, broja koza, ovaca i pošumljava-

njem. Ispaša stoke u staništima jarebice, osobito koza i ovaca, višestruko je korisna za njezino održavanje. Brstom i ispašom prorjeđuju se biljne zajednice, utabavaju se staze i putovi, izmet gnoji tlo i pobolj-šava kakvoću trava, a uz njega se vežu ra-zličiti kukci i ličinke. Utjecaj ovčarstva na pojavu kamenjarke je iskustveno dokazan i možemo slobodno reći da je ova ptica pratilac stada ovaca na brdsko-planinskim pašnjacima. Ne tako davno, sve se promi-jenilo, neumitno i drastično. Kraške goleti preplavljuje šuma i šikara, oduzimajući ka-menjarki životni prostor. Sadašnje velike površine pod šumom i neprohodne šikare omogućile su udomljavanje većega broja životinjskih vrsta – predatora kamenjarke. Od dlakavih grabežljivaca, lisica je najveći neprijatelj grivne. Šikare i gustiši pružaju joj izvrsno sklonište iz kojega vreba svoj plijen. Kuna bjelica ne zaostaje mnogo za lisicom, i danas je najbrojniji predator u kamenjar-kinim staništima. Jazavca prije samo dva-desetak godina uopće nije bilo u mnogim lovištima. Danas je rasprostranjen posvuda, od mora do visokih planina. Noću pretra-žuju teren i u doba gniježđenja pronalazi i uništava gnijezda i napada koke. Lasica, tvor i vjeverica su poznati po krađi jaja iz gnijezda, a ako im se posreći, rado će do-hvatiti i odraslu jarebicu ili piliće. Ne smije se zanemariti da mačke i psi lutalice nano-se velike štete, pogotovo u dijelovima sta-ništa bliže naseljima. Kamenjarka trpi štete i od pernatih grabežljivaca. Posebno treba istaknuti jastrebove i sovu ušaru, sivu vra-nu, svrake i šojke. Od prirodnih nepogoda, osobite štete nanosi joj dugo kišno razdo-blje u vrijeme leženja i inkubacije jaja, po-gotovo mladima u prvome mjesecu života, dok potpuno ne obrastu tvrdim perjem. Za dugotrajnih suša događaju se požari većih razmjera, pogotovo u posljednja tri deset-ljeća. Ako ih prati snažan vjetar, kamenjarke umnogome stradavaju. Isto tako, gotovo katastrofalna za kamenjarku može biti tuča, koja najčešće pada nakon brza naleta oluj-nih oblaka.

ČOVJEKOV UTJECAJBitan nepovoljni čimbenik je i antropo-

geni utjecaj. Naime, čovjek svojim zahvati-ma izaziva promjene u okolišu koje također negativno utječu na brojnost kamenjarke. U staništima su česti veliki zahvati poput gradnje cesta, dalekovoda, vodovoda, va-đenja pijeska, kamena i slično. Nužno je, prije početka radova, napraviti studiju o utjecaju na divljač koja na tom području obitava. Pošumljavanje staništa umanju-je lovno produktivne površine na kojima obitava grivna. Ona nije ptica šume kao, primjerice, lještarka. Osobito je nepovolj-na sadnja borova. Ako se već treba pošu-

Lovci moraju biti vješti, vrsni i brzi „na

pušci“. Moraju biti sva-ke sekunde lova oprezni i pripravni za odstrel. U pravilu, cijelo jato uvijek poleti niz brdo naglo i u velikoj brzi-ni, te za pucanj ostaje

samo nekoliko sekunda. Etičan lovac nikada neće pucati na kame-

njarke ako ih ugleda na zemlji, već ih podiže i

puca u zraku


LOVIŠTE

Brojno stanje naše najatraktivnije pla-ninske koke ne može se ni približno utvrditi. Podatak koji sam našao u

„Lovačkom listu“ br. 3 iz 1953. godine, da-kle u službenom glasilu tadašnjega Save-za lovačkih društava Bosne i Hercegovine, kaže da je na prostorima BiH u 1952. go-

Mladen Bešlić dini odstrijeljeno 5.340 komada (kljunova) jarebice kamenjarke! Pitamo se doista, ko-liko ih je tada stvarno bilo u našim lovišti-ma, kad ih je toliko odstrijeljeno?

Danas se ne vodi precizna evidenci-ja, pa o broju možemo samo nagađati. Budimo realni, stanje ove divljači danas nije nimalo ružičasto. Lov jarebice ka-menjarke zabranjivao bi se, tu i tamo,

Trebalo bi skratiti razdoblje lova na jarebicu, u vrijeme koje je, ionako, vrlo nezgodno za nju

po nekoliko lovnih sezona, pa bi se onda opet dopuštao. Evidentno je da je njezin broj u stalnom opadanju i mislim da bi se morale poduzeti ozbiljnije mjera njezine zaštite.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je zakonski lov na nju predviđen od 15. rujna pa sve do 31. prosinca, onda nije ni čudno što, uz ovako dugo razdoblje lova, njezina brojnost opada. Nije pravedno jarebicu loviti zimi, tj. u mjesecu prosincu pa i u drugoj polovini studenoga, zato što naše prostore tada pokrije visok snijeg i vlada-ju hladnoće s mrazem. Zimi su jarebice izložene najtežim nedaćama. Površina tla je zastrta snježnim pokrivačem koji je najčešće pokriven tvrdom korom, te je jarebicama vrlo teško čeprkanjem doći do smrznute zemlje i naći na njezinoj po-vršini poneko zrno hrane. Tijekom jakih i snježnih zima, zbog velike oskudice hrane one toliko omršave, da često padnu skoro na polovinu svoje normalne težine, zbog čega postaju još manje otporne na veliku hladnoću, te ih izvjestan postotak i ugine. Na bijelome, snježnom pokrivaču jarebice se lako uočljive, te ih s velike udaljenosti spaze ptice grabljivice, lisice, kune i ostali predatori.

Koliko je lovaca koji o svemu tome mi-sle, koji sve to imaju u vidu i koji će se suz-držati da ne opale u jato šćućurenih jarebi-ca u gomili na snijegu pod nekom živicom, stijenom ili kakvim grmom?

Mi lovci trebamo štititi jarebice i svim snagama nastojati da im se broj poveća. Skraćivanjem vremena koje je zakonom predviđeno za njezin lov (dobra tri i pol mjeseca) za bar mjesec dana, mnogo bi se učinilo. Izbjegao bi se, dakle, lov u naj-crnje dane za nju (mjesec prosinac) i tada bismo, vjerujem, mogli govoriti o nekim uspjesima u njezinoj zaštiti.

mljivati, činiti to hrastom, grabom, dubom i jasenom, koji su oduvijek u staništima kamenjarke i ne napadaju agresivno sve površine kao bor a imaju odgovarajuće plodove odnosno sjemenke koji mogu biti korisni divljači, a njihov je sušanj mjesto gdje se nastanjuju različiti insekti.

Opasna za kamenjarku je i nekontroli-rana uporaba različitih vrsta pesticida, otro-va za uništavanje korova ili nametnika na površinama koje se još obrađuju, osobito otrova kojima se uništava krumpirova zlati-ca, jer jarebica, uzimajući zatrovane zlatice, često i sama strada.

Razumije se, poguban je i rašireni krivo-lov, ali i neumjereni lov.

Pravi će lovac, kada pronađe jato od 5 do 8 jarebica kamenjarki, odstrijeliti samo jednu ili dvije. Nažalost, nisu rijetki oni koji nastoje postrijeljali cijelo jato.

Iz svega rečenoga jasno se može za-ključiti kako je najvažnije pozornost svih bitnih čimbenika usmjeriti na očuvanje sta-ništa kamenjarke od daljnjih nepovoljnih promjena i što veće usklađivanje antropo-genih utjecaja. Jer, ako se barem donekle sačuvaju staništa, jarebica kamenjarka se sama u njih vraća.

LOVLov na kamenjarke predstavlja vrhunski

lovački doživljaj. Vrlo je naporan, ali za veći-nu pravih i svestranih lovaca najatraktivniji. Lovna sezona na kamenjarku počinje od 15. rujna do 31. prosinca. U normalnim uvjeti-ma, godišnji odstrel treba biti ravan prirastu. Međutim, veličina odstrela treba da je najvi-še do 70 posto od ukupnoga prirasta, zato što su zimski gubitci veći od 30 posto od matičnoga jata. Ako želimo uspješan lov na

ovaj biser prirode, najuspješnije lovi skupina od nekoliko lovaca, a za potragu su potrebni psi ptičari. Najbolji su njemački kratkodlaki ptičari – poenteri i seteri, a isto tako i epanjel bretoni kao izvanredni aporteri. Naravno, lovci moraju biti vješti, vrsni i brzi „na pušci“. Moraju biti svake sekunde lova oprezni i pri-pravni za odstrel. U pravilu, cijelo jato uvijek poleti niz brdo naglo i u velikoj brzini, te za pucanj ostaje samo nekoliko sekunda. Eti-čan lovac nikada neće pucati na kamenjarke ako ih ugleda na zemlji, već ih podiže i puca u zraku. Nakon pucnja, jato obično doleti do neke bliže uvale ili velikih stijena te, da bi zametnuli trag, u velikoj brzini i na nogama bježe dalje uz brdo i pronalaze novo skrovi-šte. Još jednom treba istaći da je atraktivnost lova na jarebicu kamenjarku u svim enciklo-pedijama svijeta svrstana odmah iza lova na divojarca.

Lovci, u pitanju je opstanak kamenjarke


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA

Dobroslav Vrdoljak

Krajem kolovoza, u vrijeme pogodno za obilazak lovišta, uputih se u Posavi-nu nam ravnu, na sami sjever Bosne i

Hercegovine. U Domaljevcu, kamo sam i na-umio, dočekaše me čelnici tamošnje lovač-ke udruge: predsjednik Marko Rošić, tajnik Roko Dujmenović i Lovro Ferinčević. Uz prvu kavu, razgovor najprije otpoče o općini Domaljevac, malo zatim i o lovačkoj udruzi. Prije rata, Domaljevac je bio mjesna zajed-nica Bosanskoga Šamca. Danas je to općina s 8.000 stanovnika, s nekoliko naseljenih mjesta: Domaljevac, Bazik, Grebnice, Tišina, Tursinovac i Brvnik. Susjed sa zapada i jugo-zapada im je Bosanski Šamac, s istoka i jugo-istoka Orašje, a sa sjevera ih „grli“ rijeka Sava. Lovište im je ravničarskoga tipa, površine oko 3.000 hektara. Lovačka udruga „Kuna“ utemeljena je 1997. godine, a prvi predsjed-nik bio je Lovro Ivić, zvani Svirac. Do Marka Rošića, predsjedničku dužnost obnašali su Marijan Lucić i Marijan Đurković. U vrijeme utemeljenja u udruzi je bilo 45 članova, svi s područja općine Domaljevac. Od njih 45, živih ih je svega dvadesetak, i oni su aktivni lovci. Danas je u udruzi 97 redovitih članova, 5 pridruženih (koji ne love) i dvoje priprav-nika (imaju i ženu, dakle!). Organizirani su u 3 lovne grupe-lovne jedinice. Članarina im je 150 KM, uz 7 radnih dana. Tko ne radi, taj mora platiti, pa ga to onda s članarinom dođe 350 KM, što uglavnom „zakači“ one lovce koji žive i rade u inozemstvu. Uz njih je vezana i jedna zanimljiva stvar. Dva puta godišnje – 27. prosinca i 26. srpnja – za njih se organizira zajednički lov i ručak, što je do-ista dobar način za zbližavanje i održavanje zajedništva.

LOVIŠTE I DIVLJAČUdruga je, praktično, počela od ničega,

ali je za 12 godina postojanja postigla mno-go. U ratu je divljač ovdje jako stradala, izme-

U lovištu se ima što vidjeti: lovačke kuće, visoke čeke, hranilišta, solila, pojilišta… Pozornost privlači i novo, tek otvoreno strelište za gađanje glinenih golubova. Osobito impresivno dje-luje nova, lijepo uređena zgrada u lovištu, u blizini koje su dva manja objekta. Kažu, bit će to njihov lovački dom. Krenuvši od ničega, za 12 godina ovdje je doista učinjeno mnogo, mož-da i više od očekivanoga

LU „Kuna“, Domaljevac: MALO ALI BOGATO LOVIŠTE

Zanimljivi i originalni odgovori na brojna lovačka pitanja

đu ostaloga i zato što je riječ o maloj lovnoj površini. Trčka je, primjerice, bila posve istrije-bljena, pa se sada ponovno naseljava, ali uz stalnu zabranu lova. Ostale divljači, premda je i ona teško stradala u ratu, ipak je svakim danom sve više. Da nije predatora – osobito lisice, kune i jastreba – stanje bi bilo i bolje. Fazan i zec se unose u lovište i rezultati su za-dovoljavajući. Divljih svinja ima, ali one ovdje nemaju neko izraženo stanište. Njihova tro-fejna vrijednost, i trofejna vrijednost srnjaka, nešto je manja, ali se nadaju da će selektiv-nim odstrelom – posebice srnjaka – pobolj-šati stanje. Izgradili su prihvatilište za fazane i to se pokazalo dobrim potezom, bez obzira na to što im jastrebovi – a njih ima previše i zakon ih štiti – nanose velike gubitke. Nema zaraznih bolesti na divljači, ako se isključi po-

neki slučaj trihineloze ili barskog metilja. Ali zato ima krivolova, i još dugo će ga, nažalost, biti. O njemu se stalno govori i glavni je cilj svesti ga na što manju mjeru, u podnošljive okvire. I ovdje, kao i u susjednom Orašju, pro-blem su neodgovorni vlasnici hrtova, koji s tim psima neovlašteno love zeca. Lovočuvar ovdje nije u stalnom radnom odnosu, ali se uspješno bori s krivolovcima. Zahvaljujući dobroj suradnji s policijom, bilo je i sudskih gonjenja i oduzimanja oružja.

INTENZIVNA GRADNJA OBJEKATAPoslije ispijene kave, sjedosmo u Markov

terenac pa pravo u lovište, gdje se doista ima što vidjeti. Dođosmo u jednu zgradu, novosagrađenu. Obiđosmo prizemlje, pa kat. Sve lijepo uređeno. Još samo namještaj

Lovački dom u izgradnji


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

fali, ali i on će uskoro biti ovdje. U blizini još dva omanja pokrivena objekta, od kojih je-dan šestokutne osnove, s lijepim krovom i ognjištem na sredini.

„Kako dođoste do ovakvih objekata?“ pitam ih.

„E, to je poduža priča. Znali smo da ne-mamo vlastitih sredstava, pa smo tražili do-nacije na svim stranama. Dosta su nam po-mogli imućniji ljudi iz Domaljevca, ali i neki sa strane. Dobili smo i značajnu donaciju od Europske unije. Uključili smo se, naime, u projekt međunarodne zajednice Posavina – raj za lov i ribolov. Od njih smo dobili 20.000 KM, što u materijalu, što u radovima. Tim sredstvima izgrađen je cijeli kat ove kuće koja će, zapravo, biti naš lovački dom.“

Kilometar-dva dalje naiđosmo na novo, tek uređeno strelište za glinene golubove, s automatskom opremom. Otvoreno je 19. srpnja ove godine, a njegova izgradnja stajala je oko 30.000 KM, sve novac lovaca i donatora. Svaka čast, prava divota! Na ovo-me mjestu bilo je staro strelište, s opremom posuđivanom iz Orašja, koje su srušili. Od Općine su dobili dovoljno zemljišta da se uz strelište urede i drugi sadržaji koji obično idu uz ovakav objekt. A Slavko Iljazović brine se da sve to bude funkcionalno i sigurno.

Svratili smo i do jedne od triju lovačkih kuća. Lijepo je i stilski građena, od tvrdoga materijala. Vidi se koliko se pazilo da se njezi-nom izgradnjom slučajno ne naruši prirodni ambijent. Obišli smo i neke od zatvorenih i otvorenih visokih čeka. One, uglavnom, slu-že za lov divljih svinja, pa i srnjaka, koje su počeli loviti od ove lovne godine. U lovištu je dovoljno hranilišta, solila i pojilišta. Izgra-dili su sve potrebne lovno-uzgojne i lov-no-tehničke objekte, dostatne čak i većem

lovištu od njihova. Bore se s razmnoženom ambrozijom i sve prisutnijom amorfom, koje svojom agresivnošću ugrožavaju plemeniti-je biljne kulture. Lovište je u ratu bilo dobrim dijelom minirano i procjena je da ga je još oko 15 posto pod minama.

DESET KM GODIŠNJEDomaljevčani su među prvima osno-

vali kinološku udrugu. Ona organizira smotre, revije, utakmice i brine se o mno-gim kinološkim „sitnicama“. Glavni čovjek u njoj je kinološki sudac Marijan Đurković, a pomažu mu i mlađi, primjerice Mato Pilić, također kinološki sudac. Razgovara-jući, istaknuli su nezadovoljstvo stanjem

ovdašnje kinologije i problemima koji idu uz to. Možda je ovdje zgodno spomenuti da Lovačka udruga „Kuna“ plaća KU „Do-maljevac“ po 10 KM godišnje za svakoga svoga lovca. U mnogim sredinama, pita-nje plaćanja kinoloških usluga uopće nije regulirano. Možda bi ovo mogao biti do-bar primjer suradnje dviju udruga.

ZABAVE ZA „INOZEMCE“U sedmosatnom razgovoru, uz obilazak

lovišta i objekata u njemu, nametnulo se i pi-tanje kako dalje, koji su im planovi za buduć-nost. Imaju oni viziju svoga razvoja. Dobro surađuju s ribolovcima, veterinarima i polici-jom, i znaju da to treba još više unaprjeđiva-ti. Svjesni su ograničenoga lovnog prostora, pa su donijeli odluku o maksimalnom broju redovitih članova. Očekuju više na planu lovnoga turizma, posebice u suradnji s ri-bolovcima, jer je Sava, onako duga i široka, bogodana za lovne i ribolovne aktivnosti. Izgrađeni objekti, i oni koji se grade, prila-gođeni su lovnome turizmu. Sa susjedima, i onima nešto podalje, grade dobre odnose. Dobro surađuju s LU „Srna“ iz Banovaca kod Slavonskoga Broda, uzajamno se posjećuju, love i druže se. Rade i s lovnim podmlatkom. Za njih se organiziraju posebna druženja, ali i druženja s lovcima, da zavole prirodu i bo-ravak u njoj, da upoznaju divljač. Svake godi-ne, 27. prosinca, upriliče samostalne lovačke zabave. U to vrijeme lovci dolaze iz inozem-stva na božićne i novogodišnje blagdane, pa im je večernja zabava poslije lova pravo zadovoljstvo. Ovakva druženja su svojevr-sno jamstvo da će se na ovim prostorima još dugo, dugo uživati u lovu i prirodi. A planovi i vizija pomoći će im da sve to lakše smjeste u suvremene lovačke okvire i trendove.

REPORTAŽA

Jedna od triju lovačkih kuća

Novo strelište za glinene golubove



Područje Goranaca, Bila i Bogodola, prostrana je visoravan smještena između planina Jastrebinke i Čabu-

lje, poznata po lijepim i divljači bogatim lovnim terenima, ali i po vučjim čoporima, oduvijek prisutnima na ovim prostorima.

Ove jeseni jedan se vučji čopor ovdje toliko udomaćio, da su mještani Bogo-dola često slušali njegovo zavijanje ne samo noću, nego i usred bijela dana. Ova spoznaja unosila je nemir i bojazan među ovdašnje vlasnike ovčjih stada koja se na-pasaju na prostranim pašnjacima ove pla-ninske visoravni, ali i među ovdašnje lov-ce, članove lovačke sekcije Bogodol, koji su strepili za svoje lovačke pse i za divljač koju vukovi nemilice proganjaju i tamane.

Znala je to i složna lovačka družina koja se u subotu, noć uoči lova, okupila na večeri u lovačkoj konobi Ilije Vrljića na Bo-godolu. Bili su to mahom iskusni lovci, koji su prošli „pola svijeta“ družeći se i loveći divljač na najpoznatijim lovnim destina-cijama, od Europe do Afrike. U ugodnom lovačkom razgovoru pao je i dogovor za sutrašnji lovni dan, koji su namjeravali iskoristiti više za šetnju i boravak u prirodi nego li za nekakav ozbiljniji lov. Ali, plano-ve su im neočekivano „pokvarili“ upravo vukovi. Ovaj put, na svoju veliku žalost,

Dva vuka Zorana Dujmovića

naletjeli su na mirnu ruku i „oko sokolovo“ Zorana Dujmovića, poznatoga mostar-skog lovca i uglednog poduzetnika.

– Prvi je pao odmah, a ovaj drugi me malo iznenadio, nisam ga očekivao. Ali,

LD „Jarebica“, Mostar: USPJEŠAN POČETAK LOVNE SEZONE

Ivica Lučić

brzo sam se pribrao i opalio. Zavrtio se ukrug i zacvilio, vidio sam da je pogođen. Brzo sam pripunio i ponovno opalio. Ovaj drugi metak ga je dotukao – priča nam uz lovačku vatru na Grozdacu, nakon primlje-nih čestitki za odstrel, radosni i vidno uz-buđeni Zoran, koji je, sa ova dva, do sada odstrijelio 11 vukova.

– Svaka čast, kume, sad ćemo malo odahnuti i mi lovci, a i čobani. Napast je to velika. Meni su vuci do sada rastrgali preko dvadeset lovačkih kerova – veli To-mislav-Tomo Vrljić, jedan od najstarijih i najiskusnijih lovaca ovoga kraja. Kazuje nam da se radi o čoporu čije zavijanje je slušao noćima i da je jutros i sam naišao na dva vuka, vjerojatno iz istoga čopora, te da je uz malo više sreće, jednoga mogao i odstrijeliti.

Poznato je da u ovom kraju vukovi godinama prave velike štete na divljači u lovištu, ali i na domaćoj stoci, osobito ov-cama i mladoj ždrjebadi od „divljih“ konja koji slobodno žive na ovoj visoravni. Zato će se ovom ulovu, uz Zorana i lovce, rado-vati i stočari, vikendaši, izletnici i brojni lju-bitelji prirode koji posjećuju ovu prelijepu visoravan.

Ovaj nesvakidašnji ulov Zoranova je lovačka družina proslavila u lovištu, po dobrom starom običaju, uz lovačku va-tru, raspremljene ruksake, domaću rakiju i vino i, naravno, ugodnu lovačku priču i dosjetke. Poznajući ih, uvjeren sam da ovo neće biti jedina fešta, i da će sigurno još dosta puta slaviti za odstrijeljene Duj-mine vukove.

Damir Vrljić, Ilija Vrljić, Zoran Dujmović, Tomislav Vrljić i Miro Vrljić

Zoran Dujmović s odstrijeljenim vukovima



Pripreme za lovnu sezonu 2009./2010. u LD „Fazan“ iz Odžaka učinjene su kvalitetno i na vrijeme. Na poseban

način se vodilo računa o pridržavanju si-gurnosnih pravila, pravila lovačke etike i odredbi Zakona o lovstvu. Usvojen je i ka-lendar lova sitne divljači, predatora i divljih svinja, i donosimo ga, u nešto skraćenoj verziji, na stranicama Hoopa.

FAZAN, ZECLov na fazana se otvara 11. listopada 2009.

godine i fazan se lovi nedjeljom i državnim praznikom, do zakonski predviđenog roka.

Lovni dani na zeca su 1. studenoga i 20. prosinca 2009. godine.

Lovi se u grupi od najmanje 5 lovaca. Na zbornome mjestu vođa grupe je dužan unijeti imena lovaca koji u lovu sudjeluju u dozvolu za lov, i provjeriti ispravnost oružja i opreme, lovnu iskaznicu, člansku iskazni-cu, oružni list i dokumente za pse ukoliko se vode u lov. Lovac koji kod sebe ne bude imao navedeno, ne može ići u lov. Poslije završetka lova obvezno ispuniti propratni-cu za divljač.

Lovi se u vremenu od 8 do 16 sati.

Od lovaca se, nesumnjivo, očekuje provedba svih odredbi

Zborna mjesta su određena Odlukom Upravnog odbora i sastavni su dio Kalenda-ra lova. Vođa lovne grupe dužan je najaviti se predsjedniku sekcije, ukoliko s grupom želi loviti na području lovišta druge sekci-je, dva dana prije lova. Lovne grupe koje se ne budu uredno najavile predsjedniku sekcije ne mogu taj dan loviti. Prije polaska u lov, vođa lovne grupe je dužan upoznati članove grupe s vrstom divljači koja se lovi, načinom lova, vremenom završetka lova i mjerama sigurnosti, čega su se svi lovci dužni pridržavati. (Čl. 18.,19. i 20. Pravilnika o gospodarenju u lovištu) Zabranjuje se uporaba alkohola u lovu i obvezno je no-siti narančaste fluorescentne trake na kapi ili prsluku radi lakšega praćenja i uočavanja ostalih lovaca. U lovnom danu lovac može odstrijeliti jednoga (1) fazana – mužjaka, a kada se lovi zec, i jednoga (1) zeca.

Poslije ručka u prirodi, svi su lovci dužni zapaliti zaostalo smeće, a ukoliko je riječ o staklu ili limenkama – trebaju ih vratiti kući, ni-kako ostavljati u prirodi. Lovačke patrone koje ostanu poslije pucanja, lovac treba uredno vraćati kući i odlagati u smeće. Za izvršenje ovih mjera odgovoran je vođa lovne grupe.

LD „Fazan“, Odžak: KALENDAR LOVA

Nedžad Garić

DIVLJA PATKA, GUSKA I OSTALE MOČVARICE

Lov divlje patke dopušten je nedjeljom (cijeli dan) od 1. rujna 2009. do 1. ožujka 2010., a divlje guske od 1. rujna 2009. do 31. siječnja 2010.

Od 1. prosinca 2009. do 1. ožujka 2010. dopušten je lov svakim danom u popod-nevnim satima, od 16 sati do Zakonom o lovstvu predviđenog vremena (dva sata poslije zalaska sunca). U tijeku lovnoga dana lovcu je dopušteno odstrijeliti do 5 močvarica. Dozvolu za lov obvezno popu-njavati i dostavljati u ured Društva.

LISICA, DIVLJA MAČAKA, KUNA Lov je dopušten od 1. prosinca 2009. do

1. ožujka 2010. svakim danom čekanjem u poslijepodnevnim satima, od 16 sati do Zakonom o lovstvu predviđenog vremena (dva sata poslije zalaska sunca).

Dozvolu za lov predavati tjedno i sva zapažanja napisati na poleđini.

Lovi se isključivo puškama sačmarica-ma dočekom.

Lov hajkom je dopušten u organizaciji sekcije subotom i nedjeljom u vremenu od 8 do 16 sati i te akcije ulaze u razduživanje poena lovaca za iduću lovnu godinu, a od-bor sekcije može donijeti i da su obvezne. Dozvola za lov je obvezna, a vodi je osoba odgovorna za lov toga dana.

DIVLJA SVINJADivlja svinja se lovi pogonom i hajkom.

Lov je dopušten u dane: 18. i 25. listopada 2009.; 8., 15., 22. i 29. studenoga 2009.; 6., 13. i 27. prosinca 2009.; 2. siječnja 2010.

U lovu mogu sudjelovati samo oni lovci koji posjeduju odobrenje za lov divljih svinja.

Lovi se u vremenu od 7 do 16 sati. Lovci koji ne dođu na vrijeme ne mogu sudjelo-vati u lovu.

Lovi se jedan pogon u tijeku lovnoga dana. Lovci sa sobom obvezno moraju no-siti odobrenje za lov divljih svinja.

U dijelu gdje se lovi u ravnici (Rit, Poloj, Mera, Ekonomija) lovi se puškama sačmari-cama i kombinacijama bez upotrebe kara-binskog zrna.

U dijelu (Ninoš, Kočijaš, Kadar i desna strana puta Odžak – Brod) može se loviti i karabinima i kombinacijama.

Napomena vođama lovnih grupa: U vrijeme naznačeno u kalendaru lova divljih svinja na području određenom za lov nije dopušten lov na ostalu lovnu divljač.

Lovac koji ima pse obučene za lov div-ljih svinja može u jednom lovnom danu povesti maksimalno dva psa. Psi koji budu gonili srneću divljač bit će isključeni iz lova.

Lovci su se, o bilo kojem lovu da je riječ, dužni pridržavati odredaba Zakona o lov-stvu i normativnih akata Društva.

Odžački lovci na zbornome mjestu



Lovačko društvo „Kamenjarka“ je 19. rujna 2009., u restoranu „Villa Ragusa“ u Stocu, upriličilo svoju lovačku večer. Zbog loše-

ga stanja u Društvu prijašnjih godina, kad se lovačke večeri uopće nisu održavale, bilo je upitno kako će sve proći, kakav će biti odziv lovaca. No, sve je ispalo više nego dobro. U protekloj godini, naime, stvari u Društvu kre-nule su nabolje, poglavito u pogledu organi-zacije Društva, plaćanja članarine, te uređenja i gospodarenja lovištem, što se izravno odra-zilo i na uspjeh ove manifestacije. Pozivu na lovačku večer odazvalo se oko 250 lovaca, od 300 redovitih članova Društva.

Kao gosti, stolačkoj lovačkoj večeri pribi-vali su, između ostalih, Ilija Vrljić i Ivica Lučić, predsjednik i tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne, te stolački općinski načelnik Stjepan Bošković i stolački župnik don Rajko Mar-ković. Uz njih, Stočanima u goste stigli su i predstavnici susjednih lovačkih društava.

Trud se isplatioMiro Kulaš

LD „Kamenjarka“, Stolac: LOVAČKA VEČER

Večer je, kraćim napomenama i pozdra-vom, otvorio Stjepan Bošković, a njemu se, pohvalama o radu Društva, pridružio i Ilija Vrljić. Blagoslov na nazočne zazvao je don Rajko Marković, kako i priliči. A kako je don Rajko bio netom stigao iz Australije, ispri-čao je i nekoliko prigodnih anegdota, na zadovoljstvo i glasno odobravanje nazoč-nih. Jedna od njih ide, otprilike, ovako: Kako je kengur dobio ime? Odgovor je: Bilo je to prilikom naseljavanja Australije ljudima koji su se prvi put susreli s tom životinjom pa

bi pitali Aboridžine (narod koji je već tamo živio) kako se zove ta životinja, a oni bi od-govarali „ken-gur“ što u prijevodu s aborid-žinskog znači „ne znam“.

Osoblje restorana „Villa Ragusa“ se po-trudilo da gostima – što se hrane i pića tiče – ama baš ništa ne fali, a bend „Rahan“ iz Čapljine ispunio je očekivanja u zabav-nom dijelu programa. Uz tombolu, lijepu pjesmu, dobre viceve, smijeh i doskočice, vrijeme predviđeno za ovu feštu je doista brzo prošlo.

Ante Bašić

Protekla lovna sezona, u kojoj je odstrije-ljeno nekoliko svinja, pokoji zec i lisica, ne može se nazvati uspješnom. Kao

što smo pisali u prošlom broju ovoga glasilu, lovci LD „Radovanj“ uložili su mnogo truda i sredstava proteklih mjeseci kako bi pobolj-šali uvjete u lovištu te ga učinili sigurnim staništem za divljač. Lovci su zasukali rukave, odradili sve što je dopuštao skromni prora-čun Društva, uspostavili prostor branjevine u lovištu Radovanj – Snižnica i pokušali uni-jeti prijeko potreban mir u lovište. Upravo iz tih razloga, lovci su mnogo očekivali od ove

Uloženo je mnogo, rezultat nije izostao

LD „Radovanj“, Posušje: POČETAK LOVNE SEZONE

sezone. A ona je u našem Društvu otvorena početkom listopada, prvim odstrelima div-ljih svinja. Čvrste ruke i oštra oka bili su isku-sni lovci Venco Bakula – Ćićanović iz lovne jedinice „Jug“ i Slavko Galić – Bajić, koji su tako uobičajene proslave otvaranja sezone uveličali odstrelom. Sljedeće je nedjelje lovac Jozo Galić odstrijelio vepra, koji je veći dio

toga jutra „bježao“ pred čvrstim gonom pasa Velibora Jurišića. Krstario je vepar i njegova uporna „pratnja“ većim dijelom lovišta, pro-šao uspješno pokraj mnogo lovaca, ali mu je posljednja prepreka prije izlaska iz našega lo-višta bila kobna – Jozo je toga jutra bio dobre kobi i sigurne ruke.

Ako se po jutru dan poznaje…

Brojni gosti su se ugodno osjećali među Stočanima

Mladi, ali dokazani lovci



Vinko Rezo

Adam Dabić

Prošetah jednoga jutra do obližnjega brda, sam, bez psa i bez oružja, na-ravno. Lagano sam koračao šumskim

stazicama, uživajući u prekrasnoj prirodi i tišini uljepšanoj samo cvrkutom ptica. Nakon satka hoda, odlučih se zaustaviti i odmoriti na proplančiću koji su, probija-jući se kroz granje, obasjavale prve zrake jutarnjega sunca. Nakon nekoliko minuta, do ušiju mi doprije neki zvuk, učinilo mi se izbliza. Dugo sam pokušavao – ne mičući se – otkriti što se događa. Uz to, osjećao sam se kao da me netko promatra. I baš tako, dvadesetak metara ispred sebe spa-zih mladoga zeca, leži i promatra me! Krv u meni provri, od veselja. Pomislih, pa zar tu

Zec, gotovo kao čudo

ima zeca, tu već dugo vremena zec nije vi-đen. I onda se sjetih, ovdje nema ceste, ne može auto doći, ne mogu ga pokositi svje-tla reflektora i cijevi krivolovaca. Da, ostao je još pokoji zec tamo gdje se ne može au-tom doći. Samo tamo! A tako bih volio da se već jednom stane ukraj istrijebljenu zeca

LD „Jarebinjak“, Rakitno: LJEPOTA NESTAJE IZ LOVIŠTA

i barbarskom načinu lova općenito. Zeca gotovo više i nema u našim lovištima, a ako se nastavi s ovakvim „lovom“, živjet će još samo u pričama starijih lovaca.

Svoga „malenoga“ fotografirao sam ne-koliko puta, sve dok nije, kroz šumarke i go-leti, otišao svojim putem.

Povijesno ocjenjivanje trofeja u Orašju

Prvi put u povijesti LU „Sava“ iz Orašja, 26. rujna 2009. ocjenjivani su lovač-ki trofeji divljači stečeni u lovištu ove

udruge. Ocjenjivano je rogovlje srnjaka i kljove vepra, svakako najatraktivnije visoke

LU „Sava“, Orašje: LOVNA TROFEJISTIKA

lovne divljači na ovim prostorima. Za ocje-njivanje je prispjelo dvadesetak trofeja, od prijeratnih do onih stečenih u posljednjih nekoliko godina, kao i onih iz ovogodišnje lovne sezone na srnjaka i vepra.

Trofeje je ocijenila ovlaštena tročlana komisija sastavljena od članova ove lovačke

udruge koji imaju položen ispit za ocjenjiva-ča trofeja divljači, što je zakonom propisan uvjet za ocjenjivanje trofeja. U komisiji za ocjenjivanje bili su Elvis Zahirović, Ivo Do-minković i Josip Dominković. Kao službeni promatrač, ili bolje reći pomagač, iz Odžaka je za ovu prigodu stigao dopredsjednik Lo-vačkog saveza Herceg Bosne i predsjednik LD „Fazan“ Dragan Guberac, koji je svojim bogatim iskustvom i znanjem doprinio da ovo povijesno ocjenjivanje trofeja u Orašju bude na zavidnoj razini. Članovi komisije su svoj posao odradili vrlo korektno, kvalitetno i stručno, a prema viđenom za očekivati je da uskoro stanu „rame uz rame“ s najboljim ocjenjivačima lovačkih trofeja na ovim pro-storima. A za stjecanje iskustva imat će do kraja godine još jednu priliku, kad bi trebali ocijeniti preostale trofeje ovdašnjih lovaca.

Ocijenjeno rogovlje srnjaka i kljove vepra nisu polučili neku posebno visoku trofejnu vri-jednost, što je bilo i očekivano, ali jesu bili razlo-gom da se lovna trofejistika, kao neizostavan dio lovstva, pokrene s mrtve točke i da se orga-nizira jedno ovakvo ocjenjivanje trofeja, za što vodstvo LU „Sava“ zaslužuje sve pohvale i što bi trebalo poslužiti kao odličan primjer i drugim lovačkim udrugama da krenu tim putem.

“Probili su led”, sad su na redu novi zadatci

Šćućurio se i pokrio ušima - ima li nade za njega?



U okviru projekta obnove matičnoga fonda zečje populacije, Izvršni odbor LD „Golub“ iz Čitluka i ove je godine

uspješno proveo akciju obnove fonda zeca u svome lovištu. Ovom akcijom, u lovište je pušteno 70 odraslih zečeva nabavljenih od našega uzgajivača Zdravka Mršića, člana sekcije Vionica. Zečevi su pušteni u više vre-menskih razdoblja nakon što su pripremljeni za život u prirodi u prostoru za podivljava-nje, što je dalo vidljive pozitivne rezultate prilikom puštanja. Zečevi su podijeljeni po lovačkim sekcijama, ovisno o broju članova svake od njih, te pušteni u lovište.

Cijena odrasloga zeca je 180 KM, što znači da je za obnovu zečje populacije u 2009. godini izdvojeno 12.600 KM.

Da udovolji zahtjevima svoga članstva, Izvršni odbor LD „Golub“ je donio odluku da se nabave i odrasli fazani i puste u lo-vište, i to jednoga fazana po lovcu. Nakon prikupljenih ponuda od fazanerija iz BiH, odlučeno je da se, kao najpovoljnija, pri-

Značajno ulaganje, koje će se isplatitiLD „Golub“, Čitluk: NOVA DIVLJAČ U LOVIŠTU

Gojko Prskalo

Niko Ždravac

hvati ona fazanerije GOLD MG iz Donjega Žabara. Tom je prigodom nabavljeno 420 odraslih fazana i oni su, ovisno o broju čla-nova, podijeljeni po sekcijama. Dobar dio

ženki fazana je pušten u područje stalne zabrane lova, gdje bi mogle opstati i na proljeće se razmnožiti.

Za fazane je Društvo izdvojilo 4.725 KM.

Za razliku od prošle godine, kad je Vlada Brčko Distrikta zabranila lov, ove je godine lov ovdje otvoren,

ponajviše zahvaljujući nizu sastanaka

Ove godine nema zabrane lova

LD „Sokol“, Seonjaci: PRVI LOVNI DAN

predstavnika lovačkih društava s područ-ja Distrikta s predstavnicima Vlade Brčko Distrikta. Nakon tih sastanaka potpisan je memorandum kojim su se predstavnici lovačkih društava obvezali da neće kršiti dogovorene pojedinosti vezane za rani-

je utvrđene granice lovišta koje datiraju iz poratnih vremena, kad su na prostoru Brčko Distrikta bile ustrojene tri općine. Te su općine, naime, dodijelile terene ta-dašnjim lovačkim društvima, koja i danas egzistiraju.

Na sastanku Upravnog odbora LD „So-kol“, odlučeno je da ovogodišnje lovna sezona počne 11. listopada, a određeni su i lovni dani na fazana, zeca, divlju patku, divlju svinju i štetočine.

Upravni odbor je donio i odluku da se lovci u svim sekcijama dodatno upoznaju s odredbama Zakona o lovstvu i pravil-nika izrađenih na temelju njega, osobito onima o organizaciji lova i mjerama zašti-te u njemu.

Prvi ovosezonski lovni dan bio je obla-čan i kišovit, ne baš naklonjen lovcima. Ipak, na zbornim mjestima se okupilo lo-vaca više nego što se očekivalo. A da prvi lovni dan bude učinkovit i u pogledu ulo-va, pobrinula se skupina lovaca iz sekcije Dubrave. Njihov član, Jure Petrić, iskusni lovac i neumorni pokretač mnogih akcija na uređenju lovišta i lovnih objekata, od-strijelio je vepra kapitalca.

Nakon lova upriličen je zajednički ru-čak i druženje uz šale i priče koje, valjda, mogu biti ispričane samo u ovome am-bijentu.

Ako ih se pusti na miru, mogli bi i opstati

Jure Petrić - uspješan “na nišanu” i u radnim akcijama



Ivica Širić

Redovito godišnje zasjedanje Skupšti-ne LD „Jeleč“, s uobičajenim dnevnim redom, održano je 19. rujna 2009. u

prostorijama lovačke sekcije Ljubna, smje-štenim u „kanjonu“ Ljubljanske rijeke, čijem Bogom danom okolišu mogu zavidjeti i po-znate turističke destinacije s prostora župa-nije pa i cijele Bosne i Hercegovine.

Nakon što je predsjednik Društva Ivica Širić izvijestio zastupnike o radu Društva u minuloj godini i za to dobio buran plje-sak nazočnih, zastupnici su jednoglasno, bez ikakvih primjedbi, usvojili to izvješće. Potom je razmotreno financijsko izvješće, te program rada za iduću lovnu godinu, prijedlog financijskoga plana za ostvarenje predloženoga programa rada i kalendar lova za lovnu 2009./10. godinu. Sva pitanja, osobito implementacija Zakona o lovstvu u pojedinim segmentima, nadasve u pogle-du odredbi o cijeni koštanja svega što lov znači, detaljno su razmotrena, nakon čega je zaključeno da su predviđene cijene ne-realno visoke. Donositelj ovih odredbi, na-ime, nimalo nije cijenio materijalni položaj onih na koje će se, uglavnom, cjenik primi-jeniti. On je, jednostavno, preuzeo cjenik susjedne države Hrvatske, gdje u lovstvu i materijalnom položaju pučanstva općeni-to, priznali mi to ili ne, vladaju znatno dru-gačije prilike.

Sukladno statutarnim ovlastima, Skup-ština je odlučila da se konstituiraju i dvije nove lovne sekcije: Lovna sekcija Vinište za naseljena mjesta Vinište i Osova, i lovna sekcija Brezovo polje, za naseljeno mjesto

Ohrabrenje i poticaj svima, osobito čelnim ljudima

LD „Jeleč“, Žepče: GODIŠNJA SKUPŠTINA I LOVAČKA VEČER

Brezovo Polje. Ova odluka je uslijedila na prijedlog Upravnog odbora, koji je godinu dana analizirao opravdanost i svrsishodnost ovakve odluke te je, nakon što je utvrdio da ovako organizirani postajemo efikasniji u ostvarivanju ciljeva zbog kojih smo uteme-ljeni, predložio donošenje ove odluke.

Bitno je, također, istaknuti i odluku Skupštine da upisnina za nove članove umjesto dosadašnjih 300 KM iznosi 500 KM.

Specifičnost ovoga zasjedanja Skupšti-ne je u tome što su joj nazočili svi zastupni-ci, bez ijednog izostanka, i što su sve odluke donesene jednoglasno. Ovo se Društvo u svom radu još uvijek suočava s brojnim i uistinu bremenitim problemima, ali kad Skupština ovako radi, to daje nadu i ohra-bruje sve, a osobito one što vode Društvo, da se može i da vrijedi „gurati“ dalje!

LOVAČKA VEČERTjedan dana nakon Skupštine, 26. rujna

2009., u sređenoj dvorani motela „Marić“ u Žepču upriličena je Lovačka večer lovaca LD „Jeleč“. Većina članova Društva je na ovu sve-čanost došla u pratnji svojih „boljih polovica“, što je uistinu dodatno doprinijelo dobroj, veseloj atmosferi tijekom cijele večeri.

Među brojnim gostima, na Lovačkoj večeri su bili predstavnici drugih lovačkih društava iz okruženja, te udruga iz druga

dva lovačka saveza, predstavnici lokalne uprave, a posebnu čast lovcima naše udru-ge, svojom nazočnošću, učinili su izaslanik Federalnog ministarstva poljoprivrede, vo-doprivrede i šumarstva Vlado Soldo i iza-slanik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivica Lučić, koji su ovom prigodom uručili vrijed-ne darove za lovačku tombolu.

U pozdravnom govoru, predsjednik Društva Ivica Širić je, između ostaloga, ista-kao bit ovakvog okupljanja članova udruge sa svojim istinskim prijateljima. Posebno je naglasio da ovo društvo teži k tome da lovačke večeri postanu njegova tradicija. No, da bi se to uistinu i ostvarilo, nužno je organizirati lovačke večeri niz godina, a ova Lovačka večer bila je tek četvrta u nizu.

Osim prigodne tombole na kojoj su, među dobitcima, našli svi rekviziti nužni jednom lovcu, organizator se pobrinuo i za glazbeni dio programa, da bude za svako-ga ponešto. U tom dijelu dominirao je, ipak, naš izvorni sastav predvođen Ivicom Beji-ćem, lovcem iz Usore. Pjevalo se i igralo do kasno u noć, a opća je ocjena da je Lovačka večer bila besprijekorno organizirana. To potvrđuje i najčešći pozdrav na rastanku: Doviđenja, vidimo se i dogodine!

Radno predsjedništvo

Skupštinski zastupnici

Među gostima, Vlado Soldo i Ivica Lučić



Ante Ðikić

U nedjelju 4. listopada 2009. u Roš-kom Polju je otvorena lovna sezona. Nama, domaćim lovcima, ranom su

se zorom pridružile vesele lovačke družine iz Čapljine, Čitluka, Širokog Brijega, Gruda, Posušja i Imotskog. Kafić kod Miće skoro postade pretijesan. Valjalo je nakratko sje-sti, popiti kavicu i prozboriti koju o početku lova. Vrijeme je lijepo, nema bojazni od kiše.

Prije polaska u lovište, lovcima sam upu-tio nekoliko riječi, o tome kako loviti, što lovi-ti i do kada loviti, s posebnim naglaskom na mjere opreza u lovu. S oružjem valja uvijek oprezno kako se, ne daj Bože, ne bi dogodilo kakvo zlo. Obavijestio sam lovce o zajednič-kom ručku u Rogovima i, na kraju, poželio im ugodno druženje i dobru kob.

Raspoređeni u skupine, oko pola sedam lovci su krenuli put Zavelima. Jedni sa psi-ma, u pogon, a ostali na čeke. Ukoliko se

Jedan vepar i – uživanje u prekrasnom danuLU „Zavelim“, Roško Polje: POČETAK LOVNE SEZONE

nešto misli uloviti, valja dobro pročešljati Zavelim. Momci na čekama znaju da tre-baju biti pozorni i strpljivi, pa ako što bude – bude.

Dok se u Zavelimu lovilo, ekipa zaduže-na za pripremanje ručka-lovačkoga gulaša vješto je odrađivala svoj posao. Godinama su u tome poslu i sve im je jasno. Valjalo je sve uredno pripremiti kako bi se ljudi po povratku iz lova okrijepili; nije zgodno ne-koliko sati gaziti Zavelimom, pa čak ni če-kati na jednome mjestu.

I dok je u kotlu krčkao gulaš, na terenu, duboko u Zavelimu, čuli su se pucnji. To je znak da se lovi i da je živo. Kroz malo je do nas doprla vijest da se Damiru posrećilo. Oborio je vepra od sedamdesetak kilogra-ma. Odstrijelio ga gotovo pri samome vrhu Zavelima, podno Pleća. Na drugoj strani, na Bovanu, Miranu se nije dalo pogoditi ni jedno od petero nazimadi. Možda je i bolje tako. Bit će još lova i lovnih dana, a i div-

ljači treba dati šansu za spas žive glave. Uz sve ovo, pristiže nam i vijest o viđenoj srni, mladom srnjaku i nekoliko zečeva. Ovo nas dodatno veseli, znači da lovište nije prazno i da naš dosadašnji rad nije uzaludan.

Malo-pomalo, vrijeme odmiče. Oko podne lov je okončan i započe okupljanje u Rogovima. Po Damirovu dolasku, zare-daše čestitke. Zbog zauzetosti, naš župnik fra Marko nije bio s nama, pa je bio red na meni da otpočnem sa zajedničkom moli-tvom, da zahvalimo dragom Bogu i svetom Hubertu na ovome prekrasnom lovačkom danu. Ručak je mogao početi. Gulaš je za čistu desetku, a ništa lošiji nisu bili ni janje-tina s ražnja, ni pečeni odojak. O pršutu da i ne govorim. Uz slasnu hranu, lovcima nikad ne manjka ni dobre kapljice. A kako i bi, kad ni danas naši gosti ne dođoše praznih ruku.

Pokazasmo još jednom da smo davno položili ispit zajedništva. A što ima ljepše od toga?!

FORMAT: 330 x 480 mmOPSEG: 13 listovaSADRŽAJ: Domaća lovna divljač, obogaćena motivima ljekovitoga bilja; mjesečeve mjene; lovni kalendar

Vaš kalendar!



Anto Cvitanović

Na temelju zaključaka Lovačkog saveza Herceg Bosne i Županijske koordina-cije, te sukladno lovnogospodarskoj

osnovi i godišnjem planu odstrela, pred-sjedništvo LD „Pavlovica“ je donijelo odluku o lovnom kalendaru za 2009./2010. godinu, pa je otvaranje lovne sezone na sitnu divljač upriličeno 5. listopada.

Da ovogodišnje otvaranje lovne sezone ne bi prošlo u duhu lovstva i lovačkih običa-ja, „pobrinuli“ su se politika, koja je sve više prisutna i u lovstvu, i županijski ministar za šumarstvo, poljoprivredu i vodoprivredu. Svojom neutemeljenom odlukom o zabra-ni lova za lovce Središnje Bosne, županijski ministar je diskriminirao ovdašnje lovce i vodstva lovačkih udruga u „pet do dvana-est“ doveo u mat-poziciju. Nakon obavijesti o zabrani lova, predsjednik Društva Mirko Lešić sazvao je sjednicu Upravnog odbora Društva, na kojoj je odlučeno da će se lovna sezona otvoriti sukladno zaključcima Uprav-nog odbora, a da će domaćin ovogodišnjeg otvaranja biti sekcija Mravinjac. Uz to, glavni lovnik Društva Vlado Knežević zadužen je da, u suradnji s lovnicima sekcija, organizira kretanje lovaca po lovištu sukladno lovač-kim pravilima i lovačkoj etici.

Na otvaranju lova okupilo se 123 lovca. Nakon uobičajenih riječi dobrodošlice i po-

Tko će i kada odgovoriti na brojna pitanja nezadovoljnih lovaca

zdrava, predsjednik Mirko Lešić, ne skrivajući zadovoljstvo dobrim odzivom lovaca i njiho-vim ponašanjem, obećao je da će, koristeći se svim zakonskim mogućnostima, učiniti sve da se zabrana lova stavi izvan snage, što su lovci prihvatili s odobravanjem. Takvo obećanje bilo je razlog više da se lovci pre-puste uživanjima i druženju u prekrasnom jesenjem danu.

U kontekstu zabrane lova, nužno je spo-menuti neke od najčešćih upita ovdašnjih lovaca, na koje oni, s pravom, očekuju od-govore mjerodavnih. Zašto nam se ovo do-gađa, pitaju lovci, nakon višegodišnje borbe u sprječavanju krivolova, u trenutku kad s ponosom možemo reći da ga gotovo više i nema u našem Društvu; kad smo uspjeli marljivim radom i domaćinskim odnosom očuvati i osigurati razmnožavanje autohto-nih vrsta divljači, koja je skoro dostigla prije-ratnu brojnost; kad smo prilagodili sva akta Zakonu o lovstvu; kad dobro surađujemo sa svim relevantnim čimbenicima i kad smo udovoljili svim zahtjevima mjerodavnoga županijskog ministra, sukladno Zakonu o lovstvu i podzakonskim propisima; kad smo pošumili nekoliko hektara sasječene i uni-štene šume; kad smo napravili i očistili kilo-metre putova i staza; kad smo otkupili svoj poslovni prostor u središtu grada; kad smo izgradili četiri prelijepe lovačke kuće i četiri nadstrešnice, nekoliko čeka, hranilišta i solila;

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: „OTVOREN“ ZABRANJENI LOV

kad smo obogatili lovište novom fazanskom divljači; kad smo stvorili mir u lovištu, nakon brojnih izvedenih akcija na uništavanju šte-točina; kad imamo i povoljnu financijsku si-tuaciju u Društvu, itd.?

Cjelokupna ovdašnja lovačka popu-lacija dala je punu potporu predsjedniku Društva, Upravnom odboru, Županijskom vijeću za lovstvo i Lovačkom savezu Herceg Bosne, na poslu u pronalaženju odgovora na postavljena pitanja. Posebna potpora stigla je za sve one koji žele osnažiti našu krovnu instituciju – Lovački savez Herceg Bosne, bez kojega, kako rekoše, i ne bi mo-gli i željeli biti lovci.

Da sve, ipak, ne prođe u tome „zašto i kako“, pobrinuli su se Tomislav Kolar, Slav-ko Marin, Stipo Zlatunić i Jozo Zlatunić. Oni su lovcima zagrijali srce i dušu izvor-nim svatovcem i bećarcem, koji su s padina Mravinjca odjekivali do kasnih sati. Dobar gulaš pripremili su Stipo Zlatunić, Tomislav Šiško i Ivo Šiško, a pečenje i piće bili su bri-ga Vlade Lešića i radnika d. o. o. Oskar. Cje-lokupnom pripremom skupa „dirigirali“ su Stipo Bošnjak, Ilija Tomić, Ivo Šiško i Jozo Zlatunić Migan.

Lovci nisu krili nezadovoljstvo zabranom lova u “pet do dvanaest”

BESPLATNI MALI OGLASI

Prodajem divlje zečeve iz kaveznog uzgoja, za razmnožavanje ili puštanje u lovište. Kontakt: Milan Martinek, Maretićeva 4, 10010 Zagreb, tel. 0038516686286, mob. 00385989084675.

•Prodajem štenad njemačkoga oštrodlakog

ptičara, od radnih i eksterijernih pasa, starosti dva i pol mjeseca, troje muških i dvoje ženskih, po po-voljnoj cijeni. Kontakt: Marije Jurić, Zorice, Odžak, tel. 031 765 492.

•Prodajem Veliku ilustrovanu enciklopediju

lovstva, dvije knjige. Autori u njoj su eminentni stručnjaci s prostora bivše države Jugoslavije iz oblasti lovstva, šumarstva, kinologije, zaštite ži-votne sredine, veterine i drugih. Pisane su na skoro 1000 stranica, s mnoštvom fotografija, skica, tabe-la, statističkih podataka. Mogu poslužiti mnogima, a posebno mladim lovcima za polaganje lovačkoga ispita. Cijena kompleta (2 knjige) je 120 eura. Do kraja 2009. godine mogu se kupiti s 50 posto po-pusta. Osoba za kontakt: Ilija Srebro, Novi Sad, tel. 065 58 20 003.



Emil Jurčić

Organizirano i uspješno, 10. listopada, u hotelu „Otok“ u Grudama upriliče-na je grudska Lovačka večer, kojoj je

bilo nazočno 345 lovaca i gostiju.Uzvanicima se, na početku, obratio Doni

Mikulić, predsjednik HLU „Malič“, i uz pozdra-ve i dobre želje lovcima u sezoni lova koja počinje, kazao i ovo: „Ovo je deseta, jubilarna Lovačka večer koju s uspjehom organizira naša lovačka udruga. Najveći teret njezine organizacije podnio je Upravni odbor Udru-ge, očigledno s vidljivim rezultatom, o čemu svjedoči i broj vas koji ste večeras došli ov-dje, usprkos teškim vremenima recesije i kri-ze. Naravno, Upravni odbor Udruge se silno trudio, ali da nije bilo naših sponzora i do-natora, tko zna kako bi sve ovo izgledalo, te koristim ovu prigodu zahvaliti baš njima što su imali razumijevanja i želje pomoći nam.“

Među uzvanicima je sjedio i Viktor Ma-rić, načelnik Općine Grude. I on se, narav-no, skupu obratio srdačnim pozdravima, poželjevši lovcima „dobro zdravlje, što više uzgoja, što manje ubijanja“. Lovcima je bilo osobito ugodno čuti od Marića sljedeće: „Ponosan sam što u Grudama imamo orga-nizaciju kao što je ova lovačka, koja okuplja i stare i mlade i omogućuje im da rade skupa i da se druže skupa. Hvala vam!“

Nakon uobičajeno bogate (za ovu pri-godu nazvat ćemo je i redovitom) tombole, predsjednik Doni Mikulić je objavio da će se nastaviti s prodajom listića za teško obolje-log Slavena Alpezu iz Ledinca (Donji Mami-ći). Ova je gesta oduševljeno prihvaćena, a listiće, koji su ušli u bubanj za izvlačenje na-grada na tomboli, nastavili su prodavati čla-novi Upravnog odbora HLU „Malič“. Na ovaj način, prikupljeno je 3.545 KM. Vrlo lijepo i pohvalno!

Tijekom programa, predsjednik Doni Mi-kulić je uručio Odličja III. reda umrlim lovci-ma, Odličja I. i II. reda zaslužnim lovcima, te diplome počasnim članovima.

U zabavi su sudjelovali tamburaši is-pod planine Papuka u Hrvatskoj, mladi gu-slar, diplar i lijerist Jure Miloš, guslar Ižić, te Stjepan-Ćipa Majić. Svojim šarmom, obol ugodnu raspoloženju dala je i voditeljica programa Franka Braćić.

Osoblje hotela „Otok“ u Grudama sa zadovoljstvom je služilo nazočne, a lovci i njihovi gosti bili su zadovoljni, završivši ovo druženje u najboljem redu i veselju.

Sve je prošlo u veselju i kako valja

HLU „Malič“, Grude: LOVAČKA VEČER

Početkom listopada održana je re-dovita jesenska sjednica Skupštine LD „Radovanj“. Na dnevnom redu

sjednice, između ostaloga, bila su pitanja vezana za uvođenje radne obveze, reguli-ranje odziva lovaca članova Društva na sa-stanke, te odabir najpovoljnije lokacije za izgradnju lovačkoga doma. Dakle, odluke koje će u znatnoj mjeri utjecati na budu-ći rad Društva te na obveze lovaca prema Društvu, no krenimo redom.

Nakon potvrđivanja delegata i utvr-đivanja kvoruma, zastupnici su prihvatili prijedlog Upravnog odbora Društva o uvođenju radne obveze. Ovom obvezom obuhvaćeni su svi redoviti članovi i čla-novi-pripravnici Društva, te su obvezni tijekom godine odraditi dva radna dana u lovištu. Ova odluka počet će se primje-njivati od sljedeće godine. Uz ovu odluku donesena je i klauzula prema kojoj će lov-ci moći radnu obvezu zamijeniti za nov-čani iznos od 30 KM za svaki radni dan. U raspravi su se čula mišljenja da će se na ovaj način unaprijediti i poboljšati uvjeti u lovištu, pa će tako svi lovci znatno više vrednovati lovište i divljač u njemu. Uz ovu točku dnevnoga reda donesena je odluka koja je vezana za neodzivanje i nedola-zak velike većine lovaca članova Društva na zakazane proljetne i jesenske sjednice Zbora lovaca Društva. Iako se svim lovci-ma na vrijeme dostavi poziv na sjednicu i dnevni red, kao po pravilu sjednicama se odazovu manje-više isti lovci, a najčešće sjednice propadaju zbog nedostatka kvo-ruma i nemogućnosti donošenja odluka.

Radna obveza za lovceLD „Radovanj“, Posušje: SKUPŠTINA

Ante Bašić To je i glavni razlog što većina lovaca nije upoznata s događanjima u Društvu i sta-njem u lovištu. Sve ovo nagnalo je zastu-pnike da donesu odluku prema kojoj će se svakom lovcu, zbog neopravdanog do-laska na pojedinu sjednicu Zbora lovaca, zaračunavati po 10 KM uz utvrđeni iznos godišnje članarine.

U nastavku sjednice, predsjednik Druš-tva Zoran Bakula upoznao je zastupnike s tijekom priprema za izgradnju novoga lovačkog doma. Predsjednik je pred zastu-pnike iznio moguće lokacije koje su, kao prijedloge, dostavile mjerodavne općin-ske službe. Zastupnici su, od tri prijedloga, kao najprihvatljiviji odabrali Bagine Boriće i u raspravi izrazili želju da se radovi oko dodjele lokacije i pripreme za početak iz-gradnje maksimalno ubrzaju.

Nakon toga, zastupnici su potvrdili nove počasne članove Društva, koji su svojim dugogodišnjim članstvom zaslužili ovaj status: Veselko Miličević i Ante Galić iz lovne jedinice „Jug“, Milan Čutura iz lov-ne jedinice „Sjever“ i Željko Karamatić iz lovne jedinice „Zapad“.

Skupština je napokon imenovala čla-nove Komisije za lovačko streljaštvo, koja bi trebala ovu granu lovstva u našem Društvu unaprijediti i napokon odvesti naše predstavnike na manifestacije koje organizira Lovački savez Herceg Bosne.

Zastupnici su ponovno dotaknuli i problem krivolova, što je atmosferu na sjednici dovelo do usijanja. Padale su teš-ke riječi, izrečeni su konkretni slučajevi i imena. Još jednom se pokazalo da je kri-volov rak-rana našega Društva i lovstva na ovim prostorima.

Dio skupštinskih zastupnika, onih što se ne boje prvih klupa



Lovna sekcija Ružići – Cerov Dolac – Borajna već duže razdoblje osku-dijeva zecom pa je odlučeno pustiti

u njezino lovište nešto zeca iz uzgoja u kavezima. Na terenu sekcije, u kojoj je četrdesetak lovaca, pušteno je dvadeset zečeva, znači jedan zec na dva lovca. Po dva zeca puštena su na prostoru Šimića Borajne, Tolićevine, Cerova Doca, Poga-ne Vlake, Pelinovca, Seline, Sela i Nikića, a četiri zeca puštena su na terenu Polica. Zečevi su prošli fazu prilagodbe na život u prirodi, a uzgojili su ih i prodali Ivica Sa-bljić iz Kočerina i Ante Vukšić iz Ljubuš-kog (usput rečeno, Ante je jednoga zeca dao besplatno).

Jedan zec na dva lovca

HLU „Malič“, Grude: U LOVIŠTU ZEČEVI IZ UZGOJA

Emil Jurčić

Prije puštanja zeca, lovište je očišćeno od predatora, uređena su pojilišta i hranili-šta i stvoreni su solidni uvjeti za opstanak i reprodukciju ove divljači na duže razdoblje.

HLU „Malič“ iz Gruda i dalje će poticati uređenje svoga lovišta i njegovo oboga-ćivanje različitom divljači, što je činila i do sada i za što je izdvajala značajan novac.

Živo i posebno svečano bilo je 9. li-stopada u lovištu LD „Sokol“. Toga dana, nisko lovište u širem područ-

ju Nove Bile obogaćeno je sa 122 jedinke fazanske divljači. Time je realiziran pro-jekt „Nabavka fazanske divljači“ i ispu-njene su obveze iz ugovora sklopljenog s Ministarstvom poljoprivrede, vodopri-vrede i šumarstva FBiH, koje je financiralo ovaj projekt s 2.000 KM. Fazani su odrasli, nabavljeni su u fazaneriji u Doboju i, pri-likom puštanja, vidjelo se da su sposobni za opstanak u lovištu. Uspostavljena je dobra suradnja s dobojskom fazanerijom, koja je vlasništvo tamošnjega LD „Fazan“, i očekivati je da će još mnogi fazani uzgo-jeni u njoj letjeti našim lovištima.

Ovaj vid obogaćivanja lovišta potvr-đuje da vrijedni lovci LD „Sokol“ provo-

Dobojski fazani u lovištu

LD „Sokol“, Nova Bila: SURADNJA MINISTARSTVA I LOVACA

Drago Marjanović

de ono što je zapisano u njihovim planskim dokumentima i da dugoročno planira-ju unaprjeđivati ovu djelatnost. A kad se dobije lovište na gos-podarenje, aktivnosti će se i povećati i si-gurni smo da će se tada bonitet lovišta znatno unaprijediti.

Još malo, i zečje uši više neće biti u šakama Anđelka i Križana Pezera

Procjena je da će ovi fazani moći “sami o sebi” u lovištu



Dragomir Gagi Lončar

Stanko Ćurčić

U bosanskograhovskom LD „Risovac“, ovogodišnjem početku sezone lova na sitnu i lovostajem zaštićenu div-

ljač prethodio je sastanak Upravnog odbora održan 2. listopada, na kojem je otvaranje lovne sezone bila jedina točka dnevnoga reda. Odlučeno je da u nedjelju 4. listopada svaka sekcija otvori lov na svome reviru. Od-mah potom, lovci su se užurbano dali u akci-ju da u kratkom roku za tu prigodu što bolje osmisle lov i taj dan druženja nakon lova.

U sekciji Grahovo lovilo se u Mračaju, na teškom terenu, izuzetno bogatom divljim

LD „Risovac“, Bosansko Grahovo: PRVI LOVNI DAN

Psi učinkoviti tijekom pogona, lovci tek nakon njega

svinjama. A da grahovski lovci uzgajaju kva-litetne lovačke pse goniče, pokazalo se na jutarnjoj smotri kad se postrojilo 18 lovaca i konstatirano da će u današnjem lovu omjer lovaca i pasa biti 1:1.

Zbog neposredne blizine lovišta Mra-čaja i državne granice s Hrvatskom, lovci su uredno najavljeni Graničnoj policiji u uredu u Grahovu.

U Mračaju je kvalitetnom „akcijom“ do-voljno loviti petnaestak minuta i učinak je neminovan. Tako obično i biva kad love ui-grane manje skupine lovaca, ali u prigoda-ma masovnijeg lova, gdje bi se svatko volio istaknuti i gdje adrenalin nadvlada koncen-

traciju i disciplinu i kod „cijenjenih lovaca“, razlog tko je kriv i tko što nije smio uraditi, dugo se analizira nakon lova.

U prvim minutama pogona, slovački kopov Garov, koji uz „balerine“ visoko kotira među grahovskim svinjarima, natjerao je ve-pra samca na cijev autoru ovoga teksta i dao ga u razmišljanje – što to zataji, oko ili nišan.

Na suprotnoj strani od prvoga pogona, čopor poznatih posavaca se borio da pokre-ne veliko krdo divljih svinja iz nepristupač-nih jaruga, totalno zaraslih u trnje, kupinu i živicu. Uspjeli su, a njihov vlasnik i vodič je lovce na čekama galamom upozorio: „Pazi dolje, eto ih pedesetero!“ Nije zamjeriti što je krdo prošetalo kroz čeke neokrznuto, jer u teškom i obraslom terenu, dok list još nije otpao, dogodi se da se divljač izvuče na ek-stremnoj blizini a da je lovac ne može vidjeti i za pohvalu je što se u takvim situacijama ne puca nasumce i napamet.

Navika je kod naših lovaca da se na otva-ranju lova odustaje već nakon prvoga pogo-na, ne zato što manjka upornosti, već zato što je svima zanimljiviji drugi dio druženja – pokraj izvora, u hladovini, za punim stolom i neizbježnim menijem s ražnja. A gdje je ra-žanj, tu je i dobra kapljica, koja pojača slobo-du mišljenja i govora, pa se uz pomoć svega pomalo dođe do saznanja tko što ubuduće smije, a tko što ne smije, tko može ovo, tko može ono. Naravno, mnoge stvari se i do-govore, jer iako je dan jesenji, ipak vremena ima dovoljno za sve.

Na rastanku je rečeno da je lovcima sek-cije Grahovo otvoren poziv da sljedeće ne-djelje gostuju u lovu sekciji Resanovci, a zna se vodeći tim Resanovčana, ne sumnjamo da će lov i druženje biti na zavidnoj razini.

Konačno je pokrivena lovačka kuća sekcije Prozor. I već je održan sastanak Sekcije u njoj. Još ima prilično posla, a

s daljnjim aktivnostima upoznao nas je Dra-go Jeličić, predsjednik Odbora za izgradnju kuće: „Planira se donatorski ručak lovaca iz Društva, gostiju lovaca iz drugih društava i drugih gostiju, gdje će se pokušati skupiti još novca za stolariju, dimnjak i grijanje.“

Detaljniji popis sudionika, donatora i svih koji su na neki način pomogli u iz-

Slijedi donatorski ručak

gradnji kuće bit će nakon njezina potpu-nog završetka. Do sada su lovci Sekcije sudjelovali radom i sa po 200 KM. Netko više radom, netko novcem, a netko i jed-nim i drugim. Od privatnika-obrtnika, do

LD „Vepar“, Prozor- Rama: KUĆA, KONAČNO, POKRIVENA

sada se najviše istakao Marko Brkić iz Vilić Polja, susjedna općina Gornji Vakuf / Usko-plje. Donirao je oluke. Nadati se, da će do-natorski ručak biti uspješan, iako vremena nisu najbolja.

Ako Bog da, neće proći dugo do njezina završetka



Nedžad Garić

Od trenutka kad se saznalo da će buduća autocesta, odnosno ko-ridor 5c, prolaziti lovištem LD „Fa-

zan“, odgovorni u tom Društvu nisu sjedili skrštenih ruku. U Hoopu je, primjerice, o tome problemu objavljen vrlo kvalitetan prilog predsjednika Društva Dragana Gu-berca. Društvo se obratilo i Ministarstvu komunikacija i transporta BiH i projektan-tu CETEOR d.o.o., predlažući rješenja koja bi, i nakon izgradnje autoceste, omogućila divljači nesmetano obitavanje na ovome području. Mjerodavni su dobili na uvid i

Prihvaćeni lovački prijedlozi i zahtjeviLD „Fazan“, Odžak: AUTOCESTA I DIVLJAČ

situaciju koja će se neminovno dogoditi nakon izgradnje autoceste. Svaka cesta, autocesta pogotovo, znatno utječe na svu divljač, i potrebno je određeno vrijeme za uspostavu novih odnosa. Utjecaji autoce-ste na okoliš – i ne samo na njega – su vi-šestruki: izravno se smanjuje stanište, ono se razbija; ugrožava se sposobnost preživ-ljavanja; sezonski izvori hrane i područja reprodukcije postaju nedostupni; osiro-mašuje se stanište stradavanjem divljači pri pokušaju prelaska prometnice, a pove-ćana smrtnost ugrožava pojedine popula-

cije; sudionike u prometu ugrožavaju veće životinje koje pokušavaju prijeći cestu, itd.

Svi smo svjesni da će, ma koliko se iz-gradilo prijelaza i propusta za divljač, nje-zin prirodni ambijent biti znatno narušen. No, nikako ne smijemo zatvoriti oči i ostati ravnodušni pred ovim problemom. Grad-njom autoceste ne gubi se trajno samo stanište, nego se narušava i odnos bioce-noze na tome području. Osim što se stva-raju izdvojene populacije, one sprječavaju divljač u njezinim migracijama i zadovolje-nju osnovnih životnih potreba za hranom, vodom i razmnožavanjem, nužnim za op-stanak i održavanje stabilne populacije. Kao organizaciji koja gospodari lovištem, dužnost nam je bila pravodobno upozoriti na probleme koje će autocesta donijeti i predložiti rješenja, kako bi se neminovna šteta svela bar na minimum i kako bismo divljači pokušali osigurati prijelaz s jedne strane autoceste na drugu.

Zahtijevali smo: prvo, izgradnju prijelaza za divljač preko autoceste na točki 46-47, ši-rine minimalno 50 metara, s nasipom zemlje i zasadom živice kakva se nalazi na samom terenu; drugo, propust za divljač na točki 105-106, otvorenog tipa, bez cijevi, polaga-njem nosivih greda na budućoj cesti širine minimalno 20 metara i dubine 2-3 metra; treće, izgradnju prolaza za divljač kao u toč-ki 1. na potezu istočno od Vrbovca (Duga Njiva) – Vrbovački Lipik – Potočanski Lipik; četvrto, propust za divljač kao u točki 2. na potezu Potočani – Srnava.

Projektanti su analizirali prijedloge za rje-šavanje ovoga problema. U višestrukim raz-govorima, u kojima je sudjelovao i predsjed-nik LD „Fazan“ Dragan Guberac, dogovoreno je da se s jedne na drugu stranu autoceste predvide propusti za divljač, otvorenog tipa, bez cijevi, minimalne širine 20 metara, visinski dimenzionirani prema projektnim smjernicama. Propusti će se projektirati na kotama prema zahtjevu Društva.

Ovi zahtjevi i prijedlozi su divan pri-mjer brige odgovornih ljudi koji vode jedno lovačko društvo prema lovištu i div-ljači koja u njemu obitava. I druga lovačka društva bi mogla slijediti ovaj primjer, sve u cilju zaštite prirode i divljači.

Skupina lovaca Gradske sekcije je vri-jeme lovostaja iskoristila da napravi dugo planiranu lovačku kuću na Ću-

sinama. Vrijedni lovci Brani, Marko, Mićo, Josip (Čeleni), Mato, Darko (Kefa), Marin-ko, Dragan, Rus, Željo, Mizan, Vinko, Ivica (Frčo), predsjednik lovačke udruge Marko ..., proveli su mnoge radne vikende na ure-đenju lovačke kuće, potrošivši i dosta vla-stitih sredstava za izgradnju ovoga objekta. Iako je bilo planirano da lovačka kuća bude završena do otvaranja lova na vi-

Lovačka kuća na ĆusinamaDarko Baković soku divljač, to nam, nažalost, nije uspje-

lo, ali prelijepi objekt je bio i nedovr-šen spreman primiti svoje prve goste. Da bi radovi protekli nesmetano, pobri-nuli su se naši donatori: građevinska tvrt-ka Hum, Radić Company, Šumarija Jajce, Šedinac Lab, Hidroelektrane Jajce 1 i 2, Darko Tomić i Ilija Duić, te mnogi drugi pojedinci, kojima zahvaljujemo na donira-nome materijalu.

Ovoj radišnoj skupini lovaca ovo nije prvi objekt koji prave u lovištu. Ranije su izgradili nekoliko visokih čeka i hranilišta, a nadamo se da će tako nastaviti i ubuduće.

LU „Kuna“, Jajce: LOVCI U SVOME DOMU

Gradnjom autoceste ne gubi se trajno samo stanište, nego se narušava i odnos biocenoze na tome području. Osim što se stvaraju izdvojene populacije, one sprječavaju divljač u njezinim migracijama i zadovoljenju osnovnih životnih potreba



Mario Herceg

Ovogodišnja Lovačka večer HUL „Kra-vica“ iz Ljubuškog upriličena je 2. li-stopada u svadbenom salonu „Ohio“

na Humcu, a prije večere, po tradiciji, lovci su slavili sv. misu u crkvi Sv. Ante na Humcu.

Odbor za organizaciju je vrlo uspješ-no odradio svoj dio posla, poglavito ako se uzme u obzir vrlo ozbiljna financijska (da i ne spominjemo druge) kriza u kojoj živimo i koja, svakako, nije saveznik ovdašnjim gospo-darstvenicima u njihovim željama i navikama da budu sponzori i podupiratelji ove mani-festacije. To se najbolje vidjelo na tomboli, odnosno u znatno manjem broju nagrada nego prošlih godina. Zato je bila potrebna svojevrsna preraspodjela dobitaka, odnosno smanjenje broja nagrada kako bi se povećala vrijednost dobitka na tomboli. Među nagra-dama koje su ponajviše zanimale lovce bilo je i 8 kvalitetnih lovačkih pušaka.

Točno 545 zauzetih mjesta je pokazatelj da se sav trud oko organizacije ove manife-stacije višestruko isplatio. Bila je to prava pri-goda da se vide i „razgovore“ svi oni znanci i prijatelji koji su se tijekom godine družili ili nakratko susretali u lovištu. Isto tako, bila je to prigoda za ocijeniti prošlu lovne se-zonu i najaviti novu, još bolju i uspješniju. Uz domaće lovce, članove udruge, bilo je tu lovaca iz susjednih općina, kao i lovaca iz Hrvatske, a lovačkoj zabavi nazočili su i tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivi-

Lovačka večer, malo potom i Skupština

ca Lučić, predsjednik Županijskoga vijeća za lovstvo ŽZH Doni Mikulić, predsjednik Unije kinoloških saveza BiH fra Petar Kra-sić, predsjednici lovačkih udruga iz Rakitna, Vira i Posušja, zatim predstavnici općinskih vlasti Ljubuškog i Vrgorca, te resorni žu-panijski ministri predvođeni županijskim premijerom dr. Zvonkom Jurišićem. Za ugodnu glazbu i dobro raspoloženje pobri-nuli su se „Hercegovački bećari“, a ljubazno osoblje restorana potrudilo se da hrane i pića bude u izobilju. Lovačko druženje je potrajalo do sitnih sati, a poslije Lovačke večeri, na internetsku stranicu ove udruge došlo je bezbroj upita iz cijeloga svijeta kad će biti objavljene fotografije s nje. To je još

HUL „Kravica“, Ljubuški: RADNO NA POČETKU LISTOPADA jedan pokazatelj koliko je ovdašnjih lovaca i simpatizera lova i lovstva rašireno po ci-jelome svijetu i koliko im je dragocjen bilo kakav kontakt sa svojim krajem.

Kad se, na koncu, sve zbrojilo i oduze-lo, valja spomenuti i financijske učinke koji govore da je ova Lovačka večer završena s financijskim plusom od 10.000 KM, što je, i u tom smislu, čini jednom od najuspješnijih Večeri upriličenih u ovoj lovačkoj udruzi.

SKUPŠTINANekoliko dana poslije Lovačke večeri,

točnije 11. listopada, zasjedali su zastupnici Skupštine HUL „Kravica“.

Na Skupštini je birano novo vodstvo udruge, odnosno predsjednik skupštine, predsjednik udruge i glavni lovnik udruge. Za predsjednika udruge izabran je Tomislav Petrović, za predsjednika Skupštine izabran je Mario Herceg, a za glavnog lovnika iza-bran je Ante Skoko. Na skupštini se rasprav-ljalo i o dopuni Statuta Udruge stavkama koje su propisane Zakonom o lovstvu, a usvojen je i novi pravilnik o radu Stegovno-ga suda, koji propisuje mogućnost novča-nog kažnjavanja članova udruge koji su se ogriješili o zakonske propise i propise udru-ge, kao i doživotnu zabranu obavljanja bilo koje dužnosti u udruzi ili sekciji za sve one koji su kažnjeni isključenjem iz udruge na razdoblje duže od godinu dana. Jedan od značajnijih aktualnih događaja u HUL „Kra-vica“ je suglasnost na Godišnji plan gospo-darenja lovištem u katastarskim granicama općine Ljubuški, dobivenu od mjerodavno-ga županijskog ministarstva. To je ovdašnjim lovcima jako bitan dokument kojim se HUL „Kravica“ daje na gospodarenje cjelokupno lovište, sa svim njegovim resursima. Ovim dokumentom udruga ima sva zakonska pra-va korisnika lovišta u smislu uzgoja, zaštite i korištenja divljači, kao i u smislu odgovaraju-će odštete za štete u lovištu, te pravo sank-cioniranja i procesuiranja svih počinitelja nezakonitih radnji u lovištu, bez obzira jesu li članovi udruge ili ne.

Uzvanici na Lovačkoj večeri

Zastupnici su izabrali novo čelništvo Udruge



Adam Dabić

Draga Šapina

Na redovitoj godišnjoj Skupštini LD „Sava“, održanoj u restoranu „Centar“ u Orašju, razmatrano je više tema i,

kao rezultat toga, doneseno je nekoliko od-luka i zaključaka.

Prvo, lovni dani na fazane su: 11., 18. i 25. listopada, 8., 15., 22. i 29. studenoga, te 6., 13., 20. i 27. prosinca. Zec će se lovi-ti u lovne dane sukladno danima lova na fazane, ito: 25. listopada, 27. prosinca i 29. studenoga 2009.

Drugo, odlučeno je da se prave hra-nilišta ili obnove postojeća, kako za sitnu tako i za visoku divljač, a da lovci koji to ne urade uplate po 20 KM na račun udru-ge. Provedbu ovoga zaključka nadzirat će predsjednici sekcija s lovnicima i lovoču-varom Udruge i o tome dostaviti pismeno izvješće Upravnom odboru Društva. Uz to, obvezna su tri radna dana u sekcijama, a

Nešto prava, nešto obveza

LU „Sava“, Orašje: GODIŠNJA SKUPŠTINA

lovci koji to ne odrade dužni su uplatiti na račun Udruge po 30 KM. Taj će se novac koristiti za uređenje lovnotehničkih i lov-nouzgojnih objekata u lovištu.

Treće, u ožujku ili travnju mjesecu 2010. unijeti u lovište matično jato fazana u vrijednosti od 10.000 KM.

Četvrto, pravilnik o disciplinskoj odgo-vornosti i druge pravilnike uskladiti sa Za-konom o lovstvu i zahtjevima skupštinskih zastupnika.

Peto, usvojen je prijedlog predsjedni-ka Skupštine da sekcije koje imaju struju u lovačkim kućama uplaćuju po 10 KM za potrošenu električnu energiju, kako ne bi dolazilo do njihova isključenja iz mreže.

Šesto, preporučeno je da se lovci u lo-vištu ponašaju sukladno Zakonu o lovstvu, da pripaze na preostala minska polja u di-jelovima lovišta te da se ne kreću lovištem u alkoholiziranom stanju, radi sigurnosti svih koji se nalaze u lovištu.

Jutro obasjano suncem, 4. listopada, nagoviještalo je idealan dan za po-četak lovne sezone. Složna družina

lovačke sekcije Prisoje zaputila se u još jednu lovnu „avanturu“.

No, bio je to, što se ulova tiče, pucanj u prazno. Posve ih je mimoišla lovačka sreća, ali to „ni za milimetar“ nije umanjilo ili pomutilo njihovo raspoloženje. Okupi-li su se ispod svoje nadstrešnice koju su, marljivim radom i odricanjima, nedavno završili. Uz druženje, pjesmu i brojne lo-vačke priče, jedni su drugima poželjeli dobru kob i uspješnu lovnu sezonu.

Ništa od ulova na početku sezone

LU „Vran“, Tomislavgrad: SEKCIJA PRISOJE

Dosta posla za zastupnike u Skupštini

Pravi lovački ugođaj pod novom nadstrešnicom


LOVNA SEZONA

Dok se sav biljni svijet, pa i dio životinjskoga, spre-ma za zimsko mirovanje,

čovjekov nemirni duh želi tu razmjernu mirnoću u prirodi na-domjestiti svojom lovnom aktiv-nošću. Iako lov ne prestaje tije-kom cijele godine, većina lovaca jesen drži početkom lova i naj-ljepšom godišnjom dobi. Najve-ći dio lovačkih društava počet-kom jeseni otvara lovnu sezonu i dobro je, na startu, podsjetiti na neke bitne crtice vezane uz lov određenih vrsta divljači.

Lov zeca. Nekada je zec u ci-jeloj našoj zemlji bio najlovljenija divljač. I u planinama je svojom

I zec, i trčka, i fazan, i divlja svinja, i lisica love se na različit način, različitim streljivom, pa čak i različitim oružjem. Lovci to, uglavnom, znaju, ali nije zgorega na početku jesenje lovne sezo-ne opet progovoriti o tome

brojnošću znatno nadmašivao sve druge vrste dlakave divljači, pa je otvaranje lova na nj držano bitnim lovačkim događajem. Ako se i lovilo više druge divljači, to se nije činilo u skupnim lovovima kao kad se išlo na zeca. Lov zeca je poticao druženje i zbližavanje ljudi, a lovci su to cijenili više od nekih užitaka koje lov sam po sebi pruža.

Kad je riječ o ovoj vrsti lova, on je nezamisliv bez dobra psa goniča. Bez njega nema ni pola užitka u lovu. Danas je on potreb-niji nego prije nekoliko desetljeća. Tada je u našim krajevima zeca bilo u izobilju, i unatoč slabim go-ničima, mnogo ga se lovilo.

No, vremena su se promijeni-

Mladen Bešlić

JESENJA LOVNA SEZONA – što, kako i čime loviti

Svaka je divljač priča za sebe

la. Otvaranje lova na zeca najčešće završava vrlo skromnim ulovom, ili čak bez njega, ali se svejedno njegova završnica proslavlja kao da je lov bio vrlo uspješan.

Zec se lovi potragom sa psom, prigonom, pogonom i, rjeđe, kružnim lovom. Lovi se puškama sačmaricama različitih kalibara, od 12, 16, 20, 410, itd. Za lov zeca koristi se krupnija sačma i puca se nisko nad tlom. Da bi se smanjila mogućnost rikošeta od smrznutoga tla u zimskim uvjetima lova, koristi se meka sačma. Bolje svjetske tvrt-ke proizvođači sačmenoga stre-ljiva, kao Nobel sport, Kettner, M-90 itd., proizveli su streljivo specijalizirano za ovu vrstu div-ljači, punjeno u nekoliko verzija od 36-42 grama i promjera olov-nih sačmi od 3,5 do 4,1 mm i po-četne brzine 410 m/s.

Lov trčke. Poljska jarebi-ca (trčka) je, nakon šljuke bene, najatraktivnija lovna divljač rav-ničarskih terena. Njezina stroga teritorijalnost i mogućnost da se lovište njome popuni prirodnim uzgojem ali i unošenjem iz umjet-nog uzgoja, omogućuje nam da je imamo u primjerenom broju i da se može loviti s unaprijed pri-bližno odredivim rezultatom.

Kako trčka živi u jatima od po 10 do 20 jedinki, a gustoća te poljske koke pred lov na osred-njem bonitetu može biti od 70 do 100 kljunova na 100 ha, može se računati da će na svakih 10 – 15 ha biti po jedno jato.

Trčke lovimo sa psima ptiča-rima, koji nam markiraju divljač i na zapovijed dižu jato, kad lovac može pucati. Uvijek treba pucati samo na jednu pticu, jer puca-njem u jato vjerojatno nećemo polučiti željeni odstrel a istodob-no ćemo raniti koju trčku iz jata i tako napraviti štetu, a da nismo nijednu odstrijelili. Kako nam

jato nakon hitca najčešće padne na dogled očiju, možemo isto jato ponovno dići i pucati.

U ovakvim slučajevima vrije-di pravilo da se iz jednoga jata odstrijeli samo nekoliko jedinki, kako bi preostali dio, nakon pre-zimljivanja, ostao za rasplod.

Oslabljeno jato, međutim, teže prezimi (dio biva ranjen i ugiba), jer se mala jata – ako ih još prorijede predatori – ne mogu međusobno za hladnih noći dostatno grijati pa strada-vaju od zime, osobito ako im je prehrana slaba.

U lovu na trčku pucamo sač-menim oružjem također različi-tih kalibara, ali su najpodobniji oni širega posipa kao kal. 12 i kal. 16. Promjer sačmenoga streljiva kreće se od 2,5 mm pa do 2,9 mm, ali ako se često lovi skupa s ostalom sitnom divljači (fazan, kunić, zec), onda može i sa 3,0 ili 3,1 mm. Težina sačme varira u zavisnosti od kalibra. Primjerice, za kal. 16 dovoljno je punjenje od 28 do 30 grama, a za kal. 12. punjenje od 32 do 36 grama.

Nizak let trčke, najčešće do 2 metra visine, treba nam u lovu uvijek biti na umu. To je, približ-no, visina glave lovca, pa je mo-gućnost nesreće veća nego u drugim lovovima. Stoga radije propustite jato da odleti nego da ugrozite svoga lovačkog ko-legu ili koju drugu, u lovištu slu-čajno zatečenu osobu.

Lov fazana. Fazana lovimo uglavnom na tri načina: pretra-živanjem s pomoću psa, pogo-nom i prigonom. Svi se ti načini lovova primjenjuju i za druge vrste sitne divljači i obično se ne lovi samo jedna vrsta, nego više njih zajedno.

Nekada je pretraživanje uz pomoć psa ptičara ili šunjkavca najčešće bilo pojedinačan lov. Nedavno je takav način lova


LOVNA SEZONA

fazana bio dopušten samo gru-pno, pa se uslugama jednoga ili više pasa koristila skupina lova-ca. Takvim načinom lova bolje je koristiti se u početku lovne sezo-ne, a poslije skupnim lovovima.

U lovu pretraživanjem bolje je koristiti se psom ptičarom na terenu gdje se može pratiti nje-gov rad i markiranje, a šunjkav-cem ondje gdje se njegov rad teže može pratiti. Pritom ptičari, a pogotovo šunjkavci, trebaju biti dobro dresirani i disciplinirani, da ne odu daleko od lovca ili lovaca.

Za lov fazana također se kori-ste puške sačmarice istih kaliba-ra kao i za jarebicu, tj. kal. 12 i kal. 16. Napomenimo da ima lovaca, popularno zvanih „šmekeri“, koji koriste i druge manje kalibre, ali oni su rijetki.

Promjer sačme kojom se puca na fazana ne bi smio biti ispod 2,9 mm, a može rasti čak do 3,5 mm.

Lovna sezona na fazana traje

do kraja siječnja, stoga se i pravi streljivo za zimske uvjete lova. Težina punjenja olovne sačme kreće se od 36 do 42 grama, a početna brzina je 410 m/s, što omogućuje siguran odstrel div-ljači u svim uvjetima lova.

U lovu prigonom, gdje nam fazani dolijeću relativno blizu tje-rani pogoničima i psima, i u lovu pogonom kroz gustu i nisku šika-ru gdje se fazani dižu na brzinu, bolje je rabiti sačmu 2,9 mm. U lovu pogonom kroz polja ili pri-gonom gdje su lovci postavljeni uz visoke šume koje fazani visoko prelijeću, koristimo krupniju sač-mu, promjera 3,5 mm.

O umijeću ciljanja i pogađa-nja letećih meta može se mno-go pisati, no ono se stječe jedi-no u praksi, čestom i ustrajnom vježbom. Vježbati treba početi još prije lovne sezone i to pra-znom puškom, kao i gađanjem glinenih golubova.

Lov divlje svinje. Popular-nost lova divlje svinje među lov-cima nije teško objasniti. Može se loviti skoro tijekom cijele go-dine i to veoma raznovrsno: po-jedinačno, grupno, danju, noću, čekanjem sa zemlje, čekanjem s visoke udobne čeke, na mjesti-ma prilaza i izlaska na hranjenje. Sam lov divljih svinja pruža vr-hunski doživljaj. Svinja je osjetlji-va njuha, brza, brža čak i od zeca, otporna na metak i oprezna.

Lov na nju zahtijeva određenu vještinu i znanje, upornost i srča-nost. Jednom riječju, veoma po-željna divljač u svakom pogledu.

Divlje svinje lovimo pogo-nom, prigonom, dočekom na visokoj čeki i šuljanjem.

Lov prigonom može biti samo s pogoničima, a može biti sa psi-ma goničima i terijerima koji su obučeni za lov divljih svinja.

Ako je riječ o dobro izvjež-banim psima, lov je uspješniji i uglavnom ne trebamo pse za potragu – krvosljednike.

Zakonski je jasno definiran lov na krupnu divljač, u kojem je propisan hitac iz karabina primjerene snage. Iznimka je zakonski ustupak u lovu na crnu divljač, u kojem je dopušten hi-tac kuglom iz glatke cijevi, bilo klasične dvocijevke, bilo iz kom-binirke ili iz dvije cijevi trilinga.

Kugla na bliskim udaljeno-stima često bolje djeluje od ka-rabinskog hitca, bez obzira na svoju manju brzinu, jer ona je bar tri puta teža od prosječnoga karabinskog zrna i više energije predaje cilju, koji najčešće pad-ne u „vatri“. Ovdje se ne smije zaboraviti da ta učinkovitost ima ograničenje do 45 do 50 meta-ra. Sve što je dalje, zbog nagla gubljenja brzine i pravca nema smisla, a zakonski je, potpuno opravdano, zabranjeno.

Tko god je duže lovac, imao je priliku vidjeti ili bar čuti da je pod kožom nekoga vepra nađeno zrno krupne sačme, oko kojega su nastali trovanje i upala – ili su vidljive rane koje već polako za-cjeljuju. Sreća što divlja svinja ima dobre obrambene mehanizme.

Dakle, posljedica pucanja sačmom na crnu divljač su teš-ka ranjavanja u kojima, nažalost, divljač biva izgubljena i za lovca i za prirodu.

Ako se pak odlučimo za si-gurnije i efikasnije lovačko oružje (karabin) kojim ćemo loviti ovu divljač, onda neka to bude ka-rabin s optikom, a može i kom-binirana ili triling puška, odgo-varajućega kalibra, s dovoljnom brzinom i masom zrna te priklad-nom udarnom energijom.

Zrna koja se najčešće kori-ste za lov divlje svinje su: 7x57 R, 7x64, 7x65R, 308 Winchester, 30-06 Springfield, 300 Winche-ster magnum, 8x57 IRS, 8x68 S, 9,3x62, itd.

Lov lisice. Zima i snijeg po-godni su za lov na predatore, posebno na lisicu. Za neke lovce nema ljepšeg lova od čekanja li-sice na snijegu po mjesečini. Nor-malno, jedni vole tu vrstu lova , drugi pak lisicu uživaju loviti po-gonom sa psima goničima.

Lov lisice je jedan od najo-miljenijih lovova iskusnih lova-ca. Lisica je životinja sumraka, koja u predvečerje polazi u potragu za hranom i aktivna je cijelu noć. Ovaj lukavi gra-bežljivac lovi se zimi, poglavito radi krzna. Lisici se teško može približiti i najčešće se lovi pu-canjem na daljinu. S obzirom na veću daljinu pucanja, debe-lo krzno i veću biomasu, koristi se karabinsko oružje manjih kalibara, primjerice: 22 Hornet, 222 Rem., 223 Rem., 243 Rem., 22-250, itd. (ako se lovi na čeki) ili, ako se lovi pogonom, sač-meno oružje ito krupnija sač-ma – 4,5 – 5,1 mm, punjenje 36-42 grama i početna brzina 410 m/s.

Lisica je živo-tinja sumraka,

koja u predvečerje polazi u potra-gu za hranom i aktivna je cijelu noć. Ovaj lukavi grabežljivac lovi se zimi, poglavito

radi krzna


LOVAČKO ORUŽJE

Optički ciljnik je precizan i osjetljiv in-strument. Nasađuje se čvrsto na puš-ku s pomoću različitih vrsta montaža.

Nužan je u lovu krupne divljači, posebno u sumrak, na većim udaljenostima i u lošijim vremenskim uvjetima. Omogućuje daleko bolju vidljivost nego golim okom.

Višestrukim povećanjem olakšava nam ciljanje i pogađanje i na velikim daljinama. Ciljanje je jednostavnije, središte križa po-stavi se na plećku divljači i ciljanje je zavr-šeno, tada slijedi samo hitac. U tom slučaju izbjegnuto je, kao kod mehaničkih ciljnika, poravnavanje stražnjega i prednjega ciljnika i ciljne točke. Dakle, izbjegnuto je poravna-vanje tri točke u jednu liniju, što je u slabim svjetlosnim uvjetima praktično nemoguće.

Za njega su posebno bitne sljedeće ka-rakteristike: što veća moć razlučivanja (u lov-noj praksi to znači mogućnost razabiranja sitnih pojedinosti na divljači), nepromočivost – sustav hermetičkog zatvaranja je takav da vlaga ne može prodrijeti u njega (kod nekih je unutrašnjost ispunjena plinom dušikom, da se spriječi unutarnje zamagljivanje).

Optički ciljnici imaju ciljničku napravu u obliku križa. Križ se sastoji od ukrštenih

Sjajno pomagalo, ponajprije, ponekad i dio lovačkoga imidža

Mladen Bešlić

Lovac ne može mnogo pogriješiti u izboru optike, ali se kod donošenja konačne odluke uvi-jek preporučuje konzultacija sa stručnom osobom

OPTIČKI CILJNIK

debljih i tanjih niti-končanica, a osim stan-dardnih izrada križa izrađuju se i križevi s osvijetljenim končanicama s nitima i svje-tlosnom točkom u sredini. U lovu na divlje svinje u pokretu koriste se optički ciljnici sa svjetlosnom crvenom točkom umjesto končanice, jer se njima može ciljati gleda-jući s oba oka.

Povećanje optičkih ciljnika kreće se od 1 do 12 puta. Za uobičajeni lov dočekom, čekanjem ili šuljanjem, kada se puca na div-ljač koja se ne kreće, koriste se povećanja od 4 do 6 puta. Kod noćnoga i večernjeg čekanja za mjesečine, koriste se ciljnici s povećanjem 8 i više puta.

Već smo spomenuli da se nasađuju na pušku s pomoću različitih vrsta montaža. Montaže mogu biti: čvrste (fiksne) i skida-juće. Skidajuće montaže su one kod kojih se optika može s puške skinuti i zaštititi od mogućih udaraca i oštećenja prilikom tran-sporta i neposredno prije lova ponovno staviti na pušku. Prednost skidajuće mon-taža je u mogućnosti korištenja više optika na istu pušku.

Poznate su montaže Suhl i tzv. Schwenk (okretna). Suhl montaža je najcjenjenija i naj-skuplja. To je izvrsna montaža, ako je vrhun-ski postavljena. Praksa pokazuje da spada u

red najčvršćih i najtrajnijih montaža.Postoji više vrsta okretnih montaža i ra-

znih međutipova. Karakterizira ih industrijska proizvodnja, cijene su im niže od Suhlovih, a kvaliteta dobra (primjerice, Styer). U novije vrijeme dosta se koriste čvrste montaže kod kojih se optički ciljnik ne skida s puške.

Optički ciljnici na lovačkom i sportskom oružju počeli su se masovnije koristiti tek početkom prošloga stoljeća. Naime, prvi proizvođač optičkih ciljnika za lovačke puš-ke bila je austrijska tvrtka Kahles, utemelje-na 1898. u Beču. Temelj optičkog ciljnika ostao je za sve vrijeme isti – u metalnoj cijevi (tubusu) smješteni su sustavi stakle-nih optičkih leća objektiva i okulara i sustav njihove vertikalne i horizontalne regulacije. Poslije slijede različita poboljšanja cijeloga sustava (primjerice, antirefleksna zaštita leće, punjenje tubusa internim plinom radi sprječavanja zamagljivanja i sl.), ali je temelj optičkoga ciljnika ostao isti.

SVEGA I SVAČEGA NA TRŽIŠTUU posljednje vrijeme, zahvaljujući libe-

ralizaciji uvoza na tržištu lovačke i sportske opreme, pojavio se čitav niz novih optika

Optički ciljnik sa svjetlosnom crvenom točkom

Suhl montaža

Schwenk (okretna) montaža


LOVAČKO ORUŽJE

različitih zaštitnih imena i karakteristika.Nepoznata imena i zaštitni znaci, često s

dobro reklamiranim marginalnim opcijama te šarenilom cijena, unose dosta pomutnje u naše, do sada mirno i siromašno tržište.

Sve ovo pruža mogućnost da se relativ-no povoljno nabavi kvalitetan, ali isto tako i opasnost da se skupo plati nekvalitetan i za namjenu nepodoban optički ciljnik.

Na našem tržištu nalaze se mnoge op-tike znanih i neznanih proizvođača iz Euro-pe, Amerike, a ponajviše iz zemalja Dalekog istoka, ali imalo upućenijem lovcu dobro su poznata imena proizvođača kao: Zeiss, Swa-rovski, Kahles, Schimidt & Bender, Zeiss-Jena.

Riječ je o renomiranim proizvođačima, s dugom tradicijom i brižljivo građenim imidžom vrhunske kvalitete i performansi proizvoda. Naravno, ovaj imidž podržan je i razinom cijena, koje su i kod najjeftinijih proizvoda navedenih proizvođača rijetko kada manje od tisuću KM, a kod vrhunskih lako prelaze i dvije tisuće KM.

Japan, tehnička velesila, ima svoj jedin-stveni moto: velika serija i dobra kvaliteta, niske cijene i odličan odnos kvalitete i cijene.

Ovu filozofiju zastupaju svi na europ-skom tržištu prisutni japanski proizvođači, primjerice Tasco, Hakko i Hunter. Čitav asor-timan ciljnika ovih proizvođača razvrstan je u nekoliko linija kvalitete i performansi, s relativno prihvatljivim cijenama.

Za japanske proizvođače karakteristična su određena egzotična rješenja, primjerice osvjetljenje končanice i mehanizmi za mjere-nje daljine s elegantnim rješenjem mehaniz-ma za korekturu nišanske linije u odnosu na

PRO POINT – OPTIČKI CILJNIK SA SVIJETLOM TOČKOM

Tvrtka Aimpoint AB iz švedskoga grada Malmea, potkraj 70-ih godina prošloga sto-ljeća proizvela je i ponudila tržištu ciljničku napravu naziva AIMPOINT, koja je bila slična kratkomu optičkom ciljniku. Optički sustav nije imao povećanja, umjesto končanice na objektivu je svijetlila crvena točkica, koja se mogla pomicati po vertikali i horizontali.

U proteklih dvadesetak godina u svijetu se pojavio veći broj proizvođača „svijetlih točaka“ tako da je zavladala velika konkurencija, cijene su osjetno snižene i proizvodi su sve bolji. Prednjače proizvođači iz Japana i SAD-a.

Ovi ciljnici su optičko-električni uređaji koji montažom na lovačko oružje olakšavaju ciljanje u određenim uvjetima. Oni mogu imati univerzalnu uporabu, za karabine, sač-marice i kratkocijevno oružje. Vrlo su korisni i učinkoviti u lovu na brzo pokretnu divljač, pri smanjenoj vidljivosti i na kratkim daljinama. Posebno se preporučuje za puške sač-marice i kombinirke.

Dobro mogu poslužiti starijim osobama i onima oslabljena vida.U metalnoj cijevi, slično kao i u klasičnih optičkih ciljnika, smješten je sustav op-

tičkih leća (objektiv i okular). U cijevi je smješten elektronski sklop što napaja i regulira rad male led diode koja projicira uski svjetlosni snop (najčešće crvene boje) na leću objektiva. S leće objektiva snop se reflektira nazad prema okularu i strijelac to vidi kao svijetlu (crvenu) točkicu. Sustavom za vertikalnu i horizontalnu regulaciju, slično kao kod klasičnih optičkih ciljnika, točkica se može pomicati po visini i po pravcu.

Ovi uređaji nemaju povećanja, međutim neki proizvođači nude posebne nastavke na sustav kojima se omogućuje i određeno povećanje.

Za montažu ovoga ciljnika na lovačko oružje koriste se klasični nosači, oni tipa Wea-ver, Schwenk, Suhl i drugi. To znači da se „svijetla točka“ može postaviti na svim tipovima skidajućih nosača, jer je moguće koristiti postojeća donja postolja prizme koja eventu-alno rabe za klasični optički ciljnik. Dapače, svaki vlasnik lovačke puške na kojoj se nalazi skidajući optički ciljnik može na isti nosač postavljati i ciljnik sa svijetlom točkom.

Najpoznatiji ciljnici sa svijetlom točkom su: AIMPOINT 3000, MIRAGE RANGER, PRO POINT, ELECTRO DOT SIGHT, REDOT, ONE V 30, L. SIGHT 46 A, LICHTER, itd.

daljinu cilja, s jednostavnom izmjenom skale daljine prema kalibru i laboraciji naboja.

Američka optička industrija, prije svega tvrtke Bushnell, Leupold, Redfield, Weaver i druge, proizvode optike specifičnoga au-tohtonog dizajna, u nekoliko kvalitetnih kategorija, niže do srednje visokih cijena. Tipična američka optička rješenja, osim nor-malnih idu k većim uvećanjima (12, pa i 24 puta) i manjim promjerima objektiva (tipič-no do 32 mm). Naime, u SAD-u se preferira dnevni lov na relativno velikim udaljenosti-ma, pri čemu nije potreban velik ulaz svje-tlosti pa time ni velika poprečna dimenzija optičkog ciljnika. Tek u posljednje vrijeme američke optike počele su se pojavljivati na europskom tržištu nudeći i tipično europ-ska rješenja i oznake (primjerice, 6x42, 3-10

x 50 itd.), ali uvijek dajući prednost duplex končanici, koja u posljednje vrijeme posta-je zaista univerzalno rješenje širom svijeta.

Oružje i optika trebaju biti usuglašeni po kvaliteti i cijeni. Nelogično je da na sku-pi triling ili kombiniranu prelamaču cijene iznad pet tisuća, pa i deset tisuća KM, ugra-dimo snajper jeftiniji od tisuću KM. Isto tako, ako na standardni karabin Crvena zastava, koji nov vrijedi osamsto-devetsto KM, ugra-dimo skupu Zeissovu optiku od preko dvije tisuće KM. Ovo ne bi bilo toliko i neobično kada sva lovačka oprema, pa i oružje i opti-ka, ne bi bili dio nužnoga „kicoškog“ imidža koji ide uz lov. Skupa gravura, koja značaj-no povećava cijenu standardnoga trilinga, zahtjeva optiku sa zaštitnim znakom barem Swarovski, ako ne i K. Zeissa.

Karl Zeiss - jedan od vodećih proizvođača optičkih ciljnika u Europi

Ciljnici “Lichter” - dobra kvaliteta i povoljna cijena


LOVAČKI OBIČAJI

Vlado Bošnjak

Bogu hvala na ovome daru i ovakvom danu – tim je riječima fra Mile Vlašić 28. rujna, točno u podne, započeo

svetu misu na Otaru. Već šestu godinu zaredom, posljednje nedjelje u rujnu, u organizaciji Ekološke udruge prijatelja Bila „Misište“, na ovome se mjestu slavi sveta misa. U samom je začetku ideja bila da to bude misa za lovce i početak lovne sezone, ali je iznenađujuće dobro prihvaćena od svekolikog puka, pa se i ove godine iskupi-lo preko tisuću poštovatelja „Otara“. Dobro netko reče, ovdje treba doći samo prvi put i sljedeća godina se s nestrpljenjem očeku-je. Još jedan zanimljiv podatak vezan je za ovaj događaj. Može loše vrijeme biti dani-ma prije ili poslije, ali na ovaj dan vrijeme bude kako se samo poželjeti može. Tako je bilo i ove godine. Kako je Otar na visini od oko 1000 metara, a rujansko sunce ove je godine bilo izdašno, mnogi su se kući vra-tili rumeniji, što od sunca, što od „vina ruj-na“. Po dolasku na Otar, svi su bili ugodno iznenađeni, jer se od prošle godine dosta uradilo na uređenju okoliša, a na samom vršku iznad Otara izgrađen je kameni zvo-nik. Tradicionalna izložba eko-plodova s

Pučko veselje u lovačkom ozračju

OTAR 2009.

Bila, i ove je godine zaokupljala pozornost nazočnih. I tako je, u ozračju zajedništva i spokoja, služena sveta misa, u kojoj smo se sjetili svih umrlih lovaca i svih ostalih koji su na bilo koji način bili vezani za ovo mjesto.

Fra Mile je posebice naglasio značenje nas živih – kako lovaca, tako i ostalih – u oču-vanju prirode i života u njoj, dara koji nam je Bog dao.

Po završetku svete mise upriličen je ručak za sve sudionike. Grah sa špekom i kobasicom neodoljivo je svojim mirisom mamio i one koji ga, iz zdravstvenih razlo-ga, ne bi smjeli jesti. Svatko sebi i svojoj grupi nađe mjesto. Započe ganga, jedna za drugom. Čas čuješ Posušake, Gruđane, Gračane, čas Grabovljane, Gorančane, Do-broseljane, Jarane i tako redom. Uštipci, sir i pršut tražili su čašu vina više. Na red su došli i pjevači bećarca. Ni ženske gange i basa nije nedostajalo. Stvorila se takva harmonija da srce od miline „pukne“. Va-lja istaknuti još jednu ovdašnju osobitost: ovdje se svatko osjeća domaćinom, nema gostiju, svi smo na „ti“ i svatko je zadovo-ljan i sretan. „Ovdje treba doći i ovo doži-vjeti“, reče mi Drago Zelenika, koji je za ovu prigodu došao iz Iloka. „Hvala svima koji su za ovo zaslužni, a meni osobno ov-dje navru sjećanja iz djetinjstva, koje sam dijelom ovdje proveo. Svaki ovaj vrt oko Otara, svaki kamen, podsjeća me na neke događaje i ljude kojih više nema. Drago mi je da su se naši stari običaji sačuvali i ovako treba nastaviti i ubuduće“, pomalo emotivno i sa sjetom govori Drago.

I tako u svim ovim događanjima vri-jeme brzo prođe. Na polasku, samo riječi hvale, a meni posebice godi ono „hvala lovcima“. I zaista, ovdje je bilo ugodno biti lovac. Mislim da će se lako sa mnom složiti i predsjednik Saveza Ilija Vrljić i glavni ured-nik ovoga glasila Dragan Naletilić, koji su svojom nazočnošću podigli lovački rejting ovoga skupa.

Među brojnim pukom, i neka dobro znana lica iz lovačkog miljea

Pjevači bećarca (gore) i gangaši (lijevo)


ŠUMSKI GLODAVCI

Ovojesenja idila, štono sva moguća čovjekova osjetila nemjerljivim bo-gatstvom puni i hrani, samo ako se

tomu želimo prepustiti, često kod čovjeka stvara i želju za nekim novim i posebnim razmišljanjima i istraživanjima. U takvome jednom ozračju sam i osobno poželio ne-što kazati o slatkoj maloj životinjici kojoj u našem narodu, ni sam ne znam zašto, osim njezina imena pridodaju još i miš. Dakle, zovu je puh miš!

Povod je bio osobito ekscesan, jer mi se moj dobar prijatelj pohvalio, kako je za ne-koliko dana uništio šest „velikih repatih“. Da-kle, cijelo jedno leglo! Nije prigodno vam kazivati moju reakciju i predavanja koja sam mu održao. Srećom, nije se svršilo svađom, premda nisam siguran u njegovo daljnje postupanje s puhovima. Poznajem običaje svoga naroda i znam da tako redom ljudi misle kao i moj prijatelj, pa tako i lovačka populacija. Radi toga sam se odlučio ovim prilogom potaknuti, prije svih lovce, na potrebu drukčijega ponašanja prema ovoj sitnoj, dlakavoj, lovnoj vrsti.

U Europi, Aziji i Sjevernoj Africi žive puhovi, svrstani u šest rodova, od kojih su na našim širim prostorima poznata četiri: Dryomis, Muskardinus, Eliomis i Glis. Ovaj potonji je jedino zanimljiv za lovačke po-trebe i on je najčešći, a ostali su rijetki i za-štićeni.

Puh spada u glodavce. Danju se krije po različitim rupama, češće u šupljinama drveća a ponekada i u stijenama. Može ga se naći po rupicama u zemlji na ocjeditim mjestima. On ima vrlo karakterističan kit-njasti rep i zubalo vrlo različito od ostalih sitnih glodavaca. Peti prst mu je zakržljao. Život puha je prilagođen drveću s kojega se pretežito i hrani, nanoseći ponekada štete na koštuničavom voću. Vjerojatno je iz toga razloga i proglašen mišem, stigma-tizirajući ga tako poradi one šačice badema ili oraha.

Srebrnasto sive je boje, izuzev po tr-buhu i ispod vrata, gdje je bjelkast, poput

Nitko se kod nas ne brine o životu ove sitne, dlakave, pleme-nite divljači, o njezinu lovu, o njezinoj zaštiti. A u mnogim krajevima u svijetu to je pravi specijalitet. Je li, možda, došlo vrijeme za promjenu takvoga odnosa?

kune bjelice. Ima sitne, okrugle uši i vrlo dugačke brkove. Oči su mu tamne i ne-razmjerno velike. Čim počnu tamne sjene noći šetati po šumarcima, puhovi se kreću kratkim brzim skokovima, kašlju, dozivaju se i grickaju. Puh može biti težak i do 120 grama, ako je godina rodna žirom i bukvi-ćima. U bukovim i hrastovim šumama se najviše i love. Često se nastane po stajama i sjenicima. Ako bi se ulovilo veći broj, ljudi bi ih solili u drvenim bačvama i sušili meso kao od domaćih životinja. Osim mesa, od puhova su se u ranija vremena rabila krzna za izradu kapa i šalova, vrlo cijenjenih na tr-žištima Zapadne Europe. Mast od puhova bi se rabila za liječenje u narodnoj medicini.

Za razliku od našega naroda, u mnogim krajevima je omiljena delicija i pravi spe-cijalitet, pa ga love lovci i obični ljudi, kao neki narodni običaj, ali samo tijekom rujna i listopada. Puh se ne lovi puškom, već razli-čitim mamcima i zamkama koji se razlikuju od mjesta do mjesta. U Sloveniji, Zagorju, Lici, Gorskom kotaru, Ravnim kotarima or-

ganiziraju se vrlo različite običajne gozbe oko ulova i spremanja puhova. Imao sam sreću sudjelovati u takvom jednom cere-monijalu, i svjedočim o istinskom uživanju u tome.

Stari Rimljani su izuzetno cijenili peče-ne puhove i gajili su ih u tu svrhu, a jedan izvor govori da su to preuzeli od Palestina-ca i drugih naroda Male Azije.

Puh je veliki proždrljivac. Jede do izne-moglosti i po cijelu noć. Potrebita mu je i hrana od sitnih životinjica, pa je poznat kao uništavač ptičjih gnijezda.

Puh je hrabra životinjica i ne zazire na-

NEKE ZABLUDE O PUHU (GLIS GLIS)

Puh, uistinu, nije miš

Blago Lasić

pasti i zmiju otrovnicu, koju u kratkom vre-menu svlada i pojede, pričali su mi očevid-ci(?)

Ima vrlo mnogo neprijatelja koji ga hvataju i uništavaju: lisica, tvor, kuna, lasica, sova, ris, divlja i pitoma mačka.

Puhovi se nakon jesenjega debljanja udružuju i po nekoliko njih ide duboko u šuplja stabla, špilje i jame na spavanje, gdje u dubokom snu ostaju i po sedam mjeseci, sve negdje do travnja. Nakon buđenja se odmah pare, sve do sredine ljeta. Ženka nosi mlade oko 30 dana i okoti ih 4 do 6 a nekada i više. Mladunci su goli i slijepi prvih dvadesetak dana. Čim progledaju razilaze se iz gnijezda i samostalno hrane.

Ova sitna, dlakava, plemenita divljač, koliko znadem, nije uopće na popisu na-ših lovnogospodarskih osnova, pa prema tomu nitko se i ne brine o njezinu životu, lovu i možebitnoj zaštiti. Je li došlo vrijeme promijeniti način razmišljanja i ponašanja, pogotovo kada znamo da su mnoge druge vrste postale malobrojne ili istrijebljene?


LOVAČKA PRIČA

Galič je južni dio Prenja, omeđen du-bokim kanjonima Pritresa s istočne i kanjonom Bijele sa zapadne strane.

Na njegovu jugozapadnom dijelu je selo Grabovčići, koje se nalazi na izdignutom pla-tou između navedenih kanjona. Uz Galič je šuma do nadmorske visine oko tisuću i tristo metara, a iznad toga su bogati pašnjaci na velikim i blažim padinama, koje se zadižu do kote oko dvije tisuće metara. Ovi pašnjaci su orijentirani prema jugoistoku i dobro su osunčani, pa se na njima snijeg brzo otapa, a odmah iza stijena sa sjeverozapadne stra-ne Galiča, snijeg se u smetovima zadržava preko cijele godine. Vjerujem da se takav kontrast, na vrlo malom razmaku, može naći samo na Prenju.

Već u rano proljeće, s pojavom prve trave i vegetacije uopće, zbog spomenute dobre osunčanosti, tu često obitavaju i divo-

Divojarac s GaličaNe znam treba li oderati noge, ali znam da treba dobro ostru-gati ili poderati lovačke cipele, pentrajući se i spuštajući po oštrom kamenjaru i liticama, u potrazi za divojarcem. Pogo-tovo kad je na Prenju snijeg i led

Drago Lasić

koze. Također u ranu jesen, s pojavom mlade otave (poslije prvih kiša), a kada je i lov na di-vojarca, ovdje se često nađu i sami divojarci, pogotovo kada se s planine povuku kolibari, a to je obično krajem rujna mjeseca.

U samo svitanje, krenuli smo, moj pra-tilac lovočuvar Krezo i ja s ruksacima preko Ravni sa spuštanjem preko kanjona Pritre-sa u kanjon Bijele i penjanjem na Grabov-čiće, te uz planinu. Iznad šume, išli smo uz spomenute pašnjake plićim uvalama s mjestimičnim grmljem kao zaklonom, te zaobišli niz široka točila i došli s istočne strane do smetova stalnoga snijega ispod stijena. Na donjem dijelu smetova, gdje je snijeg najtanji i gdje se može lomiti, kidali smo „pogače“ snijega i malo se osvježavali, premda je snijeg tvrd i opor kao da je ne-čim cementiran. Znali smo da nije dobro tako umorni kvasiti grlo snijegom, ali u toj

situaciji trebalo nam je bar malo osvježe-nja.

Kada su ljetne vrućine i sparno vrijeme, ovdje se preko dana nađu i divokoze, koje hladuju na smetovima, a gdje sunce i ne do-lazi. Ne može im se prići ni od kuda, jer imaju preglednost velikog terena, pa im to dobro dođe, jer ne mogu im neopaženo prići vu-kovi, kao ni drugi progonitelji, a iza leđa su im visoke stijene.

PLANINSKI IZVOR SOPOTProdužili smo od smetova niz jače str-

mine s poprečnim kamenim pojasevima i spustili se do izvora Sopota, koji se nalazi na nadmorskoj visini oko tisuću i petsto metara. To je i krajem ljeta jači izvor hladne i izuzetno lijepe planinske vode i to kada mnogi izvo-ri znatno smanje izdašnost vrela ili presuše. Međutim, nakon kratkog toka niz nekoliko kaskada, a u dužini oko stotinu metara, voda naglo ponire u kraški teren. Šteta!

STIJENE KAO PISMOSjeveroistočno od Sopota, na daljini od

nepun sat hoda, nalaze se velike okomite stijene, potpuno ravne i glatke, pa izgleda-ju kao neki golemi pano, a koje se nazivaju Pismo. Ispred tih stijena, na nešto nižem te-renu, postoje i danas ruševine nekadašnjih zidanih objekata, koje narod naziva „Kalu-đerske stanine“. Prema legendi, tu su u dav-na vremena živjeli neki Kaluđeri ili Kaluđerići, kako su mi govorili ljudi na Prenju.

Kad su sve pripremili i namirili, ostali su na planini stanovati i preko zime. U kasno proljeće, kada se moglo od snijega, izašli su na planinu ljudi iz sela i našli su pismo u kome je stajalo: „Nismo izginuli ni od zime, ni od gladi, već od straha Božjega“. Od tada se ove stijene nazivaju Pismo, a to je inače poznato mjesto i bitan orijentir na konjskom putu od Soplja prema Tisovici.

Vjerojatno je da i legenda hoće kazati kako su na Prenju zime i mećave opake sa žestokom grmljavinom. Poznato je da na ovome terenu ima i podzemnih voda, jer u istoj uvali postoje dva manja izvora, premda je Prenj, kao cjelina, vrlo oskudan izvorskim vodama, pa i u odnosu na mnoge druge planine. S obzirom na to da je na spoju sre-dozemne i kontinentalne klime na Prenju su promjene vremena brze i iznenadne, često s vrlo jakom mećavom, pa je opasno naći se na brisanom prostoru. Svjedoče to i oznake na mnogim mjestima po Prenju o stradanji-ma ljudi od nevremena, osobito na brisanim terenima.

LOV DIVOJARCAProdužili smo lovom uz Vjetrena brda. Išli

smo mi, što se kaže lovom, još od Grabovči-ća, ali nismo nigdje vidjeli samca za odstrel. Istina, vidjeli smo nešto divokoza, pa i mla-


LOVAČKA PRIČA

dih jaraca, ali nisam pucao. Idući preko Vje-trenih brda, najednom smo ugledali samca, koji se nekako iznenada pojavio, a bio je do-sta blizu, pa sam odmah opalio s lovačkog štapa i – promašio! Nisam stigao ponovno ni opucati, jer nam je odmah umakao na za-klonjeni teren. Osnovna greška je u tome što sam bio presiguran i brzoplet, iako sam vidio u snajperu da mi „igra“ karabin, a znao sam da ga u momentu ne mogu umiriti tako za-dihan. Uvijek je bolje bar malo sačekati, dok se čovjek smiri i koncentrira, pa i u slučaju kada se divljač može skloniti, jer tada ostaje mogućnost da se na nju naiđe u nastavku lova. Kada se, međutim, nepromišljeno opa-li, divljač bježi daleko, pa je mala šansa da se opet susretne s lovcem. Ovo je posebno bitno kada se naiđe na starijeg divojarca s kapitalnim trofejem.

Provjerili smo da slučajno nije pogođen, a bilo je već i kasno, pa smo krenuli prema kolibi. Vrlo pažljivo smo prišli Slanim dolo-vima, gdje se obično u sumrak ponekada mogu vidjeti i vukovi, koji se zadržavaju na tim terenima sve dok je stoka na planini i dok se i divljač ne povuče na niža i zaklonje-nija staništa, ali našli smo samo tragove na snijegu. Ocijenili smo da su stari dva do tri dana i da je bio čopor od nekoliko vukova.

Prespavali smo u kolibi Mirka Zurovca. Mirkova koliba je karakteristična stara koli-ba, kakve su skoro sve po Prenju. Zidovi su kameni suhozid visine do jednoga metra, a

dimenzije su oko 6 x 4 metra, što narod kaže, „s vjetra na vjetar“. Pokrov je ranije bio najči-šće od šindre, a sada je i gore u modi najlon, što je mnogo neprirodnije, a i prvi jači jesenji vjetrovi ga iskidaju, pa se iz kolibe vide nebe-sa. Pod je od ilovače s ognjištem na sredini kolibe, te se može ležati sa svih strana ognji-šta, a vatra se održava cijelu noć, pa se leđa dobro ispare. To je golema prednost ovakvih koliba. Ujutro je čovjek kao preporođen, čio i odmoran, bez obzira na to što je prespavao na goloj dasci, s ruksakom pod glavom i še-širom na licu.

Osvanula je nedjelja, lijep dan za lov, pa smo odlučili ići uz Plane i ponovno se popeti na Galič. Plane su veliki prostor s točilima i stijenama, koje se ne mogu promotriti s jed-noga mjesta, pa smo, idući uz Plane, zaosta-jali i promatrali dio po dio terena. Tako smo s jednoga mjesta vidjeli da se dva divojarca gonjaju po Planama. Bilo je vrijeme predpa-renja, pri kraju listopada, kada jači divojarci prikupljaju koze za svoj „harem“ i odgone suparnike iz toga rajona. Strpljivo smo sače-kali zaklonjeni dok su nam došli na domet, pa sam opalio. Pucao sam, naravno u za-dnjega, jer to je, redovito, uvijek bolji trofej. Imao sam ovdje više sreće nego dan ranije na Vjetrenim brdima, a bio sam i odmorniji i koncentriraniji.

Divojarac je bio star sedam godina, s trofejem oko 90 točaka, ali znatno slabiji od onoga što sam ga promašio. Ipak, bio sam

potpuno zadovoljan, jer mi je svaki moj trofej vrijedan i drag, a nije tada baš ni bilo lako steći bolji trofej, s obzirom na tadašnji fond divljači. Krezo je vrlo jednostavno go-vorio: „Treba oderati noge, pa donijeti trofej divojarca!“ Ne znam treba li oderati noge, ali znam da treba dobro ostrugati, ili poderati, lovačke cipele, pentrajući se i spuštajući po oštrom kamenjaru i liticama, a pogotovo kada je i snijeg i led.

Pri vrhu Plana, izašli smo zaklonjenom uvalom od vrlo jake bure i došli na sami vrh Galiča sa zapadne strane i to iznad spome-nutih visokih stijena sa smetovima stalnoga snijega. Čim smo se pojavili gore na brisa-nom prostoru, vjetar mi je u momentu di-gao šešir s glave. Da čovjek ne povjeruje, no-sio ga je vjetar preko trideset metara iznad padine terena, a nije ni dotakao zemlju. Izgledalo je kao kada vjetar napuni zrakom najlonsku vrećicu i nosi je s lakoćom. Uzeo sam šešir iz kleke u koju ga je „nabio“ vjetar i nosio ga u ruci niz padine sve do Lojpurovih stanova pri vrhu šume.

Na Grabovčićima smo se malo odmarali i zamišljali kako bi bilo lijepo da ima neki vi-seći most s Grabovčića na Ravne, koji su na približno istoj nadmorskoj visini. To mašta-nje, kao da nam je malo olakšalo situaciju, ali smo se ipak poprilično umorni, noseći divo-jarca, morali nekoliko stotina metara spuštati u kanjon i penjati se na Ravne, ali takav je lov na divojarca.


KINOLOGIJA

izložbu je otvorio načelnik Petar Polić, koji je izrazio zahvalnost i potporu članovima Kinološke udruge Posušje, pozdravio sve izlagače i zaželio im sreću i uspjeh, te do-bru zabavu svim posjetiteljima. Zahtijevan posao ocjenjivanja i izbora najboljih pasa po pojedinim kategorijama obavljala su če-tvorica kinoloških sudaca: Stjepan fra Petar Krasić i Zdravko Pranjić-Švabo iz Bosne i Hercegovine te Dragan Janjić i Dean Pje-vač iz Srbije. Program izložbe i posao oko regularnosti vodio je delegat Kinološkog saveza Herceg-Bosne Mirko Čolak.

Po završetku izložbe, valjalo je čuti i mi-

Unatoč problemima i nedaćama u koje je upala kinologija u našoj ze-mlji i kada se kinološke manifesta-

cije predviđene za ovu godinu mogu na-brojiti na prste jedne ruke, vrijedni članovi i vodstvo Kinološke udruge Posušje ostali su ustrajni u nastojanjima da održe i ove godi-ne izložbu CAC BiH. Ova izložba je vrhunac cjelogodišnjeg rada udruge na promicanju, pogotovo lovačke, kinologije na ovim pro-storima i prilika da uzvrate na gostoprim-stvu svima onima kod kojih članovi ove udruge izlažu svoje ljubimce tijekom godi-ne, kako u našoj zemlji tako i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori pa čak i dalje.

REKORDAN BROJ IZLAGAČAKao što je i najavljeno, početkom ruj-

na održana je tradicionalna 5. Državna izložba pasa svih pasmina s 2. Memorijal-nom specijalkom EX-YU i autohtonih go-niča. Uz suorganizaciju Kinološkog saveza Herceg-Bosne, te pokroviteljstvo Općine Posušje kao i pomoć mnoštva sponzora i donatora, izložba je zadržala visoku razinu u svim segmentima organizacije. U prilog tomu govori podatak da se na izložbi po-javio rekordan broj izlagača, a ukupno je prijavljeno čak 248 pasa. Točno polovina od toga broja bili su psi iz VI. FCI skupine, a najbrojniji su bili posavski goniči, njih 43. Drugu godinu zaredom, izložba je održana u predivnom ambijentu Sportskog centra „Šego“ te se ponovno ovaj prostor poka-zao kao idealno mjesto za ovakve manife-stacije. U ime pokrovitelja, Općine Posušje,

Odlično posjećena izložbapasa u Posušju

Praznik za sve ljubitelje pasa

Mladen Bešlić i Ante Bašić

SPECIJALKA DALA POSEBNU DRAŽ CIJELOJ MANIFESTACIJI

Na memorijalnoj specijalki EX-YU i autohtonih goniča, koja se organizira u spomen na prerano preminulog osnivača i istaknutog člana Kinološke udruge Posušje Rober-ta Oreča, posao odabira najljepših pasa obavljali su sudci iz Srbije – Dragan Janjić i Dean Pjevač, a nagrade kao najljepši u svojim kategorijama dobili su: najljepše štene je posavski gonič Lila, vlasnika Velibora Jurišića; najljepši najmlađi pas je crnogorski pla-ninski gonič Kado Sutromanska, vlasnika Sanje i Miodraga Vretenčića; najljepši mladi pas je istarski kratkodlaki gonič Ani Labinska, vlasnika Damira Galića; najljepši zreli pas je crnogorski planinski gonič Garo, vlasnika Srećka Žulja; najljepši šampion je istarski kratkodlaki gonič Pevac od Motajničkog Vuka, vlasnika Mire Mikulića; najljepši radni pas je posavski gonič Brik, vlasnika Damira Markote; najljepši veteran je srpski gonič Zin, vlasnika Ante Miličevića; najljepši par specijalke su crnogorski planinski goniči, vlasni-ka Srećka Žulja; najljepša uzgojna skupina su posavski goniči, vlasnika Damira Marko-te. Najljepši pas specijalke, kao i prošle godine, je istarski kratkodlaki gonič Brita, inače u vlasništvu sinova pokojnog Roberta – Frane, Jure i Filipa Oreča.

Izložbu je otvorio općinski načelnik Petar Polić


KINOLOGIJA

NAJLJEPŠI PAS IZLOŽBE

Za najljepšega psa izložbe CAC BiH Posušje 2009 – „Best in show“ progla-šen je samojed Big, vlasnika Nedima Šute, drugoplasirani je prošlogodišnji BIS, istarski kratkodlaki gonič Brita, vla-snika Frane, Jure i Filipa Oreča, a tre-ćeplasirani pas je mops Lester, vlasnika Dalile Helje-Pašić.

POSEBNE NAGRADE ORGANIZATORA

Nagradu za izlagača s najvećim brojem prijavljenih i izvedenih pasa osvojio je Josip Jole Tadić iz Tomislavgrada, nagrada organizatora za izlagača iz najudaljeni-jeg mjesta pripala je Ini Olsen iz Danske, a nagradu i posebno priznanje fotografu – avanturistu uručena je Saši Komoru. Nagradu za najljepšeg autohtonog psa osvojio je barak Keti von Dobrenica, vlasnika Vidana Ninčića iz Srbije. Nagradu za najboljega mladog vodiča osvojila je Matea Bulić iz Čitluka. Sve posebne nagrade, kao i prizna-nja kinološkim sudcima za uspješno obavljen posao, uručio je predsjednik Kinološke udruge Posušje Tonćo Jukić.

PRVACI SVOJIH FCI SKUPINA

Prvak u I. FCI skupini je nje-mački ovčar Sony Arhandia Lido-erdali, vlasnika Nedjeljka Kolo-vrata, najljepši u II. FCI skupini je bijeli patuljasti šnaucer Flavio, vlasnika Siniše Tvrdića. Sim-patije svih prisutnih osvojio je izlagač iz Nizozemske Woutera Kalkmana, čiji je zapadno-škot-ski bijeli terijer Inchke Arrans Ivory King proglašen za najljepšeg psa III. FCI skupine. U V. FCI skupini najljepši pas, kasniji BIS izložbe, je samojed Big, a njegova pra-titeljica na istom tronu, istarski kratkodlaki gonič Brita, bila je najljepši pas najzastupljenije, VI. FCI skupine. Poenter Bin, vlasni-ka Josipa Jole Tadića, najljepši je pas VII. FCI skupine, u VIII. FCI skupini to je zlatni retriver Chuk Berry Anima Candida, vlasnika Gorana Pogarčića i, na kraju, u X. FCI skupini titulom najljepšeg okitio se trećeplasirani pas BIS mops Lester.

šljenje dvojca koji je i najzaslužniji za nje-zinu organizaciju: Srećka Žulja, stručnoga voditelja izložbe i potpredsjednika Kinološ-ke udruge Posušje, i Tonće Jukića-Sokola, predsjednika Udruge:

„Višegodišnji rad pojedinih članova Kinološke udruge Posušje i ove je godine urodio plodom. Mi smo se potrudili osigu-rati vrijedne nagrade i što povoljnije uvjete za sve izlagače i posjetitelje, kojih je zaista bilo mnogo, a ugodna atmosfera iz godine u godinu izdvaja Posušje u red kvalitetnijih i posjećenih izložbi.

Kvaliteta pasa bila je izuzetna, a sudač-ki kriteriji korektni. Psi su bili dobro pripre-mljeni. Raduje nas i dobro hendlovanje već

Praznik za sve ljubitelje pasa

prekaljenih odgajivača i ostalih koji se tru-de da to postanu.

Vlasnici pasa čiji su ljubimci ponijeli pe-hare i osvajali titule, rado ističu upravo one zarađene u Posušju. Nije mala stvar kad vam izlagači iz susjednih ili nekih drugih ze-malja u kojima je kinologija još razvijenija, redovito dolaze, iako znamo da to sve stoji poprilično truda i značajnih financijskih ulaganja.

Kako svake tako i ove godine, nakon svečanog proglašenja pobjednika i dodje-le pehara, potrudili smo se počastiti naše izlagače i publiku tradicionalnim lovačkim gulašom. Njihovi osmjesi zadovoljstva obe-ćavaju lijep odziv i sljedeće godine.“

Među nagrađenima bila je i Ina Olsen iz Danske


KINOLOGIJA

Mirko Filipović

Pas je najstarija udomaćena životinja, a prema dosadašnjim saznanjima i tvrd-njama kinoloških istraživača, njegov

predak je vuk. Pračovjek, lovac, je u svojim lovačkim pohodima primijetio da vukovi zbog svoje brzine, izdržljivosti i razvijenog njuha lakše hvataju svoj plijen. Radi toga je počeo uzimati njegove mlade i pripito-mljivati ih da bi mu kasnije bili pomagači u lovu. Nitko ne može znati koliko je proces pripitomljivanja trajao, ali je svakako bio dug. Dokaz tomu je i činjenica da i danas u slobodnoj prirodi nalazimo vukove, u Africi divlje pse, a u Australiji divljega psa – dinga. Od pripitomljenih vukova prvo su se razvili psi goniči. Danas se drži da su od goniča nastale i sve ostale pasmine pasa. Za nasta-nak velikoga broja različitih pasmina u pr-vom je redu zaslužan čovjek, koji je svjesno odabirao pojedine primjerke i kontrolirano ih križao želeći dobiti određena radna i psi-hofizička svojstva, veličinu i izgled tijela. Osim čovjeka, na nastanak novih pasmina utjecali su: klima, ishrana, nekontrolirana križanja, prirodna selekcija, bolesti, itd.

PSI GONIČIKako je već rečeno, prvi lovački psi bili

su goniči. Kod goniča je, u pogledu radnih svojstava, ostalo najviše atavističkog naslije-đa od njegovih davnih predaka. Oni su ostali i dalje, u većini slučajeva, samovoljni, nekon-trolirano i dugo proganjaju divljač i manje su ovisni o gospodaru.

Posao goniča je da u lovištu i na velikim udaljenostima od lovca samostalno prona-đe divljač i ustrajno je goni. Niti jedna pa-smina lovačkih pasa – a ima ih bezbroj – nije toliko samoinicijativna kao goniči. U svome radu vrlo rijetko se nalazi u slušnom, a kamo-li u vidnom kontaktu s lovcem. Na dužinu gonjenja snažan utjecaj ima „čopor“ pasa. To su psi koji se međusobno poznaju i često zajedno love. Za većinu strasnih goniča, tzv. „dugoprugaša“, vrijedi lovački izreka: Nedje-ljom lovi, ostale ga dane traži.

Pravilnoj obuci goniča lovci poklanjaju vrlo malo pozornosti. Mnogi lovci mladog

Svaki je pas onoliko dobar, koliko je uloženo u njegaPosao goniča je da u lovištu i na velikim udaljenostima od lovca samostalno pronađe divljač i ustrajno je goni

PSI GONIČI

psa puštaju rano ujutro ili u sumrak, i to naj-češće s iskusnim psom. Iz prakse je, među-tim, poznato da se on može uz više truda – istina u manjoj mjeri – naučiti raditi i šarati kao ptičar, krvosljednik, jamariti ili pak apor-tirati.

IZBOR PASMINENa teritoriju bivše države Jugoslavije

uzgajano je šest pasmina goniča, i oni se i sada uzgajaju. Treba istaknuti da su prilikom raspodjele ovih pasmina od strane FCI-a, Hrvatskoj, opravdano, pripale tri pasmine: posavski, istarski oštrodlaki i kratkodlaki go-nič. Bosni i Hercegovini je pripao bosanski oštrodlaki gonič – barak, a Srbiji balkanski – sada srpski i trobojni gonič. Crnoj Gori je pripao jugoslavenski alpski gonič – alpinac. Kako je vidljivo, ovom raspodjelom Slovenija nije dobila ništa.

Slovenci su pokušali Hrvatima preoteti oba istarska goniča, što im arbitražom FCI-a nije uspjelo.

U ovoj raspodjeli Srbi su, nepravedno, dobili „trobojca“, koji je, ipak, ponajviše bo-sanska pasmina.

Za „alpinca“ je zanimljivo napomenuti da su ovu pasminu, kako to neki tvrde, u Crnu

Goru donijeli slovenski radnici koji su radili na šumskim radovima, izradi pilana i pruga.

IZBOR GONIČA I LOVIzbor goniča ovisi o sklonosti lovca prema

nekoj određenoj pasmini. Tako će neki lovci izabrati posavskoga goniča, drugi istarskoga kratkodlakoga goniča, a treći neku drugu pa-sminu. Ne postoji neka superiorna pasmina. Među svim ovim pasminama postoje dobri i loši radni psi. Istina je da poneki psi radije love zeca, neki lisicu, a drugi divlju svinju. Specija-lizacija psa za lov određene vrste divljači za-počinje prvih dana uvođenja u lov. Ona zavisi od njegove prirodne sklonosti ka gonjenju određene vrste divljači i obučenosti. Prije bi se moglo reći da su sve nabrojane pasmine manje-više svestrane. Svaki će pas biti ono-liko dobar koliko mu se pokloni pozornosti i kako se obuči. Pri nabavci goniča lovac mora voditi računa i o vrsti divljači koju će loviti, te o klimatskim uvjetima u samome lovištu. Pri-mjerice, za lov u kršu, zbog vrućine i njegove guste dlake, manje će nam odgovarati barak od istarskoga kratkodlakoga goniča ili posav-ca. Barak će nam, zbog svoje otpornosti na niže temperature, kišu i snijeg, bolje poslužiti za lov u zimskim uvjetima.

Osim sa psima goničima, neki lovci love i sa brak jazavčarima. Brak jazavčari su odlič-ni psi za lov divlje svinje, osobito u lovištima gdje ima srneće divljači. Ovi psi vrlo kratko ili gotovo nikako ne proganjaju srneću divljač.

Prilikom izbora psa (šteneta) treba se dr-žati nekih osnovnih pravila. Prije svega, treba znati njegovo podrijetlo, i to što je moguće dalje u uzgojnoj liniji. Kod roditelja treba za-paziti sve eksterijerno dobre odlike ili mane, kao i poznavati njihova radna svojstva. Po-znavanje radnih svojstva je vrlo bitno, jer nije isto želimo li nabaviti psa za lov zeca, lisice ili divlje svinje. Po nekom pravilu, od rodite-

Trobojni gonič


KINOLOGIJA

Članovi KK „Tornjak – Rama“ sa svojim psima su nastupali na nizu izložbi di-ljem BiH i Hrvatske: Rama, Banjaluka,

Prijedor, Sarajevo, Sinj, Gradiška, itd. Gdje god su nastupali, uglavnom su osvajali prva mje-sta, bilo po razredima, u pasmini, sa štenadi, s mladim psima, u paru, sa skupinom ili u II. FCI skupini. Bandit od Crne Ramske, vlasnika dr. Ivice Čička s Kupresa, u potpunosti je blistao te je ostao neporažen na svim izložbama na kojima je nastupao, od Rame gdje je postao mladi prvak BiH, pa do Prijedora, Sarajeva, Sinja, Gradiške, gdje je bio uvjerljivo najljepši tornjak, a među prva tri u II. FCI skupini. Amor od Crne Ramske je bio uvjerljivo najljepši i naj-uspješniji mladi tornjak.

Kao nagradu za dosadašnji rad, članovi KK „Tornjak – Rama“ dobili su, od krovne ki-nološke organizacije – UKS BiH, organizaci-ju državnog prvenstva za tornjake, koje se održalo 25. travnja na Makljenu. Sudac je bio Ivan Tabak iz Tomislavgrada, a delegat Bogoljub Novaković iz Banjaluke. Bila su privedena i ocijenjena 62 psa. Organizacija i vremenski uvjeti su bili odlični.

Članovi Kluba aktivni su i na drugim po-ljima, ne samo na kinološkom. Nastupili su na međunarodnom sajmu poljoprivrede, prehrane i turizma „Dani šljive – Rama 2009“. U jakoj konkurenciji rakije šljivovice, ramska

KK „Tornjak – Rama“: JOŠ VIŠE JEDINSTVA I RADA

I dalje nepobjediviStanko Ćurčić

„Tornjakuša“ je zauzela prvo mjesto. Ovo je još jedan pokazatelj koliko se ozbiljno i kvali-tetno radi i na uzgoju tornjaka i u proizvod-nji ramske šljivovice „Tornjakuše“.

Klub je ove godine, s još nekoliko udru-ga, navodno isključen iz KS HB. „Samovoljom Stjepana Krasića“, kako kaže predsjednik Stipo Jelić, te nastavlja: „Mi još uvijek nismo dobili nikakvu službenu obavijest, što bismo po zakonu trebali dobiti. A kako ćemo je i dobiti kada ni Skupština niti Upravni odbor nisu o tome raspravljali ni glasovali. Petar Krasić i Mirko Čolak su uporno pokušavali unijeti nemir i raskol u naš klub. Dvojica nji-hovih istomišljenika su to pokušala i na po-

sljednjoj skupštini. Ostali su, međutim, usa-mljeni, te su mrzovoljno napustili skupštinu. Ja sam bio mandat dao na raspolaganje, ali su članovi jednoglasno stali uz mene. Doni-jeli su odluku da nema odstupanja od prije donesenih odluka. Tako je Klub, uz još više jedinstva, nastavio s radom. Mi istinski uz-gajamo pse, organiziramo izložbe, izlažemo svoje pse i borimo se za istinsku kinologiju u BiH. Nadamo se uskoro ponovnom prijmu u FCI. Koristim ovu priliku i pozivam sve lju-bitelje tornjaka na specijalku tornjaka Rama 2010., koja će se održati 24. travnja iduće go-dine, da provedemo zajedno jedan ugodan kinološki dan.“

lja dobrih svinjara možemo očekivati dobro potomstvo u lovu na svinje. Ovo se pravilo može odnositi na „zečare“ i lisičare.

GONIČI U EUROPIFrancuska je zemlja s višestoljetnom

tradicijom lova. Ona je zemlja s najvećim brojem pasmina goniča. Francuske pasmine goniča podijeljene su na: velike (plavi ga-skonjski gonič), srednje (nivernejski gonič) i kratkonoge (normandijski baset). Tradicija i uzgoj goniča u Francuskoj održani su za-hvaljujući tradicionalnim lovovima na konji-ma (par force) kojima se s velikim čoporima pasa love jelen i lisica. U ovakvim čoporima samo dva-tri psa slijede trag i predvode pse, svi ostali ih slijede.

U Engleskoj je isti način lova. Najpoznatija engleska pasmina koja im služi za spomenuti lov je engleski lisičar (fox hound). Osim njega dosta je raširen kratkonogi gonič (beagl).

Amor od Crne Ramske - najljepši i najuspješniji mladi tornjak

Štenci posavskoga goniča


KINOLOGIJA

Josip Vukoja

Nedžad Garić

Provjera znanja za goničeCACT – BIH 2009. ŠIROKI BRIJEG

Državna utakmica pasa goniča gla-snoga gona na divlju svinju održa-na je u gateru Kosmaj, u Širokom

Brijegu, 26. rujna 2009. U katalogu se našlo osam prijavljenih pasa, od kojih je sedam pristupilo utakmici. Sudili su Mirko Čolak iz Širokoga Brijega i Stipe Bulić iz Čitluka, a delegat je bio Jozo-Joža Lasić iz Širokoga Brijega. Ocjenjivale su se sljedeće discipline: ponašanje na pucanj, način traženja, kvali-teta njuha, glas u mjestu, oštrina, ustrajnost u napadanju na divlju svinju, glas u gonje-nju i poslušnost. Od sedam pasa, četiri su položila ispit. Prva dva psa su imala isti broj bodova pa je prednost dobio mlađi pas.

Prvo mjesto, sa 178 bodova, pripalo je po-savskom goniču Bondu, vlasnika Drage Sko-ke iz Radišića. Drugo mjesto, sa 178 bodova, osvojio je trobojni gonič Bobi-Đoni, vlasnika Josipa Vukoje iz Mostara. Treći je bio posav-ski gonič Bobi, vlasnika (opet) Drage Skoke iz Radišića s osvojenih 150 bodova. Četvrto je mjesto pripalo ženki posavskog goniča vla-snika Zlatka Puljića iz Ljubuškog, s osvojenih 120 bodova. Ostali psi nisu imali svoj dan.

U suradnji sa županijskom Kinološkom udrugom „Posavac“ iz Orašja, LD „Fa-zan“ iz Odžaka je organiziralo, prvo,

ocjenu u eksterijeru za lovačke i službene pse i, drugo, ispit prirođenih osobina u radu ptičara na prepelicu. Smotra je upriličena u lovištu „Ekonomija“ 23. kolovoza 2009., a su-dio je Tomislav Čanić iz Bosanske Gradiške.

Na ocjenu u eksterijeru je privedeno 8 pasa, svi su ocijenjeni pozitivnim ocjena-ma. Na ispit prirođenih osobina u radu pti-čara na prepelicu privedena su 22 pasa, 11 ih je položilo IPO, 11 nije. Vlasnici svih pasa su dobili diplome za sudjelovanje na smo-tri, vrećicu hrane za svoje ljubimce i promo-tivni materijal.

Izabrana su i tri najuspješnija psa. Naj-ljepši pas smotre bio je špringer španijel, ženka vlasnika Senada Puzića iz Odžaka. Njemački kratkodlaki ptičar – mužjak, vla-sništvo Petra Ilaka iz G. Dubice, najbolji je pas u radu bez odstrela, a poenterka

Prvi IPO na prepelicu

Mehmeda Šogorovića proglašena je naj-boljim psom u radu s odstrelom.

Sudci, izlagači i natjecatelji ocijenili su smotru visokim ocjenama, ali je jasno da sve to može i treba biti još bolje. Bio je ovo

LD „Fazan“, Odžak: SMOTRA PASA

prvi IPO na prepelicu na ovim prostorima, pa je i zanimanje gledatelja bilo nešto veće. Riječ je o prvim ovdašnjim kinološkim kora-cima, pa u svemu tome treba vrlo mnogo strpljenja i upornosti.

Najbolji psi, s vlasnicima i sudcima utakmice

Početak nije lagan, treba se dobro o svemu dogovoriti


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Blago Lasić

Kada bismo samo razgledali čičak, ne primičući mu se i ne dodirujući ga, vjerojatno bismo imali posve drukčiju

percepciju o ovoj biljci. Mislim, da bi i sva dlakava divljač naših polja i šumaraka htjela iznijeti istu ocjenu. Čičak zadaje dosta muke toj divljači, ali i pitomim životinjama: psima, mačkama, posebice ovcama, dok se oslo-bode zrelih čahura čička, koji se tako čvrsto i uporno lijepi po njihovome tijelu. Tako se, naime, čičak vješto, darom Božjim, razmno-žava i rasprostire po svome staništu, a ono je uistinu tako široko i raznoliko, da ga se može naći svugdje i na svakome mjestu.

Čičak je dvogodišnja biljka s vrlo snaž-nim i zadebljanim korijenom. Prve godine se pri zemlji razvija gusta lisna rozeta, a u drugoj godini raste i razvija se stabalce s do-sta grana, visine i do dva metra. U krilu sit-nijih vanjskih grana niču cvjetovi skupljeni u bodljikavu cvast, purpurno ljubičaste boje i dosta oštroga mirisa, a miris lista i korijena vrlo je sličan nekim otrovnim gljivama. Te bodljikave čahure u kojima se iz cvijeta for-mira sjeme, kasnije izgledaju kao skupljen jež. Bodlje su na vrhu kukaste, pa čičak – tamo gdje se zalijepi – postaje prava napast.

Za sada se zna da je ljekovit samo korijen i on se kopa iz zemlje tijekom jeseni – rujan i listopad, jer tada u njemu ima najviše lje-kovitih tvari. Istraženo je do sada da korijen sadrži: eterična ulja, tanine, gorke tvari, smo-le, saponine, glikogen, kreč, magnezij, inulin.

Nakon iskopavanja korijen se pere, me-lje i suši (ako se odmah ne pravi lijek s uljem ili rakijom). U našemu narodu ga koriste i u obliku čajnih mješavina.

O ljekovitosti čička se mogu naći vrlo različiti izvori i saznanja još od starih naroda prije Krista. Valja spomenuti da postoje još neke biljke vrlo sličnih karakteristika čičku, tako se lijepe po tijelu i odjeći, ali to nisu iz ovoga roda i ne treba ih cijeniti kao lijek.

U starome vijeku se čičak najviše upo-trebljavao kao prvi lijek protiv ugriza otrov-nih zmija i bijesnih životinja (pasa, mačaka, lisica.) To je vjerojatno zaključeno iz razloga što se saznalo da snažno pospješuje zno-

ČIČAK (Arctium lappa)

Tamo gdje se zalijepi, postaje prava napast. Ne kaže se uza-lud, „dosadan kao čičak“. Ali on se tako, zapravo, vrlo vješto širi i razmnožava se

Zna biti neugodan, ali i ljekovit

jenje i tako čičak čisti krv od svih mogućih otrova. Utvrdilo se da je vrlo dobar kod svih bolesti jetara. Nicholas Culpeper je u 17. stoljeću potvrdio tezu o snažnom lijeku protiv bjesnila.

Osim tjeranja na znojenje, čičak je vrlo snažan diuretik, pa se njegovom upora-bom postižu zapaženi rezultati istjerivanja mokraće iz tijela. Naravno, i tako se orga-nizam čisti od svih otrova, pogotovo kod bolesti mokraćnoga sustava (prostata i mokraćni mjehur).

Pripravci od čička su izuzetan lijek kod bolesti: išijasa, reuma, lumbaga, kostobolja, oteklina od artritisa. Baš onih bolova kod kojih nije lako postići napredak lijekovima službene medicine.

Neki pisci nabrajaju pomalo nevjerojat-ne učinke čičkovih preparata na koži ljud-

skoga organizma, ali i kod životinja. Tako se navode učinci kod svih kožnih ekcema, pso-rijaze, iritacija i svrbeži kože, peruti, za rast kose i protiv ćelavosti.

Najviše se koristio kod šuge na doma-ćim životinjama, što je vjerojatno navelo ljude u pokušaj primjene na ljudima. Pro-čitao sam da se netko izliječio od rak-ra-ne u ustima i grlu. Isto tako se mogu naći podatci o učinkovitosti čičkovih prepara-ta u liječenju hemoroida.

Tko to može znati, kakve će još naznake i koristi u budućnosti biti otkrivene u svezi

s čičkom, ali i s mnogim drugim biljkama koje nam svakodnevno bodu oči, koje bez razloga nazivamo korovom i bezvrijednom travurinom, koje nam smetaju i sapinju nas, smrde i ljute nas. U svakome slučaju, bez vrijednih i upornih ljudi, bez truda i želje za pomoć sebi i drugima, bez ljubavi prema istraživanju i doživotnom učenju, ne može-mo očekivati i postići rezultate niti u jednoj oblasti života, pa tako i u sferi ljekovitoga bilja. Dajte i vi svoj doprinos!


GASTRONOMSKI KUTAK

Fra Franjo Mabić

Jarebicu obično kuhamo ili je pripremamo na umak ili s drugim mesom od divljači kao jedan obični lovački gulaš. Jarebica je, međutim, toliko lijepa i cijenjena da

je možemo na još mnogo načina pripremiti, a da bude svaki put bolja, ljepša i ukusnija. Evo još jednoga od tih lijepih načina pripreme jarebice.

Jarebicu ili više njih lijepo očistimo, izbacimo ponu-trice, operemo, posušimo, na plinu opalimo perje ili pa-perje što je ostalo na koži, da to bude bez mane za nas i naše sustolnike.

Jarebicu ćemo najprije malo popirjati na vrućem margarinu i ulju s grančicom ružmarina, češnjem češnja-ka i malo bosiljka-mesliđana. Međutim, značajka ovoga

Pečena jarebicaZnačajka ovoga recepta je u tome što ćemo jarebicu oviti u slaninu, špek ili pancetu tankim slojevima preko krila i grudi do bataka

recepta je u tome što ćemo jarebicu oviti u slaninu, špek ili pancetu tankim slojevima preko krila i grudi do bataka. Prije samoga kraja pirjanja oblijemo čašom vina jarebicu i ostavimo da uskuha i još pojača miris.

Neki, oni veći gurmani, ovdje umjesto vina stave čašu ruma ili mirisnih francuskih konjaka i zapale – flambiraju. To se radi pred gostima, da gosti vide kako se njima s ljubavlju priprema ovaj recept.

Kada smo tako lijepo popirjali jarebicu, onda je stavimo u pećnicu na 200 stupnjeva i ostavimo od pola sata do tri četvrti sata na pečenju. Imajmo na umu da će onaj umak biti ipak nešto posve privlačno i neuobičajeno od jedne obične jarebice.

Ovaj isti način se može primijeniti na golubove, prepe-lice ili fazane.

U prvi mah izgleda veoma zamršen način pripreme ove lijepe divljači, ali samo polako i nema tu nikakvih većih prepreka da se dođe do ovoga ukusnoga jela.

Prilog za ovo jelo bi mogao biti kuhani kelj, sitno re-zan i kasnije prevrnut na vrućem maslacu s malo češnjaka i, naravno, soli koliko je potrebno. Također, onaj umak od pečene jarebice se stavi po ovom prilogu. No, imajmo na umu da prilog može biti još bolji i jednostavniji, a to je ku-hana, mlada raštika s krumpirima i prevrnuta na maslu, po starome hercegovačkom običaju. Na koncu, na tanjuru se malo pridoda onoga umaka od jarebice i evo svjetskoga recepta.

Nije to samo za lovce, to je recept za svako dobro druš-tvo, a najviše i najprije za ono obiteljsko društvo i obiteljsko ozračje. Vino crno ide samo prema stolu.

Mirisi iz tave već golicaju, sigurno će biti dobro

Jarebica je pečena, prilozi su tu - princeza ostaje princeza

Potrebno za recept pečene jarebice je tu

Prvi korak počinje ovako


ZABAVNI KUTAK

Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

Frano Vukoja

Mariofil SoldoAUTOR:

MARIOFILSOLDO

POMAGAČ U LOVU NA

SLICISMILJE JEdENJE

MUŽJAK LISICE, LIS

ŽDRIJEBE (OMAK)

UŠKOPLJENI BIK

RUMUNJSKA MARKA VOZILA

“ČVRSTA TOČKA”

FRANC. GLUMAC, PHILIPPE

“KUP EUROPE U

GIMNASTICI”

ŽIČANO GLAZBALO

KONJ U PJESMAMA

(HAT)

FRANC. VOJ-NO I CIVILNO ODLIKOVA-

NJE

BUGARSKI SKAKAČ S MOTKOM,

TAREV

TAJNO DJELOVANJE

RAVNO-PRAVNOST

FORMAT PAPIRA

ASTATIN GALIJ

ZNAN. O PSIMA I NJIHOVU UZGOJU

PLANINA NA GR. DALM. I BOSNE

GRADIĆ U DALMACIJI

RUDARSKI GRADIĆ U SLOVENIJI

DAR, MILOST (PRAVA...)

BORIS NOVKOVIĆ

NOGOMETAŠ SHARBINI

MISLAV TOGONAL

LOMLJAVA

ARIJANA ČULINA

BIVŠI AMERIČKI

PREDSJED-NIK, JIMMY

MITOL. KRALJ U ARGU

SNIMATELJ HTV-A, ALBERT

STRATEŠKA IGRA

KINESKOG PODRIJETLA

MUŠKARČI-NA (ŽARG.)GLUMICA

BEGIĆ

VRSTA LOVAČKOG

PSA

TURSKA

RIMSKI: 1004

EKSPLOZIV RAZORNE

SNAGE

STAROGRČ-KA DVA JUNAKA

ŠPANJOLSKA

SIMBOL KISIKA

POKAZNA ZAMJENICA,

OVA

MALA ZVIJER IZ PORODICE

KUNE

1 V

2 V

3 V

4 V

5 V

6 V

SKALA

KARAS

SJETA

POLKA

TRASA

SLANO

PROMAŠAJIDva lovca u lovu nisu imala sreće, obojica su promašila po

tri patke. Jedan od njih predloži:– Idemo promašiti još po jednu i idemo polako kući!

MAZANJE TANJURAU sred lovačke večere jedan se lovac obrati družini:– Liječnici kažu da treba prestati jesti onda kad ti je najslađe.– A meni je najslađe pomazati tanjur – uzvrati lovac sladokusac.

TERCAPjevač Ibrica Jusić ne odvaja se od svoga psa. U glazbenim

krugovima pojavio se vic:– Kako Ibrica Jusić drži tercu kada pjeva?– Stane psu na rep!

TATIN SINZvoni lovac na vratima svoga prijatelje, a vrata otvara prija-

teljev sinčić, s cigaretom u jednoj, a bocom piva u drugoj ruci.– Mali, je li ti tata kod kuće?– A što ti misliš?! – upita klinac, povuče dim i potegne iz boce.

GRIZLI– Kako se zove medvjed koji zna karate?– Griz Lee!

EUROPASkupina lovaca dogovara se oko toga gdje će zajednički

gledati televizijski prijenos pretkola Lige prvaka.– Zašto naši klubovi pretkola europskih liga igraju kasno na-

večer? – upita jedan lovac.– Zato da što duže ostanu u Europi – pojasni mu drugi lovac.

BARAŽ– Nakon što se s nogometnom vrstom BiH plasirao u baraž

(dokvalifikacije) Svjetskoga nogometnog prvenstva, Ćiru Bla-ževića predlažu za predsjednika BiH – reče jedan lovac.

– I promijenit će ime u Baraž Obama – zaključi drugi.

BUMERANGLovac se rastao od supruge, a kolege lovci ga pitaju kad će

se vratiti u bračno gnijezdo.– I bumerang bi joj se teško vratio – pojasni lovac.

Pucanje od smijeha


IN MEMORIAM

JERKO GRUBIŠIĆ(1948. – 2009.)

Nakon kratke i teške bolesti prekinut je životni i lovački put našega Jerke, vjernoga i mar-ljivog člana ove udruge. Bio je jedan od njezinih utemeljitelja i njezin dugogodišnji tajnik. Do posljednjega dana života vo-dila ga je ljubav prema prirodi i lovu, napose prema lovačkim druženjima. Predano je radio na unaprjeđenju lovstva i uvijek bio spreman pomoći.Kao dobar čovjek i lovac, cijenjen i poštovan, zauvijek će ostati u sje-ćanjima svih onih koji su ga po-znavali. Počivao u miru Božjem!

LU „M. M. Bikan“, Vir

ZVONIMIR ĆURDO(1952. – 2009.)

Rakitski lovci, ali i cijeli posuški kraj, s nevjericom su primili vijest o tra-gičnoj smrti našega člana, dobro-ga i dragog čovjeka i prijatelja.Od utemeljenja Društva obna-šao je dužnost tajnika i svojim je znanjem i susretljivošću uvijek bio pri ruci svakom članu. Nedo-stajat će nam njegovo prijatelj-stvo i vedrina kojom je opleme-njivao naša druženja. Zahvalni smo mu za sve nezaboravne i lijepe trenutke provedene s njim. Njegov lik ostat će nam trajno u sjećanju. Počivao u miru Božjem!

LD „Jarebinjak“, Rakitno

IVAN BUDIMIR – KUNETA(1931. – 2009.)

Redove naše udruge zauvijek je napustio naš Kuneta, jedan od najstarijih posuških lovaca, nadasve dobar čovjek i zalju-bljenik u prirodu i lov. Njegova ljubav prema lovu i lovačkim druženjima bila je neizmjerna. Generacije lovaca stasale su i učile od Ivana.Za sve što je učinio za našu udrugu, neka mu je vječna hva-la. Zauvijek će ostati u našim sje-ćanjima. Počivao u miru Božjem!

LU „M. M. Bikan“, Vir

IVAN-IĆE OSTOJIĆ(1937. – 2009.)

Nakon kraće bolesti, naše je redove zauvijek napustio naš prijatelj i kolega lovac Ivan-Iće Ostojić, član lovačke sekcije Bi-jakovići i počasni član Društva. Njegovim odlaskom izgubili smo velikog čovjeka i istinskog

VINKO VUKOJA - LASTVIĆ(1952. – 2009.)

Nesretnim slučajem, zauvijek nas je napustio naš kolega lo-vac i prijatelj naš Vinko. Široj javnosti je poznat kao utemelji-telj i predsjednik tzv. Hajdučke Republike Mijata Tomića, smje-štene u živopisnom krajoliku Polja, između planina Čvrsnice i Vrana. Bio je vrijedan i druže-ljubiv čovjek. Volio je prirodu, posebice svoja Polja, Blidinje, Risovac i dobrim je dijelom za-služan za oživljavanje ovih pro-stora. Od utemeljenja Društva aktivno je sudjelovao u radu i podupirao sve aktivnosti. U nje-govim Vrletima smo se sastajali, uživali u lovačkim večerima Društva i u drugim prigodama vezanim za lovstvo.Hvala mu za sve što je učinio. Ostat će nam trajno u sjećanju. Neka mu je laka zemlja Hajduč-ke Republike, koju je toliko vo-lio. Počivao u miru Božjem!

LD „Jarebinjak“, Rakitno

STIPO (Ante) MATOŠEVIĆ(1932. – 2009.)

U 78. godini života, naš Stipo iz-gubio je bitku s opakom i pod-muklom bolesti. Otišao je tiho i hrabro, a svojoj obitelji i nama, svojim kolegama, ostavio je tugu nakon nenadanog odlaska. U Društvu je bio cijenjen i po-štovan, vrijedan i aktivan. Tiho i skromno je živio. Kao građevin-ski stručnjak, mnogo je doprinio izgradnji lovno-gospodarskih objekata u lovištima. Bila je čast živjeti i družiti se o ovim čovje-kom i ponosni smo što je bio u našim redovima. Ispratili smo ga dostojanstveno, kako je to Stipo i zaslužio.Neka mu je laka hrvatska gruda u mjestu gdje je rođen, gdje je živio, podigao svoju obitelj i od-gajao je u kršćanskom duhu i gdje vječno, u miru, počiva.

LD „Sokol“, Nova Bila

VINKO BANDIĆ(1955. – 2009.)

Iznenada, naš dugogodišnji član, prijatelj i kolega Vinko, napusti ovaj svijet. Bio je veliki zaljublje-nik u lov i druženja, prepoznatljiv po dobru raspoloženju i mirnoj naravi. Kao lovac, uzor i primjer kako treba poštovati lovačke običaje i obveze.Svojim odnosom prema ljudima i prirodi, zaslužio je da ga se rado sjetimo. Njegovim odlaskom, lovci lovne sekcije Drinovci izgu-bili su cijenjenog kolegu i prijate-lja. Počivao u miru Božjem!

HLU „Malič“, Grude

DARKO IVANDIĆ(1968. – 2009.)

Prerana smrt odnijela je iz lovač-kih redova našega Darku, našega člana i prijatelja. Ostala je velika praznina među nama lovcima. Trajno ćemo se sjećati trenu-taka provedenih s njim u lovu i brojnih druženja poslije lova. Njegovim odlaskom najviše su izgubili njegovi najbliži, njegova obitelj, ali je neizmjerno izgubila i lovačka obitelj te lovna sekcija Tihaljina, čiji je član bio. Darko, ostat ćeš nam u trajnoj i dragoj uspomeni. Počivaj u miru Božjem!

HLU „Malič“, Grude

ILIJA MIJATOVIĆ(1941. – 2009.)

Iznenada nas je zauvijek napu-stio naš dugogodišnji član i dra-gi prijatelj. Njegovu ljubav pre-ma prirodi i lovu, koju je s nama nesebično dijelio, nikada neće-mo zaboraviti. Ostalo je prazno mjesto u našim redovima, fali nam, ali će živjeti u našim misli-ma i lovačkim uspomenama. Velika mu hvala za sve trenutke provedene s njim i za sve što je, kao uzoran član, učinio za ovu lovačku udrugu. Počivao u miru Božjem!

LD „Jeleč“, Žepče

FRANJO JELICA(1973. – 2009.)

Iznenada nas je zauvijek napu-stio naš prijatelj i lovac Cane. Ljubav prema lovu pokazivao je još od rane mladosti, a veliki broj trofeja i položen lovočuvarski is-pit dokaz su da je riječ o vrsnom lovcu i velikom poznavatelju prirode.U svome kratkom i nimalo laga-nom životu, nije posustajao pred životnim iskušenjima. Hrabrost je iskazao u Domovinskom ratu, izvršavajući povjerene mu zada-će u obrani hrvatskoga naroda. Na jednoj od njih bio je i ranjen.Ostat će upamćen kao čovjek koji nije štedio sebe pomažući drugima. Dragi prijatelju, zauvijek ćeš osta-ti u našim tužnim srcima. Neka ti svemogući Bog oprosti grijehe i nagradi te vječnim mirom!

LU „Kuna“, Jajce

MILENKO ČULJAK(1954. – 2009.)

Pok. Milenko bio je uzoran član sekcije Veljaci. U dugogodiš-njem lovačkom stažu pomagao je mladim pripravnicima da sta-saju u uzorne lovce i dobre ko-lege. Svi se jako dobro sjećamo pripremane divljači kod Marića i druženja do kasno u noć.Mi lovci, njegovi prijatelji, naj-iskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio i za sekciju i za Udrugu. Počivao u miru!

HUL „Kravica“, Ljubuški

STJEPAN BEŠLIĆ – BRACO(1938. – 2009.)

Nakon duge i teške bolesti, naše redove zauvijek je napustio naš prijatelj, kolega i dugogodiš-nji čelnik Društva. Izgubili smo velikog čovjeka i istinskog za-ljubljenika u lovačka druženja i prirodu. Bio je jedan od osni-vača Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Her-ceg-Bosne, u kome je ostavio neizbrisiv trag. Živio je za lov, a ljubav prema kinologiji i psima bila mu je nemjerljiva. Dao je golem doprinos unaprjeđenju lovstva i očuvanju lovačke etike. Sve dužnosti u Društvu obnašao je časno i pošteno, s mnogo lju-bavi i krajnje odgovorno. Za sve što je učinio, najiskreni-je mu zahvaljujemo. Njegov lik trajno će ostati u našim srcima.Počivao u miru Božjem!

LD „Radovanj“, Posušje

DRAGO CVITANOVIĆ(1940. – 2009.)

Iznenada nas je napustio naš ko-lega i prijatelj , član lovačke sekci-je Krehin Gradac.Njegovim odlaskom izgubili smo velikog čovjeka i istinskog zaljubljenika u lov i prirodu, po-sebno u pčelarstvo.

Dao je golem doprinos unapr-jeđenju lovstva i lovačke etike, a osobito se isticao u gradnji lo-vačkih kućica. Bio je rado viđen u svakom društvu i imao je velik broj znanaca i prijatelja. Sve po-vjerene mu dužnosti obavljao je časno i pošteno, s mnogo ljuba-vi i krajnje odgovorno. Za sve što je učinio, najiskreni-je mu zahvaljujemo. Njegov lik trajno će ostati u našim srcima Počivao u miru Božjem!

LD „Golub“, Čitluk

zaljubljenika u lov i lovačka dru-ženja, za koja je uvijek pronalazio vremena. Nemjerljiv je njegov doprinos lovstvu i lovačkoj etici. Sve lovačke dužnosti obnašao je časno i pošteno, s mnogo ljubavi i krajnje odgovorno. Za izuzetan doprinos lovstvu, Lovački savez Herceg Bosne ga je odlikovao Odličjem III. reda. Zahvaljujemo mu za sve što je učinio, a njegov ćemo lik trajno zadržati u svojim mislima. Poči-vao u miru Božjem!

LD „Golub“, Čitluk

rijedak dragulj, kojim se može ponositi svaka zemlja koja ... · poslati iz svakog poštanskog...

Documents