1

Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun” broj 12

Hajde da probudimo svijet, dosta smo hodali na prstima

Donec ipsum eras ut euismod ante orci luctus et quam decima quinta

zvončićiGodina XII, Podgorica, jun 2016.

Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun” broj 12

Hajde da probudimo svijet, dosta smo hodali na prstima

Donec ipsum eras ut euismod ante orci luctus et quam decima quinta

zvončićiGodina XII, Podgorica, jun 2016.

Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun” broj 12

Hajde da probudimo svijet, dosta smo hodali na prstima

Donec ipsum eras ut euismod ante orci luctus et quam decima quinta

zvončićiGodina XII, Podgorica, jun 2016. Godina XIII, Podgorica, jun 2017.

Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun” broj 13

Na beskrajnom nebu plave

boje,

sunce je tvoje koliko i m

oje

2

Zamisli, veliki svijete,pa ja sam samo dijete!Voli me ovakvog baš,i ne žali ljubav da daš.

Zamisli, veliki svijete,pa ja sam samo dijete,nastalo iz ljubavi jake,baš kao i vi − od oca i majke.

Zamislite samo, ljudi,svakoga me jutra poljubac budi,a i vi ste, kad ste bili mali,takve poljupce imali.

Riječ urednika

I da, poseban jesam!I ponosan sam i ljubavi svjestan.Znam puno ljubavi da dam,i da svakome uljepšam dan!

Zato me ne gledaj, svijete,kao da sam sa druge planete. Ako ne želiš ruku da mi pružiš,

nemoj se usuditi ni da mi sudiš.

Glavni urednik: Milijana Radusinović, vaspitač

Saradnici: Marina Joksimović (vaspitač), Svjetlana Stijović (defektolog), Sanja Lakićević (vaspitač), Vesna Obradović (defektolog), Vanja Rašović (socijalni radnik)

Dizajn i tehnička priprema: Studio Mouse, Podgorica

Izdavač: Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje „1.jun“, Podgorica

Štampa: Studio Mouse, Podgorica

Milijana Radusinović,urednik,

Poštovani čitaoci,

Pred vama je novo izdanje časopisa "Zvončići"!

Čast mi je da vam se obratim kao glavni urednik ovog izdanja i istaknem ponos zbog ukazanog povjerenja, jer je uređivanje jednog časopisa, bogate tradicije, kao što su "Zvončići", velika čast, ali i odgovornost.

Ovaj broj “Zvončića” je moj prvijenac i za mene je njegovo osmišljavanje predstavljalo pravi izazov. U svaku stranicu ovog izdanja utkan je duh naše ustanove, velika ljubav prema vama − našim vjernim čitaocima i, naravno, dio mene, njegovog urednika. Donosim vam ga u novom ruhu, ukrašenog lijepim fotografijama, zanimljivim tekstovima i velikim događajima.

Uživajte!

Milijana Radusinović, urednik

3

Poštovani čitaoci,

Uvijek sa novim dešavanjima i obavezama, nastavljamo sa izdavanjem našeg časopisa.

Iako je broj učenika u ovoj školskoj godini manji u odnosu na prethodnu, povećan je broj individualnih tretmana, i to na 225 tretmana na nedeljnom nivou. Dobili smo dva logope-da, te smo na taj način na individualne tretmane uključili veći broj djece sa smetnjama.

Transformacijom ustanove i dalje širimo dijapazon našeg rada. Sve više se usmjeravamo prema redovnim školama i vtićima, a naši stručnjaci će, svojim ogromnim iskustvom, nesumnjivo moći da pomognu nastavnicima i vaspitačima da na najbolji način pruže pomoć djeci sa smetnjama.

Mi se i dalje usavršavamo. U našoj školi je organizovan dvodnevni seminar kolega iz Škotske. Jedan seminar je održan u okto­bru 2016. godine, a drugi u aprilu 2017. Ističemo i to da su naše koleginice, Milijana Radusinović i Gordana Radulović, bile u Škotskoj (Drummond School) na stručnom usavršavanju, te i naglašavamo da nastavljamo profesionalnu saradnju sa kolegama iz Škotske.

Učestvovali smo u dopuni i izmjenama Zakona o djeci sa posebnim obrazovnim potrebama i nadamo se usvajanju naših sugesti-ja.

Obilježili smo Dan osoba sa autizmom i po prvi put Dan osoba sa Daun sindromom. Ove dane smo obilježili na Trgu nezavisno-sti prigodnim programom i na taj način upoznali javnost da pored nas žive i osobe koje zaslužuju svu pažnju našeg društva.

Sa željom da naša ustanova traje i da svojim kvalitetom zauzme dostojno mjesto u obrazovnom sistemu Crne Gore, iskreno Vas pozdravljam.

„Škola viđenja života izbliza“Jun mesec je kao i svaki drugi kada se završava školska godina. Svake godine budemo u nečemu novi i pomalo drugačiji.

Danas pišem poslednji uvodnik za naš časopis u kome bi trebalo da se oprostim od svih vas, kolega, saradnika, učenika i roditelja. Bile su ovo sjajne godine moga rada kao defe­ktologa – specijalnog pedagoga. Godine izazova, godine truda, promena i dobrih rezulta-ta, sjajnog druženja, smeha, pa i suza, strepnji, straha da se nešto ne desi, ne pogreši.

Ipak bilo je lepo biti podrška ustanovi u kojoj sam od 1995/96. godine. Ovde sam dosta naučila. Ne toliko o poslu, jer je najlakše praviti novinu. Mnogo više sam naučila o ljudima i deci, ali to ne bih mogla

sama. Ne bih mogla bez dobrog tima koji ostaje da i dalje radi za ustanovu. Ustanova ostaje u dobrim rukama.

Možda će nekima od vas nedostajati moj rad, ali, sigurna sam i da ćete uživati u ustanovi u kojoj će raditi neko drugi. Kao posvetu u jednoj knjizi, otac mi je napisao rečenicu: „Hajde da menjamo, pa makar nam bilo bolje. Ako nigde ne ideš, ne možeš ni da stigneš. Ako se ne usudiš, ne možeš ništa ni da uradiš.“ (Zoran Đinđić)

Ja sam po vaspitanju i učenju svojih roditelja želela i išla dalje ka novim izazovima, bez straha, sa nepopravljivim opti-mizom da sve uvek može i mora bolje. I svoju priču na ovoj stranici u ustanovi završiću Bernardom Šoom:

„Prvo izmaštate ono što želite, potom postajete ono što ste zamislili i na kraju stvarate ono što ste postali.“

Hvala svima u ustanovi na svemu. Vi ste uvek bili razlog zbog koga sam ja ovde radila.

Hvala.

Riječ ima uprava

Mr Željko Darmanović,direktor

Vaša koleginica,

Zorica Vuković

Savjet roditelja RC „1. jun“

Kao i svaka obrazovna institucija i Resursni centar „1. jun“ ima formirani Savjet roditelja.

Statutom Centra, prava i obaveze Savjeta su konkretizovane – ovaj Savjet pokreće aktivnosti u samom Centru između roditelja i Uprave Centra i to u cilju da našoj djeci bude što prijatnije i da u Centar rado dolaze.

Napominjemo da su naše dosadašnje aktivnosti bile usmjerene na realizaciju kolektivnih izleta. U 2016. godini smo obišli Mojkovac, Biogradsko jezero i Kolašin. Posjeta ovih mjesta je u djeci izazvala veliko zadovoljstvo.

Sve pripreme predstavljaju zajedničku aktivnost sa Upravom Centra. Trenutna aktivnost Savjeta je priprema kolektivnog izleta koji podrazumijeva posjetu Manastira Sveta Trojica − Stanjevići. Očekujemo da će interesovanje za ovaj izlet biti veliko, jer podrazumi-jeva prisustvo kako roditelja i djece, tako i nastavnog osoblja Centra. Vjerujemo da ćemo imati snage da nakon ovog organizujemo još jedan izlet u okruženju i da će taj izlet biti realizovan uz pomoć Željezničkog prevoza Crne Gore.

Težnja roditelja ovog Savjeta je organizacija što većeg broja izleta, ali budući da realnost ne pruža uvijek uslove za naše težnje, isti­čemo da nijesmo uvijek u mogućnosti da ispunimo želje naše djece i udovoljimo im.

Savjet roditelja RC „1. Jun“

Saradnja sa roditeljima

Saradnja zaposlenih u Centru i roditelja djece koja se obrazuju u njemu je svakodnevna. Sa ciljem da životi naše djece budu što kvalitetniji, srećnijji i produktivniji, zaposleni i roditejlji kontinuiranim timskim radom postižu značajne rezultate. Ovaj timski rad se ogleda i u svakodnevnom pružanju podrške našoj djeci, kao i u visokom stepenu razumijevanja.

Kada je riječ o saradnji zaposlenih u Centru i roditelja djece koja se obrazuju u njemu, sa ponosom ističemo tradiciju našeg centra koja se ogleda u druženju zaposlenih i roditelja uoči novogodišnjih praznika. Naime, Centar već godinama, prije novogodišnjih praznika, organizuje ručak za zaposlene i roditelje, kako bi uz muziku i druženje zajedno ispra tili staru godinu i poželjeli lijepe želje jedni drugima u godini koja slijedi.

Spremni za putManastir Stanjevići - u

živali smo

u prigodnom programu

Druženje roditelja i nastavnika

Izlet na Biogradsk

om jezeru

4

5

Novine u radu Resursnog centra „1. jun“

Resursni centar „1. jun“ karakteriše često uvođenje novina u radu. Pažljivo osluškujući potrebe roditelja i djece, i to u cilju pobo­ljšanja uslova za djecu koja pohađaju ovu ustanovu, Centar je uveo i besplatan prevoz učenika (od kuće do škole i od škole do kuće). Budući da je ovaj prijedlog Uprave Resursnog centra „1. jun“ rado prihvaćen od strane roditelja, dvanaest učenika, od početka školske godine, svakodnevno putuje školskim prevozom, a za ovu školsku godinu prevoz učenika je podržao Jugopetrol AD.

Kako bi djeca bezbjedno stigla u školu, te se i kasnije bezbjedno vratila svojim kućama, zaslužan je naš vozač Jagoš Bato Dragišić, koji je uvijek raspoložen da djeci ispuni sve zahtjeve, pa i one vezane za odabir muzike koju žele slušati prilikom vožnje.

Iz godine u godinu trudimo se da učenici-ma obezbijedimo što bolje uslove u usta-novi. Naime, RC „1. jun“ je ušao u projekat Energetske efikasnosti i u toku ove kale­ndarske godine očekujemo početak reko­nstrukcije naše ustanove.

U školi će biti zamijenjena stolarija, obno­vljena fasada, a dobićemo i dva lifta budući da imamo učionice i na spratu. Takođe, renoviraćemo kupatila, od kojih će jedno biti prilagođeno osobama u kolicima. Pored pomenute rekonstrukcije, planirano je da se pored internata napravi mala kotlarni-ca.

Kako bi naši učenici mogli neometano i u boljim uslovima da obavljaju praksu, pla-nom je predviđena izgradnja objekta ra­dnog centra u okviru ustanove. Trenutno, naši učenici obavljaju praksu u neuslovnoj baraci koja je prilično udaljena od ustanove, a uslovi u istoj su na nezavidnom nivou. Izgradnjom ovog objekta ćemo nesu mnjivo stvoriti bolje uslove za djecu, ali i bolje uslove za funkcionisanje Resursnog centra.

U dogovoru sa Savjetom roditelja, djeci je za vrijeme odmora obezbijeđen i topli napitak u kuhinji internata.

Bolji uslovi za našu djecu

Rana intervencija u Resursnom centru „1. jun“

Planiranje porodice i suočavanje sa problemomPlaniranje porodice odnosi se na donošenje niza odluka koje se tiču određivanja vremena i ostvarivanja uslova za potomstvo, odlu-ka o brojnosti djece, razlici u godinama među njima, kao i odluka o konačnom prestanku rađanja, tj. subjektivnom doživljaju da je reproduktivna uloga ispunjena. Na većinu ovih odluka, roditelji, u većoj ili manjoj mjeri mogu vršiti svjesni, namjerni uticaj. Mjesto na kojem se takav uticaj skoro u potpunosti završava, tiče se zdravstvenog statusa svakog djeteta pojedinačno. Zdrava tru­dnica, koja je o sopstvenom, ali i zdravlju djeteta, tokom trajanja trudnoće, vodila adekvatnu, medicniski nadgledanu i optimalnu brigu, ima pravo da očekuje da će na svijet donijeti zdravo novorođenće. Ipak, slučaj nije uvjek takav.

Razlozi odstupanja od tipičnog razvojnog miljokaza mogu biti raznoliki, od različitih medicinskih stanja ili bolesti djeteta ili ma-jke tokom prenatalnog perioda razvoja koji ranije nijesu (mogli biti) detektovani, komplikacije tokom porođaja, neurorazvojni ili genetski faktori, spoljašnji uticaji poput izloženosti hemikalijama, virusima, povredama i drugo. Neka od ovih stanja (poput vidljivih tjelesnih deformiteta, Down sindroma i slično) moguće je primijetiti odmah po rođenju, dok se druga uočavaju znatno kasnije (sumnja na autizam se najranije postavlja tek oko treće godine života). Gubitak očekivane zdrave bebe, za porodicu, kao sistem, predstavlja snažan stresogeni faktor koji utiče na sve njene članove. Od načina prevladavanja svih članova pojedinačno zavisi i odnos koji će izgraditi prema djetetu i njegovim teškoćama, te tako oni mogu postati lideri u borbi za njegov oporavak, pasivni posmatrači problema ili mogu odbijati da prihvate realno stanje i time direktno ugroziti zdravlje djeteta. Proces prevladavanja i prihvatanja problema je proces koji traje i koji prolazi kroz nekoliko faza (nevjerica, negiranje problema, tugovanje, prihvatanje i prevladavanje). Sa djetetovim odrastanjem roditelji se mogu iznova suočavati sa nekom od faza koju su prethodno prevazišli, što nije rijedak slučaj kod onih razvojnih problema koji se sa odrastanjem usložnjavaju ili bitnije ograničavaju funkcionisanje djeteta, a time i funkcionisanje cjelokupne porodice. Pored objektivnog stepena oštećenja koje dijete ima, socijalne podrške koja se pruža porodici, kao i drugih slabosti i snaga koje porodica posjeduje, izuzetno važan moment u lakšem i bržem prihvatanju problema i prevladavanju stresa jeste i vrijeme kada je porodica suočena sa djetetovom teškoćom.

Rano otkirvanje i praćenje takvih stanja, omogućavaju da se sva odstupanja ili kašnjenja u psihomotornom razvoju registruju već na najranijem uzrastu i da se putem multidisciplinarnog tretmana djetetu pruži pravovremena pomoć i njega i time u bitnome umanje ili sasvim uklone dugotrajne posledice u onim slučajevim u kojima je to moguće. Rano otkrivanje i praćenje tako pomaže roditeljima da sa procesa tugovanja i prevladavanja stresa lakše i brže pređu na proces prihvatanja problema, kako bi bili u stanju da postanu aktivni članovi tima koji će djetetu pomoći da prevaziđe problem u najvećoj mogućoj mjeri.

Rana intervencijaRana intervencija u djetinjstvu sastoji se od multidisciplinarnih usluga koje se pružaju u skladu s djetetovim razvojnim potrebama, kako bi se djeci s razvojnim rizicima ili već utvrđenim razvojnim teškoćama:

• unaprijedilo zdravlje;• osnažio razvoj vještina;• smanjile razvojne teškoće;• prevenirala funkcionalna pogoršanja;• unaprijedilo roditeljstvo i cjelokupno porodično djelovanje.

Pojam rana intervencija označava proces informisanja, savjetovanja, edukacije i podrške djeci u ranoj dobi (i njihovim roditeljima) kod koje je utvrđeno stanje mogućeg odstupanja u razvoju, s visokim rizikom za dalji razvoj. Ova definicija

objedinjuje ono što čini suštinu rane inte­rvencije, a to znači što ranije uključivanje djeteta u sam proces rehabilitacije, neza-visno od toga da li je oštećenje nastalo prenatalno, perinatalno ili postnatalno, te rad s roditeljima i pružanje podrške.

Proces pružanja usluga rane intervencije započinje rođenjem djeteta i traje sve do polaska u školu, te uključuje pružanje podrške djeci, njihovim roditeljima, drugim članovima porodice, informisanje, reha-bilitaciju i savjetovanje. Program rane intervencije može se pružati u različitim okruženjima, no naglasak se stavlja na prirodno okruženje djeteta.

Pored medicinski zasnovanog modela rane intervencije, čiji je cilj uklanjanje bioloških činilaca koji mogu ometati razvoj djeteta, javljaju se i oni koji su zasnovani na soci-jalnim uslugama, usmjereni na una-

pređivanje resursa porodice ili mijenjanje odnosa roditelja sa detetom.

Pri sprovođenju rane intervencije važnu ulogu ima interdisciplinarna saradnja ra-zličitih stručnjaka međusobno, uz stalnu saradnju s roditeljima i djetetom.

Tim stručnjaka čine različiti profili koji se angažuju u zavisnosti od specifičnih za-konskih regulativa kao i potreba konkre­tnog djeteta i njegove porodice. Među njima se najčešće nalaze neonatolozi, pedijatri, fizioterapeuti, logopedi, psi-holozi, oligofrenolozi, somatopedi, soci-jalni radnici, oftalmolozi, audiolozi, nu-tricionisti, medicinske sestre i dr. Cilj ovakvog pristupa problemu leži u pravovre-menom podsticanju motoričkog, senzo­rnog, emocionalnog, kognitivnog i soci-jalnog razvoja, kao i prevenciju sekundarnih posledica ometenosti.

Kabinet za ranu intervencijuu RC „1. jun“

Razvoj fine i grube motorike

(orijentacija u prostoru, ko

ordinacije)Didaktički materijalza kognitivni razvoj

6

Organizacija rane intervencije u Resursnom centru „1. jun“Školske 2016/17. godine otpočeli smo sa radom rane intervencije u RC „1. jun“ sa djecom uzrasta od 0 do 6 godina. Svjetlana Stijovic, defektolog­oligofrenolog, koji radi u našem Kabinetu za ranu intervenciju, naglašava da je trenutno u program rane intervencije uključeno dvadeset i troje djece sa smetnjama u intelektualnom funkcionisanju i iz autističnog spektra, te da je učestalost tretmana od 4 do 6 puta nedjeljno, zavisno od potrebe djeteta, a da je vrijeme trajanja tretmana od 30 do 45 minuta, kao i da se rad sa djecom uzrasta do 3 godine sprovodi u prisustvu jednog od roditelja/staratelja, a za stariju djecu po potrebi.

Osim prethodno pomenutog Svjetlana Stijovic, zadužena za rad u Kabinetu za ranu intervenciju, ističe i faze kroz koje je strukturisan rad, te naglašava i pozitivne ishode rane intervencije po dijete, roditelje i po društvo.

Rad u našem Kabinetu je strukturisan kroz sljedeće faze: − Prvi susret se obavlja timski (defektolog­oligofrenolog, psiholog, logoped i psihomo-torni reedukator). Po prijemu, obavlja se razgovor kroz uzimanje anamneze i opservi-ra neposredno ponašanje djeteta i bilježe bitna zapažanja (kako dijete reaguje na novi proctor, ljude, da li samo organizuje aktivnosti, slobodno prilazi igračkama i samo se igra, na koji način izražava potrebe i ostvaruje komunikaciju i dr.)− Drugi susret je defektološka opservacija i po potrebi psihološko testiranje. Podaci dobijeni sa testiranja, anamnestički podaci, kao i podaci dobijeni opserviranjem se objedinjuju i pravi se plan rada djeteta, koji treba da sadrži sljedeće:

• Kognitivni nivo funcionisanja i akademska znanja;• Motorika (gruba, fina, grafomotorika);• Socijalna zrelost (samobriga, emocionalno reagovanje i sl.);• Komunikacija ( receptivni, ekspresivni, neverbalna, verbalna);• Pažnja (intezitet, vigilnost, združena pažnja i sl.);• Igra ( simbolička, repetetivna i sl.).

− Formiranje ciljeva i plana aktivnosti za 6 mjeseci na kojima će raditi i njihovo usaglaša-vanje sa očekivanjima i potrebama roditelja. − Svakodnevni individualni tretmani sa djecom i učešće roditelja u tretmanima i instru­

ktivni rad sa istima.

Pozitivni ishodi rane intervencijePozitivni ishodi rane intervencije na dijete:

− Preventivna uloga koja ima za cilj da spriječi uticaj različitih faktora na zaostajanje u razvoju djeteta. To se postiže adekvatnim načinom stimulisanja, interakcijom djete-ta i njegove okoline od najranijeg uzrasta; − Terapeutska uloga za djecu koja već imaju razvijen oblik kašnjenja u razvoju. Na taj način se pomaže djetetu u smanjenju zaostajanja, te se preventivno djeluje na eventu-alno pogoršanje razvojnih teškoća; − Smanjenje mogućih propratnih negativnih pojava koje su direktna ili indirektna posljedica smetnje, kao i neadekvatnog pristupa roditelja.

Pozitivni ishodi rane intervencije za roditelje:

− pomaže roditeljima da prevaziđu negativne emocije i prilagode se posebnim potre-bama svog djeteta. To poboljšava interakciju dijete − roditelj, podstiče stvaranje ura­vnoteženog emocionalnog odnosa, te preventivno djeluje na neke nepoželjne postu pke po samo dijete; − omogućava roditeljima da dobiju važne informacije koje se odnose na samu dijagnozu, znanje o očekivanom djetetovom razvoju, kao i o načinima stimulacije razvoja djeteta.

Pozitivni ishodi rane intervencije za društvo:

− podizanje svijesti članova društva na postojanje djece sa smetnjama u razvoju koja su dio društvene zajednice i imaju pravo na podršku;− povećavanje mogućnosti za razvoj samostalnosti odrasle osobe sa teškoćom koja će manje biti zavisna od sistema socijalne zaštite.

Razvoj kroz igru

Kutak za najmlađe

Materijal za taktilnu stimulaciju

7

8

Posjetili su nas„Rotaract Club Podgorica“ je međunarodna organizacija koja okuplja ljude različitih profesija, ljude od 18 do 30 godina starosti, čineći tako grupu mladih koji imaju za cilj pomoć zajednici u kojoj žive. Posjetili su našu ustanovu i družili se sa našim učenicima.

Radnici optike „Optotim“, u okviru Dječije nedjelje „Optotima” posjetili su naš Centar i tom prilikom djeci podijelili flajere i govorili im o značaju očuvanja vida. Uz razgovor i grickanje jabuka i šargarepa, nijesu izostali ni dječiji osmjesi.

Svi učenici su dobili mogućnost besplatnog pregleda u njihovoj ordinaciji.

Saradnja našeg Centra i Filozofskog fakulteta u Nikšiću se i dalje nastavlja. Sa profe-sorima Nadom Šakotić i Čedom Veljićem, posjetili su nas studenti III godine Studi jskog programa za psihologiju.

Dugogodišnja saradnja Medicinskog fakulteta u Foči i naše ustanove nije izostala ni ove godine. Studenti III godine studijskog programa Specijalne edukacije i rehabilitaci-je, (profil − razvojni poremećaj), bili su naši gosti u periodu od 15. do 17. maja 2017. godine. Pored toga što su boravili u našim odjeljenjima, studenti su obradovali djecu u internatu i realizovanjem likovne radionice.

Dekan ovog fakulteta, prof. dr Milan Kulić, naglasio je da je posjeta našem Centru veoma važna za njihove studente, jer im omogućava da upotpune katalog znanja i vještina iz oblasti u kojoj se obrazuju.

„Dolazak u Resursni centar „1. jun“ je bilo jedno odlično i veoma poučno isku­stvo za nas buduće defektologe. Naš dolazak ovdje orijentisan je na sagledava­nje prakse i načina rada i funkcionisanja ovog centra. Ovakav vid prakse nije moguće ostvariti u mjestu gdje mi studiramo, pa nam je, stoga, dolazak u Podgoricu veoma značio. Izražavamo veliku zahvalnost zbog saradnje koju ostvaruje naš fakultet u Foči i Resursni centar ovdje u Podgorici.“

Studenti III godine Medicinskog fakulteta u Foči

Studenti III godine Medicinskog fakultetau Foči

Rotaract Club PodgoricaRadnici optike „O

ptotim“

sa jabukama i šarg

arepama

za grickanje

Projekat „Cetinje − jedna priča”

Zahvaljujući projektu „Cetinje − jedna priča“, koji je realizovan od strane Vlade Crne Gore, Republičkog Zavod za školstvo i Javne ustanove „Lovćen − Bečići“, učenici Re-sursnog centra “1. jun” imali su priliku da se upoznaju sa kulturom i istorijom Cetinja.

Naši učenici su, sa vaspitačicama Marinom Joksimović i Milijanom Radusinović, bo-ravili u Prijestonici tri dana ,uživali u upoznavanju svoje zemlje, njene istorije, kultu­rno­istorijskih spomenika, kao i u bogatom rekreativno­zabavnom programu. Posjeti-li su Dvor kralja Nikole, Biljardu, Manastir Svetog Petra Cetinjskog, Vlašku crkvu, Crkvu na Ćipuru, Zetski dom, Plavi dvorac, Njegošev mauzolej na Lovćenu i Danilov mauzolej na Orlovom kršu. Upoznali su i biljni i životinjski svijet Nacionalnog parka „Lovćen“, kao i Nacionalnog parka „Skadarsko jezero“.

Činjenica da su naši učenici osvojili prvo mjesto u kvizu znanja govori da ovaj oblik vaspitno­obrazovnog rada budi i podstiče interesovanje učenika i razvija sposobnost posmatranja, opažanja i razmišljanja, a osmjesi, koji su krasili lica naše djece, svjedoče da uspjeh budi pozitivna osjećanja.

Direktori humanitarne organizacije Sveta­ca posljednjih dana Crkve Isusa Hrista u Crnoj Gori, David i Kristina Olson, u pratnji četiri misionara su posjetili našu ustanovu, upoznali se sa njenim radom i donirali učenicima sportsku opremu i tele-vizor sa DVD plejerom. Za ovu posjetu je zaslužan bivši učenik naše ustanove, Dejvid Sejdović − NVO fondacija „Ruka prijate­ljstva”.

Da i sportisti misle na nas, govori posjeta Uprave FK „Budućnost“ i njihovih navi-jača, koji su našoj ustanovi donirali sportske rekvizite, dresove i slatkiše. Članovi uprave su zajedno sa našim učenicima učestvo-vali u sportskim aktivnostima, pa su samim tim kvalitetno i korisno provedeli dan.

Fondacija „Ognjen Rakočević” obezbi-jedila је didaktička sredstva našoj ustanovi, s namjerom da se dodatno osnaži program rane intervencije, kao i usluga i podrškа koje ova ustanova pruža.

9

10

Autizam – poteškoće u komunikaciji, socijalnoj interakciji i imaginaciji

Autizam je kompleksan razvojni poremećaj, čiji je specifični uzrok još uvijek nepoznat. Poteškoće koje imaju djeca sa auti­zmom, svrstavaju se u tri osnovne oblasti i nazivaju se "trijada poteškoća":

• komunikacija;• socijalna interakcija;• imaginacija.

U poteškoće iz oblasti komunikacije mogu se uključiti sljedeće:

• nedostatak želje za bilo kakvim vidom komunikacije; • komunikacija koja je isključivo u vezi sa potrebama; • teškoće u govoru, odnosno sporije razvijen govor; • oskudna neverbalna komunikacija (kontakt očima, gestovi,

neverbalna ekspresija, te i govor tijela);• ukoliko je govor razvijen, to je govor bez svijesti o socijalnoj

funkciji, a odlikuju ga: nemogućnost započinjanja ili održa-vanja konverzacije, pričanje iskljlučivo o sopstvenim intereso-vanjima, nemogućnost praćenja onoga što druga osoba govori;

• stereotipan govor koji odlikuje bukvalnost i slabo ili nikakvo razumijevanje fraza i šala.

U oblasti socijalne svijesti i interakcije, djeca mogu imati sljedeće poteškoće:

• odsustvo želje za interakcijom sa drugim osobama;• zainteresovanost za druge kako bi se zadovoljile sopstvene

potrebe;• nerazumijevanje društvenih pravila.

Poteškoće u oblasti nedostatka imaginacije i rigidnosti mišlje nja mogu biti:

• korišćenje igračaka kao običnih predmeta (npr. igranje sa točko­vima automobila prije nego guranje automobila po zemlji);

• nemogućnost korišćenja imaginacije tokom igre;• otpor prema promjenama (npr. histerično plakanje ukoliko

dijete vodimo u školu drugim putem ili uznemirenost ukoliko je nešto raspoređeno drugačije);

• stalno ponavljanje iste igre;• lako učenje stvari napamet, ali bez razumijevanja naučenog.

Druge poteškoće kod djece sa autizmom su sljedeće:

• senzorne poteškoće − povišena osjetljivost na različite zvukove, boje, teksture ili ukuse koje im mogu izazivati bol ili iritaciju;

• poteškoće u spavanju;• poteškoće u ishrani;• opsesija ili insistiranje na određenim ritualima;• teškoće u finoj motorici.

Savjet za roditelje:

Ukoliko primijetite da Vam se dijete od petnaest mjeseci ili više:

• ne odaziva na ime;• ne razumije jednostavne naloge (daj loptu, pokaži kuću, gdje

ti je nos i sl.);• ne koristi kažiprst za pokazivanje onoga sto želi, te ni kako bi

Vama skrenulo pažnju na nešto;• nema nijednu riječ sa značenjem;• ne pokazuje interesovanje za zajedničku igru;• ne ostvaruje kontakt pogledom;

Pravo je vrijeme da potražite pomoć stručnjaka!

Pored prethodno istaknutog, Vesna Obradovic, defektolog­oli-gofrenolog zadužen za rad sa djecom sa autizmom u Resursnom centru za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun”, naglašava da naša ustanova ima četiri odjeljenja djece sa autizmom, te da su učenici raspoređeni po nivoima, i to od prvog do trećeg, a da se nastavni plan i program odvijaju kroz devet sljedećih oblasti:

• samoposluživanje;• razvoj govora, jezika i komunikacije; • matematika; • upoznavanje uže i šire sredine; • radno vaspitanje sa psihomotornim vježbama; • fizičko vaspitanje; • muzička kultura; • likovna kultura; • socijalizacija.

Nastojimo da se svaki cilj prilagodi individualnim sposobnostima učenika, a mjesto koje naši učenici naročito vole je senzorna soba kao i “soft play” igraonica.

“Soft play” igraonica je u potpunosti bezbjedna prostorija u kojoj

pri aktivnostima (skakanje, prevrtanje..) ne može doći do povrede.

Senzorna soba je namijenjena djeci i omladini koja imaju smetnje senzorne integracije, prije svega djeci sa poremećajima iz autističnog spektra, djeca sa ADD i ADHD, djeci sa mentalnim smetnjama, sa senzornim oštećenjima, problemima u ponašanju, smetnji u učenju i dr.

11

Poruke Kostine mame

U cetinjskom porodilištu prije 18 godina na svijet je došao moj sin Kosta. Salom je odzvanjao njegov moćan, nekako buntovan plač. Doktorke i sestre su se nasmijale kada sam ih pitala koju je ocjenu dobio. „Desetku!“, odgovorile su zadovoljno.

Nakon par dana stigli smo kući. Kosta je iz dana u dan napre-dovao, sad mi se čini čak brže od svojih vršnjaka. Obavljamo redovne rutinske kontrole kod ljekara i vakcinacije. Kosta raste u moćnu, veselu, snažnu bebu. Puni devet mjeseci i počinje da guče i izgovara prve riječi „mama“, „tata“, „baba“.

Hladna januarska noć prekinuće mir u našim životima.

Držala sam Kostu, dok je prstićima prelazio preko dirki harmo­nike odložene na stolici. Na poziv njegovog oca, on se naglo okreće i, kao da hoće da „poleti“, pada na pod prekriven tepihom. Snažno plače. Uplašen je, ali se ubrzo smiruje. Počinje da se smije, a onda tajac... Tijelo mu postaje mlitavo, oči širom otvorene, pogled fiksiran, prekida se komunikacija. Brzo ga odvodimo u Hitnu pomoć gdje dobijamo odgovor da nije ništa opasno, ali nas, za svaki slučaj, šalju u Urgentni centar. Dežurna doktorka daje nalog da se uradi CT mozga i laboratorijske analize. Svi nalazi su uredni. Nakon sat i trideset minuta Kosta počinje da plače, vraća mu se normalna boja lica. Shvatam da je tek tada došao svijesti. Na sva moja pitanja, doktorka je veoma hladno odgovarala da je doživio šok i da će sve biti u redu. Kasnije su mi drugi ljekari objasnili da on nije bio u šoku, već u epi­statusu, smatrajući da su posljedice tada nastale i da su mogle biti spri-ječene davanjem običnog dijazepama.

Počinje nova stranica u našem životu. Prva temperatura izaziva konvulzije, zatim druga, treća... Predosjećamo da nešto nije u redu. Pedijatri i neurolozi koji ga prate smatraju da su to po­sttraumatske komplikacije. Uključuju mu antikonvulzivnu te­rapiju. Slijedi novi šok. Konačna dijagnoza – epilepsija!

Kosta raste i fizički se razvija normalno. Sa 13 mjeseci već trči, ali primjećujem da se govor ne razvija. Napadi postaju učestaliji i ne zavise od toga da li ima povišenu temperature ili ne. Mišlje nja ljekara se razlikuju. Posjećujemo razne klinike u Beogradu. Ša­ljemo nalaze u Njujork, Moskvu, Nju Delhi… Kombinuju sve više raznih ljekova. Nema poboljšanja. Govor potpuno prestaje – „nulti stepen“.

Sa Kostom intenzivno rade logopedi, defektolozi, psiholozi. Godine prolaze, blokada govora ostaje, a epi­napadi bivaju slabo kontrolisani.

Pred kraj njegove šeste godine, sa već pomalo izgubljenom nadom, stupam u kontakt sa logopedom Jelenom Pavićević. Uz njenu stručnost, upornost i strpljenje Kosta izgovara prve riječi, pa rečenice. Čudo se desilo! Čist i razgovjetan govor razvija se takvom brzinom kao da je sve vrijeme bio samo „zaključan“ u njegovoj glavi. Toliko priča da ga ponekad moramo u šali upozoravati da malo ućuti.

Već je napunio 7 godina. Jelena nam savjetuje da ga upišemo u školu. Ja sam učiteljica i moje koleginice insistiraju da ga upišem baš u našu školu. Odbijam, a one su pomalo uvrijeđene. Odluču-jem se za RC „1. jun“. Ne osvrćem se na komentare da griješim.

Prvi je dan u školi. Prihvata ga učiteljica – diplomirani defektolog Dragana Joksimović. Njen topao pogled i širok osmjeh ohrabru-ju me da smo na pravom mjestu. Tu je i vaspitačica Milijana Radusinović. U rad su uključeni defektolog Evica Ivanović i lo-

goped Ljilja Stijepović. Kosta u školu ide zadovoljan, ne pružajući nikakav otpor. Prolaze dani, mjeseci, godine. Stručan rad, ljubav, beskrajno strpljenje i moj hiperaktivni Kosta sad mirno sjedi u klupi i radi koliko mu njegove mogućnosti dozvoljavaju. Ušuškani kod učiteljice Dragane, brzo prolaze prva 4 razreda. Sada treba ići dalje. Opet se javlja dilema kako će se snaći sa više nastavnika. No, strah je bio bezrazložan. Svi nastavnici brinu o njemu, rade shodno njegovim mogućnostima, strpljivo podnose njegove povremene ispade. Nižu se godine i Kosta je sada polumaturant. Izražava želju da bude kuvar.

Nakon ovih 18 godina, dajem sebi za pravo da, kao prosvjetni radnik i majka djeteta sa posebnim potrebama, uputim poruke roditeljima i institucijama koje su dužne da brinu o ovoj osjetljivoj kategoriji društva.

• Da li je teško brinuti o djetetu sa posebnim potrebama? − Jeste. Užasno je teško! Ja se pomažem izrekom „Što ne možeš promi-jeniti, to prihvati i prilagodi se.“

• Roditelji, pratite razvoj svog djeteta i reagujte kad uočite odstupanja, makar to bile i sitnice.

• Ne ustručavajte se da potražite mišljenje stručnih osoba. • Ne gurajte problem ispod tepiha, misleći da će proći sam od

sebe. • Što se ranije počne sa radom, rezultati su neuporedivo bolji. • Ne gubite vrijeme obilazeći samozvane iscjelitelje (i mi smo

sami bili njihova žrtva). • Volite svoje dijete, njemu treba pažnja i ljubav, a ne sažaljenje. • Ne osvrćite se na mišljenje i „tužne“ poglede iz okoline. • Inkluzivno obrazovanje je dobro zamišljeno, ali u našim uslovi-

ma teško izvodljivo. • RC „1.jun“ je ustanova koja može da pruži adekvatno obrazo-

vanje učenicima, ali društvo mora da učini mnogo više od ovoga što je do sada činilo.

• Potrebno je osavremeniti učionice, nabaviti savremena dida-ktička sredstva, uvesti nove metode rada, ulagati u edukaciju nastavnog kadra.

• Evidentno je da kasnimo za razvijenim zemljama, jer pored volje za radom potrebni su i mnogo bolji uslovi.

• Često stičem utisak da se o problemima mnogo više priča, donose se razni zakoni i propisi, ali se na kraju malo šta rea­lizuje.

Sonja Radulović, Kostina mama

Internat – naš drugi domInternat, djeci koja borave u njemu, predstavlja drugu kuću i u njemu ona provode značajan dio vremena. Ne možemo, a da pored vaspitača ne pomenemo medicinske sestre Branku, Danku, Tanju i Ivanu, koje nesebično brinu o našoj djeci, vode zdravstvenu evidenciju, daju terapiju i prate preglede. Noćni čuvari Mišo i Dragan su zaslužni što djeca bezbrižno i spavaju, a o higijeni i urednosti internata brinu Tanja i Siba. Vaspitači sa velikom pažnjom prate interesovanja djece i svakodnevno vode brigu o njima. Svaki vaspitač pruža pomoć i podršku učenicima u izradi domaćih zadataka. Pored realizacije, programom predviđenog, vaspitnog rada, posebna pažnja se poklanja vannastavnim aktivnostima.

Dječija interesovanja su različita, pa vaspitači u internatu organizuju aktivnosti koje će zadovoljiti svako dijete. Ako prođete kroz internat, vidjećete našu djecu kako igraju stoni tenis, pripremaju likovnu izložbu, igraju „Ne ljuti se, čovječe“ ili neku drugu dru­štvenu igru. Škola i internat su uvijek ukrašeni radovima, koje su djeca radila sa puno pažnje i uz pomoć vaspitača. Na panoima škole su se našli radovi na teme: „Nova godina“, „Dan zaljubljenih“, „Dan žena“, „Vaskrs“, „Proljeće“, „Dan prosvjetnih radnika“, „Među narodni dan djeteta“... Kad vrijeme dozvoljava, učenici sa vaspitačima realizuju izlete i druženja u cilju socijalizacije, upozna-vanja uže i šire okoline i integrisanja u društvenu zajednicu.

Takmičenjemladih recitatora

U biblioteci Gimnazije „Slobodan Škerović“, održano je takmiče­nje mladih recitatora. Uz podršku profesorice Danke Madžgalj i vaspitačice Lidije Vujić, recitacijom pjesme „Poziv na ljubav“, naša učenica Ružica Caković osvojila je treće mjesto.

U žiriju su se našli istaknuti glumci CNP­a, a pored učenika iz Gimnazije, među takmičarima su se našli i oni najmlađi – iz vrtića. Pored Ružice Caković, naš Duško Lazović je nastupio u revijalnom dijelu i oduševio prisutne izvođenjem pjesme Zdra vka Čolića. Ispratio nas je jak aplauz i poziv da opet dođemo.

Spremni smo da zavirimo u Lipsku pećinu

Udruženje roditelja „Rastimo zajedno” je

organizovalo dječiji

maskenbal, u kojem su

učestvovali i naši u

čenici, a kako bi i

mali što

kreativnije maske, pom

ogli su im vaspitači

.

U internatu često imamo goste. Nedavno sunas posjetili učenici Medicinske škole,NVO „Brljok“, studenti Filozofskog fakulteta uNikšiću, studenti Medicinskog fakulteta u Foči

Pripremamo još jednu izložbu, koju ovom prilikom

najavljujemo, a imaćete priliku da uživate u istoj

1.juna, za Dan škole.

12

13

Posao za bolju budućnostProjekat „Posao za bolju budućnost“ realizuje se u Resursnom centru za obrazovanje i osposobljavanje „1. jun“ od 10.01.2017. godine i trajaće osam mjeseci. Projektom su obuhvaćene tri radionice: dekupaž radionica, tekstilna radionica i radionica za izradu handmade sapuna. Za rad u navedenim radionicama je angazovano dvanaest osoba sa intelektualnim smetnjama i smetnjama iz spektra autizma, koje više ne pohađaju školu, a imaju navršenih osamnaest godina života.

Od izuzetne važnosti je činjenica da radno angažovanje osoba s intelektualnim sme­tnjama i smetnjama iz spektra autizma ima veliki značaj za unapređenje njihovih radnih sposobnosti, socijalizaciju, kao i za jačanje njihovog samopouzdanja. Uključiva­njem u ovaj projekat, osobe s intelektualnim smetnjama i autizmom proširuju svoja znanja, stiču nove vještine, integrišu se u društvenu zajednicu, uče o radnim obaveza-ma i odgovornostima.

Radeći na poboljšanju materijalnog statusa, spajajući korisno i lijepo, osobe sa intele­ktualnim smetnjama i autizmom u radionicama razvijaju kreativnost i svakodnevno uživaju u druženju. No, osim njih, uživaju i zaposleni ove ustanove, diveći se njihovom radu, družeći se s njima i radujući se kada na prodajnim mjestima vide gotove proizvode vrijednih mladih ljudi, koji su u svaki proizvod unijeli dio sebe.

Katarina je precizna u

svom poslu Dio predivnih radova

Uz podršku nastavnice Aleksandre ništa nije teško

Profesor Milan uživa u radu

sa grupom mladih ljudi

Mali dio velike kolek

cije sapuna

14

Stari predmeti u novom ruhu

U ovom broju našeg časopisa ćemo Vam predstaviti dekupaž tehniku!

Predmete na kojima možete raditi dekupaž, naći ćete u svom domu. Poslužiće Vam sve što je od drveta, metala, plastike, stakla, keramike i sl. Potreban materijal za rad se može nabaviti u specijalizovanim hobi­radnjama.

Za dekupažiranje Vam je potrebno sljedeće:• predmet na kojem ćete raditi dekupaž − on može biti od drve-

ta, od stakla, keramike, metala i sl. (savjetujemo da za početak odaberete neki manji predmet);

• materijal koji se lijepi na predmet − to mogu biti isječci iz novina, magazina, razglednice, odštampane fotografije, ali za svaki od ovih materijala postoji posebna priprema prije li-jepljenja. Za početak koristite salvetu, koju ćete, takođe, naći u hobi­radnjama ili je možda imate u svojoj kolekciji;

• materijali za lijepljenje, uljepšavanje i zaštitu − lijepak, akrilne boje i lak. Što se lijepka tiče, takođe ga ima u hobi­radnjama, a vi za vježbu možete koristiti drvofiks (lijepak za drvo). Boje možete kupiti gotove, a možete ih i miješati. Miješajući boje možete dobiti bilo koju nijansu.

• alat − četkice od sintetičkog materijala, valjci (možete ih naći u radnjama u kojima se prodaju boje i lakovi), sunđeri , maka-ze, skalpel, šmirgla (krupnija i sitnija), fen za kosu (da ubrza-te sušenje), stara krpa.

Priprema predmeta podrazumijeva farbanje istog u bijelu boju (onaj dio na koji lijepite salvetu), sušenje i šmirglanje nekoliko puta, jer će tako podloga biti potpuno glatka i spremna za dalji rad. Sljedeći korak je nanošenje lijepka u tankom sloju i posta­vljanje salvete. Od salvete koristite samo štampani sloj, što znači da ga morate pažljivo odvojiti od ostalih slojeva. Motiv sa salve-te možete izrezati prije razdvajanja salvete ili cjepkati.

Pažljivo postavite salvetu na površinu koju ste premazali lijepkom. Da salvetu bolje izravnate, poslužite se papirom za pečenje ili providnom fasciklom koju ćete staviti preko salvete i prelaziti po njoj prstima od sredine ka krajevima (nemojte biti grubi kako ne bi pocijepali salvetu). Pažljivo odvojite fasciklu od salvete i ponovo premažite lijepkom, povlačeći četkicom od sredine ka krajevima. Nemojte brinuti ukoliko lijepak ostavi bijeli trag − kada se lijepak osuši bjelilo će nestati. Kada lijepak bude suv (možete se poslužiti fenom, ali ga nemojte držati previše blizu), možete ukrasiti predmet akrilnim bojama, crtajući ili pomoću šablona. Na kraju, lakirajte. Predmet prelakirajte dva­tri puta i vodite računa da svaki sloj bude suv prije nanošenja sljedećeg.

15

Koristeći tubu od ubrusa, možete napraviti još jedan instrument.

Potrebno je da tubu izbušite pri vrhu, tako da možete provući konac i zakačiti na 5 mjesta po 2 zvončića. Koncem privežite zvončiće i ukrasite tubu po želji. Unutrašnjost tube možete oblijepiti kolaž papirom, kako se ne bi vidjeli končići.

Daire su zanimljiv instrument svakom djetetu. Možete ih napra­viti ako izbušite kartonski tanjir na nekoliko mjesta i po kraje-vima tanjira privežete po par zvončića. Više zvončića daje ljepši zvuk. Daire možete ukrasiti tako što ćete nešto zalijepiti ili na-crtati.

Ako u plastičnu kutijicu od kinder jajeta stavite malo pirinča, takođe, možete dobiti zvečku.

Sa obje strane kutijice od kinder jajeta (u koju ste prethodno stavili malo pirinča) stavite po jednu plastičnu kašiku i zalijepi-te selotejp­trakom ukrug. Drške kašika, takođe, zalijepite trakom u donjem dijelu i možete da počnete sa zveckanjem.

Iako vam se možda čini nemogućim, istina je da od slamčica možete napraviti interesantan muzički instrument. Naime, isjecite slamčice različite dužine. Poređajte ih po dužini i ljepljivom trakom ih zalijepite s obje strane. Ravnu stranu slamčica pri slonite na usne i duvanjem proizvedite zvuk.

Da li možete povjerovati da vam je za pravljenje gitare potrebna samo kutija od žitarica i tuba od ubrusa!?

Gitaru zaista možete napraviti tako što ćete iskoristiti kutiju od žitarica i tubu od ubrusa i to tako što ćete u sredini kutije izreza-ti krug kako biste napravili otvor, a kao žice na gitari vam mogu poslužiti gumice, koje će proizvoditi zvuk

Osim ovih predmeta, i papirne čaše vam mogu poslužiti da napravite jedan instrument– zvečku!

Za pravljenje zvečke su vam potrebne dvije papirne čaše, malo pirinča, pasulja ili kafe, široka ljepljiva traka i ukrasne trakice. Dno čaše probušite na par mjesta, provucite ukrasne trakice i zavežite ih sa unutrašje strane, kako se ne bi izvlačile. Ubacite pirinač, spojite dvije čaše ljepljivom trakom i zveckajte.

Napravi svoj muzički instrument

16

U dom unosim sunce,ali ne popravljam vid,a ipak kad me staviš,

možeš gledati kroz zid.

U prirodi se svakog bojim,i u strahu od svih bježim,a u gradu zbog pješaka,

hrabro nasred ceste ležim.

Velik sam ko kuća,a miša se bojim.

Nos mi je do poda,teška mi je noga.

Trubim jako ko trombon,ime mi je ...

Šumom ide, šumom šetka,jedna jako čudna četka.

Al' to prava četka nijenje se boje čak i zmije.

Maleni sam, nisam velik,ni previše snažan,

ali svoju kuću nosimi pravim se važan.

Duge uši, kratak rep,krzno mi je meko,

volim mrkvu i salatu,a zovem se...

Ima brke, djed nije.Mlijeko pije, dijete nije.

Nemam ruku, nemam nogu,ali vješto skočit mogu.

Niti jednog nemam ugla,okrugla sam kao kugla.

Sladak sam kao šećer,i hladan sam kao led.

Ako me na toplo staviš,više nisam ....

Samo noću bdijem,na nebu se krijem,mlad, star ili ljut

uvijek sam ko limun žut.

Pitam se, pitam…

Poveži zagonetku sa odgonetkom:

17

Boravak u prirodi

Boravak i škola u prirodi su od izuzetnog značaja za psihofizički razvoj svakog djeteta. Prirodna sredina budi radoznalost i razvija istraživački duh kod djece. Djeca uče da poštuju prirodu, da je čuvaju i njeguju. U prirodi djeca uče kako da se orijentišu, proširu-ju stečena znanja i stiču nova o biljnom i životinjskom svijetu.

Učenici od trećeg do devetog razreda iz RC „1. jun“ su u septe mbru 2016. godine boravili u Rafailovićima u Omladinskom domu „Lovćen“, a u januaru 2017. godine na Ivanovim koritima. Da djeca uživaju, a istovremeno kombinuju učenje sa nastavom, zabavljaju se i uživaju u sportsko­rekreativnom sadržaju, pobrinu-li su se defektolozi Evica Ivanović, Milanka Nikolić, Branka Vukčević, Negosava Klimović, Dijana Zogović, Nataša Zogović, vaspitačica Dušanka Pandurica i negovateljica Jelena Đoković.

U prirodi odmaramoi u svakoj šetnjinaučimo nešto novo

Dok uživamo na svježem vazduhu, naučimo i nešto novo. Posje­tili smo Medun, Plavnicu, Konjički klub „Montenegro“, Manastir Dajbabe, Manastir Ćeliju Pipersku i Мanastir Stanjevići.

Učenici srednje škole su sa

svojim

nastavnicima uživali u a

vanturističkom

parku na Gorici.

Volimo sport, pa smo posjetilistadion FK „Budućnost“

Učenici su sa vaspit

ačima iz internata posj

etili Lipsku

pećinu, vidjeli skrovite pe

ćinske uglove i na

učili da su kupast

i

šiljci koji vise sa

plafona stalaktiti,

a strukture koje s

e uzdižu sa

poda pećine stala

gmiti, kao i da je za

formiranje stalaktita

i

stalagmita potrebno da po

dzemne vode kapaju viš

e hiljada godina.

Učenici iz odjeljenja za djecu

s autizmom i iz

produženog boravka su posje

tili Duklju, a njihov

osmjeh govori više od riječi.

Na Evropskoj Nedjelji Košarke, koja je organizovana u Verde Complex­u od strane Specijalne Olimpijade Crne Gore u dece­mbru mjesecu, učenici su osvojili sledeće medalje: Aleksandar Garović­zlato, Mirjana Vuković­zlato, Miloš Vuković­zlato, Eldin Nurković­ srebro, Duško Lazović­bronza, Valentina Rakonjac­ srebro, Stefan Popadić­bronza.

Specijalna Olimpijada Crne Gore

Specijalna Olimpijada CG je jedini akreditovani program kada je u pitanju sport i sportska inkluzija za osobe sa intelektualnim smetnjama. Na dosadašnjim učešćima na internacionalnim igrama u organizaciji Special International, Specijalna Olimpijada CG je osvojila 70 medalja, što dovoljno govori o njihovom radu.

Svjetske zimske olimpijske igre Specijalne olimpijade održale su se marta 2017. god. u Austriji. Na takmičenju je bilo preko 110 zemalja iz čitavog svijeta sa preko 2700 sportista i članova de­legacija. U timu Specijalne Olimpijade CG su bili i naši učenici, koji su u Austriju otputovali sa predsjednikom Specijalne Olimpi-jade CG, Aleksandrom Vuksanovićem, i trenerima Lidijom Vujić i Draganom Ražnatovićem. Naš tim je predstavljalo šest takmičara, od kojih su se tri takmičila u alpskom skijanju u disciplinama: slalom, veleslalom i super­veleslalom. Preostala tri takmičara takmičila su se u trci na krpljama u disciplinama na 25 i 50 metara.

SPORTSKA STRANA

Učestvovali smo na Specijalnoj Olimpijadi Crne Gore , za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u intelektualnom razvoju.Igre su održane u sali OŠ“Ilija Kišić“ u Zelenici. Učenici RC“1.jun“ su u pratnji trenera Aleksandra Vuksanovića, Lidije Vujić i Gordane Radulović opravdali svoj odlazak na takmičenje, što znači da medalje nisu izostale ni ovog puta. Takmičili su se u stonom tenisu, košarci,trčanju na 100m i u brzom hodanju. Osvojili su dvije zlatne, jednu srebrnu i jednu bronzanu medalju.

Kako bi postigli što bolje rezultate, naši učen

ici su sa

svojim trenerima boravili u Kolašinu, gdje su se

pripremali za Olimpijske Igre

Iako se naši učenici ne bave profesionalno sportom, dali su sve od sebe i njihov trud se isplatio. Na ovogodišnjim Svjetskim zimskim olimpijskim igrama Specijalne olimpijade, naša repre­zentacija je osvojila sedam medalja, od kojih su tri zlatne, dvije srebrne i dvije bronzane. Valentina Rakonjac je osvojila zlatnu medalju u veleslalom i bronzanu u disciplini super­veleslalom. Još jednu zlatnu medalju donio nam je Ivan Stojanović , koji se takmičio u trci na krpljama na 50 metara, a bronzanu medalju je osvojio u trci na 25 metara. Mirjana Vuković osvojila je zlatnu medalju, a Stefan Popadić srebrnu medalju u trci na krpljama na 50 metara. Elvir Efović se takmičio u alpskom skijanju, u disciplini slalom, i osvojio srebrnu medalju. Za osvojeno četvrto mjesto u alpskom skijanju, u disciplini veleslalom, Petar Andrić je imao čast da mu nagradu uruči lično Arnold Švarceneger.

Olimpijci, čestitamo! Želimo vam mnogo uspjeha u daljem radu!.Kao što je rekao plivač Michael Phelps: “Granice ne postoje! Što više sanjaš, dalje dosežeš!”

Crnogorski predstavnici Specijalne olimpijade su

imali podršku ŽRK „Budućnost”, koji ih je

predstavio gledaocima na poluvremenu utakmice.

Lara i Luis, maskote Svjetskih zimskih igara Specijalne olimpijade, upoznali su crnogorski tim i pružili mu podršku.

18

19

VOLI, prihvati, EDUKUJ, uključi!Naša ustanova u saradnji sa Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) obilježila je Sjetski dan osoba sa autizmom, 2.april, sa ciljem da pruži podršku osobama sa smetnjama iz spektra autizma njihovim porodicama, u smislu njihovog boljeg ra-zumijevanja i prihvatanja. Događaj je organizovan na Trgu nezavisnosti u Podgorici.

U okviru programa su nastupili učenici naše ustanove Ružica Caković i Željko Vlahović i dječiji hor „Zvjezdice“. Učenici Resursnog centra „1. jun“, mnogobrojni volonteri i posjetioci, koji su došli da daju svoju podršku osobama sa autizmom, učestvovali su u pri-premljenim radionicama. Bojili su i sklapali puzle, bojili kišobrane sa iscrtanim puzlama i porukama, učestvovali u igri sa pado-branom, vježbama za koordinaciju pokreta i uživali u muzici. Prisutni su imali priliku da pogledaju likovnu izložbu koju su pri-premili učenici naše škole. U ime RC „1. jun“ govorila je pomoćnica direktora Zorica Vuković, koja je ovom prilikom naglasila da je djeci sa smetnjama iz spektra autizma potrebna podrška društva da bi postali njegovi ravnopravni članovi i da bi se govorilo o njima i zahvalila se svima koji su pružili i pružaju podršku njihovom radu. Među prisutnima su bila djeca sa smetnjama iz spektra autizma i njihovi roditelji. Svetlana Bojičić, majka dječaka sa smetnjama iz spektra autizma, istakla je da je osnovni zadatak pri­hvatanje osoba sa autizmom i podrška roditeljima i da u tome mora učestvovati cjelokupno društvo. Marina Vujačić, predsjednica UNHCG, je, takođe, stavila akcenat na podršku roditeljima djece sa autizmom, kao i samoj djeci, kako bi odrastali i razvijali se u zdravom okruženju.

Podršku su nam pružile mnoge ustanove, među kojima su OŠ „Štampar Makarije”, OŠ „Vlado Milić”, NVO „Brljok” i dr. „Light It Up Blue” je akcija koju je započela vodeća svjetska organizacija Autism Speaks (Autizam Govori) i tim povodom u državama širom svijeta mnoge zgrade i objekti svijetle u plavoj boji. Ove godine su se globalnoj inicijativi pridružile zgrade kulture na Cetinju, Insti tut za javno zdravlje u Podgorici i Telenor Crna Gora, pa su u noći između 1. i 2. aprila njihove zgrade svijetljele u plavoj boji.

„VOLI, PRIHVATI, EDUKUJ, UKLJUČI!” su samo neke od poruka koje su obilježile ovaj dan.

Učenici OŠ „Vlado Milić“ su drugarima

sa autizmom poklonili svoje igračke

20

21. mart − svjetski dan osoba sa Daun sindromom Dan šarenih čarapa

Svjetski dan osoba sa Daun sindromom ustanovljen je 2006. godine, a 21. mart je simbolično izabran za taj dan jer je u osnovi ove bolesti prisutnost 3 hromozoma (umjesto 2) na 21. hromo-zomskom paru.

Uz slogan “SAZNAJMO, RAZUMIMO, PRIHVATIMO, PODRŽI-MO”, Resursni centar “1. jun” je, u saradnji sa Udruženjem mla-dih sa hendikepom Crne Gore, obilježio Svjetski dan osoba sa Daun sindromom na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Pored plesa, pjesme i recitacija, koje su izveli učenici našeg Centra, podršku je pružila i Bobana Milić koja je uljepšala ovaj događaj svojim predivnim glasom. Na postavljenim stolovima su pravljeni tra­nsparenti koje su prisutni nosili tokom organizovane šetnje kroz centar grada. Budući da su šarene čarape simbol ovog dana, likovnoj radionici, u kojoj su se bojile čarape, su se posebno obradovali najmlađi posjetioci.

Direktor naše ustanove, Željko Darmanović, obraćajući se pri-sutnima je rekao: “Djeca sa Daunovim sindromom su toliko empatična, emotivna, puna ljubavi, topline, duše. Prosto ih morate voljeti! ”, a Marina Vujačić iz UMHCG je istakla: “Nema posebnih potreba − potrebe su ljudske”. Sara Bero, majka osmo-godišnjih bliznakinja Irme i Ilde, prisutnima se obratila riječima: “Oni imaju hromozom više, a to se zove ljubav, razumijevanje, podrška, trud i jedan ogroman rad”.

Manifestacija se završila zajedničkom šetnjom svih prisutnih u šarenim i rasparenim čarapama kroz centar grada Podgorice. Na ovaj način smo željeli da podržimo ideju da nijesmo svi jednaki, ali da nas različitost samo obogaćuje.

21

Usavršavanje kadra − jedan od primarnih ciljeva

Kako bismo upotpunili stečena znanja i stekli nova, konstantno usavršavanje kadra je jedan od naših primarnih ciljeva.

U skladu s tim, u prvom redu, ističemo da je u junu mjesecu 2016. godine u Resursnom centru „1. jun“ održan okrugli sto sa temom „Značaj primjene rane intervencije za djecu sa poremećajima iz spektra autizma − iskustva iz primjene programa obuke u predško­lskim ustanovama“. Povod okruglog stola je bila obuka stručnog kadra Resursnog centra i povezivanje Centra sa vaspitno­obra-zovnim i zdravstvenim ustanovama u cilju primjene rane inte­rvencije za djecu sa poremećajem iz spektra autizma. Ova inici-jativa Resursnog centra „1. jun“ je podržana od strane Unicefa, Zavoda za školstvo i Ministarstva prosvjete, kako bi se proširila

mreža podrške i unapređenje kvaliteta života djece sa autizmom i njihovih porodica. Na okruglom stolu su govorili: mr Željko Darmanović − direktor našeg Centra, Maja Kovačević − koordi-natorka obrazovnog programa u Kancelariji UNICEF­a Crne Gore, Anita Marić − savjetnica u Zavodu za školstvo, Nataša Knežević − psiholog u Resursnom centru „1. jun“ i defektolog Ljiljana Krsmanović. Nakon diskusije, zaključeno je da je neo-phodno nastaviti edukaciju kadra u predškolskim ustanovama, formirati Tim za obuku za ranu intervenciju, Tim za pružanje podrške porodici, kao i Tim za monitoring, koji će na polugo-dišnjem nivou nastaviti da prati rad sa djecom sa teškoćama iz spektra autizma u predškolskim ustanovama.

U decembru mjesecu, u našoj ustanovi je održan seminar za zaposlene u RC „1. jun“ sa temom „Diferencirana nastava“. U Novom sadu su i ove godine održani „Dani defektologa“ – stru-kovni susret defektologa i specijalnih pedagoga Srbije, sa temom „Aktuelni pristupi u radu s djecom sa smetnjama i teškoćama u

razvoju, osobama sa invaliditetom i poremećajem ponašanja“, pa su defektolozi naše ustanove, Negosava Klimović, Dijana Zogo­vić i Nataša Zogović, prisustvovali i ovom skupu i razmijenili iskustva i primjere dobre prakse sa kolegama iz svih država u okruženju

Saradnja između Resursnog centra “1. jun”

i Drummond School iz Invernessa

U Resursnom centru za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun” u aprilu mjesecu je održan dvodnevni seminar na temu “Metode i postupci u radu sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama”. Kolege iz specijalne škole Drummond School iz Invernessa u Škotskoj su po drugi put posjetili našu ustanovu. Pomoćnik di-rektora pomenute ustanove, Isabell Black, se zahvalila na toploj dobrodošlici i istakla kako je divno biti ponovo u našoj ustanovi. Predavanja su održale i njene kolege Jenny Wilson – specijalni educator, Rosie Gilbirde – logoped, Kristen Smith i Sonia Mo­rrison – muzikoterapeuti, Carly Mackenzie – trener pokreta i Kate Nelson koja radi na podršci učenicima. Seminaru su pri­sustvovali zaposleni u RC “1. jun”, kolege defektolozi iz drugih ustanova, kao i kolege iz redovnih škola. Prisutni na seminaru su bili u prilici da prate predavanja na teme: Intenzivna intera­kcija, Upoznavanje senzornih potreba učenika i utvrđivanje senzornog profila učenika, Umjetničke ideje za rad u učionici, Korišćenje muzike u učionici, Muzika kao terapija, Rad sa rodite­ljima, “Napravi i uzmi” i Pozitivno upravljanje ponašanjem.

Saradnju između RC “1. jun” i Drummond School iz Invernessa je pokrenula NVO “Milosti” iz Bara. U avgustu 2016. godine Drummond School su posjetili direktor naše ustanove Željko Darmanović i defektolog Dijana Zogović, a u aprilu 2017. godine defektolog Gordana Radulović i vaspitač Milijana Radusinović.

Boraveći u grupama u školi, naše kolege su imale priliku da usvoje nova znanja, upoznaju se sa načinom rada u školi Dru­mmond School, kao i da razmijene iskustva sa zaposlenima u istoj. Zamjenica direktora, Isabell Black, je organizovala Ško tsko­crnogorsko veče i tom prilikom su naše kolege predstavile svoju ustanovu i odgovarale na postavljena pitanja. Obilazak škole u Invernesu je bio od neprocjenjivog značaja za naše kolege. Vrati-li su se bogatiji za jedno iskustvo i prenijeli utiske i stečena znanja kolegama u Centru.

Nadamo se da će se saradnja između ove dvije ustanove nastavi-ti na obostrano zadovoljstvo.

22

23

U internatu naše ustanove, u kuhinji, rade kuvarice Lidija, Sanja i Mila, koje vode računa o ishrani naših učenika. Kada im obaveze dozvoljavaju, naprave im neku poslasticu, obično to bude vikendom. Djeca najviše vole kada Lida za doručak spremi palačinke ili Bakin kolać, pa se miris hrane proširi po čitavom internatu. A za njegu i ishranu djece koja svakodnevno dolaze u internat i vraćaju se kućama ,brine naša Svetlana.

Nekad slana,a nekad slatka jela nam spremaju i djeca.Za sve ljubitelje poslastica, a i za one koji žele da ugoste drage ljude, u ovom broju našeg časopisa profesor kuvarstva i praktične nastave, Bojan Zeković, sa svojim učenicima otkriva kako brzo i jedno­stavno da napravite Lava kolač.

Lava kolačPotrebno:

4 jaja;100g šećera u prahu;100g čokolade;100g putera50g do 70g brašna;1 kesica vanilin šećera.

Priprema:

Bjelanca izdvojiti od žumanaca, pa ih umutiti sa nekoliko kašika šećera u prahu. Zatim, istim postupkom tretirati i žumanca, pa sjediniti sa prethodno umućenom smjesom. U posebnoj posudi otopiti čokoladu, tako što ćete u jednoj šerpi zagrijati vodu do ključanja, a u drugu šerpu staviti čokoladu i puter, pa je potom spustiti u šerpu u kojoj ključa voda. Žicom za lupanje umutiti čokoladu. Kada je čokolada otopljena, sjediniti je sa kremom od jaja i dodati vanilin šećer. Malo­pomalo dodati brašno, kako biste postigli gustinu smjese.

Tako napravljenu smjesu sipati u kalupe, koje ste već namazali puterom. Kalupe staviti u prethodno zagrijanu rernu i peći 10 minuta na 180 stepeni. Kada izvadite kalupe iz rerne, stavite tacnu preko kolača i okrenite naopako, pa skinite kalup. Rasjecite kolač nožem tako da krema koja je unutra počne da curi iz kolača, nalik vulkanskoj lavi. Kao dekoraciju, možete posuti šećer u prahu, koji, takođe, ima svoju ulogu jer liči na pepeo koji je prisutan kada su u toku vulkanske erupcije.

Vaš kolač je spreman! Služite ga toplog, jer će se u suprotnom čokolada iznutra ohladiti i neće biti tečna. Prijatno!

Kuvajte sa nama

Ovaj kolač je nastao slučajno. U žurbi da što prije usluži goste, kuvar je prerano izvadio kolače iz rerne i shvatio da je pogriješio. Međutim, ta

greška je danas popularni Lava kolač.

24

Novogodišnje radosti

Članovi Akademskog centra narodnih igara i pjesama „Iskra“ su, u saradnji sa firmom „Majstor za pivo“, obradovali našu djecu novogodišnjim paketićima. Za dobro raspoloženje i veselu atmosferu zaslužni su bili članovi orkestra „Dobri momci“ i Branka Zečević, solistkinja Akademskog centra „Iskra“, koja je svojim glasom očarala sve prisutne.

Orkestar „Dobri momci“

Članovi ACNIP „Iskra“

pripremaju novogodišnje paketiće

JU “Dječiji savez” Podgorica je i ove godine mislio

na naše učenike. Kao i prethodnih godina, uručili su

djeci novogodišnje paketiće, a oni su im zahvalili lijepim

riječima i širokim osmjesima.

Hipotekarna banka je još jedan od naših mogobrojnih

prijatelja. Svojom donacijom je obradovala učenike

našeg Centra i uljepšala im novogodišnje prazni

ke.

Ambasadorka UAE, Hafsa Al Ulama, je bila kod nas u oproštajnoj posjeti. Kao znak pažnje, u ime naših

učenika, uprava RC „1. jun” je ambasadorki poklonila dječiji likovni rad.

Učenicima su novogodišnje paketiće, u ime Ambasade UAE, uručili animatori

Branka Zečević, solistkinja ACNIP

„Iskra“.Direktor RC „1. jun” Željko Darmanović i umjetnički direktorACNIP „Iskra” Petar Martić

Mali - veliki umjetniciLikovna umjetnost ima veliki uticaj na sagledavanje dječijih stavova i osjećanja. Kroz likovno izražavanje, dijete pokazuje ono što ga zanima i okružuje, a u rad unosi sopstvene emocije. Ukoliko je dijete veselo i raspoloženo, to će se odraziti i na likovno izraža-vanje, pa će rad biti kreativniji i obojen vedrim bojama.

Provirili smo u učionicu profesora Mirka Dragovića i malih umjetnika i zatekli radnu atmosferu. Naišli smo na originalne radove i dobro raspoloženje.

25

26

Za neke naše učenike se završilo jedno od najljepših životnih poglavlja. Radujući se sa njima, zaokružili smo ga pjesmom, igrom i dobrim raspoloženjem. Sa zadovoljstvom vam prenosimo djelić atmosfere sa maturske večeri, a našim dragim maturanti-ma želimo puno uspjeha, dalji put bez trnja i da se kroz život bore kao i do sada – odlučno i hrabro!

Srećno, maturanti!

27

Dječiji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku

Tel: 020/640­136Mail: centar1.jun@t­com.me

www.resursnicentar1jun.meUl Princeze Ksenije br. 8