Pišu i govore:Sreten Ugrièiæ, Dragan

Ambroziæ, Predrag

Brebanoviæ, Jasmina Èubrilo,

Nenad Dimitrijeviæ, Amir

Hod iæ, Dejan Iliæ, Saša Iliæ,

Branko Romèeviæ, Mihajlo

Spasojeviæ, Miroljub

Stojanoviæ, Srðan V. Tešin,

Ðorðe Tomiæ, Branko

Vuèiæeviæ, Stevan Vukoviæ,

Draško Vuksanoviæ, Kiza

Radoviæ, Slobodan Vujanoviæ

stranice 19-38

Pronaðena pisma

stranice 26-27

Razgovor

John Wilson

Veterani,politika,

posljedicestranice 6-7

Odgovornost,isprika, oprostVesna Kesiæ, Ivo 3aniæ,

Ivan Èoloviæ

stranice 16-18

Mirko Petriæ

Urbanocid uSplitu

stranica 13

APEL:SaèuvajmoTreæi programHR-astranica 5

Šarlatanstvo u povijesnim znanostimaStanko Andriæ

stranice 48-49

K u l t u r n i p a k e t - a r a n � m a n

L I K O V N O S TSa lon mladih, Kr ist ina Leko, V ideoMedeja

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 18. sijeènja 2001, godište III, broj 47 • cijena 10,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

ISSN 1331-7970

R E È I

stranice 14-15

2 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Gdje je što

ZareziInfo; najave Dragan Koruga, Boris Beck, Sanja Romiæ 4

APEL PROTIV UKIDANJA KULTURALNOG MEDIJSKOG PROSTORA 5

U �arištuGlavom kroz fototapetu Boris Beck 3

Taoci politike Andrea Zlatar 3Razgovor s Johnom Wilsonom: Veterani izmeðu politike i posljedica Grozdana Cvitan 6-7

La2ne uspomene Aleida Assmann 8-9Sava - prezrena rijeka (2) Radovan Ivanèeviæ 10-11

Nacija i svijet Nenad Mišèeviæ 12Haag lijevo, Balkan desno, Strasbourg ravno Pavle Kaliniæ 12

Palma kao metafora Mirko Petriæ 13

In memoriam: Fabijan ŠovagoviæSokol je odletio Bo%idar Violiæ 9

LikovnostZnaèajni predmeti Kristine Leko Silva Kaèiæ 14

Festival s brojnom publikom Rosana Ratkovèiæ 15

Krivnja i odgovornostOdgovornost, isprika, oprost Vesna Kesiæ 16-17

Razgovor Ive ?aniæa i Ivana Èoloviæa Omer Karabeg 17-18

GlazbaSliènost susjednih dvorišta Branko Kostelnik 39

Filmski, ali bez filmova Bojana Pleæaš 39Superlativno popularno štivo Trpimir Matasoviæ 40

KazališteIzmeðu konformizma i nihilizma Nataša Govediæ 41

Kutija za igraèke Nila Kuzmaniæ Svete 41

FilmZagubljeni predmet kulturološke staretinarnice (2) Hrvoje Hribar 42

Šovinizam ili ne, pitanje je sad Juraj Kukoè 44Zemlja èuda Sabina Pstrocki 44

Imitacija 2ivota Sandra Antoliæ 45Knjiga, teško oru2je Nataša Govediæ 45

PoezijaPutovanje u never Ivica Prtenjaèa 46

Ukratko Rade Jarak 46

KritikaKnjiga o Balkanu Jurica Pavièiæ 47

Prièa kao tetova2a Dušanka Profeta 47Šarlatanska krparija u bespuæu povijesnih znanosti Stanko Andriæ 48

Religije svijeta objašnjene djeci Dubravka Zima 50Netipièan predstavnik 2anra Gordana Crnkoviæ 51

Kako i zašto èitati Guèetiæa Nenad Mišèeviæ 52Što je dobar ukus? Katarina Luketiæ 52

ReagiranjaAnatomija novokanjièine motke Matko Sršen 53

Strašilo u polju radosti Boris Beck 54Ideologizacija tuðe patnje Vesna Kesiæ 55

Naslovnica: Georg Grosz, Agitator, 1928.

Tema broja: Reè, èasopis za knji�evnost i kulturu i društvena pitanja

Kriv sam Sreten Ugrièiæ 20Samoreferentni ustav i ustavni patriotizam Nenad Dimitrijeviæ 21

Multinacionalne kompanije politideološki diskursi Draško Vuksanoviæ 24Danto meðu Srbima Branko Vuèiæeviæ 25Pronaðena pisma Predrag Brebanoviæ 26

Opismenjavanje Amir Hod%iæ 27U oèima Zapada Miroljub Stojanoviæ 28

Susreti, fotografije, identiteti Jasmina Èubrilo 30Wunderkramer Jugoslavije Stevan Vukoviæ 32

Top Ranking Belgrade Skanking Ðorðe Tomiæ 33?ivot bez iznenaðenja - razgovor s Kizom Radoviæem Dragan Ambroziæ 34

Rep kao amajlija Slobodan Vujanoviæ 35Surealna dimenzija Balkana Dragan Ambroziæ 36

Nema više naših golubova Saša Iliæ 36Nedjelja Mihajlo Spasojeviæ 36

Da li bi pod pretnjom karabina Kazimir promenio mišljenje? Srðan V. Tešin 37Letter from Damascus Branko Romèeviæ 38

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Hebrangova 21, Zagreb

telefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459

e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.com

uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.

za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Marcela Ivanèiæ

glavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatarpomoænice glavne urednice: Katarina Luketiæ, Iva Pleše

redaktor: Boris Beckredakcijski kolegij:

Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek, Grozdana Cvitan, Dean Duda, Nataša Govediæ, Giga Graèan, Nataša Iliæ,

Rade Jarak, Agata Juniku, Pavle Kaliniæ, Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ, Dušanka Profeta,

Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich,

Davorka Vukov Coliægrafièki urednik: <eljko Zorica

lektura: Marko Plaviætajnica redakcije: Nataša Polgar

priprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a

Tiskanje ovog broja omoguæili suInstitut Otvoreno društvo Hrvatska

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Cijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 kn

PRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21

,elim se pretplatiti na zarrez:

6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn

Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:

6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 kn

Za Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, zaostale kontinente 100,00 USD.

PODACI O NARUÈITELJU

ime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:

Uplate na 4iro-raèun kod Zagrebaèke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice prilo4itilistiæu i obavezno poslati na adresu redakcije.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 3

ovome broju Zarez je na stranicamatematskog priloga ugostio beogradskièasopis Reè. Reè sa Zarezom dijeli sliè-

nu prièu oko svoga poèetka: i taj je èasopis,naime, nastao metodom prisilne emancipacije,u sluèaju njihove redakcije, od starije Knji-%evne reèi. U osamdesetim, za vrijeme GojkaTešiæa kao glavnog urednika, Knji%evna reèbila je vitalan literaran i teorijski prostor, ukojem je redovito objavljivao i nemali brojhrvatskih autora. No, devedesete su i tamouzele danak…

Naš temat nije posljedica osjeæaja solidar-nosti prema kolegama koji su se našli u ana-lognoj situaciji, istjerani iz oficijelnog prosto-ra nacionalne kulture. Još manje je posljedicapotpisivanja meðudr2avnih sporazuma iliugovora o regionalnoj suradnji. Temat je re-zultat meðusobnog èitanja i upoznavanja èi-tanjem, koje se u proteklih godinu-dvije od-vijalo na udaljenosti, realnoj zemljopisnojudaljenosti, bez osobne komunikacije. Veæinaurednika/urednica zagrebaèkog Zareza ibeogradske Reèi roðena je poèetkom sedam-desetih godina: njih ne povezuju “predratna”poznanstva niti ih optereæuju “ratne” biogra-fije, oni ne predstavljaju nikakve institucije ni“slu2bena stajališta”. Oni naprosto govore uvlastito ime, ako se mo2e – a nadam se da semo2e – na ovim prostorima uopæe govoriti uvlastito ime. Jedina pretpostavka, nu2na zauspostavljanje kontakata i suradnje, bila jeelementarna otvorenost prema drugome kojaotvara moguænost upoznavanja.

Najezda ne-hrvatske kultureZnam da nismo nikada u potpunosti u

stanju osvijestiti predrasude kojima smo op-tereæeni, bez našega htijenja i uglavnom beznašega znanja. Znam, takoðer, da æe ovaj te-mat u dijelu èitatelja upravo probuditi pred-rasude i preduvjerenja, generalizirajuæa sta-jališta o tome da nas Srbija ne zanima i netreba zanimati, dapaèe, ne smije zanimati, jerje zanimanje za Srbiju/Jugoslaviju ravno iz-daji nacionalnih interesa i vodi direktno nat-rag u komunistièki kazamat. “Pa neæemovaljda dozvoliti da nam opet Srbi glume usvim filmovima?” – èulo se nedavno u Lati-nici posveæenoj moguænostima kulturne su-radnje na prostoru “bivše Jugoslavije”. Uspomenutoj je emisiji dominirao strah od

moguæe najezde (ima li ta rijeè mo2da zna-èenje agresije?) visoko komercijalnih kultur-nih proizvoda, poput nehrvatske glazbe inehrvatskog filma, dok je Igor Mandiæ ope-tovano upozoravao histeriène sudionike ka-ko od knji2evnosti nema nikakve opasnosti,jer da se u Beogradu, kao i u Zagrebu, knjigetiskaju u kojih tisuæu primjeraka…

Ali što vrijede brojke i razum u raspravikoja je nacionalnom patetikom pokušalaprikriti klanske interese?! Gospodin bivši-bivši ministar kulture pozivao se i na najjaèeargumente, na emocije kojima je teškooduprijeti se, nasilno interpretirajuæi Šolja-nove tekstove s poèetka devedesetih. Evokako zvuèi takav generalizirajuæi argument:nakon onoga što su nam uèinili, nakon grana-ta, Vukovara i Dubrovnika, “izmeðu nas”

ništa nikada više ne mo%e postojati. U neštobla2em i drugaèijem obliku privatne odluketaj argument mo2emo èuti u niza intelektua-laca, simplificiran, deriviran iz Lasiæeve po-lemike s Mandiæem: nakon ovoga rata menesrpska knji%evnost više ne zanima, odnosno,zanima jednako kao i bugarska.

Kljuèno je u ovome što emotivno pori-jeklo kulturnog zatvaranja slu2i kao legiti-macija politièkoj volji. Zar je doista nemo-guæe pretpostaviti postojanje lojalnog graða-nina Hrvatske, koji nije zaboravio Vukovar iDubrovnik (kao simbolièke vrijednosti Do-movinskog rata), a odlazi na koncerte sr-pskih bendova i u videoteci posuðuje srpskefilmove? Osim toga, problem ne-uspostav-ljanja ponovnih kulturnih veza na podruèjubivše Jugoslavije najviše naglašavaju oni kojisu se takvih veza nau2ivali prije, u la2nom ilipravom bratstvu i jedinstvu (kako tko, to je

ipak bila stvar uvjerenja). Nove generacije (ato su one koje ne raspravljaju na televiziji nio èemu, a najmanje o svojoj buduænosti) ge-neracije su onih koji ništa, ali ništa drugoosim rata, mr2nje, krivnje i nesreæe, nisumogli prije upoznati. I još: strah, izolirano-st, izgubljenost, siromaštvo, besperspektiv-nost, amoralnost, kriminal, sram. Oni kojisu u devedesetim završavali srednje škole,studirali, što oni znaju i misle o svojim sus-jedima? O susjedima ne znaju ništa, osim daih trebaju mrziti i/ili ih se bojati.

Svladavanje nepoznatogDok sam èitala tekstove koje su pripre-

mili beogradski kolege iz èasopisa Reè, meneje zateklo upravo to: svijest o vlastitu nezna-nju. U razumijevanju tekstova pojavio se

problem koji nisam oèekivala, nisam ga pret-postavljala. Problem nepoznavanja kontek-sta, problem svojevrsne autoreferentnostitekstova: autori o kojima znadem vrlo malopišu o temama (knjigama, izlo2bama, pisci-ma…) o kojima znam još manje. I jedno idrugo posljedica je desetogodišnje ne-ko-munikacije. U svladavanju nepoznatog pr-venstveno vidim smisao ovoga temata: rijeèje o tekstualnom putovanju zemljom kojune poznajemo i tek nakon tog putovanjamo2emo reæi da li nas i u kojoj mjeri ona za-nima. Ni odbijanje ni prihvaæanje unaprijed.Drugi korak u suradnji trebao bi se ostvaritiu obliku gostovanja Zarezovih tekstova nastranicama Reèi, poèetkom proljeæa. I jedani drugi projekt podupiru zaklade Otvorenodruštvo u Zagrebu i Beogradu. I gostovanjeReèi u Zarezu, kao i buduæe gostovanje Za-reza u Reèi prati specifièan oblik recepcije – i

jedni i drugi bit æe èitani samo na tuðem te-renu. Nekolicina privatno distribuiranihprimjeraka doista neæe promijeniti jednoliè-nu sliku zatvorenih kultura. Toènije: zatvo-renih društava koja ne distribuiraju svojukulturu. Cosmo, Playboy…– pa toga ima nabeogradskim štandovima koliko hoæete.

Kolektivna krivnja ili kolektivna nevinost

Vrlo je jednostavno reæi: dok se predsjed-nik Jugoslavije (npr. Koštunica) ne isprièa,nije moguæa nikakva suradnja. Što to, zapra-vo, znaèi: da æe – nakon eventualne isprike –svaka suradnja biti moguæa? Znaèi li to dasmo i dalje, do daljnjega, u svemu taoci poli-tike? Odgovorit æu najiskrenije i najjednos-tavnije: nikakva i nièija isprika ne mo2e menatjerati da èitam Dobricu Æosiæa niti meizostanak isprike mo2e sprijeèiti da èitam Fi-lipa Davida ili Albaharija. I to nema nikakveveze s pitanjem jesam li ja ovaj rat do2ivljava-la kao svoj rat, a jesam, niti s pitanjem mo2eli išta umanjiti nesreæu koju je rat proizveo.Postoje stvari za koje se naprosto nije mogu-æe isprièati i gubici koje ništa ne mo2e na-doknaditi. Ali nije na nama da taj teret stav-ljamo na leða drugome. Teret postoji i mo2-da postoje ljudi koji æe, u godinama koje sli-jede, mjeriti njegovu te2inu, pokušati se snjime nositi. Mo2da i ne.

U vremenu u kojem 2ivimo nasljeðujemoraspad sustava vrijednosti, kaos ideoloških ipolitièkih stavova, pokušavamo se oduprijetizamkama kolektivne krivnje ili kolektivnenevinosti. Individualizacija krivnje, o kojojse ovih dana, išèekujuæi Carlu del Ponte, to-liko govori, upravo je to, dugotrajan posaorazluèivanja opæeg i pojedinaènog, kolektiv-nog i individualnog, krivnje i odgovornosti.U hrvatskoj politièkoj stvarnosti 2000. još seuvijek mogu èuti tvrdnje da “u obrambenomratu nema ratnog zloèina”. Mit o kolektivnojpraviènosti i nevinosti, koliko god se èininevjerojatnim, djeluje kao prijetnja s politiè-ke margine kojoj se nitko ne usudi ispitatistvarnu snagu. Vika na politièkoj sceni tolikoje jaka da se ne mogu èuti pojedinaèni glaso-vi, a najmanje oni koji su tijekom svih ovihdeset godina, iz moralnih razloga i krajnjeozbiljno shvaæene osobne odgovornosti,mogli reæi “kriv/a sam”.

abrana djela Mao Ce Tunga ispisana nazrnu ri2e, cirkus buha, mikroèip na nok-tu, obeæanja nanotehnologije – sve je to

šala prema novoj igraèki naše djece: minijaturnistan s potpuno opremljenom kuhinjicom, ku-paonicom, ormarom punim odjeæe, ogledalomza toaletu, hladnjakom s hranom, stolom pros-trtim za romantiènu veèeru (na stolu su upaljenisvijeænjaci), a ima èak i terasu nad kojom sjajumjesec i zvijezde. Ono što tu ru2ièastu Barbie-strahotu èini neodoljivom jest da sav taj malisvijet, sklopiv i prijenosan, stane na jedan jedinidlan. Mene posebno fascinira dnevna sobica sraskošnim naslonjaèima, tepisima na podu i ka-minom u kojem pucketa vatrica. Iza zastora,koji se mogu razmaknuti i opet navuæi, ovisno orazvoju spomenute romantiène veèere, pucapogled na jedinstveni njujorški skyline.

Pogledaj ptice, pogledaj pticePogled na fototapetu, makar i od dva kvad-

ratna milimetra, doista mo2e biti ljepši od pog-leda na Zapadni kolodvor, dimnjak toplane ilihale Prvomajske u steèaju. Nije zato èudo da sa-da, pošto su se istrošile velike, slu2bene prièe okomunizmu, naciji, Hrvatima i Srbima, a ljudiiznose svoje male i privatne prièe, umjesto pog-leda u prošlost stalno nailazimo na – fototapete.Nenad Ivankoviæ, na primjer, ovih dana smatrada roditelji koji ne krste svoju djecu potomstvunanose veliku štetu jer ga iskljuèuju iz velike kr-šæanske kulturne zajednice. Ne znam je li tataIvankoviæ, koji je u torbi osim glave nosio ištošta drugo, krstio svojega Nenada, ali svi kojise sjeæaju sinovih èlanaka mogu potvrditi da jesvoju èe2nju za kršæanskom zajednicom iskazi-vao na vrlo neobièan naèin. Malo me zaèudio ipoznati hvarski vinar Planèiæ, koji ime i ugledduguje iskljuèivo marljivosti i radu, jer u HDZ-u iz svoje mjesnopolitièke prošlosti vidi "vinokoje je bilo dobro, ali se ukiselilo". Stvarno netrebate biti enolog da biste uvidjeli da HDZ-ovzagorski kiseliš nema blage veze s hvarskimplavcem i da od njega glava puca gore nego oddirektora i tuduma. Acidna Silvija Luks svoja vr-

ludanja devedesetih opravdava taštinom: naYUTEL nije otišla ni iz kojeg drugog razloga,nego zato što radije nastupa za dvadeset miliju-na gledatelja nego na HRT-u za pišljivih èetiri-pet. Sada mi je bar jasno zašto je poslije otišla uhrvatsku ambasadu u Indiju – mora domovinuzastupati bar pred milijardu stanovnika. Ona bii 1940. izmeðu BBC-ja i Reichsrundfunka izab-rala ove druge – Njemaèka je ipak mnogoljudni-ja od Britanije. Rastu2ila me pak Mira Furlankad je za svoju emigraciju okrivila – sudbinu. Potome što je zakljuèila da je svejedno što èovjek

èini, dobro ili loše, kad se sretni i loši završeciionako dodjeljuju na nekoj vrsti lutrije, vidimjedino dubinu njezine rezignacije. Šeæer na kra-ju: Rundeka je u Beogradu poèastio veèeromvlasnik jednog restorana iz sentimentalnih raz-loga – svoju je suprugu upoznao davno baš nakoncertu Haustora. Unatoè raznje2enosti nadtime što je Beograðanin svoju braènu sreæuusidrio baš u Zagrebu, hladan dio mojega srcavidi neumoljivu proizvoljnost.

Bespomoænost, cinizam, nostalgija – umjes-to pogleda oèi doèekuju magla, beton ili zastori,ru2ièasti ili 2eljezni. O takvom malom mrtvomsvijetu èitao sam još kao dijete u Bradburyjevojprièi o drevnom kineskom caru koji je dao po-gubiti èovjeka što je izumio zmaja i na njemu le-tio kao ptica. Car je to uèinio zbog straha od le-tenja da se neprijatelji ne dokopaju izuma te natakvim zmajevima ne prelete Veliki zid i unište

njihov svijet. Dosljedan sebi taj je car u2ivao uminijaturnoj mehanièkoj šumi ispunjenoj auto-matiziranim stanovnicima koje je neumorno na-vijao ponavljajuæi zadivljeno: Pogledaj ptice, pog-ledaj ptice!

Sedmorica najobiènijih i jedan velièan-stven

Iz svojeg malog svijeta upravo izlazi i Srbija.Dok još omamljeni 2mirkajuæi prelaze granicu,u Srbima vidim Hrvate prije deset godina: po-nosno su izabrali nacionalistièku vladu koja se

ne sviða nikome osim njima samima; buduæi dasu godinama bili izvan svakog konteksta, otkri-vaju da nikoga ne poznaju i da nitko ne poznajenjih; za njih pokazuju zanimanje samo hobisti,nevladine organizacije, prodavaèi happy linea,trgovci drogom, osnivaèi banaka koje se zatva-raju nakon dvije godine i multinacionalne kor-poracije 2eljne idiota koji æe s njima potpisatisamoubilaèke ugovore. Zaprepašteni bezbrojemkonaca koji lete svijetom i koje tek treba pohva-tati, uviðaju da “Dobro došli u svijet” ne pišenigdje osim na fototapeti u koju se glava mo2ezabiti posve ugodno, kao u pijesak.

Ne mislim, ipak, da mali svijet mora biti in-ferioran velikom ili da mora biti mrtav i dosa-dan. Svijet u svijetu, prièa u prièi, predstava upredstavi – i na mojoj najmanjoj polici s knjiga-ma tog ima obilje. Stevensonova boca izlivena upaklu, u kojoj je stoljeæima obitavao zloduh što

je moænicima ovoga svijeta ispunjavao svaku 2e-lju, što znaèi da je iz te uklete boce zapravo is-tekla èitava naša povijest, a smrt njezina posljed-njega vlasnika ujedno predstavlja i kraj povijesti;ogledalo J. K. Rawling u kojem ima milijun putaviše svega nego u našem svijetu – ono ne odra-2ava one koji stanu preda nj, nego 2elje njihovasrca; Tribusonov osmi okular koji, kad se navijena obièan teleskop, pokazuje svemir drugaèijeod prethodnih sedam, najobiènijih; Singerovjastuk koji nije samo obièni stalak za posudupunu snova, nego radionica u kojoj Svemoguæiosobno izraðuje krune od perja, bijela rupa krozkoju u naš svijet ulazi onostrano; Feriæev amor-fni mletaèki 2ig koji u mašti promatraèa mo2ezadobiti bilo kakav oblik izmeðu ru2ièastog ob-laka i govna što pluta lagunom; Manganellijevpisac koji “piše knjigu o piscu koji piše dvijeknjige o dva pisca” i tako ad infinitum, sve dokne “otkrije jedinog nu2nog pisca, èiji je kraj,kraj svih pisaca, ukljuèujuæi i njega samog, piscakoji je autor svih pisaca”.

Tri bijele stvariNisam upoznao još nikog obiènog. Svi smo

mali svjetovi i 2ivimo u mnogim malim svjeto-vima koji su umetnuti jedni u druge. Oni nemoraju biti ni igraèke na navijanje ni fototapete,mogu biti itekako 2ivi, bogati i proizvodni, kaoi najveæi od svih malih svjetova u svijetu, knji-2evni svijet. Normalno, i sam èesto doðem u na-past da se baškarim s barbikama po raskošnimnaslonjaèiæima pred pucketavom vatricom, hra-nim duhovnom hranom iz minihladnjaka i svojstas ogledavam u mikrozrcalu. Sreæom, uvijekme probudi pogled na 2ig kojim smo svi opeèa-æeni. U njegovoj amorfnoj formi mo2ete vidjetizemaljske granice, pa svoj teritorij po volji pris-podabljati ru2ièastom oblaku, a tuði govnu. Amo2ete u njemu nazrijeti i oblike još nepozna-tih zemalja, onkraj mora ili iznad oblaka. Ili èaknajbjelju od svih bijelih rupa, neispisani list pa-pira, prazni ekran kompjutora, poèetak koji bi-jaše prije Rijeèi.

Barbie i politika

Glavom kroz fototapetuSvijetom leti bezbroj konaca koje i Hrvati i Srbi tek trebaju pohvatati

Boris Beck

Okvir za stvarnost

Taoci politikeŠto vrijede brojke i razum u raspravi koja je nacionalnom patetikom pokušala prikriti klanske interese

Andrea Zlatar

4 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Boris Beck

omrèina Mjeseca najdemokratskiji jeastronomski spektakl – relativno jeèesta i k tome još vidljiva bez pomaga-

la – pa ipak uvijek fascinira. Kako i ne bi kad jeto Mjesec, kako piše Tomislav Ladan u Rijeèima,koji su papuanska djeca pustila iz starièina æu-pa i na njemu ostavila otiske pokušavajuæi gauhvatiti; Mjesec s kojim se Thoth kockao jer jeRa svojoj nevjernoj supruzi Nut zabranio da ro-di u bilo kojem od 360 dana u godini – Thoth je

na kocki dobio još pet dana u kojima su se po-tom rodili Oziris i njegova braæa i sestre; Mjesecna kojem Malajci vide grbavca kojemu ribièkištap stalno guta štakor – sreæom po nas jer gr-bavac štapom *eli poloviti sve *ivo na zemlji;Mjesec na kojem su Majstor i Margarita posjetiliPoncija Pilata u njegovoj neveseloj vjeènosti; ane treba zaboraviti ni da su Grci u Mjesecu vid-jeli Selenu, sestru Helijevu koja s voljenim Endi-mionom vodi ljubav dok on spava – Zeus mu jedarovao vjeènu ljepotu, ali je na njega spustio ivjeèni san.

Sanja Romiæ

rvatski PEN odr2ao je 20. prosinca2000. skupštinu na kojoj je izabrananova predsjednica Sibila Petlevski, knji-

2evnica, prevoditeljica i profesorica knji2ev-nosti na Akademiji dramske umjetnosti. Zapotpredsjednike su izabrani Dra2en Katunariæi Velimir Viskoviæ, novi glavni tajnik je NenadPopoviæ, a njegovi pomoænici su Zdravko Zi-ma i Nade2da Èaèinoviæ. U Upravni i Nadzor-ni odbor ušli su Slobodan Prosperov Novak,?eljka Èorak, Vera Èièin-Šain, Boris Maruna,Milivoj Teleæan i Branimir Donat. “Vladu Go-tovca ne treba oplakivati, valja biti poput njegauspravan i odluèan” – tim se rijeèima Ive Ban-ca PEN oprostio od svojega èlana, a S. P. No-vak, koji je PEN vodio zadnjih osam godina,podnio je izvješæe o radu u svoja dva mandata.

"Devedeste godine upoznali smo okolinuuz pomoæ ove institucije, bilo je mnogo poku-šaja da se u gotovo nepoznatom prostoru ot-kriju nove moguænosti, kao na primjer dru2e-nja pisaca, sjedanja za stol, veèere u hotelu Pa-lace, kada je otkriveno da se mnogi èak ni nepoznaju iako suraðuju u istim revijama. Naje-sen 1990. godine odr2an je sastanak pentago-

nale u Dubrovniku na koji smo uspjeli dovestiviše od 180 ljudi, mnogo više no što je to us-pjelo politièarima, zatim tu je bio i odlazak u

Veneciju i put Nikice Petraka u strane zemlje.Godina 1991. unijela je niz novih elemenata,veliki skup hrvatskih pisaca u Hrvatskom na-rodnom kazalištu u Zagrebu, ali i odbijanjesudjelovanja na kongresu u Beèu u kolovozuusred bombardiranja Dubrovnika, što je i odglazbenih i od drugih programa ostalo neprev-ladano sve do danas. Istovremeno smo u Bokikotorskoj nastupili s poezijom Slavka Mihaliæai glumcima koji su izvodili usred Kotora dokse vojska spremala za napad na Bosnu i drugekrajeve. Godina 1992. bila je u znaku najavekongresa 1993. godine, putovanja u Barcelonu,potvrðivanja dubrovaèke kandidature, izdava-nja niza publikacija ali i nepotrebne afere na-kon mog povrataka iz Rija. U to vrijeme smopripremili skup u Dubrovniku zajedno s izda-njima MOST-a koja su izlazila pod okriljemPEN-centra, oko 130 naslova na stranim jezi-cima u razdoblju od godinu i pol do dvije danas dotacijama, sponzorskim ulozima i sva dra-matièna dogaðanja pred kongres u Santiagu delCampostelli i zloèin u Ahmiæima kada su piscina brodovima dali svoj prilog tom èudnomvremenu, ali na2alost ne svi, jer su tada veæ po-èeli raspadi unutar hrvatske intelektualne za-jednice. Iz ambijenta Matice hrvatske i ambi-

jenta PEN-a, a pod potporom Vlade Gotovcapokrenut je i Vijenac. Kulminacija svega bilo jepotpisivanje peticija 1993, 1994, 1995, godine,posebno nakon kongresa u Pragu i dokumentakoji je ondje potpisan.

Godine 1996. još jednom sam prihvatio bitipredsjednikom PEN-a jer nisam mogao odbitizbog okolnosti, trajne borbe s idejama, natra2-njacima. Godine 1997. u Splitu je organiziranavelika mediteranska konferencija, govorili smou podrumima Dioklecijanove palaèe, a sada bihponovio ono što sam tamo rekao, a to je dasmo, na2alost, postali eksperti krize jednogastanja koje prijeti da modernom èovjeku razje-de dušu, odveæ je vidljiva slabost mudrih, svejaèe nasilje luðaka, ljudi duha se sve više gubeu masi, slabo su plaæeni, nesposobni da se us-redotoèe, okru2eni ukusom koji još treba sa-mo senzacije, optereæeni onima koji zagovara-ju zlo kao jedinu stvarnost.”

Obrazlo2ivši viziju Hrvatskog PEN-a Sibi-la Petlevski naglasila je prvenstvenu i va2nuulogu te organizacije u suprotstavljanju cenzu-ri i medijskoj devalvaciji i birokratizaciji govo-ra kojim se opisuju ljudske patnje u obraniknji2evne rijeèi: ”Okolnosti iz kojih PEN iz-vlaèi snagu bile su u prošlosti pomuæene prijesvega kroz tri aspekta: artizam, histeriju, zat-varanje u hrvatsku intelektualnu krèmu, zatimnepostojanje skale vrijednosti, i konaèno, otr-canost i eksploataciju samog imena ove orga-nizacije, koje su rezultirale osjeæajem umora,krize u kulturi, inventivnosti, ideja. Va2no jenaglasiti da je stanje u PEN-u danas odraz sta-nja u knji2evnosti u kojoj su se utjecaji podije-lili. Europska opcija još uvijek slijedi dvadese-

te godine u kojima je nastajao PEN, kada je naèelo te organizacije koju je osnovala 2ena poimenu C. D. Dawson-Scott, došao John Gla-sworthy. Teza na kojoj je sve tada poèivalo bilaje ona o afirmaciji knji2evnosti i suradnji slo-bodnomisleæih intelektualaca bez obzira naspol, ideologiju, naciju, oštra obrana od cenzu-re, ali i svijest da sam pojedinac mo2e itekakopridonijeti te da i najbolja ideja mo2e biti zlou-porabljena. U hrvatskom PEN-u danas se vodiborba izmeðu dvije opcije, europske, ali i onebirokratske. Penovac mora slijediti opæa naèelahumanosti, dakle ne napad na èovjeka, gublje-nje u polemikama, veæ poniranje u plodne po-lemike umjesto u monologe ljudi koji ne èitajudruge pisce. Pri tome je kljuèna i njegova ulo-ga kao medijskog analitièara, kao onoga tko æese suprotstaviti ideologiji vizualnog. Svojuulogu u PEN-u vidim kao suradnju s ljudimaod povjerenja, uz veliku zahvalu onima koji suzaslu2ni za moju nominaciju, Slobodanu Pros-perovu Novaku nakon kojeg æe mo2da bititeško stvoriti dogaðaj, a što je on znao uèinitina najbolji naèin, Tonku Maroeviæu i ?eljkiÈorak s kojima se uvijek moglo i privatno raz-govarati. Upravo moguænost podjele odgovor-nosti s drugima, ali i samostalnog nošenja sizazovima zahvaljujuæi 2aru i pozitivnoj ener-giji PEN-a, ali i suptilnosti i nje2nosti vlastite2enske opcije jesu razlozi mog upuštanja u ta-kav poduhvat.”

Novim su èlanovima postali Ivo Babiæ, Jo-sip Belamariæ, Zora Dirnbach, Ivo Goldstein,Tahir Mujièiæ, Ðermano Senjanoviæ, AnteTomiæ, Radoslav Tomiæ i Mladen Kurepa.

Izborna skupština PEN-a

s i j e è a n j 2 , , 1

SSeelleenniittii uu mmrraakkuu

ovo, novo vrijeme" je dugometra*ni dokumentarac koji prikazuje zbivanja "iza kulisa"parlamentarnih i predsjednièkih izbora, od trenutka smrti predsjednika Tuðmana, doinauguracije predsjednika Mesiæa.

Film se premijerno prikazuje 18. sijeènja u kinu "Europa" i nakon toga kreæe u redovitu kino-distribuciju po Hrvatskoj.

Film je producirao "Motovun Film Festival", u suradnji s Dokumentarnim projektom "Fac-tum".

Novo novo vrijemeFilm Rajka Grliæa i Igora Mirkoviæa

Foto: Jonke Sham

III/47, 18. sijeènja 2,,1 5

Institut Otvoreno društvoHrvatska

Milijan Iveziæ, Agar Pata, SašaMiloševiæ, Nataša Janev, SimonaGoldstein, Danica Eteroviæ, Da-vor Brkiæ, Nives Milinoviæ

Centar za dramsku umjetnostGoran Sergej PristašHrvatski filmski savezHrvoje Turkoviæ, Vera Robiæ-

Škarica, Diana NenadiæHNK SplitMani Gotovac, Ivica BuljanGradski ured za kulturuDragutin PalašekDr�avni zavod za statistikuIvan Rusan, ravnateljIzdavaèka kuæa KruzakKruno ZakarijaNaklada MeandarIvana PlejiæHrvatsko muzejsko društvo?elimir Laszlo

Galerija umjetnina gradaSlavonskog Broda

Predrag Goll, Branimir Pešut,Ivan Šeremet

Društvo hrvatskih knji�ev-nih prevodilaca

Nada Šoljan, predsjednicaHrvatska zajednica samostal-

nih umjetnikaTomislav Mihaliæ, predsjednikHrvatsko društvo profesio-

nalnih baletnih umjetnikaLeo Stipanèiæ, predsjednikHrvatsko društvo glazbenih

umjetnikaAnðelko Ramušæak, predsjed-

nikHrvatsko društvo skladateljaPero Gotovac, predsjednikKoncertna dvorana Vatrosla-

va LisinskogLovro Lisièiæ, ravnateljDruštvo arhitekata ZagrebaSilvio Bašiæ, Boris Duplanèiæ,

Zlatko Han2ek, Nenad Kond2a,Hrvoje Njiriæ, Edvin Šmit, Slavi-ca Peroviæ

Izdavaèko poduzeæe DurieuxNenad Popoviæ, Miroslav Sa-

lopek, Dra2en TonèiæHrvatski helsinški odbor za

ljudska pravaTin GazivodaDruštvo hrvatskih knji�ev-

nikaSlavko MihaliæKulturna udruga mladih –

K.U.M. KoprivnicaAntonio GrgiæKazalište Marina Dr�iæa

DubrovnikMarin Gozze, ravnateljAkademija likovnih umjet-

nostiStjepan Graèan, dekanHrvatska paneuropska unijaAkademik Mislav Je2iæ, pred-

sjednik, prof. Nevenka Nekiæ,dopredsjednica

Filozofski fakultet u ZagrebuNeven Budak, dekan, Mladen

Ivir, Damir Kaloðera, TatjanaJukiæ, Radovan Ivanèeviæ, Mirja-na Poliæ-Bobiæ, Josip U2areviæ,Gordana Slabinac, Boris Senker,Dean Duda, ?eljka Matijaševiæ,Cvijeta Pavloviæ, Slaven Juriæ,David Šporer, Dunja Fališevac,?iva Benèiæ, Andrea Zlatar,Gvozden Flego, ?arko Puhovski,Jadranka Damjanov, Marijan Bo-binac, Ivo Vidan, Gabrijela Vi-dan, Iva Grgiæ, Morana Èale, Na-de2da Èaèinoviè, AleksandraHorvat, Tatjana Jukiæ, Dora Ma-èek, Jelena MihaljeviæDjigunoviæ, Sonja Bašiæ, SvenCvek, Jasna Biliniæ-Zubak, JanjaCiglar-?aniæ, Matej Mu2ina, IvaPolak, Maja Tanèik, Ivan Lukiæ,Mateusz-Milan Stanojeviæ, MiraZavrški, Jelena Šesniæ, MilaMaršiæ, Ljiljana Ina Gjurgjan,(dio potpisa neèitljiv)

Artresor naklada d.o.o.Silva Tomaniæ Kiš, Franjo KišIzdavaèka kuæa Arkzin d.o.o.Dejan KršiæHrvatska knji�nica za slijepeSanja Frajtag, ravnateljicaHrvatski savez slijepihFilozofski fakultet u Zadrudr. Helena Perièiæ, dr. Avgus-

tina Hajdiæ, dr. Slobodan Èaèe,prodekan za znanost, dr. DivnaMrde2a Antonina, dr. VladimirSkraèiæ, dr. Tomislav Skraèiæ, dr.Pavuša Ve2iæ, dr. Josip Lisac

Hrvatsko narodno kazališteu Vara�dinu

Marijan Varjaèiæ, ravnateljPedagoški fakultet Osijekprof. dr. Tatjana Aparac-

Jelušiæ, dr. Sreæko JelušiæZagrebaèka filharmonijaRadoslav Pilepiæ, ravnateljTeatar &tdmr.sc. Darko Lukiæ, ravnateljVeleposlanstvo Republike

Hrvatsku u Brazilumr. ?elimir Brala, ministar-

savjetnikPravni fakultet Splitprof. dr. sc. Arsen Baèiæ, de-

kan; prof. dr. sc. NikolaViskoviæ; Edita Baèiæ, upraviteljknji2nice Pravnog fakulteta uSplitu

Muzièka akademija Sveuèi-lišta u Zagrebu

prof. Haris Nonweiler, dekanHrvatsko društvo kazališnih

kritièara i teatrologa Zagrebdr. prof. Antonija Bogner-Ša-

ban, predsjednicaHrvatski centar ITI-UNE-

SCO?eljka Turèinoviæ, predsjedni-

caPolitièka kultura, nakladno-

istra�ivaèki zavod, d.o.o.dr. Radule Kne2eviæKoncertna direkcija ZagrebJagoda Martinèeviæ, Margit

Antauer, ?eljka Janeš Beneti,Ivana Ells, Ljubica Štefan, Biser-ka Kaèiæ, Xénia Radák Detoni,Neda Jankoviæ, DubravkaBukojeviæ, Erika Krpan, NinaPogoreliæ

Muzièki informativni centarKDZ

Borko Špoljariæ, Ivan ?ivano-viæ, Jelena Vukoviæ, Marija Po-toènik,

“Artagent” koncertna pos-lovnica

Miro PoljanecGlazbena škola Pavla Mar-

kovcaJelica Kuzmin, Dora Kuzmin,

Daniel Kuzmin, Josip Èipiæ, Ni-kola Fabijaniæ, Josip Vrbanec,Krešimir Lazar

Prirodoslovno-matematièkifakultet, Zagreb

Aleksa Bjeliš, dekan, MirkoOrliæ, Tomislav Cvitaš, ?eljkoKuæan, Vesna ?ugiæ

Leksikografski zavod “Mi-roslav Krle�a”

Tomislav Ladan, knji2evnik,gl. urednik Osmojeziènog encik-lopedijskog rjeènika; TrpimirMacan, povjesnièar, gl. urednikHrvatskog biografskog leksiko-na; Velimir Viskoviæ, knji2evnikritièar, gl. urednik Krle2ijane;Slaven Ravliæ, politolog, èlanureðivaèkog kolegija Hrvatskeenciklopedije; mr. sc. JagodaSplivalo-Rusan, urednica

Nacionalna i sveuèilišnaknji�nica

Josip Stipanov, ravnateljFactumDana Budisavljeviæ, Boško

Budisavljeviæ, Gordana Telenta,Uja Irgoliè, Nenad Puhovski,Vjeran Pavliniæ, Biljana Èakiæ,Boštjan Veseliè, Petar Tomièiæ,Antonija Mamiæ, Ana Šetka

Udruga domovine i dijasporeza demokratsko društvo

Dr. Tihomil Radja, predsjed-nik

Akademija dramske umjet-nosti

Nedjeljko Fabrio, Zrinko Og-resta, Ivica Boban, Vjeran Zuppa,Bruno Gamulin

Institut za hrvatski jezik i je-zikoslovlje

dr. Dragica Maliæ, Dinka An-ðel, mr. Marijana Horvat, Barba-ra Kovaèeviæ, Jurica Budja, Hr-

voja Heffer, mr. Matea Birtiæ,Adela Ptièar, dr. Darija Gabriæ-Bagariæ, dr. Mirko Peti, ?eljkoJoziæ, ?eljka Brnobaš, dr. MijoLonèar, Krešimir Bla2evac, IvanMarkoviæ, Ines SchaubGomerèiæ, Antun Halonja, Go-ranka Blagus-Bartolec, IvanaKurtoviæ, dr. Ivan Kalinski, Ani-ta Celiniæ, Ankica Èilaš

Hrvatski centar P.E.N.-aSibila Petlevski, predsjednicaCentar za �enske studijeAida Bagiæ, Jasminka PešutInstitut za etnologiju i fol-

kloristiku Tea Škokiæ Etnografski muzej Zagreb?eljka Jelaviæ Centar za mirovne studijeVesna Teršeliæ Umjetnièka galerija Dubrov-

nikAntun Maraèiæ, Lucija

Aleksiæ, Interuniverzitetski centar

DubrovnikBerta Dragièeviæ Dubrovaèke knji�nice Mirjana UrbanSimfonijski orkestar Dub-

rovnikDamir Milat Art radionica LazaretiSlaven ToljHNK ZagrebGeorgij Paro, Fedra Peresson,

Jasminka Zvonar, Kristijan Belu-han, Mirjana Saèer-Bobanac,Zdravko Ðerek, Elizabeta Ku-mer, Nataša Jankoviæ, VesnaOdoran, Filip Filipoviæ, Nada Bi-lobrk, ?arko Potoènjak, VanjaDrach, Bla2enka Miliæ, DankLjuština, Tomislav Faèini, Mev-ludin Heæimoviæ, Dra2en Periæ,Alma Prica, ?elimir Mesariæ,Drago Baranj, LjiljanaGvozdenoviæ, Neven Valent, To-mislav Stojkoviæ, Mirta Zeèeviæ,Vedran Mlikota, Diana Bourek,Zlatko Bourek, Sotir Spasevski,Radovan Tarbuk, Nina Šincek,Gordana Štrk, Livio Badurina,Dora Ru2djak Podolski, , MarkBoldin, Barbara Vickoviæ, Dra-gan Despot, Vanja Matujec, BorisVajda, Ivanka Boljkovac, MarijanRadmiloviæ, Alen Šalinoviæ, IvicaAntolèiæ, Zijad Graèiæ, KatarinaGraèiæ, Bekšiæ Milanka, VladimirKranjèeviæ, Tomšiæ Dana, Bla2ek?eljka, Zvonimir Zorièiæ, LilianaZaveršnik, Ioan Barbu, TomislavFaèini, Vitomir Marof, Dra2enPeriæ, Bo2ica Lisak, Nikša Gaš-pardi, Ozren Bilušiæ, MihaelaDevald, Dragutin Schmidt, IvanJonèiæ, ?elimir Jedinak, IvanSambolec, Sanja Iviæ, MladenKovaèeviæ, Iva Èakara, StetencuIoan, Aleksandar Šir, Mladen Bu-dišæak, Miljenko Vikiæ, DijanaHilje, Dinka Jerièeviæ, MirkoBoch, Dinka Loziæ, Zdravko Ðe-rek, Mladen Vuliæ, Lada Kašte-lan, Andrej Barbanov, GraziellaBracutti, Mateja Puèko-Petkoviæ,Zlatko Petoviæ, ZvonimirIvanoviæ

Damir Bartol, INDOŠ; FrancBiliæ, umirovljenik, Hrvatski ra-dio III; Markita Franuliæ, likovnikritièar; Branko Cerovac, kustosu Modernoj galeriji u Rijeci; Vla-dimir Malekoviæ, Muzej za um-jetnost i obrt, Zagreb; MiroslavBegoviæ, akademik; DubravkaKisiæ, Hrvatski muzej arhitektu-re HAZU; Dr. sc. AleksandraHorvat, Filozofski fakultet uZagrebu; Bo2idar Violiæ; Iva

Körbler, Hrvatski muzej arhitek-ture HAZU; Goran Jukiæ, Portalza rad na povijesnom graditelj-stvu; Darko Fritz, umjetnik ikustos, Zagreb; prof. dr. sc. Vlat-ko Mileta, Fakultet politièkihznanosti; Bo2o Jurjeviæ, likovniumjetnik; Ljiljana Strpiæ, vanjskisuradnik III. Programa HR; Tr-pimir Matasoviæ, Radio 101; Bo-2o Majstoroviæ, ravnatelj Galeri-je umjetnina Split; DarkoBrkljaèiæ, Zajednica samostalnihumjetnika Hrvatske; MateMatišiæ, urednik Dramskogprograma HR; Joško Jelaviæ, no-vinar; Boris Greguriæ, Gradskizavod za planiranje razvoja; dr.Šime Perièiæ, Zavod za povijesneznanosti HAZU – Zadar; Davor-ka Perièiæ, prof. u mirovini – Za-dar; Jasenka Ve2iæ, prof., Gimna-zija Vladimira Nazora – Zadar;Radovan Delalle, d.i.u.p.; SeadetaMid2iæ, muzikolog; VlastaLjubešiæ, Zagrebaèka 2upanija;Juraj Ljubešiæ, Grad Zagreb; ?ar-ko Maliæ, Dr2avni hidrometeo-rološki zavod; dr. sc. SnješkaKne2eviæ, povjesnièarka umjet-nosti i prevoditeljica; BiljanaÈakiæ, re2iser; Marijana Pintar,muzikolog; Sreæko Šestan, inten-dant HNK Rijeka; Iva Patarèec,samostalni umjetnik; DubravkaKritovac, umirovljenica; AnaBojaniæ, umirovljenica; VesnaBogujeviæ, umirovljenica; Nada-linka Pastuoviæ, umirovljenica;Branko Poliæ, umirovljenik; RuthBetlheim, Klinika za psihološkumedicinu; Berta Postru2nik,umirovljenica; Drago Štambuk,knji2evnik; Mislav Kukoè, filo-zof; Vesna Kolariæ-Kišur Supek,Komitet za ljudska prava; prof.dr. sc. Pavao Novosel, umirovlje-nik; prof. dr. Smiljana LeinertNovosel, Fakultet politièkih zna-nosti; Damir Barbariæ, Institut zafilozofiju; Stanko Andriæ, Insti-tut za povijest; Iva Gruiæ, Uèi-teljska akademija; Nikola Polak,Academia moderna; BrankaStipanèiæ, slobodni kustos; MilanStilinoviæ, umjetnik, mr. sc. JasnaBrandt, Brandt d.o.o., ?eljkaKumpar, Brandt d.o.o.; GordanaLerotiæ, Klinika za psihološkumedicinu

Vesna Kesiæ, Nataša Iliæ, Aga-ta Juniku, Ksenija Jurinec, Kata-rina Luketiæ, Dušanka Profeta,Iva Pleše, Gioia-Ana Ulrich, Na-taša Polgar, Romana Petrinec,Andrija Mutnjakoviæ, GrozdanaCvitan, Divna Æoriæ, JasminkoBalenoviæ, Orhideja Martinoviæ,Gorana Doliner, Vedrana Jurièiæ,Rozina Paliæ-Jelaviæ, Josip PinoIvanèiæ, Klaudio Štefanèiæ, Dra-go Periæ, dr. Fedor Kritovac,Mirjana Buljan, Kostadinka Vel-kovska, dr. Frano Kršiniæ, IgorRu2iæ, Dragutin Horkiæ, Bernar-dete Kenderiæ, Boris Maruna, Ta-nja Patarèec, Silvija Šeparoviæ,Ljerka Petanjek, MihovilErcegoviæ, Leonard Laziæ, KateMiloslaviæ, Marina ?ibert, JerkoŠperanda, Sanja Besjedica, PetraHeld, Ana Milièiæ, Ivona Pa2in,Srðana Cvijetiæ, Marija GrazioTolj, Vera Jakšiæ, Nada Miloviæ,Azra Grgac-Vukoviæ, DenisAjdukoviæ, Ðube Marjanoviæ,Danilo Mitroviæ, dr. GoranaTocilj-Šimunkoviæ, StijepoŠimunkoviæ, ?eljko Zorica, Da-mir Gamulin, Sreæko Ivaniševiæ,Dina Puhovski, Mirna Willer,Snje2ana Banoviæ

HRVATSKOME SABORU: APEL PROTIV UKINUÆAKULTURALNOG MEDIJSKOG PROSTORA

ormulacija èlanka 3 ko-naènog prijedloga Zako-na o HRT-u o emitiranju

triju radijskih programa nadvjema mre2ama oglušuje se naiskazana stajališta hrvatske jav-nosti protiv ukidanja Treæegprograma Hrvatskoga radija ucjelovitosti njegova opsega. Tre-æi program HR-a izgraðivan jeèetiri desetljeæa kao integriranakulturno-znanstvena medijskastruktura, sukladno prosvijeæe-nim praksama javnog radija uEuropi. Kao takav, odavno se le-gimitirao kao specifièna nacio-nalna kulturna tekovina koja ni-je mjerljiva tr2išnim mjerilima.

Stoga a p e l i r a m oda se institucije hrvatske kulturnejavnosti te njezini individualni pro-tagonisti pridru2e ovom apelu pro-tiv ukinuæa posljednjega usustavlje-nog medijskog prostora putem ko-jega kultura, znanost i umjetnostzvuka komuniciraju javnosti krea-tivna iskustva i spoznaje. Neka Hr-vatski radio ostane institucija hrvat-ske kulturne javnosti koja ima pravona izra2avanje i recipiranje specifiè-nih, nekomercijalnih kulturnih pot-reba – a to je jedno od temeljnih na-èela javnoga radija.

Gospoðe i gospodo saborskizastupnici, apeliramo na vas dane dignete ruku za ukidanje tre-æe radijske mre2e. Dignete li ru-ku za predlo2enu zakonsku for-mulaciju, dignuli ste je za zatormedijskog prostora kulture iumjetnosti, dapaèe njegove in-herentne znati2elje i otvorenostikoju prenosi slušateljstvu. Preu-zimate li tu odgovornost???

Inicijativa za javni radio

Poštovana,Poštovani!Odluèite li pridru2iti se ovo-

me apelu, primjerak s osobnimimenom i nazivom matiène us-tanove izvolite dostaviti dvot-jedniku za kulturna i društvenazbivanja Zarez, faks 485 64 59,do 14 h u ponedjeljak, 29. sijeè-nja 2001. Zakljuèno s tim termi-nom mo2ete doæi osobno (iz-meðu 11 i 15 h) potpisati apel uprostorijama uredništva, Heb-rangova 21 ili svoj pristanak(koji æe biti primjereno eviden-tiran) javiti na redakcijske tele-fone 485 54 49, 484 54 51.

U broju od 1. veljaèe 2001.objavit æemo nove potpisnikeapela.

Grozdana Cvitan

eliki istra2ivaèki projekt,koji mu je povjeren 1976.godine, rezultirao je iz-

vješæem koje je nakon nekolikogodina rada iznio pred Kongre-som Sjedinjenih Amerièkih Dr-2ava, a o èemu je posebice izvi-jestio i tadašnjeg amerièkogpredsjednika Jimyja Cartera. Po-taknut izvješæem Carter je zadu-2io Wilsona za osmišljavanjeprograma (medicinske) pomoæiveteranima vijetnamskog rata,koji je financirala dr2ava. Od1977. do 1980. razvijao se prog-ram u suradnji s vrhovima vete-ranske organizacije (Max Clinve-ld). "Duga je prièa to kako je svepoèelo, a onda je jedan projektslijedio drugi i više nije bilo mo-guæe prestati, završiti" – skraæenije oblik Wilsonova pogleda uvlastitu profesionalnu prošlost.Uz programe i rezultate istra2i-vanja doktor Wilson ostat æe za-pamæen u povijesti medicine po-najprije po tome što je identifici-rao i dao ime PTSP-u, postrau-matskom stresnom poremeæajuo èemu je napisao mnogo teoret-skih znanstvenih radova te broj-ne knjige od kojih su najznaèaj-nije: Priruènik za klijente psihot-raumatske bolesti (I/III), Kon-tratransferni problemi u radu sklijentima s PTSP-om, Istra%iva-nje psihološke traume i PTSP: pri-ruènik za praktiènu upotrebu. Re-dovni je profesor psihologije ipsihijatrije na Sveuèilištu Cleve-land, Ohio i ravnatelj Forenziè-kog centra za PTSP.

Najprije je s velikom medij-skom bukom promovirana revi-zija la2nih invalidskih privilegija iprimanja s tih osnova. Meðutim,kad je akcija zapoèeta, u Minis-tarstvu hrvatskih branitelja do-taknula je i danas aktivne la2negenerale invalide. Zato je, vjero-jatno, naglo i prestala. Ili baremskrivena od javnosti. Uostalom,netko je na samom poèetku pod-metnuo jednu istinsku protezuna put ministra Panèiæa da se nanju spotakne, pa svojim radomprestane biti uvjerljiv, dok Minis-tarstvom obrane, kao ministar-stvom ogromne financijske moæii privilegija, i dalje vladaju mnogila2njaci. Mnogi od njih potpisalisu i brojna rješenja odluèujuæi o

tuðim sudbinama. Ne bi li u revi-ziju trebali ne samo oni, nego injihov dosadašnji rad? Zašto mi-nistru Radošu nije odgovarao rad

na reviziji ne bi li sna2nije po-dupro rad Ivice Panèiæa, mo2e seodgovoriti na razne naèine. Os-taje li u svemu strah ili prostor zamanipulaciju uvijek je moguæedodatno pitanje na sva ona što ihspomenuta ministarstva generi-raju. Uostalom, mnoštvo vete-ranskih udruga èesto je optereæe-no veæ od samog vrha. Na pred-sjednièkom mjestu najbrojnijeod njih jedan je od la2njaka i pre-varanata s generalskim privilegi-jima, a upitni su mu: invalidnina,diploma i neke od akcija! Danasse lakše pitati što je neupitno.

Veteranske udruge pokazale su isvoju ulogu u manipulaciji jav-nošæu. Oni koji su nekad poku-šavali zemlju osloboditi barikadadanas su i sami spremni postav-ljati ih. Je li to baš toèna slika? iKoliko? Koliko je zaista rijeè o

istim ljudima, tko se sve uvukaou udruge i u ime èega sve onemogu sutra prosvjedovati istin-sko je pitanje na koje ni ova vlastviše ne tra2i odgovor. To je ug-lavnom politièka strana branitelj-ske scene. Za razliku od onezdravstvene ona je izvor devalva-cije i Domovinskog rata i ljudikoji su u njemu istinski branilidomovinu.

S druge je strane te situacijezdravstvena slika i razlièita drugapitanja zbrinjavanja ljudi strada-lih u ratu. Hrvatska je mala zem-lja i zato ne èudi da, zbrinjavajuæi

velik broj visokopozicioniranihprevaranata, ne uspijeva pobrinu-ti se za one koji ni svojim polo2a-jem ni materijalnom oskudicomne predstavljaju znaèajniji diodruštva. Iako se u javnosti s vre-mena na vrijeme prika2u neki

du2nosnici koji uredno nabrojesve što je društvo napravilo zazbrinjavanje branitelja, nitko nenabraja sve što nije napravilo, pa isamu èinjenicu da izmeðu broj-nih nositelja PTSP-a i njihovihprava stoji administracija ili putdo lijeènika. Nitko ne ka2e da jenajveæi problem posttraumatskogstresa pomaknuti se u tim pravci-ma. A administracija na ovimprostorima nikad nije postojalazbog drugih, ma tko oni bili, ne-go zbog sebe. Takva je i ostala.

U meðuvremenu prijedlog no-vog zakona o veteranima kreæe ujavnu raspravu, a u Hrvatskoj od-nedavna boravi amerièki psihologJohn Wilson. Iako je zasad odr-2ao nekoliko va2nih predavanja uHrvatskoj, na njima nisu zamije-æeni odgovarajuæi ministri, a sus-ret s potpredsjednicom Vlade?eljkom Antunoviæ zakazan zapoèetak sijeènja odnosio se naWilsonove prijedloge Vladi o to-me što napraviti u Hrvatskoj usvezi rješenja brojnih pitanja ve-zanih za hrvatske veterane ne sa-mo oboljele od PTSP-a.

Nesvakidašnje prilikeŠto vas je zakaèilo u toj temi

ili problemu? Koji su bili vaširazlozi? – popularno je pitanje upsihijatriji na putu prema nekojosobnosti i razlozima njezina dje-lovanja. A što je gospodina Wil-sona zakaèilo za veterane i njiho-ve probleme?

– Ništa posebno. Zapravo neznam. Volim vrlo razlièite stvari ikad sam prije trideset godina po-èeo raditi, nisam oèekivao da æuse baviti time èime se danas ba-vim. Upravo kad sam poèeo radi-ti, moj otac je umro od karcino-ma. Umirao je polagano i vrloteško. Osjeæao sam se bespomoæ-no jer nisam ništa mogao napra-viti da bih mu pomogao. A kadsam poèeo raditi s vijetnamskimveteranima, shvatio sam da mogunešto napraviti, da mogu drugimapomoæi. Uzimao sam energiju izboli od bespomoænosti, ali to nijebilo pitanje samo oca, nego i tihljudi koji nisu u stanju funkcioni-rati zbog svojih problema. Njihtakve nitko ne treba, društvo po-najmanje. Zato je u mom pristu-pu poslu bio dio problema umi-ruæih što je potjecalo od bespo-moænosti prema ocu i što sam ihhtio odmaknuti od sebe, a s dru-ge èinjenica da sam uspijevao bitikoristan, pomagati, raditi pravestvari i demortalizirati proces.

Koliko se danas politike odre-ðenih dr"ava u svijetu bave ana-lizom onoga što æe im se kao pos-ljedice ratova ili sukoba vratiti udruštvu? Kako se u svijetu zbri-njavaju oboljeli od PTSP-a?

– To se jako razlikuje od zem-lje do zemlje. Ratovi, a i problemidanas su najèešæi u treæim zemlja-ma, primjerice, u zemljama kaošto je Ruanda. Zbog nedostatkasredstava nije moguæe puno ninapraviti, a postoje i politièkestrukture koje to ni ne pokušava-ju. Èini se upravo obrnuto.

Postoje i one zemlje u kojimase problemi dugo nisu rješavali, aonda im se najednom pristupilo

temeljito i sveobuhvatno. Prim-jer je takvog ponašanja, posebicezadnje èetiri godine, Ju2noafriè-ka Republika. Tamošnje društvointenzivno se aktiviralo u zbri-njavanju PTSP-a ne samo meðuvojnicima, nego meðu svim dije-lovima stanovništva. Iako nedos-taje struènih ljudi koji su uklju-èeni u rad na svim problemima,jer oni su i u vezi sa 2rtvamaapartheida, svima koji su bili mu-èeni i internirani, nastoji se štobr2e institucionalizirati odgova-rajuæe programe nu2ne za sanira-nje i rješavanje problema u zem-lji nastalih dosadašnjim društve-nim situacijama i re2imima kojisu tamo vladali.

Poseban primjer je Australija spedeset pet tisuæa vijetnamskihveterana. Svoj program oni supoèeli 1977. godine, a 1987. prih-vatili su tzv. Carterov program izSAD-a i ponovili ga u Australiji.Sada imaju nacionalni programza antiratni stres. Dr2ava financi-ra program koji u toj zemlji pok-riva, odnosno zbrinjava svu trau-matiziranu populaciju. Postoji iAustralsko društvo za antitrau-matski stres koje brine o svimproblemima izazvanim stresom.Za razliku od jedanaest godina ukojima ništa nije napravljeno, onisu jako napredovali do najboljezemlje na svijetu. U tu grupuspada i Izrael koji je u pogleduskrbi o veteranima najprogresiv-nija zemlja u na svijetu. Zbogpoznatih razloga (Drugi svjetskirat i holokaust, povijesni progo-ni ?idova) oni su podruèje psi-hièkih posljedica izazvanih ra-tom i muèenjem dugo istra2ivalii radili programe koji mogu pos-lu2iti mnogima u svijetu. Oni suprihvatili èinjenicu da ljudi kojisu bili u nesvakodnevnim prilika-ma imaju i posljedice toga, da onikoji pate ne mogu funkcionirati,da je to normalno i da društvo otome treba voditi brigu. Iakomala zemlja, Izrael je prepoznaoèinjenicu da treba mnogo ljudisposobnih da te probleme riješe.U tom smislu progresivni prog-rami provode se u Nizozemskoj,Danskoj, Švedskoj i drugimskandinavskim zemljama. Tiprogrami odnose se na veteraneDrugog svjetskog rata, ali i pri-padnike mirovnih snaga iz tih ze-malja koje su sudjelovale u misi-jama širom svijeta, a danas imajuprobleme koje imaju i drugi kojisu se susreli s ratom.

Pogreška u zakonuZa razliku od društava koja

nastoje riješiti probleme i ozdra-viti i ljude, a time i društvo, pos-toje li društva koja manipulirajuveteranima, njihovim problemi-ma i kako?

– Da, sigurno da postoje. Vi-dio sam to i kod vas u Hrvatskoji èini mi se da je to ovdje tenden-cija. Postoje oni koji pokušavajureæi da PTSP ne postoji. Oni po-kušavaju odmaknuti posljedicerata i zato negiraju postojanjePTSP-a. To nije samo sluèaj uHrvatskoj. I u Sjedinjenim Ame-rièkim Dr2avama bilo je sliènonakon rata u Vijetnamu. Objek-tivno, tamo je sedamnaest godinanegirano postojanje PTSP-a. AliPTSP tada nije bio ni dijagnoza.Nju sam postavio kao rezultat vi-šegodišnjih istra2ivanja. Politièkisustav mo2e reæi: Mi ne znamood èega vi bolujete. Zato je naj-va2nije poèeti od poèetka, a toznaèi imati dijagnozu i za to seuhvatiti kao za ono od èega trebapoèeti, to je va2no. Kad jednomto uðe u dijagnostièke kriterije,èak i oni ljudi koji ne vjeruju ne

6 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Veterani izmeðu politike i posljedicaJohn Wilson, psihoterapeut

Problemi koje niste riješilidanas, èekat æe vas sutra,ali æe biti mnogo skuplji

ohn Wilson, amerièki psiholog i psi-hoterapeut poèeo je s istra*ivanjimaposljedica rata na oboljelima još

1967. godine, ali ranih sedamdesetih u sre-dištu njegova rada i istra*ivanja našli su seamerièki veterani iz vijetnamskog rata i stom temom, njezinim problemima, posljedi-cama i tra*enjem izlaza dru*i se do danas.Veæ davno i on je dobio status vijetnamskogveterana, iako nikad nije ni posjetio Vijet-nam. Ali zna sve o bolestima što ih je rat u Vi-jetnamu ostavio u ljudskim dušama. Njegovrat bila je borba protiv tih posljedica.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 7

mogu to odbiti i ne mogu reæi dane znaju, da to ne postoji, da jepreemotivno da je netko imaostres i da je to mo2da neka drugabolest, da to mo2e imati samoneki mali postotak populacije ikoješta drugo.

Kad jednom uspostavite di-jagnozu, onda više nije va2no štoljudi misle, veæ èinjenica da su seotvorila vrata za znanstveno is-tra2ivanje. I onda mi koji znamonaèine ponašanja, psihološkeprobleme i moguæe reakcije mo-2emo tra2iti rješenja u rehabili-taciji oboljelih.

Koliki je postotak oboljelih ije li rijeè samo o psihièkim ili ibiološkim promjenama u èovje-ku?

– U hrvatskom zakonu nap-ravljena je velika pogreška ko-jom se propisuje da samo onikoji su se javili lijeèniku tijekomratnih djelovanja do najkasnijemjesec dana nakon završetka ra-ta mogu biti veterani oboljeli odPTSP-a. Istina je da se PTSP jav-lja najèešæe u okviru prvih desetgodina, ali moguæ je i tridesetgodina nakon do2ivljenog stresa.Jer nije u pitanju deset ili petnae-st posto ljudi koji posljedice rataosjeæaju u psihièkim smetnjamakao što se èini odmah po zavr-šetku, nego i 60 do 80 posto tak-vih èiji se problemi javljaju mno-go kasnije.

Znanost pokazuje istinuOsim toga nehumana je sama

èinjenica koja pretpostavlja da senetko mora negdje javiti. Paproblem ljudi oboljelih od PTSP-a i jest u tome što se oni najèešæenikome ne javljaju, što svojeprobleme nose u sebi ili ih poku-šavaju riješiti na sasvim neadek-vatne naèine (ovisnosti) i oèeki-vati od takvog èovjeka da sam ri-ješi svoje administrativne i zdrav-stvene probleme kriminalan jeèin. Jer oni za to nisu sposobni, adr2avna administracija bi to tre-bala znati i trebala bi biti tako or-ganizirana da to ona uèini za njih.I to na naèin da nijedan veteransutra ne mo2e reæi da je 2rtva ne-èije samovolje ili krivih èinjenica.

U SAD-u je administrativnidio problema riješen na odgova-rajuæi naèin, a što se medicinskogtièe, on poèinje od iskaza svakogveterana i koji se snima. Taj iskazostaje u dokumentaciji i od višes-trukog je znaèenja. On nije samopovijest neèega što se dogodilo,nego i svjedoèanstvo o tome štose dogodilo pojedincu te jesu liprigodom rješenja njegovihzdravstvenih i administrativnihproblema uzeti u obzir svi rele-vantni èimbenici. Tako se izbje-gava moguænost da jednom trau-matizirana osoba to ponovnopostane zbog neèije samovolje iliantipatije.

Što se istra2ivanja oboljenja ti-èe, u SAD-u postoje specijalizi-rane dr2avne bolnice koje isklju-èivo brinu o veteranima, postoji inekoliko privatnih, ali pojediniproblemi predmet su znanstve-nih istra2ivanja i na odjelima priodreðenim sveuèilištima. Takoprimjerice postoji i jedan odjelkoji se iskljuèivo bavi promjena-ma na mozgu kod ljudi oboljelihod PTSP-a. To je znanost kojasvoje rezultate pokazuje egzak-tno. Kad se napravi tomografija ivide promjene na hipocampusu ikad se sve to zbroji – to je znano-st koja preko psihobioloških po-remeæaja i rezultata govori ostvarnim promjenama koje suvidljive u tim rezultatima. Mo2eih se znanstveno demonstriratina biološkoj osnovi. Imati dijag-

nozu zapravo znaèi imati kljuè zaotvaranje vrata na svim moguæimrazinama problema.

Dva tjedna prije dolaska u Hr-vatsku (poèetkom prosinca2000) pogledao sam internacio-nalnu bazu podataka i konstati-rao da u Data basic postoji dva-deset tisuæa registriranih radovaod 1990. do danas. A to je jednatreæina svih èlanaka koji su dos-tupni svakom tko se prikljuèi naInternet. Znanstvena istra2ivanjadaleko su dospjela, istra2eno je iobjelodanjeno mnogo, a ni danasse ne posustaje, nego se razvija.Zato nije va2no što politika, od-nosno politièari misle, jer znano-st pokazuje istinu. Politièari zap-ravo crtaju svoje programe bezobzira na stvarnost.

Blokiranje informacijaMi smo mala i siromašna

zemlja i politièko crtanje stvar-nosti nam zacijelo nije korisno?

– Naravno. Meðutim, proble-mi koje niste riješili danas, èekatæe vas sutra, ali æe biti mnogoskuplji. Ponajprije zato što onošto nije riješeno danas ostajeproblem, ali za deset, petnaestgodina njegovo saniranje bit æemnogo skuplje nego što bi biloda se odmah poèelo s ubla2iva-njem posljedica. S druge strane,informacije su dostupne i prekoInterneta i medija i nitko ne mo-2e reæi da nije obaviješten (samotreba pritisnuti i proèitati), a tovrijedi za vlade i politièare svakezemlje podjednako. Upravo zatosu se stvari i poèele mijenjati, pasu u ovom trenutku programizbrinjavanja sve više na cijeni, tojest tra2e se s raznih strana.

Osim toga sve je to i pitanjeodnosa koji su u jednom trenut-ku odradili zadaæe društva i todruštvo im je du2no to priznati.Udaljiti problem nije rješenje ito treba shvatiti. Veterani imajusvoje stajalište o domoljublju inisu voljni da netko time mani-pulira, a to nije ni pristojno.

Veterani i njihova svijest ovlastitom polo2aju itekako sunazoèni u SAD-u i tamo vetera-nima nije moguæe reæi: Dosta!Oni se bore za sebe, upoznaju ses legislativom, svraæaju pozorno-st na sebe, svoje probleme i nit-ko ih u tome ne mo2e zaustaviti.Ne postoji nikakva moguænostda dr2ava, odnosno vlada to nevidi, da ne obrati pozornost, daih odbaci, da ih negira.

Sve je to teoretski toèno, ali niinformacije ni moguænosti vjero-jatno nisu jednake u bogatim isiromašnim zemljama?

– Toèno. U siromašnim zem-ljama kao što su Afganistan iSierra Leone još je moguæe blo-kirati informacije i preko kon-trole informacija demonstriratimoæ. A kad netko kontrolira sveinformacije, onda kontrolira ipolitiku i ljude, i to je jako teškoustanoviti u takvim društvima.Tako je lakše manipulirati ljudi-ma.

Što æete reæi gospoðiAntunoviæ o hrvatskim potreba-ma u zbrinjavanju veterana sproblemima PTSP-a, ali i dru-gim problemima vezanim uz ve-terane?

– Ponajprije da od problemanitko ne smije bje2ati, jer se onineæe riješiti sami od sebe. Zatim,u Hrvatskoj je nu2no objedinitiinstitucije koje brinu o veterani-ma, koje su sad disperzirane izbunjujuæe u pogledu kompe-tentnosti. Nu2an je centar na ra-zini dr2ave, dakle nacionalnicentar koji bi bio osposobljen zasvekoliku brigu o veteranima i

njihovim potrebama. S obziromna visok postotak onih koji seprije ili kasnije suoèe s posljedi-cama PTSP-a va2no je da postojicentar koji æe uvijek skrbiti oljudima èiji su problemi veliki:oni uvijek imaju problema, dep-resiju, povijest nezaposlenosti,komorbiliditet s alkoholom iz-nosi devedeset posto, razvode,visok postotak da budu zatoèenizbog promjene ponašanja i nakraju, opet tra2e pomoæ. Oni sukronièno nezadovoljni i neza-posleni i oni ne mogu sudjelova-ti u društvu, èak i da to 2ele.Onaj tko pati ne mo2e funkcio-nirati i društvo o tome mora vo-diti brigu. Poma2uæi njima druš-tvo poma2e i sebi.

S druge strane, imam dojamda se ovdje puno raspravlja o la2-nim veteranima i uopæe svim po-javama vezanim uz la2 kojeproizlaze iz èinjenice je li netkobio u ratu ili nije. Ta je pitanjamoguæe riješiti, postoje naèini dase to otkrije, a u krajnjem sluèa-ju uvijek postoji moguænost da ugrupu stvarnih veterana stavitejednog la2nog: oni æe ga vrlo br-zo prepoznati i raskrinkati, jersu njihove prièe, sjeæanja i raz-mišljanja drukèiji, i to nije mo-guæe la2irati.

Samo se po sebi razumije da jenu2no postojanje instituta u ko-jem bi bili prikupljeni podaci oratu, o svemu što se dogodilo, adostupnost tih podataka svimabi bila vrlo korisna.

Ukljuèivanje obiteljiKakav je odnos samoubojstva

kod oboljelih od PTSP-a i ostalepopulacije?

– Prema statistikama u svijetuljudi oboljeli od PTSP-a dva i polsu puta skloniji samoubojstvu,odnosno toliko je realiziranihsamoubojstava više.

Što su sve SAD napravile zazbrinjavanje vijetnamskih vete-rana?

– To je danas vrlo efikasno.Znamo mnogo o tome kako ihlijeèiti, o komorbilitetu s drugimbolestima, proces rehabilitacijepoznamo i mi i oni, oni imajudobre mirovine i dobru kom-penzaciju – a sve je to va2no dabi uopæe bilo moguæe uspostavi-ti proces rehabilitacije. Bez togane ide, nema rehabilitacije. Sadtemeljni program ide jako dobroi znamo kako pacijente efikasnozadr2ati u rehabilitaciji bezupotrebe droge i alkohola i dru-gih oblika samodestrukcije. Zad-njih petnaest godina mi ukljuèu-jemo i obitelji oboljelih kao po-moæ, ali ukljuèujemo i èlanoveobitelji u lijeèenje od trauma ko-je su i oni posredno stekli, pa nataj naèin poma2emo cijeloj obi-telji.

Postoji li u tako temeljitoj re-habilitaciji transgeneracijskatrauma?

– Postoji i mi sad imamo novugeneraciju klijenata onih ljudikoji su PTSP dobili kao rezultattraume svojih oèeva. To je visokiuèinak i sofisticirano podruèje.Studije o tome vrlo su teške,kompleksne i ukljuèuju ponaj-prije utjecaj oèeva na djecu. Ra-zina oèevog bijesa velik je uvjetraspada obitelji. A druga èinjeni-ca je kapacitet 2ene da oblikujeoèevu depresiju ili bijes i ako 2e-na to sve uspijeva oblikovati i iz-dr2ati, djeca dobro napreduju ispremna su na 2ivot bez traume,posebice djevojèice. Dakle, 2enaje spojni faktor u obitelji i izdr2ili ona, velika je vjerojatnost da æei obitelj izdr2ati.

Aleida Assmann

merièki bi knji2evni kriti-èar Lawrence Langer, ko-jemu dugujemo znatan

broj va2nih knjiga o knji2evnostiholokausta, transformaciju pris-jeæanja u simbol Szczypiorskogvjerojatno klasificirao kao “he-rojsko pamæenje”. Ono je za nje-ga suprotnost “neherojskogpamæenja”. Dok prvo pretpos-tavlja integralnu liènost sastav-ljenu od samopoštovanja, slo-bodne volje, mentalne prilagod-ljivosti, pozitivnih vrijednosti,modela i retorike spasenja, ovodrugo kao da je nepovratno otr-gnuto od takvih izvorišta. Lan-ger “neherojsko pamæenje” po-vezuje s “umanjenom liènošæu”,biæem koje je na bolan naèin is-kusilo potpuni gubitak kontrolenad svojim okolišem i èiji je dis-kurz stoga ispra2njen od svihkonotacija djelovanja. U svjedo-èanstvima 2rtava holokaustaLanger pronalazi “napuštanjecjelokupnoga vokabulara integ-ralne liènosti, ukotvljene u poj-movima poput izbora, volje, mo-æi odluèivanja i buduæe sigurnos-ti” (Lawrence Langer, HolocaustTestimonies. The Ruins of Memo-ry, New Haven and London1991, 177). “Neherojsko pamæe-nje”, kako ga dokumentira Lan-ger, nije sposobno retrospektiv-no upravljati traumatskim iskus-tvima jer mu nedostaju nu2nementalne i duhovne kvalitete ko-je isto tako ne posjeduju ni 2rtvenacistièkoga terora. Langera nezanima toliko terapeutska reha-bilitacija traumatiziranih indivi-dua koliko socijalno priznanjenjihova statusa. Prema njemuumanjena liènost zahtijeva cjelo-kupni kompleks ponovnih defi-nicija i opa2anja, moderniziranoili modernistièko sagledavanjeetièkih diskurzivnih moguænostii granica koja se ne moraju svestisamo na stvarnost holokausta.

Termini poput “neherojskogpamæenja” i “umanjene liènosti”odnose se na traumatska iskus-tva koja se ne mogu transformi-rati u spasonosne simbole. Onirezultiraju iz iskustava èiji inten-zitet nadilazi kapacitete kogni-tivne i emotivne integracije.Trauma stabilizira iskustvo šifri-rajuæi ga, odr2avajuæi ga nedos-tupnim svjesnoj inspekciji i re-konstrukciji (Judith Lewis Her-mann, Trauma and Recovery,New York 1992; vidi i The Ame-rican Journal of Psychiatry, vol.146, No. 12, prosinac 1989).

Trauma kao stabilizator pam-æenja

Upravo je taj stabilizacijskiefekt traume istakao Jean-Fran-cois Lyotard u svom psiho-his-torijskom eseju o ?idovima upovijesti europske misli. Baveæise usidravanjem holokausta upovijesne pripovjedne tekstove ikolektivno pamæenje, Lyotard jepreuzeo Freudovo promatranje

represije kao osobito ustrajnogoblika konzervacije, a ne sredstvazaboravljanja. Ali, dok Freud 2e-li prevladati represiju u ime svoje

nove terapije, Lyotard je istièekao jedini adekvatan odgovor natraumu holokausta: “Putempredstavljanja pamæenje primasadr2aj i to se upisivanje mo2esmatrati moænom zaštitom odzaboravljanja. No, vjerujem dase istina krije upravo u suprot-nome. Prema ustaljenom mišlje-nju zaboraviti se mo2e samo onošto je ranije upisano jer samo seono što je upisano mo2e kasnijeizbrisati. Ono što, meðutim, ni-kada nije upisano – zbog nedos-tatka materijalne podrške ili ne-dostatka vremena i prostora ukoje se upis mo2e postaviti –ono što, drugim rijeèima, ostajenesvodljivo u geografiji moæi iliu povijesti samosvjesnoga duha(...) ne mo2e se zaboraviti. Onoostaje “samo” nesvjesni afekt,kao stanje smrti usred 2ivota du-ha – comme un état de mort dansla vie de l’esprit (J.-F. Lyotard,Heidegger und «die Juden», Edi-tion Passagen, Beè 1998, 38).

Lyotard prihvaæa traumu kaomoæan stabilizator pamæenja ko-ji daleko nadilazi vanjske memo-rijalne znakove. Svojom je meta-forom potkrovlja Szczypiorskiopisao stanje latencije u kojemsu prošli dojmovi pohranjenidok ih se ne prisjeti ili zaboravi;no, Lyotard ukazuje na stanje la-tencije u kojemu su prevladava-juæi dojmovi iz prošlosti šifrira-ni, te ih se ne mo2e ni sjetiti nizaboraviti. Ali je li Lyotardovopromatranje traume kao stabili-zatora pamæenja ispravno? Kakobi više saznali o ovome proble-mu okrenut æemo se nedavnojraspravi o traumi u takozvanojdebati o la2nim uspomenama.

Teorije pamæenjaU posljednjem desetljeæu dva-

desetoga stoljeæa svjedoci smoniza kontroverzi u vezi s proble-matiènim statusom potisnutih ilitraumatskih uspomena. Izmeðu1993. i 1995. godine takozvana“debata o la2nim uspomenama”došla je na naslovne stranice svihva2nijih novina u SjedinjenimDr2avama, dovodeæi u pitanjepouzdanost ili nepouzdanosttraumatskih uspomena 2rtava in-cesta i seksualne zloupotrebe uranome djetinjstvu. Ova se kon-troverza razvila u otvorenu sud-sku bitku izmeðu, na jednoj stra-ni, 2rtava koje su pravnim priz-nanjem osloboðene nametnutešutnje i koje je podr2avao “pok-ret za otkrivanje incesta”, i, sdruge strane, F.M.S.F.-a (kraticaza “False-Memora SyndromeFoundation”), saèinjenog prven-stveno od optu2enih roditeljakoji su optu2be odbili kao izmiš-ljene. Okrivili su udru2enje psi-hologa zbog proizvoðenja obo-ljenja koja bi zapravo trebali lije-èiti i tvrdili da su psiholozi skupasa svojim klijentima “kofabulira-li” fiktivne traumatske uspome-ne kako bi objasnili raznolikapsihièka nezadovoljstva. Od so-cijalnog i politièkog grananja overasprave više me zanimaju ovdjeizlo2ene suprotstavljene teorijepamæenja. Dok se terapeuti trau-me tvrdili da se uspomene mogudesetljeæima oèuvati te da ih semo2e reaktivirati, spoznajni supsiholozi porekli moguænosttakve oèvrsnute postojanosti iuspostavili neogranièen prostor

La4ne uspomeneDonosimo završni dioneobjavljene raspraveAleide Assmann pod nazivom Tri stabilizatorapamæenja: afekt – simbol –trauma

za transformacije i retrospektiv-ne indukcije.

U jesen 1998. godine u Europise vodila još jedna rasprava o la2-nim uspomenama koja se 1999.proširila i na Sjedinjene Dr2ave.Ovaj se put nije radilo o traumizloupotrebe djece, veæ o traumiholokausta. Debatu je pokrenuošvicarski pisac Danie Ganzfriedkoji je doveo u pitanje istinitostautobiografskih memoara Binja-mina Wilkomirskog pod imenomFragmenti (Bruchstücke); u njimasu prenesene njegove uspomenena Majdanek i Auschwitz iz ra-noga djetinjstva. Knjiga je objav-ljena 1995. godine, prevedena jeodmah na dvanaest jezika te jenaišla na opæe priznanje i dobilabrojne nagrade. U svojim je is-tra2ivanjima Ganzfried otkriorodni list i školske svjedod2bekojima se potvrdilo da je Wilko-mirski cijelo djetinjstvo proveo uŠvicarskoj. Njegovo je izvornoime bilo Bruno Grosjean, a do-bio ga je po majci kada je 1941.godine roðen kao vanbraèno di-jete. Nakon što je proveo nekovrijeme u sirotištu usvojila ga jejedna švicarska obitelj i dala muime Bruno Doessecker.

U meðuvremenu je ta debatazavršena ne samo sudskim pos-tupkom pokrenutim protiv auto-ra Fragmenata, veæ i dvjema knji-gama koje su se pojavile te godi-ne i bavile se sluèajem Wilkomir-ski: potvrðeni su dokazi koje jeprikupio Ganzfried (StefanMächler, Der Fall Wilkomirski,Zürich 2000; Ellena Lappin, DerMan mit zwei Köpfen, Zürich,2000). Mada je problem riješen spravne i povijesne toèke gledišta,on još uvijek pru2a obilat materi-jal za razmišljanja o teoriji pam-æenja i za naše ispitivanje traumekao moguænog stabilizatorapamæenja.

Moraš zaboravitiMoj je utisak da je sluèaj Wil-

komirski mnogostruko obliko-van po uzorku ponovnog otkri-vanja incesta. No, postoje jasnerazlike izmeðu obiteljske traumeproizvedene zloupotrebom dje-teta i historijske traume holo-kausta podr2ane obilatim doku-mentarnim dokazima. Mada su unaknadnim godinama oni koji supre2ivjeli holokaust èesto nespo-sobni pronaæi naèin priopæavanjasvojih iskustava, oni po pravilune pate od gubitaka pamæenja èi-ja bi rekonstrukcija zahtijevalaterapiju. Razmotrimo neke para-lele sluèaja Wilkomirski i 2rtavazloupotrebe djece. Poput njihmladi se je Doessecker u novojokolini svojih adoptivnih rodite-lja osjeæao suoèen sa sna2nom

prinudom tišine i potiskivanja.“Sada moraš sve zaboraviti” bilaje ponovljena zapovijed njegovihusvojenih roditelja. “Moraš za-boraviti kao što se zaboravlja ru-2an san” (Binjamin Wilkomirski,Bruchstücke. Eine Kindheit 1939-1946. Frankfurt/M, 139; usp.115, 142). Ova stroga zapovijedzaborava proizvela je suprotanefekt: sna2ne 2elje za sjeæanjem izadobivanjem vlastita identitetaiz “potisnute prošlosti”. Kako gaje potraga vodila do mutnih i ne-sigurnih sjeæanja na najranije dje-tinjstvo, morao se, poput brojnih2rtava seksualne zloupotrebe,pouzdati u vanjsku pomoæ prili-kom procesa sjeæanja. Porodiljenjegovih povraæenih uspomenabile su opse2na lektira, terapijskisastanci, kontakt s dvjema grupa-ma za samopomoæ i èesta puto-vanja u logore smrti Majdanek iAuschwitz, na kojima su ga pra-tili suosjeæajni terapeuti i pre2iv-jeli, osiguravajuæi mu nu2nupodršku u konaènom artikulira-nju onoga za što je sam vjerovaoda su njegove davno potisnutetraumatske uspomene.

Sam je Wilkomirski razliko-vao dvije vrste traume, pa2ljivose pokušavajuæi distancirati odargumentacije koju ja slijedim. Uintervjuu objavljenom u NewYorkeru ustrajao je na èinjenici danjegove uspomene u vremen-skom razmaku od pedeset godi-na nisu nikada potonule u zabo-rav: “Otkriti uspomenu znaèi ra-z-otkriti, uz pomoæ terapije, iz-gubljene stvari iz neèijega pod-svjesnog pamæenja. U mome jesluèaju to potpuno pogrešno.Nikada u 2ivotu nisam zaboravioono što sam napisao u knjizi.Nemam ništa što mogu razotkri-ti! (...) Kao mladiæ provodio samsate i sate za slobodnih poslije-podneva na jednome tajnommjestu u našem vrtu, glasno iz-govarajuæi i ponavljajuæi sve onoèega sam se mogao sjetiti” (Phi-lip Gourewitch, „The MemoryThief“, The New Yorker 24, 14.lipnja 1999, str. 54).

Destabiliziranje identitetaWilkomirski ne opisuje svoje

uspomene kao zatvorene u nep-ristupaènu kriptu izmeðu sjeæa-nja i zaboravljanja, veæ kao svjes-no stabilizirane verbalnom repe-ticijom. Ono što on opisuje nijetraumatska uspomena, veæ pa2lji-va konstrukcija protuuspomenekoju je – na gotovo gnostièki na-èin – mali djeèak upotrijebio kaoštit protiv pritiska onoga što jeraspoznao kao tuðu stvarnost iidentitet. Kao što se nadam dasam dokazala, afekti stabilizirajuuspomene, a uspomene transfor-

mirane u simbole stabilizirajuidentitet. No, traumatski se do-gaðaji ne mogu zaboraviti niti ihse mo2e sjetiti, oni lebde u krip-tièkom stanju jer, da citiram jed-nog uglednog psihijatra, “njihovpovratak u svijest mo2e prouzro-èiti situaciju koja ugro2avazdravlje ili èak i sam 2ivot”(Henry Kristal, Oral History andEchoes of Cataclysmic Past, Ru-kopis, 11. rujna 2000, 6).

Traumatske uspomene, dru-gim rijeèima, “nisu usporedive spre2ivljavanjem liènosti”, onedestabiliziraju identitet. Parado-ks sluèaja Wilkomirskoga sastojise u èinjenici da on koristi trau-matsku uspomenu kako bi stabi-lizirao svoj novi identitet. Trau-ma je upravo onaj materijal odkojeg je taj novi identitet skovan.Bio je sposoban prevladati neiz-

vjesnost identiteta siroèeta prid-ru2ujuæi se grupi izuzetno izoli-ranih individua koja se nazvala“Djeca holokausta”. Maurice jeHalbwachs prvi argumentirao dase individualne uspomene stabili-ziraju u grupi koja ih dijeli, iz-mjenjuje i podr2ava. Dokazivaoje da se prilikom raspadanja gru-pe raspadaju i uspomene te nakraju nestaju. Sluèaj Wilkomir-skog potvrðuje Halbwachsovuhipotezu: da bi se sudjelovalo uidentitetu neke grupe, moraju seprisvojiti njene uspomene. Svo-jim je svjedoèanstvom Wilkomir-ski postao aktivan èlan i javnopriznat pripadnik “Djece holo-kausta” (usp. S. Felman i DoriLaub, Testimony. Crisis of Wit-nessing in Literature, Psychoana-lis and History. New York, Lon-don, 1992).

Kako bi se uspostavila još oèi-tija razlika izmeðu traume sek-sualne zloupotrebe u djetinjstvui traume holokausta, korisno jeuvesti Freudovo razlikovanje iz-meðu potisnutih i odbaèenih us-

pomena (verdrängte versus ve-rworfene Erinnerungen). Dokpotisnute uspomene na seksual-nu zloupotrebu u djetinjstvu zasvoju restituciju zahtijevaju tera-peutsku pomoæ, odbaèene uspo-mene na traumu holokausta zarestituciju zahtijevaju suosjeæaj-nu društvenu okolinu, komuni-kacijski okvir u kojemu æe sepriopæavanje traumatskih iskus-tava susresti s voljnim slušatelji-ma, spremnim potvrditi ili podi-jeliti to iskustvo i postati suvlas-nicima traume. “Trebalo je proæinekih dvadeset godina po oslo-boðenju”, piše Henry Kristal,“prije no što se moglo zapoèetisa slušanjem, prije no što su pre-2ivjeli mogli èuti i slušati sami se-be.” Dok se jedna vrst traume re-konstruira u zatvorenom prosto-ru sobe za terapiju, druga se iz-vodi u javnoj areni. Wilkomirskije svoje memoare pisao u vreme-nu izmijenjene društvene atmos-fere oko holokausta: represivnaje tišina ustupila pred suosjeæaj-nim javnim priznanjem. No, nje-gove uspomene nisu ni potisnuteni odbaèene, veæ konstruiranekao protupamæenje koje ga jetrebalo zaštititi od njegove osob-ne obiteljske traume. Buduæi daje trauma destabilizator identite-ta, u sluèaju Wilkomirskog, para-doksalno, trauma holokaustapostala je plakativna uspomenanjegove osobne obiteljske trau-me poma2uæi mu tako u kon-strukciji novoga identiteta.

Povijesna istina?elim suprotstaviti sluèaj Wil-

komirskoga jednom drugomprimjeru la2ne uspomene koju jedokumentirao Dori Laub. Usvome poslu ispitivaèa u Yale Vi-deo Archive for Holocaust Testi-monies vodio je razgovor sa stari-jom 2enom koja je pre2ivjelaAuschwitz i prenosila svoja is-kustva monotonim glasom. Kadase u izvješæu pribli2ila ustankuzatvorenika listopada 1944, cje-lokupno joj se ponašanje promi-jenilo. Snaga, strast i obojenosto2ivjeli su njeno pripovijedanje.“Iznenada”, reèe, “vidjeli smokako èetiri dimnjaka stoje u pla-menu i odlaze u zrak. Plamenovisu sezali u nebo, ljudi trèali, biloje to nevjerojatno.” Na ovome semjestu Dori Laub, profesionalnianalitièar i intervjuist mijenja upogoðenoga slušatelja koji dopu-njuje izvješæe svojom imaginativ-nom podrškom. On se, zapravo,pretvorio u svjedoka svjedoèe-nja. Evo njegovih rijeèi: “U pros-toriji je vladala mrtva tišina; od-zvanjala je rijeèima koje su se ne-tom èule, u sebi nosila odjek tri-jumfalne buke koja se probila iza

bodljikave 2ice. Ni traga od smr-tonosne bezvremenosti Aus-chwitza. Blještavi se momentprošlosti probio kroz zaleðenutišinu zagrobnoga krajolika brzi-nom meteora koji je udarivši uzemlju oslobodio mnoštvo slika izvukova. Ali meteor je prošlostiuminuo. ?ena se povukla u tiši-nu, burni je moment prošao (...)Vrata Auschwitza opet su se zat-vorila i veo tišine i zaborava, tjes-koban i turoban, iznova je sveprekrio” (59).

Nakon nekoliko mjeseci Laubje imao priliku predstaviti tosvjedoèanstvo na konferenciji.Prisutni povjesnièari reagirali suna potpuno drugaèiji naèin. Tvr-dili su da svjedoèanstvo nije toè-no. U Auschwitzu nisu eksplodi-rala èetiri dimnjaka, veæ samo je-dan. S obzirom na revizionistiè-ku propagandu osjeæali su se ob-veznima zaštiti povijesnu istinukompromitiranu la2nim svjedo-èanstvom. Nasuprot presudipovjesnièara, Laub je pokušaodokazati istinitost 2eninih la2nihuspomena. “Ono o èemu je 2enasvjedoèila nije bio broj dimnjaka,veæ nešto radikalnije i va2nije:realnost nepojmljivoga dogaðaja.U Auschwitzu je eksplozija jed-noga bila podjednako nevjerojat-na kao i eksplozija èetiri dimnja-ka. Nije bio va2an broj, veæ doga-ðaj. (...) Na svoj je naèin 2enasvjedoèila o dogaðaju koji je pot-resao svemoæni okvir Auschwit-za u kojemu se nije mogao zbitioru2ani ustanak ?idova niti je zanjega bilo mjesta. Ona je posvje-doèila slamanje toga okvira. I toje bila povijesna istina” (60).

Privatno obiteljsko iskustvoJoš smo jednom suoèeni s

opozicijom izmeðu istine pov-jesnièara i istine pamæenja i, kao iu sluèaju Mary Antin, moramopriznati da postoji nešto što valjareæi u korist istinitosti pamæenja.Dok je uspomena pre2ivjele kojuje intervjuirao Dori Laub la2nana razini opa2ajnoga sadr2aja,ona je istinita na razini traumat-skog utjecaja i njene 2ive veze sprošlošæu. U sluèaju je Wilko-mirskoga to potpuno drugaèije:njegova uspomena mo2e biti isti-nita na razini opa2ajnoga sadr2a-ja – i mnogi bi pre2ivjeli moglipotvrditi toènost njegova izvješ-æa – ali ona nije istina na razinitraumatskoga utjecaja koji nijeproizveden povijesnim dogaða-jem holokausta, veæ privatnimobiteljskim iskustvom.

S engleskog preveo

Davor Beganoviæ

8 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Postoje jasne razlike izmeðu obiteljske traumeproizvedene zloupotrebom djeteta i historijsketraume holokaustapodrBane obilatimdokumentarnimdokazima.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 9

Bo�idar Violiæ

z glumu Fabijana Šovagovi-æa zarana se, veæ od prvihnjegovih uloga, vezuje po-

jam elementarnosti, iskonskog,vulkanskog i eruptivnog, jedneimanentne unutarnje snage koja jebila pretpostavka, temelj njegovedarovitosti. To je ono po èemu seŠovagoviæ razlikuje od drugih ve-likih glumaca našega glumišta, potom neiscrpnom rezervoaru na-gonske glumaèke energije koju jeu sebi nosio i talo2io od djetinj-stva i koja se u njemu obnavljala2ivljenjem i trošenjem. Ta je snagaFabijanova, kako je sam isticao,bila vezana za zemlju. I to ne u na-roèito prenesenom smislu, veæ to-liko doslovno da ju je svojom glu-mom izravno pretvarao u metafo-ru. Prièalo se na Akademiji kakoje na audiciju došao s njive.

Sjeæam se, bilo je to na jednojGavellinoj probi u završnoj fazirada, kad je rijetko prekidaoglumce i puštao ih da igraju kon-tinuirano; u jednom trenutku ok-renuo se i rekao pokazujuæi: “Vi-diš, mali, ovoga nema. A vidiš,ovoga ima.” Upamtio sam to, da-kako, za cijeli 2ivot. U tome jeduboka tajna glumaèke darovi-tosti. (Gavella mi je ujedno poka-zao u2ivo i gdje su granice re2ije).Zašto nekoga ima? Zašto ga imaviše, a nekoga ima manje? – to ni-je pitanje onog sloja darovitostikoja se oèituje u glumaèkom umi-jeæu preobrazbe, veæ neèega dub-ljeg što je u toj darovitosti sadr2a-no neovisno od glumèeve volje ivještine. U tremi pred izlazak napozornicu potisnut je strah odnepostojanja u uvje2banoj ulozi;profesionalni strah od imaginarnesmrti. – “Hoæe li me biti kad sepojavim?” – I Fabijan je imao tre-mu, premda je u izobilju posjedo-vao energiju scenskog postojanja,bio je dovoljno pametan da nebude siguran kako njome raspola-2e i vlada. Na pozornici kao i u 2i-votu samo su budale sigurne dapostoje kad govore, hodaju i dišu.

Izvorna darovitostNa Akademiji, gdje smo upo-

redo studirali, on glumu, ja re2iju,Šovagoviæ je od poèetka predstav-ljao poseban “sluèaj” izvorne da-rovitosti; nije ga se dalo svrstati niu kakav postojeæi glumaèki obra-zac prema kojemu bi se usmjerioodgovarajuæi pedagoški pristup.A on je htio uèiti, imao je ogrom-nu volju i neuta2ivu potrebu zaznanjem, bio je u tome znati2e-ljan, otvoren i prijemèiv na utje-caje kao seljak u gradu, i marljiv,radišan kao ratar na njivi. Isto-dobno se, meðutim, jednakomenergijom i 2estinom spontano

suprotstavljao svemu što je prih-vaæao, mrzovoljno je i s nekomprigušenom ljutnjom na samogasebe odbacivao ono što je halap-

ljivo uzeo, a nije mu pripadalo.Nagon je srljao pred kontrolom;morao je omirisati, opipati, pro-gutati i okusiti da bi osjetio i znaona èemu je. Umjetnost je na rus-kom – iskustvo, a trbuh – %ivot. ZaŠovagoviæa je gluma bila iskustvotrbuha koji je gladan 2ivota. Dosmrti.

– “Slatka gospo, he, he!” – us-jekao mi se u pamæenje stih što gaje neumorno ponavljao nekolikodana pred ispit na kojemu je igraoMalvolia. Selio se iz sobe u sobutra2eæi onu koja je u predispitnojgu2vi bila trenutaèno slobodna.Uhodio sam ga, prislanjao uho nazatvorena vrata i prisluškivao; go-vorio je glasno, razgovijetno, uz-vikujuæi na kraju zaneseno ono“he, he!” U beskrajnim ponavlja-njima intonacija se u osnovi nijemijenjala; èujem je i sada, ostalami je snimljena u glavi. Iskoristioje predah kad je pozornica izme-ðu dva pokusa bila prazna, reflek-tori su ostali upaljeni, a dvorana umraku; ušuljao sam se u stra2njeredove. Fabijan je hodao uspore-nim korakom, kao mjeseèar, des-nu je ruku dr2ao podignutu u vi-sini oèiju; govorio je otegnuto, nagranici pjevnosti – “slat-kaa gous-po”, a onda kliknuo staccato “he-he!”, pri èemu je ispru2io ruku

uvis i zakrenuo šakom kao da unjoj dr2i krupnu 2arulju koju jed-nim trzajem “he!” zašarafljuje, adrugim “he!” otšarafljuje. Takoponovno, iznova. Bo2e, što li jeisprobavao? Drugi su raspršenipo uglovima soba i u garderobiponavljali tekst, poluglasno igralidijelove u kojima nisu bili sigurni.A on? “Slatka gospo, he, he!” Bi-lo je oèito da ne pokušava dotje-rati izgovor stiha. Nikada nije ra-dio ulogu izravnim ispravljanjemgovora, Gavellina “tonska” meto-da bila mu je toliko strana da jojnije pru2ao otpor; ispravke i upu-te slušao je vanjskim uhom, nisuprodirale u njegovu nutrinu, kojaje bila zatvorena, nepronièna. Èi-nilo se da ih prima i odla2e na“poste restante”, pregledat æe ihnaknadno, nasamo, ali ne sve, sa-mo one koje ga se osobno tièu.

Slavonci kao sol ansamblaDa nisam re2irao njegov ko-

mad Sokol ga nije volio i da on ni-je igrao glavnu ulogu, ne bih ni-kad otkrio ni shvatio ništa odonoga što mi je kod Šovagoviæagodinama bilo zagonetno i priv-laèno, a što o njemu kao glumcunisam uspio saznati. (Koliko nastako ima u kazalištu koji radeæi

zajedno potrošimo dobar dio 2i-vota a da ne saznamo ništa o dru-gima ni o sebi?). Bio sam iznena-ðen i polaskan kad mi je ponudiore2iju, ali i više preplašen negoobièno. – “Èuj, ovaj, ja sam tiDalmatinac, iz famelje od èarlata-

na. Kako æu ja to, to ti je Slavoni-ja?” – “Ništa ti ne brini, imam jatu svojih Slavonaca. Pokazat æe-mo ti sve šta ne znaš” – rekao mije. U našem kazalištu (Gavella) –koje se prije zvalo Zagrebaèkodramsko i gdje smo obojica imalisreæu biti anga2irani – bilo je dos-ta Slavonaca. Oni su, prilika je dato ka2em, bili sol ansambla, s uro-ðenim osjeæajem za jezik osigura-vali su mu autentièan jezièni fun-dus, a kao ljudi vedri, topli, široki,neumorni u poslu koji ih je za-bavljao, prenosili su to i na druge.Šovagoviæ je igrao Šimu, a NadaSubotiæ njegovu 2enu; njih dvojesu napravili podjelu uloga. Neæuopisivati kako se odvijao rad napredstavi tijekom kojega smodramaturški sreðivali tekst. Nakraj je sve dobro završilo: pred-stava je odigrana 250 puta.

Sokol je bio Fabijanov i mojposljednji zajednièki posao. Prijetoga smo suraðivali u nekolikopredstava, meðu kojima se istièudvije njegove znaèajne uloge:Moli^reov Tartuffe i Mosca u BenJonsonovu Volponeu. Kao veæinaglumaca i Fabijan je imao poteš-koæa s memoriranjem teksta. Biosam osupnut kad sam vidio da onna isti naèin – ne u tolikoj mjeri,doduše – ništa lakše ne mo2e us-vojiti ni vlastiti tekst. Fabijan glu-mac našao se na pozornici suèe-ljen s vlastitim autorskim tek-stom. Da bi ga mogao igrati mo-rao ga je “autorizirati”. Postalo mije jasno da je tako u osnovi postu-pao i sa svim drugim tekstovima;s nekima je išlo lakše, s nekima te-2e, ovisno o tome koliko su muosobno, intimno, bili bliskiji, ma-nje tuði. Fabijan nije ništa mogaoigrati izvan sebe. U jednoj emisijišto su je na radiju reprizirali nje-mu u spomen, èuo sam gdje go-

voreæi o sebi ka2e da je u gluminajva2nija iskrenost. – “Ne mo2ešdoæi pred ljude i lagati. Pa ja bihpropao u zemlju.” – tim je rijeèi-ma spontano formulirao svoj glu-maèki credo.

Šovagoviæev zahtjev za iskre-nošæu podudaran je s glumaèkomautorizacijom teksta na kojoj sezasnivao njegov stvaralaèki pos-tupak. Iskrenost je u glumi izrav-no ovisna o energiji glumèeva

scenskog postojanja; ona se neposti2e ni umijeæem ni vještinom“u2ivljavanja u ulogu”, koje binam trebalo jamèiti prirodnost iistinitost glume. Fabijan nije vje-rovao u u2ivljavanje, èesto jeimao prilike vidjeti kako prirod-nost i istinitost mogu biti la2noodglumljene, pa je steèena umije-æa i vještine glumaèkog zanatakoristio sa sumnjom. Vjerovao jeu iskrenost, u njoj se ne mo2e la-gati. Te2io je da u iskrenosti izra-za postigne maksimalnu èistoæu iintenzitet, da ta iskrenost prodrešto jaèe i što dublje u gledatelja,da ga zarazi èistoæom. U ostvari-vanju te te2nje, koju je dr2ao svo-jim glumaèkim poslanjem, nala-zio je oslonac u energiji postoja-nja kojom je bio obdaren a priori.

Kvadratura pozorniceŠto znaèi a priori? Svi daroviti

glumci, moram to još jednomnaglasiti, posjeduju energiju scen-skog postojanja, posebice onidobri i veliki; bez nje nema glu-me, kazalište bi odumrlo. U Fabi-janovu sluèaju znaèi da je tu ener-giju kao nepotrošivu glavnicu, apriori nosio stalno, zapretanu ispremnu na oslobaðanje; od tre-nutka stupanja na scenu zraèila jeiz njega pritajenim uzbuðenjem,potencijalnom napetošæu i nejas-nom slutnjom sukoba. Njegova jescenska energija imala je taj ap-riorni intenzitet, koji mu je omo-guæavao da u igranju uloge pos-tigne punoæu postojanja. Punoæapostojanja na pozornici ideal jeglumaèkog umijeæa, primarna ikonaèna svrha kazališne umjet-nosti. Èudo teatra je u tome štose punoæu ljudskog postojanjakoja nam uporno izmièe u 2ivotumo2e do2ivjeti u ogranièenojkvadraturi pozornice. ?ivot nam

tu punoæu, ne svima i ne èesto,poklanja samo u rijetkim trenuci-ma ljubavi. Fabijanu Šovagoviæuta je energija bila darovana a prio-ri. Ona je bila njegov demon.

U Klaiæevu Rjeèniku stranih ri-jeèi stoji da je demon bo2anskobiæe, bo2anstvo, genij, dobar ilizao, vezan uz sudbinu èovjeka ilikraja. Fabijan je posjedovao tajdaimon, u kojemu su se stapalinjegovo osobno biæe i njegovazemlja. Nepredvidivo èesto Fabi-jan je odlazio u svoj kraj, u Slavo-niju: odlazio je tamo da se napunienergijom, da se napoji zraka inagleda prostranstva ravnice, dadotakne i golom šakom zagrabizemlju. Obrnuto od veæine nasostalih, i glumaca i re2isera, kojismo morali tra2iti naèin da u sebiprobudimo energiju, Fabijanov jeproblem bio kako tu energijukontrolirati, obuzdavati. Njega jedaimon muèio, morao se s njimboriti, svladavati ga. U svakoj jeulozi trebao organizirati tu svojuelementarnu energiju, tako da seona ne prelije preko ruba i ne pri-jeðe u kaos, u rušilaèku provalusnage.

Fabijanu je, mislim, najte2e bi-lo obuzdavati energiju dok je ra-dio “Sokola”, jer je ta drama veza-na za njegove najintimnije osjeæa-je, za neizbrisive do2ivljaje iz dje-tinjstva i za zemlju, za njegov dai-mon. U vrijeme kada je smišljaosvoju dramu, Šovagoviæ je našaoime za svog demona. Taj demonje Sokol, crni pastuh kojega je Fa-bijan nosio u sebi cijeloga 2ivota ikojega je u glumi morao stalnoobuzdavati. Pamtim kako je dani-ma dolazio na probe zatvoren,skršen od umora, tu2an i beskraj-no unesreæen, iskljuèen do autiz-ma. Toliko je bio koncentriran daje djelovao rastreseno, upravozbog tog ogromnog napora kojije trebao ulo2iti na obuzdavanjesvog neukrotivog demona – So-kola.

Vjeèno razdvojeni Ne bismo trebali doslovno

shvaæati naslov njegove drame“Sokol ga nije volio”, u smislu daSokol nije volio Fabijana. U dra-mi Fabijan igra Šimu, svojega stri-ca, ali Fabijan nije Šima. Sokol jesimbol u kojemu je Fabijan vidioiracionalnu snagu 2ivota, snagukoja nas uništava, ali i podi2e. Neubija u drami – tako smo razum-jeli tijekom proba – Sokol Šimu,nego se Šima sam ubije, dade seubiti. Oèajan, izbezumljen kad vi-di da je izgubio sina, da su muoteli zemlju, da je propalo svenjegovo nastojanje da spasi kuæu iobitelj, Šima se okomljuje na tuiracionalnu snagu, koja je pred-stavljena u simbolu crnoga, moæ-nog pastuha. Poène ga bjesomuè-no šibati bièem, izazivati, sve dokga Sokol ne ubije. To je samou-bojstvo poèinjeno razornom sna-gom 2ivota.

I sada, kada je Fabijan umro,Sokol je ostao bez svojega jahaèa;obojica su vjeèno razdvojeni i sa-mi. Nevjerojatno je kako prijenismo obratili pa2nju na to da jeFabijan svom demonskom pastu-hu dao ime ptice. Došao je èaskad konaèno mo2e poletjeti. Fa-bijan je otišao pod zemlju, poèivau njoj. Za utjehu imamo razlogavjerovati kako mu nije teška, vo-lio ju je fizièkom ljubavlju, ona jebila njegov medij. A Sokol je uz-letio u nebo i slobodno i besciljnoluta Elizejskim poljanama. Izgu-bio je gospodara i nikad ga višeneæe pronaæi.

Sokol je sad slobodanFabijan Šovagoviæ: 1932 – 2001.

Od drugih velikih glumacaŠovagoviæ se razlikuje poneiscrpnom rezervoaruglumaèke energije, koja seu njemu obnavljala 4ivljenjem i trošenjem

LLeeaarroovvppoouuèèaakkFabijanu Šovagoviæu

Taj višak vjereU metaforeTraje.

Nataša Govediæ

Radovan Ivanèeviæ

sim plovidbe rijekom i prostorom oèemu sam pisao u pretprošlom bro-ju èasopisa, predla2em da sada zap-

lovimo vremenom i sagledamo Savu u sa-2etom vremeplovu. Povijesna uloga rijekeSave u prostoru panonske ravnice kojurazdvaja i povezuje mo2e se sa2eti u èetiribitno razlièita razdoblja: antièko, sred-njovjekovno - renesansno, barokno i mo-derno.

SaBeti vremeplovI. Kao i cijeli kopneni teritorij današnje

Hrvatske Sava ulazi u povijest u antici srimskim osvajanjem. Do tada je bila pod-ruèje raznih seoba i naseljavanja prethis-torijskih zajednica, koje su posvuda osta-vile tragove od neolita do bronèanog i 2e-ljeznog doba. Rimljani administrativnoorganiziraju teritorij buduæih hrvatskihkrajeva u dvije velike provincije: Panonijui Dalmaciju. Izraz Panonija i panonska ni-zina zadr2ao se do danas, ali dok veæinasmatra logiènim da je prirodna granica Pa-nonije rijeka Sava, na razmeðu plodne rav-nice i gorovite Bosne, u rimskoj teritori-jalnoj i organizacijskoj podjeli Savi nije bi-la dana uloga razdjelnice, nego poveznice,buduæi da je granica izmeðu dviju provin-cija povuèena znatno ju2nije, posred Bos-

ne. Uva2avanje komunikacijske va2nostirijeke Save u uzdu2nom i popreènomsmislu, po prosudbi Rimljana, vidi se i potome što su na njoj uz utok rijeke Kupeizgradili glavni grad provincije PanonijeSuperior Siscia (Sisak).

Današnji Zagreb razvio se podno sred-njovjekovnog dvograda, graðanskogaGradeca i biskupskoga Kaptola, šireæi seju2no do Save. No, u rimsko je doba jedi-no veæe naselje uz rijeku bila Andautoniana ju2noj obali Save na mjestu sadašnjegazaseoka Šæitarjevo. Ovaj se lokalitet teknedavno poèeo sustavno arheološki isko-pavati i istra2ivati

II. Tijekom srednjega vijeka, do 15. sto-ljeæa, Sava preuzima svoju graniènu uloguizmeðu hrvatsko-ugarsko-austrijskih dr-2avnih tvorbi s lijeve obale i bosansko-hercegovaèkih zemalja s desne. Bosanskokraljevstvo, kao što je poznato, osvajajuTurci 1463. godine.

III. Stoga je tijekom renesanse i baroka(16 – 17. stoljeæa) Sava dijelom granica, aliveæinom je njezino priobalje s obiju obalapoprište ratnih sukoba europskih i os-manlijskih snaga.

IV. Od 18. do 20. stoljeæa Sava je granicaizmeðu Hrvatske i Bosne, a ujedno i uz-du2na poveznica Slovenije, Hrvatske i Sr-bije. No, imala je prvenstveno privredno-prometnu ulogu.

Danas je Sava dr2avna granica Republi-ke Hrvatske prema Bosni i Hercegovini,

no kao posljedica nedavnih ratnih sukobajoš uvijek je to – u prometnom i kulturo-loškom smislu – mrtva rijeka i po privred-noj i po kulturnoj “protoènosti” sa sus-

jednim zemljama. Revitalizacija rijeke Save nu2no æe se

morati odvijati u dvije faze. Obnova 2ivo-ta i prometa na sjevernoj, hrvatskoj obalimo2e i treba poèeti odmah i to punim za-mahom i intenzitetom. Popreène veze sju2nom obalom, odnosno s Bosnom, a jošviše istoène sa Srbijom – locirane na jed-nom povijesno i privredno pasivnom dije-lu – ovisit æe o daljnjem razvoju politièkihzbivanja i odnosa susjednih dr2ava.

Povijesni portreti Save i SlavonijePogledajmo nekoliko karata na kojima

je zabilje2ena Sava i njezino prostorno ipovijesno okru2je.

a. Njemaèka karta Ilirika iz 16. stoljeæa,Basel 1552, zanimljiv je primjer obrnuteorijentacije (sjever je dole, jug gore), pa sei hrvatski krajevi “promatraju” sa sjeverana jug, kao da gledamo od Austrije premaJadranskom moru (istaknut je Senj, vidi seZadar i Obrovac). Shematski i simbolièkinacrtana su brda i naznaèene zeleno obo-jene šume, a prikazane su rijeke Sutla iKrapina, Sava do Zagreba i Siska.

b. Grafièka karta iz 1546, uz uobièajenesimbole rijeka i putova, zapostavlja fiziè-ku geografiju i prebacuje te2ište informa-cija na stratešku kartu na kojoj su (uz po-neke nespretnosti i pomake u prostoru)istaknute tvrðave i utvrðeni gradovi. Zani-manje za fortifikacije je razumljivo, jer jebilo potaknuto strahom od turske sile štoje nadirala našim krajevima. Bilo je to do-ba najveæe ekspanzije Osmalijskog Car-stva: tih godina je turska vojska okupiralacijelu Ugarsku, a pokušala je èak osvojiti iBeè (1529).

c. Karta objavljena u Antwerpenu 1573.zanimljiva je po tome što na njoj još nemaKarlovca, koji æe, kao što znate, biti izgra-ðen šest godina kasnije (1579).

Pogledajmo - iz perspektive vremena -tri tvrðave na Savi

1. Trokutnu tvrðavu kraj Siska, s tri ok-rugle renesansne kule na uglovima i trije-movima s arkadama prema dvorištu, daoje podiæi zagrebaèki Kaptol, a gradio ju je1544. talijanski in2enjer Pietro da Milano.

Malih je dimenzija, ali je odigrala nezabo-ravnu povijesnu ulogu, jer su pod njomujedinjene vojske kršæanske Europe – podvodstvom Tome Erdödyja i Eggenberga –

1593. godine po prvi put znaèajno porazi-le turske snage. I sam Hasan-paša tada seutopio u Kupi (a i to je bila svojevrsnasudbinska pomoæ rijeke koju ne bi trebalozaboraviti). O sisaèkoj bitci bila je tiskanai grafika, drvorez koji je kao letak obišaocijelu Europu. Bila je to kulminacija ek-spanzije Turaka, ali i poèetak njihova pov-laèenja. No, njihovo napuštanje Slavonijetrajat æe još cijelo stoljeæe (do sklapanjamira u Sr. Karlovcima 1699). NedalekoSiska (15 km zrakom), na Kupi, Turci sugodinu dana ranije bili izgradili drvenutvrðavu Petrinju (Hasan-paša, 1592), kaosvoje glavno uporište za vojne operacije usjevernoj Hrvatskoj, ali su je kratko pos-jedovali.

2. Na karti iz 1715. prikazan je Bosan-ski Brod jasno i pregledno sa svoje dvijeprostorne i povijesne komponente. Istoè-no je izdu2eno pravokutno naselje, grad sulicama što se sijeku pod pravim kutomoblikujuæi stambene inzule, tipiène za ur-bano planiranje i urbanizam renesanse, ana zapadnom kraju izgraðen je ogromansustav utvrda, jedna od najveæih europ-skih baroknih tvrðava. Dimenzije brodskeTvrðe jasno pokazuju da to nije bio pog-ranièni grad Hrvatske, nego je ovdje u todoba bila granica kršæanske Europe s islam-skim Turskim Carstvom. I stoga je narav-no da je njezina gradnja bila zajednièkaeuropska investicija. (Usput: Brodu je,kao i tolikim gradovima, smještaj na rijeciodredio sudbinu, pa èak i ime).

Tijekom posljednjih godina na više sammjesta rekao i napisao: nedovoljno se isti-èe da je obnova brodske Tvrðe, najveæisuvremeni restauratorsko-konzervatorskiprojekt i pothvat Hrvatske, a po mišljenjumnogih europskih struènjaka u povijes-nom smislu i najznaèajniji. A vjerujem daznate takoðer i moju definiciju: ono što jeza ju2nu Hrvatsku Dioklecijanova palaèa,to je za sjevernu brodska Tvrða, najveæi, aujedno i najznaèajniji spomenik svoga do-ba. Posebna je vrijednost projekta što neobnavlja samo spomenik prošlosti, negousput nalazi i odlièno rješenje za cijeli nizpotreba današnjice i u Tvrði predviðasmještaj niza funkcija suvremenog grada,tako da æe to postati kulturno, umjetniè-ko i gospodarsko 2arište grada.

3. Povijesne okolnosti uvjetovala su dasu i uz neka manja naselja na obali Save iz-rasle znaèajne utvrde, kao što je primjerStare Gradiške. /Objavljujemo je namjer-no naopako da bude pravilna orijentacijasjever-jug/. Tvrðava je podignuta u 16.stoljeæu, a na bakrorezu iz 1732. prikaza-na je u punom razvoju baroknih zvjezdo-likih zemljanih bastiona i kavalira, utvrdaza topništvo. Šanci ispunjeni vodom bili

su glavna zaštita i prepreka osvajanju tvr-ðe od neprijatelja, a to je bilo moguæe sa-mo gradovima uz rijeke ili na rijekama.Nikada ovo naselje neæe više biti tolikoznaèajno niti æe ime Gradiška ikada bititako dobro poznato u Zapadnoj Europi,kao što je bilo u 18. stoljeæu kada je igraloulogu pograniène (hrvatske i europske)utvrde prema Turskom Carstvu. Toènije,prema Bosanskom pašaluku osnovanom1582, a ujedno i strateško uporište zaeventualne operacije ukoliko bi ponovnodošlo do ratnih sukoba ili osmanlijske ag-resije. Ne treba zaboraviti da je Hrvatskagranièila s Turskom na obalama Save i Ku-pe sve do austrijske okupacije Bosne 1878.godine.

Otkud i kako poèeti? Problem regiona-lizacije.

Bilo bi još mnogo toga zanimljivog izpovijesti 2ivota na obali i u zaleðu Save, alivrijeme je da se upitamo što bi uloga naj-du2e hrvatske rijeke mogla i trebala bitidanas. Ili toènije što bismo htjeli da bude.Da li uopæe išta? Ili da je pustimo da prot-jeèe, kao da nas se – ukoliko ne poplavi –ne tièe?

Po mom sudu, dva su temeljna zadatkašto nas èekaju u buduænosti 2elimo li oz-biljno i odgovorno ukljuèiti rijeku Savu uplaniranje korištenja prostora sjeverneHrvatske.

Prvi je urbano planiranje svih naselja uzlijevu obalu Save s intencijom uspostavlja-nja skladnog odnosa s rijekom, što uklju-èuje i komponentu interpretacije, valori-zacije i zaštite kulturne baštine, a drugi,regionalno planiranje svakog relativno sa-mostalnog podruèja sjeverne obale Save,što ukljuèuje interpretaciju, valorizaciju izaštitu okoliša i prirodne baštine.

Mislim da je pitanje suvisle i organièkiprovedene regionalizacije ne samo pri-marno po redoslijedu, nego da o tome uznatnoj mjeri ovisi moguæa razina kvalite-te rješenja. Po logici povijesne izgradnjenaselja na hrvatskoj obali Save ocrtavajuse, po mojoj prosudbi, jasno omeðene po-jedine sekvence rijeke i meðusobno pove-zani prostorni odjeljci u osam regija: 1. Zagreb (Sutla) - 2. Sisak (Kupa, Odra) - 3.Jasenovac (Una) - 4. Pivare (gravitira NovojGradiški) - 5. Davor (Vrbas) - 6. Slavonski

10 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Projekt za buduænost

Sava – prezrena rijeka (2)

Naš slogan mogao bi, po mom sudu, biti: posvojimo prezrenu i napuštenu Savu. Bit æenam obostrano bolje: inama s rijekom i rijeci s nama...

Grafièka karta iz 1546.- zapostavlja fizièku geografiju, ali istièe fortifikacije

Brod - 7. Šamac (Bosna) - 8. ?upanja. Imenarijeka u zagradi podsjeæaju da bi jedno odkljuènih polazišta u planiranju razvoju 2ivotana Savi i uz Savu trebala biti programska inten-cija podr2avanja i razvijanja plovne rijeène ko-munikacije opæenito i poticanje razvoja regio-nalnih veza po kriterijima rijeènog sliva i sus-tava, unutar Hrvatske, kao i sa Slovenijom iBosnom.

Svako naselje na obali Save, ukoliko sa-mo po sebi nije dovoljno veliko, trebalo bi

aktivno ukljuèiti u gravitacijsku zonu ve-æeg gospodarskog i kulturnog središta u“zaleðu”. Tako bi se, na primjer, moglo vi-šestruko i raznoliko povezati Po2egu saSavom, razraðujuæi ujedno projekt revita-lizacije okoliša Orljave, dok bi za najis-toèniji dio bila prirodna i organska pove-zanost Šamca (na utoku Bosne) sa Ðako-vom i ?upanje s Vinkovcima.

Sliènu bismo regionalizaciju mogli pro-vesti i za teritorij što gravitira Dravi, tepotom pomišljati na njihovo pro2imanjepreko centralno smještenih naselja, kojase mogu vezati i na dvije “vode” (kao Vin-kovci na Dunav i Savu).

Moguæe su, naravno, i drukèije regio-nalizacije, ali smatram da je neophodnoprovesti tu podjelu na neki naèin. Ovajprijedlog, kao radna hipoteza za raspravu– iako se na prvi pogled èini da su jedinicepovršinski i opsegom nesrazmjerne – te-melji se na naèelu da su neke regije veomarazvijene i bogate (zagrebaèka), a da je umanjima moguæe relativnom samostal-nošæu poticati inicijativu i na taj naèin(negirajuæi centralizam) pomagati razvoj.“Preglednost” i skromnost malih regijamogla bi biti izvorom originalnih, indivi-dualnih (umjesto tipskih i tipiziranih)pristupa prostoru, a nadajmo se i visokok-valitetnih rješenja.

Zamišljam, svakako, da proces svestra-ne revitalizacije šireg podruèja uz rijekuSavu ne bi trebao biti povjeren kao proje-kt nekom golemom projektnom zavodukao centralizirana akcija (što èesto vodibirokratskim optereæenjima i ogranièava-nju). Smatram, naprotiv, da bi nakon us-vajanja temeljnih naèela (poput general-nog regionalnog plana), putem natjeèajaza svaku pojedinu regiju (ma koliko i ka-ko ih definirali), trebalo dati priliku štoveæem broju hrvatskih projektnih zavodai kreativnih urbanista, regionalnih plane-ra, arhitekata, struènjaka za krajolik, hid-rologiju itd. Najviša kvaliteta korištenjaprostora mogla bi se doseæi bogatstvomideja i rješenja pojedinih sekvenci projek-ta, a temeljna vrijednost bila bi u mnogos-trukosti ili jedinstvu raznolikosti.

U svakom od navedenih podruèja, od-nosno regija trebalo bi sustavno planiratirazvoj odnosa pojedinog naselja prema ri-jeci, kao i s njegovim prirodnim i povijes-nim kopnenim “zaleðem”. Sve se to u raz-radi projekta mora prethodno utemeljenoi smišljeno definirati po opsegu i vrijed-nosti. Potom bi trebalo intenzivirati vezemeðu prisavskim regijama na svim razina-

ma i u svim komponentama 2ivljenja i dje-lovanja ovako organiziranih zajednica.

Dotakao sam samo neka pitanja na po-vijesnoj razini i u kulturnoj domeni: pot-rebu organièkog rašèlanjivanja cjeline to-ka rijeke radi uoèavanja specifiènosti, apotom socijalnog povezivanja i kulturnogzbli2avanja. Dakle, ponovnu uspostavufunkcije koju su rijeke oduvijek imale urazmjeni ljudi i ideja. O razmjeni roba i

dobara, o trgovaèkom prometu i ekonom-skoj funkciji – po mom sudu i u okvirumoga poznavanja situacije sasvim nedo-voljno iskorištenih kapaciteta Save – go-vorit æe drugi struènjaci, kompetentni zate probleme regionalnog planiranja. Gos-podarske su komponente podjednakova2ne, a mo2da i primarne, jer sve razine“protoènosti” rijeke Save moraju biti tre-tirane istodobno buduæi da se prepliæu imeðusobno podupiru. (Sigurno je, naprimjer, da æe biti lakše regulirati protoè-nost rijeke na pojedinim mjestima, ukoli-ko stvara probleme, ako se tom pitanjupristupi iz gospodarskog interesa prome-ta i rijeènog brodarstva, nego ako se plani-raju samo kulturološke i turistièke veze).No, ako se ove druge kreativno nadove2una uspostavljeni trgovaèki promet, tako-ðer æe moæi aktivno sudjelovati u cjelovi-tom gospodarskom projektu.

EpilogUkoliko smo poèetkom novog mileni-

ja zbiljski odluèili obnoviti zdrave odnoseljudi i zajednica što 2ive na ovim prostori-ma ili se ovuda kreæu s rijekom Savom –koja je najdu2a kopnena prirodna povez-nica hrvatskih krajeva – naš slogan mogaobi, po mom sudu, biti: posvojimo prezre-nu i napuštenu Savu. Bit æe nam obostra-no bolje: i nama s rijekom i rijeci s na-ma...

(Drugi dio uvodnog referata na znan-stvenom skupu Hidrologija i vodni resursiSave u novim uvjetima odr%anog 7. i 8. stu-denoga 2000. u Slavonskom Brodu.)

III/47, 18. sijeènja 2,,1 11

Sve razine “protoènosti”rijeke Save moraju bititretirane istodobno buduæi da se prepleæu imeðusobno podupiru

Njemaèka karta Ilirika iz 16. stoljeæa orijentirana je prema jugu, a ne prema sjeveru

26. Salon mladihPredstavljanje suvremene audio i vizualne umjetnosti, Zagreb, 2000/2001, 08. 01. – 28. 01. 2001,Zagrebaèki Velesajam, Zagreb, u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnikapod pokroviteljstvom Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva Republike Hrvatske

LISTA SUDIONIKA 26. SALONA MLADIH

I. STRANI CENTRIFACT – Foundation for Art & Creative Technology, Velika Britanija; Hull Time Based Arts, Velika Britanija; Public Net-

base, Institute for New Culture Technologies, Austrija; Svet Umetnosti, Slovenija; Kapelica, Slovenija; Dunaivaros, Ma-ðarska; Emil Filla Gallery, Èeška; Sarajevo Center for Contemporary Arts, Bosna i Hercegovina

II. STRANI UMJETNICIGebhard Sengmüller – Vinyl Video, Austrija; Christopher Kummerer – Lo-Ser, Game Boy, Austrija; Max Moswitzer,

Margarette Jahrman – Mamax, Austrija; Institute for Applied Autonomy, SAD; Bureau Of Low Technology, SAD; Redun-dant Technology Initiative, Velika Britanja; Eclipse, Slovenija; Ive Tabar, Slovenija; Toma* Pipp, Slovenija; Sašo Sedlaèek,Slovenija; Stripburgeri, Slovenija; RTM ARK, SAD; 01001011101011101.ORG, Italija; Erik Hobijn, Nizozemska; Honor Ha-ger, Velika Britanija; Zoran Todoroviæ, Jugoslavija; Jiøí Èernický, Èeška; Lukáš Jasanský, Martin Polák, Èeška; Martin Ku-riš, Èeška; Dorota Sadovska, Slovaèka; Oskar Dawicki, Poljska; Šejla Kameriæ, Bosna i Hercegovina; Kamera Skura, Èeška

III. HRVATSKI CENTRI

MMC; Otok; Mama, Pastforward, Radioaktiv; FAK; Platforma 981; Fractal Falus Teatar; Labinary Ukrik; Moèvara; Attack; 21. Proljeæe

VI. HRVATSKI UMJETNICI

Mariniæ Marin; Grgiæ Antonio; Klif Ivan Marušiæ; Gjoni Marcela; Burðelez Pasko; Poljak Renata; Jonjiæ-Zoriæ Sanja;Šimièiæ Berislav; Popoviæ Viktor; Kordiæ Tamara; Frišèiæ Danko; Horvat Ana; Štrbac Maša; Vekiæ Galeb; Florièiæ Alen; Mo-tik Bruno; Kraškoviæ Denis; Crtaliæ Marijan; Dabo Tanja; Biliæ Dora i Tina Müller; Maljkoviæ David; Harloviæ Ozren; KovaèDaniel; Iveziæ Nikolina; Mraèeviæ Danica; Borèiæ Ian; Gveroviæ Tina; Šekoranja A. Saša; Piplica Luko; Jelaviæ Ivana

V. HRVATSKA SELEKCIJA TEORETSKIH RADOVA

Blagus Goran; Briski Uzelac Sonja; Miliæ Linda

VI. TEORIJA – GOSTI

Miško Šuvakoviæ, Jugoslavija; Roy Ascott, Velika Britanija; PastForward, Hrvatska

PROGRAM

SRIJEDA 17. 1. 2001.18.00 21. PROLJEÆE, akcija, Split,

HR20.00 RTMark, prezentacija, tak-

tièki mediji, SAD

ÈETVRTAK 18. 1. 2001.16.00 KATHY RAE HUFFMAN, Hull

Time Based Arts, prezentacija, Hull,UK

18.00 RADIO.ACTIVE, prezentaci-ja, medijski aktivizam, Zagreb, HR;MULTIMEDIJALNI INSTITUT – MAMA– klub net.kulture, prezentacija,Zagreb, HR; LABINARY, prezentacija,binarni laboratorij, Labin, HR

22.00 KLONART, koncert, urbanagerila, A/V, Ljubljana, SLO

PETAK 19. 1. 2001.18.00 UKRIK, prezentacija centra

ONZONE, Osijek, HR 20.00 FAKs, knji*evnost u*ivo,

slušaj najglasnije, sudjeluju oni kojiimaju knjigu i manje od 35 godina

SUBOTA 20. 1. 2001.18.00 – 20.00 košarkaški turnir,

uliène ekipe i frendovi20.00 – KONRAD BECKER,

PUBLIC NETBASE – Institute for NewCulture Technologies, prezentacija,Beè, A

21.00 - HONOR HAGER, predava-nje, UK

22.00 – DUBOKO I SLANO, stripdogaðaj, crtanje uzdu*, poprijeko ina sve strane, Zagreb, HR

PONEDJELJAK 22. 1.2001.

17.00 EDDY BERG, FACT – Foun-dation for Art & Creative Technology,

prezentacija, Liverpool, UK* 19.00 TOMISLAV MEDAK, PAST-

FORWARD, prezentacija/predavanje:Energija i emergencija (problemi re-centnih estetièkih diskursa), Zagreb,HR

21.00 JAMES WALLBANK, Redun-dant Technology Initiative, prezenta-cija/predavanje, Sheffield, UK*

UTORAK 23. 1. 2001.18.00 SVIJET UMJETNOSTI, pre-

zentacija škole za kustose, Ljubljana,SLO

20.00 JURIJ KRPAN, selektor 26.salona mladih, prezentacija galerijeKAPELICA, suvremena istra*ivaèkaumjetnost, Ljubljana, SLO

21.00 projekcija nagraðenih fil-mova sa hrvatskih filmskih revijaneprofesijskog filma, 1999/2000. uizboru Hrvatskog filmskog saveza, II.dio

SRIJEDA 24. 1. 2001.17.00 MIŠKO ŠUVAKOVIÆ, preda-

vanje: Seksualnost, tijelo, bolest izdravlje kao politièke teme u umjet-nosti 20. st., Beograd, YU*

19.00 ZORAN TODOROVIÆ, pro-jekcija video rada Noise, Beograd,YU*

20.00 FRACTAL FALUS TEATAR,prezentacija, Split, HR

22.00 IVE TABAR, performans,bodyart, Koper, SLO

ÈETVRTAK 25. 1. 2001.16.00 MIŠKO ŠUVAKOVIÆ, preda-

vanje: Seksualnost, tijelo, bolest izdravlje kao politièke teme u umjet-nosti 20.st., Beograd, YU*

18.00 ATTACK, LITKON, interna-cionalna knji*evna produkcija prviput u*ivo, Zagreb, HR

20.00 KONSUM.NET, prezentaci-

ja, taktièki mediji, Beè, A22.00 koncert PEACH PITT

PETAK 26. 1. 2001.17.00 TEORIJA U OFSAJDU, ok-

rugli stol o stanju hrvatske teorijskeprodukcije, pripremio Zoran Roško,selektor 26. salona mladih

18.30 MIŠKO ŠUVAKOVIÆ, preda-vanje: Seksualnost, tijelo, bolest izdravlje kao politièke teme u umjet-nosti 20. st., Beograd, YU*

20.00 party by MOÈVARA –MOOVARE – specijalno prošireno iz-danje, uobièajeni muvatori IVAN IMARE, gostujuæi muvatori MILE ILEPI, Zagreb, HR

SUBOTA 27. 1. 2001. 18.00 – 20.00 košarkaški turnir,

zagrebaèke uliène ekipe i frendovi20.00 party by MULTIMEDIJALNI

CENTAR d.o.o., Rijeka, HR

NEDJELJA 28. 1. 200120.00 zatvaranje 26. salona mla-

dih + dodjela nagrada12.00-24.00 ATTACKOVA

DOBROTVORNA AKCIJA, POMOÆ CEN-TRU ZA AUTIZAM U DVORNIÈIÆEVOJ 6

dobrotvorni techno party +*ongleri, organizatorica i realizatori-ca, Danijela Stanjeviæ, ATTACK, Zag-reb, HR

17.00 – 18.00 svaki dan MAŠAŠTRBAC, performans/akcija LIKOVNIKRITIÈAR, Zagreb, HR

+ performans æe se ponavljatiizmeðu 17.00 i 19.00 ponedjeljkom,èetvrtkom, petkom i nedjeljom

* moguæa promjena termina

Nenad Mišèeviæ

asilje i mir prilièno je cjelo-vita i jedinstvena knjiga,usprkos tome što donosi

autorove radove pisane tijekomtri desetljeæa. Pierre Hassnerfrancuski je politolog s priliènoširokim filozofskim interesima,profesor na presti2nim sveuèiliš-tima u Parizu i SAD-u. Roðen je uBukureštu 1933, u Pariz je došao1948. Èest je gost u Hrvatskoj idobar poznavalac naših prilika.Njegovo se djelo u mnogim vido-vima nadovezuje na njegova uèi-telja, liberala Raymonda Arona.Kako sam istièe, u politièkoj ana-lizi nastoji izbjeæi dvije opasnosti;s jedne strane zadovoljstvo statu-som quo, s druge strane katastro-fizam, a po mom sudu u tome pri-lièno uspijeva. Knjiga je podijelje-na u èetiri dijela koji ugrubo slije-de vremenski nastanak tekstova.Prvi je posveæen nasilju i ratu op-

æenito, drugi nuklearnom odvra-æanju, treæi totalitarizmu, a èetvrtinacionalizmu. Buduæi da je ovajdio najnoviji i najaktualniji, zadr-

2at æu se na njemu. Inaèe, fran-cuska je produkcija o naciji i na-cionalizmu u posljednjem deset-ljeæu dala zanimljiva djela. Meðupolitolozima uz našeg se autorana opæem planu posebno istièuP.A. Taguieff, DominiqueSchnapper i J.Roman, a u prouèa-vanju naših krajeva i njihovih stra-hota Jacques Rupnik. O naciona-lizmu i jeziku piše Patrice Cani-vez, dok se pojedinim nacionaliz-mima bavi plejada istra2ivaèaokupljena oko pariškog politološ-kog fakulteta.

Prognoze i objašnjenjaU uvodnoj studiji o nacionaliz-

mu, napisanoj daleke 1965. godi-ne, Hassner istièe da je termin«nacionalizam» unaprijed vrijed-nosno obojen: «Kao što je 'ideo-logija' naziv koji dajemo vjerova-njima drugoga, tako je 'nacionali-zam' èesto naziv koji èuvamo zapolitiku drugog». Rijetki sami se-be oznaèuju nacionalistima. Dru-gim rijeèima, pojam nacionalizmabitno je sporan pojam koji nemaneutralne definicije. (Ovo vrijediza prete2no evropsko poimanje,dok se u amerièkoj, ukljuèujuæikanadskoj, literaturi èesto terminupotrebljava neutralno, tako damo2e stajati za naš pojam patrio-tizma). Nadalje, Hassner upozo-rava na to da su i komunizam i li-beralizam globalne ideologije èijaje dominacija u poslijeratnomrazdoblju prikrila va2nost nacio-nalizma. Posebno je za antinacio-naliste nezgodna okolnost štostare i etablirane nacionalne dr2a-ve koje danas galame protiv novihnacionalizama zaboravljaju svojnacionalni karakter, tako da «zas-

tupnik nacionalizma mo2e mirnoponuditi zrcalo svom razbješnje-lom Velikom Bratu da ovaj malopogleda u lice svojem vlastitom

nacionalizmu». On u knjizi tak-tièno izbjegava spomenuti svojukolegicu D. Schnapper èija je kri-tika nacionalizma podlo2na toènonavedenom prigovoru za dvoliè-nost: njezina pozitivna slika fran-cuskog, tobo2e posve graðanskogi ne-etnièkog poimanja nacijenaprosto gura pod tepih prepoz-natljivo francuske elemente do-minantne kulture, u opreci sprammikroregionalnih i multikultural-nih. Još zanimljivije, on nudi ski-cu povijesnih pribli2avanja i uda-ljavanja nacionalizma, socijalizmai liberalizma, od napoleonovskihvremena do sredine šesdesetihkad je tekst pisan. I na kraju, u is-tom tekstu on je, prije trideset petgodina, uoèavajuæi Ceausescuovnacionalizam, predvidio da æeslabljenje komunizma o2ivjetistare nacionalizme.

Zašto je nacionalizam takonaglo i sna2no buknuo u Srednjoji Istoènoj Evropi? Hassnerovavrlo rana analiza uzroka još iz1991. godine predla2e èitavu le-pezu kandidata. On upozorava nato da takozvane kulturalne razli-ke ne objašnjavaju sve, èak ne ob-jašnjavaju mnogo toga. Protiv za-misli po kojoj su ratovi u našimkrajevima rezultat naslijeðenihglobalnih kulturalnih razlika, ko-je suprotstavljaju Zapad pravos-lavnom i islamskom Istoku, Has-sner upozorava na lokalne speci-fiènosti. Pravoslavna Srbija jeimala demokratsku tradiciju, kaošto su, obratno, katolièke zemljepoput Hrvatske, Slovaèke i Litveimale svoje mraène, antidemok-ratske trenutke u Drugom svjet-skom ratu. Zaostala Rumunjskaje izmeðu dva rata bila demokrat-

skija od Maðarske i Poljske. Istotako on upozorava na interakcijustarog i novog: arhaièni naciona-lizmi mogu se hraniti posve mo-

dernim problemima. Po njegovusu sudu dramatièni ekološkiproblemi, sa Èernobilom kaocentralnim simbolom, umnogo-me doprinijeli antisovjetskom iantiruskom raspolo2enju od Bal-tika preko Ukrajine do Kavkaza.Neki su nacionalizmi buknuli jerje centralna vlast (sovjetska ili ju-goslavenska) zanemarivala dotiè-ne grupe, drugi zato što je suvišeisticala i podr2avala svoje omilje-ne narode. U završnom intervjuuon nudi najopæenitiju dijagnozusuvremenih nacionalizama: reagi-rajuæi na opasnosti globalizacije,grupe reagiraju neprijateljstvomda bi onda izmišljale prièe o vlas-titom identitetu: «neprijateljstvodolazi najprije, a tek onda tra2i-mo vlastite korijene»

Aporije univerzalizmaJe li moguæe zamisliti i izgradi-

ti univerzalizam koji æe biti do-voljno pluralistièan da saèuva onošto je vrijedno u pojedinaènimkulturama? Hassner smatra samuideju takvog univerzalizma «para-doksalnom» i punom unutarnjihnapetosti, ali je se ipak ne odrièe.On uvodi treæi element, poštova-nje spram pojedinca, tako da nakraju imamo posla s trokutom naèijim su vrhovima zahtjevi uni-verzalnog, nacionalnog i indivi-dualnog. U kratkoj skici današ-njih odgovora, od Hannah Aren-dt preko M. Walzera do P. Ri-coeura, on istièe «da se ne radi otome da se izvana nametne uni-verzalno valjana definicija, negoda se tra2i univerzalna dimenzijau jedinstvenim iskustvima razlièi-tih kultura». Njegov su primjerljudska prava koja bi trebala biti

valorizirana na taj naèin. Morampriznati da mi njegova formulaci-ja nije posve jasna. Radi li se samoo razlici u putu/metodi do nala-2enja istog osnovnog sadr2aja ilio razlikama u sadr2aju? Uzmimokao primjer ravnopravnost 2ena.Po prvoj pretpostavci trebalo bi urazlièitim tradicijama, 2idovskoj,kineskoj, islamskoj, indijskoj, in-dijanskoj, tra2iti one elementekoji bi 2enama zajamèili ravnop-ravnost. No tada unaprijed zna-mo što tra2imo: èitamo Koran,Gitu, Konfucija i indijanske mi-tove s pogledom na nekakve ru-dimente 2enske ravnopravnosti.Po drugoj, moramo prihvatitiono što je u kulturama dano.Mogli bismo završiti s dijametral-no suprotnim receptima za razli-èite kulture od kojih neke ozbilj-no misle da je glavna vrlina i smi-sao 2ivota za suprugu i prvu kon-kubinu da tetoše svojega gospo-dara i ispunjavaju njegove 2elje,ma kakve one bile. Po tom recep-tu svaka kultura daje neki smisao2ivota 2enama u njoj, samo što suneki od tih smislova nama manjesimpatièni i to je kraj rasprave.

Zagonetan politièki odgovorJednako je zagonetan i njegov

politièki odgovor. On se zala2e za«djelomiène zajednice» koje biposredovale izmeðu uskih, organ-skih socijalnih tvorbi i liberalnenajšire zajednice. Ne zvuèi lošekao metafora, ali bi bilo dobroznati na što autor toèno misli: dali su te zajednice zemljopisne imakro-regionalne (za nas recimoCentralna Evropa, Sredozemlje,ili samo istoèno Sredozemlje) ilimikroregionalne (Istra republi-ka!) ili se radi o zajedništvu poli-tièkog projekta (recimo, male de-mokracije od Finske preko Slove-nije do nas). Ili je rijeè o neèemsasvim drugom, skupinama iz ci-vilnog društva? Dok ne znamotko treba da obavi zadatak, teškoje reæi je li mu taj dorastao. Uk-ratko, Hassnerova jaka strana suuvidi u probleme i poteškoæe,erudicija, kao i izvanredan smisaoza politièku prognozu. No njego-vi prijedlozi rješenja su pitijski ine bi im škodila detaljnija pojaš-njenja i razrade.

12 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Nacija i svijet:pluralistièki univerzalizamProtiv zamisli po kojoj suratovi u našim krajevimarezultat naslijeðenih globalnih kulturalnih razlika, koje suprotstavlja-ju Zapad pravoslavnom iislamskom Istoku, Hassnelupozorava na lokalne specifiènosti

vije tisuæe prva jedna je godina ukojoj bi pametan kapetan i stalo2e-ni mornari trebali nastaviti ploviti

s Hrvatskom u Europu izmeðu Haaga iZapadnog Balkana. Koliko god kapetanbio spretan ili nespretan, veslaèi deprimi-rani ili neskloni smjeru kretanja, Hrvat-ska se ipak po inerciji kreæe onamo.

Hrvatska je u dvije tisuæitoj imala bru-to društveni proizvod neznatnoveæi od dvadeset milijardi dolarašto je, u odnosu na broj stanovni-ka, pokazatelj da Hrvatska spadau red siromašnijih, nerazvijenihzemalja. Prijašnjoj vlasti bila supuna usta suvereniteta i suvere-nosti, a sami nisu znali što to zna-èi, pa su se furali na devetnaestos-toljetno znaèenje te rijeèi. Prob-lem je što se znaèenje te rijeèi bit-no izmijenilo.

Na krilima nesposobnostiEvropeizacija u trendu globali-

zacije koju HDZ-ova vrhuška injihovi nasljednici nisu uspjeli nishvatiti, a još manje promisliti, vidi seprilikom ulaska u Zagreb iz smjera Kar-lovca: Mercatone, BILLA, McDonald’s ionda kru2ni tok jedan od rijetkih u Eu-ropi na koji se penje umjesto da se radipreglednosti na njega spušta.

U nekadašnjem proizvoðaèkom cen-tru – Zagrebu – Mercatone, BILLA iMcDonald’s nude veliki izbor razne robeuglavnom proizvedene negdje drugdje, a

ne u Hrvatskoj ni u bli2oj okolici. Proiz-vode ih negdje daleko neki zaposleni lju-di, a profit odlazi tamo gdje tr2ište kapi-tala ima najveæi rast. Hrvatski potrošaèikupujuæi u takvim centrima èuvaju radnamjesta nekim drugim ljudima, ali ne i se-bi. McDonald’s, koliko god izgledao kaonešto zbog èega je srušen “2eljezni zas-tor” ipak je samo redizajnirani i marke-

tinški obraðeni æevapèiæ. Zadnjih desetak godina od svih pred-

nosti oduvijek sanjanog i sad dosanjanogZapada dobili smo samo moguænost zaizbor niza potrošaèkih dobara dok razvoji zarada stanuju negdje drugdje. Više ne-ma "hrvatskog proizvoda", postoje samohrvatski potrošaèi koji sve manje zaraðu-ju i još æe manje zaraðivati dok æe sve vi-še u vlastitoj zemlji raditi za druge. Ne-

ma više hrvatskih banaka, hoteli prokiš-njavaju, tvornice su zga2ene, a ono malošto još vrijedi MMF i Svjetska bankauporno ponavljaju kao papige: prodati,prodati, prodati. Naravno, naši su ek-sperti prvo dobar dio upropastili, a kadim je napokon svanulo da se za bilo ka-kav rad tra2i odreðeno znanje i umijeæe,vidjevši ruševine oko sebe, poèeli su pro-

davati nastojeæi na krilima vlastite nespo-sobnosti spasiti što se spasiti da. Daka-ko, veæina stanovništva morala se pomi-riti sa stezanjem remena i na 2ivot saskromnim, da ne ka2em minimalnim mi-rovinama.

LaBovèine ili idiotiGeneracije koje dolaze naslijedile su

dugove i proizvodnju na razini kamenog

doba, i to ne samo u Hrvatskoj, nego odTrsta do Vladivostoka. Multinacionalnekompanije podredile su nakon pada Ber-linskog zida znaèajan dio novih tr2išta,tako da su uspjeli osigurati potrošaèe zasvoje nove i nove proizvode koji uglav-nom nikome ne trebaju niti bi ih itko itra2io da im ne prethodi 2estoka marke-tinška obrada i umjetno stvaranje potre-

be za stvarima koje su postale sa-me sebi svrha. Profit multinacio-nalnih kompanija pokazuje da susvi dr2avni oblici postali suvišni ida je daleko va2niji direktor Co-ca-cole ili General Motorsa iliForda nego predsjednici svih ze-malja èlanica Europske unije.

Koliko god prodavaèi maglena istoku Europe, ukljuèujuæi idomaæe, trtljali i èavrljali o tomekako napokon netko ima dr2avuili nekakvu suverenost, rijeè je oteškim la2ovèinama ili, što je jošgore, o idiotima koji nisu u sta-nju razumjeti što se u stvari do-godilo zadnjih desetak godina.

A dogodilo se upravo to da je multina-cionalni kapital uspio prodrijeti dalekona Istok opivši se pobjedom koju je takodugo oèekivao, a ona mu je sama, nena-dano, pala u krilo. Koliko se Hrvatskavlada mo2e tome suprotstaviti, pitanje jena koje svi mi znamo odgovor. Ne samoda se ne mo2e suprotstaviti, nego se kaobitan faktor ne mo2e ni prikljuèiti.

Kratko i jasno

Haag lijevo, Balkan desno, Strasbourg ravnoHrvatski potrošaèi èuvaju radna mjesta nekim drugim ljudima

Pavle Kaliniæ

Pierre Hassner, Violence and Peace, From the Atomic Bomb toEthnic Cleansing, CentralEuropean University Press,

Budapest, 1997, 280. str.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 13

Mirko Petriæ

a lotta continua (Borba senastavlja) zvala se u se-damdesetim godinama

jedna ekstremno lijeva teroristiè-ka organizacija. Dok ovih dana uItaliji ponovo pucaju – sada ek-stremno desne – teroristièkebombe, u najveæem gradu istoè-ne obale Jadrana posve bez upot-rebe eksploziva nestaju najvred-nije ambijentalne odrednice ur-banosti. Poco a poco, arhitekton-ska "splitska dica", èak i bez pot-pisivanja ugovora s amerièkiminvesticijskim fondom AFCO,pretvaraju najplemenitije grad-ske vizure u floridsko-kalifornij-ske fantazmagorije dostojne gra-ðevinskog "developera" hrvat-skog podrijetla Hillaryja Illiasa.

Posljednji (bar se nadajmo)"hitac iz milosrða" gradskompredjelu Baèvice zadao je ovihdana arhitekt koji je svojedobno

izjavio da æe Split postati gradtek kad se na zgradi Banovinepojavi reklama lanca brze prehra-ne McDonald’s. Imenom Vje-koslav Ivaniševiæ ovaj je podu-zetni pojedinac, svojedobnokandidat HDZ-a na lokalnim iz-borima, grad veæ "zadu2io" ( i udoslovnom smislu rijeèi!) preu-reðenjem Marmontove ulice isavjetima gradskim ocima pri iz-boru urbane opreme kad su na-bavljene 2ardinijere s palmama(vrlo indikativno!) i metalnimprstenovima, što materijalom iz-rade najviše podsjeæaju na d2ez-ve u kojima se kava kuha u dije-lovima svijeta u kojima je palmaautentièna lokalna biljna vrsta.

Bolnica bez parkiralištaReèeni je takoðer glavni pro-

jektant "elitnog" stambenogkompleksa Lazarica, smještenogna lokaciji iza koje prolazi jednaod najoptereæenijih gradskihprometnica, a s prednje strane –uz velièanstveni pogled na Braè-ki kanal – pogled nešto manje ve-lièanstveno puca na odjel prijemahitne pomoæi Klinièkog bolniè-kog centra. Ovaj buduæi poèasni

èlan nekog buduæeg društva pri-jateljstva s hamburgerima i tran-snacionalnim krupnim kapita-lom Bolnici je svojim projektom

oduzeo priruèno parkiralište, nacesti koja vodi prema moru stvo-rio ranije neviðenu parkirališnugu2vu, a parkiralište – uz blagos-lov gradskih slu2bi – simbolièkipremjestio na udaljenu i prostor-no znatno manju lokaciju. Predbagerima kojima se pokušalo"rašèistiti" teren na novoj lokacijineko vrijeme protestirali su sta-nari okolnih zgrada, ali – kako jelokalnim investitorima dobropoznato – na koncu ipak "sveproðe". Tako je prošlo rješenjepo kojem je nekadašnjih dvjestopedeset nadomješteno s tekosamdeset zamjenskih parkira-lišnih mjesta, vrlo suptilno i s ve-likom brigom za bli2nje koji trpesmješteni pod prozore bolnièkogpsihijatrijskog odjela.

Proæi æe valjda i uliène prièe onestruèno obavljenim priprem-nim istra2ivanjima, urbanistiè-kim malverzacijama i nedostatkuinteresa kupaca, zbog èega na-vodno na ograðenom gradilištu(a bolnici i danas potrebnom

parkiralištu) buduæeg stanovališ-ta lokalne elite veæ mjesecima ni-su zamijeæeni nikakvi radovi. Nalokaciji doduše i dalje stoji jednatu2na dizalica, mo2da i stoga štoje aktualni splitski gradonaèelnikIvan Škariæ, u jednom od svojihveæ legendarnih naleta populis-tièkog budalašenja, izjavio da"voli vidjeti dizalice po gradu".Novi prilog povijesti politièkogbešèašæa: Potemkinova sela netreba ni graditi, dovoljna je diza-lica!

Istina je da æe "proæi" i Škariæ(pod pritiskom prvih naznakanezavisne javnosti ovih dana na-javljuje da odustaje od kandida-ture na lokalnim izborima), amo2da i monstruozni razmjerinestruènosti i korumpiranosti izdevedesetih godina. No, graduSplitu u trajno æe vlasništvo osta-ti bar dio projekata arhitekta Iva-niševiæa i njegovih kolega. Akozasad nije izvjestan dovršetakkarikaturalnog objekta na Laza-rici (pomopozno nazvanog At-rium Spalatum), valjda æe se ipakizgraditi druga zgrada, koju je nalokaciji neposredno ispod "tu2nedizalice" projektirao isti arhitekt

i koja æe blokirati pogled na mo-re onima koji mo2da ipak bududovoljno glupi da za 4.000 DEMpo kvadratu kupe pravo na sta-

novanje u Atriumu. Uostalom, nije li ovih dana

napokon uspješno priveden kra-ju jedan drugi prema okolišu i lo-kalnom stanovništvu jednakoneljubazan projekt istog arhitek-ta? Na kraju šetališta koje je di-rektor komunalnog poduzeæaParkovi i nasadi TomislavMihanoviæ zamislio kao lokalnu

"avenida de las palmas", a koje bise trenutno bolje mogla opisatiimenom "avenije posjeèenih so-fora" ili "na neodreðeno vrijemeprivremeno postavljenih panje-va", u predbo2iæno je doba prive-deno kraju "preureðenje" hotelasa sada na2alost tek simboliènimnazivom Park. Ovaj se Ivaniševi-æev doprinos "anorganskoj" i "fi-tofobnoj" struji u hrvatskoj arhi-tekturi (s programatskom krila-ticom "sasjeæi na lokaciji sve štoje 2ivo!") ne mo2e opisati druk-èije nego kao zloèin usmjerenprotiv prirode i lokalnog ambi-jenta.

Trg sedam obješenihPrva pomisao, koja mi je na

pamet pala pri pogledu na nekadnajljepši vrt u zelenilom boga-tom predjelu Baèvice, bilo je imešto ga je "narodna vlast" svoje-dobno bila namijenila središnjojgradskoj površini jednog sjever-nijeg jadranskog gradiæa: Trg se-

dam obješenih. S tom razlikomšto u vrtu hotela Park nije bilostrašnog povijesnog povoda kojibi bilo koga nadahnuo na spome-nuto nespretno "revolucionarno"odavanje poèasti neèijoj 2rtvi. Unekadašnjem vrtu hotela Parknitko nije doslovno ubijao ljude,ali on je ovakav kakav danas jestdoista stratište na kojem su stra-dali nekad najraskošniji gradskioleandri i druge biljke što su tvo-rile pravu ambijentalnu oazu sre-dozemne ljudskosti. Umjestonjih sada oku pogled puca nazastrašujuæu poploèanu goloti-

nju s apsurdnom fontanom tipiè-nom za hrvatske devedesete.

Jedino što je iz nekad bujnogbiljnog svijeta ostavljeno frontal-nom pogledu na fasadu hotelapet je golemih palmi kojima jesvrha sada postala tek puko sim-bolièka: niti æe one u ljetnim 2e-gama ikome pru2iti hlad niti æeovako gole i same moæi stvoritipoveznicu izmeðu sredozemnogokoliša i za lokalitet tipiènoggraðevinskog materijala (kame-na) od kojega je izgraðena inaèearhitektonski posve neimpresiv-na hotelska zgrada. Palme su ov-dje tek znak jedne turistièkekoncepcije i projekcija ukusa ti-pa turistièkog potrošaèa koji naj-bolje odgovara arhitektovim i in-

vestitorovim ambicijama. Buduæida istu ulogu igra i u nizu drugihprojekcija splitske buduænosti, urasponu od vizija veæ spomenu-tog direktora Parkova i nasadado kanadskih graðevinskih po-duzetnika hrvatskog podrijetla,palma u razgovorima i mislimaosjetljivijih graðanki i graðanasve više postaje metafora beza-konja, sluæene korupcije i ekla-tantno antiurbanog ponašanja.

Oni koji u potrazi za korijeni-ma zla zavire u rjeènike bilja,pronaæi æe da je palma, primjeri-ce divovska Phoenix dactylifera,"iznimno korisna u pustinjskimpodruèjima". U splitskim prilika-ma ova nedu2na biljka koristi setek kao dekoracija koja prikrivapustinju arhitektonskih koncep-cija projektanata lokalnih graðe-vinskih zloèina. U Ivaniševiæevoj"viziji" vrta hotela Park, moglo bise èak reæi, "pohvalno" je to štosu palme, iako svedene na uloguznaka, ipak saèuvane u svom iz-

vornom obliku. Mogle su biti iplastiène, kao što je to sluèaj naterasi jednog od ugostiteljskihobjekata obli2njeg (tonama be-tona devastiranog i kafe-barovi-ma prekrcanog) nekadašnjeggradskog kupališta Baèvice!

Ono što je uspjelo palmama(pre2ivjeti!), nije meðutim us-pjelo oleandrima koji su nekadrazdvajali prostor vrta od kolni-ka ulice što pod njim prolazi. Svisu nemilosrdno posjeèeni, a nanjihovu mjestu danas je tek ne-koliko kr2ljavih mladica stabala,koje rastu sapete u kalupe valjda

da bi svojim buduæim oblikomodgovarale arhitektovim snovi-ðenjima i da bi demonstriranonasilje nad prirodom bilo dos-ljedno u svakom detalju. Onakogola i jadna ova mlada drvca nemogu ni pribli2no sakriti ne sa-mo jad Ivaniševiæeve kamenepustinje prošarane kolonama,nego otkrivaju pogled i na obli2-nju "postmodernu" nadogradnjuneke hrvatske zgradurine nou-veau riche bez ikakvog karaktera.Arhitektu je doista uspjelo onošto je uz minimalno poštivanjena licu mjesta zateèene vegetaci-je bilo gotovo nemoguæe: posveoduzeti prostoru ono što je unjemu najbolje, a istaknuti ononajgore.

Ivaniševiæevi lukoviNo, Ivaniševiæeva "vizija" nije

opasna samo po biljke nego i poljude. Na mjestu na kojem suoleandri platili glavom u buduæ-nosti se mogu oèekivati ljudske2rtve. Da bi – opet nasilje! – gos-te i gošæe hotela natjerao da unjega ulaze na posve nelogiènommjestu, Ivaniševiæ je ulici kojapred vrtom prolazi oduzeo oddva do petnaest metara kolnika, ito u zavoju od devedeset stupnje-va! Svatko tko pred hotelom pro-vede dovoljno vremena mo2eposvjedoèiti vrlo "uskim" mimoi-la2enjima automobila koji dolazeiz suprotnih smjerova. Ne trebabiti školovani planer prometa(postoje li takvi u splitskim grad-skim slu2bama?) da bi se zaklju-èilo da je samo pitanje vremenakad se neki od ovih automobilaneæe uspjeti za dlaku mimoiæi.

Za one èiji 2ivci ne mogu izdr-2ati suspense proèelnog prilazapostoji doduše i boèni ulaz, kojiizaziva samo patnje estetske na-ravi. Buduæi da je dan kad æe nazgradi u kojoj je danas smještenoGradsko poglavarstvo osvanutiplastiène arkade najglasovitijegsvjetskog proizvoðaèa brze hranejoš daleko, Ivaniševiæ je na mjes-tu temeljito sasjeèenog boènogprilaza odluèio postaviti struktu-ru tek posredno nadahnutuMcDonald’sovim lukovima. Ka-ko je ovdje ipak rijeè o "finomhotelu", Ivaniševiæa je inaèicasveèanog ulaza izraðena od hi-te-ch nehrðajuæeg èelika, pri èemugenius loci doèarava isprana bojakolona, koja svojim izblijedjelim("2marivenim") nijansama vjero-jatno simulira povijesnim nanosi-ma iskrzanu pompejanski crvenuboju ju2njaèkih krajolika.

"Ivaniševiæevi lukovi", onakousput, poništavaju logiku cijeleulice koja paralelno s njima teèepred novopronaðenim stra2njimulazom u hotel, a cijeloj zgradiestetski pristaju jednako takomalo kao i sve drugo što je arhi-tekt u ovom projektu zamislio.No, ljubitelje prirode izravnije æepogoditi kiè-prizor koji se, na-kon monumentalnog prolaza ko-lonadom, ukazuje kroz ostaklje-na ulazna vrata. Osebujna inaèicasrednjodalmatinsko-japanskog"rock gardena" bez biljaka, kom-poniranog od oblutaka negdje iz-vaðenih iz mora, najvjerojatnijeda bi se pokazalo u kojem smodijelu svijeta, a podsvjesno mo2-da i kompenzirala te2ina zloèinapoèinjena prema prirodi u najbli-2oj okolici. Koraknuti dalje odovih nepomiènih kamenih svje-doka arhitektova nedjela jednakoje teško kao i nastaviti pisati onjegovim detaljima. Wittgensteinse, nadajmo se, neæe okrenuti ugrobu ako se u ovom kontekstuka2e: o onome o èemu ne mo2e-mo govoriti, mo2emo šutjeti.

Palma kao metaforaPalma u razgovorima i mislima graðanki i graðanaSplita sve više postaje metafora bezakonja, sluæene korupcije i eklatantno antiurbanogponašanja

Sve za parkiranje

Boèni ulaz: još patnji estetske naravi

Nekadašnji vrt hotela "Park" s apsurdnom fontanom

Posjeèena stabla

Fotografije: Tomislav Lerotiæ

Silva Kalèiæ

ada Arcimboldi slika por-tret mecene Rudolfa II.Habsburškog sastavljen

od jesenskih ratarskih proizvoda(s nosom kruškom, a zanimljivoje da je vladar time bio vrlo zado-voljan) ili u sluèaju chantournétrompe-l’oeil 17. stoljeæa, Gij-sbrechtsovog platna izrezanogprema konturama iluzionistièkinaslikane pozadine uokvireneslike ili kada Degas svoju skul-pturu djevojèice iz 1881. godineodijeva u pravu plesnu haljinu...stvari iz svakodnevnog 2ivotadobivaju novo znaèenje u likov-nim umjetnostima.

Na naslovnici èetverojezièneautorske knji2ice catalogue rai-sonné trinaest je godina stara fo-tografija umjetnièine majke i ba-ke u voænjaku bakine kuæe iz ko-jega su jabuke nuðene posjetite-ljima izlo2be u funkciji Prousto-ve madeleine. Izlo2ene “naðenestvari” zapravo su umjetnièineosjetilne impresije koje pokreæusjeæanja na pro2ivljeno i nad2iv-ljeno, privatnu povijest, odnosnovlastiti svijet èiju sliku na taj na-èin autorica pokušava sistemati-zirati. Ona sakuplja sve, anonim-ne utilitarne kuæne i osobnepredmete (osobito one koji sadr-2avaju lettering i istaknut trade-mark – Solingenov rostfrei no2,Sonyjev spremnik za slušalice...),a naroèito trivijalnu ambala2u.Ambala2a je “èovjekoliki pred-met”, smatra autorica, èiju uobi-èajenu sudbinu (bacamo ih usmeæe bez da ih osviješteno pog-ledamo) ona silno 2eli promije-niti.

Uvoðenje i obrada zbiljskihsvakodnevnih predmeta, stvari,jednako su obilje2ili umjetnostnedavno “zakljuèenog” stoljeæakao i nepredmetna, odnosno ap-straktna umjetnost. Kandinskyveæ 1911. godine, u vrijeme kadaMatisse slika plošne arabeske odcvjetova dragoljuba, predviða daæe se das grosse Reale razvijati pa-ralelno s das grosse Abstrakte.Muzealizaciju i donekle sakrali-zaciju svakodnevnog 2ivotaKristina Leko provodi nadila2e-njem obiènosti predmeta sva-kodnevice (u industrijski proiz-vedenom okru2enju suvremenise èovjek snalazi prirodnije negou nepatvorenoj naturi). Kristinapredmete oslobaða od imperati-va “korisnosti” i pretvara u per-petuirane samostalne forme (pri-tom im pristupa na dva suprot-stavljena naèina, osjetilni i kon-ceptualni), umno2ene i prevede-ne u drugi materijal. Na primjer,ambala2u od stiropora ili kartonaprevodi u èvrstu, ali fragilnu ke-ramiku ili porculan. Odljevi (si-mulakrumi) u seriji, beskonaèno

ponovljeni u redovima i nizovi-ma, la2no ostavljaju dojam kaoda su predmeti modeli opetova-no industrijski masovno proiz-

vedeni. Naprotiv, multiple (kaokopije, replike i varijacije) su ha-nd-made – izradila ih je umjetni-ca vlastitim rukama 1997. godineu izvrsnoj umjetnièkoj radioniciEuropean Ceramics Work Cen-ter u Hertogenboschu u Nizo-zemskoj. Things, materijalni pre-dmeti nude se osjetu vida, ali iosjetu dodira, zanemarenom u(tradicionalnom) slikarstvu.Skulpturalne forme negativ-po-zitiv (puno-prazno) poststruk-turalistièke su “èiste informaci-je”, tj. simboli doslovnog aspek-ta viðenja i ozbiljenog gledanja(kao nastavni instrumentarij“Škole gledanja” Kristine Leko).To su pravilni oblici (na primjer,1,5 voltna baterija), tzv. teapotoblici ili pak antropomorfni ob-lici (zaštitne obloge za sokovnik,kako ih autorica naziva predmetiA i B, sablasno podsjeæaju na ok-lopljeno lice), a umno2en odljevotiska grijaèa vode u stiroporu(fitting piece – ambala2a oblikomne prati potpuno oblik predmetas kojim je isporuèena, pa su vid-ljiva ošteæenja, utisnuæa) monti-ran je na zidove galerije podsje-æajuæi na dalijevska katalonskapeciva. “Naznaèavajuæi podrijet-lo predmeta, njihova znaèenja,funkciju kao i sam oblik, balansi-rajuæi izmeðu individualnog, pri-vatnog i univerzalnog Kristina

Leko u kratkim crticama prièapovijest posljednjih deset godinavlastita 2ivota èime oslikava i 2i-vot kolektivnog prostora. Intim-

na emotivna kretanja, rodbinskei prijateljske veze smještene suposredstvom predmeta u povi-jesni kontekst devedesetih: rat,raseljavanje, regionalna ekonom-ska kretanja...”, navodi kustosicaizlo2be Ana Deviæ.

Konfekcijska (“èovjekolika”)ambalaBa kao vrijednost

Sentimentalni muzej “znaèaj-nih predmeta” Kristine Leko èi-ne gotovo iskljuèivo predmetivezani uz pojam doma (kuæanskiproizvodi, obiteljske fotografije,home-made audio i videozapisivlastite osobnosti, tj. tijela, glasai misli), koji se u društvenomkontekstu povezuje sa 2enom,premda su, prema Lévi-Straussu,2ene zapravo jedini “proizvod”autarkiènih tradicionalnih zajed-

nica koji biva razmijenjen s dru-gima. “Znaèajne predmete” au-torica je najèešæe dobila na pok-lon, poklonila ili razmijenila(Jastvo + Drugi), gotovo ritual-no kao u obièaju kula razmjenepredmeta melanezijskih Papua-naca (Huizinga: “Predmeti susveti. Oni posjeduju èarobnumoæ i vlastitu povijest koja pri-povijeda o tome kako su prvi putzadobiveni”). Protiv insistiranjana novitetu, anonimnosti i od-sustvu povijesti predmeta u svi-

jetu masovneproizvodnje i pot-rošnje, gdje je po-jam “graðanskoblagostanje” i “obi-lje” vezan uz rasi-panje, a ne oèuva-nje, autorica sakup-lja, èuva (akumuli-ra) i umno2ava pot-rošene i odbaèenestvari, koje utjelov-ljuju protok vreme-na, ali i nastojanjeda se ono zadobije.Netraumatiènomrekonstrukcijomprošlosti, ispitiva-njem subjektivnos-ti percepcije i ob-jektivnosti sjeæanjaKristina Leko pro-cesu pamæenja po-kušava dati estet-sku formu. Dekla-rirajuæi konfekcij-sku robu kao um-jetninu te prezervi-rajuæi ambala2ukonfekcijske robeza masovnu pot-

rošnju kao vrijednost, umjetnica“stvar” pretvara u fetiš, referencuna objekt 2elje ili 2elju samu. Amoderne privrede, “unatoè gole-moj uèinkovitosti i inovativnos-ti, uz svaku 2elju koju zadovolja-vaju stvaraju novu potrebu” (Fu-kuyama).

Birati sebe kao kombinacijuroba

“Èovjek se mo2e definiratikao posjednik ili korisnik odre-ðenog automobila, odreðene vr-ste cigareta, odreðene vjeroispo-vijesti i odreðene politièke parti-je. Meni se svijet predstavlja kaozbirka stvari, i buduæi da posje-dujem slobodu izbora izmeðunjihovih razlièitih vrsta, ja za-mišljam da sam autentièna osob-nost na osnovu same èinjenice dami je ostavljena sloboda tog iz-bora. Birajuæi stvari, ja imam ilu-ziju da biram samog sebe. U iz-vjesnom smislu to je toèno: oda-birem samoga sebe kao kombi-naciju raznih roba.” (Ko³a-kowski, Filozofski eseji).

Prostor Studija “Josip Raèiæ”bio je u vremenu trajanja (iznim-ne) izlo2be Kristine Leko poli-funkcionalan. Naime, osim što jefunkcionirao kao galerija (što sepodrazumijeva), mimikrijski jekorespondirao s okolnim trgo-vaèkim aktivnostima. Suorgani-zator projekta, drvna industrijaTvin d.d. iz Virovitice, izlo2io jesvoje proizvode (namještaj) i op-remio galeriju duæan programomkuænog ureda, te je prostor Stu-dija dobio novo, pridodano zna-èenje. Info-punktom Dr2avnogzavoda za intelektualno vlasniš-tvo Republike Hrvatske naglaša-va se èinjenica da umjetnièkaproizvodnja podlije2e zaštiti au-torskih prava kao i svaki drugiautorski rad (protiv redukcio-nizma misli). Pokušaj braènog2ivota, raseljeni prijatelji, 2alje-nje što se stare stvari zamjenjujunovima, 2al zbog bake, èije uto-

èište iz djetinjstva i dobaadolescencije završava pau-perizacijskih 1990-tih i kojase zbog osteoporoze fizièkimijenja i smanjuje (što nasnavodi na promišljanje op-æenito marginalnog polo2a-ja ljudi treæe dobi u društvui obitelji u suvremenom svi-jetu sklonom infantilizaciji;kao što ka2e Goethe, “Sta-riti znaèi postupno se pov-laèiti iz vidljivosti”), 2ivot-ne su epizode sadr2ane uizlo2enim “pronaðenim”predmetima, èesto u više-godišnjem posjedu autoriceprije nego što su “pronaðe-ni”, odnosno optereæeniviškom znaèenja.

Umjetnine kao duæanskaroba

Autorica Kristina Lekoslu2benica je vlastite umjet-nosti. Za trajanja izlo2beradi kao moderator percep-cije posjetitelja, objašnjava-juæi potku, “popreène niti”izlo2aka uz interpretacijusveukupnosti znaèenja (sa-dr2ajno i formalno ih de-

konstruirajuæi). Iskrena autorièi-na umjetnost je komercijalizira-na, kao roba na tr2ištu ponuðenana (malo)prodaju, u najam ili za-mjenu (kao što se svi nudimo natr2ištu rada).

Zbivanja u “duæanu/ateljeu”naposljetku su se odrekla fiziè-kog bivanja u prostoru Studijapreselivši se u virtualni prostor svlastitom internetskom strani-com (svojevrsna verzija BigBrothera). Ne samo da se na tajnaèin izlo2ba mogla posjetiti vir-tualno, veæ se i potvrðuje tezaPaula Virilia da je “cyberspace ustanovitom smislu kolonija pot-rebna pre2ivljavanju zapadnihdruštava, na isti naèin kao što suto u industrijskim društvima biliprostori udaljenih zemalja”.

14 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Umjetnica “stvar”pretvara u fetiš, referencu na objekt Belje ili Be-lju samu

Autorièina umjetnost je komercijalizirana,kao roba na trBištuponuðena na (malo)prodaju, unajam ili zamjenu

Znaèajni predmeti Kristine LekoKristina Leko, Mes objetstrouvés, Studio Josip Raèiæ,19. prosinca 2000 – 7. sijeènja 2001, Zagreb

Kristina Leko, Predmet naðen 1992, Spojnica bakine torbe kupljene u Trstu 1971.

Kristina Leko, Predmet A naðen 1995, Zaštita za sokovnik

Rosana Ratkovèiæ

Novom Sadu je od 1. do 3.prosinca odr2ana Video-Medeja, Meðunarodni sa-

mit za video umjetnost, odnosnofestival 2enskog videostvaralaš-tva. Video se nametnuo kao omi-ljen i rasprostranjen medij 2en-skog umjetnièkog djelovanja,èesto zapostavljen u tranzicij-skim zemljama bivše Istoène Eu-rope zbog specifiènih politièkih,kulturnih, društvenih i ekonom-skih uvjeta. Prvobitna namjeraorganizatora VideoMedeje bila jepredstavljanje autorica istoè-noeuropskih zemalja, kao i pru-2anje prilike za predstavljanje ra-dova domaæim autoricama, dokse kasnije pokazala potreba zaobuhvaæanjem šireg meðunarod-nog konteksta, tako da na festi-valu redovito sudjeluju i sudioni-ce iz Zapadne Europe, Amerike iAzije. VideoMedeja postoji veæpet godina, a prvi put odr2ana je1996, u uvjetima najte2e medij-ske blokade, kada je publika do-lazila na VideoMedeju vidjeti štose zaista dogaða u Jugoslaviji, jersu u to vrijeme dokumentarni vi-deoradovi jugoslavenskih autorapredstavljali jedine vizualne in-formacije o pokretima, akcijamai demonstracijama protiv tadaš-nje vlasti.

Za razliku od oronulog, za-puštenog, ali još uvijek monu-mentalnog Beograda, gdje jedna-ko mnoštvo kupaca obilazi im-provizirane uliène štandove, kaoi dobro opskrbljene knji2are, a

sveprisutni miris nerazgraðenogbenzina podsjeæa na gradove Da-lekog istoka, svega stotinjak ki-lometara udaljen Novi Sad tipiè-ni je srednjoeuropski gradiæ više-nacionalnog stanovništva gdjepeterojezièni natpisi na javnimustanovama potvrðuju tradicio-nalne vrline tolerancije i prizna-vanja razlièitosti. Unatoè bliziniglavnog grada, Novi Sad je kaopokrajinsko politièko središterazvio vlastite kulturne instituci-je, te se predstavlja kao sna2na isamosvjesna kulturna sredina.Tradicija bavljenja novim umjet-nièkim praksama, od performan-sa, konceptualne umjetnosti dovideostvaralaštva, kao i dugogo-dišnja tradicija eksperimentalnog

i kratkometra2nog filma èiji no-sitelji su ?elimir ?ilnik, KarpoAèimoviæ Godina i ZoranMašireviæ, svakako je pridonijela

da se u krajnje nepovoljnim uvje-tima sredinom devedesetih, obi-lje2enim meðunarodnom izola-cijom i unutrašnjom represijom,u Novom Sadu pokrene umjet-nièki festival meðunarodnogznaèenja.

Današnja Jugoslavija, svedenana neslavni ostatak nekadašnjedr2ave, èije izgubljeno znaèenjepostoji još samo u simbolici ime-na i himne, osiromašena, izolira-na, izmanipulirana i zapuštena,funkcionira kao zemlja dubokihkrajnosti i proturjeènosti. Pro-turjeènostima jugoslavenske sva-kodnevice pripada i postojanjeutjecajnog videofestivala koji sebavi promocijom 2enskog vi-deostvaralaštva u uvjetima kadasuvremena umjetnost u Jugosla-viji postoji gotovo iskljuèivo naoff sceni, a videoumjetnost se ni-kada nije u potpunosti integrira-la u umjetnièki sustav, ostajuæi usjeni tradicionalnih umjetnièkihdisciplina.

Kreacija destrukcijeProturjeènost prisutna u

predlo2enom, ali ne obavezuju-æem naslovu ovogodišnjeg festi-vala VideoMedeja, Kreacija des-trukcije, sadr2i višestrukost zna-èenja koje odgovara proturjeè-nostima funkcioniranja jugosla-venske politike, društva i kultu-re. Izabrani naslov govori o sta-nju u Jugoslaviji gdje je destruk-cija svakodnevna pojava, dok do-davanje pojma kreacije istovre-meno nosi znaèenje kreacije des-trukcije same, kreacije u uvjeti-ma destrukcije ili pretvaranjadestrukcije u kreativan èin. Tajnaslov najbolje odgovara radovi-ma mladih jugoslavenskih autorakoji su premijerno predstavljenina VideoMedeji, gdje je destruk-cija, skrivena ili oèigledna, ne-zaobilazan motiv, iako umjetniè-ka vrijednost ovih radova zaosta-je za visokim te2njama autora.

Naslov rada Srpska mileni-jumska buba Aleksandra Karišikai Dragana ?ivanèeviæa odnosi sena pojavu da se na nadgrobnimspomenicima unaprijed uklesani

poèetni brojevi proteklog stolje-æa klesanjem prepravljaju u po-èetne brojeve novog milenija nagrobovima vlasnika koji su nad-

2ivjeli milenij u kojem su oèeki-vali umrijeti. Suprotstavljanjemgrubog hardverskog postupkaklesanja u kamenu krajnje sofis-ticiranom informatièkom prob-lemu tehnološki razvijenog svi-jeta jugoslavenskoj se stvarnostisuprotstavlja stvarnost visoko-razvijenog svijeta globalne teh-nologije i ekonomije. Brutalnoizravan videorad Life Antala Szi-larda te2i doprijeti do krajnjihpitanja 2ivota i smrti. Suprot-stavljanje i ispreplitanje 2ivota ismrti u ovom radu vodi premapitanju što je stvarnije, sigurnijei pouzdanije. Radovi Dragane?arevac, videotrilogija Rat i seæa-nje: Oèaj, Collateral Damage iMost, kojima je simbolièno zat-voren festival, takoðer se bavetragiènom ratnom stvarnošæudr2ava bivše Jugoslavije.

U zvaniènom programu festi-vala prikazano je èetrdesetak vi-deoradova u konkurenciji za triravnopravne nagrade festivala.Nagraðeni rad Skok hrvatske au-torice Renate Poljak bavi se ispi-tivanjem i kritikom stereotipa o2enskom naèinu razmišljanja.Na skakaonici visoko nad mo-rem autorica opremljena kupa-æim kostimom i kapom za kupa-nje nervozno odluèuje hoæe liskoèiti, a razlog neodluènosti ni-je visina skakaonice, veæ šminkakoja æe se skinuti s lica. Nagra-

ðen je i rad Gabrijele Vasiæ iz Ju-goslavije Energija pitanja, perfor-mans koji autorica izvodi predkamerom ispitujuæi dodirima ru-ku vlastito lice i tijelo. NagraduVideoMedeje dobila je i kanadskaautorica Isabelle Hayeur, a nag-radu za najbolju mladu autoricudobila je jugoslavenska autorica

Mia Stojanoviæ. U zvaniènojkonkurenciji prikazani su i rado-vi estonskih umjetnica Kai Kaljoi Mare Tralla. Rad Kai Kaljo Pat-hetique predstavlja intiman od-nos autorice prema problemimaljudi iz njezine okoline, dok jerad Mare Tralla Felt Boots ironi-èan komentar pojave sveopæeglobalizacije i amerikanizacije.Videorad When Words Fell indij-ske umjetnice Varshe Nair ispi-tuje korijene tradicionalnog po-lo2aja 2ene u predajama koje sesmatraju temeljnim vrijednosti-ma neke društvene sredine. Slo-venska autorica Ema Kuglerpredstavila je rad Homo Erectuskoji kao i ostale njezine radovekarakterizira visoka razina pro-dukcije i tehnièke izvedbe. Istevrijednosti obilje2ja su i rad Dis-covering Senses jugoslavenskeumjetnice Biljane Vickoviæ.

Katalogizacija videoprodukcijeFestivalski program bio je

upotpunjen i predstavljanjem vi-deoinstalacija. VideoinstalacijaLive zagrebaèke umjetnice Kse-nije Turèiæ ispituje odnos tijela iosjeæaja preko odraza njihovapojavljivanja, dok videoinstalaci-ja Phantasmagoria Anneke Petti-can i grupe Brass Art (UK) istra-2uje sliku grada u promijenjenojulozi i odnosima prema svojimstanovnicima.

Prateæi programi festivala sas-tojali su se od autorskih prezen-tacija umjetnika, performansa,prezentacija CD-ROM-ova iumjetnièkih projekata, kao i odoff programa gdje su prikazanifilmovi koji nisu ušli u slu2benukonkurenciju festivala. Dvo-dnevni okrugli stol bavio se pita-njima prepoznavanja struktural-nih promjena na podruèju kultu-ralne politike u uvjetima novepolitièke situacije u Jugoslaviji.Zemira Alajbegoviæ predstavilaje Videodokument, katalog i CD-ROM, cjelovit pregled videoum-jetnosti u Sloveniji, a slièan pro-jekt beogradskog centra za suv-remenu umjetnost, katalog Vi-deoumetnost u Srbiji predstavioje Dejan Sretenoviæ. Autoricaovog teksta predstavila je proje-kt co.operation, Meðunarodniforum za feministièku umjetno-st i teoriju, odr2an u rujnu uDubrovniku, kojem je Zarez ne-davno posvetio svoj posebni do-datak. Opse2an rad kolega izSlovenije i Jugoslavije na katalo-gizaciji videoprodukcije u njiho-vim zemljama trebalo bi shvatitikao poticaj i ukazivanje na neop-hodnost takvog pristupa i na hr-vatskoj videosceni.

Pored natjecateljskog dijela uprogramu festivala predstavljenje izbor videoradova iz kolekcijeHeure Exquise, francuske udrugespecijalizirane za promociju vi-

deoumjetnosti. Izuzetno zanim-ljivi bili su radovi izvedeni uz po-moæ suvremenih digitalnih teh-nologija izrazite vizualne esteti-ke: Poems, Eddie D. ili Captives2nd Movement, N+N Corsino.Rad La Reine des Pommes Isabel-le Froment, koja je sudjelovala i sautorskom prezentacijom svojihradova, izrazito je feministièkogusmjerenja i razmatra stereotipevezane uz oba spola; 2ene kaopro2diraèice muškaraca i muš-karca kao neodoljiva, mišiæavaljubavnika.

Nagrada za autorski opus do-dijeljena je Bredi Beban koja jesudjelovala s autorskom prezen-tacijom svojih videoradova, kao iradova koje je izvela u suradnji sHrvojem Horvatiæem. Najupe-èatljiviji meðu prikazanim rado-vima Brede Beban bio je Let's ca-ll it love, u kojem se brazde gra-mofonske ploèe s omiljenom lju-bavnom pjesmom Chata Bakeraizjednaèavaju s avionskim trago-vima, brazdama na nebu, dokavioni u slow motionu istovarujusvoj smrtonosni teret.

Uz bogat festivalski programispunjen projekcijama i prateæimprogramima osobit dojam osta-vila je brojna festivalska publika,koja je zainteresirano i pa2ljivopratila sve projekcije, što je naj-bolji pokazatelj va2nosti i utjeca-ja ovog festivala.

15III/47, 18. sijeènja 2,,1

Festival s brojnom publikomVideoMedeja, Meðunarodni samitza video umjetnost,Novi Sad, 1 – 3. prosinca 2000.

Julien Dajez, U-MAN, 1997.

N+N Corsino, Captives 2 mouvement, 1999.

Postojanje utjecajnog video-festivala dio je proturjeènosti jugoslavenske svakodnevice

Katalogizaciju videoprodukcije izSlovenije i Jugoslavije trebashvatiti kao poticajza takvu obraduhrvatskog videostvaralaštva

16 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Vesna Kesiæ

ada veæ zaboravljeni i novim afera-ma zasjenjeni zagrebaèki Evropskisummit neæe ostati zapamæen

onakvim kakvim su ga pri2eljkivali doma-æi organizatori i evropski inicijatori: kaonajviši meðunarodni skup ikada odr2an uHrvatskoj, prvi te vrste u poratnoj ex-Yuregiji, koji je trebao oznaèiti neki novi po-èetak opstanka na ovim prostorima. Namedijskoj razini prezentacije bio je to do-gaðaj povodom kojeg su se novinari i no-vinarke Galiæ/Merliæevog Informativnogprograma, poduprti gnjevom i guskamasto2era za obranu digniteta Domovin-skog rata, pretvorili u skvadrone za iznu-ðivanje isprike od predsjednika SRJ Vojis-lava Koštunice. Ako nisu izvještavali okulinarstvu, sigurnosti i uvjetima u koji-ma rade novinari, ili o problematiènostitermina "zapadni Balkan", proganjali sustrane goste i sluèajne prolaznike, domaæepolitièare, ukljuèujuæi predsjednika dr2a-ve, Koštunicu i ostale èlanove delegacijeSRJ, po njima, jedinim va2nim pitanjem utom trenutku: Hoæe li se?; Da li bi se tre-bao?; i Zašto se nije? Koštunica isprièaoHrvatima.

Najveæi dio hrvatskih medija nije ni po-kušao objasniti zašto bi se Koštunica tre-bao isprièati; Ne ”za što", odnosno zbogèega, to znamo: "zbog agresije i zloèinapoèinjenih nad Hrvatima", nego baš –"zašto"? Kakve bi ta isprika imala implika-cije za Hrvate, Srbe, njihove dr2ave, za 2r-tve rata, za mirovni proces, prošlost ilibuduænost? Po obièaju površno i tenden-ciozno krenuli su od veæ definiranih sta-vova o ratnim zloèinima, o "agresoru i 2r-tvi." Ako su veæ 2eljeli govoriti o isprici,mediji, ali i druga, struèna javnost propus-tili su prigodu da obave jednu od svojihinformativno-edukativnih funkcija, da or-ganiziraju okrugle stolove, pozovu struè-njake iz podruèja prava, filozofije prava,moralne filozofije, etièare i politièare i dapokrenu javni razgovor o svim tim kate-gorijama u njihovu opæem i konkretnomznaèenju. Problem poimanja kriviène ipolitièke i moralne odgovornosti sudioni-ka u posljednjim balkanskim klanjima tekpredstoji da postane predmet ozbiljnogjavnog dijaloga i argumentacije. U svimsredinama zahvaæenim proteklim ratnimdesetljeæem.

Politièari nisu postupili odgovornoPolitièari sve tri poluge vlasti (Mesiæ,

Raèan, Tomèiæ) nisu postupili ništa odgo-vornije. Bilo je više nego jednostavno tadaunisono tvrditi da bi se Koštunica trebaoisprièati, a to što ga unatoè izostanka is-prike pripuštaju u zemlju objasniti multi-lateralnim karakterom skupa – što je non-sens. Problem se vraæa i pri svakom no-vom pozivu iz Haaga koji su se, u meðuv-remenu, opasno pribli2ili vodeæim ljudi-ma iz tadašnjeg hrvatskog vojnog i dr2av-nog vrha. Èim se pitanja krivice i odgo-vornosti nametnu visom silom haaškogasudilišta, politièko nam vodstvo poèinjegurati u usta varalicu, zamuæivati pojmoveindividualne i kolektivne krivice, "zapovi-jedne" i "objektivne" odgovornosti, statu-sa svjedoka, osumnjièenika i okrivljenika.I mediji i politika kao da namjerno te ka-tegorije odr2avaju nejasnima i dubiozni-ma. Time ignoriraju neke od osnovnihprincipa pravne tradicije zapadne civiliza-cije u koju se inaèe zaklinju. U pitanjukriminalne odgovornosti, bila ona politiè-

ke ("objektivne") ili vojne ("po zapovjed-noj liniji") provenijencije, ne postoji mo-guænost kolektivne krivice. Ali postojimoguænost kolektivne moralne i politièke

odgovornosti. Krivica, u zakonsko-prav-nom smislu, je uvijek individualizirana.Stoga ni famozna zapovijedna i objektiv-na odgovornost – po kojima bi se na sudumogli naæi generali, ministri i politièari –nisu i ne mogu biti shvaæene ni kriviènosudski tretirane kao kolektivne krivice.Ukoliko sud procijeni da su ratni zloèinipoèinjeni (nisu zaustavljeni, sprijeèeni ilinisu ka2njeni) kao rezultat politièke in-tencije (etnièki oèišæena Hrvatska) ili voj-nih operacija (ratni zloèini i teritorijalnoetnièko èišæenje), odgovarat æe nositeljifunkcija na raznim razinama vojnog zapo-vijednog lanca ili lanca donošenja politiè-kih odluka. ali uvijek pojedinaèno. A od-govarati bi mogli (i trebali) i pojedinaènipoèinitelji na kraju toga lanca politièkih ivojnih odluka, kao što je to bilo u sluèaj sDDR-om gdje se sudilo Walteru Ulbric-htu, (suðenje je prekinuto njegovom smr-æu), ali i onim "malim" stra2arima i schutz-policajima koji su pucali u prebjege. Hr-vatski politièari, kao ni potreseni i uplaše-ni patrioti, utjehu ne vide ni u èinjenici dase bez takovog koncepta – koncepta kri-viène odgovornosti po liniji "zapovijedne"i "objektivne" odgovornosti nikada ne bimoglo suditi Miloševiæu. Ni on, vjerojat-no, nije nikoga ubio vlastoruèno ni osob-no sudjelovao u masakrima. Koštunica,meðutim, neæe u Haag, osim mo2da kaosvjedok. Kod zahtjeva za ispriku upuæiva-nih Koštunici postavljalo se mnogo kom-pliciranije pitanje od kaznene krivice, re-gulirane u ovim sluèajevima meðunarod-nim pravom. To je upravo pitanje kolek-tivne moralne i politièke odgovornosti èi-tavih politièkih grupa ili èak nacija. Koš-tunica bi, kao predsjednik dr2ave kojaprihvaæa svoju prošlost i zahtijeva konti-nuitet dr2avnosti, isprikom trebao simbo-lièno preuzeti odgovornost jugoslavenskedr2ave i srpskog naroda za poèinjena zla.

Trijumfalni osjeæaj nevinostiU jednom razgovoru izmeðu Jürgena

Habermasa i Adama Michnika, (The NewYork Review of Books, 24. o2ujka, 1994) –pri èemu je izrazito va2no da razgovarajuupravo dva eminentna predstavnika nacijakoje imaju dugu povijest meðusobnogodnosa krivice i odgovornosti, "agresora i2rtve" – Habermas na Michnikovo pitanjeo znaèenju nacionalne kolektivne kriviceodgovara: "Ne postoji kolektivna krivica.Svatko tko je kriv mora odgovarati kaopojedinac. Istodobno, postoji nešto po-put kolektivne odgovornosti za intelek-tualnu i kulturnu situaciju u kojoj su ma-sovni zloèini postali moguæi. A mi smosvi podjednako nasljednici prošlosti,"dakle, svi i podjednako odgovorni, tvrdiHabermas. Govoreæi o specifiènoj nje-

maèkoj odgovornosti, on razvija tezu da uNjemaèkoj, zemlji èija povijest bilje2i je-dinstvene ekstreme kad su u pitanju zloèi-ni prema drugima, odgovornost za proš-

lost podrazumijeva njeno permanentnopreispitivanje, nepovjerenje prema tradi-ciji i kulturnim ustanovama, prema djedo-vima i elitama. Za razliku od društava s ja-èom i duljom demokratskom tradicijom,gdje se neke stvari podrazumijevaju, nje-maèka politika, politièki diskursi i politiè-ka kultura trebaju biti stalno pod lupom,tvrdi Habermas. Michnik mu odgovara dane dijeli njegov "trijumfalni osjeæaj jedin-stvene njemaèke krivice". Osjeæaj je poMichniku problematièan stoga što je uPoljskoj istodobno proširen osjeæaj "tri-jumfalnog osjeæaja nevinosti". A Poljacisu, podsjeæa Michnik, otvorili vlastitekoncentracijske logore i prije nego sustigli Nijemci. Sudjelovali su u separaciji iuništavanju Zidova, u odr2avanju Aus-chwitza i tako redom. "Nemam pravo se-be tješiti argumentom da su njemaèki fa-šisti bili efikasniji" zakljuèuje Michnik.

Bi li ovakav razgovor o odgovornosti ikrivici izmeðu eminentnog Srbina i Hrva-ta bio danas metodološki moguæ u Hrvat-skoj ili u Jugoslaviji, neovisno o bitno raz-lièitim povijesnim kontekstima? Sum-njam. Mo2da je i prerano, a bitno je da jetome, kao i mnogim drugim sliènim raz-govorima, prethodio povijesni poklon iisprika kancelara Brandta 1960. pred spo-menikom 2rtvama varšavskog geta, kojuje kancelar Schröder, ponovivši je nedav-no, nazvao "gestom hrabrosti i unutarnjesnage".

Razumijevanje kao postizanje zajedniè-kog smisla

Pitanje krivice, odgovornosti oprostajedno je od najslo2enijih etièkih, moral-no-filozofskih i praktièno-pravnih pitanjajudeo-kršæanske tradicije i evropskog mo-derniteta. S racionalizmom i prosvjetitelj-stvom, od Kanta do Hannah Arendt, Ha-bermasa, Derridae ili anglosaksonskihmoralnih filozofa, poput Michaela Walze-ra, ono postaje jednim od središnjih mjes-ta filozofskog i politièkog promišljanja. Ukršæanstvu èin isprike je moralno-spoz-

najni èin koji slijedi nakon preuzimanjaodgovornosti za poèinjeni grijeh, potkri-jepljene kajanjem ("rehabilitacija savjesti")i oprostom milošæu bo2jom. No, od Sv.Augustina naovamo ni kršæanstvo neprihvaæa te procese neovisno od sudjelo-vanja razuma. Kategorije razumijevanja iodgovornosti zauzimaju središnje mjestou politièkoj teoriji Hannah Arendt. Razu-mijevanje (Verstehen, understanding) kojeona definira kao postizanje zajednièkog

smisla i znaèenja preduvjet je postavljanjupitanja politièke i moralne odgovornosti.Te dvije kategorije vezane uz politièkodjelovanje u uvjetima rata i totalitarizamatema su Izvora totalitarizma. "Razumije-vanje je, za razliku od posjedovanja toènihinformacija ili znanstvenih spoznaja, vrloslo2eni proces koji nikada ne dovodi dojednoznaènih rezultata". Ono transcendi-ra solidno tlo èinjenica i brojki, piše Aren-dt u eseju Razumijevanje i politika iz1953. godine koji je nastajao paralelno sTotalitarizmom. Razumijevanje je parexcellence ljudska (mentalna ili umna) ak-tivnost i sposobnost, ono što nas èiniljudskim biæima i putem èega "uspostav-ljamo vezu i prilagoðavamo se uvjetimastvarnosti, to jest, pokušavamo biti kodkuæe u svijetu". Pogotovo nakon straviè-nih dogaðaja poput Holokausta. Odnosizmeðu politike i razumijevanja nije lakodefinirati. Politièka akcija ne mora proiz-laziti iz razumijevanja, veæ mo2e slijeditiiz informiranosti, veæ usvojenih moralnihprincipa i zdravog razuma (common sen-se) kojim ljudi objašnjavaju povijesne do-gaðaje i politièke fenomene. Ali razumije-vanje postaje bitno za politièku akciju ako2elimo da ta akcija bude vise od obièneborbe za opstanak ili kao druga krajnost,puko pokoravanje nekom postavljenom"moralu" ili doktrini. Jedna od dijagnozamoguænosti radikalnoga zla, koje je obiè-ne njemaèke èinovnike dovelo do sudio-ništva u zloèinima, nije bio nedostatakmorala, tvrdi Arendt. Eichmann je mislioda organizirajuæi transporte Zidova obav-lja svoju du2nost, a to je moralni èin. Naupit izraelskog suca, znao je toèno inter-pretirati Kantov kategorièki imperativ. Iz-vore radikalnog zla Arendt tra2i u Eic-hmannovoj nesposobnost da misli, ne-dostatku refleksije i sposobnosti rasuði-vanja, razumijevanja unutar pluralne ljud-ske zajednice. Ta se nemoguænost javljakao politièki uvjet upravo zato što su plu-ralitet i raznovrsnost u totalitarizmu uniš-teni. (Arendt: Eichmann u Jeruzalemu: obanalnosti zla).

Sposobnost da se s drugima dijeli svijetDa bi dogaðaji koje pojedinac ili zajed-

nica iskuse dobili smisao, potrebno jeuposliti proces razumijevanja koji je za-jednièki politièki i umni napor ljudi koji2ive u istome svijetu, ljudi kao pripadnikaèovjeèanstva, èovjeka qua èovjeka, rekla biArendt, u zajednici shvaæenoj šire od gra-nica nacije. Apodiktièke tvrdnje, arbitrar-no donošenje sudova, imenovanje prijenego je postignut konsenzus oko smisla iznaèenja nekog povijesnog dogaðaja ilidruštvenog fenomena uništavaju procespostizanja razumijevanja i vode indoktri-naciji, "perverziji razumijevanja" i "perver-ziji politike". To su mehanizmi propagan-de. Kod Arendt, na Kantovoj tradiciji,kljuè èovjekove sposobnosti suðenja iprosuðivanja nalazi se u sveukupnoj spo-sobnosti da se s drugima dijeli svijet. Mo-ralni su sudovi, odnosno naša sposobnostda ih donosimo, isto kao i izvor naše poli-tièke akcije, utemeljeni u zajednièkomsmislu (sensus communis, l'esprit general)koji æemo pridati nekim dogaðajima i uto-liko, ako svi dijelimo taj smisao ili smo gau stanju dijeliti, svi imamo jednake mo-guænosti da shvatimo i osjetimo odgovor-nost, pa da dakle u njoj sudjelujemo naosnovi svakog svog èinjenja ili neèinjenja.Treba svakako napomenuti da kod Arendtnije rijeè o apsolutnim i konzistentnimmoralnim principima u koje ona, za razli-ku od veæine sljedbenika racionalizma iprosvjetiteljstva, nije vjerovala. I do razu-mijevanja i do moralnog suda moguæe je,po njoj, doæi jedino unutar ljudske plural-nosti i raznovrsnosti u zajednièkom tra-2enju zajednièkih principa, u uzajamnos-ti, pluralnom, "koncertnom" (in concert)djelovanju i komunikaciji meðu ljudima upolitièkoj, to jest javnoj sferi.

Ovdje i sadaDa se sve ovo ne bi pretvorilo u semi-

nar o pojmovima razumijevanja i odgo-vornosti kod H. Arendt ili u apstrakcijeodvojene od dnevne politike, vratimo se usferu – ovdje i sada. Što bi se dogodilo da

Odgovornost, isprika, oprostZašto se nije Koštunica isprièao Hrvatima, hoæe li se i bi li setrebao isprièati?

Ma kako to bogohulnozvuèalo hrvatskome eteru, Koštunica je bio upravu kad je rekao da æeovdje morati poteæi jošneko vrijeme i da su potrebne još neke spoznaje prije nego se bilo tko poène isprièavati

III/47, 18. sijeènja 2,,1 17

Omer Karabeg

Od završetka rata na prostorima bivšeJugoslavije uporno se prièa da pomirenjeneæe biti moguæno bez tra"enja oprostaza zloèine. No, kako sada stvari stoje, ni-ko nikome nije spreman da se izvinjava.Mislite li, gospodine 2aniæu, da u ovomsadašnjem trenutku uopšte treba razgo-varati o tra"enju oprosta ili to treba osta-viti za neko kasnije vrijeme?

– Ganiæ: Svakako da treba razgovaratii u hrvatskoj i u srpskoj javnosti o pita-njima iz nedavne ratne prošlosti, pa takoi o krivnji i o preuzimanju odgovornostiza zloèine koji su u tom razdoblju uèinje-ni. Meðutim, izuzetno je štetno i u iz-vjesnom smislu i vrlo licemjerno razgo-varati o tome u obliku zahtjeva i ultima-tuma, a kod nekih sudionika tih raspravau hrvatskoj javnosti primjeæujem i poku-šaje vrlo primitivnog oblika trgovine.Naime, oprost i isprika se prezentirajukao oblik ucjene i to rade upravo oni lju-di koji se najjaèe busaju u svoja hrvatska iu svoja kršæanska prsa. To izgleda otprili-ke ovako – ako se oni nama ne isprièaju,onda mi neæemo uèiniti to i to. Na prim-jer, ka2e se, ako Srbi 2ele doæi na ljetova-nje na naš dio Jadrana, onda se oni prijetoga moraju isprièati. Ima još dosta tak-vih primjera koji pokazuju da se jednaozbiljna tema kako s moralnog, tako i shistorijskog, politièkog, društvenog isvakog drugog aspekta, obezvreðuje nataj naèin što se spušta na razinu dnevno-politièkih prepucavanja, trgovanja, ucje-na i slièno.

– Èoloviæ: Ja mislim da se preuvelièa-va va2nost gesta izvinjenja. S druge stra-ne, mogu da ka2em da u principu nisamprotiv toga. Na primer, ako bi tako neštouèinio predsednik Koštunica, kada bi seizvinio, recimo, zbog zloèina uèinjenihnekom drugom narodu u ime Srbije i sr-pskog naroda, to bi za mene bilo prijatnoiznenaðenje. Ali mislim da je neumesnozahtevati od njega ili od nekog drugog dase javno i sveèano izvini, i to postavljatikao uslov da bi se, recimo, odnosi Srba sasusedima normalizovali. Ja mislim da imamnogo va2nijih i preèih stvari koje bi no-sioci nove vlasti u Srbiji, i ne samo u Sr-biji, mogli da urade u vezi sa proteklimratovima. To je najpre puna saradnja saMeðunarodnim sudom za ratne zloèine uHagu i, uporedo s tim, eventualno suðe-nje za te iste ili neke druge zloèine i u na-šoj zemlji. Jer, stvarno bode oèi èinjenicada su i dalje na slobodi mnogi od onihkoji su optu2eni za ratne zloèine. Tra2itiili nuditi izvinjenje za zloèine, èiji su po-èinioci i dalje na slobodi, deluje mi neu-mesno i, da upotrebim jednu jaèu reè,groteskno.

Danas, kad je reè o izvinjavanju, otpri-like imamo ovakvu situaciju. Kad novavlast u Hrvatskoj od novih lidera Srbijetra2i ispriku za Vukovar, oni obièno od-govaraju da Srbi veæ više od pola decenijeèekaju na izvinjenje za Jasenovac.

– Ganiæ: S tim stvarima treba biti veo-ma, veoma oprezan, jer, ako jednoznaènostavimo dogaðaje u povijesnu perspekti-

vu, tek onda æemo se zaplesti u nerazmr-sivu mre2u i doæi æemo ne samo do Dru-gog svjetskog rata, nego i do – Adama iEve. Pa kada neko ka2e: "Neka se Srbi is-

prièaju za zbivanja u 1991. godini", dobitæe odgovor sa srpske strane: "Mo2e, alineka se prije toga Hrvati isprièaju za us-taške zloèine", na što æe onaj prvi kazati:"Dobro, ali neka se prije toga Srbi ispri-èaju za ubojstvo Radiæa", i tako besko-naèno mo2emo iæi u prošlost. Naravno,mi uvijek moramo voditi raèuna o povi-jesnoj dimenziji dogaðaja, ali moramoimati na umu i njegovu aktualnost. Jer, upovijesnoj perspektivi malo je tko s ovihprostora izašao neokrvavljenih ruku.Potrebno je da eventualna isprika budezavršetak, finale, jednog dubljeg promiš-ljanja hrvatsko-srpskih i ukupnih odnosana podruèju koje je pokrivala SFR Jugos-lavija. I kada doðemo do istine, onda æe iova etièka razina problema koju podra-zumijeva isprika biti mnogo jasnija i jed-nostavnija.

Kako vi, gospodine Èoloviæu, gledatena ovo vraæanje u istoriju?

– Èoloviæ: Za istra2ivanje te teme uprošlosti va2i isto ono što va2i i za istra-2ivanje te teme u sadašnjosti. To istra2i-vanje podrazumeva muèno i dugotrajnosuoèavanje s istinom o ratovima u rani-jem periodu, a pre svega sa istinom oovim poslednjim krvavim ratovima u biv-šoj Jugoslaviji, odnosno suoèavanje sa

odgovornošæu za te ratove koja, naravno,nije samo krivièna i ne svodi se samo naotkrivanje i ka2njavanje ratnih zloèina,nego se mora do kraja objasniti i odgo-vornost onih koji su, propagirajuæi i šire-æi mr2nju pripremali teren za nove zloèi-ne. Èesto su u tom govoru mr2nje koji sejavljao poslednjih godina, korišæene isto-rijske reference koje su imale zadatak dapoka2u da meðu narodima na ovomprostoru vlada fatalna, neizbe2na, neu-moljiva mr2nja, da je teško iz toga izaæi ida naši "jadni" ratnici, politièari, pesnici iostali poslenici javne reèi nemaju drugenego da, sledeæi logiku tog fatuma, la-mentirajuæi nad sudbinom svog naroda ioptu2ujuæi neprijatelja, nastave svoj "pat-riotski" i "plemeniti" posao.

Zloèini pod pokroviteljstvomÈini se da je svako spreman da tra"i

od drugog izvinjenje, a sam nije spremanda se izvinjava. Recimo, nova hrvatskavlast oèekuje izvinjenje od predsjednikaJugoslavije Vojislava Koštunice, a nijespremna da se i sama izvini Bošnjacimaza zloèine koji su poèinjeni u Ahmiæimai na drugim mjestima u Bosni.

– Ganiæ: Uglavnom ste u pravu. Iako,od strane hrvatske slu2bene vlasti nije tajzahtjev baš tako bio formuliran. To je bi-lo formulirano u dijelu hrvatske javnostikoju mo2emo nazvati ostacima HDZ-a iraznih desnih i filoustaških snaga, èija se

brojèana snaga, ili bolje reèeno neznat-nost, jasno pokazala na ulicama kada suorganizirali demonstracije. Meðutim,ovo drugo što ste rekli dotièe se upravoonoga što je najbitnije u prièi o isprikamai o oprostima. Rijeè je zloèinima koji supod pokroviteljstvom i na poticaj ondaš-nje slu2bene hrvatske politike uèinjeni

protiv Bošnjaka u vrijeme rata izmeðuHVO-a i Armije Bosne i Hercegovine.Naime, u ovom konkretnom sluèaju is-prika je bitnija Hrvatima nego Bošnjaci-ma. Zašto? Zato što isprika, ako je auten-tièna i iskrena, prije svega treba onometko je osobno uèinio zlo ili ga je netkodrugi uèinio u njegovo ime. Isprika namtreba zbog nas. Svakome od nas, zbognas samih. Ja sam, pripremajuæi se za ovajrazgovor, proèitao tekst koji sam saèuvaou svojoj dokumentaciji, a tièe se jedne is-prike. Rijeè je o dogaðaju starom petstogodina, a to je izgon ?idova iz Španjol-ske. Na petstotu obljetnicu tog dogaðaja,31. o2ujka 1992. godine, španjolski kraljJuan Carlos došao je u madridsku sina-gogu i tamo je na simbolièan naèin poniš-tio edikt o izgonu ?idova. Pri tome trebaznati da 2idovska zajednica u Španjolskojto nije zahtijevala od njega, kao i da ješpanjolski ustav iz 1869. godine progla-sio potpunu slobodu vjere, pa strogopravno gledano kralj nije bio prisiljen dase ponovo isprièava. Meðutim, on je touèinio ne zbog ?idova, veæ zbog Španjo-laca. Zbog toga što je bio uvjeren da Špa-njolci neæe postati moderan narod ako nepostanu svjesni i te mraène epizode izsvoje povijesti, neovisno od toga što seona dogodila prije petsto godina. To istovrijedi i za Hrvate i za Srbe. Hrvati sezbog sebe samih trebaju isprièati za onazla koja su u njihovo ime uèinjena, od-nosno spoznati ih kao zla. To moraju uèi-niti da bi postali svjesni vlastitih zabludakako se one više nikada ne bi ponovile,jer nas povijest uèi da nitko nije zauvijekimun od povremenih razdoblja zaluðe-nosti i divljaštva.

Vojislav Košutnica smatra da jednos-trano izvinjenje ne dolazi u obzir. Ka"eda nas samo istina oslobaða i to istina ustarozavjetnom smislu. Dijelite li to miš-ljenje, gospodine Èoloviæu?

– Èoloviæ: Delim sve do onog "u sta-rozavetnom smislu". Naime, ja o istiniimam laièku, ovozemaljsku predstavu imislim da je istina osnovni princip, os-novno naèelo od kojeg moramo krenutikad govorimo o odgovornosti i o izvinje-nju. Ako ni zbog èega drugog, ono zbogtoga što bez otkrivanja istine o onomešto je uèinjeno u toku ovih ratova nemademokratije. Drinka Gojkoviæ u jednomod svojih izvanrednih tekstova na ovu te-mu ka2e: "Nema demokratije u Srbiji bezutvrðivanja odgovornosti Srbije za rat uex-Jugoslaviji". I ja takoðer mislim da no-va vlast u Srbiji mora da suoèi graðane satemom rata, ako ne 2eli da ih dr2i podaljeod realnosti, to jeste, podalje od istine.Suoèavanje sa istinom je najva2niji i naj-preèi zadatak kad govorimo o odgovor-nosti za ono što se dogaðalo u Jugoslavi-ji u ovih deset ratnih godina, a bojim seda skretanje s te teme na neke metafiziè-ke, religijske ili duhovne dimenzije mo2esamo da zamagli istinu i da je uèini ne-dostupnom obiènom razumevanju iobiènom èoveku. Ali, kad veæ govorimoo tome, ako dozvoljavate, dodao bih sa-mo još i ovo – da se zapravo moralnavrednost izvinjenja preuvelièava. Pomom sudu, moralna vrednost izvinjenjanije naroèito velika, posebno ako se pita-nje odgovornosti, savesti, krivice ili kaja-nja svede samo na izvinjenje. To govorimzato što je poznato da je ritualno, cere-monijalno tra2enje, pa i davanje oprostakoje primenjuje crkva, odnosno crkveèesto samo jeftin naèin da se umiri save-st, a zatim se nastavlja po starom.

Isprika ili trgovinaU Mostu Radija Slobodna Evropao temi tra4enja oprosta za zloèinepoèinjene u ratu razgovaraju Ivo,aniæ i Ivan Èoloviæ

Èoloviæ: TraBiti ili nuditiizvinjenje za zloèine, èijisu poèinioci i dalje naslobodi, deluje mi neumesno i groteskno

je Koštunica, kojim sluèajem, "progutaogovno" i isprièao se? Mo2da zbog oportu-niteta spram meðunarodne zajednice, kre-dita i sliènih razloga? Da li bi to automat-ski znaèilo i razumijevanjem potkrijeplje-no priznavanje odgovornosti za zloèinepoèinjene u ratu? Da li bi i Srbi i Hrvati ta-da, odjednom, "razumjeli" što se dogodilo,uspješno se "pomirili" i doveli u sklad sasvijetom u kojem su se dogodili zloèini?Ne bi, jer nije ispunjeno nekoliko temelj-nih preduvjeta. Kao prvo, nije postignutzajednièki smisao unutar zajednièke javnesfere. Nije ispunjena premisa da se zajed-nièka sposobnost prosuðivanja ostvaruje irazumijevanjem pozicije drugoga i otvore-nošæu za prihvaæanje vlastite odgovornos-ti. Uporno odbijanje hrvatske javnosti – sizuzetkom jednokratne Mesiæeve izjave dabi se tu svi svima trebali isprièati – da prih-vati èinjenicu da su zloèini poèinjeni s objestrane èini bilo èiju ispriku deplasiranom.U pitanju politièke i moralne odgovornos-ti – za razliku od pravne krivice kojom se,zadovoljavajuæe ili ne, bavi Haag – nije bit-na "kolièina" zloèina, veæ sam ispunjeni po-tencijal njihova èinjenja. Jedino jasno defi-nirani i opæenito primjenjivi koncept od-govornosti mo2e biti obvezujuæi, a za to,ni meðu Srbima ni meðu Hrvatima nisu is-punjeni osnovni preduvjeti. Odnosno, kaošto je rekao jedan moj beogradski kolega,razmišljajuæi o istoj temi s druge strane –èak i kada bismo imali konsenzus o kon-ceptu odgovornosti, to ne bi bilo dovoljno

bez osjeæaja zajednièke perspektive i priliè-ne kolièine dobre volje. Praktiènim jezi-kom politièke realnosti reèeno – nije pre-duvjet da Hrvati prihvate Koštunicu kaosugovornika na Summitu bio da se on is-prièa, veæ su zajednièki javni prostor, per-spektiva i razmjena preduvjeti za ispriku iza oprost. Oprostiti se, u filozofsko-poli-tièkom smislu – za razliku od kršæanskogaoprosta, nadahnutog bo2jom milošæu –prema Hannah Arendt mo2e samo unutarljudske zajednice, gdje za ljude s kojima di-jelimo taj prostor mora postojati "poštova-nje", pogled udaljen i neovisan o našimosobnim osjeæajima i uspomenama i našimpreferencijama. Odnosno, Habermasovimrjeènikom: moralne deliberacije zahtijeva-ju perspektivu koja je osloboðena svakogegocentrizma i etnocentrizma.

Moguænost novog poèetkaStoga, ma kako to bogohulno zvuèalo

hrvatskome eteru, Koštunica je bio u pra-vu kad je rekao da æe ovdje morati poteæijoš neko vrijeme i da su potrebne još nekespoznaje prije nego se bilo tko poène ispri-èavati. Taj uvid, dakako, ne isprièava niKoštunicu ni SR Jugoslaviju za nesuradnjus Haškim sudom koja podrazumijeva priz-navanje kriviène odgovornosti u legalistiè-kom smislu. Za priznavanje haške jurisdik-cije i ustanovljivanje individualne krivièneodgovornosti dovoljne su i "puke" èinjeni-ce, informacije i lokalni srpski (ili hrvatski)zdravi razum. Haag je ionako tek poèetakprocesa koji bi trebao voditi stvarnom no-vom poèetku. A moguænost novog poèet-ka je, poruèuje Hannah Arendt s posljed-njih stranica Izvora totalitarizma, najvišaèovjekova sposobnost. S politièkog staja-lišta ta je moguænost isto što i èovjekovasloboda.

Uporno odbijanje hrvatske javnosti da prihvati èinjenicu da suzloèini poèinjeni s objestrane èini bilo èiju ispriku deplasiranom

Ivo Ganiæ, publicist i Ivan Èoloviæ, etnolog

Dretelj i Vukovar– Ganiæ: Oprost ili isprika ne postoje u

zrakopraznom prostoru, nego postoje uodnosu na nešto što se dogodilo. E, sad,tu se postavlja problem – kako se sjeæatitoga što se dogodilo, a da to ne postaneizvor nove mr2nje, izvor 2elje za osvetom,pa da se opet zavrti vrzino kolo zla iz ko-jeg je tako teško izaæi. Zbog toga je va2noshvatiti da je isprika ili oprost završni, a nepoèetni èin tra2enja istine o nama samima.Konkretno, hrvatska isprika za Dreteljpotrebna je prije svega Hrvatima. Srpskaisprika za Vukovar potrebna je prije svegaSrbima. Mo2da ne isprika, s obzirom da jeprošlo pedeset godina, ali jedan javni èinspoznaje zla koje je ustaški re2im uèinioprema Srbima – ali i mnogim drugima, uk-ljuèivši i Hrvate – potreban je hrvatskomnarodu i hrvatskom društvu da bi spozna-li zlo koje je nagrdilo lice Hrvatske. Mi tomoramo spoznati zbog sebe da bismoznali zašto nam je lice nagrðeno, a nezbog toga što æe to sutra od nas sutra tra-2iti neki potencijalni, moguæi najviše de-mokratski srpski predsjednik.

Gospodine Èoloviæu, kako vi gledatena tendenciju "prebijanja zloèina", baškao da su to dugovi?

– Èoloviæ: Mislim da je to dobro naðenizraz za ovo što je kolega ?aniæ nazvao tr-govinom, odnosno stupicama ili zamka-ma, koje politièki manipulatori postavlja-ju da bi zamaglili ozbiljan razgovor o izvi-njenju i o odgovornosti za zloèine. To jemoguæno zbog toga što se o izvinjenjuèesto govori na jedan samorazumljiv na-èin, pa se obièno ne vidi politièki smisaojednog takvog èina koji i nije baš toliko ja-san kao što se na prvi pogled èini. Ako semalo razmisli, vidi se da nije dovoljno sa-mo tra2iti izvinjenje, veæ da ga treba i do-biti. Recimo, oni koji tra2e da se, na pri-mer, Koštunica ili neko drugi - kad je reèo srpskoj strani te prièe – izvini zbog rat-nih strahota uèinjenih u ime Srbije i Srba,ne ka2u da li æe to izvinjenje biti i primlje-no. A, ako i bude primljeno, to opet mo2eda bude od veæe koristi onima koji se izvi-njavaju nego onima koji su izvinjenjeprihvatili. Zašto to ka2em? Evo, recimo,ako zamislimo da su se preko KoštuniceSrbi izvinili Hrvatima ili Hrvatskoj, dakle,nekoj instanci koja simboliše Hrvatsku ikoja prihvata izvinjenje, onda svako daljepotezanje pitanja odgovornosti Srba pre-ma Hrvatima mo2e da deluje kao vraæanjena rešenu i prevaziðenu stvar. Mo2e se on-da oèekivati da æe na vraæanje te teme Srbiodgovoriti: "Zar opet o tome, zar se nis-mo izvinili? Zar treba opet i dokle to"?Dakle, hoæu da ka2em da je prostor mani-pulacije koji ste vi nagovestili, govoreæi o"trgovini", o "prebijanju zloèina" i tako da-lje, zaista veliki i da ceo taj problem mora-mo pratiti otvorenih oèiju, odnosno kri-tièki. Jer, postoji ozbiljna opasnost da seumesto uviðanja slo2enosti, va2nosti i,pre svega, ozbiljnosti tog pitanja lakoprihvati najjeftinije i najjednostavnije re-šenje, a to je – dajte da se mi meðusobnoizvinimo, da prebijemo zloèinaèke raèuneili raèune zloèinaca, pa da vidimo nekakokako æemo dalje.

– Ganiæ: Ja bih upozorio na jednu izu-zetno va2nu stvar – da je zloèin nezastariv.I ako se naša društva slo2e okotoga, ako se mi budemo ponašali u skladus time, ako budemo nastojali uhvatiti ikazniti sve one koji su zloèin uèinili, mismo time napravili mnogo va2niju i bitni-ju stvar za našu zrelost i buduænost od ne-ke isprike za koju se mo2e s priliènom vje-rojatnošæu pretpostaviti da æe biti cere-monijalna i deklarativna, jer æe biti ili iz-nuðena ili predmet trgovine ili plod poli-tièke manipulacije o kojoj je govorio gos-podin Èoloviæ.

Brandt je samo jedanNedavno je Nikola Viskoviæ, profesor

Pravnog fakulteta u Splitu izjavio da bisvi pokretaèi rata trebalo da se isprièaju"svojim" i "tuðim" narodima. "Onda bise", citiram profesora Viskoviæa, "srpskinacionalisti, pa i Koštunica, kao predsed-nik, trebali isprièati "svom" i "našem" na-rodu, kao što bi se svi hrvatski viši, srednjii ni"i Tuðmanovi doglavnici morali ispri-

èati svim hrvatskim, srpskim i bošnjaèkim"rtvama u mjeri svoje suodgovornosti."Da li se sla"ete s tim, gospodine Èoloviæu?

– Èoloviæ: Dobronamerni ljudi, kaošto je sigurno gospodin Nikola Viskoviæ,pokušavaju da zamisle jednu scenu rasple-ta u kojoj æemo moæi da vidimo iskrenokajanje, tra2enje oprosta i izvinjenje, i najednoj i na drugoj strani, što bi stvorilomoralnu osnovu za oporavak društva. Ali,bojim se da je prizor jednog takvog izvi-

njenja nedovoljan da zameni sve ono štoje neophodno pre toga uraditi, a to je suo-èavanje sa istinom o uèinjenom i obraèunsa ljudima optu2enim za ratne zloèine ko-ji su još uvek na slobodi. Jer, zapravo kadgovorimo o tom izvinjavanju, mi imamosamo jedan presedan, jednu paradigmu, iuglavnom se i pominje ta paradigma, tajsluèaj, taj primer koji je dao Willy Brandtklanjajuæi se 1970. godine, dvadeset petgodina posle završetka Drugog svetskograta, jevrejskim 2rtvama nacistièkog tero-ra u varšavskom getu. Ali, mislim da seèesto zaboravlja ono što je u tom Bran-dtovom gestu bilo najjaèe, što je bilo je-dinstveno i neponovljivo. Koliko ja moguda prosudim, to nije bio gest neophodan,tra2en, zahtevan, kao što se to danas radi,da bi se otvorio put saradnje izmeðu Ne-maèke i Poljske ili put pomirenja izmeðuNemaca i Jevreja. Sam Brandt mu je daoposeban i neoèekivan znaèaj i nezaborav-nu dimenziju. Naime, bilo je predviðenoda Brandt, nakon potpisivanja ugovora saPoljskom, polo2i venac na spomenik 2r-tvama jevrejskog geta. Ali, on je posle togprotokolom predviðenog èina, znaèi pos-le polaganja venca, uèinio još nekolikokoraka i spustio se na kolena. Neoèekiva-no. Na opšte iznenaðenje. Taj gest je os-tao vezan za Brandta, on je neponovljiv,on je njegovo delo, i svaki današnji poku-šaj ponavljanja tog gesta bio bi nešto neis-kreno, neubedljivo, konvencionalno,pretvorio bi se u neki brandtovski proto-kol. I ako nam se takav gest sada nudi kaoobrazac nekog novog protokola – uzajam-nog, unakrsnog, pojedinaènog ili ne znamsve kakvog ceremonijalnog izvinjavanjaonda se gubi ljudski smisao jednog veli-kog gesta koji zauvek ostaje vezan samoza èoveka koji ga je uèinio. Ne ka2em damo2da neko drugi neæe uèiniti neki dru-

gaèiji gest, sliène vrednosti, ali nemojmoviše govoriti o tome ko æe od nas biti sr-pski, hrvatski, bosanski ili ne znam èijiBrandt. Brandt je samo jedan.

Vratimo se na ideju profesora Viskovi-æa. Bojim se da ta ideja neæe biti dobroprimljena u hrvatskoj javnosti. Sjetimo sesamo na kakve je burne reakcije naišlaslièna izjava predsjednika Mesiæa, èovje-ka koji je, to se mora priznati, od svih li-dera na prostoru bivše Jugoslavije naj-

spremniji da sam, svojevoljno, uèini gesttra"enja oprosta. Mesiæ je rekao da bi sva-ko od svakoga trebalo da tra"i oprost, alije nakon "estokih kritika u javnosti ubrzoiz njegovog kabineta stiglo pojašnjenje daje on mislio na ispriku na individualnomnivou, to jest da bi komšija trebalo da seizvini komšiji, ako mu je uèinio neko zlo.

– Ganiæ: Ovo kasnije razvodnjavanjeMesiæeve izjave, bilo je, naravno, ustupakhrvatskoj javnosti za koju dr2im da još ni-je potpuno dozrela da bi mogla razumjetiono što ja mislim da je bila izvorna Mesi-æeva ideja. Evo, kako sam ja razumio tuideju. Onoliko koliko znam o povijesti20. stoljeæa na našim prostorima, za ovutragiènu jugoslavensku zabludu koja jeokonèana ratovima nakon 1990. godinenajveæu krivnju snosi velikosrpska ideolo-gija. Ne Srbi, veæ velikosrpska ideologija ipolitika. S druge strane, postoji jedan cije-li koloplet okolnosti u kojem su svi u ve-æoj ili manjoj mjeri okrvavili ruke. Dru-gim rijeèima, to što je krivnja velikosrpskeideologije najveæa, po meni, ne znaèi daSrbi moraju prvi dati ispriku niti oslobaðadruge koji su, hajde ka2imo, u prekoraèe-nju nu2ne obrane takoðer uèinili zloèine.Svaka strana mora dobro ispitati sebe i nemjeriti se s drugima. Svatko zbog sebetreba vidjeti što je sve u toj sedamdeseto-godišnjoj ili osamdesetogodišnjoj tragedi-ji u njegovo ime uèinjeno i to bez olakot-nih okolnosti. Nekad se u cijelu prièu up-liæu i takozvane olakotne okolnosti, paonda u Hrvatskoj mo2ete èuti stav da us-taše jesu uèinile zloèine, ali da je to uèinje-no u okviru ostvarivanja ideje koja je ina-èe po sebi pravedna i legitimna, a to je ide-ja samostalne hrvatske dr2ave. I to bi on-da trebala biti nekakva olakotna okolnost.I sa srpske strane mo2ete èuti priznanjeda je 1991, 1992. i 1993. godine srpskavojska uèinila zloèine, ali da je to zapravobilo iz straha da se ne ponove ustaški po-kolji. To je opet jedna manipulacija. Nemaolakotnih okolnosti za takve zloèine. I tusvatko za sebe treba biti na èisto i stvarisagledati u toj dimenziji. Ja sam u tomsmislu shvatio predsjednika Mesiæa. Onnije rekao, kao što su mu pripisivali poli-tièki protivnici ili naprosto ljudi koji nisushvatili smisao njegove izjave, da za ovajposljednji rat postoji podjednaka odgo-vornost i na osnovu toga i podjednakapotreba za isprikom. Po mom mišljenju,on je mislio na ukupnu historijsku dimen-ziju o kojoj sam govorio, ne dovodeæi upitanje svoj stav, a to je i moj stav, da je zaovaj posljednji rat temeljna i najveæa od-govornost na velikosrpskoj politici Slobo-dana Miloševiæa i njegove klike.

– Èoloviæ: Ne bih se slo2io sa kolegom?aniæem kada govori o Jugoslaviji kao tra-giènoj zabludi koja je okonèana ratom.Ne bih sada da ulazim u tu temu, ali mog-lo bi se reæi, i to potkrepiti argumentimakoji bi logièno zvuèali, da je Jugoslavijaustvari razbijena u jednom tragiènom ra-tu. Kad je reè o velikosrpskoj ideologiji,potpuno se sla2em sa kolegom ?aniæemda takva ideologija postoji i da je to bilaideologija Miloševiæeva re2ima. Samo bihdodao nešto što bi bila neka vrsta precizi-ranja koncepta koji takav termim podra-zumeva. Mislim da treba znati da je veli-kosrpska ideologija pre svega srpska vari-janta etnonacionalistièkih ideologija 20.veka, a, na 2alost, i kraja 20. veka. Tu na-cionalistièku ideologiju mo2emo smatratizajednièkim "dobrom" ili zajednièkimzlom gotovo svih elita, politièkih pre sve-ga, ali i kulturnih, koje su se ovde sukobi-le boreæi se za vlast, èesto i po cenu razbi-janja zajedništva.

– Ganiæ: Ja sam rekao da nitko nije iza-šao èistih ruku. Naravno da su i kod dru-gih naroda koji su èinili bivšu Jugoslaviju,pa tako i kod hrvatskog, takoðer postojalevelikodr2avne ideologije i one su se tako-ðer, kao što je to pravilo kod takve vrsteideologija, ostvarivale silom, krvlju, nasi-ljem i terorom. Ali, ja ostajem pri stavu daje historijski gledano najveæi krivac veli-kosrpska ideologija. Jer, nije se Jugoslavijaprvi put raspala 1990. godine. Ona se ras-pala i 1941. godine. U sedamdeset godinasvoga trajanja ona je više puta bila na ruburaspada. Kad sam rekao da je, po mommišljenju, velikosrpska ideologija najveæikrivac, mislio sam da je njena krivnja naj-veæa u ukupnom zbroju. Ali, opet ka2em,nitko nije ostao èistih ruku i tra2enje ola-kotnih okolnosti u smislu mi smo se bra-nili nije ništa drugo nego manipulacija.Evo, da budem posve konkretan – ne mo-2e se Hrvat od velikosrpske ideologijebraniti stvaranjem Jasenovca niti se Srbinod velikohrvatske ideologije mo2e branitiuništavanjem Vukovara.

Etnièko èišæenje je univerzalna kategorija

– Èoloviæ: Kolega ?aniæ i ja se u veæinistvari potpuno sla2emo, u to nema sum-nje. Meni je bilo stalo da naglasim da ideo-logije ne treba vezivati iskljuèivo za jednonacionalno, etnièko, kulturno ili verskoporeklo. Mo2e se govoriti o varijantamaodreðene ideologije, tako da je, recimo,velikosrpska politika ili mitologija varijan-ta etnonacionalistièke ideologije koja jezajednièka i srpskoj i bosanskoj i hrvat-skoj i, na 2alost, mnogo èijoj politièkojplatformi. Ja se seæam jednog zbornikakoji je izašao u Parizu negde poèetkomdevedesetih godina, u jeku rata na podruè-ju bivše Jugoslavije, koji se zvao Etnièkoèišæenje, a u podnaslovu je stajalo Jedna sr-pska ideologija. Etnièko èišæenje je sigurnonešto što su u ime Srba i Srbije srpska voj-ska i milicija rado primenjivali i to je zasi-gurno deo velikosrpske ideologije, ali tosigurno nije "jedna srpska ideologija". Et-nièko èišæenje je, na 2alost, mnogo ozbilj-niji problem. Jer, ako bi etnièko èišæenjebilo svedeno na endemski teren ili na en-demsku bolest, ako bismo ga mogli vezatisamo za jedan prostor i za jedan narod,onda bismo se lako mogli obraèunati stom ideologijom.

– Ganiæ: Ja se s tim potpuno sla2em.Etnièko èišæenje je univerzalna ideologija.Gotovo svi evropski i izvanevropski naro-di odnjegovali su, na2alost, u raznim raz-dobljima svoje povijesti jednu takvu ideo-logiju koja je odnijela mnoštvo ljudskih2ivota. Sve te ideologije u principu su zas-novane na istim elementima i sve su proiz-vele zlo. Naravno da ne mislim – ja sam toviše puta napisao u hrvatskim novinama ugodinama naj2ešæeg rata – da je posrijedinekakav srpski specifikum i mislim da jevrlo opasno izricati bilo kakve sudove ko-ji bi izdvojili srpski narod kao genetski, ilipredodreðen za zloèine. Jer, time ondazastupamo fašizam.

<aniæ: Oprost i isprika seprezentiraju kao oblik ucjene i to rade up-ravo oni ljudi koji se naj-jaèe busaju u svoja hrvat-ska i u svoja kršæanska prsa

18 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 19

Da vas ovo što vam pišemo naðe u sreæi i veselju –znamo – neæe.

Otprilike tako je – davno, u jednom deèjem filmu,koji govori o vremenu iza Drugog svetskog rata – jed-na baba iz Srbije zapoèela pismo drugoj babi (crno-gorskoj). A onda je sledio detaljan opis putešestvija skraja na kraj zemlje zahvaæene ratom.

Na slièan su naèin poèinjala i nastavljala se, ili jemakar trebalo da poènu i nastave se, i pisma koja su,devedesetih, putovala s jedne na drugu stranu Dunavaili Drine.

Ipak, reklo bi se: stvari su se izmenile. U pismu izBeograda pošiljalac bi danas, pošto vam sa u2ivanjem(i ponosom?!) isprièa prièu o 5. oktobru, mogao dapiše i o lepo poseæenim novembarskim predavanjimaBorisa Budena u beogradskom Centru za savremenu

umetnost, ili o tri koncerta Darka Rundeka koji suprodrmali grad.

U nešto sumornijoj varijanti, mo2da bi se osvrnuona pobunu zatvorenika u Mitrovici, Po2arevcu i Nišu,na sukobe na jugu Srbije (»administrativna« granica saKosovom), ili bi sa kritiènošæu (i strepnjom?) izvestioo uspehu Stranke srpskog jedinstva na decembarskimrepublièkim izborima.

Ali, i dalje bi prevladavao optimizam, i dalje bi sevedro gledalo na buduænost.

Tek, prema jednom od izveštaja o zatvorskoj pobu-ni, tokom koje je u Nišu došlo i do sukoba meðu sa-mim zatvorenicima, èuvari su novinarima isprièali i toda su jednog osuðenika zatekli butina ekserom priko-vanih za stolicu i šaka zakucanih za sto.

Ako bismo stanje uma u današnjoj Srbiji morali daopišemo jednom slikom, onda bismo se usudili da

upotrebimo baš ovu. Metafora bi dalje mogla da serazvije u alegoriju. Ali neka ovde bude dovoljno da seka2e da nam um nije prikovao niko drugi do mi sami.

I evo, poèeli smo da vadimo eksere...Za kraj ovog kratkog pisma, jedna napomena. Èi-

taocima smo ostali du2ni dva teksta: Brana Miladinovje trebalo da piše o politièkoj korektnosti u kontekstujavnih odnosa u Srbiji, a Drinka Gojkoviæ na temu po-zicije intelektualaca. Nadamo se da æemo ove tekstoveposlati redakciji Zareza vrlo brzo, za jedan od nared-nih brojeva. Time bismo zakljuèili svoje predstavljanjepublici u Hrvatskoj, odnosno zapoèeli jednu sasvim"normalnu" saradnju. U kojoj, ubeðeni smo, neæe su-delovati samo Zarez i Reè.

Urednici Reèi

Dragan Ambroziæ (Beograd, 1962),menad2er promocije Radija B92. Biourednik Studenta, izdavaè Ritma i sarad-nik mnogih publikacija na bivšem jugos-lovenskom prostoru. Website koji se bavianalitièkim preispitivanjem odnosa medi-ja i društva (1999; sa GordanomPaunoviæem <http://www.pri-mer.org>).

Predrag Brebanoviæ (Zemun, 1967),asistent je na Katedri za Opštu knji2ev-nost i teoriju knji2evnosti Filološkog fa-kulteta u Beogradu. Urednik je èasopisaReè od 1997.

Jasmina Èubrilo (Beograd, 1967), is-torièar umetnosti, asistent na likovnomodseku Akademije umetnosti u NovomSadu. Knjiga: Beogradska umetnièka sce-na 90-ih (1998). Za tekstove objavljeneu èasopisu Reè dobila je nagradu "LazarTrifunoviæ" 1997. godine.

Nenad Dimitrijeviæ, predaje politiè-

ke nauke na Centralno-evropskom uni-verzitetu u

Budimpešti. Koautor je knjige Regio-nalizam kao put ka otvorenom društvu(1994).

Amir Hod�iæ (Zagreb, 1970), bavi seistra2ivanjem i edukacijom. Aktivno sezala2e za uvoðenje seksualne edukacije,kao i edukacije o rodnoj ravnopravnostiu školski program Republike Hrvatske.

Dejan Iliæ (Zemun, 1965), jedan je odosnivaèa èasopisa Reè (1994), a od 1999.njegov glavni i odgovorni urednik. Odfebruara 2000. ureðuje ediciju SamizdatFree B92.

Saša Iliæ (Jagodina, 1972), diplomira-ni filolog. Knjige: Odisej – kataloška pri-èa (sa D. Boškoviæem, 1998) i Predoseæa-nje graðanskog rata (2000). Priredio an-tologiju proze mlaðih pisaca Pseæi vek(2000).

Branko Romèeviæ (Beograd, 1969),diplomirani filozof. Za 2001. pripremaknjigu O filozofiji.

Mihajlo Spasojeviæ (Ruma, 1974),student knji2evnosti. Piše prozu i kriti-ku.

Miroljub Stojanoviæ (Priština, 1958),struèni saradnik Instituta za film uBeogradu.

Srðan V. Tešin (Mokrin, 1971), ured-nik je èasopisa Severni Bunker (Kikinda)i autor èetiri knjige. Prozu i poeziju ob-javljuje u Srbiji i Kanadi, prevoðen je naslovenaèki i engleski.

Ðorðe Tomiæ (Beograd, 1963), pre-vodi s engleskog. Piše o muzici.

Sreten Ugrièiæ (Herceg Novi, 1961),bio je asistent Filozofskog fakulteta uPrištini, i urednik èasopisa Pismo i Uni-verzitetska misao. Objavio je šest knjiga

proze.

Branko Vuèiæeviæ (Beograd, 1934),prevodilac i filmski scenarista. Knjige:Avangardni film I i II (1984, 1989), Imi-tacija %ivota (1992) i Paper Movies(1998).

Stevan Vukoviæ (Beograd, 1968),diplomirani filozof. Postdiplomske stu-dije pohaðao u Mastrihtu, Desauu i Am-sterdamu. Dobitnik nagrade "Lazar Tri-funoviæ" 1998. godine.

Draško Vuksanoviæ (Gornji Milano-vac, 1967), radi kao redaktor i lektorBeogradskih novina.

Dragi èitaoci u Hrvatskoj,

Beleške o autorima:

20 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Sreten Ugrièiæ

Skica konteksta“Budimo ljudi, što reèe neko,

iako smo Srbi.” – govori odne-davno Patrijarh Srpski Pavle, ni-malo bezazleno, suoèen sa isti-nom. Ovo je naš prvi, osnovnizadatak, po znaèaju i po aktuel-nosti. Srpska javnost toga jošuvek nije svesna. Na vrlo uskojmargini prosveæene marginedruštva, takav prvi zahtev veæ de-set godina nije sporan, ali u sa-mom inertnom telu srpske jav-nosti ništa bitnije neæe se prome-niti sve dok problem ne bude ne-posredno istaknut na vrh politiè-ke agende. Iz barem dva razloga.

Prvo, jer èega ovde nema uunutrašnjoj dnevno-politièkojutakmici moæi, to još uvek za jav-nost prosto nije društveno sup-stancijalno. Pa èak i ako je reè otabuu svih naših tabua, o predus-lovu i predznaku koji, hteli mi toili ne, odreðuje sve druge uslove isve druge znake plemena, nacije,društva, svejedno i ujedno. S ob-zirom da politièka agenda viševoli da manipuliše la2nim dilema-ma, na pravi i medijski iskrenopodr2ani proces javnog samop-reispitivanja moraæemo još da èe-kamo.

I drugo: zato što je pitanje okolektivnoj politièkoj krivici Srbakljuèna tema na kojoj se ovaj jav-ni proces mo2e graditi smisleno iutemeljeno. Još od Jaspersovihpredavanja 1945-46, o pitanju ne-maèke krivice razjašnjeno je da sukrivièno-pravna, moralna i meta-fizièka krivica oèigledno indivi-dualne instance, pa naèin postu-panja u odnosu na njih nije spo-ran niti institucionalno, niti na-èelno. Samo o politièkoj krivicimo2e se govoriti kao o kolektiv-noj (opštoj, sintetièkoj, zajedniè-koj), èime se otvaraju dileme –institucionalne tako i naèelne –kako sa tim izaæi na kraj.

Zamislimo, stoga, sad i zasad,jednu takvu javnu – dakle politiè-ku – raspravu o odgovornosti Sr-ba, pojedinaènoj i kolektivnoj, zadogaðaje kojima smo svedoci iuèesnici u periodu vladavine Slo-bodana Miloševiæa. Ko ume dazamisli, umeæe i da uoèi kako serasprava vodi bez neophodnihanalitièkih i retorièkih razgrani-èenja: izmeðu razlièitih funkcija iznaèenja iskaza o krivici i iskaza opripadnosti naciji, kao i razgrani-èenja izmeðu “onoga što jeste”predmet rasprave i “onoga što bitrebalo da bude” svrha rasprave.Jer kolektivna krivica i predstavao kolektivnoj krivici nisu jedno teisto.

Prioritet uspostavljanja opšte ijavne predstave o srpskoj odgo-vornosti je nesporan, o tome sve-

doèi i citirana Patrijarhova izjava– iznenaðujuæe vešto artikulisana,iznenaðujuæe mudra i pragmatiè-na – ali taj prioritet ne sme biti

prilika za nelegitimnost i mani-pulativnost diskursa, nenamernuili namernu, jer su upravo nelegi-timnost i manipulativnost javnoprote2iranih diskursa i doprinelinesreæi sa kojom smo suoèeni.

Da, predstava treba da se iz-gradi, da bude opšte prihvaæena,kako bi restituisala devastiranusvest, ne bi li se nekako ponovodomogli izgubljenih instancidruštvene i individualne savesti.Ali pritom ipak taj imperativ za-jednice ne bi smeo da bude pok-riæe za teorijski nelegitimno izvo-ðenje jeste iz treba. Nekorektnozakljuèivanje, neutemeljeno pre-la2enje iz jednog idioma u drugi(iz faktièko-analitièkog govora unormativno-instrumentalni go-vor) èak i iz najplemenitijih po-buda, nije time amnestirano odvlastite nekorektnosti. To su uos-talom mnogi u istoriji opetovanopokušavali – intelektualnim ilièešæe nekim drugim sredstvima –ali još nikome nije uspelo. Logikai realnost, svako sa svoje strane,su neumoljivi, ne podle2u nikak-vim socijalno-pedagoškim, ideo-loškim i inim pritiscima, niti 2e-ljama, niti višim ili ni2im potre-bama i interesima, trenutnim ilineprolaznim, pojedinaca ili ko-lektiva, svetih ili svetovnih.

Zato naša strategija javnogprocesa suoèenja sa nedavnomprošlošæu mora biti paralelnastrategija: s jedne strane nepot-kupljive etike naših ljudskih i po-litièkih obaveza, a sa druge stranenepotkupljive logike i saznanja.

Mala retorièka analiza Nije teško predvideti da æe va-

ljan rezultat javne rasprave o na-šoj krivici izostati ako se ona vo-di bez razlikovanja funkcija – in-ternih i eksternih – njenih ele-mentarnih iskaza. Tako æemopokleknuti veæ na prvom koraku,pobrkavši razlièite funkcije izre-èenog neæemo biti u stanju èak nida razumemo ono što jedno dru-gome govorimo, a kamoli da uèi-nimo nešto više od toga, u te2njida ponovo postanemo ljudi, iakosmo Srbi. Jezièka kompetencija ijezièka odgovornost preduslovisu moralne kompetencije i mo-ralne odgovornosti, teorijskekompetencije i teorijske odgo-vornosti, ali takoðe i politièkekompetencije i politièke odgo-vornosti. Zato nije na odmet jed-na prethodna mala retorièka ana-liza kljuènih iskaza, kakvi su “Jasam kriv” i “Ja sam Srbin”.

Iskaz “Ja sam kriv” je normati-van, ima funkciju suda, procene,vrednosnog odreðenja. Meðutim,va2no je podsetiti da “Ja sam kri-v” mo2e imati i drugaèijih funkci-ja, od kojih bar dve imaju veze saistinom: konstativna i simbolièko-figurativna funkcija. Uz bar jošdve koje nemaju veze sa istinom iproverljivošæu iskustvom stvar-nosti koja je nezavisne od subjek-ta, ali imaju mnogo veze sa integ-ralnom ljudskom realnošæu: per-formativna i ekspresivna funkcija.Evo šta imam na umu:

Konstativna funkcija iskaza“Ja sam kriv” ima istinosnu vred-nost, njome se nešto tvrdi, njomese o neèemu izveštava, taèno ili

netaèno, uspešno ili neuspešno,istinito ili la2no (u skladu sa èi-njenicama ili ne). Slièno kao kad,na primer, tvrdim da sam još u je-sen 1991. pokušao da organizu-jem atentat na Slobodana Miloše-viæa. Smisao ovog iskaza iscrplju-je se proverom da li se iskaz sla2esa èinjeniènim stanjem, ili ne.Smislen je ili kad je istinit ili kadje la2an.

Simbolièko-figurativna fun-kcija iskaza “Ja sam kriv” ima in-tencionalno negativnu istinosnuvrednost; ona je la2 kojom se us-pešno ili neuspešno prenosi dru-go znaèenje i druga poruka, kojanije izreèena neposredno. Sliènokao sa fikcijom o mom navod-nom pokušaju atentata na Slobo-dana Miloševiæa u jesen 1991, ko-ja je simbolièki smislena upravokao oèigledno iskustveno neute-meljena, zato što upravo tomoèiglednošæu prenosi neeksplici-ranu poruku o potrebi radikalnogsuprotstavljanja Slobodanu Milo-ševiæu i politici koju on simboli-zuje.

Performativna funkcija iskaza“Ja sam kriv” nema istinosnuvrednost (nikakvu, niti je istinita,niti je la2na), nego ilokucionusnagu, njome se nešto èini ili neèini, uspešno ili neuspešno, njo-me se proizvodi ili ne proizvodinedvosmislen i konkretan uèinaku vidu neke relevantne izvanje-zièke promene. Slièno kao kad,na primer, proglasim da atentatna Miloševiæa organizujem i prip-remam u ime naroda, mladih istarih, porodice, prijatelja kao imene lièno. Moj iskaz ima smislasamo u odnosu na kriterijum per-formativnog uèinka – da li je mo-je proglašenje uèinilo da sam od

navedenih instanci (naroda, sta-rih i mladih, porodice, prijatelja imene lièno) zaista dobio ovlašæe-nje za nameravani poduhvat, ilinisam.

Ekspresivna funkcija iskaza“Ja sam kriv” takoðe nema nikak-vu istinosnu vrednost, nego slu2ikao medij psihološkog transfera,njome se uspešno ili neuspešnoizra2avaju oseæanja, neko dušev-no stanje. Slièno kao kad, na pri-mer, fantaziranjem o atentatu naSlobodana Miloševiæa, u stvari iz-ra2avam svoj gnev i oèajanje zbogsopstvene društveno-politièkenemoæi. Moj iskaz ima smisla nezato što je istinit ili la2an, negozato što drugome saobraæa ili nesaobraæa neku emociju.

Sve reèeno va2i, naravno, i zaiskaz “Ja nisam kriv.”

Isto tako va2i – mada ne i vid-ljivo na prvi pogled – i za iskaze

“Ja sam Srbin” i “Ja nisam Srbin”.Da, moguæe je da neko iskazom“Ja sam Srbin” ne tvrdi ništa štobi bilo iskustveno proverljivo kaotaèno ili netaèno, nego sebe upra-vo tim jezièkim èinom proglašavaza Srbina. Ili hoæe da u prenese-nom smislu ironièno ka2e kakoèesto radi na sopstvenu štetu. Ilimanje-više nemušto izra2ava ne-ko svoje duševno stanje, “u afek-tu”, kako se to ka2e.

Tako funkcije iskaza odreðujuznaèenja iskaza. O kojoj se kon-kretnoj funkciji i znaèenju radimo2e se detektovati iz konkret-nog konteksta naše javne raspra-ve, iz vrste i domena argumenta-cije koja se koristi, iz podrazume-vanog ili eksplicitnog cilja raspra-ve.

Kratak spisak nekih argumen-ta i kontra-argumenata

Navodim bez nekog naroèitogreda i sleda, jer je tu specifiènisadr2aj pojedinih teza najva2niji,naroèito ako postoji moguænostda se previde:

– Zbir ljudskih prava “brani”nas oèigledno od optu2bi za ko-lektivnu krivicu, ali nas zato zbirljudskih obaveza oèigledno pri-morava da se prema kolektivnojkrivici odnosimo na naèin kao daona postoji. Zaboravljamo dapoštujemo primat ljudskih oba-veza nad ljudskim pravima, ne sa-mo u vremenima zloèina, negopo inerciji i u vremenima suoèa-vanja sa posledicama tih zloèina,poèinjenih upravo u ime nekak-vih naših navodnih prava, a protivnaših osnovnih obaveza.

– Jesam li ja kriv što su nekimoji roðaci, bli2i i dalji, glasalisvaki put za Slobu?

– Da li zloèin poèinjen u mojeime ili u ime kolektiviteta komesmatram da pripadam automatskii bez izuzetka time postaje deomog individualnog identiteta?Odgovor je, po nekima, potvrdanèak i u ekstremnom sluèaju kad jezloèin poèinjen bez mog znanja ibez mog eksplicitnog ovlašæenja.Najveæi zloèini u istoriji poèinje-ni su u ime èitavog èoveèanstva.Da li to svakog od nas ponaosob,svako pojedino i poimence ljud-sko biæe, 2ivo ili mrtvo, roðeno ilijoš neroðeno, èini odgovornim?

– Kad govorimo o kolektivnojkrivici, potrebno je precizno de-finisati kolektiv. O kom je kvan-tifikatoru reè: svi? Neki? Više od1?

– Moramo biti sigurni da u ar-gumentaciji za utemeljenje kate-gorije kolektivne krivice ne ko-ristimo rezon koji koriste oni ko-ji su tako demagoški vešto nalazi-li utemeljenje za kategoriju ko-lektivne 2rtve i još uvek to poku-šavaju da èine. Mislim da nije slu-èajno što se Dobrica Æosiæ pozi-va na Jaspersa. Prepoznao se, usrodnoj teleološkoj i supstancija-listièkoj retorici (srpstvo-nem-stvo). Krivica je kao vlasništvo,kad nije privatna – nije nièija.Ako su svi krivi, niko nije kriv.Što je, èini mi se, suprotno odpreæutne pretpostavke, neoprav-dane, po kojoj ako nisu svi krivi,kao da time svi dobijaju moguæ-nost da izbegnu odgovornost.

Smisao ovih napomena nago-veštava, na razlièite naèine, relati-vizaciju i èak osporavanje katego-rije kolektivne krivice. Èak i akoje ona “samo” politièka. Mislimda je Jaspersova ideja kolektivnepolitièke krivice iz nemaèke “nul-te godine” tada imala pre svegapedagošku funkciju (ideološkuodnosno politièku). Ona je pozivna društveno potrebnu akciju, naakciju pokajanja, i kao takva ona

je vredna hvale, dostojanstvena ihrabra s obzirom na kontekst ukom je izreèena. Teorijski, meðu-tim, ona poèiva na nekoliko pog-rešnih pretpostavki, meðu koji-ma je presudan populistièki po-jam demokratije kao vladavineveæine nad manjinom, a ne de-mokratije kao participativnog,regulativnog i proceduralnog so-cijalnog sistema za obezbeðivanjeuèešæa u vlasti, kontrole i samo-kontrole institucija politièke mo-æi, i direktne smenjivosti i raz-dvojenosti struktura politièkemoæi.

Drugu presudno pogrešnupretpostavku Jaspersove ideje okolektivnoj politièkoj krivici èinenjegove interpretacije kategorijanacije i dr2avljanstva, po kojimaje svaki pripadnik nacije i svakidr2avljanin odgovoran za sva delanacije i dr2ave uèinjene u njegovoime. To bi znaèilo da su nemaèkiJevreji politièki odgovorni za ho-lokaust koliko i Nemci, koliko isvi drugi dr2avljani Nemaèke. Tobi, dalje, znaèilo, da i deca, nepu-noletna, zato što su dr2avljani iprapadnici nacije, samim tim sno-se politièku odgovornost dr2ave izajednice kojoj pripadaju, bezobzira što je ta pripadnost sluèaj-na, nezavisna ne samo od njihovevolje, nego i od njihove ukupnesvesti.

Ukratko, samo individualnakrivica je moguæa, pa i kao poli-tièka. Dva, tri – nije bitno – pet iliosam miliona pojedinaca, osobakoje sebe smatraju Srbima mogubiti odgovorni. Da, ali ne i svi Sr-bi kao Srbi. Samo ja mogu bitikriv. Ali nisam kriv time što sampripadnik srpske nacije ili srpskedr2ave. Kriv sam, u politièkomsmislu – ili nisam kriv – onolikokoliko jesam ili nisam bio sauèes-nik u politièkim nedelima i akojesam trpeæu sankcije po sili ima-nentnoj normi koju sam svesnoili nesvesno kršio. Isto kao što æeindividualni krivci u ostalim do-menima trpeti sankcije adekvatnenormi koju su kršili: pred zako-nom, pred savešæu, pred Bogom.Oni koji nisu bili u slu2bi Miloše-viæeve politike i re2ima, èak nikao posredni servis bilo kojegpipka njegove razgranate struk-ture (što je bilo vrlo teško, jer jestepen pro2etosti društva i re2i-ma bio zastrašujuæe visok), onikoji ne samo što su redovno gla-sali protiv, govorili i pisali protiv,delali protiv, èak manje ili višekontinuirano, ali tolike godinebez ikakvog politièkog rezultata– svi oni mogu biti samo indivi-dualno, ponaosob, politièki od-govorni. Za sopstveni 2ivot, kaošto neko reèe, nema alibija. Naro-èito za politièki 2ivot.

Samo ja, dakle, sa imenom iprezimenom, mogu biti kriv,onoliko koliko jesam ili nisamuèinio sve što je bilo u mojoj mo-æi da se suprotstavim zlu i bešèaš-æu Miloševiæeve politike. Onoli-ko koliko jesam ili nisam riziko-vao da u borbi zalo2im ono èimesam raspolagao, a èime nije ras-polagao Miloševiæ: svoje vreme,zdravlje, svoju porodicu, svoj po-sao i karijeru, svoju liènu i imo-vinsku bezbednost, svoj 2ivot.Jer neki od nas su ipak rizikovali,a neki nisu. A od onih koji jesu,neki su rizikovali više, a neki ma-nje. To je mera krivice ili pravicesvakog od nas, pojedinaèno.

O tome moramo govoriti jav-no, glasno, ali i jasno, precizno.O tome moramo govoriti sa sveš-æu o ozbiljnosti i va2nosti raspra-ve, ali i sa izdiferenciranijim uo-èavanjem predmeta rasprave injene svrhe.

Kriv samSamo ja, dakle, sa imenomi prezimenom, mogu bitikriv, onoliko koliko jesamili nisam uèinio sve što jebilo u mojoj moæi da sesuprotstavim zlu i bešèašæuMiloševiæeve politike

Samo individualnakrivica je moguæa,pa i kao politièka.Dva, tri – nije bitno – pet ili osammiliona pojedina-ca, osoba koje se-be smatraju Srbima mogu bitiodgovorni. Da, ali ne i svi Srbikao Srbi

21

Nenad Dimitrijeviæ

ako – u Srbiji, danas – og-ranièiti domet narodne su-verenosti kao legitimacij-

skog elementa dobro ureðenogdemokratskog društva? Kako, ada pri tom ostane saèuvan (ili:bude zasnovan) legitimitet usta-va? U nastojanju da odgovorimna ova pitanja, ponudiæu sledeæiaksiom: najviši pravi akt za bu-duæu demokratsku Srbiju treba dabude uspostavljen kao svoja sop-stvena referenca. Verujem da uovome treba tra2iti suštinu kon-cepta konstitucionalizma kojegje Jürgen Habermas, nastojeæi daodgovori na pitanje o moguænos-ti uspostavljanja legitimnog poli-tièkog poretka s onu stranu naci-je-dr2ave, odredio kao "ustavnipatriotizam", Verfassungspatrio-tismus (J. Habermas, Grenzendes Neohistorismus, u: Die nac-hholende Revolution, Frankfurtam Main, 1990)

Šta je u stvari ideja samorefe-rentnog ustava? Na prvi pogled,izgleda oèigledno tek to da se neradi o demokratskom konceptu.Malo ozbiljnije razmišljanje biverovatno vodilo i zakljuèku daovaj koncept nije ni realan. Po-kušaæu da objasnim kako je ipakreè o atraktivnom demokrat-skom konceptu, kome ne nedos-taje oseæaj za realnost.

Prvo, taj ustav bi mnogo ma-nje nego "tipièan" demokratskiustav bio legitimiran nekom spo-ljašnjom instancom. Samorefe-rentni ustav se ne opravdava kaoepifenomen naroda, nacije ili dr-2ave (O. Weaver, With Herderand Habermas: Europeanizationin the Light of German Conceptsof State and Nation, Working Pa-pers of the Center for Peace andConflict Research, 16/1990, Co-penhagen). Pošto nije izveden izodredivog eksternog izvora, ova-kav najviši akt ne mo2e biti nidelegitimiran aktiviranjem tak-vog izvora. Ipak, radi se o de-mokratskom aktu, èiji se pose-ban karakter naèelno izvodi izprirode oèekivanja koja se prednjega postavljaju: reè je o zahte-vu za uspostavljanje demokrat-ske normalnosti nakon periodanedemokratske vladavine (Veru-jem da koncept ustavnog patrio-tizma nije ogranièen samo na po-st-autoritarne ili post-totalitarnekontekste, odnosno da je ovajkoncept primenjiv i u stabilnimdemokratijama. Ima, na primer,mnogo osnova za tvrdnju da jeneka vrsta ustavnog patriotizma

na delu u SAD. Ali, moje raz-matranje je ogranièeno na upot-rebljivost ovog koncepta u pe-riodu uspostave demokratije).

Ovaj ustav mora da sadr2i svedemokratske principe i aran2ma-ne: katalog osnovnih prava, me-hanizme ogranièene vlade, uklju-èujuæi i mehanizme kontrolevlasti od strane graðana (krozsizbore, delovanjem javnogmnjenja, itd). U ovom pogledu,razlika u odnosu na "standardne"demokratske ustave sastoji sejednostavno u tome što ovakavakt ne izvodi demokratske prin-cipe pozivom na spoljnju uteme-ljujuæu instancu – ustav se legiti-mira pozivom na sopstvenu mo-ralnost. Unutrašnja moralnostustava je komponovana od libe-ralnih principa jednake slobode ivladavine prava shvaæenih na po-seban naèin. Ovo su “vrednosti iprincipi koji zahtevaju neograni-èeno va2enje i koji su apsolutnonadreðeni demokratskim institu-cijama i procesima… Politika do-kazuje svoj demokratski karaktervernošæu "poretku vrednosti"

koji sam stoji izvan dometa de-mokratskog procesa” (O. Wea-ver). Od graðana se oèekuje dainteriorizuju ovaj vrednosni po-

redak kao jezgro sopstvenogidentiteta, te da politièke aran-2mane razumeju i prihvate kaonu2nu institucionalizaciju i pro-ceduralizaciju ovog istog vred-nosnog poretka. Jednom reèju,mi ne uspostavljamo svoj indivi-dualni identitet i lojalnost poli-tièkoj zajednici kao nereflektira-ne izvode puke èinjenice ukore-njenosti u pred-politièku grupu,niti kao izvode istorijske kontin-gencije – naši identiteti otelotvo-ruju moralne principe zapisane uustavu.

Univerzalistièki koncept za Srbiju

Ovaj koncept èini se višestru-ko ranjivom. Mi znamo da libe-rali vole da tumaèe ustavnu de-mokratiju kao inkluzivni konce-pt i praksu, odnosno kao setvrednosti, aran2mana i procedu-ra koji omoguæava slobodnu ari-kulaciju i izra2avanje svih identi-

teta. Ustavni patriotizam na prvipogled izgleda kao iskljuèujuæikoncept, buduæi da se ovde pola-zi od pretpostavke irelevantnostinacionalnog identiteta i narodnesuverenosti za konstituisanje za-jednice: ako je uopšte taèno da jeustavni patriotizam univerzalis-tièki koncept, onda je cena ovoguniverzalizma jednostavno pre-visoka, buduæi da se i od vlasti iod nas kao graðana zahteva dapolitièki identitet i zajednicu ucelini odvojimo od naših auten-tiènih identiteta (nacionalna pri-padnost) i familijarnih politièkihideala (narodna suverenost).

Odavde se izvodi i prigovor onedovoljnosti identifikacionih imotivacijskih kapaciteta artifici-

jelnih ustavnih principa. Prigo-vor ka2e da je radikalno univer-zalistièka baza ustavnog patrio-tizma nesposobna da ponudi al-ternativne identitete pojedinaca izajednice – jednostavna je empi-rijska i istorijska èinjenica da seovi identiteti nikad ne zasnivajuiskljuèivo ili prvenstveno na mo-ralnim vrednostima. Nacionalni,kulturni, društveni, istorijski od-reðeni okviri naših individualnih,grupnih i komunalnih identiteta,predstavljaju datosti koje nemamnogo smisla opovrgavati artifi-cijelnim konstruktima. Zato sis-tem zasnovan na ponuðenom ti-pu ustava ne bi bio u dodiru sasocijalnim i politièkim realnosti-ma, koje u demokratskim druš-tvima uvek trebaju biti kores-pondentne postojeæim identite-tima. Konsekventno, ovakav us-tav bi se verovatno sveo na bez-vredno parèe papira, nesposobanda uokviri pravne, politièke i so-cijalne procese i, u kranjem izvo-du, da zaštiti ljudsku slobodu.

Ovaj ozbiljan prigovor ulazi uosetljivo polje politièke kulture.Teško je negirati da u specifiènojsrpskoj situaciji proceduralno i

Samoreferentni ustav i ustavni patriotizam

III/47, 18. sijeènja 2,,1

Politièki identitet veæinekao titularne veæine kreirafundamentalnu neravnop-ravnost, protiv koje liberalizam nema pravogodgovora. Problem pri tom nije u liberalizmu,nego u "izvornom grehu"razumevanja dr4ave kaonacije-dr4ave

Ustavni patriotizam je univerzalistièkiprojekat koji striktno razdvajanacionalni identitet od politike

institucionalno kompletan sis-tem ustavne vlade sam za sebe nebi bio dovoljan garant uspostav-ljanja i stabilizovanja demokrati-je. Da li ovo znaèi da je ustavnipatriotizam u Srbiji beznade2noutopijska kategorija? Ipak, veru-jem da upravo karakter situacijeu kojoj se Srbija nalazi danas go-vori u prilog ustavnog patriotiz-ma. Mislim da nas je nedavno is-kustvo dovelo do taèke na kojojsmo – prvo kao akteri u civilnomdruštvu, potom kao politièki ak-teri – sposobni da analiziramoaktuelno stanje naših individual-nih i grupnih identiteta, kao iidentiteta zajednice u kojoj 2ivi-mo. Verujem da ovakva refleksijavodi zakljuèku da je za nas radi-kalna promena u percepciji iden-titeta neophodan uslov demok-ratije.

Individualna prava i zajednièkapolitièka kultura

Ovde je potrebno naglasiti daustavni patriotizam ne pretpos-tavlja odbacivanje ili zanemariva-nje nacionalnog identiteta, nitidrugih oblika socijalno ili kultur-no utemeljenih kolektivnih iden-titeta. Pozicija ustavnog patrio-tizma mo2e se najbolje odreditikao pozicija kontekstualno speci-fiènog metodološkog individualiz-ma. Politièka integracija graðanana osnovi univerzalistièkih prin-cipa treba da kreira zajednièkupolitièku kulturu (J. Habermas),ali smisao nije u tome da se negi-ra posebni-autentièni istorijski ikulturni kontekst zajednice. Na-cionalni identiteti, kao posebni,supstancijalno odreðeni obliciidentifikacije, zadr2avaju mesto unašem "svetu 2ivota", ali se istov-remeno – suoèeni sa univerzalis-tièkim zahtevima temeljnih mo-ralnih principa – otvaraju ka dru-gim oblicima identiteta. Ustavtreba da definiše nedvosmislenapravila koji æe garantovati auto-nomiju i zaštitu posebnih grup-nih identiteta, pri èemu posebnapa2nja mora biti posveæena pravi-ma nacionalnih manjina. Aligrupno-specifièna prava bila biprincipijelno shvaæena kao pravagraðana koji se nalaze u poseb-nom polo2aju. U2ivanje nekih odnjihovih univerzalno garantova-nih osnovnih prava neodvojivo jeod njihovog pripadništva grupi,pa u tom smislu moralni impera-tiv jednake slobode za sve pretpos-tavlja pozitivnu diskriminaciju.Drugim reèima, posebna grupnaprava moraju biti garantovana irazvijena kao konsekvenca apso-lutnog primata zahteva za nes-metanom afirmacijom moralnejednakosti graðana koji pripadajumanjinskim grupama. Tvrditi dase ipak radi o principijelno indivi-dualnim pravima znaèi priznatiprimat moralnog univerzalizma.Ipak, va2no je ponoviti da je us-tavni patriotizam univerzalistièkiprojekat koji striktno razdvajanacionalni identitet od politike.Politièka zajednica ni na simbo-lièkom ni na praktièno-politiè-kom nivou ne mo2e biti shvaæenakao zajednica na koju bilo kojagrupa pola2e posebno pravo. Us-tavni patriotizam ne priznaje ti-tularnu naciju, zato što ideja titu-larne nacije, makar bila tek ap-straktno-simbolièna, automatskikreira povlašæenu grupu. Tamogde postoji povlašæena grupa,nu2no postoji jedan nivo predefi-nisanog veæinskog identiteta iposebnog veæinskog prava: ovapolitièka zajednica je, vidi se toveæ i iz njenog imena, "naš dom".Problem je meðutim, i u tomešto su identiteti u politièkom 2i-

votu relacione kategorije. Politiè-ki fiksirajuæi veæinski identitet,"mi" kosenkventno kreiramo od-reðenu samo-percepciju identite-ta kod pripadnika manjina: ova jepercepcija nu2no odbrambena, iizvodi se iz fundamentalnog uvi-da da smo "mi" kao pripadnicimanjine mo2da ravnopravni gra-ðani, ali da u krajnjem izvodu ovadr2ava ipak nije "naša". Ovo seprecizno otelotvoruje terminom"nacionalna manjina": tamo gdepostoji nacionalna manjina, pos-toji i nacionalna veæina, i pravi jeproblem u tome što nacionalnaveæina podaruje dr2avi svoje ime,tretirajuæi dr2avu kao autentiènosvoju zajednicu.

Odbacivanje koncepta nacije-drBave

Ukratko, politièki identitetveæine kao titularne veæine kreirafundamentalnu neravnopravno-st, protiv koje liberalizam nemapravog odgovora. Problem pritom nije u liberalizmu, nego u"izvornom grehu" razumevanjadr2ave kao nacije-dr2ave.

Zato ustavni patriotizam od-bacuje koncept nacije-dr2ave.Ustavni patriotizam ne prihvatani model konsocijetalne demok-ratije, koji nastoji da pacifikujetenzije izmeðu grupnih identite-ta, time što ih prvo petrifikuje,da bi potom upravljanje konflik-tnim situacijama i zajednicom ucelini prepustio dnevnoj trgovinielita. Ustavni patriotizam zahte-va da se mi-identifikacije udaljeiz politièkog 2ivota, kako bi seotvorio prostor za racionalnuraspravu i odluèivanje na fonuuniverzalno prihvaæenih princi-pa. Ovaj koncept racionalne po-litièke integracije poèiva na uve-renju da se, ukoliko 2elimo dasaèuvamo našu individualnu slo-bodu, moramo odreæi politièkogtematizovanja naših grupnihidentiteta. Ovo takoðe mo2eznaèiti da se unutar svake odgrupa moramo odreæi ideje o do-sezanju supstancijalnog konsen-zusa o tome šta su naše "istinske"nacionalne vrednosti.

Ukratko, ni sadr2aj ni motiva-cijska snaga ovakvog ustava nemogu se objasniti upuæivanjemna partikularne identitete. Ali,mi smo istovremeno svesni daustavni patriotizam “mora bititrajno povezan sa motivacijama iuverenjima graðana, jer bez ova-ko stabilizovane motivacije prin-cipi ne mogu da postanu pokre-taèka snaga dinamièki shvaæenogprojekta kreiranja zajednice slo-bodnih i ravnopravnih pojedina-ca” (J. Habermas). Ovo u prviplan dovodi diskurzivnu inter-pretaciju ustava, kao kariku kojapovezuje moralni univerzumutemeljujuæih principa sa parti-kularnim etikama posebnih gru-pa. Principi nisu datosti koje bitrebalo tek slepo slediti. Principisu referentne taèke ustavnogpatriotizma, ali njihov sadr2aj jedinamièan, zaviseæi u znaèajnojmeri od karaktera procesa socija-lizacije kroz koje pojedinci raz-vijaju njihove višestruke identi-tete. Principi su ovde shvatajukao "normativni standardi izme-ðu univerzalnog morala i situira-nih etikâ, koji osvajaju va2enje umoralnim i etièkim diskursima ukojima uzimamo u obzir razlièi-te nivoe situiranih datosti (poli-tièka kultura, potrebe i interesiaktera, politièka istorija itd)…Kada partikularna praksa morabiti izvedena iz kompleksnekonstelacije interesa, tradicija,akata uèenja, kao i vremenskihsekvenci, princip je najviše na èe-

mu normativna teorija mo2e dainsistira, umesto upuæivanja nakonkretne modele ili preciznodefinisana pravila" (A. Arato,Forms of Constitution-Makingand Theories of Democracy, Car-dozo Law Review, 2/1995).

Diskurzivna interpretacija sezasniva na kompleksnom uviduda primat jednake slobode za svene mo2e biti odbaèen, da kon-tekstualno odreðene partikular-ne datosti treba poštovati, da ni-vo zajednice treba uèiniti smisle-nim i univerzalno prihvatljivim,te da pravila koja regulišu oveodnose moraju biti apstraktna ijednako primenjiva na sve. Taènoje da smo mi uvek socijal-no/interesno/etièki definisaniakteri. Ali, mi priznajemo i prih-vatamo smisao normativne us-tavne integracije: ustav ne mo2epriznati pravno va2enje interesi-ma i identitetima na direktan na-èin (njihovim sankcioniranjem).Ustavna integracija posebnihidentiteta je posredna, i odvija sekroz definisanje principa kojiomoguæavaju slobodni interesni

pluralizam. Posebni identiteti ni-su poopštivi, upravo zbog njiho-ve sadr2inske neponovljivosti, pabi pokušaj njihovog direktnognormiranja urodio ne samo gu-bitkom principijelne taèke os-lonca nego i kreiranjem njihovogpozitivno-ustavno definisanogzbira. Ovaj zbir bio bi sigurnonepotpun, jer je teško zamislitiustav koji bi bio u stanju da pozi-tivno definiše sve partikularneidentitete koji postoje u jednojzajednici. Drugo, ovaj zbir naj-verovatnije bi bio i nepravedan,pošto nije moguæe konstruisatiprincipijelni kriterijum na osno-vu koga bi se odluèilo koji æeidentiteti zadobiti ustavno priz-nanje a koji ne. Konaèno, ustav-no definisani posebni identitetinu2no bi bili zatvoreni, odnosnonesposobni za komunikaciju sadrugim identitetima, što bi veo-ma brzo dovelo u pitanje i samuegzistenciju zajednice. Stoga,kad ka2emo da smo svi privr2eniprincipu jednake moralne slobo-de, mi izra2avamo uvid u nu2no-st da se naši posebni identitetisreæu i diskurzivno usklaðuju najednom terenu koji bi bio odre-ðen principima neutralnosti imoralnog univerzalizma.

Ustav kao simbol zajedniceDakle, pretpostavka glasi da

oèuvanje naših partikularnihidentiteta zahteva moralno èita-nje slobode. Neizoblièena soci-jalna i politièka komunikacija uzajednici moguæa je samo poduslovom oèuvanja jednake slo-bode uzajamno zainteresovanihpojedinaca. Samo ako èlanovi za-jednice kao pojedinci prihvatemoralni imperativ koji ka2e danjihova sloboda nije prosto limi-tirana slobodom drugih, nego dapostaje moguæa tek u komunika-ciji sa apstraktno jednakim Dru-gim, biæe moguæe štititi i razvija-ti partikularne identitete. Uvek

treba ponavljati da vezu izmeðuapstraktne univerzalne slobode ietièki utemeljenih posebnihidentiteta predstavljaju osnovnaustavna prava. Osnovna pravanisu univerzalna na naèin princi-pa jednake slobode, pošto je nji-hovo va2enje ogranièeno na od-reðenu zajednicu, ali unutar tezajednice osnovna prava su apso-lutni osnov va2enja: upotreblja-vajuæi poznatu Dworkinovu me-taforu, osnovna prava su "trum-ps" ("aduti"), dakle apsolutni os-nov svih normativnih, pravnih ipolitièkih vrednovanja. Primeraradi, u ovom viðenju pravo naobrazovanje je uvek osnovno us-tavno pravo, koje formalizujeprincip jednake slobode u jednojod iznimno va2nih oblasti 2ivo-ta. Ali, formulacija ovog pravazavisiæe od karaktera zajednice.U etnièki homogenoj zajednicidovoljno je da ustav ka2e slede-æe: Svako ima pravo na obrazo-vanje. U heterogenoj zajedniciispravna ustavna formulacija tre-bala bi da glasi: Svako ima pravona obrazovanje na svom mater-njem jeziku. Naravno, u drugomsluèaju otvoriæe se rasprava o os-tvarivosti na ovaj naèin formuli-sanog univerzalnog prava. Pita-nje je, na primer, da li treba utvr-ðivati standarde, odnosno mo2e-mo li legitimno pitati koje krite-rijume grupa treba da zadovoljida bi njeni pripadnici mogli dau2ivaju pravo na obrazovanje(minimalni broj, homogena nas-tanjenost, itd) – ovde æe se na-

vesti argument o neracionalnostizahteva da dr2ava obezbedi ško-lovanje za jedino eskimsko deteu Novom Sadu. Meðutim, naèe-lan odgovor glasi da pozitivnoustavno definisanje ovakvih mi-nimalnih standarda narušava jed-nakost i univerzalizam prava.Stoga je pogrešno pitati "kojekvalitete grupa treba da ima da bimogla da zahteva poseban tret-man". U ocrtanoj perspektivi, je-dino je legitimno ustvrditi dasvako ima jednako pravo na ob-razovanje, a da udovoljavanjeovom zahtevu u nekim tehnièkikomplikovanim sluèajevima tre-ba biti shvaæeno kao cena kojudobro ureðena zajednica mora daplati u naporu da ostane vernauniverzalnoj moralnosti jedna-

kih prava. Jednom formulisana,ova prava dobijaju status ap-straktnog moralnog utemeljenjazajednice. Konsekventno, poli-tièko-institucionalni aran2mani,kao drugi glavni deo ustavnogaran2mana, mogu i moraju bitiprilagoðavani zahtevima poseb-nih identiteta, ali samo do meredo koje to prilagoðavanje ne ug-ro2ava primat osnovnih prava,pošto je poštovanje osnovnihprava osnov za vrednovanje legi-timiteta dr2avne vlasti i njenogprava da zahteva lojalnost odgraðana, te – konaèno – osnov isame moguænosti posebnih iden-titeta.

Da rezimiram: ovakav ustavnije na voluntaristièki naèin slo-bodan od socijalnih, etièkih i in-teresnih konsideracija. Ustav nekreira dr2avu i politièke obligaci-je u moralno i politièki praznomuniverzumu. Osnovna prava,shvaæena principijelno kao pravauzajamnog priznavanja, pred-stavljaju taèku posredovanja iz-meðu apstraktnog principa jed-nake slobode i situiranih datosti.Zato je ustav sistemsko-teorij-sko mesto na kojem se ostvarujekonsensualno pozitiviranje ljud-ske slobode i zahteva za praved-nošæu, na naèin osnovsnih prava.Postupak formulisanja osnovnihprava treba da bude ugovo-ran/konsensualan, zato što je ododluèujuæeg znaèaja da nosiocipartikularnih identiteta prihvateustav kao okvir koji je 1) nu2anza oèuvanje njihovih posebnosti,i koji je 2) dovoljno elastièan daomoguæi njihovu kohabitaciju sadrugim formama 2ivota – zajed-nica mo2e opstati jedino ako ovakohabitacija bude zasnovana naonome što kao zajednièko nadila-zi partikularne 2ivotne forme, neponištavajuæi ih. Postizanje te-meljnog konsenzusa i njegovozapisivanje u ustav èini da ovajdokument ne bude samo najvišipravni akt – on postaje simbolzajednice.

Realna alternativaOvde ponuðeni uvidi èitaocu

æe verovatno izgledati kao nor-mativna i idealizirana skica jedneapstraktne teorije, ili – još gore –kao impresionistièka improviza-cija koja je lišena svake veze sa"stvarnim 2ivotom". Ali, podseti-mo se da demokratija nije, niti jeikada bila, "prirodno" svojstvopolitièke zajednice. Demokratijane poèiva na emocijama i samo-razumljivim kolektivnim veza-ma, nego na racionalnom spora-zumu o naèinu zajednièkog 2ivo-ta. Moj cilj je bio da predstavimustavni patriotizam kao kom-pleksni set liberalnih vrednosti iliberalnih pravila igre prilagoðendruštvima koja se moraju odreæiprimordijalnog identiteta. Kad jeo Srbiji reè, ovakav apstraktankoncept bi, paradoksalno, mo-gao biti realna alternativa svimisprobanim i tragièno neuspelimtotalizirajuæim formativnimprincipima zajednice.

22 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Za nas je radikalnapromena u percepciji identiteta neophodan uslovdemokratije

Ustavni patrioti-zam je kompleksniset liberalnih vrednosti i liberal-nih pravila igre prilagoðen društvi-ma koja se morajuodreæi primordijal-nog identiteta

III/47, 18. sijeènja 2,,1 23

Draško Vuksanoviæ

Kada dolazimo u dodir sa ne-

kom vladom koja ne voli Sje-

dinjene Amerièke Dr"ave,

uvek pitamo: ko vam je miliji

– Velika Britanija, Nemaèka,

Francuska? Raspola"emo

mnogim zastavama, izaberite.

(Robert Stivenson, potpredsed-nik Forda, u intervjuu èasopisuBusiness Week, 1970)

Nedugo posle pada Miloševi-æevog sultanata Radio-televizijaSrbije prenela je jevanðelski into-niranu izjavu jednog domaæegekonomiste da æe strani kapitalpohrliti u Jugoslaviju jer u njojpostoji deo zdrave i atraktivneprivrede, te kvalifikovana i jevti-na radna snaga. Na prvi pogled,razlozi da se radna snaga radujesvojoj jevtinoæi, ili pak pukomdolasku kapitala kao vrednostiper se, bezmalo su mistièni. Mo2-da vedri ton ove obavesti i nije udubljoj korelaciji sa pretpostav-ljenim oseæanjima radne snage?Da li je i ekonomista jevtin, i akojeste, quanto costa? Šalu na stra-nu, posredi je paradoks zemalja utranziciji, gde se jevtinoæa radnesnage kao takva nameæe jedinoprema kriterijima Zapada, dok seu poreðenju sa uobièajenom do-micilnom cenom rada ponudastranog poslodavca najèešæe mo-2e uzeti kao proseèna, pristojna,»ne tako loša« ili èak »dobra (zanaše prilike)«.

Tako bi moglo da se naène pi-tanje poslovne politike multina-cionalnih kompanija na tr2ištimaTreæeg sveta, najposle i u istoènojEvropi, koje je sa stanovišta nje-govih nevoljnih rezidenata ustvari pitanje buduænosti što mo-ra da poène odmah, jer vremenaza èekanje nema. Stoga ne èudida reakcije na ovaj aspekt globa-lizacije i na Zapadu i na Istokuimaju jasne obrise politideološ-kih nastrojenja. Štaviše, multina-cionalni kapital jedna je od lak-mus-tema za ideološke diskurse ipolitièku praksu levog i desnogcentra, nevladinih organizacija ianga2ovanih intelektualaca, kakou sredinama iz kojih kapital poti-èe, tako i u onima u koje ulazi. I,još bli2e, to je jedan od problemagde tradicionalno predvidljivereakcije nosilaca politièkog dis-kursa mogu divergirati ili kon-

vergirati u neoèekivanom smeru. No, pre bilo kakve analize

ideoloških pristupa, treba se us-redsrediti na pitanje: šta su to

multinacionalne kompanije i ko-ja je njihova uloga u ekonom-skom i kulturnom 2ivotu zemaljaperiferije na èijem se tlu pojavlju-ju kao »strani investitori«?

Nadnacionalni subjekti i zemlje periferije

Proces razvoja i ukrupnjavanjanadnacionalnih privrednih subje-kata postavio je sasvim novestandarde u meðunarodnim eko-nomskim odnosima, bacivši u za-peæak nacionalne vlade, koje sop-stvenim ekonomskim i politiè-kim instrumentima više ne moguda pariraju upravljaèkim struktu-rama multinacionalnih kompani-ja. Ova (pre)vlast oèigledna je naprimeru kljuènih institucija isto-rijski nastalih voljom velikih bor-dova, koje, kako saznajemo od

ekonomiste Zvonimira Landupa,i post festum ostaju pod njihovomkontrolom: u finansijskom sek-toru to su Meðunarodni mone-tarni fond, Svetska i Evropskabanka za obnovu i razvoj, te Ev-ropska investiciona banka, a napolju protoka robe – Svetska tr-govinska organizacija.

Kako se to praktièno odra2avana društva u zemljama periferije?In consequentia, globalizovanjeprivrednih i upravljaèkih struk-tura dovodi do ukidanja samore-gulišuæe uloge nacionalnih tr2iš-ta, a nadnacionalne privredno-upravljaèke strukture postajudominantni regulatori privrednihi društvenih tokova iliti, premareèima jednog autora, otoci sves-ne vlasti u okeanu nesvesnog,olièenom u stanovništvu, to jestradnoj snazi i potrošaèima na do-micilnom tlu. Multinacionalnekompanije diktiraju uslove kojinisu nu2no u skladu sa ciljevimaprivrednog razvoja i makroeko-nomske politike jedne dr2ave;imaju manju osetljivost na zahte-ve lokalne zajednice (stepen za-poslenosti i ekološki problemi),pribegavaju monopolu zato što uzemljama van razvijenog centranema zakona koji monopol spre-èavaju. Njihov interes za ulaga-nje u zemlje periferije ogleda se uniskim nadnicama, nepostojanjujakog sindikalnog pokreta, laba-vim propisima o zagaðivanju pri-rodne sredine, niskim porezima.Posledice su oèigledne, ali jednojod njih treba posebno posvetitipa2nju.

Ako bi se interesi meðunarod-nih koncerna dosledno sproveli,poreske stope, na primer, bile bitoliko niske da bi bud2etski defi-

cit dr2ave morao da se leèi nauš-trb prosvete i kulture (one bi,svakako, prve došle na doboš).Sa stanovišta multinacionalnihkoncerna, daroviti violinisti iliprofesori sociologije sasvim suizlišan fenomen, univerzitet kojiukljuèuje humanistièke nauke istudije nacionalne kulture prete-ran je luksuz, potreba da se unu-tar nacije odvija sociokulturnastratifikacija prema prirodnojobdarenosti pojedinaca (karakte-ristièna za liberalna društva Za-pada) nešto je o èemu sirotinjane bi trebalo da razmišlja. Narav-no, ovakva strategija se ne obelo-danjuje. Naprotiv, na delu je ijavno stipendiranje talenata, ali uperspektivi ono nije nešto na štase mo2e osloniti, jer poèiva nadobroj volji donatora, a ne na za-

konski garantovanom pravuunutar socijalno ureðene dr2ave.Graðanin dolazi u situaciju da nakrucijalna pitanja njegove egzis-tencije utièe neko kome ne mo2eni da pru2i ni da uskrati podrškuna izborima.

Zašto integracije?Teorija o slobodnom jedin-

stvenom tr2ištu, kao uporištepohoda meðunarodnog kapitala,manjkava je utoliko što se o je-dinstvenosti tr2išta mo2e govo-riti samo tamo gde postoje jedin-stveni zakonski propisi za sveuèesnike u tr2išnoj utakmici.Dakle, zakoni koji na Zapadu šti-te zaposlene od samovlašæa pos-lodavaca, a tièu se pre svega cenerada i du2ine radnog vremena, neva2e za radnu snagu na tr2ištimaperiferije, iako se proizvodi kojeona stvara, neretko radeæi isteposlove kao i zaposleni u matiè-nim poslovnim jedinicama naZapadu, prodaju po celom svetubez obzira na zemlju u kojoj nas-taju. Na Menhetnu su 1997. go-dine odr2ane demonstracije is-pred Diznijevih prodavnica. De-monstranti su spreèavali kupovi-nu, noseæi transparente sa oba-veštenjem da plišane igraèkekompanije Dizni, u maloprodajivredne izmeðu dvadesetak idvestotinak dolara, šiju deca naTahitiju za 16 centi na sat, dokdirektor Diznija na sat zaraðuje91.000 amerièkih dolara. Struk-turalistièkim terminima to semo2e ovako izraziti: multinacio-nalne kompanije nisu eksponent

funkcije jedinstvenog tr2išta, ne-go su osvojena nacionalna tr2ištaeksponent funkcije partikularnihinteresa multinacionalnih kom-panija.

Neko æe se, jamaèno, zapitati:zbog èega bi, ako stvari tako sto-je, nerazvijene zemlje uopšte ula-zile u integracije? Naravno da zato postoje èvrsti razlozi, kao štosu pokretanje devastiranih priv-reda, beg od nasleðenog eko-nomskog mrtvila, tranzicija umoderne oblike ekonomskog icivilizacijskog 2ivota. Pri svemutome dešava se da se uspehomsmatra ako su plate zaposlenih uMNK dvostruko više od nacio-nalnog proseka. Radnici primajudvesta, a ne sto maraka meseèno.Kr2ljavi 2ir sanja da postane veli-ki 2ir, umesto, makar, osrednjihrast. Ovo va2i za zemlje poputKine, a ni Brazil nije mnogo od-makao u nivou aspiracije. No upojedinim dr2avama Dalekog is-toka situacija je još gora. Deèjirad uz bedne nadnice, razvojnabesperspektivnost, ekološkisumrak, farsièno protivljenje do-maæeg stanovništva pokušajimalevih organizacija na Zapadu dazakonima u svojim zemljamaspreèe kompanije da se tako ne-humano ponašaju – obele2ja su

borbe za opstanak najsiromašni-jih. Vrhunac horora koji nadmra-èuje ostale sluèajeve ipak je prièao nigerijskom plemenu Ogoni,èije je celukupno 2ivotno staniš-te, Arkadija sa prebogatom vege-tacijom površine 1050 kilometa-ra kvadratnih, detaljno opustoše-no radom naftnog koncerna She-ll. Vlada Nigerije pravno je zašti-tila svog poslovnog partnera odderan2iranja i troškova kojima bibio izlo2en u sluèaju da moraplaæati odštetu 2rtvama zagaðe-nja (ljudi masovno umiru, ili seiseljavaju, ili vode gerilski ratprotiv Shell-a). Voða Pokreta zaopstanak ogonskog naroda KenSaro-Viva, dobitnik meðunarod-ne Goldmanove nagrade za zašti-tu 2ivotne sredine 1995. godine,ubijen je nedugo pošto je uspeoda internacionalizuje problemOgonilenda.

Humanizirati globalizacijuPrilike na istoku Evrope ma-

nje su dramatiène i omoguæavaju

kudikamo viši nivo aspiracije, aono što se ovde dešava na planujavnog i nejavnog politideološ-kog diskursa u vezi sa multina-cionalnim kompanijama veomaje zanimljivo stoga što se iz libe-ralno-demokratske vrednosneorijentacije razvija stav koji une-koliko podseæa na desnièarskuodbojnost prema internacionali-zaciji. U ime prava na sopstveniliberalizam, autentièan nosilac li-beralnog diskursa biæe sklonijizaziranju od ovakve integracijenego što bi se oèekivalo. Tradi-cionalno ksenofobièna desnicaponašaæe se slièno, ali æe njeni ar-gumenti i ciljevi èesto biti druk-èiji (npr. mr2nja prema Mekdo-naldovim restoranima, utemelje-na na shvatanju o prednostimadomaæih specijaliteta). Uopšte-no, oprezan i kritièki stav premaMNK poklopiæe se sa kritikamašto na adresu velikih koncernasti2u od levice na Zapadu (naro-èito su aktivne nevladine organi-zacije, poput World Watch Insti-tute). To ukazuje na prostornurelativnost ideoloških diskursa, aona se ponajbolje oèituje na temikao što su multinacionalne kom-panije i njihov globalni pohod.

Ðavo je, meðutim, uvek bu-dan. Napuštanje vrednosne les-tvice da bi se zauzelo mesto u ro-vu, sve iz naivnosti ili straha da sene postane autsajder (sa stano-višta samog rovca: nièija devoj-ka), su2ava krug autentiènih nasvim stranama. Tako se neke li-beralne iliti leve demokrate vezu-ju za politiku liberalno-demok-ratskih dr2ava koja u mnogim as-pektima nije nimalo liberalna, ni-ti demokratska: krize se razreša-vaju (pri)silom, dakle ratovima isankcijama gde se nedu2ni, paèak i deca, prinose na oltar auto-ritetu Zapada. Razume se, ni po-litièka logistika za svakojakeopaèine krupnog kapitala ne bi sedala uglazbiti u proklamovanuaksiologiju otvorenog društva.Za to vreme desnièari, naroèitona prostorima gde je, kao na Bal-kanu, besneo rat, podle2u logiè-kim lomovima zastranjujuæihrazmera. Ovde bi se, kao digresi-ja po istom kalupu, po tome ka-ko se istina i oseæaj za pravedno2rtvuju nezdravoj pristrasnosti,mogao navesti primer koji bismonajradije nazvali zloèinaèkim si-logizmom. Iz premise: Ameri-kanci su od poèetka krize defa-vorizovali Srbe (T) ide se na te-zu: Amerikanci optu2uju Mladi-æeve trupe za zlodela u Srebreni-ci (T), zatim sledi : Mladiæevetrupe su srpske (T), da bi se iz-veo zakljuèak: Mladiæeve trupenisu odgovorne ni za šta (crimenmentis). Ako im je, kao konzer-vativcima, stalo do Bo2jih zako-na, ne bi trebalo da u mislima i nareèima èine grehe koje bi kaogrehe mišljenja priznali i najljuæiateisti.

I tu dolazimo do suštine. Rov-ci svih boja i mirisa podrivaju po-tencijalni prosveæeni konsenzusda se globalizacija humanizuje, ito ne kao humanitarno pitanje,nego kao privrednorazvojniproblem postavljen na osnovamakonsolidacije ukupnih interesa.Globalizaciju nije moguæno zaus-taviti, ali njene pogodbe podle2uvarijacijama. Uostalom, valjda æejednom doæi dan kada æe se obes-na2iti Adornovo upozorenje davlast i moæ u sebi svagda imajunešto zastrašujuæe.

Multinacionalne kompanije i politideološki diskursiOno što se ovde dešava na planu javnog i nejavnogpolitideološkog diskursa uvezi sa multinacionalnimkompanijama veoma je zanimljivo stoga što se iz liberalno-demokratskevrednosne orijentacije razvija stav koji unekolikopodseæa na desnièarskuodbojnost prema internacionalizaciji

Globalizaciju nije moguæno zaustaviti, ali njenepogodbe podleBuvarijacijama

24 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Dejan Iliæ

intervjuu datom za dvotjednik Za-rez u listopadu 2000, na pitanje De-jana Kršiæa o tome šta se tokom

devedesetih dogodilo s piscima »mladesrpske proze«, David Albahari – premaKršiæevom prepoznavanju, glasnogovor-nik generacije – odgovara da su to i danas»pisci koji nešto dele« iako su krenuli raz-lièitim putevima, a onda, bez nekog vidlji-vog razloga, gotovo iznebuha, dodaje:»Ono što sad definitivno ne postoji jesteèinjenica da zbog odsustva znaèajnijihknji2evnih èasopisa nema grupisanja au-tora koji se sad pojavljuju.« Ostavimo sadpo strani smislenost razgovora o knji2ev-nosti u generacijskim terminima, dati od-govor (recimo, šta ne postoji: èinjenicasama ili znaèajniji èasopisi), obaveštenostAlbaharija o savremenoj srpskoj knji2ev-nosti, pa i njegovu kompetentnost da onjoj danas izrièe bilo kakav sud. Neštodrugo nas ovde zanima: u vreme kada Al-bahari odgovara na Kršiæevo pitanje pri-vodi se kraju štampanje knjige Pseæi vek.

San ili nemoguæi BivotNa samom kraju pogovora za zbirku

saèinjenu od prièa šestorice pripovedaèa(Pseæi vek, Beograd, Beopolis, 2000), SašaIliæ, prireðivaè i jedan od pripovedaèa (po-red Nenada Jovanoviæa, Srðana V. Tešina,Borivoja Adaševiæa, Mihajla Spasojeviæa iUglješe Šajtinca), piše: »S tim u vezi je ilajtmotiv èitave knjige, variran od strahapred usnuæem do 2elje za veèitom bud-nošæu. To je, pretpostavljam, odgovor naveliku temu spavaèa – Kiš, Paviæ, Basara,Petkoviæ – u srpskoj knji2evnosti, koja jedevedesetih godina do2ivela pravu prolife-raciju u literaturi pisca mlaðe generacije –Gorana Petroviæa. Za junake Pseæeg veka,prostor sna se transformiše u prostoropasnog, nemoguæeg »2ivota«. Cilj njiho-vog traganja – za koji su se opredelilili pri-povedaèi oblikujuæi svoj poetièki identitet– najbolje govori o tome šta je prièa uprethodnom periodu, mo2da nepovratno,izgubila.«

Pa2ljivim èitanjem ove tri reèenice skraja pogovora, zainteresovani èitalac pro-naæi æe odgovor na pitanje o »grupisanjuautora koji se sad pojavljuju«, a koje je, ka-ko ispada, implicitno postavio Zarezov sa-radnik. Na stranu, opet, što su èetiri odšest u zbirci zastupljenih pripovedaèa svo-je prve prièe objavili u èasopisu Reè, kao ito što su tri od šest prièa prethodno ob-javljene u istom èasopisu; ponovo je neštodrugo zanimljivije. Naime, posle èitavihèetvrt veka u srpskoj knji2evnosti pojavilisu se pisci koji pored objavljivanja prozeimaju potrebu i da eksplicitno, program-ski podr2e svoje poetièke stavove. Pre èe-tiri godine napisao sam, u jednoj raspravio savremenoj srpskoj knji2evnosti, da jeopšte obele2je proze devedesetih odsus-tvo zajednièkog, generacijskog istupanja;pokušao sam to da objasnim èinjenicomda su nove pisce kritièari iz prethodne ge-neracije doèekali s odobravanjem. S druge,pak, strane, pitao sam se i o tome kome bi,tada, taj poetièki proglas uopšte mogaobiti upuæen. U meðuvremenu se, izgleda,nešto promenilo. Šta?

Do odgovora na ovo pitanje stiæi æemo,verujem, postavljanjem novih pitanja. Tre-ba primetiti: poetièko samoodreðenje, is-tina u ovom sluèaju donekle nemušto, ka-ko to obièno biva, podrazumeva i vred-nosni otklon u odnosu na knji2evno zale-

ðe. Otuda pitanje: šta su razlozi za ospo-ravanje donedavno neupitnih velièina sr-pske knji2evnosti – Kiša, Paviæa, Basare,Petkoviæa, pa i nešto mlaðeg Gorana Pet-

roviæa. Ili: šta je to što se »zagubilo« u pri-èama pobrojanih autora? Konaèno: kakorazumeti opoziciju izmeðu »straha od us-nuæa«, s jedne, i »2elje za veèitom budnoš-æu«, s druge strane; šta znaèi tvrdnja da se»prostor sna« pretvorio u »prostor nemo-guæeg 2ivota«? Reklo bi se da i ovaj put,kao i inaèe u knji2evno-poetièkim mani-festima, iza svega, ipak, stoji – odnos pre-ma stvarnosti.

Odgovori na stvarnostTreba, meðutim, podiæi ovde i jednu

ogradu. Nema sumnje da je tokom deve-desetih, gledano u odnosu na srpsku knji-2evnost s kraja sedamdesetih i iz osamde-

setih, došlo do pripovednog zaokreta.Nešto slo2enije knji2evne oblike, pripo-vedanje oslonjeno uglavnom na knjiškugraðu i èesto nepouzdanog pripovedaèa,èiji glas se neretko sasvim gubio u nara-tivnom tkanju, smenili su jednostavnijinarativni oblici, proza koja se trudi da ne-posredno odrazi stvarnost i pripovedanjeu prvom licu, s pripovedaèem koji od pr-ve reèenice nastoji da ostvari prisan od-nos s èitaocem i što je moguæe više olakšakomunikaciju oslonjenu na iskustvo kojeim je zajednièko. Pri tom ova promenanije oèigledna samo u prozi onih pisacakoji su svoje prve tekstove objavili deve-desetih, meðu kojima su najistaknutijiVladimir Arsenijeviæ, Vule ?uriæ (s pot-resnim prièama iz opkoljenog Sarajeva) iSrðan Valjareviæ, nego i u delima najzna-

èajnijih predstavnika »mlade srpske pro-ze«, odnosno proze osamdesetih – Vladi-mira Pištala, Mihajla Pantiæa, Milete Pro-danoviæa, te, u knji2evnom smislu, nešto

starijeg Davida Albaharija.Kada se ovome dodaju i proz-ne knjige Svetislava Basareobjavljene u istom periodu,postaje više nego oèiglednoda u devedesetim srpska pro-za pokušava da pripovednouoblièi i odgovori na dogaða-je iz neposrednog okru2enja.S druge strane, nije nastao ni-ti jedan manifest, ili naèelnoartikulisano obrazlo2enje zaovu poetièku transformaciju.Stvari su se, dobrim delom,podrazumevale.

I otkuda sad ova naknadnasamosvest nove generacije? Ukojoj ravni se ona artikuliše?Što se samog proznog pos-tupka tièe, pisci èije su prièesabrane u zbirci Pseæi vek nerazlikuju se previše od pripo-

vedaèa koji im prethode. Naprotiv: za Sa-šu Iliæa, recimo, koji je na sebe uzeo dagovori u ime ostalih, moglo bi se reæi dase oslanja na pripovedno iskustvo upravoonih pisaca koje posredno oznaèava i os-porava kao »snevaèe«, a pre svih na Kiša iPetkoviæa (èija poslednja prozna knjiga,inaèe prilièno rðava, sasvim zgodno nosinaslov Èovek koji je %iveo u snovima).Dakle, ako razlike nisu poetièke u u2emsmislu reèi, gde ih onda treba tra2iti? Štaje probudilo »2elju za veèitom budnoš-æu«?

Nema alibijaSaša Iliæ taèku otpora pronalazi u preis-

pitivanju »gotovo refrenskog autopoetiè-kog alibija« Mihajla Pantiæa (takoðe ob-javljenog u èasopisu Reè): »Da, mo2etenapisati šta hoæete i o kome hoæete, aliništa stvarno ne mo2ete uraditi.« »Ovajuzdah pripovedaèke rezignacije bi, valjda,trebalo da znaèi kako su«, privodi krajusvoju analizu pisac pogovora, »odavnoprošla vremena kada su prièe nešto znaèi-le, kada su pravi pisci još hodali zemljom.Naravno, generacija ovog melanholiènogšetaèa seæala ih se sa nostalgijom.« Kljuè-na reè u ovim kratkim navodima jeste –»alibi«. Pred kim i za šta se pravda MihajloPantiæ u èitanju Saše Iliæa?

Ako sad, povodom ove male poetièkerasprave, koja je u srpskoj knji2evnoj jav-nosti ionako prošla nezapa2eno (za razli-ku od jedne druge koja je pobudila mnogoviše pa2nje, a tièe se suštinskog poetièkogpitanja: da li je Biljana Srbljanoviæ samodobra »riba« ili je, ipak, i dobra dramskaspisateljica), pokušamo da jednim pogle-dom obuhvatimo srpsku prozu devedese-tih i tako smestimo Iliæev pogovor u od-govarajuæi kontekst – evo šta bismo mora-li da vidimo.

Pre svega, pisci uglavnom jesu pisali štaim se prohte i o kome im se prohte, i ug-lavnom jeste istina da ništa stvarno nisuuradili. To bi, kada bi se uklonili svi plaš-tevi i kada bi zaista postojala 2elja da segovori o kljuènim stvarima, trebalo, otpri-like, da izgleda kao kada biste rekli: ja je-sam protiv rata, protiv nacionalistièke mr-2nje, protiv naopakog re2ima, i ja hoæu dapišem i zaista i pišem o svemu tome i pro-tiv svega toga, ali – šta vredi: reða se rat zaratom, mr2nje je sve više, a re2im je sve ja-èi, i nisam kriv za sve to, jer ionako »ništastvarno ne mo2ete uraditi«. I sve vreme, uknjigama, javnim nastupima, privatnimrazgovorima, uporno ponavljate da »ništastvarno ne mo2ete uraditi«. I tako stvaratei podr2avate svest o tome da se »ništastvarno ne mo2e uraditi«. Sve je veæ ura-ðeno, unapred odreðeno, mo2e se samoslegati ramenima i ponavljati da se »niš-

ta...«. Otuda i »prièe više ne znaèe ništa«.U svetu koji je unapred zadat i ne mo-

2e se promeniti – èemu prièe, èemu do-datni napor pisanja i èitanja? Rezignacijajeste uspostavljanje izvesne distance u od-nosu na dogaðaje, ali jeste, prevashodno, imirenje sa njima. Takav pogled na svet ni-je neminovan, on je stvar izbora. I otudanema alibija. Pisci i mi ostali u Srbiji, kojinismo mislili da se nacionalni interesi bra-ne onako kako je to u naše ime èinio re-2im Slobodana Miloševiæa, izabrali smotokom devedesetih stav da se »ništa stvar-no ne mo2e uraditi«, svesno mu se priklo-nili, i tako implicitno podr2ali trinaesto-godišnju vladavinu rðavog re2ima.

Pravi pisac je odgovorni pisacEvo i druge ograde: na kraju prethod-

nog pasusa ne izrièem naèelan sud o vred-nosti srpskog knji2evnog preduzeæa to-kom devedesetih. Ako mi danas izgledajuneprihvatljive ideološke implikacije naj-veæeg broja najznaèajnijih dela srpskeknji2evnosti iz devedesetih, ne znaèi dasada mislim da su ta dela manje vredna,odnosno knji2evno manje uspela. Napro-tiv, to što, na primer, junak Albaharijevogromana Sne%ni èovek nije u stanju ni najedan drugi naèin da odreaguje na strašnedogaðaje u zemlji koja se raspada do dazanemi, ne znaèi da Sne%ni èovek nije od-lièna knjiga. Ili: to što se prozni junaciVojislava Despotova ubijaju jer nisu u sta-nju da razumeju svet koji se menja, te nitimogu uticati na promene, niti pronaæisvoje mesto u izmenjenom okolnostima,ne znaèi da tri Despotovljeva romana ni-su uspela pripovedna dela. Najzad: to štose u proznom svetu Judite Šalgo svakidruštveni anga2man oznaèava kao »Sizi-fov posao« ne znaèi da Put u Birobid%annije vrhunski roman. Treba, ipak, imati naumu da takvo poimanje sveta i takva vrstaanga2mana unutar fikcionalnog sveta nemo2e imati neposredne posledice u real-nom svetu.

Ali ako se granica, koliko god ona bilanejasna i teorijski mo2da i neodr2iva, pre-ðe, i ako pisci i ostali u realnom svetupoènu da se ponašaju kao junaci fikcije,onda stav »da se ništa stvarno ne mo2euraditi« postaje sasvim neprihvatljiv, jermo2e imati – štaviše, imao je! – pogubneposledice.

Konaèno, kada se pokazalo da je pro-mena ipak moguæa, kako reaguju pisci?Zala2u se za vraæanje knji2evnosti samojsebi, za oslobaðanje knji2evnosti od poli-tike, raduju se jer je, eto, došlo vreme dase pišu i èitaju obiène prièe. Drugim reèi-ma, jednom veæ narušena, granica se sadaponovo podi2e i njeno narušavanje pono-vo postaje nepo2eljno. Treba li to ponovoda padnemo u »san« iz kog se zapravonismo ni budili?

Mogu li knji2evnost iz tog sna trgnutipisci Pseæeg veka?

Pitanje je, razume se, sasvim retorièko.Poetièki proglas s kraja Pseæeg veka smeš-ta se upravo na granicu posle koje svakapoetika više ne va2i. On, reklo bi se, uto-pijski zadire, kao i mnogo puta pre u knji-2evnoj istoriji, u oblast u kojoj bi prièetrebalo »nešto da znaèe« i gde »pravi piscihodaju zemljom«. Pseudosofist bi ovdeodmah zakljuèio da sama 2elja da prièenešto treba da znaèe svedoèi o svesti daprièe ne znaèe ništa, te da se prièama »niš-ta...«. Zatim bi zlurado dodao da èak i fe-ministkinje, koje bi po logici stvari treba-lo da budu svesne »znaèenja« prièa i moæikoja iza toga stoji, u srpskoj kulturi ne-maju preèa posla do da utvrðuju koliko jeneko lep. Ali to su argumenti koji padajuveæ na prvom koraku ka – realnom svetu.Tri reèenice s kraja teksta Saše Iliæa zapra-vo postavljaju pred nas pitanje odgovor-nosti; utoliko one izlaze iz okvira pukepoetièke rasprave. Ako krenemo i korakdalje, mogli bismo sintagmu »pravi pisac«da proèitamo i kao »odgovoran pisac«. Ana samom cilju i da se zapitamo: kud sededosmo mi, »odgovorni« kritièari? Zaš-to je u našim tumaèenjima nedostajao, ijoš uvek nedostaje, taj poslednji korak,kojim se izlazi izvan poetièkih okvira fik-cije, a delo uvodi u stvaran svet?

Strah od snovaSrpska proza devedesetih: od poetike ka politici

Pisci i mi ostali u Srbiji,koji nismo mislili da senacionalni interesi brane onako kako je to u naše ime èinio reBim Slobodana Miloševiæa,izabrali smo stav da se“ništa stvarno ne moBeuraditi”, svesno mu se priklonili, i tako implicitno podrBali trinaestogodišnju vladavinu rðavog reBima

III/47, 18. sijeènja 2,,1 25

Branko Vuèiæeviæ

What has art got to do with politics? the conservative critic asks, as if the question were rethorical and the answer – “Nothing” – a foregone certitude.

Arthur C. Danto1

ilno bi se iznenadio g. Danto da sekao èlan neke od tako èestih ekspe-dicija u srpske krajeve obre meðu

domorocima artistièkog profila. Zbunilabi ga masovnost “konzervativnih kritièa-ra” – i podjednako konzervativnih prakti-èara Lepih Umetnosti.

Reklo bi se da je hipotetièno gostujuæig. Danto pomalo naivan. Gde filosof dana izlo2bi Warholovih Brillo kutija do2iviprosvetljenje! I dozvoli da mu ta obojenadrvenarija promeni 2ivot pa se baci na pi-sanje o Artu, na nedovoljno filosofski na-èin, èime gadno potkopava svoj standing,što bi mu svaki filosofski potkovan èlanThe Belgrade Circle lako i glatko objas-nio. Uz naivnost ide i finoæa.

Kao fino vaspitan èovek g. Danto bi se,zamišljamo, èudio u sebi. Ne bi dozvoliofaux pas na štetu bontona.

Zna da bi predstavljalo kolonijalistièkuuobra2enost da “prosvetiteljski” domoro-cima išta tumaèi ili ih, ne daj bo2e, ubeðu-je.

Sve ostaje zatvoreno unutar sobe uHyatt Regency, sreæom neošteæenom odbombardovanja. Krepeæi se Alka Seltze-rom nakon umetnièkog simpoziona kojisu uprilièile domorodaèke kolege..............

Vruæa rakijaGibanica

Proja, kajmak, sirMladi lukac (crni), rotkvice

ÈorbaSarmice

Peèenja po �elji (takoðe riba i divljaè)Krompir ispod saèa

Salate (kiseli kupus, turšija, zelena, šopska,paprièice u zejtinu)

OrasniceRazni coupovi

SladolediTorte

PIÆA STRANA I DOMAÆA

..........g. Danto mo2da mrmlja da je ig-norisanje politike lakomisleno; da politikai, 2alibo2e, realnost jesu DRAGOCENOSTOVARIŠTE GRAÐE (ne drvene!),pose2e èak i za floskulom o tome šta bivas onim ko ignoriše politiku, mo2da èak usanitarnoj prostoriji, olakšavajuæi se odbogate ali teške sadr2ine simpoziona, grcada su ti Serbian Artists skloni

solipsizmuautizmu

samozaslepljivanjusamolobotomijisamokastraciji

(i kad su posredi ladies)samokliterodektomiji

“metafizièkom” samobludu,

èak se odva2uje na 2danovska arije okulama od slonove kosti...

No prepustimo zlosreænog g. Dantoaovoj gogoljijadi koju je sam sebi priredio.

Da je bio manje fin, sad bi mu bilo lak-še. Jer bi mu svaki prosveæeniji èlan ULU-S-a (Udru2enja likovnih umetnika Srbije)sve lepo objasnio.

Ovako je g. Danto nepotrebno ispaosmešan.

To filosof sebi ne bi smeo da dozvoli.No, o tome neka brinu amerièki filosofi,ako im je do vlastitog ugleda. Samo jedansavet: nema jake filosofije bez jake hrane.Dakako, obe treba moæi izdr2ati. A ne li-nijom manjeg otpora, juriš u bathroom.Nije Filosof (niti Umetnik) ko ne krka.

Predajmo reè PROSVEÆENOMSRPSKOM UMETNIKU:

U komunistièkom ropstvu, Umetnostse gadno opekla s anga2ovanošæu i sl. Tekdecenijskim plastiènim operacijama rege-nerisala je ko2u. Zar sad da opet tu ko2urizikuje, bere na šiljak, zbog nekog umet-nièkog bavljenja politikom i profanomstvarnošæu!? Pametnije je dr2ati se mrtveprirode, apstrakcije, informela, gestual-nosti...ornamentalne kompjuterske grafi-ke.

Malo je neprijatno, ali kad veæ govori-mo, govorimo otvoreno.

Naš socijalistièki realizam, hvala Bogu,kratko je trajao. Nema tu mnogo nedela.Slikari su, uglavnom, produ2ili da praveono od pre rata (II svetskog), samo su do-davali adekvatno pravoveran naslov.

Kolege vajari su bile slabije graðe, nisumogli da odole. Pa i Krle2in miljenikAugustinèiæ podjednako je velièao KraljaAleksandra, Maršala Pilsudskog, Paveliæai Maršala Tita. Na2alost, sve diktator dodiktatora.

I nije bilo zamaha (izuzmemo li nes-reænog Bo2u Iliæa). Muljavi postimpresio-nizam. Mo2da je škola kriva. Zloglasni

Dejneka je ipak završio onaj ranosovjetskiBauhaus – VHUTEMAS!

Sad se na Zapadu dive nakaznoj grotes-knosti i monumentalnosti ruskog socrea-

lizma. Nemamo mi to. Mala zemlja, jošmanji socrealizam.

(Da je ovo neka interaktivna publikaci-ja ovde bi se na dodir prsta zaorilo:

ŠIROKA STRANA MOJA RODNAJA...

( DODIRNITE! MoBda æe se nešto èuti. – B. V.)

Razumem ja šta Vi, Doktore, hoæete danam ka2ete. Èitamo mi Vas pa2ljivo (sareènikom!). I èuli smo šta Rusi rade. Nebi Kabakov postojao bez sovjetske graðe.Prièalo se da uvozi u New York sovjetskiotpad (bez obzira na sigurno enormnetransportne troškove). Ali ovde se kolegeèude: Šta æe mu to kod prekrasnog ame-rièkog ðubreta. Zgodne su sve te imitaci-je/izmotacije sa socrealizmom.

Jeste, posle Pop Arta i konceptualne umetnos-ti mogle bi se smisliti fine stvari a da budu ma-lo politièke. Ne mora ekstremno, kao onajHaake. Nemac je, po prirodi, ekstremist. Ali,badava!

Ne vole to naši.ÈORT(Excuse me) bi ga znao zašto?!

Zbog patnje u komunizmu? Sovjeti su semnogo više napatili.

Kod nas se (uopšte) drukèije misli:

Klerici koji pozivaju na sartrovsko“anga"ovanje”, samo izgovaraju vlastitisimptom: da je njihov vlastiti interpreta-tivni software u društvu kontrole gotovo upotpunosti zastareo ³.

(U ovom igrokazu mora biti mesta zastarinsku didaskaliju:

Danto plaèe. Kako æe natrag kuæi, u U.S., sa potpuno zastarelim softwareom? Štaæe biti sa karijerom? Izdavaèi æe od njegabe2ati kao od gubavca! Da ostane u Srbijii uèi?)

Uz to veza umetnosti i politike je ovdenedavno dodatno kompromitovana. DuetBjelica-Pajkiæ lansirao je tzv. POLITART.Temelj: za to dvoje osnivaèa metafizièkedinastije – uobièajena papapazjanija Di-mitrija Ljotiæa, holivudizma, fascinantnogfašizma u seljaèkoj varijanti, veæih mraè-njaka meðu ruskim religioznim mislioci-ma, Maljevièa i undead Leni Riefenstahl.Kao što se moglo oèekivati (temelj =paprikaš, tu ni Meštroviæ ne bi bio uspe-šan neimar), kratkoveènost garantovana.

I kud god pogledate, ista kompromita-cija. Da osve2enja radi preskoèimo stan-dardna imena. Bauhausovac Schawinskypravi fotomonta2e za Mussolinija. El Li-sicki oblikuje èasopis SSSR NA STROJ-KE i slavi gulagovski Baltièko-belomorskikanal kao inkubator Novog Èoveka. A uistom kanalu se ublatili Tretjakov, Rod-èenko i Šklovski.

Kakav POLITART, molim Vas! Ovdeni Brecht nikad nijeprošao.

(Na2alost, ovde se PROSVEÆENIULUSOVAC upustio u zakuèasta i pot-puno fantazmagorièna tumaèenja feno-mena POLITART pomoæu gusala smeš-tenih meðu noge – u sexy crnim èarapama– gðe Bjelice koju je ujedno proglasio Ca-ricom of Serbian Camp&Trash. Opet, na-2alost, i suprotno logici njegovog roðe-nog plaidoyera, ubeðivao je Amerikancada bi to njemu – kao znalcu uvrnutih su-perstarova znamenite FACTORY – treba-lo da bude blisko i simpatièno).

E, ovo veæ g. Danto nije razumeo. Redje da muèenika ostavimo da se oporavi od(istina, imaginarnog) putovanja koje kaoda je organizovao/re2irao srpski satirièarRadoje Domanoviæ, a ne State Departme-nt.

1 After the End of Art, ContemporaryArt and the Pale of History, PrincetonUniversity Press, Princeton, New Jersey,1997, str. 86.

2 Pošto Dr Dantoa èesto brkaju saDanteom, Prosveæeni srpski umetnik imafunkciju Vergilija, vodièa kroz SRPSKIpakao

3 Jovan Èekiæ: Vesela redundancija,BASTARD, broj l, decembar 1998, str. 54.

Danto meðu Srbima

26 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Predrag Brebanoviæ

ada predstavlja sve drugo samo neprimer savremene prakse interak-tivnog pisanja, knjiga Beket prijatelj

proistekla je iz interakcije dva pisca, dvejustvaralaèkih individualnosti, pa u izves-nom smislu i – dve kulture. Njenu okos-nicu èini dvadeset i šest uglavnom kratkihpisama što ih je, u periodu izmeðu 1958. i1972, Samuel Beckett uputio RadomiruKonstantinoviæu i njegovoj supruzi KaæiSamard2iæ: oko tih poslanica ispleo je,naime, njihov (muški) adresat (tek) sadamre2u svojih faktografskih i nefaktograf-skih napomena. Pisma su u knjizi prisut-na i u obliku fotokopija, njihov tekst dos-tupan nam je i u francuskom originalu, ana srpski ih je prevela Slavica Miletiæ.Imajuæu u vidu Beckettov rukopis, ali i èi-njenicu da ni on sâm, kao ni njegov uzorJoyce, katkada nije uspevao da se snaðemeðu vlastitim svraèijim nogama i orlo-vim krilima, treba reæi da se u ovom sluèa-ju veæ prevodioèevo išèitavanje pokazujekao istinski podvig.

S jedne strane, dakle, stoji nespornisvetski klasik, autor kojeg, nezavisno odliènih preferencija, na završetku mileniju-ma svi veæ vidimo otprilike onako kako gaje pre nekoliko godina prikazao HaroldBloom: kao jednog od poslednjih meðu”junacima” takozvanog Zapadnog (knji-2evnog) kanona. Istina, još uvek nam se,uprkos svemu, èini da se u ovom veku ni-je pojavio veliki pisac ili spisateljica – sve-jedno da li je o modernistima, ”postmo-dernistima”, ili nekoj treæoj, hipotetièkojgrupaciji reè – koga je bilo te2e ”asimilo-vati” u mainstream ”kanonske” kulture.Spoljašnjih znakova Beckettovog postoja-nog i nelagodnog prisustva nije manjkalopoèev od pedesetih, i ti znaci su se, neu-mitnom logikom kulturne proizvodnje, uposlednjih dvadesetak godina namno2ilido nesluæenih razmera; Beckett industry jecvetala, a naglasak se, spiralom iste neu-mitne logike, postepeno pomerao sa scrip-torovog dela na njegov (u meðuvremenuokonèan) 2ivot. Èitav ogroman trud okoknji2evne, pa i neknji2evne kanonizacijeovog (Irish? Anglo? French?) pisca, kao daje time postajao još uzaludniji i nepošte-niji: obièni ”poslenici kulture” zdušno su,u isti mah intenzivno i rutinski, prionulina ”obradu” nasleða autora koji je, premaopasci jednog svog prijatelja – inaèe svimapoznatog pariskog Rumuna, po èijoj seprošlosti u poslednje vreme takoðe, postmortem, preturalo – sve do poslednjegtrenutka èvrsto verovao u to da je od sva-ke ”kulturne pirotehnike” (pa zvala seona, u krajnjoj liniji, i engleskim jezi-kom!) bitnije ”noæno nebo ništavila” kojese ”iza”, tj. iznad nje nalazi.

Filosofija palanke i Dekartova smrtNa drugoj strani, i kod Konstantinovi-

æa su postojali problemi sa ”ukljuèivanje-m”, èak i u onaj aktuelni, matièni umetniè-ki i filozofski kanon. I pored pomalo neo-èekivanog, a zlobnici bi rekli i neopravda-nog knji2evnog uspeha u ranim šezdese-tim (kada je i uticaj beckettovskog pismana našeg autora bio najvidljiviji*), sa oz-

biljnijom recepcijom njegovih spisa – pos-le ”metodiène gluvoæe” tokom osamdese-tih, kada Konstantinoviæ, paradoksalno,objavljuje monumentalno Biæe i jezik

(1983), kao jedno od dela koje se ovdašnjesredine najviše tièe – otpoèelo se, u stvari,tek u poslednoj deceniji. Takav je odzivpraktièno bio podstaknut spolja, istorij-sko-politièkim okolnostima (ratovima), injima uslovljenom revalorizacijom Filoso-fije palanke (1969!), ali ne i samo time, bu-duæi da se veæ sada, sa visokim stepenompouzdanja, mo2e tvrditi da Dekartova smrt(1996) zbilja jeste jedna od najznaèajnijih

srpskih knjiga, ne samo iz devedesetih... Ranije pomenuta ”interakcija” u Beketu

prijatelju nije uskraæena ni za svoju vre-mensku dimenziju: Konstantinoviæ nam iz

sadašnje perspektive komentarišedavne, sadr2ajem bezmalo trivijalnetekstualne, a povremeno i slikovno-tekstualne Beckettove pošiljke. Pritom je na osnovu samih, izgleda ne nipreterano èestih oglašavanja onogkorespondenta èijom prepiskom sadaraspola2emo, zapravo teško odgonet-nuti koliko u njima ima ièeg drugogdo puke kurtoazije (u jednom lep-šem, ili barem srdaènijem smislu re-èi), dok su kvantitativno dominantniKonstantinoviæevi komentari, ondakada nisu iznošenje podataka, delommeditativne (liène), a delom herme-neutièke (kritièko-interpretativne)prirode.

Danas znamo puno, ako ne o Bec-kettovom ”stvarnom” 2ivotu, a ono otome kako se Irac (u najmanju ruku,uzdr2ano) ophodio prema bezmalosvima onima koje je tih decenija sre-tao; ali znamo i to da prièa o odnosukoji je srpska prestonica imala premaBeckettu èini zasebno poglavlje po-ratne kulturne istorije tog grada, jed-

no od lepših. Uz znatna ideološki motivi-sana ometanja, the last modernist se uBeogradu igra još od 1956, prevoðen je(najpre u Politici?!) veæ od 1958, a upravoje Kaæa Samard2iæ saèinila, godine 1959, i”prvi evropski prevod Becketta”, odnosnoromana Molloy, što je nešto ranije poslu2i-lo i kao povod autorovom kratkotrajnomboravku u beogradskom hotelu Majesti-c**. Kao urednik u Kosmosu, koji je poto-nji prevod publikovao, Konstantinoviæ jeza to izdanje napisao i kritièko-informa-tivni pogovor, prireðujuæi tom prilikom iizbor iz kritika dela, da bi iste godine, utekstu pod naslovom Gde je Tolstoj?, otvorcu romaneskne M-trilogije razmišljaoukazujuæi na fenomen ”odumiranja epike”unutar onog segmenta tadašnje knji2evneponude koji prilièno nesretno – pogotovoiz perspektive èinjenice da je iz nekog raz-loga oduvek bio sklon da za oznakom ”li-teratura” pose2e svaki put kada govori oknji%evnosti – sâm naziva ”aliteraturom”.

Neèista, heterogena ili kentaurskaknjiga

Zapoèeto tada, ”toplih” pedesetih, kaokontakt stranog stvaraoca s njegovim sr-pskim prevodiocem i izdava-èem/tumaèem/kolegom – dakle: kao ko-munikacija dobrim delom pragmatièna,poslovna – dru2enje se dvojice pisaca svevreme šezdesetih odvija iskljuèivo poštan-skim putem, da bi poèetkom sedamdese-tih, u vreme koje i prouèavaoci Becketto-vog 2ivota osvetljavaju kao period još iz-ra2enije pišèeve samo-izolacije (mo2da æei neki buduæi Konstantinoviæev biograf opredmetu svog interesovanja moæi da zak-ljuèi nešto slièno?), i u tom, tinjajuæem vi-du konaèno prestalo da postoji.

No nije li nam i sasvim malo materijaladovoljno, posle svega onoga što (nam) jeo francuskoj poštanskoj birokratiji, još uLe carte postale (de Socrat à Freud et au-delà), napisao Derrida? Sama graða u Be-ketu prijatelju nije èak ni celovita, ali ne je-dino utoliko što joj nisu mogla biti prido-data i sva ona pisma koja su godinamaupuæivana iz suprotnog smera, i to zbogtoga što, jednostavno (kako nas obavešta-va autor, kome u knjizi ovakve vrste 2eli-mo da verujemo na reè), njihove kopijenisu saèuvane. Izvestan (koliki?) brojBecketovih epistola – saznajemo to i izspoljašnjih izvora na koje se autor poziva,kao što su tekstualna svedoèanstva BoreÆosiæa i Mirka Kovaèa – uništen je u Ka-æinoj i Radetovoj rovinjskoj kuæi onda ka-da je ona, poèetkom devedesetih, postalaobjektom nacionalistièkog nasilja. Veæ iusled toga, u ovom odanošæu Beckettunadahnutom poduhvatu traganja za nefik-tivnom stvarnošæu, postupak rekonstruk-cije prošlosti (utemeljen na onom što jepoznato, saèuvano, materijalno), nemi-novno je, posle tolikog ”izgubljenog” vre-mena, morao biti upotpunjen i naporomreminescencije (o svemu zaboravljenom,uništenom ili nematerijalnom). Tako sepred nama ponovo našla jedna u nizuknjiga ”Konstantinoviæa Filosofa” koju jeu 2anrovskom pogledu moguæe okarakte-risati samo kao neèistu, heterogenu ilikentaursku.

Da li se ovde prireðivanje ostataka jed-ne prepiske izmetnulo u biografski ogledu pred-postmodernom, ili u autobiograf-ski ogled u post-postmodernom kljuèu?Da li, u Beketu prijatelju, knji2evna kriti-ka, onako kako je zamišljao Oscar Wilde,hodi stazama jednog ”višeg” oblika auto-biografije, ili nam, naprotiv, uoubièajenopoigravanje barthesovskim ”biografema-ma” (Beckettov rad, njegova samoæa, nje-gova putovanja... njegov 2CV) obavlja”posao” interpretacije? Ko, zaista, kogaovde èita? Mi Konstantinoviæa, ili Beckettnas? Beckett Konstantinoviæa? Je li svemuprethodila ”èista” filozofija – preciznije,nekakva ”filosofija***”? Ili je u pitanju”samo” jedan ”dokumentarni” roman,kombinacija epistolarnog i romana u fus-notama?! Mo2da nešto mnogo jednostav-nije: knjiga ljubavi prema jednom piscu,delo iz niza u kojem se, kao ljupkiji pred-stavnici vrste, mogu naæi i naslovi kao štosu Vreme s Gombrovièem ili Dovlatov iokolina? Porodièni spomenar, neka vrsta

Pronaðena pismaBeckettova su pisma, pre no štosu doèekala svoj pravi èas i poèelada kru4e meðu nama, prvobitnodospela na pravu adresu

Radomir Konstantinoviæ, Beket prijatelj,Otkrovenje, Beograd, 2000.

Beket prijatelj je knjigaultimativno, gotovo zastrašujuæe lièna

Kaæa Samard;iæ i Samuel Beckett, 1958.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 27

Amir Hod�iæ

aša promišljanja pro2eta su kon-tekstom/procesom, kao i našimvlastitim iskustvom. Feminizam

me nauèio da je osobno iskustvo va2antemelj percepcije i interpretacije svije-ta/teksta. To znaèi da je potrebno mapira-ti svoju ulogu/poziciju u odnosu na, iunutar teksta/diskursa. Uloga proizlazi iznamjere da struèno (iskustveno i teorij-ski) proèitam i promislim tekst, teda ga prika2em i ocjenim. Pozicioniranjeukljuèuje i moj osobni politièki i 2ivotnismjer aktivistièkog rada i imenovanja fe-minizma kao izbora mišljenja i djelovanja.Prilikom upoznavanja sa kon/tekstom,proces prepoznavanja dogodio se na dvanivoa. Sa nešto manje od polovice inter-vjuiranih aktivistkinja susreo sam se, uzadnje tri godine, kroz razlièite prostore idjelovanja civilnog anga2mana/inicijativa.Istodobno, kroz 2enske prièe/iskustva,prepoznao sam neke svoje korake i izazo-ve, izbore i otvaranja vezane uz civilnuscenu. Tijekom èitanja razmišljao sam i otome što bih ja odgovorio na pitanja upu-æena aktivistkinjama u intervjuiranju. Dali bi se moji potencijalni iskazi grupiralioko istih, ili nekih novih paradig-mi/sadr2ajnih obrazaca? Kako bi izgleda-le identificirajuæe smjernice i putokazinastali išèitavanjem zamišljenih muškihaktivistièkih prièa? Što bi nam dobiveni,razlièiti ili zajednièki, rodno-odreðenisadr2aji mogli reæi o društvenim praksa-ma izvoðenja/provoðenja rodnih identi-teta u procesu subjektivizacije unutar ak-tivizma? Što znaèi biti 2ena i/ili muškaraci identificirati se kroz civilni anga2man?

Aktivistkinje – kako «opismeniti» teori-ju istra2uje upisivanje 2enskih identitetaunutar civilnog/aktivistièkog diskursa.Sama konceptualizacija i organizacija tek-sta odra2ava propitivanja meðuodnosaspoznajnih vrijednosti teorijskih konce-pata i (aktivistièkog) djelovanja/-/iskustva/iskaza.

Krugovi identitetaMijenjanje fokusa teksta i smještanje

teorijskih uvida u prostor bilješki, uvodinas u opismenjavanje teorije. Kako? Je-dan od moguæih naèina išèitava se kao ši-renje/stvaranje/postajanje epistemolo-gijskih moguænosti feministièkih postu-paka za redefiniranje uzajamnih odnosa iutjecaja iskustvenog znanja, metodolo-gije i teorije. Dinamika i otvorenost,samo/kritiènost i proces, glavne su zna-èajke metodološkog modela kojim sepromišljaju prostori i znaèenja 2enskogdjelovanja u civilnim inicijativama kaoidentificirajuæoj dimenziji 2enskih aktiv-nosti i ideja u Republici Hrvatskoj uzadnjih desetak godina.

Sadr2ajno, višeglasni poj aktivistkinjaširi se krugovima/paradigmama identite-ta, samopromjena, 2enske moæi, 2enske

politike, i vrijednosti, koje se javljaju kao«kljuèni identifikacijski sadr2aji 2enskogidentiteta». Usporedno, autorice bilje2e irazraðuju teorijske perspektive o tim is-tim sadr2ajnim obrascima, a koje meto-dologijski odreðuju kao mjesta istra2iva-laèkih intervencija, a ne kao matrice za in-terpretaciju autentiènog 2enskog glasa.Povezivanja i pretapanja 2enskih susreta,rijeèi, misli i aktivnosti, na nivou cijeleknjige djeluju kao zajednièko upisivanje ikontekstualiziranje koje potvrðuje «2en-sku zajednicu koja se u intervjuiranju po-javljuje kao isprepletenost 2ivota, iskora-ka, civilne hrabrosti».

Parafrazirajuæi bell hooks, va2na lekci-ja koju su autorice savladale ovim istra2i-valaèkim projektom, jest lekcija kojom sedopušta prela2enje granica epistemologij-skih modela. Dok u uvodnim napomena-ma bilje2e moguænost aktivistkinja da sa-me autoriziraju svoje iskaze, u pogovoru,istra2ivaèice se smještaju u poziciju inter-vjuiranih 2ena i tako zajedno zakljuèujudinamièki proces stvaranja ovog rukopi-sa, proces otvaranja drugih modela i pros-tora spoznavanja. Ili, kako su to autoricesame artikulirale na jednom od mjesta in-terpretacijskih intervencija: «Kreativni di-jalog, vlastiti anga2man i izlo2enost u jav-nosti, interakcija 2enskih znanja i svakod-nevnih iskustava 2ena, poopæivost 2en-skih uèenja, sve su to istodobno prostoriuèenja i naèini osna2ivanja 2ena.»

Pogled unutra?enska moæ izgraðuje se kao povezu-

juæa linija procesa artikuliranja i realizaci-je sadr2ajnih cjelina 2enskih identiteta,kroz i u kontekstu civilnih inicijativa. Je-dan krug 2enske moæi kao moæi 2enskogiskustva/svjetonazora/ideja, u tekstu seumno2ava u prostoru upisa 2enskih pri-èa, potièuæi i podr2avajuæi proces okultu-ravanja spoznajnih vrijednosti/orijentira.Takoðer, 2enska moæ je i moæ osna2iva-nja i samopromjene, moæ prepoznavanjavlastitih sposobnosti i moguænosti, u is-kazima aktivistkinja vidljiva kao pogledunutra, obogaæivanje i uoblièavanje, suo-èavanje i osvještavanje. Nastavljajuæi fe-ministièki projekt, politièki kontekstua-lizirana 2enska moæ imenuje se kao moæpromjene postojeæih paradigmi, a u okvi-ru ove knjige smješta se u diskurs civilnihinicijativa kao prostora 2enskog djelova-nja i kretanja. Aktivistkinje – kako «opis-meniti» teoriju jedan je od moguæih naèi-na ispisivanja smisla i znaèenja 2enske ifeministièke aktivnosti u Republici Hr-vatskoj. Vrijednost ove knjige je višes-truka. U kontekstu politike identitetapredstavlja i upoznaje javnost s aktivis-tkinjama kao subjektima društvenog dje-lovanja, kao alternativnim, ali transpa-rentnim identitetskim modelima. Iz per-spektive feministièkih razvojnih postu-paka doprinos cjelokupnog istra2ivalaè-kog projekta sastoji se u bilje2enju i ob-javljivanju autentiène slo2enosti i moæi2enskog glasa, kao i u nastavljanju otva-ranja i zatvaranja mnogostrukih spoznaj-nih, metodologijskih i teorijskih krugo-va. Kroz diskurs civilnog društva tekstotkriva povezanost 2enskog i civilnog,kao okvira za rekonceptualizaciju politiè-kog, te kao prostora vje2banja i transfor-macija 2enske moæi, èiji epistemologijskiizvori tvore svrhovite smjernice i za dru-ge subjekte civilne javnosti. Prilozi nakraju knjige (biografski zapisi o aktivis-tièkom anaga2manu 2ena, ispis civilnihinicijativa imenovanih tokom intervjuira-nja) upotpunjuju ovo bogato i raznolikotkanje identificiranja, afirmacije i oglaša-vanja 2enskog subjekta.

OpismenjavanjePolitièki kontekstualizirana 4enskamoæ imenuje se kao moæ promjene postojeæih paradigmi, a u okviru ove knjige smješta se udiskurs civilnih inicijativa kao prostora 4enskog djelovanja i kretanja

Povodom objavljivanja knjige Aktivistkinje – kako «opismeniti» teoriju,nastale na temelju istraBivanja 'ene u civilnim inicijativama grupe autorki (Andreja Zeljak, Biljana Kašiæ, JasminkaPešut, Nataša Laliæ, Sanja Kajiniæ, VesnaBarilar), u izdanju Centra za Benske studije, Zagreb, 2001.

elegiènog appendixa moænoj autorovojprethodnoj knjizi? Ili drama, beckettov-ska, ali sa stvarnim licima, u kojoj se svešto je va2no veæ dogodilo pre njenog po-èetka? Kakva je, uistinu, intencija Kon-stantinoviæevog teksta?

Slatko za BeckettaValja nam priznati: ništa od svega toga

ne znamo, kao što ni pisac ne zna da li seBeckett samo privideo Kaæi Samard2iæ (uParisu, na biciklu, 1977), niti ”da li smomu ikad izišli pred oèi, les têtes mortes?”.Jednim montaigneovskim ”ne znam”, kaoodgovorom na potonje pitanje, završava sei poslednje poglavlje knjige, pod naslovomSubjekt umire pre negoli stigne glagol, aKonstantinoviæevu ”metodsku” sumnju,koja daleko od toga da je puka filozofskapoza, odaje i znak pitanja koji se pojavljujeu onom trenutku kada se u samom tekstuknjige jednim hrabrim gestom pose2e zasintagmom koja tvori njen naslov. Taj upit-nik u Beket prijatelj? najviše nas podseæana sled misli Kafkinog Jozefa, knji2evnoglika sa kafkijanskim, ali i konstantinovi-æevskim inicijalom, koji se u pretposled-njem pasusu Procesa, neposredno predpogubljenje, prolazeæi ispod jednog otvo-renog prozora, zapitao: ”Ko je to bio? Pri-jatelj? Dobar èovek? Neko ko uèestvuje?Neko ko hoæe da pomogne? Je li to poje-dinac? Jesu li svi? Ima li još pomoæi?”

Beket prijatelj zasigurno predstavljamnogo više od puke kolekcije uspomenana izumitelja Godota, ili – mada je u èarši-ji i ta teza veæ iznesena – zbirke anegdota

koje su (poput, na primer, one o priprema-nju slatkog za Becketta) doskora 2ivelekao sastavni deo beogradske usmene knji-2evnosti, i koje æe veæina èitalaca ipak do-2iveti kao jedan od uzbudljivijih aspekatadela. Doduše, ne bismo ovu knjigu moglismatrati ni prekretnièkom u usko shvaæe-noj oblasti ”beckettologije”, èak ni u lo-kalnim okvirima****. Konstantinoviæ nijeHugh Kenner, jer i ne 2eli da to bude, alidaleko od toga da je i siromašni Beckettovroðak (Hammov Clov, pa još – iz palan-ke), èije bi nam se pozivanje na ionakospecifièno ”prijateljevanje” doimalo od-bojnim, onako kako nam se neke sumnjivebiografske knjige o Beckettu, slièno naz-vane, dovoljno odurnima èine veæ na os-novu svojih internet-odlomaka.

U Beckettovom opusu pisac Izlaska,Ahasvera i Pentagrama, stièe se utisak, te-2ište stavlja na tvorevine kao što su Proust(rasprava), Molloy (roman) i Fin de partie(drama), dok u drugom planu ostaju poe-zija, kraæe proze, pa i svi ”multimedijalni”radovi. To što bismo mo2da baš takvu an-tologiju beckettianu i sami potpisali, ipakne znaèi da gubimo iz vida èinjenicu danam je ovde ponuðen tek jedan moguæi i,osim toga, od bilo kakve forme humorasasvim (oèekivano) oèišæeni Beckett. Natrenutak nam se èini da je to pre svegaBeckett kao anti-Sartre, te stoga i jedanznatno drugaèiji Beckett od onoga kakvimga je i sâm Konstantinoviæ nekada video.Nastojeæi da, više usput, ispravi i neke odsopstvenih grešaka u nekadašnjem razu-mevanju ”svog” pisca, i izbegavajuæi op-se2niju polemiku sa drugim, veæ postoje-æim tumaèenjima, autor je sreæom uspeo

da umakne dvama iskušenjima koja supred njim stajala (i zbog kojih smo, priz-najemo, strepeli nad ishodom ove knjige):Scili ”kartezijanizacije” i Haribdi ”èehovi-zacije” svoga ”junaka”. Umesto da Becket-ta uèini više ”filozofstvujušèim” nego štoje on to zaista bio, ili da nam ga prika2e unekakvom isuviše ljudskom svetlu,Konstantinoviæ je za njegovim tekstovima,privatnim i ”javnim”, posegnuo kao za in-strumentima samospoznaje.

Beckett posle KaæeI zato je Beket prijatelj knjiga ultimativ-

no, gotovo zastrašujuæe lièna. Nad njom,još uvek, lebdi senka smrti, ne više oèeve(Descartesove), ali ni samo uèiteljeve(Beckettove), nego i jedne ”nove” smrti,smrti Beckettovog prevodioca i one uz èi-je se nu2no posredovanje korespondencija”Descartesovog sina” sa njegovim ”prija-teljem” sve vreme i odvijala – KaæeSamard2iæ. Naprosto, Beket prijatelj nijetek ”Beckett posle Descartesa”, pa ni sa-mo, kao što bi se dalo pretpostaviti, ”Bec-kett posle Becketta”; to je, prevashodno,”Beckett posle Kaæe”, ili, kao što u naslo-vu autorskog uvoda stoji – ”Beket noæas”.Ima li ikog meðu nama, iz ove beckettov-ske ”prestonice ruševina”, ko u èitanje, kou pisanje stupa sa takvom smelošæu i na ta-kav, u najdubljem smislu egzistencijalan,naèin?

Vrednost ove knjige – èiji bismo ”zap-let”, odnosno njegov spiritualni ekvivale-nt, mogli odrediti kao zaèuðujuæi ukrštajkanonskih narativnih matrica posveæenihukradenom pismu i pronaðenom vremenu –otuda poèiva u tome što je ona dostojnasvog tvorca, i što bismo i za nju mogli reæiono što je Beckett, parafrazirajuæi Joycea,izneo jednom kao vlastitu zamisao dobrogpisanja: da ne predstavlja pisanje o neèe-mu, nego pisanje neèega. Sr2 Konstantino-viæevog pisanja, u ovoj njegovoj fazi, ogle-da se upravo u tome da je ono doista ”pi-sanje neèega” i onda kada je naizgled tek”pisanje o”, pa èak i kada se to ”o” odnosina Samuela Becketta. Sve nas to, naposlet-ku, uverava da su Beckettova pisma, preno što su doèekala svoj pravi èas i poèelada kru2e meðu nama, prvobitno – ne (sa-mo) zbog toga što pismo uvek sti2e nasopstveno odredište – dospela na pravuadresu.

NAPOMENE UZ TEKST:

* Taj uticaj vredelo bi, mislim, pa*ljivije istra*i-ti. Nova knjiga, ako ništa, jeste ujedno i najopiplji-vija potvrda da je Beckett-romanopisac za Konstan-tinoviæa-prozaistu predstavljao neuporedivo sna*-niji izvor intertekstualnog magnetnog dejstva u od-nosu na, recimo, francuski nouveau roman (koji se,i sâm, umnogome razvio sledeæi Beckettov trag).

** Osim što je u njemu odsedao Krle*a (mrziteljBecketta), Majestic je bio i ostao (èak i tokom pro-leæa 1999) omiljeno beogradsko svratište engleskihgraðana.

*** U tekstu ”Filo( )ofija u palanci”, iz knjigekoja æe se u izdanju B92 pojaviti tokom 2001, Bran-ko Romèeviæ, govoreæi o prirodi Konstantinoviæevogmišljenja, plasira pojam filo( )ofija, i to ne da biimenovao ”neutralnost u sporu filosofije i filozofi-je”, veæ da bi skrenuo pa*nju na ”sâmo podruèje ukome se njihov odnos problematizuje”. Sasvim jejasno da se oni koji su se, naroèito poslednjih godi-na, èitajuæi Filosofiju palanke bavili prevashodnopalankom, a pomalo i stvaranjem kulta oko njenognajautoritativnijeg tumaèa i napadaèa, nisu ni pri-makli ovako formulisanoj S/Z-dilemi, buduæi da senajèešæe nisu ni doticali, kako filosofije (koja poRomèeviæu poèiva na veri u harmoniju izmeðu reèi istvari), tako ni filozofije (usmerene na ”pregovara-nje” sa drugim oblastima).

**** Ono što bi se vrlo uslovno moglo nazvati”srpskom beckettologijom”, ukoliko nas pamæenjeslu*i, tavori veæ nekih petnaestak godina. Beket pri-jatelj je, meðutim, odlièan povod da se – recimo –suèeli Konstantinoviæevo èitanje tzv. ðubretarskogkomada (Kraj partije), sa èitanjem Jovana Hristiæa,od pre dve decenije. Hristiæevo je, verovatno, ”jaèe”.

Vrednost ove knjige poèiva u tome što je onadostojna svog tvorca, išto bismo i za nju moglireæi da ne predstavlja pisanje o neèemu, negopisanje neèega

28 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Miroljub Stojanoviæ

vakome ko povremenonavraæa u Srbiju (SR Ju-goslaviju) stanje u sr-

pskom filmu mo2e izgledati kaosvet viðen oèima dvojice prota-gonista (Bena Gazzare, Denhol-ma Elliotta) Bogdanovichevogremek-dela Saint-Jack (1979) –stabilan, dobar i nepromenljiv.Taj protok vremena, to besomuè-no namicanje godina uspeo jeBogdanovich majstorski da pre-toèi u jednu prividno petrificira-nu sliku, u kojoj, unatoè varljivojstatiènosti, singapurske konste-lacije, kao i sam grad iz ranih se-damdesetih, pri svakom njiho-vom susretu, nisu nikada iste.

Èinjenica je neporeciva: sveono što se dogaðalo u SR Jugos-laviji i sa SR Jugoslavijom od ras-pada zemlje, 1991. godine, nasudbinu je srpskog filma uticaloutoliko što ga je za mnoge fil-mske sredine i inostrane svetskefestivale uèinilo predmetom pi-kanterijskog ugoðaja i nekom vr-stom egzotiènog carstva. Njego-va je manifestnost i makar idejaidentiteta menjala predznake, odkodifikatorskog (kao što je tosluèaj s filmom Srðana Dragoje-viæa Lepa sela lepo gore kojeg jeJohn Wrathall u uglednom bri-tanskom Sight and Soundu/January 1998, str. 5/ poredio sPeckinpahom), do poslastièar-skog prihvatanja na ravni kur-toazne razmene (filmskih) rece-pata za neku drugu nacionalnurernu.

Je li srpski film vredan slike ko-ju je stvorio?

Srpski film je tako pre2iveopovesno sluèajno ali ipak pre2i-veo, i njegovo društvo nije imaloništa protiv da ga u širokim za-masima ovi filmovi reprezentujutamo gde inaèe nisu bile dostatnediplomatske ili druge kulturalneforme prezentacije... Ovaj svo-jevrsni “pakt za stabilnost” izme-ðu srpskog filma i njegovog druš-tva izrodio je po srpske filmašeprilièno plodotvornu klimu, ukojoj se naèelo ko-partnerstvazasnivalo na fair-play propozici-jama: društvo je film ostavljalo dase sam snalazi, a kada se ovaj isnašao, nije ga ometalo (uglav-nom!) nikakvom vrstom ideološ-kog, politièkog ili etièkog tributa,u smislu nekih hipotetièkih res-triktivnih zahteva.

Tako je, mislim da to nije pre-potentno reæi, srpski film postaoneka vrsta (neoèekivanog) feno-mena internacionalnog ranga, ada paradoks bude veæi, najradijeviðen u onim sredinama èije ko-respondiranje sa srpskim druš-tvom (odnosno, suprotno!) stag-nira punu jednu deceniju. U ovojvrsti transfera ima razloga zaobostrano zadovoljstvo, ali je, dabudemo sarkastièni, srpski filmmalo više profitirao od društvakoje ga je iznedrilo.

No, upravo ovo pozicionira-

nje srpskog filma u brojnoj poro-dici evropskih kinematografija,navodi nas na pitanja koja æe pos-tojeæe nedoumice po svoj prilici

samo produbiti. Prvo, i dalekonajva2nije (ne, naravno, samostrategijski!), jeste: da li je srpskifilm vredan slike koju je o sebistvorio? Da li èinjenica da je po-nikao u deprimantnom miljeujedne izolovane zemlje, pri foku-siranju interesa, prete2e u odno-su na njegove stvarne kvalitete? Inajzad, da li je srpski film uspeoda – kao, recimo, iranski - stvorii svoju inherentnu filmsku poeti-ku shvaæenu kao nacionalni kod,ili je ostao stihijna pojava? Dru-gim reèima, da li je srpski film(recepcijski govoreæi) mesto gdese sreæu arbitrarna imaginacija ireceptorne omaške Zapada, ili je,pak, pojava èiji kredibilitet za-padni promoteri ni malo ne uèvr-šæuju svojim velièanjem?

Mišljenja, kako domaæih takoi inostranih, ima bezbroj! Klasifi-kovana u sistemske grupe ona

ostaju jednako brojna ali je, èinise, unison odgovor nemoguæ:ono što bi kao objašnjenje mog-lo poèivati na jednoj diskretnojdijalektici (koja bi uzela u obzirsve navedene aspekte, odmerila isve ih ugradila u pojašnjavanjefenomena), mo2e biti shvaæenokao oportuno tamo gde neupu-æeni èitalac (a takav je po pret-postavci èitalac ovog teksta) oèe-kuje, kristalno jasno, decidirano,definicijsko zauzimanje stava.

Srpski film, kao i sve kinema-tografije na svetu, ima svoje dob-re i loše strane, svoje dobre i lošereprezentante. On jeste bio, a ve-rovatno je to danas više negoikad, egzotièni bunar, iz koga se2eð gasila i neumerenim gutljaji-ma, ali budimo pravedni: da nijeimao (nu2nih) kvalitativnih pret-postavki, on nikada na zapadnefestivale i ekrane ne bi ni dospeo,jer upravo u globalnim strategija-ma Zapada vrednosna preferen-cija (ipak!) poèiva na normativi-ma i standardima ispod kojih sene ide! A upravo princip njegovedeideologizovanosti najreèitije

govori u prilog prihvatanju sr-pskog filma kao estetièkog (i ni-kakvog drugaèijeg) artefakta.

Po logiènoj pretpostavci zasi-

æenosti Zapada srpstvom i èistojugoslovenskim temama u medij-skom smislu, za oèekivati je dase, recimo, u fokusu Cannesa,Toronta, Londona ili Soluna od-jednom pojavi somalijski filmkao striktno omeðeno referentnopolje, ali ovaj nonšalantni pristup

filmu zapadni eksperti sebi nedopuštaju, ne samo iz razloga štoSomalija nema filmova.

Moguæe je, èak verovatno, daje izvestan skup tema, aktuelnos-ti ili èak prostor gde jedno umet-nièko delo otkrivamo kao doku-ment, uticao da srpski film u nizugodina postane poslastica, ali ihsamo njihovo evidentiranje krozoblik jednog internacionalistiè-kog stenograma ipak ne bi uèini-lo dostatnim u kritièkim prefe-

rencijama, ili pak atraktivnim zanajproseènije gledalaèko oko.

Bez sopstvene poetikeNa drugoj strani, spreman

sam da kategorièki branim tvr-dnju da srpski film još uvek nijestvorio sopstvenu poetiku ili,ono što bi se, manje upadljivo,moglo nazvati njegovim nacio-nalnim filmskim stilom.

Pojave, liènosti, opredeljenja,najzad, sami filmovi, u srpskojkinematografiji ostaju nepodvo-divi pod neku zajednièku odred-nicu, èak i na onoj ravni gde taodrednica okuplja krajnje dispa-ratne pojave (kao što pojam “no-vi iranski film” više asocira i naamblematiku jednog uslovnogpokreta, i njegovu identifikator-nu prirodu, a manje na opozitno-st pojedinih njegovih stvaralaca:Kiarostami-tradicionalist / Mak-hmalbaf-modernist, Beizai-klasi-cist / Sinai-neoromantik, SaiedEbrahimifar-mistik / EbrahimHatamikia-pragmatist...). To sr-pski film ne diskredituje na jed-nom estetièki relevantnom pla-nu, niti mu kategorijalno uma-njuje vrednost, ali i jasno govorida još nije stvorena ni škola, nipokret, kao god i da srpski fil-mski stvaraoci najsreæniji bivajukad iz klasifikatornih igara izlazenetaknuti, misleæi pri tom da je

principijelno nepristajanje na za-jednièke konstante osnov njiho-vog individualizma...

Meksièki film nije meksièkizato što glumci u njemu nosesombrera, veæ to postaje ondakada duh ove kulture koja gapro2ima emanira nešto od njenihpretpostavljenih vrednosti.

Preuranjeno bi bilo, u to samtakoðe siguran, tragati za uticaji-ma koje je srpski film eventualnoostavio iza sebe, makar u kine-matografijama svojih suseda.Ovaj uticaj je više psihološki.Mo2emo o njemu govoriti izperspektive èinjenice da jednaPoljska, zemlja sa èetiri puta višestanovnika i geopolitièki neupo-redivo stabilnija, praktièno do-pušta odumiranje svoje kinema-tografije, nasuprot jednoj malojkinematografiji kakva je uistinusrpska, èiji bud2etski filmski os-novi praktièno ni ne postoje.Ono što je srpski film tako inte-ligentno shvatio mnogo pre nonekada moæne kinematografije,njegovi nekadašnji uzori, jestepitanje kadrovske obnove; film

dakle ne sme biti shvaæen kaostatièka tvorevina koja æe 2ivetina lovorikama stare slave i odakontacija na raèunima veterana.

U Srbiji, u filmskoj branši, ni-ko nema ideju (i to je dobro!) daæe filmom promeniti društvo isvet, baš kao što ni svest o priro-di ovog posla još uvek, na sreæu,nije zara2ena epidemiološkimnatruhama neprifitabilnosti po-ziva. Otud nekoliko vrlo mladih,uveliko diferenciranih stvaralaca,uz èije ime reè karijera ne delujeni neprilièno, ni pretenciozno:Dejan Zeèeviæ, ÐorðeMilosavljeviæ, Slobodan-BobanSkerliæ, a to što oni rade u konti-nuitetu mo2da nije va2nije od to-ga da su im noviji filmovi redov-no podbacivali u odnosu na pret-hodne; bitno je da pomenuti jed-nu ideju profesionalizma zastu-paju i da je s punim dignitetom imoralnim pravom brane kao mo-guæu i odr2ivu.

Nisam, priznajem, fun ovih, nimnogih drugih novijih srpskihfilmova, i nije mi neophodan eu-femistièki, deskriptivni jezik dabih odnos prema srpskom filmuartikulisao kao nekakav prihvat-ljiv pogled na stanje stvari. Ali,smatrao bih veoma malicioznimne pozdraviti talenat debitantaMilutina Petroviæa i njegovog fil-ma Zemlja ljubavi, istine i slobo-de, verovatno najznaèajnijeg sr-pskog filma u nekoliko posled-njih godina, ili, pak, osporiti sve-2inu, pitkost, nonšalanciju i nekedruge neosporne kvalitete Radi-voja Andriæa èiji je talenat, na 2a-lost, uoèljiv samo delimièno (re-cimo, do pola filma!) u njego-vom igranom prvencu Tri palmeza dve bitange i ribicu (1998), ka-da mu, inaèe sjajno zapoèet, filmprelazi u neinventivnost i opštuanemiju.

Dinamièka scena i marketin-ška svest

Aksiomatska priroda ovogteksta-izveštaja ne iziskuje nekedublje analitièke zahvate i zala2e-nje u pojedinosti, ali bismo pre-ma nekim drugim aspektima ilistvaraocima bili nepravedni uko-liko ne bismo apostrofirali njiho-vu relevatnost ne samo u lokal-nim okvirima, no i u odnosu nanjihov profesionalni i stvaralaèkistatus u inostranstvu. EmiruKusturici, Bori Draškoviæu, Go-ranu Markoviæu (po mom naj-dubljem uverenju daleko najos-tvarenijem srpskom profesional-cu), a pogotovu Srðanu Dragoje-viæu, meðunarodna naklonosteksperata kao logistièka podrškaviše nije neophodna da bi zagoli-cali pa2nju inostrane publike,premda broj nagrada koji je sr-pski film dobio ove decenije mo-2e prilièno nepotpuno izrazitione proporcije u njegovoj recep-ciji, po kojima je meðunarodnapublika iskljuèena iz njegovogvrednovanja, a vrednosna merilau potpunosti prepuštena festival-skim selektorima ili uticajnimkritièarima. Ipak, reklo bi se dasu nagrade u srpskih sineasta preusadile nešto pozitivno no što suim naudile i pokvarile ih: jednusvest o kompeticiji koju je neka-dašnja SIZ-ovska kinematograf-ska infrastruktura diskvalifikova-la kao dekadentnu neprimereno-st u humanistièki ustrojenomdruštvu. U Srbiji se, na sreæu, ni-je moralo administrativno boritiza kinematografiju koju imamo iodsustvo teledirigovanja u bazi,izrodilo je, èak i u uslovima eko-nomskog i sociološkog beznaða,jednu dinamièku scenu u kojojako ne svaka, a ono mnoge upor-

U oèima ZapadaIgrani film u SRJ devedesetih godina

Srpski film je jošuvek proces a nesintagma, i to proces koji u svomupornom traBenjujoš nije našao svojufilmsku paradigmu

U Srbiji, u filmskojbranši, niko nemaideju (i to je dobro!) da æe filmom promenitidruštvo i svet

Scena iz filma Lepa sela, lepo gore, redatelj Srðan Dragojeviæ

nosti rezultiraju filmom.Ako je u maloj portugalskoj

kinematografiji moguæe da istov-remeno deluju i rade velikan Ma-noel de Oliveira i pedeset godinamlaði Jose Alvaro Morais (geni-jalni O Bobo, 1987), a da takavstarosni dijapazon stvaralaca bu-de njena prednost, srpski film i ste strane imponuje svojom pro-dukcionom tolerancijom. Tako

je, recimo, moguæe da 1997. go-dine, najstariji aktivni srpski fil-mski redatelj Mladomir PurišaÐorðeviæ snimi Tango je tu%namisao koja se pleše, film takooèigledno pun grešaka ali i nevi-ðene sve2ine i autorove sprem-nosti i sklonosti ka uèenju i tra-2enju novog filmskog izraza.Potpisnik ovih redova ga je u TVprilogu Treæeg kanala apostrofi-rao kao najprijatniji trenutak sr-pskog filma 1997. (što on uistinui jeste bio spram sumorno lošihBalkanskih pravila Darka Bajiæa isrodnog mu Do koske BobanaSkerliæa), što je smesta izazvalojavnu sablazan.

Ali ma kako problematièan nanivou detalja, srpski film, para-doksalno, ovom osobinom pos-taje marketinški konkurentan.Pojedini od nas, barem u Beogra-du, za loše srpske filmove imajupe2orativnu odrednicu “ratnoprofiterski film” (nekolikousamljenih primera zahtevajuposebni kritièki osvrt), što neko-like srpske filmove ove decenijeeliminiše iz svakog diskurzivnogpolja.

Voleli ih ili ne, neki srpski fil-movi su se nametnuli barem utom smislu da se o njima govori,pa je pozitivna reakcija u domo-vini, èesto zakasnela u odnosu narecepciju na Zapadu, poèela daneutralizuje prirodu svojih pro-

mašaja neumerenom glorifikaci-jom svega što nosi srpski filmskipotpis.

Što se potpisnika ovih redovatièe, za neke srpske filmove samubeðen da su najgori na svetu, asrpski film ne smatram nezaobi-laznim èiniocem relevantne svet-ske filmske estetike. U periodiè-nim komunikacijama sa ponekimlicima sa strane, u prilici sam dabudem kritikovan zbog neblago-naklonosti, rigidnosti u proceni ineobjektivnosti, a u delu ovihkritika poštujem opasku “da akoneka kinematografija skromnihkapaciteta godišnje proizvededva do tri dobra filma, onda ninema razloga za strogost“ (ili

skromnost, kako se uzme!).To opet znaèi da srpski film

uspostavlja relacije unutar sebe ane samo u odnosu na recepcijudrugih i drugde. Ove relacije va-2e kako za kritièare, tako i zastvaraoce, ali i za publiku u pod-jednakoj meri, pa je ovom prili-kom u sasvim drugom planu pi-tanje kako se prema srpskom fil-mu odnosi njegova sopstvenapublika, ne samo u vrednovanjuno i na blagajnama bioskopa. Reèje o pitanju koje je, ne samo kaosociološki i kulturalni uzorak,zanimljivo na svim meridijanima,no ima i dodatnu te2inu ako sta-nje jedne kinematografije u smis-lu njene prezentacije, u smislunjenih uspeha, oznaèimo kao ek-spanziono.

Poraz estetike i iznevjerenaoèekivanja

Kada je pak o neuspesima reè,pravilo je da se svi ponašaju kao idrugde: ostalo je æutanje! A sr-pski film imao je u dekadi svojihproboja ozbiljne sunovrate. Ovineuspesi nisu samo poraz (pa idebakl) estetike u odnosu na te-2inu zalogaja (Neèista krv, 1996,re2ija: Stojan Stojèiæ), no i frus-trirajuæi momenti u inaèe bespre-kornoj filmskoj karijeri (Terasana krovu, 1994, re2ija: GordanMihiæ). Sve to ne znaèi da trebakrenuti u opšti lament zbog toga

što se, recimo, reputacija Gorda-na Mihiæa tereti mnogim nega-tivnim epitetima, a zaboravlja nato koji su sve filmovi nosili Mihi-æeve scenaristièke i ko-autorskepotpise (apostrofirati Vrane kaojedan od najboljih srpskih filmo-va uopšte, bilo bi pomalo depla-sirano u odnosu na uveliko veri-fikovani status tog filma). Trendu ponašanju i vrednovanju svakemlade generacije, ne samo fil-mske i ne samo srpske jeste mi-nimizaranje relevatnosti i mogu-æih uticaja prethodnika, ali se, nasreæu, obezvreðivanje srpske fil-mske tradicije javlja sporadièno iu poprilièno ad hoc maniru kojiima pre karakter estradne eksces-

nosti. Ovi prethodnici “devede-setih“ (odrednica posve inten-cionalno, osim periodizacijskog,nema nikakvog drugog implika-tiva, jer devedesete ne omeðujuneko posebno polje znaèenja iprilièno su inkoherentna natuk-nica za moguæe pozicioniranjesrpskih filmskih strujanja), nisu,budimo objektivni, svojim re-centnijim ostvarenjima ne samobitno uticali na savremeni srpski

filmski izraz, no su, po mnogimkompetentnim mišljenjima ko-motno mogli da svoje karijerenastave ili okonèaju i nezavisnood njega. Mislim, naravno, na ?i-vojina Pavloviæa i jedini transpa-rentni promašaj njegovog, inaèe,najkoherentnijeg opusa u èitavojistoriji srpskog filma, film Dezer-ter (1992), te film velikog pov-ratnika Dušana Makavejeva Go-rila se kupa u podne (1993), èijemstvaralaèkom legitimisanju to ninajmanje ne mo2e pripomoæi.Ikone novije srpske filmske este-tike, èiji znaèaj (mislim da neæebiti pristrasno to izreæi) dalekoprevazilazi striktno lokalne okvi-re, mo2da su zatajile upravo na

planu zagovaranja globalne me-taforike koju je srpski film novi-jeg razdoblja uglavnom sretnoizberavao (ovo “uglavnom“ zna-èi ne “svi“: Dragan Marinkoviæ jefilmom Vizantijsko plavo /1993/u izvesnoj meri platio danak jed-noj vrsti demodiranog filmskogpisma èije su strategije u uzmica-nju). Vreme æe pokazati koliko jeispravno (ne bih rekao: smelo)ove filmove oznaèiti kao neuspe-le, ali je opšti utisak izneverenogoèekivanja prisutniji no respektprema pojedinim segmentimaovih filmova koji samo sporadiè-no navešæuju lucidnost svojihtvoraca (uzmimo za primer de-monta2u Lenjinovog spomenikau Makavejevljevoj Gorili).Pavloviæ je kasnije (1997) probao(koliko je u tome uspeo još neznamo) da koriguje svoje stvara-laèke stranputice filmom Dr%avamrtvih, nekom vrstom ideološ-kog rezimea i ekstremno kritiè-kog viðenja erozije srpskog druš-tva iz razdoblja war after the war,ali ga je smrt preduhitrila u napo-ru da njegov film, koji sada slovikao oproštajni, ima atribucijetestamentarnog ostvarenja. Nje-gova smrt omeðuje srpski film (ada toga, bojim se, ni njegovi poš-tovaoci nisu u dovoljnoj merisvesni), i zaokru2uje jednu eru ukojoj govor o sebi nije bio pukalagodna potreba i trasiranje pute-

va za realizaciju liènog talenta,nego permanentna konfrontacijasa onim sistemima mišljenja i po-našanja kojima je ideologija, pu-rizam i normativ bio svojevrsnialibi za sankcionisanje estetièkihdivergencija.

Novi zalog srpskog filmaKako god bilo, srpski film je

još uvek proces a ne sintagma, ito proces koji u svom upornomtra2enju još nije našao svoju fil-msku paradigmu. Èak i kad je1998. godine bio najbli2e tra2e-nome (Rane Srðana Dragojevi-æa), srpski je glas opreza nadvla-dao nekoliko egzaltiranih grla teje mo2da najbolji srpski film ove

decenije (ako Pravilo igre JeanaRenoira “navešæuje rat”, kako jejednom lucidno pisao FrancoisTruffaut, onda Rane svojim zlo-kobnim osvetljenjem rekapituli-raju ratove devedesetih) izgubiou hijerahijskom poretku pre di-daktièkim nastupima svoga auto-ra, no svojim transparentnimkrošeima srpskom društvu, ali ifilmskom establišmentu... Ranenisu postale ikona novijeg sr-pskog filma i iz nekih drugih raz-loga a ne samo iz razloga oportu-nosti njegovih recipijenata, ali su,barem u oèima Zapada, pokazaleda duga tradicija srpskog fil-mskog mimoila2enja s prokla-movanim ciljevima njegovogideološko-politièkog ustrojstvaraða onu vrstu inkompatibilnostiod koje je uvek lošije društvu ne-go filmu. To, opet, znaèi, da oni,kao i mi – ili mi, kao i oni – s pra-vom bacamo znati2eljne pogledene samo na ono što je bilo, no ina ono što sledi:

1. Doræol Menhetn, IsidoraBjelica

2. Apsolutnih sto, SrðanGoluboviæ

3. TT sindrom, DejanZeèeviæ...

Jesu li to za novi milenijummoguæe zaloge srpskog filma?

Što da ne?

III/47, 18. sijeènja 2,,1 29

Društvo je film ostavljalo da sesam snalazi, a kadase ovaj i snašao, nije ga ometalo nikakvom vrstomideološkog, politièkog ili etièkog tributa, usmislu nekih hipotetièkih restriktivnih zahteva

Nebeska udica, redatelj LJubiša Samard;iæ

30 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Jasmina Èubrilo

HELP! I’m locked inside thispicture

Barbara Kruger

L’art est un état de rencontre.

Nicolas Bourriaud

va dva iskaza predstavljajuopšta i, recimo, graniènamesta aktuelnih umetniè-

kih praksi. Prvi ukazuje na per-manentnu izlo2enost ubrzanojproliferaciji slika, kao i na èinje-nicu da je naše iskustvo posredo-vano slikama, odnosno da slikenisu deo svakodnevnog 2ivota,veæ da jesu svakodnevni 2ivot.Drugi, pak, aktuelnu umetnièkuprodukciju opisuje kao vrstudruštvenog eksperimenta, èije seforme upisuju u svakodnevni 2i-vot, kao vrstu antropološke la-boratorije koja dozvoljava da seod apstraktnih i generièkihproizvedu novi, pojedinaèni, au-tobiografski narativi. Drugim re-èima, ono što mogu da uradim dabih se “suprotstavila” fluksu sli-ka sa tv-a, èasopisa, kataloga, uli-ce, billboard-a, izloga... jeste da,od slika koje su mi predstavljene,zappingom i/ili sopstvenim iz-borom proizvedem svoj, intimninarativ. Buduæi da je moje delo-vanje definisano i/ili isprovocira-no društvenim kontekstom, to jesvako moje aktivno investiranjeviše od afirmacije autonomnog iprivatnog prostora u odnosu naprostore javnosti. Moje privatnoremodeluje javno, i vice versa.Ovakav pristup nas navodi nazakljuèak da se umetnost danasdogaða u polju dijalektièkog od-nosa Debordovog “društva spek-takla” u kome su društveni od-nosi posredovani slikama i Bour-riaudovog umetnika koji 2iviokolnosti koje sadašnjost nudida bi transformisao kontekstsvog 2ivota u jedan trajan univer-zum. U svakom sluèaju, preplita-nje fikcije i realnosti je kljuènimomenat, buduæi da je fikcijazapravo sredstvo ovladavanjarealnošæu, njenim narativom,moguænost da se bude aktivankonzument te realnosti. Aktuel-ni umetnièki “projekat”/projektirazmatra/ju uslove rada i pro-dukcije kako kulturnih podatakatako i promenljivih formi 2ivotau društvu. Drugim reèima, umet-nik i umetnost se ne zala2u za

globalnu rekonstrukciju u pros-toru koji èoveèanstvo naseljava;da parafraziramo Lyotarda - ra-dovi se ne realizuju da bi pru2ili

imaginarne ili utopijske realnos-ti, a još manje da bi zadovoljiliimperativ za formalistièkim “no-vinama”, veæ da bi iz sveta u pok-retu, prema sopstvenoj senzibil-nosti, rekonstruisali svakodnev-no iskustvo i pro2ivljeno vreme.

“photographs aren’t just me-mories any more. they are infor-mation”

Kodak

Polazeæi od teze Rolanda Bar-thesa da je fotografija uvek slikasebe kao drugoga, odnosno da senjena specifiènost ogleda u tomeda ona bele2i sa najveæim stepe-nom realizma individualnostsvog predmeta (s tim da je smi-sao individualnog upravo onošto se ne mo2e fotografisati) iz-lo2ba i ovaj tekst imaju nameruda se, prateæi primere novije pro-dukcije Uroša Ðuriæa, GorankeMatiæ, Mihaela Milunoviæa i La-ne Vasiljeviæ, fokusiraju na mestoi sudbinu fotografije u aktuelnojumetnièkoj praksi, s jedne, i nje-nih potencijala da “istrpi” politi-ku policentriènog, decentrira-nog, acentriènog, pluralistièkogidentiteta u prostorima društvakontrole, s druge strane.

Fotografija nikad nije nevinaBenjamin je verovao da fotog-

rafija objašnjava èoveka zaroblje-nog u mre2u društvenih odnosa,te da je ona, kao mehanièka rep-rodukcija, izvor i simptom smrtiaure na veliko, smrti koja je uti-cala na celu kulturu, i naravno, naumetnost koja glorifikuje pojamjedinstvenog i autentiènog. Be-

njaminova teza “prekraja” Duc-hampovu i projektuje se u kon-cept readymade-a, buduæi da fo-tografija ne predstavlja ništa dru-

go do perceptivni èin fotografakoji parèiæima sveta koje je samizabrao daje okvir. Fotografija je,de facto, ušla u umetnièku praksukao teorijski predmet tj. kaosredstvo za njenu dekonstrukci-ju. Ona otkriva razloge za tran-sformaciju umetnosti, a da, pritom, umeæe sama sebe u tu istutransformaciju. U tom smislu,svaki napor da se fotografija pos-matra kao estetski objekat posta-je problematièan. Takav anga2-man uvodi fotografiju u forma-listièki lavirint èiji argumenti,koji poèivaju na objašnjenju sli-karstva kao umetnièke discipli-ne, fotografiju posmatraju u fun-kciji veæ osvedoèene i neporecivepozicije, te umesto da odagnaju,bude još veæu sumnju u statusfotografije kao Umetnosti.

Trijumfalno spajanje umet-nosti i fotografije zapoèinje kra-

jem šezdesetih. Konceptualnaumetnost realizovala se u poljueksplicitnih termina, bila je engeneral ogranièena na istra2ivanje

prirode umetnosti kao upotrebejezika, izbegavajuæi vizuelno jerje ono suviše specifièno. Fotog-rafija je bila “pribe2ište”, naèinda se pristane na vizuelno i to sa-mo zahvaljujuæi njenoj sposob-nosti da stvara znaèenja, što jepredstavljalo analogni postupaklingvistièkim operacijama posve-æenim tome kako mislimo i èini-mo da drugi misle. Poèetna ulogafotografije u konceptualnojumetnosti, dokumentovanje ak-cije ili pojave, vrlo brzo poèinjeda obuhvata upotrebu fotografi-je kao pitanja što je, u krajnjoj li-niji, doprinelo da posmatraè pos-tane svesniji svog èina posmatra-nja. Konaèno, ono što je koncep-tualna umetnost radila sa fotog-rafijom nije ništa drugo do (para-doksalno?) operacionalizacijaBarthesovog stava iz 1961. godi-ne (Le message photographique)da u fotografiji, suprotno name-rama fotografa koji je izla2u, nepostoji nikada umetnost veæ sa-mo znaèenje, tako da fotografijanikada nije nevina veæ odreðenanaèinima reprezentovanja koji suuvek ideološki ispunjeni. Meðu-tim, veæ 1979. godine (Cameralucida), isprovociran emocional-nom reakcijom na fotografijusvoje majke nakon njene smrti,Barthes svoje iskaze sve više bojizadovoljstvom i èe2njom, a u fo-tografiji kao “svedoèanstvu pri-sutnosti”, kao “to je bilo”, pre-poznaje sliku koja “proizvodiSmrt u htenju da saèuva 2ivot”.

Hibridna strukturaStruktura fotografije je kon-

stitutivno hibridna. Benjamin je

bio prvi koji je artikulisao struk-turalnu zavisnost fotografije odlegende, a Barthes æe u svom ese-ju iz 1964. godine (Rhetorique del’image) pisati kako fotografijezapravo i nemaju jasno i specifiè-no znaèenje, da su one polise-miène i da nazivom, propratnimtekstom vezuju sliku za odreðe-

no èitanje. Drugim reèima, fo-tografija je heterogena – uvekpotencijalna mešavina slike i tek-sta – i kao takva postaje glavnosredstvo da se vodi istra2ivanje oprirodi umetnosti a da se nikadane zapadne u specifiènost. Usuštini, konceptualna umetnostje bila i lingvistièka i vizuelna, afotografija predstavlja njen “ar-hetipski” oblik.

Imajuæi u vidu izra2eni kon-ceptualni background aktuelneumetnièke produkcije postavljase, naravno, pitanje evolucije ilirazlièitosti u odnosu na veæ isto-rizovanu prošlost. Dakle, umet-nost se danas ne bavi idejama uizolaciji, veæ postojanjem u sve-tu. Ako je paradigma za koncep-tualne umetnike šezdesetih i se-damdesetih bila filozof, onda jeto u umetnosti devedesetih istra-2ivaè. Nova konceptualna umet-nost povezuje se sa popularnomkulturom, pomera se od apstrak-tnog ka pojedinaènom, od op-šteg ka liènom, autobiografskomiskustvu. U svakom sluèaju,kljuèni aspekt umetnosti danasbi bio bavljenje interpersonal-nom komunikacijom, ponaša-njem ljudi. Godfrey ovaj aspektimenuje reèju communality, aBourriaud koristi sintagmu l’artrelationnel. Suština je u tome daumetnost, da se poslu2imo ob-jašnjenjem N.B., uzima za svojteorijski horizont sferu ljudskihinterakcija i njihovog društvenogkonteksta. Takoðe, u aktuelnojumetnosti ne postoji više primatprocesa rada u odnosu na naèinematerijalizacije tog rada, sasvimsuprotno procesualnoj i koncep-

Susreti, fotografije, identitetiIzlo4ba i tekst imaju name-ru da se fokusiraju na mes-to i sudbinu fotografije uaktuelnoj umetnièkoj prak-si, s jedne, i njenih potenci-jala da “istrpi” politiku poli-centriènog, decentriranog,pluralistièkog identiteta uprostorima društva kon-trole, s druge strane

Povodom izloBbe radova MihaelaMilunoviæa, Uroša Ðuriæa, Goran-ke Matiæ i Lane Vasiljeviæ, Kultur-ni centar Beograda, januar 2001

Fotografija je ušlau umetnièku praksu kao teorijski predmettj. kao sredstvo za njenu dekonstrukciju

III/47, 18. sijeènja 2,,1 31

tualnoj umetnosti koje su bilesklone da fetišizuju mentalneprocese na štetu predmeta. Pred-meti su zapravo konkretizacijadruštvenih transakcija u kojimaumetnici svakodnevno uèestvu-ju, u koje se umetnici svakodnev-no investiraju, koje izazivaju ikonzumiraju.

Susrets vlastitom smræu Fotografija danas predstavlja

tek jedan od predmeta, taènijeproizvodnju i potrošnju još jed-ne u nizu efemernih slika, jošjedne reprezentacije, generisanedrugim reprezentacijama, putemkoje saznajemo ponešto o svetuu kome 2ivimo. Fotografija je dosada bila “preterano optereæenaoèevidnost” (R.B.). Ova njenasposobnost da bude indeks real-nosti danas je zapravo spornomesto, s obzirom na moguænostidigitalnog intervenisanja kojemenja osnovne uslove fotografi-je i koje je transformiše u virtuel-ni vizuelni medij, kao što su to,primera radi, televizor ili kom-pjuter. Nakon više od veka bele-2enja smrti, fotografija se, pomišljenju Nicholasa Mirzoeffa,susrela sa sopstvenom smræu,buduæi da joj je moguænost da sedigitalno promeni oduzela tauto-lošku prirodu, odnosno sposob-nost da bude svedoèanstvo pri-sutnosti, a unela elemenat fikcio-nalnosti. Naravno, fotografija æese i daje koristiti svakodnevno, uvelikim kolièinama, ali tvrdnja daje ona “svedoèanstvo prisutnos-ti” (R.B.), u uslovima razvijenihdigitalnih potencijala za manipu-lisanje fotografijom, nije više od-r2iva. Buduæi da fotografija neindeksira više realnost, da li onagubi i svoju ulogu kao proteznememorije, kao doslovne odbraneod smrti i simbolièkog otporagubitku seæanja? Da li se ta njenanovosteèena nestabilna prirodanudi kao adekvatna opcija zareprezentovanje nestabilnogidentiteta?

Transparentna imaginarnostWho is who, and who deter-

mines who will be what? ... Thequestion of identity, of who youare - is it who I say you are, orwho you say you are? -...

Tony Godfrey

Pitanje identiteta ulazi u kom-pleksan prostor saèinjen od mre-2a projekcija. On je neizvestan,konfuzan, u diskontinuitetu,permanentno razvijajuæi se kaointerpretacija kulture koja se,zapravo, nudi kao matrica, ali ikao sudbina. Ova izlo2ba pred-stavlja nekoliko primera koji in-korporiraju kritièki proces u svojrad reflektujuæi na operacije sop-stvene kulture u generisanjuidentiteta i mitova, koji struktu-rišu naše društvo i naèin na kojinešto mislimo i radimo. Ovi pri-meri polaze od fotografije na ko-joj se mo2e, a ne mora interveni-sati u photoshop-u i koja u galerij-skom prostoru mo2e biti prezen-tovana kao fotografija, print, namonitoru kompjutera... Aktuel-na fotografija i dalje neguje svojmimetièki kapacitet, no jedini jeproblem što mi više nismo sigur-ni u njenu verodostojnost, doku-mentarnost. Drugim reèima, nje-na nepreciznost, imaginarnost jetransparentna, baš kao što je to itranzitivnost identiteta. Sledeæazajednièka karakteristika ovihprimera je serijalnost, gomilanje,multiplikovanje razlièitosti,mnoštvo kao efekat entropije...Kod Milunoviæa i Ðuriæa, kao i u

nekim ranijim radovima LaneVasiljeviæ, tekst dopunjava i us-merava groznièavu intelektualnupoteru za uèitanim znaèenjem.Reèi su, posebno one ispisane ujavnom prostoru, u funkciji mo-delovanja/oglašava-nja identitetai verovanja. Reèima imenujemo,a imenovanje je krucijalno jertim èinom mi pru2amo znaèenjei znaèaj stvarima, osobama i od-nosima. Oèigledno je da su sviovi radovi realizovani u kontek-stu urbane kulture. Govorimo,zapravo, o poznavanju i manipu-lisanju njenim sofisticiranim ele-mentima kao što su ulièni adver-tising, modni èasopisi (Matiæ,Vasiljeviæ, Milunoviæ), ili kombi-novanju njenih elitistièkih aspe-kata sa onim populistièkim(Ðuriæ). Konaèno, svi ovi prime-

ri su zapravo dogaðaji posredo-vani slikom koja nam sada nudifiktivna polja za fantaziju locira-na u verodostojnim prostorima.

Izlo2ba suoèava dva naizgledrazlièita pristupa tematizacijiidentiteta. Jedan se odvija pos-redno, putem jednog od sistemaidentifikacije imanentnog poli-cijskim standardima (registarsketablice), ali i aktiviranjem pred-meta (automobila) kao znaka

mobilnosti i personalija (Milu-noviæ). Mihaelove bizarne regis-tarske tablice, na èijim površina-ma se, umesto administrativnihobele2ja, nalaze reèi poput War,Death, Lust, Hunger... nisu pho-toshop-intervencija, veæ predmetikoji su postavljani umesto pravihtablica, potom fotografisani urazlièitim delovima jedne urbanesredine. Dakle, projekat Mobileukazuje na èinjenicu da vidljivopru2a pristup nevidljivom, na ur-bani ambijent kao privat-no/javni, uvek promenljiv druš-tveni prostor, u pokretu, u per-manentnom procesu redefinisa-nja svojih teritorija. Svaka od re-èi, ispisanih na tablicama, fun-kcioniše kao password koji otva-ra Pandorinu kutiju, pristup ne-vidljivom, istoriji, aktuelnim

društvenim procesima, dogaðaji-ma i nivoima njihove recepcije...

Upad privatnog Bivota u javnupotrošnju

Drugi pristup koristi motiv(auto)portreta, standardizova-nog naèina reprezentacije ove te-me (Ðuriæ, Matiæ, Vasiljeviæ).Ideja (auto)portreta veæ u slikar-stvu poèiva u graniènom prosto-ru izmeðu pretpostavljene sliè-

nosti izmeðu modela i njegovereplike, efekta prisustva (LouisMarin). Drugim reèima, portretje moguænost da se katalogizujeili sugeriše nešto specifièno ilisuštinsko, vezano za neku (uda-ljenu) osobu, i poèiva na zapletu:neko je bio prisutan, sada je od-sutan i reprezentovan. Fotografi-ja nema razloga da od slikarstvapreuzima ovaj koncept (au-to)portreta, jer njene tehnièkemoguænosti su joj obezbedile dasamo to i radi: portretiše ljude,stvari, predele... Ali i sam Barthesje posumnjao u mimetièki kapa-citet fotografije: “sliènost je sag-lasnost, ali sa èime? Sa identite-tom. No, identitet je neprecizan,èak imaginaran, toliko da mogunastaviti da govorim o ´sliènosti´a da nikada nisam video model.”

Radovi Goranke Matiæ su ekspli-citan primer (auto)portreta kojibele2i rad genetike u registru fi-zièke sliènosti izmeðu roditelja ideteta (Goranke), kao i tragovetransformacija koje proticanjevremena ostavlja na licu. No, tosu samo još neka od onih lica ko-ja nas gledaju sa reklama i kojapokušavaju da nas ubede da kupi-mo svoj identitet. Meðutim, ovdeje izostao taj retorièki momenat;

osmesi, mrštenja i razdeljak pro-vociraju na uèitavanje liènog po-rodiènog iskustva – biti u prosto-ru izmeðu svojih roditelja, sebe isvog deteta.

Ovo izlaganje sopstvenog sve-ta voajerizmu javnosti, upad pri-vatnog 2ivota u javnu potrošnju,kod Ðuriæa ima dimenziju ambi-valentnog stava prema industrijizabave, njenom star-sistemu, ref-lektujuæi, dakle, na operacije ko-je kultura primenjuje u stvaranjumitova. Ðuriæev Populistièki pro-jekat sastoji se iz tri segmenta.Dva segmenta, God loves thedreams of Serbian artists (auto-portreti sa svetski najpoznatijimfudbalerima) i Celebrities (auto-portreti sa slavnim liènostima:glumcima, košarkašima, izdava-èima, umetnicima, politièari-ma...), funkcionišu po principi-ma industrije zabave: Ðuriæ jefan koji ohrabruje “zvezdu”. No,ako smo skloni da prihvatimoDeleuzeovu tvrdnju da se nikadane 2eli neko ili nešto, veæ da seuvek 2eli celina, odnosno kon-tekst koji generiše 2elju, ondaU.Ð. nije više potvrda identitetazvezde veæ se svi ti famous-liko-vi, kao akcesorije, nalaze u fun-kciji pozicioniranja Ðuriæevogidentiteta. Treæi segment, Home-town Boys (naslovne stranice vir-tuelnog, èitaj nepostojeæeg, sr-pskog porno, art&society èaso-pisa), èini se na prvi pogled dru-gaèijim od prethodna dva, no, onje njihova ekstenzija koja na dru-gaèiji naèin problematizuje kon-kretne 2ivotne okolnosti, popu-lizam kao vodeæu ideologiju(dolce utopia?) koja danas “za-menjuje dobropoznate društve-ne utopije bivših vremena”(U.Ð.).

Lana i NaoLana Vasiljeviæ pokušava da na

svojim fotografijama, printovi-ma... deliæ privatnosti anonimnihljudi uèini javnom svojinom. Upitanju su oni fragmenti kojinam na neki naèin pribli2avaju tokako oni sebe vide i/ili kako ih jeLana navela da sebe baš tako vi-de; kako ona misli da oni misle osebi, i/ili kako ona misli o njima.Kao i kod Ðuriæa, neki ljudi suzamoljeni, “nagovoreni” da uèes-tvuju u projektu, a umetnost jenastala iz te interakcije. Noviciklus fotografija Nao, nastao jetokom Laninog novembarsko-decembarskog boravka u Japanu.Struktura ovih fotografija umno-gome duguje tipiènoj turistièkojfotografiji, èija je funkcija da do-kumentuje, da potvrdi da je nekobio negde i da je nešto video. Uprincipu, stepen bizarnosti ovihbanalnih prizora zavisi u dobrojmeri, ako ne u potpunosti, odstepena neèije, recimo, povr-šnosti u odnosu na Drugog. Lanane fotografiše sebe u japanskimenterijerima i eksterijerima, veæJapanku Nao u kvartu u komeona stanuje, kao i u kraju u komeje Lana stanovala. Ovaj postupakbudi seæanje na flaneura, a pros-tor izmeðu Lane i Nao je prostoruzbudljivog susretanja razlièitos-ti, 2elje i (ne)moguænosti komu-nikacije.

“...posmatraèi koji stvarajuumetnost su oni koji su sposobni

da na autentièan naèin podele ...fikciju koju umetnik predla"e”.

Duchamp

Ako je paradigmaza konceptualneumetnike šezdesetih i sedamdesetih bilafilozof, onda je to u umetnosti devedesetih istraBivaè

32 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Stevan Vukoviæ

ve do šezdesetih godinadevetnaestog veka, naprostoru današnje beog-

radske Slavije nalazila se bezime-na moèvarna kotlina obrasla še-varom, u kojoj su se redovnozaglavljivale volovske zapregevo2dovaèkih seljaka na putu pre-ma pijaci, tako da su opštinskevlasti, iako se beogradska opštinatog vremena u fizièkom smisluprostirala svega do Terazija, nala-gale da na njenom obodu uvekèeka spremno dva para volova zanu2nu pomoæ pri nevolji. Sanira-nje terena, njegovo imenovanje iurbanizaciju, inicirao je istovre-meni dolazak dvojice stranaca, ito lorda Mekenzija, engleskogmisionara mira, i in2enjera Nek-vasila, èeškog kafed2ije, hotelije-ra i panslaviste. Mekenzi je po-èetkom sedamdesetih poèeo zi-darske radove na nenaseljenomterenu koji je oivièavao kotlinu,kako bi podigao niz manjihstambenih objekata, krunisanihgraðevinom koju je nazvao SalaMira i poklonio opštini za potre-be javnih okupljanja, dok jeNekvasil izgradio zajednièkuzgradu kafane i hotela, u èijemprizemlju su stajali grbovi svihslovenskih naroda i dr2ava. Ho-tel, a potom i trg nastao nepos-redno ispred njega nasipanjem iisušivanjem moèvare, poneli suime Slavija, ostajuæi zauvek aso-cijacijom vezani za fantazmatskuideju nekakve slovenske zajedni-ce koja bi poèivala na harmoniji imiru razlièitom od nekadašnjegPax Otomana, za fantazmatskuideju koja je kasnije našla parci-jalnu politièku artikulaciju krozjugoslovensku dr2avu i njen kr-hki i stalno ugro2eni ekvilibri-jum nacionalnih interesa.

Simbolièki poredak SlavijeMekenzi i Nekvasil su paralel-

no sa procesom izgradnje zapo-èeli i proces simbolièke koloni-zacije prostora koji æe kasnijepostati jedan od centralnih beog-radskih trgova. U narednih dva-naestak decenija, u simbolièkumre2u kojom je ovaj trg prekri-van, udenut je i spomenik Di-mitriju Tucoviæu, radnièkom vo-ði socijaldemokratske orijentaci-je iz perioda izmeðu dva svetskarata, kao oznaèitelj kontinuitetastrukture na vlasti u tadašnjojSFRJ sa svim levim radnièkimpokretima u lokalnoj istoriji, za-tim Hram Sv. Save, naèinjen kaouveæana kopija carigradske Sv.Sofije te podignut nešto izvanprostora samog trga, ali sa ulo-gom da ga u potpunosti natkrije,oznaèavajuæi duhovni kontinui-tet Beograda sa Carigradom od

pre otomanskih osvajanja, zgra-da Centralne banke SFRJ, tako-ðe predimenzioniranog volume-na i spomenièkog izgleda, pos-

tavljena kao oznaèitelj stabilnos-ti i finansijske moæi drzave, zgra-da prvog Mekdonaldsa u istoè-noj Evropi, kao oznaèitelj razli-èitosti tadašnje jugoslovenskesocijalistièke federacije od soci-jalistièkih dr2ava pripadnica is-toènog bloka kada je o otvore-nosti prema Zapadu reè, kao ièuvena Rupa, utopijsko gradiliš-te okrenuto buduænosti, koja jeviše od polovine trajanja celo-kupnog postojanja trga bila mr-tvi prostor na kome se bezuspeš-no oèekivalo podizanje nekezgrade. Dinamikom razvoja temre2e, i Mekenzijevi i Nekvasi-lovi objekti do2ivljavaju nova tu-

maèenja: Sala Mira menjala jefunkcije sve dok se nije ustalilakao prvi specijalizovani erotskibioskop u gradu, te zatim bilasrušena da bi ustupila mesto ko-loniji improvizovanih i ½trajnoprivremenih½ radnji male priv-rede, dok je devetnaestovekovnihotel Slavija bio zamenjen soc-realistièkom zgradom od stakla ialuminijuma, koja je poèetkomtranzicije ka postsocijalizmu do-bila postmodernu dopunu odmesinga i mermera, u vidu zgra-de-dvojnika pod imenom Slavijaluks ili Slavija dva.

Istorija prostora Slavije mo2ese posmatrati kao istorija proce-sa demarkacije, umre2avanjaznakova i simbola koji je prekri-vaju i izdeljuju, potiru razlike,uvode u ambivalenciju i proizvo-de nove, organizujuæi svojevr-

snu, za naivno oko naprosto½datu½, prostornu realnost, saulogom materijalnog osloncaideološkog sklopa društvene i

politièke realnosti. TematizujuæiSlaviju kao mesto preplitanja isa2imanja veæeg broja paradig-matiènih praksi oznaèavanja,Mrðan Bajiæ je u prvoj fazi izvo-ðenja svog projekta Yugomuzej,postupkom proisteklim iz njemusvojstvenog principa ½razgrad-nje znaèenjskog plana skulptu-re½, sproveo razgradnju zna-èenjskog plana tog gradskogprostora kao specifiènog okru-2enja za izvoðenje spomenièkeskulpture. Kroz pukotine koje jeu prostornoj realnosti Slavije ot-vorio intervencijom izvedenomleta 1999, fizièki inkorporirajuæiprizor koji je predstavljao pos-tkatastrofièki profil tog trga, kaopotpuno lišenog prostorno-zna-èenjske strukture koja se na nje-mu decenijama razvijala, Bajiæ jenadalje postavio pitanje statusadruštvene i politièke realnostikoju je data prostorna realnostvizualizovala i reprodukovala,kao i naèina muzealizacije nekihnjenih sedimentiranih slojeva.

Apokaliptièna vizija trgaNaime, krajem leta 1999. go-

dine, na skeli podignutoj ispredzelene površine pešaèkog ostrvana Slaviji, licem okrenutim pre-ma ulici Srpskih Vladara (bivšojMaršala Tita), osvanuo je bilbordsa nepotpisanim kola2om Mrða-na Bajiæa, obele2enim samo lo-gom imaginarnog preduzeæa ½I-BM Slavija½. Kola2 je materijali-zovan u vidu plakata dimenzija5,5 x 7 metara, èija struktura jeobrazovana jukstapozicijom dvenejednake površine u horizontal-nom sledu, od kojih se ona ma-nja, smeštena sa leve strane, zas-

nivala na monohromnoj podlozisa repetitivnim motivom ukršte-nog èekiæa i mutiranog francus-kog kljuèa, dok je druga, u medi-jumu digitalno konstruisanogfotografskog prizora, predoèava-la Slaviju u postkatastrofiènomstanju, od pešaka potpuno na-puštenu, sa zgradama razruše-nim i sklonim padu, i sa retkimkolima u pokretu oko pešaèkogostrva na kome je trijumfalnosmešten spomenik — skulpturavisine 27 metara, na èijem je vr-hu, sa èeone strane, stajala tran-sformisana oznaka pripadnostitradiciji proleterske borbe, ukr-šten srp i èekiæ, kome je za ovupriliku dodat IBM logotip. Bil-bord sa kola2om je uklonjenznatno pre isteka va2enja legalnodobijene dozvole za njegovo jav-no izlaganje.

Prizor koji je opisani kola2ponudio korisnicima prostora tr-ga je bila apokaliptièka vizija is-tog tog trga, u stanju u kome jesimbolièka fasada sa njega sasvimoguljena, pokazujuæi njegovoopsceno nalièje. Iako je skulptu-ra, postavljena u centralnu taèkudigitalno rekonstruisanog trga,bila estetski veoma zavodljiva i

osmišljena po svim pravilimaspomenièkog 2anra, klasièni za-datak harmonizacije prostora injegovog zatvaranja u fantaz-matski zasiæenu ureðenu celinuje u datom prizoru znatno sub-vertiran, te je bazièna atmosferakoja njime biva indukovana nosi-la peèat oseæaja anksioznosti. Tajoseæaj je dodatno pojaèan još islutnjom neèeg neodreðenog,prizorom vezanim za neku½drugu scenu½ na koju je pre-mešteno ono što se obièno doga-ðalo na otvorenom prostoru svedo samog trenutka kada je usleduništenja simboliène strukturena njemu bilo nemoguæe nadaljeopstajati.

½Druga scena½ je u projektuYugomuzeja predstavljena kaopodzemlje, te vizuelno prikazanakao èudan spoj muzeja, grobni-ce, skladišta i skloništa za sluèajopasnosti. Njene dimenzije sudaleko impresivnije i od dimen-zija skulpture, koja se u odnosuna celu podzemnu graðevinu po-kazuje poput vrha ledenog bregašto tek neznatno viri iznad povr-šine vode, istovremeno odajuæiprisustvo onog dela koji nijedostupan pogledu i ostavljajuæi utajnosti njegove prave dimenzijei opasnost koju potencijalno so-bom nosi. Ona ima krajnje ambi-valentnu ulogu istovremenogpodr2avanja i dovoðenja u pita-nje datog simbolièkog poretka, ito putem skladištenja libidinalnofiksiranih objekata, relikata poli-tièke vere, oko kojih se generišedruštvena fantazija da bi vršilanadopunu simbolièkog poretka,ili, u sluèaju kada ta ritualna fun-kcija zaka2e i fantazmatski okvir

dezintegriše, generisanja mesta ukoje se simbolièki poredak sur-vava.

Od cveta u kosi do zarðale kašike

Projekat Yugomuzeja je orga-nizovan u vidu produkta èiji pro-fil sa2ima funkcije tri muzeja ko-ja su predstavljala privilegovanepredmete debata u srpskoj kul-turnoj javnosti tokom devedese-tih godina. To su, sa jedne strane,bila dva otelotvorenja uznemiru-juæih sablasti prošlosti o kojoj vi-še nije htelo da se zna a koja sekroz njih stalno vraæala, te se te-2ilo nala2enju naèina za prome-nu modusa njihovog postojanja— Muzej revolucije naroda Ju-goslavije, i mauzolej Josipa Bro-za Tita, imenovan kao Kuæa cve-æa i zaštiæen u okviru zakona ozaštiti njegovog lika i dela. Uznesreæni Muzej SavremeneUmetnosti, koji je, sa druge stra-ne, svojim potpuno nefunkcio-nalnim arhitektonskim sklopomi izmeštenošæu iz urbanog jezgragrada, te svojom za ne-dr2avneumetnike neprihvatljivom kad-rovskom politikom i udaljenošæuod svake dinamike umetnièkihpojava u nastanku, sebe takoðesmestio u neku nedefinisanu zo-nu neaktuelnog i bivšeg, ta dvamuzeja su svoju novu artikulaci-ju, primerenu umetnièkim for-mama i kulturnim matricamavremena, našla u oblièju virtual-nog Yugomuzeja. Profil sve trimuzejske ustanove koje su u Yu-gomuzeju sa2ete, na neki naèinje istovremeno i potpuno zadr-2an i prevladan kroz formu nehi-jerarhijski ustrojenog wunderka-mera, èiji sadr2aj, prethodno di-gitalno manipulisan, rekombino-van i rekontekstualizovan, bivaprezentovan u vidu koji pre nali-kuje zbirci kurioziteta organizo-vanih u skladu sa preovladavaju-æim etnološkim i antropološkimdiskursima, nego klasiènoj pos-tavci memorabilia herojske proš-losti ili dostignuæa u razvojuumetnièke forme.

Eksponati Yugomuzeja su ob-jekti moæi i posrednici u društve-noj integraciji, devotionalia, slikei stvari koje dovode do materijal-ne prisutnosti suverenost moæi,relikti politièke vere koji fun-kcionišu kao sto2erne taèke zaizgradnju fantazmatskog objektazvanog ½Yugoslavia½. Njihovopseg se prote2e od predstavaTriglava i Vardara, uzoraka travesa stadiona Poljud (natopljenesuzama igraèa Hajduka i CrveneZvezde, koje je Titova smrt za-tekla na utakmici), fotografijamaketa tenkova na beogradskimTerazijama sa prvomajske Para-de1949. godine, kao i stvarnihborbenih vozila izvedenih na uli-ce 1991. godine radi zaštite in-tegriteta socijalistièke Jugoslavi-je od iracionalinih rušilaèkih sna-ga ½haosa i bezumlja½, prekoJovankinih i Titovih pudlica, nje-govog struga za rekreaciju u tre-nucima odmora od dr2avnièkihposlova, makete dvorca Ram-bouillet, balvana sa ceste Obro-vac / Knin, izgorelih krovnihgreda sa kuæa iz Ulice J.J. Stros-smayera u Vukovaru, uzorakabodljikave 2ice kojom je bio ok-ru2en logor Omarska, drvenihnogara radnog stola I. Garašani-na, pisaæe mašine na kojoj je ot-kucan Memorandum SANU,cveta iz kose prof. dr Mire Mar-kovic, malja iz Jasenovca, punje-nog lava i puške kojom ga jeDrug Tito ubio pri prijateljskojbilateralnoj poseti nekoj bratskojnesvrstanoj zemlji, plašta A. Ste-

Wunderkramer JugoslavijeEksponati pru4aju sna4ankomentar o jeziku konstrukcije kao jeziku ideološke manipulacije,demonstrirajuæi kako sehegemonistièka ideologijagradi kao brikola4

Estetski ugoðaj dodatno je podrBan radošæuprepoznavanjafragmenata i otvaranja kanalaza projekciju sopstvenih Belja istavova u domenpolitièke realnosti

eksponat broj 000010: Odelo 240x120x80cm,1999.Aluminium; staklo; neon; odelo u kome je Slobodan Miloševiæ poslednji put video Kosovo; gvozdje;Originalno odelo u kome je Slobodan Miloševiæ poslednji put video Kosovo, leta 1998. godine. S leve strane fotografija prilikom te posete a sa desne fotografija okupljenog naroda u Kosovu Polju 1987kojom prilikom je izgovorio reèenicu: Ovaj narod niko ne sme da bije .

Yugomuzej Mrðana Bajiæa

III/47, 18. sijeènja 2,,1 33

pinca, kamena sa Golog Otoka,zarðale kašike kojom je V. Šešeljpretio Hrvatima, fotografije par-èeta nevidljivog aviona F117 naèijim ostacima razdragano sta-novništvo igra kolo, osamdesetosam gardista u originalnim uni-formama iz vremena mnogob-rojnih doèeka Druga Tita nakonposeta dr2avnicima sveta, do ras-hodovanih postrojenja 2eljezareSmederevo, šezdeset èetiri hilja-de video kaseta iz fundusa Poli-cijske akademije koje obraðujunastavne jedinice: Praæenje, pre-vencija, spreèavanje i razbijanjegraðanskih okupljanja, postolja sabistama Vladimira Iljièa Lenjina,Mao Ce Tunga, Josipa Visariono-vièa Staljina, Karla Marksa, Frid-riha Engelsa i Kim Il Sunga, ode-la u kome je Miloševiæ poslednjiput video Kosovo, prevratnièkihizbornih plakata i revolucionar-nih bagera. Svi eksponati imajusna2no izra2ena estetska svoj-stva, koja se oèituju u naèinukonstrukcije, prezentacije i kon-tekstualizacije, kao i tretmanamedijuma i materijala, obrazuju-æi privid da su na granici harmo-

nije. Njihov efekat se zasniva naretorici zamrznutih slika, digital-no doraðenih, ili èak digitalnogenerisanih, te zatim kompono-vanih u prizore moæi na naèinanalogan radu sna u kome sefragmenti seæanja premeštaju i

sa2imaju u potrazi za formomkoja mo2e poslu2iti zadovolje-nju potisnute 2elje. Uz estetskiugoðaj koji pru2aju, dodatnopodr2an radošæu prepoznavanjafragmenata i otvaranja kanala zaprojekciju sopstvenih 2elja i sta-vova u domen politièke realnos-ti, oni pru2aju i sna2an komentaro jeziku konstrukcije kao jeziku

ideološke manipulacije, demon-strirajuæi kako se hegemonistiè-ka ideologija gradi kao brikola2.

Objekt fantazijeDva su konteksta kljuèna za

iniciranje nastanka Yugomuzeja.

Preciznije reèeno, njihovo prek-lapanje. U kontekstu individual-ne umetnièke produkcije oèito jeda su Bajiæevi prethodni projektiu nekoliko navrata tematizovalinasleðe Dišanovog kofera, radakoji je ponudio prvu materijalnuverziju liènog imaginarnog mu-zeja, a na èijem tragu su kasnijenastali i virtuelni muzej Tadeja

Pogaèara i virtualne dr2ave poputNSK. Projekat Reènik, koji jeBajiæ realizovao u vidu knjige usaradnji sa Brankom Arsiæ, i sa-mostalne izlo2be kola2a u beog-radskom SKC-u, predstavio jeset putujuæih pojmova vizualizo-vanih u predstave na naèin kojilogièki implikuje smer ka digital-nim kola2ima koji nastaju u okvi-ru Yugomuzeja, dok je još ranijirad pod nazivom Migracije, izve-den u okviru izlo2be Na iskustvi-ma memorije u beogradskom Na-rodnom muzeju 1995. godineskladištio dvanaest slika iz fun-dusa muzeja, uz sopstevnu skul-pturu saèinjenu od èetiri drvenasanduka sa posteljinom, odeæom,priborom za jelo, i priborom zarad, kao i geografsku mapu i dvekeramièke skulpture manjih di-menzija, uvodeæi u problematskuravan prikupljanja umetnina iemotivno va2nih predmeta. Usocijalnom kontekstu Srbije i Ju-goslavije kasnih devedesetih, ukome je lièno i kolektivno ulaga-nje u puko ostajanje u domenuma kakve realnosti postalo os-novnom 2ivotnom preokupaci-

jom, društvena i politièka realno-st su veæ vidno napukle, da bi sa-mim krajem decenije taj procepviše bilo nemoguæe trajno prekri-ti bilo kakvim fantazmatskimmaterijalom, te su se apokaliptiè-ni scenariji nu2no nametali, kao ipotreba da se lièna i kolektivnamemorija fortifikuje spram mo-guænosti njihove realizacije. Bajiæje integrisao ta dva konteksta uinstitucionalni okvir ironièno oz-naèen prefiksom Yugo, uvezavšiprojekat konzervacije objektafantazije zvanog Jugoslavija ulance asocijacija u kojima ravnop-ravno uèestvuju i neuspešni iz-vozni projekat Zastavinih auto-mobila za amerièko tr2iste, ilineslavni izvoz gastarbajtera pardecenija ranije, èije posledice sutematizovane u Yugofilmu Gora-na Rebiæa.

Ðorðe Tomiæ

1. Lajko Felix / Boban Markoviæ Kombinacija jedne violine i dvanaestoèlanog duvaèkog

orkestra, koja na papiru zvuèi rizièno ako ne i sasvim nesu-vislo, nekim èudom proradila je veæ u prvom pokušaju, prak-tièno bez pripreme. Da bi se u drugom navratu, posle desetakdana ve*banja negde u Vojvodini, nekompatibilni registri saala franga i ala turca strane definitivno slili u jedinstven isasvim “prirodan” zvuk – kao što je dokumentovano snimci-ma na pretposlednjem CD-u Bobana Markoviæa i kompilacijiSrbija: Sounds Global (Free B92). Muzièari koji su nam uprili-èili dogaðaj sezone (taènije, dva dogaðaja), dolaze iz Suboti-ce i Vladièinog Hana, sa krajnjeg severa i krajnjeg juga tekuæeJugoslavije, i predstavljaju dve od tri trenutno najzanimljivijelokalne scene. Orkestar Bobana Markoviæa, ojaèan JovicomAjdareviæem, suvereno vlada ju*nom (èoèek) divizijom, a pos-le pobede u Guèi i zvanièno je najbolji bleh orkestar u Srbiji2000. S druge strane, Lajko Felix je prva violina veoma za-nimljivih i slobodoumnih tumaèenja severne tradicije koja sedešavaju u Vojvodini i verovatno najveæa “world music” zvez-da u krugu bedevedeset dvojke. Odlièna reakcija publike i èi-njenica da su Felix i Markoviæ uspeli da pronaðu put kroz veo-ma komplikovanu estradnu etikeciju koja u Srbiji strogo zab-ranjuje mešanje razlièitih muzièko-ideoloških razreda poka-zuju da bi ovo mogao biti istorijski dogaðaj – poèetak krajakastinskog sistema koji je najveæi deo lokalne i tradicionalnemuzike tako dugo èinio nevidljivim ili nedodirljivim.

2. Afro-Cuban All Stars Ni u sreænija vremena nije se èesto dešavalo da u Beograd

svrati bend koji se nalazi na apsolutnom izvoðaèkom i ko-mercijalnom vrhuncu. Što je sa Afro-Cuban All Stars nesum-njivo bio sluèaj. Uz malo partizanske organizacije i poèetniè-ke sreæe Kubanci su dopremljeni na Tašmajdan da bi pod ot-vorenim nebom, na radnoj temperaturi od 26 stepeni, odr*alinajposeæeniji koncert na Distinto Diferente turneji. Mada sukubanski zvuci i ovde poslu*ili kao povod nezapamæenommuzièkom konsenzusu, susret sa De Gonzalezovim orkestromu prirodnoj velièini pokazao je da spremnost domaæe publikeza uèešæe u ovakvoj vrsti spektakla nije sasvim bez granica.Pored primedbi teta koje su susret sa Kubancima provele uèekanju da se pojavi èikica sa kaèketom iz Buena Vista filma,èule su se i zamerke koje bi se mogle svesti na to da koeficije-nt izgaranja na bini nije bio zadovoljavajuæi, da je to samotezga, itd. Pogrešne asocijacije i pogrešan kljuè za ovo veèevisokooktanske zabave. Jer, oni koji su kubanskim gostimapru*ili šansu našli su se na jednom od najboljih koncerata ukojima je Beograd ikada uèestvovao.

3. Tuxedo Moon / DJ Hell Kao prvo znaèajno gostovanje u postoktobarskoj Srbiji

koncert Tuxedo Moona uz podršku DJ Hella bio je svojevrsnapromocija novog-starog SKC-a (Studentskog-kulturnog cen-tra), koji iznova postaje mesto mnogih dešavanja, i saborsvih onih koji za ovih deset godina nisu otišli iz zemlje, a nisu

èesto izlazili ni iz kuæe. Stare i nove gradske face uglavnom suse dr*ale hola i šanka. Nešto publike bilo je i u sali. Vrlo šaro-lik uvodni set kojim je DJ Hell dobrih sat vremena podgrevaojoš šareniju i gusto pakovanu publiku veæina prisutnih do*i-vela je kao nièim izazvano odlaganje susreta sa legendamaosamdesetih. Što je bilo jasno i DJ Hellu kada su na scenu ko-naèno izašli Principal, Reininger i Brown. Taèno je da nismoèuli gotovo ništa novo (DJ Hell se u nastavku uglavnom ogra-nièio na minimalnu podršku iz pozadine), ali to što smo èuli,jedan od najimpresivnijih opusa reganovske ere, delovalo jedovoljno sna*no da proizvede tri bisa i ovacije kakve ne bi do-*iveli ni 1987. Ko je posle toga prešao u Industriju na klupskiset DJ Hella (koji nije bio najavljen, pa otuda ni adekvatnoposeæen) mogao je podeliti podijum sa Stevenom Brownom.

4. DJ Krust Posle LTJ Bukema sa MC Conradom, 4 Hero trojke i DJ Va-

dima uz Russian Percussion, Beograd je ugostio još jednumoænu DJ / MC kombinaciju, ovog puta u prostoru Hale spor-tova, gde nam je Reprazent / Full Cycle delegacija u vidu DJSuva i DJ Krusta uz podršku MC Derrisona prezentovala ak-tuelnu inkarnaciju tzv. crne nauke, straight outa Bristol. Pri-lika i za domaæe drum'n'bass entuzijaste da se oprobaju predprilièno brojnom publikom. Vlada Janjiæ, glasoviti house DJ,pokazao je kako se i na d'n'b terenu kreæe samouvereno, što jepotrajalo do pola dva, kada koncert preuzima DJ Suv, do polaèetiri, da bi konaèno za gramofone stao i DJ Krust. Na 60000vati drum proizvodi ubrzanje buldo*era u slobodnom padudok bass izranja iz zemlje ubedljivije od nosaèa aviona, što sesabira u elementarnu nepogodu kojom d'n'b koncept vremenai prostora dosti*e svoj puni smisao. Zvezda veèeri bio je viso-kotira*ni liquid audio koji je efikasno ispunio sleðenu halu iemitovao tektonièke bas linije na sve èetiri strane sveta jošdugo nakon što je izveštaè umakao u novobeogradsku noæ. Zaovakvu vrstu zabave posle èetiri ujutro preporuèljivo je imatiispod petnaest godina po butini.

5. Cesaria Evora Gledajuæi je na prostranoj sceni Sava centra, na kojoj sva-

ka muzika izgleda kao 3-D bioskop, teško je zamisliti vremekada je Cesaria Evora bila samo egzotièno ime sa neke odLuaka Bop kompilacija. Glas zelenortske primadone i kamer-ni zvuk luzofonske postave, ojaèane sa troje gudaèa, delujupoznato, blisko i opušteno. Kao da su oduvek bili tu. Veèe vr-hunske kafanske muzike.

6. Kimmo Pohjonen Ring Ring 2000 (peti po redu “meðunarodni festival nove

muzike”, kako svoje èedo slu*beno predstavlja organizator iselektor Bojan Ðorðeviæ) otvorio je nosilac liste, Kimmo Poh-jonen, finski virtuoz na dugmetari i pedalama, vrlo efektnim ifizièki intenzivnim nastupom, i uz malu pomoæ prijatelja nasvetlu i miks pultu na prepad zaveo mnoge od onih koji sumislili da ne vole harmoniku, a posreæilo im se da se te veèerizateknu u Velikoj sali Doma omladine, koja se u njegovomsluèaju pokazala kao dobar izbor. U sudaru èoveka i instru-menta na sceni se ni*u neoèekivano raznovrsni zvuèni i vi-zuelni do*ivljaji – od smirenih ambijentalnih tekstura i pul-seva, preko u*ivo pravljenih vokalih matrica, perkusivnih loo-pova potopljenih u delay i propisno pevanih i sviranih delovapanevropskog zaleða, do krešenda pravog harmonikaškog ro-dea. U neizvesnoj borbi koja je potrajala nešto više od sat vre-mena Kimmo je isprobao sve zamislive kombinacije i krajovog dramskog i muzièkog spektakla doèekao kao pola èovekpola harmonika.

7. Japanci Pošto su se u prethodnoj epizodi japanske sage razraèu-

nali sa svim oblicima muzièke memorije (Ground Zero i fami-lija), majstori su nam na dobro poseæenoj pretposlednjoj ve-èeri Ring Ring festivala predstavili radikalan koncept post-sampling memory-free zvuka – sempler bez semplova (Sachi-ko Matsubara), mikser bez signala (Toshimaru Nakamura),gramofoni bez vinila (Otomo Yoshihide) – jednom reèju: on-kyo. Toshimaru Nakamura i Sachiko M. koriste iskljuèivo za-teèene test tonove, šumove, sinusoide, bipove, klikove i bru-move svojih resetovanih mašina i oblikuju introvertne zvuènekrajolike pored kojih i najminimalniji glitch techno zvuèi kaociganska svadba. Posle demonstracije kako se ni od èega pra-vi gotovo ništa, koju je publika ispratila sa dirljivom pa*-njom, u nastavku veèeri, zvezda festivala, DJ Otomo, grmeo jei sevao u ekstazi elektro terora na prepariranim gramofonimai mikseti. Èudo kinetike i elektromagnetike (što nije tako teš-ko, ako imate par gramofona viška i zovete se Otomo Yoshihi-de)... i odlièan uvod u kolektivni meltdown poslednje veèeri,kada su binu naizmenièno delili Vladimir Volkov na kontraba-su, japanska trojka u punom sastavu i probrana domaæamomèad spremna da se upusti u rizike nekontrolisane impro-vizacije, što je bio i vrhunac festivala. Istorijske trenutke za-bele*ili su Nakamura i Goran Nikoliæ u dvadesetominutnomsuèeljavanju analognog i no-input zena, te Matsubara i BorisKovaè na saksofonu u jednako sreænom spoju inaèe nespoji-vog. Nezaobilazno. Neki od manje opreznih omladinaca upublici mogli bi za nekoliko godina otkriti da im je ovo veèeizmenilo *ivot.

8. Hrvati Rock koncert kao vid narodnog veselja u Beogradu veæ

du*e vreme spada u retke i ugro*ene vrste. Mo*da zato štonarodu nije bilo do veselja ili zato što se rock scena skupila najedva par imena vrednih celoveèernje pa*nje: da nije biloANEM-ovih predizbornih turneja i koncerata podrške domaæirokeri bi uskoro zaboravili kako zvuèe u*ivo. Da rock'n'roll usrcu beogradske publike nije sasvim “crk'o” pokazali su KUDIdijoti napunivši bez problema Halu sportova, gde su odr*alikoncert, kako se ka*e, “visokog emotivnog naboja”. Samopar dana kasnije, Darko Rundek, miljenik domaæih pirata,rasprodao je dva dana SKC-a za dva puta po 45 minuta, pa suse organizatori prestrojili u hodu i zakazali i treæi, profitnitermin u Hali sportova. Takoðe rasprodat. Beograðani su takobili u prilici da se u samo dva dana na dva razlièita terena jošjednom uvere da je Rundek, mereno perspektivama koje nam

je otvorio, još uvek najzanimljivi lik nekadašnje novotalasneZG-BG osovine. Ima tome skoro dvadeset godina.

9. Aca Lukas Ravno 20000 omladinaca i omladinki na roðendanu Ace

Lukasa u Hali 1. Najposeæenije muzièko dešavanje godine2000.

10. Neoèekivana sila koja se iznenadapojavljuje i rešava stvar

Neformalna skupina muzièara koja se okuplja oko GoranaNikoliæa još od njegovih prvih pokušaja praktikovanja impro-vizacije u klupskim prostorima u Beogradu izrasla je u pos-lednje dve ili tri godine u prvorazrednu atrakciju domaæe sce-ne. Goran, ili Orge, obièno u rukama ima gitaru, ali titula“guitar playera” teško da mo*e biti od pomoæi u opisivanjuonoga što radi, odnosno ne radi, jer Sila je, po vokaciji, vrstasinopsisa za javni dogaðaj, pre nego gotov muzièki proizvod,nešto kao putujuæe igralište na kojem je osim play i stop malotoga izvesno. U svojoj kratkoj i burnoj istoriji Sila je veæ proš-la kroz nekoliko formacija koje danas traju paralelno. Prvo-bitni zvuk sporovoznih beatles-loopova izvedenih na lavirintugitarskih pedala, blizak Frippertronics ideji, sa dolaskom Ne-manje Aæimoviæa, bubnjara Jarbola, postepeno se pomera karecepturi koja na momente deluje kao Jeff Mills u rock obradi.Ukljuèivanjem Olivera Nektarijeviæa (Kanda, Kod*a i Neboj-ša), koji se odlièno snašao u ulozi freestyling MC-a, Sila dobi-ja glas po meri, a DJ podrška koju obezbeðuju Bo*a Poduna-vac i Belgradeyard Sound System pretvara klupske nastupe ucelonoæna dogaðanja u kojima se *ivi blokovi i DJ setovi sme-njuju, preklapaju ili utapaju jedni u druge bez primetnih ša-vova. U raznolikim medijumima kanalisane improvizacijekroz koje se Sila pojavljuje, od petoèlanog rock formata doinovativnijih postava – tipa: gitara, bas, djembe, laptop(poslednji nastup, na godišnjici Beopolisa) – traje mala revo-lucija, koliko u sadr*aju toliko i u naèinu na koji se muzikaproizvodi i distribuira (na èemu, u krajnjoj instanci, poèivapolitika svake muzike). Na *alost, pravi naèin da se procesdogaðanja Sile prevede u format CD-a ne postoji. Od dva ob-javljena samizdata prvi je nešto dokumentarniji, ali box set iliserija *ivih snimaka u ovoj fazi svakako bi bili bli*e cilju, barkao suvenir, pošto je teško zamisliti da æe se Sila zadovoljitiulogom content providera. Ili mo*da hoæe. Šta god da se do-godi, biæe to jedna od stvari po kojima æemo pamtiti 2001.

CD arhiva:

1. Razni izvoðaèi – Srbija: Sounds Global(izdanje Free B92)

2. Razni izvoðaèi – Radio Utopia 4: Belgra-de Coffee Shop (Free B92)

3. Rambo Amadeus – Don’t Happy, BeWorry (Metropolis)

4. Neoèekivana sila koja se iznenada pojav-ljuje i rešava stvar – Hard to Dig It (samizdat)

5. Kanda, Kod2a i Nebojša – Become (Free B92)

6. Razni izvoðaèi – Ring Ring 99: Aroundthe World (Free B92)

7. Drina – [iva voda (Promezzia)8. Eyesburn – Fool Control (Free B92)9. Stoja – Moje srce ostariti ne sme

(Grand Production) 10. Razni izvoðaèi – Leopardov rep

(Beoground)

Top Ranking Belgrade Skanking,ivi u Beogradu 2000: godišnji izveštaj

34 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Dragan Ambroziæ

ak i upuæenijima u zbivanja na do-maæoj sceni, Zoran Radoviæ Kiza je,bez svoje krivice, pomalo miste-

riozna liènost. Koliko juèe, u vreme tzv.“Brzih bendova Srbije” godine 1992. spotMaèo jedne od njegovih grupa – Presing –bio je jedan od najemitovanijih, a samapesma je bila veliki radijski hit. U vremeizdavanja svoje jedine kasete, ubrzo po-tom, grupa je skoro nevoljno postalaetablirana koncertna atrakcija, a Kizapriznati wunderkind novog zvuka i naj-privlaèniji deèko u gradu, sudeæi po mno-

gobrojnim devojaèkim traèevima. Presingje bio na vrhuncu, ali se onda, najednom,nešto dogodilo: uostalom, bile su to godi-ne tame, i èak i veæi nestanci su prolazilineprimeæeno.

Mnogo kasnije, imao sam priliku da èu-jem èitav jedan dovršen rad – Stereo Ikar –koji je potpisao Kiza Radoviæ. Ispostavilose da je u pitanju materijal koji je, pre nošto je dospeo do mene, skoro godinu da-na po svom nastanku prelazio iz ruke uruku...

Reè je o još uvek neobjavljenom albu-mu koji ne odmièe daleko od kuæne ses-sion svirke, ali zvuèi istovremeno pa2ljivopromišljeno i odmereno, jer predstavljapovratak okvirima èvrsto oblikovane, ma-da išèašene pesme. Bezbri2an, gotovo de-tinjast pristup, kao i upeèatljivo u2ivljava-nje u likove pesama, utisnuti su u nevero-vatno sazvuèje balkansko-slovensko-sr-pske-paganske folk psihodelije (uz ritammašinu!), što nam daje za pravo da u Kizividimo inovatora, koji pesmu sazdaje odinterakcije reèi i muzièke teme, od njiho-vog sudaranja, pro2imanja ili odbijanja.

Osim toga, blago deran2irane elegijeKize Radoviæa na ovom albumu predstav-ljaju i svojevrsni testament celokupnognovijeg perioda, u kome je u jednoj zemljibilo hrabro biti bilo šta. Nezavisno oduloge i 2ivotne prièe autora, te pesme sve-doèe o nesvakidašnjem talentu, ali i o sna-zi jednog podzemnog toka domaæe muzi-ke.

Daleko od bilo kakvih tokova savreme-ne muzièke misli, beogradska scena je

nastavila tokom devedesetih da ostvarujesvoju istinsku kulturnu svrhu – generisa-nje autentiènih domaæih pop modela i ko-dova. Otuda je danas neobièno va2noukazati na to da se ona prièa, koju su jed-nom davno zapoèeli veliki pop umetnicisa ovog podneblja (recimo, Dr Spira sasvojim izgubljenim remek-delom iz

1981!), nipošto nije završila raspadombivše zemlje, nego je dobila znaèajan novimpuls. Da li je Beograd kao velegrad jed-nostavno bio preveliki da bi taj impuls unjemu bio zatomljen, ili su hrabrost iizdr2ljivost pojedinih liènosti bila presud-ni, na nekom je drugom da ustanovi, alisolo ploèa Kize Radoviæa ostaje nam kaojedno od onih mraèno-slatkih svedoèan-stava o domaæoj rok muzici, zauvek ras-petoj izmeðu izuzetnog, samorodnog ta-lenta i odsustva èvrste podloge po kojoj bise moglo dalje koraèati - bez referentnogkulturnog, poslovnog i medijskog okvira.

Slikanje zvukomSolo album?– Zove se Stereo Ikar. Album je sniman

pre dve godine, pre dva leta u stvari, 1998.godine. Sniman je u 63. bloku na NovomBeogradu, u stanu kod Trileta (bivši èlanWhite Rabbit Banda, prisutan na sceni odsedamdesetih – prim. aut.). Trile je inaèeritam mašinista naše zajednièke grupeTron. Krenuli smo iz zezanja, nisam plani-rao da snimim album, nego da se okušamsam, da snimim svoje dve pesme. Ispalo jedobro. Tu je bila neka prièa oko novca –sve sam jako malo platio. Pozvao sam i ne-ke ljude da uèestvuju, da bih tamo ostaodu2e, jer mi je bilo jako zabavno. Došli suMiki Ristiæ iz Darkwood Dub da odsvirabas u dve pesme, Vuèa iz iste grupe da od-svira frulu u jednoj pesmi, MarkoMamuziæ da odsvira saksofon u jednojpesmi, Mila je pevala prateæe vokale u pes-mi koja se zove Odanost, a Nenad u pes-mi koja se zove Laða.

Ideja vodilja?– To je bila, onako, opširna prièa u mo-

joj glavi. Šta mi je bio cilj ustvari? Hteosam da napravim muziku koja bi bila tak-va – kao da slikam zvukom. Hteo sam dapokušam da slikam na datu reè i da sviram

ton koji odslikava datu reè. Ne znam da lisam u tome u potpunosti uspeo, ali nekisu ljudi odreagovali baš tako i to su mi na-pomenuli, bez neke prethodne prièe. Rek-li su mi – "ovo je slikanje zvukom" – i jasam uvideo da je to, negde, istina... Hteosam da uradim malo tamniju muziku, ma-da nikako mraènu… ali – onako – da pos-

tignem nekako tamnije tonove, atmosfe-riène, i ispalo je baš tako...

Doprinos saradnika? – Zvao sam ljude u koje sam imao po-

verenja. Tu mo2da nije bio još samo jedanèovek u koga zaista imam poverenja, a toje Vlaca, gitarista Neoèekivane sile… njegabih vrlo rado pozvao za sledeæi solo al-bum, koji æu sigurno snimiti, pre ili kasni-je. Pozvaæu ga da saraðujemo. Imao sam2elju da pozovem i Bojana Drobca – Bam-bija, gitaristu Darkwood Duba, ali on jebio prezauzet. Vlaca je rekao da mu mojamuzika malo skaèe po nervima i da ga su-više lièno pogaða i onda sam izbegavao daga uvedem u sve to. A sa mojom matiè-nom grupom – Presingom – nikad ništanije ni funkcionisalo baš… najbolje. Mu-zika na stranu. Njom smo kako-tako do-nekle bili zadovoljni, ali nekako uvek samimao utisak da se ne bavim nekom liènommuzikom. Kraka je veoma èudan gitarista,ima veoma èudne harmonske sklopove nakoje je veoma teško pevati. Više ula2emenergije, nego finese u sve to. Moram dabudem u tom osnovnom tonalitetu, ali tunema preterano šetnji vokala, iz harmoni-je u harmoniju. Jako je to teško i pogodi-ti, s obzirom kako on svira. Ja mislim da jeon jedini èovek koji to ume da odsvira iotpeva. U Presingu više niko nikoga i neiznenaðuje preterano… Znali smo za ne-ke dobre momente i prijatelji smo, zbogtoga radimo, ali sam se strašno u2eleodrugaèije muzike. U to vreme, 1998, jakosam 2eleo da me neko pozove da radimjoš nešto sa strane, još neki bend ili takonešto, ali se to nije dogaðalo i onda samkrenuo sam to da uradim, jako brzo svesnimio, završio pesme jako brzo. Iznena-dio sam se da ipak mogu nešto da uradims tom gitarom, da te pesme ipak ne zvuèeloše. Bio sam zadovoljan.

Ranije si samo pisao tekstove …

?ivot bez iznenaðenjaKiza Radoviæ, muzièar

Solo ploèa Kize Radoviæa ostajenam jedno od onih mraèno-slatkihsvedoèanstava o domaæoj rok muzici, zauvek raspetoj izmeðuizuzetnog talenta i odsustva referentnog kulturnog, poslovnogi medijskog okvira

Svaki deo bilo kakve izmišljotine u tekstovimajeste deo neke potpunodoBivljene prièe, i to upravo zbog jednog perioda u mom Bivotukoji i nije bio baš za prièu

KIZA RADOVIÆ(svi snimci):PASMATERS (1989)

demo; Uspavanka za Maneta, MoloMolo (instrumental)Postoji samo u kuænim kolekcijama.

PRESING (1991)?elim jahati do ekstaze (Nova Alek-

sandrija), kompilacijski vinilni album;Macho,Oboye

Album nikad nije dospeo u uobièaje-nu distribuciju; ovde je okupljena celatadašnja generacija beogradskih sastava– Darkwood Dub, Klajberi, Presing,Kazna za uši – u kritièarskim krugovimaizdanje se tretira kao jedini pravi pandanPaket aran%manu.

PRESING (1993)Prièa o totemu, psu, razoèaranoj 2eni

i duhu koji hoda; (Sorabia disk) i isto iz-danje u Hrvatskoj (Slušaj najglasnije);audio kaseta u trajanju long play

Prvi album Presinga izdat je samo kaoaudio kaseta – u dve zemlje.

PRESING (1993)3 (Red Luna)

kompilacijski kompakt disk; Macho,Sve zvezde, Šurikeni, Ona vreba

Svi snimci su sa debi albuma Presinga;disk je preko Kipra izdat za strano tr2iš-te, sa idejom da predstavi tri atraktivnenove domaæe grupe, što su u tom tre-nutku bile i Kazna za uši i Overdose.

PRESING (1994)Radio Utopija (Radio B92); kompila-

cijski kompakt disk; Mamutska brdaEkskluzivan snimak; prvo long play

izdanje Radija B92 sabralo je sve “nap-redne” snage na tadašnjoj rok sceni i nji-hove nove i ranije neobjavljene snimke.

DARKWOOD DUB (1995)Paramparèad (Take it or leave it); au-

dio kaseta i vinil; Lunogled – gostovanjePrvi long play Darkwood Dub je ta-

koðe imao velikih problema da stigne douobièajene distribucije; na njemu je za-bele2eno gostovanje Kize Radoviæa ujednoj od njihovih kljuènih pesama izranog perioda.

KIZA RADOVIÆ (1998)“Stereo Ikar”

Neobjavljeni long play.

PRESING (1999)Šesto nebo; neobjavljeni long playPotpuno nov set od 11 pesama, koje

su promovisane samo na koncertima poklubovima u Beogradu.

KIZA RADOVIÆ (2000)Leopardov rep (Beoground); kompi-

lacijski disk; Vanja iz Oza, Zaboravi nasve

Pesme sa neobjavljenog prvog solo al-buma Kize Radoviæa.

TRON (2000)Leopardov rep (Beoground); kompi-

lacijski disk PopsaurusJedina objavljena numera zajednièkog “noise”projekta sa S. Trifunoviæem – Triletom.

MAO (2000)neobjavljena tema za soundtrack fil-

ma Munje; Progressive fireFilm reditelja Radivoja Andriæa i sce-

nariste Srðana Anðeliæa u vreme pisanjaovog teksta nije još prikazan;

grupu muzièara koja je snimila pesmuèinili su Kiza Radoviæ, Miki Ristiæ (Dar-kwood Dub), Vlaca (Neoèekivana si-la…), Nemanja Aæimoviæ (Jarboli, Neo-èekivana sila…) i DJ Munja.

MRAVI (2000)demo; Ona je zmajKiza Radoviæ gostuje kao vokal na

snimku mlade beogradske undegroundgrupe.

– Ja sam u samom poèetku radio dobardeo posla. Svaki bubnjar koji je dolazio ubend dolazio je kod mene da ga uèim ka-ko se svira. Ja sam mu pevao ritmove, go-vorio mu kako da svira, gde i u kom mo-mentu. Nisu imali mnogo slobode i mora-li su vrlo mnogo da ve2baju. Ritmove samuglavnom ja radio. Odreðivao sam kolikotraju pesme. Aran2mane sam takoðe jaobraðivao. Neke Pasmaters deonice samja uradio, kao i neke pesme u celini. Danasse ostatak našeg benda bavi time. Ja uèes-tvujem u tome samo kao tekstopisac i pe-vaè. Otprilike odredim koliko æe trajatipesma i ništa znaèajnije od toga. Sa drugestrane, ula2em puno energije u to da pe-vam iz celog tela. Posle koncerta padam unesvest. Dešava mi se da na koncertu zais-ta padnem u nesvest. Valjda zbog nepra-vilnog disanja, nemam pojma...

Pamtiš li koncert ponovo okupljenogPresinga u podrumu kafiæa Fili u General2danovoj ulici, jednog proleænog popod-neva, u danima bombardovanja?

– Taj koncert je stvarno bio poseban,imali smo i taj snimak, koji je bio dalekobolji od novog albuma Šesto nebo, daleko,daleko bolji. Album je vrlo ispeglan i mi-ran, a na koncertu je bio totalno nešto ne-verovatno. Znao sam da ponekad zvuèi-mo kao, recimo, Television ili Sonic Youth,

znao sam da smo imali takve momente.Preslušavajuæi kasetu, to je za mene bilozaista sasvim tu negde, blizu najboljihmomenata tih grupa. Meðutim, album jesasvim drugaèiji. Uvek sam osujeæen ustudiju, daleko lošije pevam u studiju ne-go što to radim na probama i na koncerti-ma. Ne znam zašto, ali znam da mikrofonu studijskoj situaciji oduzima od snagemom vokalu. Ulo2im celo telo – a èujemneki mikron. Veèiti imam problem s tim.

Prasac za predsednikaAlbumom se prote"e neki setan ton...– Ima taj ton. Takve tonove sviram, jer

takve tonove najbolje do2ivim. Svaki odtekstova je reakcija na nešto konkretno.Nisam dozvolio sebi taj luksuz da izmiš-

ljam sve po svaku cenu, iskljuèivo da bihnapravio pesme koje bi nekoga zaintere-sovale samim tim što su pesme. Svaki deobilo kakve izmišljotine u tekstovima jestedeo neke potpuno do2ivljene prièe, i toupravo zbog jednog perioda u mom 2ivo-tu koji i nije bio baš za prièu. Neki teksto-vi su nastali u tom periodu – jednostavnodrugaèije nisam ni umeo da pišem.

Uvek dobro razmislim o èemu æu pisa-ti i na koji naèin. Ne radim to zbog efek-ta. Veruj mi, dobro razmislim. Pesme mistoje i po godinu dana, da bih ih kasnijedoraðivao i ponovo do2ivljavao, kao nekustariju muziku...

U Filiju si puštao iskljuèivo Televisioni povratnièke albume Patty Smith…

Da, to sam samo ponekad radio, pogo-tovo što mi Patty Smith nije za svako ras-

polo2enje. Ali Television – da, uvek.Presing je obradio Youngov "Powder-

finger".– Otprilike negde 1988 – 89. sam po-

èeo da slušam i Neil Younga. Imao samHeart of Gold, naravno, kada sam prepoz-nao jednu pesmu, ono Are you ready forthe country..., i tako, neke pesmice samprepoznao kao nešto blisko meni i ondasam krenuo da nabavljam sve po redu...uporedo s tim Joni Mitchell, ja jako volimJoni Mitchell. Obo2avam je, stvarno. Bilami je omiljeni gitarista i ne samo to. Njenstil mi je neverovatan. Ja nju radije slušamod Hendrixa.

– Meni je njen omiljeni album onaj sanakondom (Hissing of the SummerLawns, 1975 – prim. aut.). To je sjajno.?ao mi što ga sada nemam da slušam. Mo-

ja devojka ne voli Joni... to me strašnonervira. Slušali smo je na moru i nije mog-la da je smisli. Ka2e da je tako ravna danjoj to ide na nerve…

Ne znam nijednog domaæeg muzièarakoji bi naveo "ensku osobu kao uzor. Do-maæa muzika?

– Ja i dalje mogu da slušam DarkwoodDub. Juèe sam dobio i Kandu, Kod%u iNebojšu, poslednji album, Become. Moguja to da slušam. Darkwoodi su mi super.Povremeno, neke pesme mi se izuzetnosviðaju. Od starije muzike, ja sam kao kli-nac jako voleo Disciplinu kième. Voleosam prve ploèe, odmah sam znao sve in-strumentalne delove da sviram, kao i dapevam one reèi. Ja sam èak voleo kao kli-nac i onaj drugi album Idola, Odbrana iposlednji dani. Gotivio sam tu ploèu. Predspavanje sam je slušao.Sviða mi se i dandanas, tri-èetiri pesme.

Spirine snimke sam slušao samo u parnavrata. To su mi puštali Roman i Igor izPlejboja, još davno, davno, kada su imalionu grupu Euforija, krajem osamdesetih.Od Spire sam i kupio ono njegovo priruè-no pojaèalo što ga je sam iskonstruisao, paje puklo za dve nedelje, te ga je jurio ceograd da ga ubije.

Pesma 2ir zvuèi setno... na neki Spirinnaèin.

– To je onaj tekst – "da li znaš za slast,onaj stari vir, kraj staroga hrasta, u njemuplovi mali 2ir, za debelog prasca", pa "svibi da se uzmu pod ruku rukom tuðom" itako dalje… Taj tekst sam mogao da napi-šem i pre dvadeset godina. To sam stvarnodo2iveo na placu – imam plac na planiniRudnik – tamo protièe jedna reèica, zovese Kriva reka, i tu je neko selo, tamo samodlazio sa stricem u ribolov, na neki po-tok gde obièno seljani bacaju sve 2ivo. Mismo tamo pecali neke ribe i jednom prili-kom smo videli trulog prasca u viru. Višeu tu reku nikad nisam ušao. Ja sam tu pes-mu posvetio bivšem predsedniku dr2ave,poslu2io sam se tom slikom.

Godinama ništa nisam radioPlanovi?– Koliko sam ja morao da 2elim tu plo-

èu, da bih je snimio, to je bilo strašno.Razmišljanje oko svega toga. Dok sam seja išèupao iz mraka… mogao sam da osta-nem totalno abnormalan… to me je dr2a-lo, te ideje, da tako nešto uradim... Neznam ni ko æe kupiti tu ploèu jednog danakad se pojavi… Objaviæe je ?eljko Bo2iæ(snimatelj i producent skoro svih ranih al-buma skoro svih bitnih beogradskih gru-pa iz devedesetih godina – prim. aut.), od-nosno nova izdavaèka kuæa Beograund,koja je izbacila u septembru kompilacijusa par novih grupa – Leopardov rep. Nanjoj su i dve moje pesme. Trebalo je odseptembra da se radi na pripremi objavlji-vanja mog albuma Stereo Ikar, mo2da sni-

mim još neku pesmu u meðuvremenu.Imam neki valcer uraðen. Trebalo bi to dasnimim.

U svakom sluèaju, snimiæu još jedansolo album. Videæu dokle æu moæi da gu-ram ovo sa Presingom. Saradnja sa Trile-tom u grupi Tron je, onako, veoma neoba-vezna, tu nema nekih poštenih tekstova,samo neki krici... Nemamo nijednu pro-bu. Trile ukljuèi mašinu i ja pevam prekotoga. Ali sada æemo snimiti nešto ozbilj-nije, tamo, kod njega. Uradiæemo i neketekstove.

Objavljivanje tekstova?– Dogodiæe se i to. Sada sam baš razgo-

varao sa bivšom 2enom Vladimira Arseni-jeviæa, sa Slaðanom, èuli smo se juèe, vide-li smo se na koncertu Presinga, rekla mi jeda bi mi objavila pesme. Pomenula je ne-ku izdavaèku kuæu... Do nedelje treba dase vidimo da se dogovorimo šta i kako.Veæ du2e vreme sam planirao to da ura-dim. Trebalo je SKC da mi objavi nekepesme, pa sam se ja malo pokolebao, us-tvari Kraka me je pokolebao. Isprièao mije da nisu spremne, da treba još da se radina njima. Ja sam ga poslušao i odustao,onda sam tamo izgubio kontakt, u me-ðuvremenu sam ih doraðivao i sada jošmalo moram da radim na njima i onda æu

moæi da ih izdam. Objaviæu nešto sigur-no. Imam mnogo tekstova koji nisu veza-ni za muziku. Pisao sam i kratke prièe.Imam obièaj da devojci pred spavanje pri-èam bajke. Da ih izmišljam na licu mesta.Imao sam nekoliko odliènih, ali sam ih za-boravio pošto kad krenem da spavam od-mah zaspim.

Ja obièno sve pesme diktiram devojci,ona ih zapiše, pošto ja imam katastrofalanrukopis, ne obraæam pa2nju uopšte na to ionda ona to ispiše i pohvali ili pokudi pes-mu. Dosta pesama sam posvetio njoj. Èakje i na albumu Šesto nebo jedna pesma pos-veæena njoj.

Organizacija "ivota?– Katastrofalno je. Godinama ništa ni-

sam radio. Bukvalno ništa. Imao sam toli-ko slobodnog vremena… Onda kada samkrenuo konaèno nešto da radim, shvatiosam da je to potpuno isto, da je razlika sa-mo u tome što bih dobijao novac za to štoradim u vremenu koje sam proveo na pos-lu, inaèe bih mogao da ispunim vreme bi-lo èime. Provodio sam gomile sati slušaju-æi muziku, zapravo. Totalno sam se udub-ljivao u te momente, u svaku muziku,prouèavao je i razmišljao o njoj. To samradio godinama. Bukvalno ništa drugo ni-sam radio. Sad je došlo krajnje vreme, do-bio sam tu neku praksu na radiju, da poè-nem tamo malo da radim honorarno kaotonac. Mo2da me prime za stalno, ko æega znati.

Veæ si radio – u restoranu?– Javio sam se na neki oglas, radio sam

u kuhinji, pomagao kuvaru. Seckao sam,prao sam i kuvao. Gazda je poèeo da meupozorava na neke stvari za koje uopštenisam bio kriv, doðe i ka2e: "Vidim li jošjednom otvorenu peæ dobiæeš otkaz". Re-koh: "Znaš šta, brate, ne mogu ja sad zbogtebe da drhtim ovde svakih pet minuta.Na kraju krajeva nisam kriv za to", i damotkaz. A i onako – ponašali su se priliènoodvratno, gomila psovki, neslanih šala itd.Niko nikoga ne poštuje.

Slobodan Vujanoviæ

ve urbane srbijanske rokenrol kom-pilacije pre ili kasnije sticale su kul-tni status. Najviše zbog toga što je

stvar veæ na samom poèetku u krivo pos-tavljena. Nièim-izazvano-legendarni Pa-ket aran%man, koji je, kao i sve njemu sliè-ne kasnije kompilacije, trebalo da bude sa-mo trendi 2arište aktuelne urbane scene,postao je, tako barem ka2u, fokusno mes-to njenog vrhunca. Meðutim, naslednici isledbenici poput [elim jahati do ekstaze,Radio Utopija B92, ili 3 svoj kultni statusostvaruju pre svega supernezavisnim izda-vaštvom, super- i ne- zavisnim izvoðaèi-ma, kao i supernezavidnim okolnostima ukojima nastaju. U tom smislu, svaka odpomenutih kompilacija nakon Paket aran-%mana bila je bitnija od samog Paket aran-%mana.

Leopardov rep je, iako izašla pre Milo-ševiæevog slaloma, kompilacija koja izbo-rom izvoðaèa centrira novu mladu urbanuSrbiju unutar iste takve Evrope. ?anrov-

ski ne podlegavši naivionih muzièara koji iliotkrivaju gara2ni pankpo milioniti put, ili imi-tiraju-s-nerazumeva-

njem aktuelne trendove, ova kompilacijapleni svojom izolovanošæu od drugihstrujanja, te zvuèi kao da dolazi iz nekoggalskog sela navuèenog na èudotvorni na-pitak. Od impresivnog kvazigara2nog po-st-roka Irfan Muertes, preko roka-posle-roka Darka D2ambasova i Gori škola, re-kord staze prebaèen je veæ sa malèice za-kasnelim sloveniziranjem u vidu sajber-nju-vejv Trona, neoèekivanim kraut-ro-kom Jarbola i elektrosperimentiranjaBoyiana, da bi stari srpski rekord bio vi-šestruko oboren d2ojdivi2novskim remekdelima Zorana Radoviæa (ex Pressing) ko-ji predstavlja naredno koleno u dugom ni-zu od Koje i Divljana naovamo.

Leopardov rep je toliko nestvaran i ne-verovatan za naše prostore, da – kao što toomot albuma prikazuje – nije ni èudo štotek sada i jedino vidimo samo njegov kraj.U-nas-zariveni zubi ove opake zveri nala-ze se jedno dvanaest, trinaest godina nadrugoj strani. Ostao je samo Rep, kao ne-ka vrsta naše nove amajlije.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 35

Hteo sam da pokušamda slikam na datu reè ida sviram ton koji oslikava datu reè

Leopardov repJa sam leopardov rep,ja sam pokret bez šuma,ja sam vatra,ja sam guma,ja sam roðen blizu neba,imam zemljotres u peti,imam cvet u sebi,i dao bih ga tebi.

U nepovratMaglena puma staklenog umakliker od kovazanos bez snovaveštica 2uta dronjavih skutadabar bez klještai šakal od krestaèika sa bresta æuti do mestahulji od slona – bulji sa tronafikus pre krina zna gde je zavetrinamreti od kevapabiti moæna klapau Sibiru se kletiu kitu mene srestis mumijama faraonakraj pegavog telefona.

VirDa li znaš za slast – onaj stari vir krajstarog hrastau njemu plovi mali 2ir za debelog prasca.

Svi 2ele mali mir bez svog neznancato nije mali hir iza svog katanca.

Svi bi da se uzmu pod ruku rukom tuðom,svi bi sve d gledaju svom snagom luðom.

Ja nisam kao ti, sebe zovi tuðom,ja nisam kao ti, sebe zovi luðom.

RReepp kkaaoo aammaajjlliijjaaLeopardov rep, razlièiti izvoðaèi, Beoground, 2000

NedeljaMihajlo Spasojeviæ

vo je bio poèetak: Vuk Karad%iæ jeuèinio presudan korak ka ukljuèiva-nju našeg naroda i naše kulture u mo-

derne evropske tokove.Zapisao sam to u nedelju popodne.Pojeo sam tri krmenadle za ruèak. Uma-

kao sam hleb u mast. Olizivao sam prste.Posle mi se spavalo, strašno.

Iznenadna smrt se najèešæe javlja pone-deljkom, posle vikenda provedenog u pre-komernom jelu i piæu. Bolest poèinje da sejavlja u nedelju, u toku noæi, a srèani udarnastupa ponedeljkom izjutra, izmeðu šest ijedanaest èasova.

Proèitao sam to nekoliko dana ranije, unovinama. Ne znam zašto sam se toga baš ta-da setio.

Onda mi je bilo muka. Uplašio sam seiznenadne smrti. Zato sam, kod evropskihtokova ustao i otišao do fri2idera. Popiosam èašu kisele vode. Knjaz Miloš. Voda jebila hladna. Kao zmija. Strašno mi je prijala.Èaša se znojila. To mi se oduvek sviðalo.

Prošao sam dlanom, hladnim i vla2nim,preko oznojenog èela. Tada mi je sinulo.

U trenutku mi je sve postalo jasno, svesam imao pred sobom, èitav tekst koji jetrebalo da napišem, od prve do poslednje

reèenice, zareze, potonuæa u jezik… Mis-lio sam da je to otkrovenje: stajao sam nabrdu, raširenih ruku i nebo se ulivalo umoje grudi, mlataralo svojim plavièastimrepom po njima, a grudi su bile depilirane,èega sam se oduvek gadio. Naslonio samse na kuhinju. Zatvorio sam oèi, èvrsto, iugledao sam boje, a i sve što sam èas pretoga posmatrao ponovo se pojavilo, èud-no izvitoperenih oblika, kao film projek-tovan na unutrašnju stranu kapaka. Misliosam da æe mi èaša ispasti iz uzdrhtalih ru-ku. Prsnuti. Ali nije.

Onda sam seo za sto. Reèenice, zarezi,sve se to istumbalo u grèevitoj borbi dadoðem do vazduha: potonulo nazad u du-bine jezika... Vukovog Rjeènika, ili onenepregledne i mraène jezièke puèine kojaje, pre njega, prekrivala ove krajeve, punamitskih 2ivotinja i nebrojenog blaga, kri-juæi u sebi suštinsku zagonetku svakog vi-lajeta: ko ne uzme, kajaæe se, ko uzme, još iviše…

Bilo mi je jasno da, ipak, moram da pi-šem o neèem sasvim drugom. Miloš je bionepismen. Lièno je naredio da se zakoljeKaraðorðe, jedan od najveæih junaka našeistorije. Miloš je bio i najveæi svinjar ta-dašnje Evrope. Danas njegovo ime nosinajbolja mineralna voda koja se kod nasproizvodi. Postoji i mineralna voda Kara-ðorðe, ali nju slabo ko troši. Neko bi mo-gao da zakljuèi kako u Srbiji narod više ce-ni svinjare od junaka, ali nije tako. Radi seo tome da su našu istoriju stvarali junaci,a pisali – svinjari. Pomalo je to i pitanjementaliteta. Junaku uvek zavidiš, njegovavelièina uvek vreða tvoju malenkost. Nje-gova pojava ti uvek jasno govori: ti mali,

36 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Saša Iliæada sam upoznao Spiridona Matkoviæa,bivšeg pomorskog oficira, on beše veæonemeo od prizora koji je video u ratu.

Ostala mu je ta teška mana koju je pokušavaoda nadomesti govorom ruku, nekakvom liè-nom azbukom pred kojom bi svako slegao ra-menima. U beogradskom prihvatilištu, tog le-ta, nismo uspeli da ga razumemo. A njega je, svremena na vreme, lomila jaka groznica. Go-jazno telo negdašnjeg brodskog èasnika semuèno izvijalo. Sve se okonèavalo u ambulantigde bismo mu hitno punktirali zategnute miši-æe listova i stomaka. Iz dugaèkih igala sporo jecurila zamuæena limfa u veliki bubre2njak podstolom. Samo to ga je oslobaðalo grèa.

Jedne noæi, neko je primetio da ga više ne-ma u zajednièkoj spavaoni. Obavestili smo po-liciju, dali opis, ali vest o njemu nam se nijevratila.

Ubrzo sam zaboravio na njega – ostao mi jeu seæanju samo nabrekli mišiæ koji gipæe izuba-dan iglama. A onda me je, jednog popodneva ugradskoj gu2vi, pronašao sam Spiridon povla-èeæi me za rukav. Delovao je zapušteno. Nje-gove sitne oèi kao da narastoše od sreæe što mevidi, ali se potom, nazrevši moju hladnoæu,mirno vratiše u lobanju. Gledao me je s nepo-verenjem kroz duboke proreze oènih kapaka.Naèinio bi korak-dva unazad i gomila bi gaprogutala naglo poput 2ivog blata.

Obièno ga nisam sretao po nekoliko nede-lja, da bi potom iskrsao na nekom gradskomuglu, u tuðem dugaèkom kaputu, èiji su se pe-ševi vukli za njim kao kod junaka nemog filma.Tako je doèekao zimu u Beogradu.

Ne znam gde je spavao i na šta je lièio nje-gov skitalaèki 2ivot. Jednom prilikom, kadasam pokušao da ga uhvatim, on se trgao takonaglo da mi je u ruci ostalo parèe njegovog ru-kava. Od tada mi više nije prilazio. Gledali bis-mo se sa bezbednog odstojanja, a onda nastav-ljali svojim putem. Tako je bilo i one veèeri ka-da sam ga ugledao u publici nekog uliènog fa-kira. Meðutim, oko Spiridona je veæ poèinjaoda se širi onaj slatkasti vonj trule2i koji raste-ruje ljude. Naposletku smo ostali samo nasdvojica, jedan nasuprot drugome, posmatraju-æi fakira koji se i dalje, bez oseæaja za svet oko

sebe, valjao po prostirci od eksera. Ustavši,pokazao nam je paradno svoja široka pleæa –ko2a mu je popustila samo na jednom mestu.

To je oteralo Spiridona.

Brzo je stario te zime. Veæ u februaru nisammogao da ga prepoznam. Kretao se iskljuèivonoæu i to po strani, be2eæi od svetla, sve daljeod centra.

Ne seæam se više kako je taj broj prestoniè-kog nedeljnika dospeo do mene. U njemu jeneki novinar potpisan inicijalima T. P. objavioprièu o sluèaju sa Savskog mosta, potkrepljenuvelikom mutnom fotografijom. Na toj slici sevidelo neèije mršavo telo neprirodno podignu-tih ruku kako visi obešeno o metalnu gredumosta. T. P. navodi da se radilo o izvesnomSpiridonu Matkoviæu koji je u Beograd dospeoprošlog leta, a potom nestao iz gradskog prih-vatilišta. Spavao je na metalnim gredama, iznadbetonskih stubova-nosaèa Savskog mosta, gdesu pronaðeni ostaci hrane, jedno šilo i pohaba-na torba puna novinske hartije. Mesto na komse nesreæa dogodila pokazuje da je Spiridon M.to uèinio svesno, oèigledno u nameri da skoèiu reku. Meðutim, ostao je da visi obešen sop-stvenim kaputom èiji se debeli rub, izgleda,našao na razmaknutom spoju dveju greda. Bu-duæi star, kaput se pod teretom tela brzo ras-parao, podi2uæi mu ruke i zate2uæi kièmu.Smrt nije nastupila odmah. Gušio se polako,zadavljen tankom 2icom kojom je, u nedostat-ku dugmadi, zakopèavao okovratnik.

Pošto je telo Spiridona M. skinuto sa mos-ta, veštak za sudsku medicinu pronašao je tra-gove udaraca tvrdim predmetom na Spirido-novoj lobanji kao i krvne podlive na leðima. T.P. na kraju iznosi neuverljivu tezu, tobo2e pro-verenu kod svedoka, da je nesreæni SpiridonMatkoviæ, bivši oficir ratne mornarice, nekoli-ko puta pokušao da prodre u veènu kuæu Josi-pa Broza, ali da ga je stra2a redovno izbacivala.Pri poslednjem pokušaju, Matkoviæ je dobionekoliko udaraca kundakom, kada je verovat-no odluèio da se na to beogradsko brdo, višenikada ne vrati.

Dragan Ambroziæ

edno novo, ovaj put veselo, preu-reðivanje Srbije koje je nedavnootpoèelo, do2ivelo je svoj rani

vrhunac izdavanjem jednog izuzetnogkompilacijskog diska – Srbija: SoundsGlobal (u izdanju Free B92, 2000).Originalno zaèet kao projekat još u sep-tembru 1999, posle godinu dana priprem-nog rada, ovaj jedinstveni muzièki zapisugledao je svetlo najviše zahvaljujuæientuzijazmu Bojana Ðorðeviæa, autora iurednika nesvakidašnjih muzièkih emisijana Radiju B92 kao što su Pomen crvenompatuljku i Disco 3000. Prva je najdugoveè-nija na pomenutom radiju i – takoreæi odosnivanja – èitavu deceniju je prezentova-la eksperimentalnu muziku raznih usme-renja, izraslu na postulatima nekadašnjegRock In Opposition pokreta. Druga,koja još uvek postoji, vodi nas grlom unajluðe “world music” ekstravagance,obaveštavajuæi i poduèavajuæi o drugimmuzièkim i kulturnim formama, ali ipostavljajuæi domaæe u nove okvire.

Referentna i izuzetna kompilacijaUpravo je iz ove potonje emisije nasta-

la ideja da se sastavi referentna kompila-cija kakvu nismo imali prilike da vidimona globalnom tr2ištu. Naime, godinamasu se PGP RTS i drugi izdavaèi pretplaæe-ni na ovu oblast, povremeno oglašavali

solo ploèama reprezentativnih srpskihduvaèkih orkestara, frulaša Bore Dugiæaili klarinetiste Bokija Miloševiæa.Meðutim, niko nije ni pokušao da sastavikakvu-takvu kompilaciju koja bi lepo sta-jala na svakoj “world music” polici u bilokojoj prodavnici ploèa na svetu, i u istovreme legitimizovala sredinu iz koje dola-zi kao nepodeljen kulturni prostor nakome se dešavaju uzbudljive nove stvari.Samo sredine koje su sposobne da uspo-stave ovakav odmak od svog nasleða,sposobne su i da ga nadgrade, pa i da senametnu na globalnom tr2ištu, te je utom smislu izlazak ovog diska jedanmaleni, ali znaèajan dogaðaj u ovom“2anru”, koji je veæ zabele2en u nekimgodišnjim izborima u svetu, a uskoro ikatalozima.

Naravno, kao i sve stvarno izuzetneploèe i ova ispunjava onu neuhvatljivuulogu neèega što smo svi znali da jednoglepog dana prosto treba da se desi, i tim jelepše da na kraju mo2emo da posvedoèi-mo da – kad se napokon desilo – ovo

izdanje premašuje oèekivanja, otkrivajuæinam jednu novu, surealnu dimenzijuBalkana na moderan naèin. Bogatstvo

internog humora kog ovde zatièemo nadelu je još jedno svedoèanstvo o pobrka-nim lonèiæima u politizovanim glavamakad je ovaj prostor u pitanju, i o 2ivotnojsuperiornosti komunikacije koja se nanjemu stalno odvija.

Ne postoji, dakle, drugi geografski iistorijski okvir u kome se mo2e desiti daklasièno školovani vojvoðanski, maðarskiviolinista virtuozno nadograðuje improvi-zacijama zadihani ciganski duvaèki orke-star: mada je Lajko Felix odrastao na IggyPopu, a majstor Boban Markoviæ na kla-siènom èoèeku, u novonastalom paralel-nom univerzumu koji je stvarniji od svihstvarnosti, njih dvojca su suèelili svojeenergetske naboje ne bi li, u2ivo, dotaklineki novi, preèišæeni muzièki oblik emo-cije. Tu su reèi, bojim se, samo smetnja, alipogledajte, ako uzmognete, jednoèasovnidokumentarni film o njihovom nastupu ubeogradskom Sava centru maja 2000(re2ija Janko Baljak, produkcija Free B92)– koji se završava Lajkovim odlaskom izprepunog kongresnog centra zelenimVartburgom, dok Boban sa orkestrom idena sledeæu svadbu – i biæe vam jasno daovakvo jedinstvo muzike i 2ivota, smesarokenrola, kubanske izolacije, orijental-nog hedonizma i panonske dešperacijenije moguæa nigde drugde na svetu.

Balkan Rumba...Ako ima neke više pravde u èinjenici da

upravo iz Srbije dolazi ovakvo magiènospajanje dva marginalizovana, manjinskamuzièka sveta, šta onda reæi o Macuri,strasnom istra2ivaèu instrumenata ovogpodneblja, koji se prema poznatim tema-ma ponaša na isti naèin na koji je to nekadradio pravi narodni muzièar, komponujuæiiznova svaku pesmu koju je nauèio…Njegova verzija Konjuh planinom, podimenom Rudarima Balkana ima sve odlikeepopeje odsvirane na jednoj 2ici, i na dra-matièan naèin podseæa na to da je èar ivitalnost narodnog stvaralaštva u tome dase ono uvek iznova dogaða. Upravo udimenziji stvarnog dešavanja i otkrivanjamuzike uvek iznova i iznova treba tra2iti iiskonsku snagu ponude na ovom disku. Usuprotnom ne bi bilo moguæe objasnitiodakle dolaze zaèudni momenti kao što jeneverovatna Balkan Rumba panèevaèkogskupa Ognjen i prijatelji, niti rekonstrukci-ja srednjovekovnog narodnog sazvuèjakojom se ovde pozabavio PavleAksentijeviæ, inaèe legendarni pojacduhovnih pesama.

Konaèno, potrebno je pomenuti i pri-sustvo nekoliko veæ afirmisanih imena,kao što su neuništivi ansambl Zemlja,Toèak, Nebo, ti pioniri romskog funka,koji su mnogo pre Mori Kantea stvoriliultimativni etno-disko zvuk (ovde upomalo elegiènom raspolo2enju), potomjoš jednog velikog preteèu svih srednjoe-vropskih fuzija, internacionalnog majstorau liku Borisa Kovaèa, te naravno SvetlanuSpajiæ i duo Drina, koji su ne samo doka-zali da 2ensko grleno pevanje na ovim pro-storima nije iskljuèivo bugarski patent,nego su i dotakli nove umetnièke vrhuncesvojim interpretacijama klasiènih tema,ostvarivši neke od najboljih snimaka naovoj kompilaciji.

Balkan je podruèje pro2etonezadr2ivom potrebom za komunikaci-jom, kojoj Srbija: Sounds Global, kao –slutimo – nagoveštaj mnogo èegabuduæeg, daje novu formu. Posvetiti se tojnovoj formi komunikacije, jedan je od naj-veæih, ne samo muzièkih, izazova ovogatrenutka. I biæe još zadugo.

Surealna dimenzija BalkanaOva bi kompilacija lepo stajala nasvakoj “world music” polici u bilokojoj prodavnici ploèa na svetu

Srbija: Sounds Global, izdanje Free B92, 2000.

Nema više naših golubova

aša Iliæ: Roðen 1972. u Jagodini. Diplomirao na Filo-loškom fakultetu u Beogradu. Godine 1998. objaviokoautorsku knjigu sa D. Boškoviæem: Odisej – kata-

loška prièa. Knjigu prièa pod naslovom Predoseæanje graðan-skog rata objavio 2000. godine. Priredio zajednièku zbirkunajmlaðih srpskih pripovedaèa pod naslovom Pseæi vek.

nedostojni crve, èak i kada ništa ne govori.Èak i kada ka2e Naš narod je velik i pono-san, to zvuèi kao Naš narod je gomila go-vana, a ja sam veliki! Zato narod zavoli ju-nake tek kada ih neko zakolje. Posle doðusvinjari, a oni su, ipak, svinjari, èak i kadasu vladari. Kada oni nešto govore, naroduvek misli: Svinjar našao da nam soli pa-met, ili Mo%e da ima para koliko hoæe, kad’je svinjar, isto kao i mi! I svi su sretni i za-dovoljni. Još mogu da ka2u: Imali smo ve-likog junaka! Ili, još bolje: Neka %ivi veènonaš junak! Jer u tom sluèaju on nije umro,to jest nije zaklan. Mir, mir, mir, niko nijekriv!

Šteta što nisam mogao da pišem o to-me. Bilo bi to jako smešno. Ali, moraosam o neèem drugom. Zato sam ustao odstola, ne iz protesta, veæ da malo prileg-nem. Upalio sam TV. Faktori rizika od ko-ronarnih obo…Marš u pièku, pomislio sami prebacio kanal. Prevrtali su nekakve leše-ve. Danas je ekshumirano… Marš bre! Po-novo sam reagovao. Samo malo dodaj gas,seksi taksi! Ostavio sam daljinski. I daljemi je bilo muka.

Vuk se èesto obraæao Milošu za pomoæ.To mora da je bilo smešno. Tvorac našepismenosti tra2io je pomoæ od nepisme-nog svinjara! Kako je tek Milošu to bilosmešno! I meni je bilo smešno! Ponovosam prebacivao kanale. Kao i obièno. Nezato što nije bilo šta da se gleda. Ne zatošto nisam mogao bilo šta da gledam. Svesam mogao da gledam. Nisam mogao dapišem. Nisam mogao da pišem to što sammorao da pišem. Mogao sam da pišemnešto drugo. Nešto smešno. Recimo, ka-ko je Milošu bilo smešno. Šta je on mogaoda vidi: papir i na njemu - nešto. Ili: kakomo2eš nešto da gledaš, a ništa da ne vidiš.Ili: kako mo2eš sve da vidiš, a u suštini sibogalj i moljakaš nekog svinjara. Posle surekli: Miloš je bio promuæuran, a Vuk je bioveliki… A u stvari èovek nije mogao dapotrèi za ceo ljudski vek… Mada, dobro,to i nije nešto: ja nisam bogalj, pa opet nebih nikada trèao. Da maltretiram samogsebe, nema šanse! Posle mi roditelji ka2u:Kako mo%eš da %iviš tako debo’? Jedva ho-daš! A ja im ka2em: Pa i Vuk je jedva ho-dao, pa šta mu fali? A oni me pitaju: KojiVuk, je l’ Draškoviæ? A ja im ka2em: Pa vinemate pojma! Normalno, jedva ste i sred-nju školu završili! A oni ka2u: Pa i Miloš jebio nepismen, pa je Srbiju oslobodio od Tu-raka!

Eto, o tome bih mogao da pišem. Ali, otome ne moram da pišem. Kao što ne mo-ram da gledam film na prvom kanalu, akoznam da na treæem ide serija. A na dru-gom je mo2da neki sport… Ljudi ka2u:Što se mora, nije teško! A ja mislim: Nema-ju oni pojma! Teško je odluèiti se. Gledašjedan kanal, a misliš: Ko zna šta je sada nadrugom? Ili kada se, tako, najedeš … Uf!

Meni je nekada teško i da le2im. Le2imtako i teško mi je. Mislim: Evo sad le%im,a sutra æu umreti! Mada znam da neæu. Ali,èovek uvek oèekuje, uvek misli: Od sutraokreæem novi list, Sutra je novi dan, I ti æešto isto da radiš, samo sutra, pa Kama sut-ra…A kad doðe sutra, onda misliš na ne-ko drugo sutra. Koje je, u stvari, ono istosutra. A uvek je danas…

Danas je nedelja. Zato sam tako miran.Nedeljom se ne radi. Èak je i Bog rekao:Nedelja, fajront! To je suština mog odnosaprema religiji: u nekim trenucima joj sepribli2im. Recimo, nedeljom. Pomislim:Bog je rekao da se ne radi. I bude mi fino.

U nekim trenucima sam pomišljao dapostanem monah. Svi popovi su debeli.?ene ih vole. Monaha nikad nisam video.Ali, to je ista firma. Èuo sam da oni punojedu. Da malo rade. Onda sam se prepi-rao. Neko je rekao da je monasima te2e.Ja sam rekao da im je lakše. Te2e je odole-ti iskušenju, nego biti lišen iskušenja. Zamene je najveæe iskušenje hrana. Te2e mije da odolim nekoj hrani, nego kad je ne-ma. Kad nema hrane, ja jedem nešto drugo,rekao sam. Svi su se smejali. Pa kad si de-beo, rekli su mi.

Posle sam saznao da monasi, u stvari,puno rade. Sami, na svojim imanji-ma…Onda sam shvatio da im je te2e. Jer,što je manje ljudi oko tebe, veæi se ponoriotvaraju u tvojoj glavi i iz njih izlaze hilja-

de i hiljade likova, hiljade i hiljade prime-raka tvog sopstvenog lika i tvojih sopstve-nih reèi i tvoje sopstvene svesti, jer svevremenom zaboraviš, svi oblici, svi likovi,svi postupci, svi 2ivoti se izmešaju, preto-èe u jedan jedini oblik, jedan lik, jedan 2i-vot, tvoj lik i tvoj 2ivot i imaš dovoljnovremena da razmišljaš, da sudiš i obiènozakljuèiš, da bi svima sve oprostio, ali sebinikad i ništa. Zato je uvek bolje kada jeneko pored tebe, da mo2eš da se koncet-rišeš na njega i zaboraviš na sebe… A mo-nasi rade sami… I još ne dobijaju nikakvuplatu za to. Èekaju da se otvori Sedmi pe-èat. Zamislite sada da neko izaðe pred rad-nike, što štrajkuju po ulicama i tra2e svojeplate i ka2e im: Ljudi, nakon smrti! Ili:Bog æe vam platiti! Mislim da bi svi namestu popadali mrtvi! U inat! Ili bi murekli: Jebo te Bog! Zato su monasi posebniljudi. A Srbi nisu religiozni.

I tako ja nisam mogao ništa da radim.Iz religioznih razloga. Nisam mogao dapišem. Onda sam se ugrizao za jezik. Ustvari, prethodno sam pomislio: Da sammogao da pišem, pisao bih nešto smešno.Tek tada sam se ugrizao. Zato što sam sesetio jedne knjige, u kojoj je pisac nepre-kidno, kao refren, ponavljao: Da umem dapišem, pisao bih o tome i tome. I isto takoneprekidno je pisao i pisao i pisao i ponav-ljao šta je ponavljao, a ja sam besneo: Štati misliš, da sam ja budala, da ja ne znamda sve to ti pišeš…I da sam mogao da gapitam, pitao bih ga: Šta ti misliš, da sam jabudala, da ja ne znam da sve to ti pišeš? Aon bi mi, verovatno, odgovorio: Da znamda odgovaram na pitanja, bla, bla, bla… Ija sam pomislio kako je dobro što ga ni-sam pitao, jer bih se još više razbesneo ikako je dobro što nisam ništa pisao, jer,svima bih sve oprostio, a sebi nikad i ništa.Pogotovo da radim nedeljom. Samo dadoèekam ponedeljak, pomislio sam, makarbio i olujni!

Evropareme polaska voza – 10:41. Kapljicaznoja lenjo klizi niz kièmu. Raspa-da se pod udarcem ranca, koji pri-

tiska leða. Sunce mi pr2i potiljak. Naslageèaði lepe se za ko2u. Osluškujem kako semuèi da doðe do vazduha, dok hoda pok-raj mene, opušteno, onako, u Njemu svoj-stvenom stilu. Previše je tema za razgovor,premalo reèi razumljivih za obojicu.10:20. Novine su otvorene pred Njim. Se-di na torbi. Stojim pokraj šina, korak odNjega.

10:27. Desetak metara dalje: šaljempogled u susret lokomotivi. Leða sam ok-renuo tunelu što guta stajalište, èeljustirazjapljenih nad njim.10:41. Kakvo sranje, kakvo sranje! Plju-nem.

10:49. Èuèim pored Njega. FotografijaSemjuela Beketa u novinama. 90 godina.Roðenja? Smrti? Umiranja. Znao sam da æe biti ovako, ka2em mu. Tajvoz nikada neæe ni doæi.

10:50. Estragone! iscedio je iz limun-kastog osmeha. Estragone, zvuk se odbijao zidove lobanje, Estragone, klizi niz grlo,Estragone, loptica flipera o unutrašnje or-gane, Estragone, dok svest suludo tiltuje,Estragone, stopala bride…

10:56. Stojim ispred sjajnog reda vo2-nje, sahranjenog ispod prljave, stakleneploèe. Sve je tu, svi ti vozovi. Samo bi tre-balo razbiti staklo, da neki izaðe i na šine. 11:01. Prolazim kroz dim Njegove cigare-te, kroz mutne, bezizrazne poglede ljudina stanici.

Sine, vidi, tamo je onom èiki ispao dinar.‘Ajde, vidiš da nije primetio!Sine, pomislim, bojim se da sam bio br%i.

11:15. Stojim ispred tunela. Iako sammu okrenuo leða, ne mogu da odvojimmisli od njega. Je2im se. Dva metra šina.Mraèna utroba brda. Biblijski Jona. U sva-kom sluèaju bio je samo jedan tunel. U ne-kom drugom sluèaju argentinski pisac jedobio knji2evnu nagradu male evropskezemlje Albanije. U ovom sluèaju stojimpred… Tunelom? Biblijskom utrobom?

Mrakom? Neka bude mrak. Veæ naziremobrise albanskih knji2evnih kritièara, kojimi se smeše iz utrobe brda, tamo, na nes-luæenom kraju, nemoguæem…

11:26. Stojim ispred sjajnog reda vo2-nje, sahranjenog ispod prljave, stakleneploèe. Sve je tu, svi ti vozovi. Anything ispossible, but nothing is real.11:31. Jebo mamu, nema šanse da stignemokuæi! ka2em.

Slušaj, ka2e On, opušteno, onako, usvom stilu, ja sam uèinio jednu korisnustvar: doneo sam ovde svoje stvari. Vidiš,ovo je pruga kojom idu vozovi za moj grad.Znaèi, na dobrom sam putu, zar ne?

11:41. Prolazim kroz dim Njegove ci-garete, pored ljudi koji me više ne gledaju.Ljudi koji više nigde ne gledaju.

Gde æeš ti tata?Idem na konjaèiæ.Ali, tata!Šta 'oæeš?Pa ti opet ideš da piješ! A ja?Šta je? Šta je: jesam došao ovde, da ide-

mo kuæi? Jesam. Jel' voz došao? Nije. Paimam pravo i ja da pokvasim grlce!

Znam ja kako ti kvasiš! Ti poplaviš!Sinko i ja bih to radio! pomislim.11:50. Suština teksta o Beketu: Njegov

pesimizam je danas okrepljujuæi. Da bu-dem iskren, mnogo bi me više okrepilaflaša Nikšiækog piva.

11:59. Rascvetane kose, æelave glave,od alkohola i sunca rumeni nosevi, neu-dobna, ru2na odeæa, jeftini, smrdljivi de-zodoransi, ispucali dlanovi… Tolikostvarnosti!

12:11. Stojim ispred sjajnog…

12:20. Jedan naš glumac stoji u masiljudi. Èekaju voz. Ne odreðen. Bilo kakav,Voz je spas. Pitanje: ko je br2i da do njihstigne, voz, ili rat? Sadim bostan, sadimbelu ru%u! pevaju regruti koji sede naslo-njeni na belu staniènu zgradu. To je, ma-nje-više si2e prve prièe iz filma Tri, SašePetroviæa. Saša je mrtav. Beket je mrtav.Sabato… Pa, vreme mu je. Sve je višeprostora za mene!

12:27. Prolazim kroz dim Njegove…Svi su veæ otišli. Èitava stvarnost.

12:31. Tunel. Još jednom. ?elim daodem desetak koraka od njegovog mraè-nog 2drela, ali se ne pomeram.

12:32. Stojimo na praznom stajalištu.Èekamo voz. Neki voz. Ne odreðen. Bilokoji. Pitanje: ko je br2i da stigne do mene,voz ili...

12:33 I onda, iznenada, odnekud dopreglas Maksa fon Sidoua: Ti si u vozu broj11601. I zaista, predamnom su otvorenavrata… Vlak bez voznog reda, pomislim iuðem.

Uz lagano klackanje, zadah ljudskemasti, neukusne šale, ulazimo u tunel.Svetlo u vozu je pokvareno. Mrak me jeipak progutao, a ja sam prestao da se odu-pirem…

Iz dubine podsvesti, Maks fon Sidou:Kada izbrojim do deset biæe kraj. Ka%em:deset!

Srðan V. Tešin

eæ iz naslova mo2e se izvuæi zakljuèakda æe naš junak u ovoj prièi biti stav-ljen na velike muke. Kazimir æe – ili

biti junak ili ga neæe ni biti. Èini se to kaoprosta stvar, kudikamo prostija od èinjeniceda je vlast, povrh svega, gospodarenje nad 2i-votom i smræu. Ipak, stvar nije baš tako pros-ta: neko æe se veæ setiti one èuvene maksimekoja æe dodatno uticati na to da æe se Kazimiru ovoj prièi, veæ na samom njenom poèetku,oseæati nelagodno: "Sa piscima koji nemaju štada ka%u, koji ne poseduju vlastiti svet, razgova-ra se samo o knji%evnosti." Prema našoj zamis-li, Kazimir bi trebalo da bude, no ne mo2emosa sigurnošæu tvrditi da on odranije to i nije,mrzitelj knji%evnosti. Kad ovako postavimostvari, ostaje nejasno u èijim æe rukama bitivlast nad prièom. Oko prevlasti nad prièom(ne i prièanjem) vodiæe se veliki rat. "Pobediæeonaj ko zna kada se treba boriti i kada se ne tre-ba boriti", ovu izreku ponavljaæemo èesto, aKazimir æe na ovome mestu da progovori ika2e sledeæu misao: "Biæe da je ljudska istorijapre rezultat gluposti i sile nego mudrosti i pra-viènosti." Jedna izanðala reèenica, rekli bismo.Šta je Kazimir zapravo njome hteo da ka2e?Mo2da ovo: "Ludost je da od mene stvarateknji%evnog junaka, gurajuæi mi u usta reèi kojene %elim da izgovorim i stvarajuæi mi karakterkoji neæe biti moja sudbina." Mo2e biti da je ina ovo mislio: "Ako sam ja mrzitelj knji%ev-nosti, a vi ne posedujete vlastiti svet pa samokao papagaji o knji%evnosti razgovarate, zaštostvarate svet u kome ja ne mogu da postojim? Utakvom svetu ne bih mogao ništa da uèinim, nebih postojao ni za samog sebe, a još manje zadruge ljude." Suoèeni smo sa velikim rizikomda nam se veæ na samom poèetku prièe junakubije, to jest: odustane od prièe. Ako se ubije– da li je onda Kazimir junak? ?iv ili mrtav,

Kazimir æe i dalje gospodariti 2ivotom i smr-æu ove prièe (u nestajanju). Zakljuèujemo daæe se ova prièa, ma kakva njena istorija bila,svesti na prièu o naslovu.

Jednako je taèno da naslov ima dve funkci-je: da objasni samog sebe i da objasni ono štoispod njega sledi. Kako mi nismo odmakli da-lje od objašnjenja naslova, pitanje je da li æe-mo se ikada uhvatiti u koštac sa samom pri-èom koja proistièe iz naslova. Kazimir namneæe biti od velike koristi zato što æe, upravosada, reæi ovo: "[ivot knji%evnog junaka jeneophodan ali nedovoljan uslov da bi prièapostojala kao prièa." Da se ne bismo više za-majavali, predla2emo da mi Kazimira odmahubijemo karabinom navedenim u naslovu.Neæe tu biti ni praska, ni krvi, ni baruta na ka-2iprstu, jer æe to biti literarno ubistvo. Zapra-vo, neæe to ni biti ubistvo, jer je za ubistvo, unajmanju ruku, potreban leš. Ako baš insisti-ra, neka se sam ubije. Statistike kazuju daumetnici samo u retkim sluèajevima ispaljujusebi metak u glavu. Kazimir æe, zbog toga štoje tvrdoglav kao mazga, ostati bez pola loba-nje. No, da mu mi ipak ostavimo vremena dapromeni mišljenje. Pa šta ako ne 2eli da budejunak ove prièe. Izbaciæemo njegovo ime iznaslova i naæi nekoga ko je spreman da uskoèina njegovo mesto. Šta ako Nezavisno udru2e-nje knji2evnih junaka donese neopozivu od-luku da bojkotuje ovu prièu? U tom sluèajunapisaæemo prièu u kojoj neæe biti nikakvihjunaka ili æemo mi odigrati i njihovu ulogu paæemo istovremeno biti i junaci i pisci, sami se-bi dovoljni. Naslov ove prièe tada bi glasio:Da li bi pod pretnjom karabina pisci promenilimišljenje?

Pisci su ona strana u sukobu koja obraæaveæu pa2nju na disciplinu u svojim redovima.Kako: "Ko je od pisaca glavnokomandujuæi?"Onaj koji je najveštiji – sposoban da procenijaèinu neprijatelja. "Prièa je, dakle, neprija-telj?" Ne: prièa je zemljište na kome æemo sesukobiti. "Sa knji%evnim junacima?" Ne: sanama samima. Sve ovo deluje tako beznade2-no zamršeno i trivijalno. Zakljuèujemo: nas-lov ove prièe je pogrešan pa se ni prièa zbog nje-ga takvog ne mo%e isprièati. Kazimir, Sioran,Platon, Sun Cu Vu i Srðan V. Tešin mogu daodahnu. Neka naslov prièe glasi: "Da li bi podpretnjom karabina èitalac promenio mišljenje?"i neka je sam èitalac ispripoveda.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 37

Da li bi pod pretnjom karabina Kazimir promenio mišljenje?

*Mihajlo Spasojeviæ roðen je 1974. u Rumi. Studiraknji*evnost. Piše prozu i knji*evnu kritiku.

Šta ako Nezavisno udru4enje knji4evnih junaka donese neopozivu odluku da bojkotujeovu prièu?

38 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Branko Romèeviæ

Fotografije, fotografije, posvuda te fo-

tografije...

Dakle, u Siriji smo — so, let's besyrious!

dmah po dolasku, veæ sa zidova i, opšteuzev, ravnih a uspravljenih površi unu-tar zgrade aerodroma damaškog, jedan

postariji lik, krupnih i — recimo tako — blagihoèiju, sa više ili ni2e postavljenih panoa, uram-ljenih i neuramljenih fotografija, poèinje daposmatra sve one koji u Siriju prispevaju, kaoda im, tamo gde je predstavljen u stanju osme-ha, 2eli nešto poput ugodnog boravka, ili, ona-mo gde je prikazan u krajnjoj ozbiljnosti lica,garantuje sigurnost i razvejava sve one onespo-kojavajuæe misli i rasude koje bi posetilac infi-ciran bri2ljivo ispredanim mitovima o islam-skoj pretnji i sliènome, zajedno sa glavom svo-jom mogao uneti u ovu zemlju. Vremenom —a zapravo prostorom, pošto se sada kreæem odaerodroma ka gradu — uz fotografije ovoga,staju se nizati i fotografije jednog znatno mla-ðeg èoveka, veæma one na kojima je dat u pu-noj ozbiljnosti izraza, uz tek poneku na kojojga se da videti i nasmejanog. Reè je, naravno, oHafezu al-Assadu i Basharu al-Assadu, pokoj-nom sirijskom predsedniku i njegovom sinu,nasledniku na predsednièkom polo2aju.

Fotografije i AIDSUpravo su te fotografije ono što mi je prvih

dana moga sirijskog 2ivota plenilo pa2nju. Usamome Damasku prevagu odnose one Basha-rove. Ono što je u vezi s njima interesantnojeste ne samo brojnost izlo2enih primeraka(SVUDA: u prodavnicama, lokalima, njihovimizlozima, na kolima, stadionima, uliènim zido-vima, banderama, u privatnim nastambama,kancelarijama, na ljudima), nego najpre nep-rebrojivost samih tipova. Predsednik ozbiljan,nasmejan, u sveèanoj vojnoj uniformi, maskir-noj uniformi, u graðanskom odelu s kravatom,sa ocem, sa ocem i bratom (Basselom al-Assa-dom, takoðe pokojnim, ranije viðenim za nas-leðivanje oca), sam samcijat, sa naoèarama zasunce, u odelu s kravatom, sa belim šalom, saParlamentom u pozadini, sa grbom i zastavomu pozadini, manji formati, veæi formati itd. Inakon cela dva meseca još uvek uspe ponekanova da me iznenadi, te, ne mogavši da nekomeod ovdašnjih tim povodom postavim pitanje ada ne ispadnem èudak, pomišljam da ih ovi lju-di izraðuju èak svaki za svoj raèun, neretko za-visno od esnafske vizure (na primer, PrintingService iz mojega susedstva jedini je istakao fo-tografiju koja je na taj naèin koloritno sofisti-kovana da se sa nje nesporno vidi da Predsed-nik ima plave oèi, doèim taksisti preferiraju na-lepnicu kojom se razle2e i lik pokojnog brataPredsednikovog koji je bio i pasionirani avijati-èar, a obli2nja mi fotografska radnja dr2i takoosebujan i kristalno razgovetan Predsednikovfoto-portrait da se jednom, ne osvrnuvši se is-prva dovoljno, zapitah ne stoji li to Bashar al-Assad lièno tamo iza pulta). A kad se samo se-tim kako su bedno nemaštoviti ju2ni Slovenibili u tim stvarima: JBT iz drvarske faze, potomu beloj uniformi nakon "osloboðenja", te onafotografija na kojoj, u veæ poznijoj dobi i zafar-bane kose, poprilièno odsutno gleda ne direk-tno u objektiv nego nešto u stranu (èini mi sedesnu), — a sve crno-bele i u onom karakteris-tiènom za-u-ram-pa-na-zid formatu.

Ali, sve te varijacije, sva ta simbolièka um-no2avanja, premeštanja, prilagoðavanja i pris-vajanja, nose u sebi i jednu, (barem za mene)pomalo neoèekivanu konsekvencu: konstativ-

no iskazana politièka unifikacija kontrastira se(i nadopunjava) time što se ispoljava kroz iz-vesni performativni pluralizam. Graðanstvo,disperzirajuæi izgled predsednièke figure — itako se upisujuæi u nju — time uzvraæa na tošto se ova prethodno veæ upisala (i što se uvekiznova upisuje) u njega. Zato sve nešto mislimda pravo jednovlašæe ne treba toliko tra2iti ta-mo gde bi se naprosto reklo jedan vladar, koli-ko onamo gde bi stajalo jedan vladar — jednapredstava vladara.

Prvi dani bili su obele2eni i AIDS testom,obaveznim za strance. Neposredni susret saambulantom u kojoj se to obavlja, neupuæeni-ma u arapski jezik i pismo mo2e u srce uteratibrojne strepnje. Iznad njenog ulaza je, naime,okaèena poveæa tabla sa (verujem zadovoljava-juæim) objašnjenjem na arapskom, dok se onoabecedom ispisano svodi na njome dominiraju-æi, centralno postavljeni èetvoroslovni niz A-I-D-S, što — makar i protivno nameri sastavljaèate šture informacije — mo2e sirotoga strancaponukati da ga sebi dekodira i na neke bizarnenaèine, poput: "uskoro æemo mi saznati za svevaše opaèine, ne oèekujte da æe vam uspeti danam ih u ovom hramu istine zatajite", ili, dastvar bude gora, "još uvek nemate? dobiæete!".

Podizanje, ustanak, pobunaNego, taj Orijent, kako mu pristupiti, kako

ga gledati ili prihvatiti, a da se pri tom izbegnezaplitanje u svakovrsne mre2e "orijentalizma"?I da li je uopšte moguæe izbeæi ih? Videæemo...

Ovih dana — odnosno, ovih veæ par meseci— Orijent treperi u ritmu dogaðanja koje veo-ma plastièno realizuje i jedno od reðe pominja-nih znaèenja njegovog naziva; latinsko orire,pod kojim se najèešæe razumeva izla2enje Sun-ca, oznaèava, meðutim, i akte podizanja, us-tanka, pobune — a to æe reæi: svega onoga štose danas stièe u palestinskoj Intifadi. Kako ikoliko vidim, ova je prisutna u mislima i srci-ma mnogih (svih?) Arapa. Ali, ta sa2ivljenostsa palestinskim nevoljama i otporom dobranose razlikuje od balkanskih nacionalnih uoseæa-vanja, nošenih bez izuzetka najmalignijim šo-vinizmom. Arapski se gnev, protivno onomešto bih pouèen iskustvima iz moje majke otad-2binesmogao oèekivati, praktièno nijednogtrenutka ne odnosi na Jevreje, nego iskljuèivona Izrael kao administrativno-vojnu formaciju,i, koliko mogu da primetim, to se razdvajanjenikako ne narušava, bilo to u politici i mediji-ma, bilo u graðanstvu samom.

U tome, u stvari, kada se Arapi i islam pos-matraju mimo pretenzije da se povuèe analogi-ja izmeðu njihovog i onih u Evropi profilisanihnacionalizama, nema nièeg što bi u pravomsmislu predstavljalo iznenaðenje — još je Qu-r'an muslimanima nalo2io da poštuju drugetzv. narode knjige. U ove, bo2iæne dane, to sezna pokazati ne samo kao puka verska toleran-cija, veæ i kao pomalo dirljiva 2elja i poziv hriš-

æanima da se svrstaju uz palestinsku borbu. Ta-ko sirijska televizija ovih dana emituje duhovitbo2iæni spot, u kome Deda-Mraz, natovarenpoklonima (sa Jingle Bells kao muzièkom pod-

logom), prolazeæi kroz Jerusa-lim (al-Quds, kako se to ovdeka2e), nailazi na izralesku voj-nu kontrolu; pokuša on da ihubedi da ga propuste dalje, aoni ga odgurnu tako da padnena zemlju. Šta se dalje zbiva?

Ostaje li Deda-Mraz da le2i na zemlji, ili semo2da pridi2e kako bi vojnicima ponudio i"drugi obraz"? Ništa od toga. Deda-Mraz, po-di2uæi se sa zemlje, hvata neki kamen i — u di-ljem sveta poznatom palestinskom stilu — ba-ca ga na vojnike, nakon èega poèinje da se ni2ekombinacija dokumentarnih snimaka palestin-skog kamenovanja izrelskih vojnika i onih nakojima to isto Deda-Mraz èini, malo solo, amalo u grupi sa više Palestinaca.

OrijentacijaDrugo znaèenje imena "Orijent", koje me je

dotaklo u nelagodi onoga što se naziva "prob-lemskom situacijom", jeste orijentacija (takoðeiz oriens i orire). Stvar je u tome što se Damasknoæu dosta razlikuje od Damaska danju. Prvihnedelja to je bilo razlogom ne baš neznatnihfrustracija. Gotovo sve ono što sam za dnev-noga svetla nastojao da pamtim u funkciji ori-jentira za buduæe snala2enje, noæu bi prestaja-lo da va2i. Upamtim ja tako odreðeni kvart poradnjici ispred koje stoji tezga zatrpana razno-raznom, podosta šljašteæom robom; "to je do-voljno upeèatljivo", pomislim, "neæe biti nikak-ve muke da ovo i naveèe pronaðem". No, kadapadne mrak ovde se, pored standardnih uliènihsvetiljki, pali i pravi-pravcati light show, sastav-ljen od svetleæih reklamnih natpisa iznad i po-red prodavnica, pregršt šarenih svetiljki u izlo-zima, kao i onih na uliènim tezgama (na tro-toarskim delovima trgovaèke ulice al-Hamrazamalo da ima više svetla noæu negoli danju).Stoga se i dešava da dnevna orijentir-radnjicauveèe jedva da mo2e da se locira — stanu je za-senjivati svetleæi efekti sa prodavnice pored(danju sasvim neupadljive), ili pak bandere, ilièak svetiljke zakaèene na stablo i krošnju ob-li2njeg drveta. Ta rasvetna ekscentriènost svojvrhunac do2ivljava tokom bo2iænih blagdana,posebno u okolini Bab-Tume, gradskoj èetvrtikoju prete2no naseljavaju hrišæani. Tu je veæina

fasada i terasa okiæena pozamašnim svetleæimukrasima, i to onima sa motivima IH-ove ko-levke, krstova, zvonèiæa, jelki, Deda-Mrazova(u saonicama ili van njih), èarapa za poklonebo2iæne, i ta se maltene barokna naèièkanostizliva i na druge delove grada, u kojima tipiènobo2iæna simbolika ustupa mesto onoj novogo-dišnjoj, pa se tako u njima mo2e naiæi namnoštvo ukrasa sa svetleæim brojem "2001" iliprosto na raznobojne svetiljke, obmotane okokapija, kuænih stubova i baštenskog bilja.

Via InternetTreæe znaèenje "Orijenta" sa kojim sam

imao (i još uvek imam) dodira tièe se Orijentaorijentalistièki pojmljenog, Orijenta kao apso-lutne opozicije svemu onome što se (na Zapa-du) kanonski opisuje kao Zapad, i, još va2nije,kao opreke koja taj opis èini moguæim u broj-nim njegovim pojedinostima (koje ne bi biledostatno razumljive bez istovremenog kon-struisanja neke poredbene naspramnosti, nakoju bi bilo dovoljno samo ukazati pa da zasija

sva njihova izvrsnost). Tako s jedne strane do-lazi usnulost u autizmu vlastite tradicije, s dru-ge neprekidnost promena, razvoja i usavršava-nja; s jedne strane lenjost, zaostalost i nezna-nje, s druge konstantno osvajanje novih regio-na znanja, njihovo klasifikovanje i sistematizo-vanje; s jedne strane strah od tehnike i njenoodbijanje kao neèeg demonskog, s druge bara-tanje tehnikom kao modus vivendi.

Da bi se uoèila sumnjivost takvih postavki,odnosno njihova sposobnost da zahvate neOrijent (i Zapad), nego samo "Orijent" (i "Za-pad", ali to sada nije tema), fikciju i idealnuprojekciju Orijenta, nije neophodno trezniti seSaidovim Orijentalizmom ili nekim sliènim šti-vom. Ovde (u Damasku i Siriji) se, naime, mo-2e videti mnogo manje "klasiène" orijentalne"egzotike" nego što bi je se na osnovu takvihznanja dalo išèekivati. Veæ ovlašna impresija topotvrðuje: na sve strane mobilni telefoni (omi-ljenost ove naprave kod Sirijaca preti da nadiðegrandioznost njene crnogorske recepcije), sat-telite dishes (èini mi se da nema domaæinstvakoje time nije opskrbljeno), a — da timeokonèam i poentiram ovo pomalo detinjastonabrajanje — i samo objavljivanje ovoga napi-sa, odaslatog iz Damaska via Internet, svedoèio tome da su neke od noseæih tehnološkihstavki novijeg doba prisutne i ovde, kao i u sre-dinama u kojima su ponikle. Na drugoj strani,ne bi bilo umesno poricati da odreðeni oblicitradicionalnog naèina 2ivota u bitnoj meri od-reðuju sadašnju sirijsku svakodnevicu. Tu presvega mislim na islam kao veæinsku religiju, èi-jim je — uzimam najsve2iji primer — strogimpravilima ramadanskog posta bilo prilagoðenoradno vreme ustanova i prodavnica, kao idnevni raspored celokupnog graðanstva. Ali,pridr2avati se ramadanskog re2ima ishrane —to je za ovdašnje ljude stvar liènog izbora a nezakonske ili bilo koje druge (spoljašnje) prinu-de.

Orijent i ZapadZato mi se èini kako Orijent, u stvari, pred-

stavlja spontano suoèavanje "Orijenta" i "Zapa-da", pretpostavljenog mu identiteta i pretpos-tavljene mu razlike, njihovo uvezivanje, kon-frontiranje i uklapanje, i to tako da ne izgubesasvim svoje prepoznatljive obrise, niti budusmenjeni objavom nekog zatvorenog amalga-ma koji bi ih (poput dijalektièkog treæeg èlana)ujedinio, hijerarhizovao ili totalizovao. Kaosimptome takvog stanja navešæu nešto što mo-2e zazvuèati banalno, ali opšti pravac kretanjafenomena ove vrste najjasnije se oèituje u sferionog najpovršnijeg i banalnog: table sa obaveš-tenjima o nazivima ulica date su na arapskomkao i na engleskom; i jedan medij koji, inaèe,bez izuzetka, kao posrednu ulogu ima i afirma-ciju nacionalnog identiteta i autohtonosti —novac, onaj papirni, pro2et je tom istom dvo-jeziènošæu.

P. S.S poèetka ovog boravka u Siriji par puta sam

naleteo na taksiste koji su iskazivali veliko za-dovoljstvo kada bih im (na njihovo pitanje)saopštio zemlju svojega porekla. Rekoše mi dasilno vole TV Pink (preko satelita je gledaju), ida im je "moj" narod veoma simpatièan zbog"herojskog" "otpora" amerièkom "zlu". O, iro-nije li floberovske — našli su da navedu baš oneznaèajke koje su mi tu zemlju uèinile, u najma-nju ruku, ne baš ugodnim mestom za 2ivot!Ali, šta da se radi, ljubazno sam se osmehivao iglavom gore-dole klimao — ta nije korektnoodbiti te simpatije i pored sve ubojitosti njiho-vih "uzroka". Ipak, kakvo-takvo olakšanje nas-tupalo je kada bi mi dotièni, svi odreda, objas-nili i kako im se svidelo ono od 5. oktobra."Miloševiæ — kapput!" — reèe mi jedan, i ja ni-sam mogao odoleti a da ne dodam: "finally kap-put!". Protivreèno, pomisliæe kogod. Meðutim,njima je "moj" narod drag još od JBT-ovog do-ba, i ta dragost kao da se kod njih obnavljala sasvakim spektaklom u kome je "moj" narod bioglavni akter.

Letter from DamascusTaj Orijent, kako mu pristupiti, kako ga gledati ili prihvatiti, a da sepri tom izbegne zaplitanje u svakovrsne mre4e "orijentalizma"? I da li je uopšte moguæe izbeæi ih?

Umajadi d;amija

SaBivljenost sa palestinskim nevoljama i otporom dobrano se razlikuje od balkanskihnacionalnih uoseæavanja,nošenih bez izuzetka najmalignijim šovinizmom

Branko Kostelnik

rajem prošlog mjeseca u Ljubljani jeu organizaciji Slovenskog društvaza istra2ivanje popularne glazbe od-

r2ana trodnevna meðunarodna konferen-cija zapravo znanstveni simpozij na temuPopularna glazba i nacionalna kultura. Naskupu nastupilo tridesetak znanstvenikasociologa, etnologa i muzikologa iz jeda-naest zemalja Europe, SAD-a i Australije,a tvrdu akademiènost cijelog skupa razbi-jalo je okru2enje u kojem se konferencijaodvijala: alternativni prostor kluba Grom-ki na Metelkovoj. Za neupuæene: rijeè je okompleksu od desetak velikih zgrada –bivših vojarni smještenih u centru Ljublja-ne koje su veæ prije nekoliko godina dodi-jeljene raznim civilnim udrugama graðanai studenata, te je u svakoj od zgrada smješ-ten ili se odvija profilirani program: izlo2-be, koncerti, kazališne predstave, javne tri-bine. Sve je – i proèelja zgrada i interijeri –ostavljeno onako kako je bilo kada je slu-2ilo jedinicama nekadašnje« treæe sile uEuropi« – JNA, ali su programi urbani isuvremeni. Jedino brojni grafiti i buka raz-nih programa govore da vojska više ne sta-nuje ondje. Brojna su izlaganja i polemiè-ne diskusije privukli pozornost brojnihstudenata , novinara i gostiju. Najintrigan-tija su bila izlaganja Davida Lainga (VelikaBritanija) sa Sveuèilišta Westminster uLondonu na temu: »Nacionalni i transna-cionalni trendovi u europskoj popularnojglazbi«, zatim Tonyja Mitchella (Australi-ja) sa Sveuèilišta u Sydneyju naslovljeno:Hibridnost, sinkretizam, lokalni i nacional-ni identitet u popularnoj glazbi , domaæinaRajka Muršièa sa Ljubljanskog sveuèilišta(Odjel etnologije i antropologije) èiji radje nosio naslov: Lokalne popularne glazbeizmeðu nacionalizma i kozmopolitizma ilipak Marka Yoffea (SAD) sa Sveuèilišta uWashingtonu koji je govorio o Nacional-noj karnevalskoj tradiciji u ruskoj rock glaz-bi. Svanibor Pettan, zagrebaèki znanstve-nik koji trenutaèno 2ivi u Ljubljani i pre-daje na tamošnjoj Glazbenoj akademijiprivukao je pozornost autorskim filmomu kojem istra2uje glazbene obièaje Roma sKosova.

Zanimljiva su bila i iskustva i radovi

predavaèa iz Poljske, Austrije, Njemaèke,Škotske, Bugarske, Jugoslavije,Walesa doksu neki opet , premda 2ive i rade u prete2-

no zapadnjaèkom okru2enju, istra2ivaliprocese u popularnoj glazbi istoènoeurop-skih zemalja. Ono što je na neki naèin za-jednièko svim radovima, premda istra2ujuspecifièna, pojedinaèna iskustva u razlièi-tim zemljama, jest zamjetan i jak procesglobalizacije s jedne strane kao i pokušajoèuvanja posebnosti svake pojedine sredi-ne. S druge strane èest je sluèaj pretjeriva-nja u oèuvanju nacionalnog koje èestoprelazi u radikalni konzervativizam, kse-nofobiènost i strah od globalnih svjetskihurbanih trendova (zvuèi poznato, zarne?). Ukratko, u godinama koje slijede za-daæa je pokušati saèuvati posebnost i ori-ginalnost svake sredine, sprijeèiti odumi-ranje autentiènih i originalnih etnoglazbe-nih vrednota pred nasilnièkim naletomopæe globalizacije (MTV, Coca-cola, ham-burgeri), ali isto tako ukljuèivati komuni-kaciju, razmjenu informacija i osluškivanjesvjetskih trendova.

Ostvarena kontradikcijaOsobno sam ove godine sudjelovao na

skupu s temom: Glavni trendovi i karakte-ristike u hrvatskoj popularnoj glazbi u dru-goj polovici 90-ih koja je na neki naèin bilanastavak moje teme s prošle, Prve ljubljan-ske konferencije iz 1996. naslovljene Po-pularna glazba na Balkanu. Tada sam u re-feratu nazvanom Hrvatska popularna glaz-ba u devedesetima – nova paradigma popu-larne glazbe (hrvatsko iskustvo) izveo po-malo kontradiktoran zakljuèak, a da nisamslutio koliko æe on biti aktualan krajemovog desetljeæa. Zakljuèak je bio kontra-diktoran u tom smislu da sam, analiziraju-æi tadašnje stanje na hrvatskoj glazbenojsceni preko modela tadašnjeg dominatnogglazbenog trenda, hrvatskog dancea, zak-ljuèio kako se dogodila provincijalizacijahrvatske popularne kulture s nesagledivimposljedicama, što se u cro danceu manifes-tiralo u tome što su pjesme i izvoðaèi (pre-te2no 2enski! ) bili samo upakirani u novozapadnjaèko ruho, dok je u sadr2aju pjes-me bilo mnoštvo starih elemenata zabavneglazbe s oèiglednom tendencijom da æeuskoro prevladati stari elementi folka i no-vokomponirane glazbe, koja je godinamavodila glavnu rijeè na tr2ištu bivše zajed-nièke zemlje. Generalni zakljuèak bio jekako je rijeè o ozbiljnom kulturološkompitanju, buduæi da su se svi akteri tadašnjescene – bje2eæi od Balkana i Istoka i zakli-njuæi se u Zapad – odbacivanjem nove pa-radigme popularne glazbe i unosom ele-menata novokomponirane, narodnjaèkeglazbe, vratili na taj isti Istok, te da æe u

godinama koje slijede obrazac svojevrsnoghibrida, tzv. folk dance, biti najverojatnijedominantan trend u hrvatskoj popularnoj

glazbi s kraja devedesetih. S druge pakstrane, pomalo sam naivno izrazio uvjere-nje i nadu da æe, nakon završetka ratnihoperacija 1995, hrvatsko društvo brzo kre-nuti putem oporavka te da æe se do krajadevedesetih nekoliko novijih pojava na hr-vatskoj glazbenoj sceni ( hip-hop i rap, ga-ra2ni rock' n' roll i etno) mo2da ipak us-pjeti znaèajnije nametnuti i potisnuti za-razno-napadni nadolazeæi folk dance. Da-kako, dogodilo se ono prvo. Na2alost.

Podsjetimo se, u prvom dijelu devede-setih rodio se i odmah postao dominantannovi 2anr, cro dance koji je bio mix danceglazbe s melodijom naslijeðenom iz hr-

vatske zabavne glazbe. I upravo je razvojtog novog glazbenog izrièaja doveo veæsredinom 1995. do gore spomenutih naz-naka da æe novi akteri hrvatske pop-glaz-bene scene postupno svoriti folk dancekoji je u stvari – koliko god bio odraz lo-kalnog i specifiènosti socio-psiho-men-talnog okvira u Hrvatskoj – svojevrstansupstrat za globalni glazbeni idiom dan-cea koji prevladava na svjetskoj glazbenoj

sceni u devedesetim. I tako su se stvarivratile na polaznu toèku: Kako je u drugojpolovici osamdesetih vodeæi trend naglazbenoj sceni tadašnje Jugoslavije biofolk rock, a èiji su vodeæi predstavnici bilirock grupa, koja je debelo ušla u folk vo-de, Bijelo dugme, i vodeæa pjevaèica novo-komponirane muzike, Lepa Brena, sa svo-jim prateæim ansamblom. Ona je u svojimmasovno prihvaæenim pjesmama koristilai elemente diska i time na neki naèin bilapreteèa današnjeg vodeæeg glazbenogtrenda u Srbiji (turbofolka), kao što je da-nas vodeæi trend u Hrvatskoj folk dance,koji, gle zanimljivosti, ima dodirnih toèa-ka sa starijim bratom, srpskim turbofol-kom.

Zatvoreni krugKako tada izmeðu »rokera« Bijelog dug-

meta i »narodnjaka« Lepe Brene (a to je, dapodsjetim, vjeèna podjela na ta dva 2anrana ovim prostorima posljednjih 25 godina)u jednom trenutku, pred raspad tadašnjeJugoslavije, gotovo i nije bilo razlike, takoi danas gotovo da i nema razlike u glazbe-nom iskazu izmeðu nekada vodeæe pop-grupe s elementima mediteranskog melosagrupe »Magazin« i narodnjaèkih uradakaprvih imena koja 2are i pale top-listama uHrvatskoj, kao npr. Severine ili pjevaèa Jo-leta i Zeèiæa. A novom vrlo isplativomtrendu u trci za lakom zaradom brzo su seprikljuèile i druge domaæe estradne zvijez-de: od kvazirockera Sandija do dotad osvi-ještenog 2enskog tekstopisca Alke Vuice. Ikrug se zatvorio. Rock i ostale vrednote ur-bane kulture postisnuti su na marginu, atzv. folk dance postao je vodeæi glazbenitrend u Hrvatskoj. I ne samo to. Shvativšida u sudaru s bogatijim zapadnjaèkim ko-legama i studijima, što zbog jezika, štozbog pomanjkanja novaca koji je neopho-dan za dizajn, produkciju i marketing, ne-maju šanse, protagonisti nove hrvatskeglazbene scene stvaraju obrazac koji jezbog sliènog jezika i mentalnog sklopa vr-lo prihvatljiv i profitabilan u susjednimzemljama, prvenstveno Srbiji i BiH. Azbog malog tr2išta svi su prisiljeni gledati ususjedovo dvorište, tako da smo u protek-lim godinama imali zanimljivu situaciju:Hrvatska i Srbija nisu imale gotovo nikak-ve politièke i diplomatske odnose zbog jošneriješenih pitanja rata i poraæa, ali su zatopjesme hrvatskih autora uredno slušane nasrpskim radiostanicama, dok su piratskaizdanja najveæih imena srpske narodneglazbe i turbofolka – inaèe slu2beno i javnoomra2enih u Hrvata – u velikom brojuprodavane po Hrvatskoj. Novi trend kojije ekspanizirao u drugoj polovici 90-ih naj-bolje ocrtava izjava Tonèija Huljiæa, voðegrupe Magazin, najprodavanije hrvatskefolk dance atrakcije: "Moja glazba spreèavadefinitivni proboj srpskog turbofolka kojimnogi Hrvati slušaju u Hrvatskoj. Ona jeposljednja brana koja zadovoljava potrebeHrvata za stilom glazbe s druge strane, amnogo je bolja i kulturnija".

Bojana Pleæaš

repuna dvorana Lisinski unedjelju, 17. prosinca2000. dokaz je velikog za-

nimanja zagrebaèke publike zapopularnu glazbu, toènije onufilmsku. pod vodstvom dirigentai pijanista Lala Schifrina Mari-borska filharmonija izvela je

skladbe iz filmskih evergreenakao što su James Bond, Doruèakkod Tiffanyja, Èarobnjak iz Oza,Kum, Toèno u podne, Prohujalo s

vihorom, Casablanca, Dr. [ivagoi drugi, s kulminacijom na sa-mom kraju s temama iz Nemogu-æe misije, Odiseje u svemiru 2001.i slavnih Ratova zvijezda.

Lalo Schifrin, umjetnik roðen1932. u Buenos Airesu, autor vi-še od stotinu filmskih i televizij-skih skladbi, na repertoaru jeimao i sedam vlastitih skladbi –Mannix, Rollercoaster, Bullitt,Enter the Dragon, Lisica, Tango iveæ spomenutu Nemoguæu misi-ju. Uz to, pokazao se vrsnim di-

rigentom i jazz-pijanistom. Èla-novi Mariborske filharmonijeovom su prigodom upotpunjenikvalitetnim jazz-glazbenicima iz

Slovenije na bubnjevima, gitari ibas-gitari koji su se pokazali naj-svjetlijom toèkom veèeri osimsamog Schifrina. Orkestar je va-rirao u izvedbi, povremeno odu-ševljavajuæi svojim entuzijaz-mom i nadahnuæem koji su re-zultirali izuzetno uspješnom iz-vedbom, povremeno stagnirajuæii padajuæi. Tom nedostatku naj-više su pridonijele violine koje supovremeno bile nadglasane i go-tovo bezizra2ajne, no ubrzo po-tom uslijedio bi potpuni preok-

ret upravo u smislu ekspresiv-nosti. Svakako treba istaknutipuhaèe koji su pokazali konti-nuitet u kvaliteti izvedbe svojihdionica. No, vratimo se na sa-mog Schifrina. Njegova jaka ka-rizma i gotovo nemoguæ spojstalo2enosti i flegmatiènosti s iz-ra2enim temperamentom, uz veæspomenute pijanistièke i impro-vizatorske kvalitete, najjaèi surazlozi uspješnosti ovog koncer-ta.

Veèer filmske glazbe svakakoje dokaz izuzetno dobro prihva-æenog repertoara, dok velikazainteresiranost javnosti svjedo-èi o potrebi za umjetnièkim ma-nifestacijama zabavnijeg karakte-ra. no, nesumnjivo su za njezinuspjeh najzaslu2niji filmovi zakoje je ona prvotno i nastala.Stoga, je li takvu glazbu uopæemoguæe promatrati kao samos-talnu?

III/47, 18. sijeènja 2,,1 39

Sliènost susjednih dvorištaFolk-dance postao je vodeæimglazbenim trendom u Hrvatskoj

Konferencija Popularna glazba i nacionalnakultura, Ljubljana, studeni 2000.

Filmski, ali bez filmovaNezaboravne filmske melodije, KD Vatroslava Lisinskog, Zagreb, 17. prosinca 2000.

Shvativši da u sudaru sbogatijim zapadnjaèkimkolegama i studijima, štozbog jezika, što zbog pomanjkanja novaca kojije neophodan za dizajn,produkciju i marketing,nemaju šanse, protago-nisti nove hrvatske glazbene scene stvarajuobrazac koji je zbog sliènog jezika i mental-nog sklopa vrlo prihvat-ljiv i profitabilan u susjednim zemljama, prvenstveno Srbiji i BiH

Schifrinova jakakarizma i gotovonemoguæ spoj staloBenosti i fleg-matiènosti s izra-Benim tempera-mentom, uz veæspomenute pijanis-tièke i improviza-torske kvalitete,najjaèi su razloziuspješnosti ovogkoncerta.

40 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Trpimir Matasoviæ

eæ tradicionalno prosinac jemjesec u kojem više ili manjeozbiljne glazbene sadr2aje

zamjenjuju oni prigodnog karaktera.Našlo se doduše prošlog mjesecaprostora i za dvije praizvedbe novihdjela hrvatskih skladatelja (Keleme-nov Concerto 2000 i BelamariæevaEuro uvertira), no predbo2iæno jerazdoblje i dalje bilo obilje2eno bo-%iænim koncertima, koji s Bo2iæem,naravno, nemaju nikakve veze. OvaKomedija zabuna najbolje se oèito-vala na Lisinskijevom koncertuOpera gala - ususret Bo%iæu Lisin-skog na kojem je jedini operni sta-vak s primjesom duhovnog sadr2ajabila Regina coeli iz Mascagnijeveopere Cavalleria rusticana – dakletekst uskrsnog sadr2aja. Na blasfe-miju uvrštavanja Jagova Creda izVerdijeva Otella na Bo%iæni koncertZagrebaèke filharmonije mo2da je ibolje ne trošiti rijeèi.

Bilo kako bilo, ljubiteljima glaz-be proteklih je nekoliko tjedana,osim preslušavanja izvanrednog no-vog glasovira tvrtke Steinway & So-ns u dvorani Lisinski, preostalo tekbavljenje nekim pitkim, popularnimglazbenim štivom. Takvo štivo

predstavljaju Kratka povijest hrvat-ske glazbe i Kratka povijest europskeglazbe Stanislava Tuksara, što ih jenedavno izdala Matica hrvatska.

Nastavak stare ili nova tradicija?

Ova dva jednojajèana izdanja(dovoljno je samo usporediti sijam-ske predgovore da bi se vidjelo o èe-mu se radi) na odreðeni se naèinnadovezuju na tradiciju popularnihhistoriografskih pregleda, kakvi seu zapadnom svijetu izdaju u veli-kim kolièinama. No, uzmemo li uobzir da je posljednji takav popular-ni pregled u Hrvatskoj napisan1957. (Turkaljeva Mala historijamuzike), jasno je da se Tuksar zap-ravo suoèio s gotovo pionirskimzadatkom. Koncepcija obiju knjigasastoji se na tradicionalnoj podjelina sedam, odnosno šest periodiza-cijskih cjelina (antike u hrvatskojglazbi naravno nema), no daljnjapotpodjela tih cjelina odraz je izra-zito suvremenih zamisli. Prikaz jetako svakog razdoblja podijeljen ta-ko na kraæi pregledni tekst, krono-lošku tablicu, izabranu bibliografijui diskografiju te slikovne priloge.Ukratko, "svaki je odjeljak opse-gom tako koncipiran da pru2i krat-ku i kondenziranu informaciju oodgovarajuæoj cjelini s rasponomèitanja od nekoliko minuta do naj-više jednog sata."

Sveobuhvatna skicaNedvojbeno lakši dio Tuksarova

posla bila je Kratka povijest hrvat-ske glazbe. Èak i u su2enim, popu-

larnim okvirima bilo je moguæe uglavnim crtama prikazati najveæidio svega što se u hrvatskoj glazbi ioko nje zbivalo od srednjeg vijekapa sve do današnjih dana. Uz neiz-bje2no drastièno sa2imanje zbiva-nja u 20. stoljeæu, Tuksaru je ipakuspjelo prikazati ne samo najzna-èajnije skladatelje, nego i drugeglazbenike glazbene pisce, pa isveukupni društveno-povijesnikontekst pojedinih epoha. Omaklase autoru doduše i pokoja nejasnaili olako izreèena formulacija. Dalobi se raspravljati je li upravoLukaèiæ "dominantna stvaralaèkaosobnost" hrvatske glazbe prve po-lovice 17. stoljeæa. Ili, je li upravoPrva simfonija Frane Paraæa "najus-

pjeliji glazbeno-umjetnièki odjekDomovinskog rata u Hrvatskoj"(autor ovih redaka prije bi se odlu-èio za XIII. uru Rubena Radice iliDe diebus furoris Stanka Horvata).Takoðer, nije baš jasno što bi treba-lo znaèiti da je netko "eklektik pos-tmodernog senzibiliteta" (zvuèiskoro kao oksimoron) ili da je net-ko drugi "rigidni i kompliciranikonstruktivist" (nešto što bi prijevrijedilo za Rubena Radicu nego za

Mladena Tarbuka). Pa ipak, u cjeli-ni gledano, ove su primjedbe tekdetalji, koje u nekom potencijal-nom buduæem izdanju ne bi biloproblem promijeniti. U tom bi iz-danju, uz ostalo, svakako trebalounijeti i predmetni indeks ili baremkazalo imena.

Subjektivna selekcijaPremda zasnovana na istim

koncepcijskim naèelima, Kratkapovijest europske glazbe donosi predautora potpuno drugaèije izazoveod svog hrvatskog parnjaka. Nai-me, dok je Kratka povijest hrvatskeglazbe obilje2ena prije svega sinte-zom, ova je knjiga obilje2ena neiz-bje2nom selekcijom. Tuksaru, na-ravno, ne treba osporiti pravo da taselekcija bude "ogranièena i sub-jektivna". No, dvojbenost nekihautorovih odluka izviruje na goto-vo svakoj stranici Kratke povijestieuropske glazbe. Tako, primjerice,Josquin des Pres u preglednom tek-stu o renesansnoj glazbi dobiva go-tovo dvostruko više prostora odLassa i Palestrine zajedno, dok se upreglednom tekstu o glazbi 20.stoljeæa Krzysztof Pendereckiuopæe ni ne spominje. U izborudiskografije subjektivnost je odabi-ra još izra2enija. Valja meðutimpohvaliti Tuksarovo insistiranje napovijesno obaviještenim interpreta-cijama glazbe predromantiènihrazdoblja. Tim više iznenaðuje dase, u izobilju drugih i današnjemduhu daleko primjerenijih inter-pretacija, Tuksar odluèio upravo zaJochumovu snimku Bachove Mukepo Mateju ili Böhmov zapis Mozar-tova Requiema.

No, nejasnoæama tu nije kraj. Unekoliko navrata Tuksaru je oèitobilo problem što smjestiti u kojuperiodizacijsku cjelinu. Tako se en-gleski Old Hall Manuscript spomi-nje u kronološkoj tablici renesan-se, ali se njegova snimka pojavljujeu diskografiji srednjovjekovneglazbe. U kronologiji razdobljaklasicizma našli su se èak i Chopini Liszt, dok se Arnold Schönbergspominje jednom u kronologiji ro-mantizma, ali nijednom u kronolo-giji 20. stoljeæa.

Našlo se tu meðutim i dalekoozbiljnijih propusta. Autor ovihredaka tako nikad dosad nije èuo

za skladatelja koji se zove WilliamVaughan Williams, kao što nije ni-kad èuo da se Händelovo djeloMusic For The Royal Fireworks na-ziva Firemusic (sic!). I dok se u ovadva sluèaja još mo2e govoriti opovršnosti, jedan bi doktor muzi-kologije ipak trebao znati da autor"Albinonijeva Adagia" nije kasno-barokni skladatelj Tomaso Albino-ni, nego dvadesetostoljetni talijan-ski muzikolog Remo Giazzotto.

StoBerne i legendarne pojaveNaposljetku, dio knjige s najvi-

še dvojbenih autorskih rješenjapredstavlja onaj posveæen 20. sto-ljeæu. Prije svega, uopæe nije jasnošto èitav niz amerièkih glazbenika iglazbenih dogaðaja radi u jednompregledu povijesti europske glazbe,posebice uzmemo li u obzir veæ na-javljeno izdavanje Povijesti svjetskeglazbe u istom nizu. Tu je još i au-torovo nejasno i prilièno nonšalan-tno baratanje pojmovima modernei avangardne glazbe, a na jednom semjestu pojavljuje èak i nešto što seoznaèava kao "ekspresionizam naprelasku iz romantizma u moder-nizam". Kronološka tablica 20. sto-ljeæa upotpunjena je, što je za sva-ku pohvalu, èitavim nizom sklada-teljskih imena iz takozvanih rubnihsredina. No, ostaje otvorenim pita-nje je li, primjerice, upravo HafliðiHallgrimsson "najistaknutiji suvre-meni islandski kompozitor". Ni2epotpisani mogao bi se prisjetiti ba-rem èetiri druga skladatelja koja bimogla ponijeti tu titulu, a, za razli-ku od Hallgrimssona, svi djelujuupravo na Islandu. No, olako naba-cani superlativi ionako su nešto štoTuksaru nije strano. Uz svu sili sto-%ernih, legendarnih i vodeæih poja-va, pridjeva u superlativu samo se ukronologiji 20. stoljeæa pojavljujeèak 65!

Ne podcjenjujuæi izniman trudStanislava Tuksara ulo2en na pisa-nje Kratke povijesti hrvatske glazbe iKratke povijesti europske glazbe,mo2e se konstatirati da bi prvomnaslovu bila nu2na daljnja dorada,dok bi drugi naslov trebalo okre-nuti naglavaèke i postaviti ga na ne-kim drugim, èvršæim temeljima.

Superlativno popularno štivoNe podcjenjujuæi iznimantrud Stanislava Tuksaraulo4en na pisanje Kratkepovijesti hrvatske glazbe iKratke povijesti europskeglazbe, mo4e se konstati-rati da bi prvom naslovubila nu4na daljnja dorada,dok bi drugi naslov trebalookrenuti naglavaèke i postaviti ga na nekim drugim, èvršæim temeljima

za projekt koji æe biti prezentiran tijekom manifes-tacije “Bejahad 2001”

Na natjeèaj se mogu prijaviti projekti idovskogsadr aja kao što su:

Izlo ba umjetnièkih djela (slike, skulpture, fotogra-fije i dr.)

Scenski nastup (glazbeni, dramski i dr.)FilmWorkshopPromocija knjigeDruge vrste projekata

Za natjeèaj je potrebno dostaviti:

Ime projekta;Kratki opis projekta;Adresu, telefon, fax, e-mail kontakt osobe;Popis svih sudionika i odgovornih osoba s kratkim

biografijama;Kompletan projekat (tekst, snimke eksponata,

VHS video zapis ili CD-ROM koji sadr i kompletanprojekt).

Projekti æe se primati od 15. 1. '01. dozakljuèno 1. 6. '01. na adresu:

-idovska opæina ZagrebP. P. 98610001 ZagrebS naznakom “Bejahad 2001”

Radove æe pregledati i ocijeniti natjeèajna komisi-ja, te odabrati 8 projekata koji æe biti realizirani tije-kom prva dva dana rada scene. Izabranim projektimaodnosno njihovim autorima i sudionicima organizatorpokriva troškove dolaska i odlaska, boravka za vrije-me trajanja projekta, te troškove realizacije na samojmanifestaciji.

Rezultati natjeèaja bit æe objavljeni do 15. 7. 2001.u glasilima 3idovske opæine Zagreb, a autori æe bitidirektno kontaktirani.

NATJEÈAJ ZA KRATKU PRIÈU“BEJAHAD 2001”

Kratka prièa sa ;idovskom/jevrejskomtemom

Prièe mogu biti napisane na jezicima prostora biv-še Jugoslavije. Natjeèaj je anoniman. U obzir dolazeprièe koje nisu dosada objavljene.

Rad obilje en šifrom i pisan pisaæim strojem ili nadrugom mediju u MS WORD formatu treba poslati udva primjerka s naznakom “Za nagradni natjeèaj Be-jahad 2001” i s naznakom šifre.

Rješenje šifre – puno ime, adresa i zanimanje au-tora – treba prilo iti u zasebnom i zatvorenom pismu.

Krajnji rok za slanje radova je 1. 6. 2001. godine.Radovi se mogu slati na jednu od ovih adresa:

-idovska opæina ZagrebP. P. 98610001 Zagreb

Savez jevrejskih opština Jugoslavije11000 BeogradKralja Petra 71a

Radove æe ocijeniti iri i dodijeliti prvu, drugu i tre-æu nagradu.

Rezultati natjeèaja bit æe objavljeni u glasilima po-menutih institucija, a nagrade æe se dodijeliti na kul-turnoj manifestaciji “Bejahad 2001” koja æe se odr a-ti od 29. 9 – 7. 10. 2001. godine u Supetru na Braèu.

“BEJAHAD 2001”Organizacijski odbor manifestacije “Bejahad 2001” raspisuje

N A T J E È A J

Nila Kuzmaniæ Svete

skustvo bavljenja raznim tehnikamasuvremena plesa u Tanz Forumu uKölnu, kao i ono iz rada u vlastitoj

Compagnie Bruno Jacquin u Cannesu,ovaj je koreograf klasièna obrazovanja ivelike erudicije iskazao postavljanjem bo-2iæne jednosatne bajke Chloe ili noæ igra-èaka na sceni splitskog HNK. Kada jeproljetos Jacquin postavio krasni Alla Val-se, uvjerili smo se da njegovu senzibilitetuodgovara valcer kao forma, pritom dalekaod romantièarske dopadljivosti kralja val-cera i Èajkovskog, kao što mu uspijevaju istiliziranost i groteska. Jacquinova speci-fiènost jest njegov drukèiji odnos premaspontanitetu i odmak u re2iju umjesto u

apstrakciju, kao i njegov savršen komen-tar glazbe.

Samo jedan balet

Još od pariške praizvedbe u Teatreu li-rique 1919. Debbusyjeva Kutija s igraèka-ma privlaèi velikane poput Nji2inskog,Fokina, Schillinga, Asafjeva, Lifara, Rob-binsona, Bejarta, Cranka… Istanèanu ko-loritu i harmoniji ove glazbe nije odolio niJuacquin, samo što je jedini znao ista svoj-stva nadahnuto pronaæi i u Griega te Ra-vela. Glazba ove trojice u njegovu se bale-tu slila tako precizno da je šav meðu prije-lazima sasvim neèujan. Zajednièki naziv-nik jest valcer. Koreograf razmièe izra2aj-ne moguænosti plesa, originalno miješaju-æi 2anrove manje ili više srodnih umjet-nosti: njegove likove karakterizira toplihumor i istovremeno èvrsta groteska, dokmu je snoviðenje slièno Èartkovljevu izPortreta N.V. Gogolja. U tom pro2imanjutema s idejom ovaj se koreograf dakle us-postavlja kao autor. Velika prepreka ostva-renju njegove zamisli ovog su puta bila vr-lo skuèena materijalna sredstva. Taj ne-dostatak razoèarao je ne samo koreografa,nego i gledaoce. Kad se veæ treæu sezonuzaredom postavlja samo jedan balet, pose-bice u praznièno doba konca godine, oèe-kivati je da nas bar u kazalištu zapljusnedojam velièine i raskoši – unatoè opæemosiromašenju i jeftinim dosjetkama kaoznakova konca stoljeæa što nas posvudaokru2uju.

Koreograf je nevoljko pristajao nakompromise poèevši s neprimjerenim tri-kovima: s golim obruèima lutaka, pa smraènom pozornicom na kojoj je bar ne-bo moglo biti jaèe osvijetljeno zvijezda-ma, s geometrijskom prekockanom sce-

nografijom Vesne Re2iæ u tri nijanse sivo-ga na tragu Maljevièeva suprematizma,koja je opet smetala zornosti plesa i, na-posljetku, s koncepcijom ljupke stilskevje2be s (pre)malim brojem plesaèa – sve-ga tri solistièka para umjesto ukljuèivanjacijeloga ansambla.

Likovi iz crtanog filmaOd tri slike prièe u kojoj Chloe (Kora-

na Bilan), tu2na što ostaje sama u kuæi, sa-nja igru s o2ivljenim lutkama iz kutije s ig-raèkama, prva je najpitkija zahvaljujuæi vr-hunskoj tehnici Bilanove, jednako vrsne uelementima suvremena plesa kao i u ko-sim osovinama iz svih moguæih pozicija.Prava je šteta što joj pid2ama skriva noge išto ima tenisice umjesto špica dok pleše naglazbu iz Children's Cornera. U tom dije-lu zabljesnula nas je Albina Rah-matuljina u Anitrinu plesu izPeer Gynta, suptilna i u jeteimakao i u paru s Lavom Šapašnji-kovim (Kapetan stra2e). Da je udrugom, najduljem, dijelu um-jesto pas-des-trois ukljuèio višeplesaèa, koreograf bi, umjestomonotonije i stanovite drama-turške rasplinutosti, postigaorazigranost. Zato je u treæoj slicina Griegova Planinskog kraljaDmitrij Rodikov (Doctor Gra-bus) bio onaj pokretaèki lik kojije potpuno dorastao komplek-snosti trostrukoga èina – hitnepomoæi, lijeènika i bolnièara.Hrabro balansirajuæi na oštricigroteske i ironije, Rodikov namje podario i svoje grandes pi-rouettes. Pomalo krut bio jeNikša De Marchi (Pulcinella),dok je ostao nedovoljno iskoriš-ten visoki potencijal lutaka –Marijane Mareviæ, Sanje Neveš-æanin, Rodike Namolosu te stil-ski uvijek èistoga Marata Beši-mova. Imponira hrabro Jacqui-

novo miješanje likova iz poznatih baleta:odmah na poèetku pojavljuje se Majka(atraktivna Snje2ana Radica) á la Marken-tenderica iz Krcka Orašèiæa; Doctor Gra-bus je replika Coppeliusa; lutke su mješa-vina Olympie i Colombine, a tu su i Pul-cinella te drugi likovi Commedie dell'Ar-te. Svi bi oni bili plastièniji da su manje na-lik likovima iz crtanog filma.

San je javaEpilog na Ravelovu Guska moja mama,

u kojem se Chloe uvjerava uvidom u sadr-2aj ormara da je njezin san ujedno i java,jasno prenosi Jacquinovu poruku: u ovonaše vrijeme ubrzana tehnološkog razvo-ja, kada èip postaje sve manji, bajka neprestaje biti sve veæi èinilac stabilitetaljudskog 2ivota.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 41

Nataša Govediæ

ako naizgled udaljeni,koncepti konformizma inihilizma dijele obilje za-

jednièkih interesa. U oba su slu-èaja, primjerice, apriorno ukinu-te bilo kakve etièke alternative:konformist se prilagoðuje sva-kom poretku, baš kao što nihilistne pristaje ni uz jedan. Dakle ijedna i druga opcija izbjegavakriterije finije diferencijacije, ta-koðer i moral (pa onda i anga2-man) pojedinaène ili partikular-ne odgovornosti, radije se prikla-njajuæi "opæenitom" cinizmu igeneralnoj destimuliranosti("zgaðenosti"). I konformizam inihilizam, stoga, predstavljaju

nalièje sliène rezignacije; gubitkapovjerenja u pravednost ili èaksmislenost postojeæeg sustava.Na nekoj razini vjerojatno se ra-

di i o oblicima autodestruktiv-nog protesta, ali s puno previšepasivne podrške usput poklonje-ne sustavu uz koji ovi konceptiobièno mirno parazitiraju. Kadaje, naime, posve svejedno što æeteuèiniti, kada imate dojam da vašrad nema nikakvog utjecaja niznaèaja, velika je vjerojatnost daæete se pokušati dobro prodati(konformizam) ili izolirati (nihi-lizam). Ova dva komplementar-na obrasca (buduæi da u svakomnihilizmu ima i konformnog dis-tanciranja od sudjelovanja u jav-nosti, kao što i u svakom kon-formizmu nalazimo nihilistièkiprezir prema sustavu kojim seupravo slu2i) na2alost pokrivajuveæi dio autorskih stavova unutarhrvatske kulture; naroèito unu-tar umjetnosti kazališta. Zanim-ljivo je i da se u pravilu pojavlju-ju u paru, recimo kao sektaškimentalitet konformiranja jednojgrupici istomišljenika, uz istov-remeno nihilistièko negiranje os-tatka svijeta, zbog èega u nasuporno stradavaju i politièka iestetska moguænost autorske ne-zavisnosti. Izuzetke od ovogpravila rijetko realizira èak i naj-mlaða generacija hrvatskih inte-lektualaca.

Kovaèev institucionalni poèetakMario Kovaè od svojih se pr-

vih javnih istupa slu2io kakostrategijama konformizma, tako

i strategijama nihilizma. To znaèida je nestidljivo mijenjao mišlje-nja i uvjerenja, u jednom se nav-ratu na javnoj tribini povodom

Eurokaza èak ponosno nazvavši"konformistom", ali pritom dos-ljedno – nihilistièki – nijeèuæivladarske i strukovne autoritete.Drugim rijeèima, Kovaè je toènoshvatio pravila socijalne igre, èi-taj: pravila opæe rezignacije.Predstava Sjajno prolazno vrije-me (originalni naziv glasi All inthe Timing, dakle hrvatski je na-ziv Ivesove zbirke od pet jedno-èinki pogrešno preveden: izos-tavljena je, naime, naslovna pa-rafraza posljednje Hamletovereplike, kao što su iz dramatur-ških razloga izostavljene i dvijejednoèinke) kombinira upravokonformizam re%ijskih postupakas nihilizmom dramskog teksta.Krajnje konvencionalna re2ija se,na moj istinski u2as, sastoji odgašenja svjetla izmeðu prizora,slabog drila glumaèke dikcije iuglavnom naturalistièkog poi-manja vizualne opreme pozorni-ce – scenograf Mario Kovaè ikostimograf Marita Èopo na ug-lavnom æe ispra2njenoj pozorni-ci lik argentinskog vrtlara, prim-jerice, obuæi u tradicionalansombrero i ponèo, gospoðuTrocki pak odjenuti u plavu blu-zicu sa starinskim brošiæem, dokjedino glumci u ulozi majmunaskakuæu scenom u sivim muškimodijelima, što je doista i najmaš-tovitije rješenje predstave. Vrhu-nac besmislene repetitivnosti jeponavljanje (u offu) jedne jedine

kitice jazz-standarda As TimesGo By te ponavljanje zvonjaveškolskog sata na kraju svake odminiscena prve jednoèinke. Pa

dok David Ives istodobno upri-zoruje, ali i izbjegava ponavlja-nje, svaki put u djelomièno po-novljenu repliku uvodeæi i iro-niènu mikrovarijaciju teksta, Ko-vaè i glumci – s iznimkom Hele-ne Buljan – tekst tretiraju kaoobièno ponavljanje tj. kao prazanhod istovjetnog sadr2aja. Oèitonamjera predstave nije bila istak-nuti male razlike jeziènih modu-lacija, nego njihovu homogenizi-rajuæu snagu. Ivesova je pak sti-listièka gesta nesumnjivo vezanaza sinkopirani ritam suvremenogamerièkog teatra apsurda, u ko-jem dramska situacija – gomila-njem sliènih, pa ipak razlièitih iz-vedbi – postaje i svoja vlastita fi-lozofska mutacija. Hrvatskapublika tako ima prilike vidjetimutacije heteroseksualnog udva-ranja likova Ane i Ive (1. jedno-èinka), mutacije posljednjih mi-nuta 2ivota likova Lava Trockogu društvu gðe Trocki (2. jedno-èinka) te naposljetku mutacijemajmunske egzistencije trojicepisaca – "Swifta", "Kafke" i "Mil-tona", prisiljenih na neprestanoudaranje po tastaturi unutar za-jednièkog 2ivotinjskog kaveza(3. jednoèinka). Nihilizam Ivesarazabire se veæ i iz ideje "zarob-ljenosti" svih spomenutih likovau krajnje represivne situacije.

Glumaèki izlaziKako istim parametrima ocije-

niti duhovite metamorfoze iz-nimno sna2ne i sarkastiène Hele-ne Buljan, zatim pogoðenu na-redbodavnu autistiènost Trockogu izvedbi Slavka Brankova te bur-lesknu majmunsku preobrazbuSretena Mokroviæa, kad s drugestrane predstava nudi goli amate-rizam, koliko i simpatièan entuzi-jazam glumaèkih debitanata?Dok u debitantsku kategorijuulaze Bojan Navojec i RobertUgrina, zasebni nesporazumpredstavlja sustegnuta gluma Je-lene Miholjeviæ, koja bi primjeri-ce u ulozi majmuna Kafke trebalapokazati krajnje glumaèko ogolji-vanje 2ivotinjske prirode (a nika-ko ne iskazanu finoæu i eleganci-ju). Kako je Ivesov tekst napisanu ritmu munjevitog "mitraljiranja"replika, naporno je gledati doma-æe glumce koji ga neprestano po-kušavaju "usporiti"; oèito nena-vikli na tu brzinu konfrontacije.No glumcima isto tako treba jošjednom (po ne znam koji put)odati priznanje zbog instinktiv-nog pronalaska lijeka protiv re-zignacije. Ukratko, zbog prihva-æanja rizika prve Ivesove izvedbei prve Kovaèeve, makar i proma-šene, repertoarne re2ije. Pohvalititreba i kolokvijalni prevoditeljski"2ivac" prevoditeljskog para Josi-pa Viskoviæa i Petre Mrduljaš, odkojih je on na predstavi zaposlen ikao dramaturg, a ona kao asistentredatelja. Savršeni sraz redatelj-skog konformizma i spisateljskognihilizma Sjajnog prolaznog vre-mena, uz iznimke glumaèke hrab-rosti pojedinih, zakljuèila bih re-zervirano. Kovaè donosi sve samestare boljke iscrpljenog i uèenjunesklonog hrvatskog glumišta.

IIzzmmeeððuu kkoonnffoorrmmiizzmmaa ii nniihhiilliizzmmaa

Kutija za igraèkeImponira hrabro Jacquinovo miješanje likova iz poznatih baleta:odmah na poèetku pojavljuje seMajka à la Markentenderica iz Krcka Orašèiæa; Doctor Grabus jereplika Coppeliusa; lutke su mje-šavina Olympie i Colombine, a tusu i Pulcinella te drugi likovi Commedie dell'Arte

Glumcima treba još jednom(po ne znam koji put) odatipriznanje zbog instinktiv-nog pronalaska lijeka protivrezignacije. Ukratko, zbogprihvaæanja rizika prve Ivesove izvedbe i prve Kovaèeve, makar i proma-šene, repertoarne re4ije

Uz premijeru Sjajnog prolaznogvremena Davida Ivesa; reBija: Ma-rio Kovaè; mjesto izvedbe: scenaMamut

Uz premijeru baleta Chloe ili noæ igraèakau splitskome HNK

Novi broj Frakcije, èasopisa za izvedbene umjetnosti

42 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Hrvoje Hribar

PERSPEKTIVE

1. LOŠA VIJESTKratkoroèno, uopæe nisu dobre. Svaki

pokušaj reforme u podruèju filma i audio-vizualnog uopæe slama se ne na operativ-noj ili financijskoj zahtjevnosti posla, veæna banalnoj okolnosti koja se zove razno-rodnost. Promjene u audiovizalnoj indus-triji i pokušaj konstituiranja kinematogra-fije zahtijevaju koordinaciju razlièitih sek-tora dr2avne vlasti, usuglašenost i komu-nikaciju koja se u današnjoj koalicijskojvladi èini posve nedosti2nim ciljem. Lo-bistièki potencijali hrvatskih filmskih au-tora definitivno su preskromni da bi po-takli dogovor o jedinstvenoj strategiji vla-de na podruèju a/v. Objediniti reformunacionalne televizije i nacionalne filmsketehnièke baze s projektom stvaranja sre-dišnjeg filmskog ureda, a uz dva ili tri in-ternacionalna administrativna poteza us-mjerena na integracije u fondove, u teh-nièkom i financijskom smislu daleko jejednostavniji posao od reforme operneproizvodnje ili utemeljenja hrvatskog pa-viljona u mletaèkim Giardinima. Problemje, meðutim, u slabom standardu komuni-kacije i potpunoj nepripremljenosti novevlade na razgovor o ovim pitanjima. Svakirazgovor o problemu brzo se pretvori useminar o temeljnim pojmovima i u poku-šaj da se dr2avne èinovnike uvede u os-novne kategorije o kojima bi se imalo raz-govarati. Film se stoga politièkoj klasiukazuje kao vjeèito podruèje nejasnog, tesvaka predlo2ena akcija u oèima vlasti iz-gleda diskvalificirajuæe neizvjesnom, štoje u teškoj suprotnosti s osnovnim naèe-lom politièkog pre2ivljavanja: „Izbjegavajrizik, pod svaku cijenu!“. Raskošni ma-njak medijske kulture u naših upravljaèatemelj je ovom predrasudnom strahu, ko-ji Hrvatsku stoji gubitka va2ne dimenzijejavnog 2ivota.

2. JAVNOST ILI BOLJA VIJESTAudiovizualno je doista J A V N I sek-

tor, u smislu nimalo deklarativnom. Gra-ðani konzumiraju audiovizualni proizvodu veæoj mjeri no bilo koju drugu èinjenicujavnog sustava s izuzetkom, mo2da, pore-za na dodanu vrijednost. Prostor audiovi-zualnog prostire se od pokroviteljskihproraèunskih subvencija do posve tvrdogtr2išta na kojem se prodaje holivudski fi-lm, ovo podruèje se2e od kuænih videote-ka do pulskih vatrometa pred dvanaest ti-suæa ljudi, od Po2eškog festivala jednomi-nutnih filmova do Cannesa, od laboranti-ce u plavoj kuti koja miješa razvijaè, douglednika hrvatske knji2evnosti koji up-ravo daje svoje lektirsko djelo na ekrani-zaciju uglednom autoru, od sakristijskeprojekcije nabo2nog klasika, do najnovijeprodukcije glazbenih spotova, da ne go-vorimo o pornografskom videoteènomfondu, Internetu i dakako televiziji, usvim njezinim pandemonijskim oblicima.

Audiovizualni proizvodi javno su dob-ro, u nas najèešæe grijano tek kolektivnomnetrpeljivošæu i predrasudama. Intenzitetkojim èitava javnost reagira, ma kako pri-tom voðena od nestruènog novinstva, naskandale i gluposti koji se na tom podruè-

ju dogaðaju govore o tome da postoji ko-lektivna energija koja 2eli da se oko filmanešto naposljetku pokrene u ovoj zemlji.

Ne bih 2elio dodavati loših vijesti

ovom sumornom izvještaju, no izgleda dapoteškoæe koje ima film u Hrvatskoj go-vore o teškim simptomima hrvatskog so-lipsizma i polièkog partikularizma. O nes-premnosti ove nacije da koristi vlastite re-surse i moralnoj nesposobnosti da mijenjasebe i vlastitu sredinu.

DR<AVA U DR<AVI: HRTPrva pratilja svih kinematografskih

funkcija i glavni partner gotovo svih lo-kalno proizvedenih filmskih projekata zo-ve se nacionalna televizija. Ona nastupakao producent ili koproducent, financijerili sufinancijer, naruèitelj i prikazivaè. Uopisanoj asteniji sustava filmske proiz-vodnje, HRT se postojanom financijskomsnagom (steèenoj u slu2bi vlasti) svakomproteklom sezonom pokazivala sve bitni-jim sudionikom filmske proizvodnje. Da-nas mo2emo tvrditi da je hrvatski filmpostao posvojèe središnje televizijske ku-æe. Kako ova kuæa u meðuvremenu do2iv-ljava rastrojstvo kao povijesnu odmazduza svoju zastarjelost – slièno kao hrvatskifilmski sustav prije deset godina – kuæniresursi postaju sve skuèeniji, a obiteljskiodnosi sve napetiji.

HRT, još jedno zdanje bez habzbur-ških temelja, desetljeæima je izmještenapodjednako iz sustava parlamentarnogkoliko vladinog nadzora. Svoju tradicio-nalnu ideologijsku zadaæu ova autonomnastruktura obavlja preko partijskih, policij-skih i drugih neformaliziranih modelatransmisije politièke volje. Posrijedi je ne-ka vrsta duhovnog pretorijanstva ili janji-èarstva. Ovaj organizacijski ekskluzivi-zam zahtijeva posebni kronološki osvrt.

FRAKTALNA KRONOLOGIJA: RAZVOJ KAOSA

1. ÈUDOPedesetih godina televizija je zavladala

2ivotom Europe kao tehnološko èudo ko-je ujedinjuje podruèje politike, kulture ipotrošaèkog oglašavanja. Ova najveæa do-tad viðena invazija javnog na osobno raz-vijala se s najvišom moguæom stopom po-litièke i financijske rentabilnosti. U soci-jalistièkoj Jugoslaviji centar razvoja ovogtehnološkog i društvenog noviteta smješ-ten je – iz posve prirodnih razloga – uZagreb, sredinu s najveæom softverskombazom in2enjerskih znanja i kadrova. Urazdoblju od zaèetaka koncem pedesetih,pa sve do sredine sedamdesetih godina – urazdoblju koje mo2emo nazvati LABO-RATORIJSKOM FAZOM ELEK-TRONSKE CIVILIZACIJE – temeljniprincip televizijskog ustrojstva bilo jedvojstvo in2enjerskog i programskog sek-tora. Dostaviti korektan signal do kuænihprijemnika bio je impresivniji podvig nosastaviti program. In2enjeri zaogrnuti udobro krojene bijele kute i mabuzeovskumistiku elektroda i kondenzatora bili sugospodari situacije. “Programski sektor”,ljudi na ovaj ili onaj naèin zadu2eni za onošto æe biti emitirano svoj polo2aj su brani-li pozivajuæi se na ugled i vrijednosti vla-dajuæeg kulturnog poretka. Glavni oslo-nac donosiocima programskih odluka bi-lo je pozivanje na aktualne kulturne vri-jednosti. Protagonisti prvobitnog TV-programa tako su postali na drugim pod-ruèjima proslavljeni novinari, pisci, glum-ci, glazbenici. U ovom razdoblju TV-proizvodnje – sasvim paradoksalno u od-nosu na politièke prilike – televizija je bilajavni MEDIJ u pravijem smislu i više noikada kasnije: Otvoreni prostor vrijednimuzorcima javnosti, a ne proizvodno i vri-

jednosno autonomna, odnosno samovolj-na i reduktivna struktura.Kad se ima na umu neobièno dinamièna kul-turna proizvodnja šezdesetih na širokom pod-ruèju od estrade (u ta doba zanatski vrlo oz-biljne) preko literature do predstavljaèkih um-jetnosti i likovne proizvodnje, razumjet æemoparadoksalnu èinjenicu da je ta prvobitna, teh-nološki skromna i nerazvijena televizija proiz-vodila daleko najbolji program, koji smo u Hr-vatskoj gledali tijekom XX. stoljeæa.

2. KINEMATOGRAFIJA U ÈUDUÈudno je, ali ne i nerazumljivo: u raz-

doblju maksimalne otvorenosti televizijeprema razlièitim kulturnim podruèjima,film, najsrodnija djelatnost, bio je najma-nje zainteresiran za suradnju. Rogobatnatelevizijska slika slab je vizualni standardkoji uglavnom odbija ondašnje filmskeautore, navikle na udobni društveni statusi visokokvalitetne uvjete produkcije. Tekæe kasniji tehnološki razvoj telekina i ko-lora, financijske teškoæe kinematografije,kao i federalna obveza TV Zagreb da dos-tavlja velike kolièine programa u zajedniè-ki eter, natjerati jednu i drugu stranu dasuraðuju. Od ranih osamdesetih televizij-ska kuæa postaje sve èešæi koproducentdomaæih, sizovski financiranih projekata.Autori pak još od sedamdesetih pristajusuraðivati s televizijom na podruèju igra-nog i dokumentarnog programa: dobri fi-nancijski i produkcijski uvjeti vodili su la-bavom kompromisu interesa, kompromi-su koji do danas nije postavljen na razum-ne, jasne i profesionalno razgovijetne os-nove. Cijena koju do danas plaæamo za poèetno ne-suglasje izmeðu TV-a i kinematografije iskazu-je se u samoniklim tradicijama koje su se u ra-nom razdoblju ukorijenile marom i zalaganjemsamoukih TV-redatelja. Njihova nevještoststvorila je obrazac takozvane televizijske dra-me, te se do danas uspješno podr2ava mišljenjeda je loše re2irani film, rutinski preglumljen i sprièom radiofoniènog karaktera u stvari auten-tièna televizijska forma koja bi u proizvodnjiove kuæe morala imati prvenstvo pred potenci-jalno kinematografskim projektima.U meðuvremenu televizija ulazi u novo tehno-loško razdoblje.

3. USER FRIENDLY TEHNOLO-GIJA ILI “DAJ DA MALO JA”

Televizijska tehnologija, baš kao i raèu-narska, od kraja sedamdesetih ulazi u re-volucionarnu fazu: postaje strukturno sveslo2enija, usavršavajuæi svoje mimetièkekvalitete. Slo2enost tehnologije i slo2eno-st korištenja postaju po prvi put u povi-jesti obrnuto proporcionalni. Raða se userfriendly tehnologija. Posljedièno, rodit æese i televizijska kuæa po mjeri našeg èovje-ka. Tehnološki populizam omoguæit æe in-2enjerskoj kasti da se povuèe na skromni-ju no daleko unosniju ulogu trgovaca pro-vizijski zbrinutom drugorazrednom ro-bom, a sve za bezgranièno lakovjeran i ne-nadziran novac televizijskih pretplatnika.Programskim upravljaèima, pak, novetehnološke olakšice omoguæuju novu sa-mostalnost u kadroviranju. Socijalistièkatelevizija otišla je najdalje u realizaciji Ma-rxove misli: s videokamerom, tim mitra-ljeskim polaroidom, uz pomoæ banalnemonta2ne konzole, doista, svatko je mo-gao postati umjetnik, napose pred oèimavlastite majke, strica ili direktora televizi-je, postavljena izravno iz Centralnog ko-miteta. Ovdje imam na umu malu povijesttelevizijskih zanata:

I. Isprva je TV emitirala u 2ivo. Proiz-voditi program u 2ivo zahtijeva visokukoncentraciju, uigranost ekipe, spretnostsvakog sudionika i vrhunsku sposobnostanticipacije. Ujedno, program u 2ivo vrlorazgovijetno postavlja pitanje odgovor-nosti: zna se tko je i kada zabrljao.

II. TV nabavlja magnetoskope za in-formativni, zabavni i sliène programe, tefilmsku vrpcu za obrazovne, dokumentar-ne, igrane emisije. Realizacija magnetos-kopom laboratorijska je verzija prijenosau 2ivo: zahtijeva sve vještine kao i prijenosu 2ivo, osim što ubla2ava rizik odgovor-nosti, što u okru2enju našeg mentalitetanije bezopasno. Upotreba (skupe) fil-mske vrpce, pak, iziskuje redatelja s pla-

Zagubljeni predmet kulturološke staretinarniceU drugom nastavku o porijeklunesreæa hrvatskog filma HrvojeHribar analizira ulogu televizije ufilmskoj produkciji

III/47, 18. sijeènja 2,,1 43

nom, snimatelja s potpunim obrazova-njem i monta2era s izuèenim zanatom.

III. Uvoðenje U-matic i Beta opreme,tih dobroæudnih pronalazaka smišljenihza dobrobit èovjeèanstva i posla News gat-hering, u nas ima naopake uèinke. Lakop-renosiva elektronska kamera u nas je ot-vorila razdoblje neka2njenog snimatelj-skog brljanja, novinarske nepripremlje-nosti i koncepcijske dekoncentriranosti.Forsiranje ovih tehnika u non-news prog-ramima vodi pak opæem srozavanju sni-mateljskog i redateljskog rukopisa televi-zijskih uradaka. Linearna monta2a – jed-nokratan i u principu nepovratan procesdaje linearnost i plošnost televizijskomprogramu. Otprilike kao da se po izumuprenosivog pisaæeg stroja i karbon-papiraodustalo od tiskare. Televizijske uprave ti-jekom sedamdesetih i osamdesetih zado-voljne su ovom utopijskom vrlinom: ra-dosno se odbacuju kriteriji kulturnogokoliša i uspostavlja vlastita gubernija.

Televizija je osvijestila moæ da uspos-tavlja vlastite vrijednosti, riješivši se pot-rebe da slijedi izvana nametnute kriterije.Vlastite vrijednosti uspostavila je bezikakvih formalnih znanja, slijedeæi priliè-no neuljuðenu intuiciju: pokrenuta je sti-hija koja se valjala u jedinstvenom smjeru:prema devalvaciji znanja, zanata i kreativ-nosti.

Nacionalna televizija koja je svojedob-no slijedila hijerarhiju javnosti (kakva godbila) izvršila je nevidljivi udar i postalanjezinim gospodarom. U dijelu u kojemnije mogla gospodariti kulturnom situaci-jom, televizija je iskoristila svoje pravoprvenstva, te je naprosto ignorira.

Ovako pojednostavljena pravila igreomoguæuju nacionalnoj TV-kuæi da unut-rašnju hijerarhiju odluèivanja reorganiziratemeljem poretka sirove politièke moæi.

Novinari politièke redakcije, istaknutidruštveno-politièki radnici kao što se ta-da govorilo, postaju od kraja sedamdese-tih glavnim urednicima redom svih redak-cija TVZ-a, gospodari njihovih – userfriendly – proizvodnih procesa.

Ovo naèelo preslikalo se kao fraktalnastruktura lista na cjelinu biljke, na sve sas-tavnice televizijske strukture. Nijedna te-levizijska profesija, novinarska, uredniè-ka, voditeljska, redateljska, snimateljska,organizatorsko-producentska, nije iz-bjegla naèelo revolucionarnog populizma.Televizija je postala slobodoumna na naj-bizarniji moguæi naèin: u njezinoj profe-sionalnoj organizaciji svatko se mogaonaæi na bilo kojem mjestu. Na djelo sustupile roðaèke, zavièajne, ljubavnièke,politièke, financijske ili naprosto šankis-tièke i druge sluèajne meðuljudske spone,te odredile prirodu megalomanskog i kao-tiènog konstrukta, koji je poèivao na ne-postojanju profesionalnih kriterija, poli-tièkom lakejstvu i bezgraniènim sloboda-ma trošenja nenadziranog javnog novca.

4. DVIJE DR[AVOTVORNEPETOLJETKE: KOLHOZ U KAPITA-LIZMU

Novouspostavljena nacionalistièka vla-da nasljeðuje ovaj neobièni kolhoz poèet-kom devedesetih, te svojim karakteristiè-no destruktivnim postupcima usavršujesve njegove mane do toèke raspada kojemupravo svjedoèimo.

Pravilo igre koje je nametnula marksis-tièka uprava: jagma za èinovnièkim uh-ljebljenjem u ni2im te utrka za društve-nim privilegijama u višim slojevima televi-zijske hijerarhije u cjelini su zadr2ane, te sobzirom na društvene okolnosti nadopu-njene. U parodiènoj primjeni tr2išnih na-èela viši èinovnici televizijskog poretkadobili su moguænost da uz društvene pri-vilegije koriste moguænosti stjecanja pro-tupravne financijske dobiti preko arbit-rarnih menad2erskih ugovora o anga2ma-nu, nelegalnog posredništva u transakcija-ma koje se odnose na narud2be poslova iusluga ili pak karikaturalno shvaæenojposlovnoj inovaciji: naruèivanju progra-ma.

Ako se prisjetimo da je in2enjerski sek-tor televizije praksu protupravnih provi-zija za štetne ugovore i kupovinu nekvali-tetne tehnologije uvrije2io još u doba

marksistièke vlade, mo2emo reæi da jeTVZ, koristeæi svoju gubernijsku samos-talnost, još osamdesetih umnogome anti-cipirala narav HDZ-ove korumpiranevlasti. Lakoæa s kojom se veæina samoup-ravnih mogula prebacila na novu politièkufrekvenciju 1991. godine samo dokazujeovu veselu hipotezu.

Televizija kao industrijaOd formiranja nove koalicijske vlade

do danas televizija je najslikovitiji izrazpolitièke nespremnosti nove upravljaèkeelite. U televizijskoj praksi prevladavajunerazgovijetni kompromisi, a javnom de-batom kraljuje rascjepkanost interesa ipovršnost. Rasprave se vode na dva uspo-redna kolosijeka: Na jednom razboju, ra-di se o visokoparnim definicijama javnostite se premeæu razne teorije demokracije ièesto proturjeène ekspertize europskihdokumenata. Na drugoj strani: narodskohvatanje za vrat i borba za pozicije u ve-lebnoj hijerarhiji koja se prostire dugomcrtom visokih birokratskih funkcija nadr2avnoj televiziji.

Autor ovog teksta pripada onoj gubit-nièkoj grupi koja u javni govor o pitanji-ma televizije uzaludno nastoji plasiratitreæu, presudnu temu: razgovor o televi-ziji kao industriji.

Djelatnost televizijske kuæe je emitira-nje i proizvodnja programa. Proizvodnjamasovna i svakodnevna, dakle industrij-ska.

Sudbinu ma koje industrije, ukljuèuju-æi audiovizualnu, odreðuju èetiri uvijek is-te kategorije:

1. definicija proizvoda2. proizvodna tehnologija i obrtni kapital3. organizacija proizvodnje4. polo2aj na tr2ištu

Naša veledr2avna TV, dakako u2iva eli-zijsku privilegiju te su joj tr2ište i stalnidotok besplatnog kapitala višom silomzajamèeni – kako zakonom, tako postoje-æim stanjem stvari.

HRT je, ukratko, poslovni besmrtnik.Financijski perpetuum mobile. Na 2ivotnenedaæe smrtnih industrija HRT gleda s vi-sine zagrobnog nebesnika. Neki utopijskisocijalist mogao bi povjerovati kakoovakvo stanje omoguæuje spomenutoj in-dustriji da se, izbjegavši pakao tr2išnih is-kušenja, posveti proizvodnji nekomerci-jalnih remek-djela te uopæe visokim zada-æama javnog prosvjetiteljstva. Utopijskisocijalist bi se, dakako, prevario. Mono-pol na tr2ištu i Petrov novèiæ pretplate nanašu središnju audiovizualnu industrijuostavili su posve druge posljedice: Proiz-vod je zanemaren, a organizacija proiz-vodnje jednostavno je poludjela.

Još u razdoblju zrelog socijalizma bis-tri um tadašnjih upravljaèa zakljuèio je ka-ko je nerazborito nepresušne izvore nov-ca tratiti na financiranje programa, kad ihje moguæe usmjeriti u otvaranje novihradnih mjesta, stambene kredite, otvara-nje meðunarodnih dopisništava, slu2benavozila i slièna znamenja samoupravnogsocijalistièkog ceremonijala. BarbarogenijHDZ-ova upravljaèkog kadra, mentalitetkoji se od socijalistièke pohlepe razlikujekao prijapizam od erotomanije, uspio jeiscrpiti neiscrpivo, te ovu financijski naiz-gled nepotopivu ustanovu ostaviti u rela-tivnim novèanim teškoæama: Perpetuummobile se pokvario.

Današnja uprava zatekla je financijskiopljaèkanu ustanovu i tehnološki višak odotprilike tisuæu ljudi rasporeðenih na izra-zito besmislenim i posve bespotrebnimradnim mjestima.

Uèinak ove sretne tisuæe na svakod-nevno poslovanje kuæe mo2e se dvojakoopisati. Èinjenica da ova dru2ina televizij-ski proraèun stoji sedam milijuna kunamjeseèno svakako smatram tek sekundar-nom štetom. Primarni problem uzroko-van terorom (mimikrijom, opstrukcijom)prekobrojnih sastoji se u nastranom bi-rokratizmu i posvemašnoj neracionalnos-ti proizvodnje. Slikovito reèeno: buduæida svaki od tisuæu suvišnika mora dnevnoopravdati svoje radno mjesto, svaki odnjih, statistièki gledano, dnevno proizvo-di bar po jedan bespotrebni problem tele-

vizijskom projektu koji zaluta na stol nje-gove suvišne kancelarije. Mjeseèno, HRTse suoèava s 30.000 suvišnih problema.Udru2eni u sustav, tisuæu suvišnika proiz-vode posve nadljudsku kolièinu kaosa.Kako razlièite kategorije televizijskeproizvodnje stoje razlièito na tradicional-noj ljestvici prvenstva koju je oduvijek,sve do danas, na televiziji odreðivala poli-tika, tako ni loše posljedice ovakvog sta-nja ne trpe svi podjednako. Dnevnopoli-tièki program, jedini za koji je HRT dois-ta opremljena i organizirana, trpi dalekomanje od tjedno-politièkih i tjedno-za-bavnih emisija. Takozvani sporovozni –dokumentarni i igrani program – pro2iv-ljavaju pak potpunu agoniju, ostavljeni nadnu kace, mimo svih deklaracija, europ-skih povelja i društvenih teorija javne te-levizije koje su – suoèene s argumentimaadvokata globalizacije – upravo u ovoj vr-sti programa našle pribje2ište i kljuènipravni argument za opstanak netr2išne,javno uzdr2avane televizije. (Vidi pod: di-versite culturel, itd. itd.)

Sve televizijske industrije, bez obzirana izvor financiranja, posvuda na svijetuula2u u igrani i dokumentarni program.Nacionalni igrani program je, nakon spor-ta, prema svim statistikama najgledanijitelevizijski proizvod. Dokumentarniprogram je, pak, najprodavaniji televizij-ski proizvod. Ulaganje u kvalitetni doku-mentarni program stoga je najsamostalni-ja televizijska investicija. Naèin proizvod-nje igranog i dokumentarnog programa,proces pripreme, tehnologija proizvod-nje, ciklus postprodukcije itd, meðutim,bitno se razlikuju od dnevne industrijskeproizvodnje informativnog programa. Sveracionalne TV-industrije proizvodnju ig-ranog i dokumentarnog programa stogaprepuštaju manufakturama: nezavisnimprodukcijskim kuæama. U dotiranu dr-2avnu kuæu tr2ište tako ulazi iznutra: zaove projekte nadmeæu se producenti i au-diovizualni profesionalci slobodnim nat-jeèajem na lokalnom tr2ištu. Kapital jenamjenski i javan, no standarde kvalitete icijena usluga i rada ne odreðuje birokrat-ski normativ, veæ zdrav racio poslovnognadmetanja i uspješnosti. Natjeèajne pro-cedure i naèin kontrole troškova koji štitiinvestitora (TV- kuæu) od moguæih pro-nevjera usavršen je u SAD-u, još ranihšezdesetih na tragu kongresnog zakona(tzv. Jack Valenta law) koji zabranjujebroadcasterima da proizvode igrani prog-ram. (Od onda do danas sav igrani prog-ram za amerièke TV-kuæe proizvode is-kljuèivo ovlašteni filmski studiji i produ-centi.) Ova i srodne mjere koje se primje-njuju u Europi nisu samo jamac zaštite lo-kalne audiovizualne industrije. Ovaj pris-tup je bitan za racionalnost poslovanja iadministrativnu preglednost takve vele-kuæe kakva je nacionalna TV.

Kad bi usvojila naèelo da igrani i doku-mentarni program odvoji iz svojeg proiz-vodnog ciklusa, produkcija HRT našla bise u situaciji da za industrijsku proizvod-nju dnevnog programa pronaðe efikasnuorganizacijsku matricu, dok bi za preosta-le kategorije programa preostala mješovi-ta rješenja. Evo, vrlo pojednostavljene,idealne sheme.

Planirajuæi sezonsku proizvodnju ovihprograma, televizija prema raspolo2ivimtehnièkim kapacitetima, financijskom sta-

nju i karakteru pojedinih emisija razvrsta-va planirane projekte u kategoriju vanj-ske, odnosno unutrašnje produkcije

NATRAG U STVARNOSTOsnovna pretpostavka za bilo koji

promjenu svakako je grubo suoèavanjeprekobrojnika s vlastitom prekobrojnoš-æu, a uprave s najneugodnijim od svih ka-pitalistièkih poslova: otpuštanjem nam-ještenika.

Zagonetni i barokno disfunkcionalniorganigram HRT-a koji je javnosti svoje-dobno bio podastro glasnogovornik kuæe(da bi potom od nove uprave bio preuzetu paru sa spomenutim organigramom) sa-mo je jedan od brojnih znakova da je mo-ja zdravorazumska shema utopija. Javnoš-æu vlada zarazni dojam kako nitko u da-našnjoj upravi HRT-a ne pomišlja na oz-biljne reforme.

Teškoæa je u tome da bolesti koje opi-sujem imaju opako progresivnu narav. Utrenutku kad se HRT naðe okru2ena kon-kurencijom na lokalnom tr2ištu, nakonšto amerièke kompanije sa sjedištem uCentralnoj Europi otkupe siromaškefrekvencije naših lokalnih TV-zaèinjavaca,televizijska uprava æe puno jednostavnijeotpuštenima objasniti razloge njihova od-laska, no financijski uvjeti otpuštanja bitæe tad za razliku mizerni. Napuštanju na-cionalne kuæe neoèekivano æe se pridru2i-ti i posve drugaèija grupa djelatnika: vodi-telji i novinari sa statusom lokalnih zvi-jezda koji æe pak, uz posve razumljivemotive, potpisati godišnje ugovore s pri-vatnom postajom (postajama) uz garanti-rani predujam, po svoj prilici neoporezivoisplaæen u inozemstvu, a sve na nezamisli-vo elegantan naèin – promatrano sa staja-lišta èangrizave televizijske birokracije.Dio najgledanijih amerièkih serija gotovoneprimjetno æe se zaputiti istim smjerom.U tom trenutku, da bi zaustavila vrtoglavipad marketinškog utrška, nacionalna TVæe sva raspolo2iva sredstva ulo2iti u zadr-2avanje pokojeg komercijalnog aduta, aobrazovni i kulturni programi æe pasti unovi krug siromaštva. Igrani i dokumen-tarni program æe tavoriti na rubu utrnuæa,a èangrizavi cehovi poput društva redate-lja postavit æe, recimo, ustavno ili pravnopitanje da li je to što je preostalo od dr-2avne televizije uopæe više javna TV i da lizadovoljava minimalne pretpostavke dauopæe ubire pretplatu. U tom trenutkuvlasti æe od svega diæi ruke i pustiti dastvari teku prirodnim putem u smjeru op-æe filipinizacije naše male rubne dr2ave. Ovaj scenarij nije tek plod moje zloglasnemašte, veæ prije biografija rasula MTV-a, mad-2arske dr2avne TV, rasula koje se vrlo pravilnoodvijalo tijekom prošlog desetljeæa, na namabliski posve hrvatsko-ugarski naèin.

SVRHA OD KRIVICEKad ovu fabulu jednom konzumiramo

do kraja, bavit æemo se arheologijom pro-pasti. Nabrajajuæi sloj po sloj: samouprav-ni birokratizam, HDZ-ov prijapizam idobroæudno umjerenjaštvo lijevoliberalnekoalicije. Vjerujte, sudbinska krivica bitæe pripisana onom tko je posljednji imaopriliku, te joj iz slabosti zalupio vrata.

Kad ovu fabulu jednomkonzumiramo do kraja,bavit æemo se arheologijom propasti.Nabrajajuæi sloj po sloj:samoupravni birokratizam, HDZ-ovprijapizam i dobroæudnoumjerenjaštvo lijevoliberalne koalicije

1Unutrašnja produkcija: TV kao producent

Dnevni program:INFORMATIVNI SPORTSKI NAJAVA PROGRAMA

2.Vanjska produkcija: TV kao naruèilac

programi “sporovoza”IGRANI DOKUMENTARNI

3.Mješovita produkcija:ZABAVNIOBRAZOVNI(itd)

44 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Juraj Kukoè

istribucija Mataniæeva prvijencakrenula je tipièno za hrvatski film.Loše. Meðutim, karakteristièno ig-

norantski stav Kinematografa i loše zapo-èeta marketinška kampanja (prvi foršpannajavljivao je triler ili dramu, a ne komedi-ju) nisu sprijeèili da film Blagajnica hoæeiæi na more, najviše zahvaljujuæi dobromglasu, postane miljenik publike i u dugot-rajnoj polaganoj distribuciji doðe do so-lidne zarade. Opet tipièna prièa, ovaj putvezana samo za komedije, 2anr par excel-lence hrvatskog filma 90-ih po mišljenjupublike i kritièara. Zato je neshvatljivozašto se Blagajnica srela s blagim ignorira-njem od strane hrvatske kritike, jer neko-liko tiskovina (npr. Vjesnik, Nacional)uopæe nije objavilo kritiku filma. Jasno jezašto se opæenito više pisalo o Aæimoviæe-vu filmu Je li jasno prijatelju? (pogledajteimena autora glazbe i monta2e, popis glu-maca, temu ovog filma i njegov prora-èun), ali zašto su se u skladu s tim pona-šali i neki kritièari, nije jasno.

Ipak, kritike Mataniæeva filma koje suobjavljene, iako malobrojnije, sasvim sudobro razglasile film, na2alost, po nièemudobrome. Naime, opæi je stav hrvatskekritike da Blagajnica promièe šovinizam ipotvrðuje etnièke predrasude koje imamoo Hercegovcima. Štoviše, neke kritikeposvetile su objašnjenju ovog stava višeod polovice svojeg dragocjenog prostora.Mataniæev negativni prikaz likova Herce-govaca komentiran je rijeèima poput “ur-bani rasizam”, “antagonizam prema liko-vima” i “nedostatak ljudske zrelosti”. Mo-ja namjera nije dokazivati je li to toèno iline, veæ koliko je bitno za krajnji umjet-nièki dojam filma i koliko je smislenopostavljati taj aspekt filma kao dominan-tni element rasprave o njegovoj estetskojvrijednosti.

Šira društvena kritikaBlagajnica je prièa o prodavaèici u du-

æanu (Dora Poliæ) koja moli svog šefa

Hercegovca (Ivan Brkiæ) da joj dopusti dauzme godišnji i ode s bolesnom kæeri namore. Meðutim, šef se na kraju predomis-li i odluèi otiæi na more sa zgodnijom i

kurvastijom prodavaèicom (Nina Violiæ),rodom iz Širokog Brijega, koja je posaodobila preko rodijaèkih veza njegove 2ene,takoðer Hercegovke. Svi likovi Hercego-vaca zaista su zli i puni etnièkih stereotipa(slušaju Zeèiæa i Juru i Bobana, nepristoj-ni su i grubi, gazdinski se ponašaju, poh-lepni su i uvijek spremni na mute% i isko-rištavanje drugih).

Da je rijeè o ozbiljnoj drami koja istièeva2nu društvenu poruku, ovakav stav pre-ma stanovnicima odreðene regije bio bidoista zabrinjavajuæi. Meðutim, Blagajni-ca je lepršava, bajkovita i, posebice istak-nimo, iskarikirana komedija, film koji 2elida ga se ozbiljno shvati tek u podtekstu,preko skrivene poruke koja daje društve-nu kritiku puno opæenitijih stvari od spe-cifiènih osobina regionalnog stanovniš-tva. Blagajnica jest skladan primjerak pos-tmodernizma u kojem Mataniæ uzima kaoreferencu i inspiraciju široki spektar um-jetnièke, kulturne i društvene povijesti isvakodnevice Hrvatske i bivše nam Juge,polazeæi od Golika, zagrebaèkih šansona,srpskih komedija, socijalistièke ikonogra-fije siromaštva, sukoba ruralnog i urbanogdo današnjih tipiènih motiva kriminala,malverzacija i nepotizma. Kao što ludièkispaja umjetnièke konvencije proizašle izbivšeg nam zajednièkog prostora (poseb-no se to odnosi na spoj srpskog neukus-nog humora i hrvatske sofisticirane dra-me), tako citira i komentira nama poznatekulturne sterotipe, meðu kojima je naj-èešæi onaj o Hercegovcima, dominantnimlikovima filma, kao o prepotentnoj lopov-skoj bratiji. Koliko su ti stereotipi istiniti,za njegov film manje je bitno od èinjeniceda postoje i da Mataniæ ima sasvim legi-timno pravo da ih koristi u svrhu stvara-nja komiènih i parodiènih elemenata usvom, nadasve, zabavnom fikcionalnomfilmu.

Svoje prigovore o šovinizmu hrvatskikritièari uèvršæivali su tezom da film ru-ralnom primitivizmu suprotstavlja urbanukulturu, npr. isticanjem estetske prednos-ti zagrebaèkih šansona nad narodnjaèkomglazbom, netrpeljivo time vrijeðajuæi dop-rinos dotepenaca gradskom 2ivotu. Kolikoovaj motiv zapravo slu2i Mataniæevoj 2eljida se poigra sa spomenutim stereotipnimsukobom urbanog i ruralnog, i to tako da

ga u potpunosti izokrene, vidi se iz sceneu kojoj u duæan ulazi Drago Dikliæ, a šefga oduševljeno primi kao veliki obo2ava-telj ovog urbanog glazbenog pjesnika. Ta

scena ne 2eli nam reæi da se Hercegovcivole lukavo praviti da su dio agramerskogmentaliteta, veæ nas 2eli nasmijati ovimsimpatiènim parodiènim obratom u ko-jem ruralno prihvaæa urbano, umjesto daga odbaci, a dokaz zato je njena dominan-tna pozitivna humoristièna kvaliteta.

Bajkovita strukturaDa Blagajnica ne 2eli izjednaèivati oso-

bine likova (hercegovaèkih) s osobinamastvarnih ljudi (Hercegovaca), vidi se izMataniæeve 2elje da se u postavi likova iradnje postmodernistièki poigra s ele-mentima bajke. Naime, prisutna je i vrloretorièki do karikature naglašena podjelalikova na dobre (blagajnica, njena kolegi-ca, kæi, susjeda, inspektor) i zle (veæinomlikovi Hercegovaca). Što se tièe radnje,bajkovita iskarikiranost dobra ponajvišeje vidljiva u iznenadnom sretnom krajufilma koji omoguæuje neoèekivano uplita-nje galantnog, tankoæutnog princa, in-spektora koji spašava svoju totalno zapre-paštenu djevu blagajnicu od 2ivotne pro-pasti. Iskarikiranost zla, naravno, bila bipuno manje zanimljiva i manje upeèatljivada Mataniæ nije upotrijebio najsna2nijemotive koje je mogao naæi, a to su Herce-govci i hercegovaèki stereotipi. Èinjenicada su njihovo zlo i njihove stereotipneosobine, u svrhu bajkovite strukture, dokraja iskarikirani, govori dovoljno o tomekoliko je jedina Mataniæeva namjera bilapoigrati se s imid2om negativaca kojiHercegovci imaju u našem društvenom2ivotu. On jednostavno nije htio sputatisvoju kreativnu ideju zbog bojazni da bise netko mogao uvrijediti pogledavši ovajfilm.

Mataniæ je filmu dodao i ozbiljan, vrlouspjeli društveni podtekst kojim je uputiona stanje moralne degradacije, tipièno zakaotiène re2ime kakav je bio hrvatski.Ovaj podtekst iznimno je uspio upravozbog toga što je prezentiran izrazito ko-miènom i apsurdnom situacijom. Naime,lik Ivana Brkiæa toliko ozbiljno prilazisvojim upravnim malverzacijama u veziduæana, baš kao da je moæni tajkun, a nesamo šef trgovine, a lik Nine Violiæ tolikose trsi u svojem dvoliènom zavoðenju šefada izgleda kao da se bori za mjesto pred-sjednice upravnog odbora, a ne polo2ajglavne prodavaèice. Ovaj paradoks nije tusamo da nas nasmije, veæ i da nam na za-bavan naèin poka2e kako se pokvarenostu vrhu društvenog sustava poput bolestiširi na cijeli sustav, pa èak i do upravnogmikrosvijeta obiène trgovinice. Porukafilma, dakle, puno je slo2enija i dublja, akritièari koji su film optu2ivali za šovini-zam tra2ili su tu poruku na površini, u ka-rikiranom ismijavanju Hercegovaca.Upotreba postojeæih negativnih sterotipao Hercegovcima samo je retorièko stilsko

sredstvo kojim je Mataniæ htio doæi dospomenute poente na što zabavniji, duho-vitiji i upeèatljiviji naèin.

Kako biti opušten redatelj?Ne zabrinjava nas toliko èinjenica da

naši kritièari vide u ovom filmu šovinistiè-ke elemente koliko va2nost koju posveæu-ju tim elementima u ukupnoj interpretaci-ji filma. Naime, svi oni dali su filmu ukup-nu pozitivnu ocjenu, a ipak su mnogi odnjih zakljuèili da je puno va2nije pisati onjegovoj navodnoj šovinistièkoj prirodinego o njegovim pozitivnim estetskimkvalitetama, kojima su posvetili manji dioteksta. Štoviše, pišuæi o “lošoj” ideološkojstrani filma, oni nisu istaknuli na koji jenaèin ona štetila konaènom umjetnièkomdojmu i zašto je s estetskog stajališta filmzbog toga loš. Takav naèin pisanja manjeizgleda kao rasprava o umjetnièkoj kvali-teti filma, što bi kritika trebala biti, veæ vi-še kao ideološka osuda filma kao antiher-cegovaèkog.

Cijela stvar neugodno podsjeæa na re-cepciju filma Da mi je biti morski pas Og-njena Svilièiæa kad su mnogi pametni iuva2eni kritièari jednoglasno zakljuèili daje loša strana filma to što nije prikazaopravi Split, tj. Split kakav jest danas ustvarnosti. Izgleda da su mnogi naši kriti-èari toliko opsjednuti stvarnošæu (što nijetoliko èudno kad vidimo kako frustriraju-æe ona izgleda) da fikcionalne filmove otoj stvarnosti jednostavno ne mogu gleda-ti kao fikcionalne, veæ kao stvarne, pa ma-kar koliko se svi u naèelu slagali da umjet-nost nije odraz stvarnosti, veæ njegovaimaginarna vizija. Opsjednutost time štoje Split grad zatrpan problemima (nazvanje “grad sluèaj”), koji još nije dobio igranifilm koji progovara o njegovoj muci, nag-nala je mnoge kritièare da pomisle da ovojednostavno mora biti taj film. I zato suubacili prigovor èije apsurdnosti ni saminisu bili svjesni – da Svilièiæev film moraprikazati stvarnost – potpuno zanemariv-ši èinjenicu da se zapravo radi o lepršavojiskarikiranoj komediji. U sluèaju Blagaj-nice motivacija je ovakvih kritika postiðe-nost šovinizmom stvarnog društvenogokru2ja, osjeæaj koji naši kritièari dijele sveæinom hrvatskih intelektualaca. Zato suna površnoj razini Mataniæeva filma od-mah namirisali šovinizam, kojeg se ustvarnosti toliko boje, i raspisali se o tomekao o glavnom elementu filma, opet zabo-ravljajuæi da je zapravo rijeè o lepršavoj is-karikiranoj komediji. Tek uz ovakve ko-mentare postajemo potpuno svjesni koli-ko su Svilièiæ i Mataniæ, uz Brešana, nap-ravili pomak u hrvatskom filmskom izri-èaju progovorivši o nekim teškim, za nasbitnim temama na neoptereæujuæi naèin,bez paniènog straha od svega 2ivoga što biim se moglo prigovoriti i tra2iti od njih.Trebalo bi im èestitati na hrabrosti, jer,sudeæi po napadima na njih, u Hrvatskojstvarno treba imati hrabrosti napraviti fi-lm koji neæe pustiti da mu obveze pravil-ne anga2iranosti i politièke korektnostiodrede mjeru kreativnosti i spontanosti.Doista, uz takvu opæu kritièarsku bojazanod stvaranja novih Èetveroreda stvarnonije lako biti opušten redatelj.

Sabina Pstrocki

edavno se na videu pojavione tako nov film MichaelaWinterbottoma, nagraðen

Zlatnom palmom u Cannesu inagradom za najbolji nezavisnibritanski film 1999. godine, ime-nom Wonderland, a u hrvatskomprijevodu Vikend u Londonu.Zaobila2enje prikazivanja ovog

filma u kinima jedan je od doka-za zanemarivanja nekih talentira-nih imena i nekomercijalne fil-mske produkcije od strane gle-

dateljstva i kritike. Ipak, u Lon-donu je film postigao velik us-pjeh, a urbanost i odnosi meðulikovima utopljenim u gradskusvakodnevicu mogli bi tematskibiti bliski bilo kojem stanovniku,bilo koje metropole. Snimljenpomalo po uzoru na Dogmu, ka-merom iz ruke, izostankomglazbe iz jednog dijela filma, smnogo improvizacije, ali ipak

zaobila2enjem strogih pravilaDogme film je vjerno svjedoèan-stvo o 2ivotima nekoliko glavnihlikova èije se obiteljske relacijene moraju nu2no otkriti sve dosamog kraja (ukoliko niste s nji-ma prethodno upoznati ) i kojesu vješto skrivene u dijalozimaprotagonista, a svjedoèe u sva-kom sluèaju o jednoj sigurnojstvari: otuðenju likova utoplje-nih u vrevu svakodnevice. Rad-nja je podijeljena na èetiri dana,pa iako se u tom vremenu i nedogodi baš mnogo, uspijeva sedobiti gotovo potpuna slika na-èina na koji protagonisti 2ive. Neradi se o nekim posebnim ljudi-ma, na bilo koji naèin izdvojenojgrupi, nego o jednoj sasvim obiè-noj i prosjeènoj obitelji.

Wintebottom se i ranije doka-zao kao uspješan redatelj. Ne-davno je na televiziji prikazannjegov film Welcome to Sarajevou kojem je èak i kao Britanac us-pio dati dosta vjernu i kritiènusliku rata u koju je uklopio sre-dišnju emotivnu prièu – oko ko-je se vrti još mnoštvo malih koji-ma uspijeva odlièno progovoritio temi grada pod opsadom – irazraditi svoje likove u potpu-nosti. Wonderland gledatelja dr2iu budnom stanju i u nadi da æe senešto otkriti. Glazba u pojedi-nim dijelovima iscrtava obriseoptimizma, likove osjeæamo upotpunosti kada ih Dogmina ka-mera snima u apsurdnim i nor-malnim situacijama, mali doga-ðaji dobivaju na va2nosti i tvore

isprepletenu i zanimljivu prièu.Tekst na momente slijedi doga-ðaj na koji se odnosi, kao u slu-èajevima, primjerice, telefonskesekretarice kao još jednog proiz-voda civilizacije koji omoguæujesterilnu komunikaciju meðu li-kovima (a još jedan britanski fi-lm Next Stop Wonderland koristiisti segment). Iako Wonderlandnije bez greške, sa svojom izvr-snom glumaèkom ekipom: GinaMcKee (Naked i Loss of SexualInnocence,) Shirley Henderson(Topsy Turvy i Trainspotting ),Molly Parker, Ian Hart, i JohnSimm i neuobièajenim naèinomsnimanja u bujici komercijalnih iispraznih filmova on je veliko iugodno iznenaðenje.

Šovinizam ili ne, pitanje je sadBlagajnica je lepršava, bajkovita iiskarikirana komedija, film koji 4elida ga se ozbiljno shvati tek u pod-tekstu, preko skrivene poruke ko-ja daje društvenu kritiku puno op-æenitijih stvari od osobina regionalnog stanovništva

Zemlja èudesa

Blagajnica hoæe iæi na more; Hrvatska,2000.; reBija: Dalibor Mataniæ; glumci: Do-ra Poliæ, Ivan Brkiæ, Nina Violiæ, MilanŠtrljiæ, Vera Zima, Hana Hegedušiæ; produ-cent: Hrvatska radiotelevizija.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 45

Sandra Antoliæ

jednoj od recenzija trosatne repertoar-ne Magnolije nesjeæamsekoji kritièarzakljuèio je kako se grad Los Angeles,

vjerojatno najviše ekspolatirani filmski topo-nim u povijesti amerièke kinematografije, tajL. A. redatelja Paula Thomasa Andersona,doima kao mjesto na kojem ljudi lako svlada-vaju socijalne razlike i svekomunikacijski sekri2aju preko mekanih granica u drugim ame-rièkim urbanim pejza2ima inaèe uvelike rigid-nijima i nepremostivijima. Usporedba s Al-tmanovim Kratkim rezovima nije izostala.Isprva mi se èinilo da je kritièaru falila reèeni-ca do kartice, te je zato istisnuo ovu misaonuoèicu.

U tom smislu krenem evocirati likoveMagnolije.

Najprije treba reæi da ih je sva sila i njihovese socijalne, biološke, spolne, karakterne i ine

odrednice naslanjaju jedna na drugu u pletivuparalelne monta2e, u mozaik, u hologram ko-ji nakon što se razvidio opet postaje kriptovi-zija.

Za potrebe preglednosti uspostavimo dvanjihova niza, svaki, zanimljivog li filmskog“optimizma”, odreðen jednom muškom figu-rom koja umire. Jedna je televizijski tajkun.Oko njega su njegova druga 2ena i njeno ka-janje, samosa2aljenje i samoubojstvo (Julian-ne Moore); njegov povjerljivi bolnièar (Phil-lip Seymour Hoffman), dvadeset èetiri satana raspolaganju i sin koji ga se odrekao i ko-jeg bi umiruæi rado vidio posljednji put (au-toerotizirani, superuvjerljivi – Tom Cruise).

Drugi je voditelj TV-kviza u vlasništvu pr-voga (P.T.Andersonov omiljeni glumac Phil-lip Baker Hall); njegova kæi koja ga se odrek-la i odala kokainu ( Melora Walters); polica-jac koji se zaljubio u nju (John C. Reilly, ta-koðer redateljev favorit); bivše kvizovsko“èudo od djeteta” (William H. Macey) i sa-dašnje èudo od djeteta u spomenutom kvizu(Jeremy Blackman).

Redatelj se veæi dio vremena filma igra ot-krivanja tko je kome što, a onda kad se naig-ra, pod nazivnikom kako je prošlost sastavnidio faktuma svakodnevice i kako mu dajeobilje2ja fatuma u simultanim jedinicamavremena, krene rasplitati tajne prošlosti.

TV-voditelj zapravo je seksualno zlostav-ljao kæer, “staro èudo od djeteta” izgubio jesav novac zaraðen u djetinjstvu i pati kao za-ljubljeni homoseksualac, tajkun je prvu 2enuumiruæu od raka ostavio na brigu èetrnaesto-godišnjem sinu, tajkunova ga je 2ena varala skim je stigla da bi pred smrt shvatila da ga vo-li, on je varao svoju prvu 2enu kao i voditelj.

Dakle, la2. Dakle, oprost – velike, tešketeme. Ide song nominiran za Oscara - “Saveme”, “Spasi me”!

U potrazi za spasomLikovi su ti koji zapoma2u za opæom sal-

vacijom, zato i primaju dijalog kao moguæno-st izlaza (uostalom nije li dijalog komunika-cijska forma odrješenja u 2anru ispovijedi).Zato i “komuniciraju” ne obaziruæi se na vi-sinu bankovnog raèuna i vanjski izgled. Re-datelj im je namijenio kaveze tmaste prošlos-ti, zatvara ih u lepezu interijera (sobe, dvora-ne, restoran, automobili, stanovi, ordinacije,kancelarije, apoteke, barovi, TV- studio) ipušta na njih svjetlosti tek koliko je ispovje-ðenom dovoljno da se uvjeri kako je s drugestrane par ušiju koje ga slušaju, ali nedovolj-no da jasno vidi oko sebe.

I kad biste pomislili kako mi je ova kr-šæanska toponimika tek pobjegla kao onomkritièaru o kojem sam pisala na poèetku, P. T.

Anderson predstavlja se biblijskim katastro-fièarom grande kalibra. Na noæni eksterijerkišnog L. A.-a, kamo je pustio likove tekudahnuti zraka od šokantnih saznanja kojasu ih zatekla, spušta kišu sruèenih, masnih,sluzavih, krvavih i znakovitih 2aba.

Dok 2abe gravitiraju k zemlji, prièa gravi-tira k svršetku koji samo potvrðuje kako jesve sluèaj i kako ništa nije sluèaj , kako je svei kako je ništa i kako je sve – ništa i vice ver-sa.

P. T. Anderson potom zatvara svoju muè-nu slikovnicu, nudeæi za finale moguænostprivremenog prestanka psihièkog tremoranjegovih labilnih adresanata.

I tako su likovi komunicirali lako svlada-vajuæ’ socijalne barijere, kako ka2e mudrianonimni kritièar kojeg nisam izmislila.

Gdje je Busholandija?Trula zemlja u kojoj se dogaðala tragedija

s oèevima i djecom (kao u Turgenjevljevomrealistièkom hitu) gledana oèima analitiènogP. T. Andersona nije neka vesela Nedoðija.Prozac i whiskey doruèak su mnogom nje-nom graðaninu.

A tek prije nešto više od desetljeæa bila jeto zemlja u kojoj su se dogaðali Kratki rezo-vi, susjedi Magnoliji u spomenutoj paradigmi, veæ istina pomalo karverovski prljava, ali nei psihoradioaktivno slijepa, kakvom je vidiKalifornijac P. T. Anderson.

Tako da Andersonove poremeæene graða-ne, koji kao u modernoj kajaonici bauljajuuokolo lišeni vjere u smisao 2ivota, i nijemoglo snaæi drugo no Big Texas Daddy, veli-ki roditelj Amerike usvojene preko socijalneslu2be na sunèanoj Floridi.

Ovoj brzopletoj alegoriji za kraj pisma oMagnoliji dodajem èinjenicu da je Bushovomkandidaturom isprovocirano napuštanjeamerièke domovine od strane gore apostrofi-ranog filmskog veterana Roberta Altmana.Prema starinskom je umjetnièkom kodeksuizabrao Pariz.

Nataša Govediæ

akon Itala Calvina i Umber-ta Eca (dva legitimna Eu-ropljanina) idejom knjige

kao glavnog junaka trilera – k tomesnimljenog za amerièke novèanice– poslu2io se i starokontinentalacRoman Polanski. Johnny Deppizabran je za nositelja glavne ulogeCorsa, "detektiva za knjige", a svi-jet u kojem se kreæe ova debelo iro-nizirana antijunaèina (spremna uèi-niti apsolutno sve za novac – uklju-èujuæi i stoièko promatranje uboj-stva svog prijatelja ili indiferentnoreagiranje na gomilanje mrtvih tije-la vlastitih klijenata te konkurena-ta) ponovno je lokacija sotonistiè-kih fanatizama, to jest Mjesto Zla.U onoj mjeri u kojoj je Hitchcock"redatelj straha", doktor Fobija, utoj je mjeri Polanski njegov uèenik,ali i pakleno sarkastièan dr. SprdnjeFobijama.

Pakao, 666 verzijaIzmeðu ranog No%a u vodi

(1962), zatim Odvratnosti (1965),Bala vampira (1967), Rosemaryina

novoroðenèeta (1968) i Tess (1980),sve do novijih Gorkog mjeseca(1994) i Devetih vrata (1999), nenalazim bitnih filozofskih razlika:svaki je od ovih filmova studija za-sebnog i hermetièki zatvorenog"pakla na Zemlji". U tom je smisluPolanski klasièni predstavnik au-torskog filmskog rukopisa; apsolut-no dosljedan svojim najranijimpreokupacijama egzistencijalistiè-kim oèajem nad ravnodušnoæu svi-jeta te depriviranošæu ili elementar-nom psihosociološkom impotenci-jom protagonista. Znamo li da seradi o redatelju èiji su roditelji ubi-jeni plinom nacistièkog konclogo-ra, koji je potom odrastao u stra-viènim uvjetima varšavskog geta dabi kasnije do2ivio ubojstvo trudnesupruge Sharon Tate od strane so-tonistièkog kulta obitelji Manso-novih, sve do izgona iz SAD-a podoptu2bom silovanja trinaestogo-dišnjakinje za vrijeme orgije u kuæiJacka Nicholsona – svaki od ovihpodataka sasvim je dostatan za pu-no veæi cinizam negoli je onaj kojisvojim filmovima doista i potpisujepoljski egzilant Polanski. OsobnoPolanskog smatram virtuozom iro-nije. Primjerice, Deveta vrata zapo-èinju totalom uglednog graðan-skog salona, bogato ukrašenogskupim antiknim namještajem iknjigama, da bi veæ sljedeæi pomakkamere udesno pokazao nizakstolèiæ smješten na sredini elegan-tne prostorije, a brzi švenk uvis iomèu koja se lagano ljuljuška na 2i-ci od kristalnog lustera. Scena "ve-like geste" samoubojstva tako je

unaprijed prekri2ena: negdje na ru-bovima ove inscenacije èuje sedvostruko redateljevo ismijavanje– kako stava da vanjska ureðenost

svijeta jamèi i unutarnji mir, ali istotako i predrasude kako je samou-bojstvo u stvari èin protesta ili po-sebne hrabrosti. Za Polanskogsmrt je uvijek lakša varijanta, dokje nastavak %ivljenja ono što zahti-jeva snagu.

Petlje zapletaU suradnji sa scenaristom Joh-

nom Brownjohnom te prema ro-manu El Club Dumas španjolskogpisca Artura Perez-Revertea Polan-ski pripovijeda zagonetku o autor-stvu triju saèuvanih renesansnihokultnih knjiga, koje je navodnonadopisivao (i potpisivao) Luciferosobno. Tri tipiène postmodernis-tièke junakinje, to jest tri knjige,smještene su u tri zemlje, a detektivCorso ima zadatak usporediti nji-hov sadr2aj te ih isporuèiti zlommogulu okultnih umijeæa pod – èaki pretjerano znakovitim – imenomBoris Balkan (Frank Langella). Da-kako da gledatelji pritom, zajedno sCorsom, imaju priliku vje2bati pa%-ljivo èitanje renesansnih grafika, èaki komparativnu analizu tekstova,dakle dvije cijenjene metode inter-pretacije unutar 2ivuæe znanosti oknji2evnosti (krasan primjer pom-nosti redatelja koji je snimio i jednuod najzanimljivijih filmskih verzijaShakespeareova Macbetha). No ri-tualno ubijanje likova unutar sa-mostanskih zidina zbog zagublje-nog Aristotelova rukopisa (ili bašnjime), znano nam iz filmske verzi-je Imena ru%e, nije ništa prema ri-tualnim ubojstvima koja izvršavajuknjiški moljci Romana Polanskog.

Ipak, Deveta vrata uspostavljajurazliku u odnosu na amerièku ško-lu okultnog trilera. Polanski ismija-va doslovce svaki segment hièko-kovske filmske radionice napetosti:od potjere kolima (koja se u odsut-nom trenutku zaglave u blatnojlokvici), preko hotimiènog uspora-vanja radnje na mjestima oèekiva-nog raspleta ili pak izbjegavanjagratifikacije gledatelja "strašnimdogaðajem" u scenama koje su iglazbeno i vizualno opremljene kaonajava kataklizme, sve do završnescene filma, koja predstavlja direk-tnu suprotnost Hitchcockovojpoznatoj mizoginiji. Umjesto darazotkrijem finale filma, reæi æu sa-mo da Polanski 2enama dodjeljujeanðeosku ulogu glasnika s Onog,"boljeg" svijeta: lišenog nasilja, aline i seksa. I sama sam dovoljno iro-nièna da naglasim kako film iskazu-je temeljno uvjerenje Polanskog ka-ko muškarce svakako treba "spaša-vati" – ne samo od ogromne kolièi-ne cigareta i alkohola (koje nevjero-jatnom predanošæu neprestanokonzumira antijunaèina Corso),nego i od njihove "nerealiziraneseksualnosti"; katkad i od poseza-nja za fizièkim nasiljem. Dobro, ba-rem je kuhanje i pranje ispalo izprograma 2enske misije. Devetavrata granicu trilera u svakom slu-èaju prelaze završivši kao vjerskaalegorija i moralitet. No tek nakonšto su do sita izvrgnute ruglu svevrste religioznih ceremonija; po-sebno oe koje slu2e prizivanju Spa-sitelja. Osobno preferiram scenu ukojoj sljedbenici Vraga zamiru odstraha na neoèekivani djeèji povik"BU!" – još jedan trag koji gledate-lje vodi do u2asno zabavnog Balavampira.

(H)umor Pretpostavljam da je Polanski

dovoljno star da si mo2e dozvolitiautoreferencijalnost i samocitatno-st, posebno ako samog sebe pritom

reinterpretira u parodiènom kljuèu.Nevolja s Devetim vratima sastojise ipak od redateljeve pretpostavkekako i prosjeèni gledatelj dobropoznaje autorski opus ovog "lovcana vještice" socijalnog licemjerja,dok reakcije gledatelja (posebnomlaðih) u prvom redu pokazujuzbunjenost i neupuæenost. Oèekujese, naime, prosjeèni %anr, a dobivavrhunska parodija 2anra. Zaèuðuje iizbor glumaca. Premda mu se stalnomagle naoèale ili slamaju okviri,premda ga neoèekivano zavode ili"seksualno iskorištavaju" zloèeste idobre ljepotice, stasit i samosvjes-tan Johnny Depp nipošto ne ostav-lja dojam frustriranog fanatika starihknjiga (kako pak glasi njegov likprema scenariju). Deppova se iz-vedba dvoumi izmeðu akcijskogplejboja i bespomoænog zbunjeni-ka, nijednu od glumaèkih obrazinane prigrlivši posve uvjerljivo. Dje-vojku/Anðela igra Emmanuelle Sei-ger, supruga Romana Polanskog, uzdigitalnu pomoæ re2irana kao tajan-stvena i uglavnom šutljiva sila priro-de. Ne i kao individualiziran lik (štodakako nije kompliment nijednojglumici). Gledati inaèe izvanrednukarakternu glumicu Lenu Olin kaosotonistièku kraljicu i agresivnu za-vodnicu bilo je gotovo bolno; toli-ko, je, naime, njezina interpretacijakarikirano pretjerana. Usprkos glu-maèkim podbaèajima ili, bolje reèe-no, zahvaljujuæi iskljuèivo redatelj-skom talentu lucidne monta2e i du-binskog preispitivanja 2anra, Deve-ta vrata rado bih pogledala još kojiput, èini mi se s nesmanjenim guš-tom. Po kolièini 2estoke averzije najednom ustanovljena pravila repre-zentacije, takoðer i po lukavostipoznavanja i istodobnog strastve-nog prevrednovanja 2anrovske mat-rice, Polanski je oèaravajuæe mladredatelj. Takoreæi pubertetlija. Alitime ne umanjujem zrelost njegovaredateljskog umijeæa.

Imitacija 4ivota

KKnnjjiiggaa,, tteešškkoo oorruu44jjeeU onoj mjeri u kojoj jeHitchcock "redatelj straha", doktor Fobija, utoj je mjeri Polanski njegovuèenik, ali i pakleno sarkastièan dr. Sprdnje Fobijama

Uz Deveta vrata Romana Polanskog

aul Thomas Anderson debitirao je na Filmskomfestivalu u Sundanceu 1996. godine filmom Sydneykasnije distribuiranim pod naslovom Hard Eight

(Teška osmica). Prièa prati odnos visokoprofesionalnog koc-kara i njegova štiæenika kojeg izvlaèi sa *ivotnoga dna.1998. proslavlja se s Boogie Nights (Kralj porniæa); tri nomi-nacije za Oscara, Zlatni globus Burtu Reynoldsu. Tri oscarov-ske nominacije, Zlatni globus Tomu Cruiseu i Zlatni medvjedBerlinskog festivala prošle godine pratili su njegov treæi cje-loveèernji film Magnolija koji s povelikim zakašnjenjem gle-damo u hrvatskim kinima od 4. sijeènja.

Ivica Prtenjaèa

1.jesi li spremna kapetanicemramorni su meci zapakiranipreostaje samo zaboraviti pansion u kojem smo se ljubiliturizam koji nas je potpuno premazaokao što to èini ovaj sumraku koji se moramo zapisati

2.noæ je najbolja za jurnjavu po postelji u kojoj je naša galaksijamalena blijeda toèka na tvom ramenutamo slijeæempo mineral koji æe èak i pisanjeobuæi u skafander od zraka i vatreu laganu plavu svjetlostpo kojoj su me prepoznalina anonimnoj zvijezdi u èasubez ratova

3.jasno je da me ne mo2eš èutigrubi je frotir omotanoko tvoje mokre glave na kojojèuvaš sjeæanje na masline i ru2marini mada to posebno ne pristaje u ovu prièu o lanserima i svjetluprkosno spominjem da smo se grijalina ugarcima i neko vrijeme jelisirovu pjenu iz mora zajedno s velièanstvenom slinom na usnicamaod koje su nastala moja rebra i ti i ovaj prazan zvuk u slušalicama

4.tigarnjega se naravno sjeæašle2ao je ispred nas i zapisivaou svoju blistavu tamnu pruguna èelu skoro svesaèekao sam da se probudišbuljeæi u revolvere što smo ih izgubili na 2alutada veæ nije bilo gradovau tvojim leæama gorjela je malena vatrai dizao se dim boje neba u zimski sumrakrekao sam kapetanice mo2da je ostalo premalovremena za poljubacnoæ se sanjkakroz mrtvo tijelo haskijajoš samo jednomna porculanskoj ribiodvezi me

5.nije se lako sjeæatinegdje smo usporili tek da seokupamo u uzavreloj slici morai veæ smo bili u shuttleuu kabini od moderne plastikeosvijetljenoj kao provincijska crkvica u nedjelju pokušavao sam od tog bolesnog bijelog svjetlanacrtati neku sjenu ali uspio sam samo prstima na zidu od moderne plastike napisatine

6.ti si mo2da upravo sada na zemljiali sumnjam da prepoznaješja sam na rodeu s kometima i izgovaram samo brojevešifre za kiborga kojeg zovem opatija u nekim kratkim sekundamadok neprecizno ispucavamplavo oru2je èujemkako dišeš u slušalicu i rijedak zrak umor od lunjanja svemiromrazumije li itko taj umor2elju za jednom rukom koja æe mahnuti dok budeš uzlijetala zajedno s mrtvima pogašenih motoradok budeš uzlijetala

7.odavno sam zamijenio krvza prièu o ikebani u pansionuzadnjeg ljeta u gradovimanemam strategije pošalju mena rubove obzora na hladne zvijezdeme pošalju jer ja vièem dok jurim podno oklopa i carstvašto meni sad znaèe brojalice o svemirskoj moæi meni koji sam te ljubioi dr2ao ti jezik na pupkudok su još dollars & long drinksbili totalno u modi plesali smo grubi pogokasnije se odbijali od mjeseèinekao plosnato kamenjes površine vode

8.pitao sam te jesi li spremnaali sad vidim da smo ušli u tamni duboki neverpotpuno sami na ramenoj ploèici otisnuti su brojevi po kojima æe nas never raspoznati mada za to nema nikakve potrebe ti si u brodu ja sam u brodu vani je snijegnije vrijeme za plaho lijeganjeu plahte prije za zaborav kapetanicemramorni meci su zapakirani tigar je napisao neverizgleda da smo se voljeli mada ti nikada nisam rekao honey

(priredio Rade Jarak)

Rade Jarak

obert Roklicer mladi je pjesnik, bolje reæi «u-lièni pjesnik», u èijem se radu osjeæa odreðe-ni hedonizam, ali i socijalna svijest i ogorèe-

nost teškim stanjem u kojemu se društvo nalazi. Onproblematizira u*ivanje droge, alkohola, odnose izme-ðu spolova, nemoguænost istinske ljubavi itd. Oslanja-juæi se na svoje amerièke uzore, pisce undergroundpoezije, prvenstveno na Charlesa Bukowskog, pokušao

je ostvariti odreðenu hrvatsku varijantu toga pisma itoga pokreta. Premda je to teško izvesti u potpunosti,jer iako je socijalni kontekst relativno slièan, ovo ipaknije isto vrijeme i isti geografski prostor. Ipak u nekimstvarima ovaj pjesnik posti*e odreðenu razinu koju jemoguæe usporediti s djelima underground pjesništva. Unekim drugim pjesmama Roklicer se više pribli*ava od-reðenoj tradiciji folka, kao izvornijem glasu s ovih me-ridijana. Sve u svemu, pozdravimo ovu njegovu zbirku inadajmo se da æe nastaviti dalje, pa bilo to u stilu bar-

ske mušice ili ne.

ko zanemarimo neke greške karakteristièneza poèetnike – od kojih je najuèestalije pose-zanje za stereotipima – moglo bi se reæi da

Dajana Dragoviæ u svojoj prvoj zbirci na neki naèin ot-kriva poeziju. Ponekad se zaista u njezinim stihovima,vrlo kratkim i sa*etim poput haikua, otkrije istinskopoetsko pulsiranje u iznenadnoj «slici» ili psihološ-

kom sklopu – u novopeèenoj metafori. Otkriæe meta-fore svakako je najveæi uspjeh ove studentice prava napolju lirike. Mora se priznati da su njezini pojedini sti-hovi vrlo jaki i meditativni. S tim da ono razlièito, onošto odudara od stereotipa, ima izvornu snagu, a èisto«metafizièke» teme – prizivanje ljubavi, vjernosti,uopæe patosa vezanog za uzvišene stvari – djeluju po-nešto banalno, premda teme same po sebi nisu ništakrive.

Ovoj bi mladoj autorici u nekim buduæim radovi-ma svakako pomoglo daljnje širenje tema, poveæanjeopsega kretanja unutar jezika, a to podrazumijevapoigravanje s novim i novim metaforama – upravoonim stvarima u jeziku koje nose razlike, šire granicespoznaja i otvaraju nove moguænosti. Jer poezija jeosuðena na jezik, na jeziènu raznolikost.

Na planu dogaðaja, na planu referenta, ova bi semlada autorica trebala što više spustiti u pojedinaène,sluèajne fenomene šarolikog i neponovljivog svijeta,na primjer: na naèin haiku-a kad smo veæ kod njega.Trebala bi se uèiti gledati oko sebe i pokušati prekoobiènih stvari prikazati one velike, koje nesumnjivoosjeæa. Studenti prava ne objavljuju svaki dan zbirkepoezije, stoga ova knjiga zaslu*uje pohvalu.

46 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

vica Prtenjaèa roðen je 1969. godine u Rijecigdje je na Filozofskom fakultetu studirao kroa-tistiku. Objavio je knjigu pjesama Pisanje oslo-

baða i dobitnik je nekoliko nagrada. Pjesme su muprevedene na engleski, francuski, talijanski i slovenskijezik. Uglavnom baštini tradiciju semantiènog konkre-tizma s naglašenim fragmentima koji tematizirajuproblematiku, dinamiènost i apsurd suvremenog 2i-vota. Ciklus putovanje u never dio je nove Prtenjaèineknjige Yves.

PPuuttoovvaannjjee uu nneevveerr

Poezija

Dajana Dragoviæ, Zaboravljene kiše,vlastita naklada, Zagreb, 2000.

Robert Roklicer, Underground,Udruga umjetnika Tin Ujeviæ, Biblioteka «Tin-Tin», Zagreb, 2000

Dušanka Profeta

rošle godine na hrvatskojsu se knji2evnoj sceni sus-tavno poèeli ukazivati an-

ðeli. Zoran Feriæ svoga je smjes-tio u ofsajd, Slovenac Brane Mo-zetiè iskoristio kao naslov roma-na s gay tematikom, a MiljenkoJergoviæ u drami Ka%eš, anðeopropitivao što oni znaèe mno-gobrojnim stanarima jednog no-vozagrebaèkog nebodera. Crnianðeli zbirka je pripovjedakaSmilje Kursar Pupavac, neobiènadijelom stoga što ne sadr2i pri-povijetku istoga naslova. Diopripovjedaka iz Crnih anðela ob-javljen je prethodno u novinamai periodici, uglavnom krajemosamdesetih godina. Ukorièiva-nje novinskih tekstova nerijetkostvori kod èitatelja dojam rasutihtereta. Smilja Kursar Pupavac

napravila je izvrstan izbor i uvr-stila u knjigu stilski i tematskisrodne pripovijesti, pa Crne an-ðele èitamo kao cjelovit ciklus.

Zašto su crni?Naslov crni anðeli priziva niz

metonimijski bliskih palih anðe-la, anðela osvete, anðela unište-nja, redom onih koji oponirajumitskom liku anðela dobroèini-telja, biæa koje èuva i poma2e.Leksikon ikonografije, liturgike isimbolike zapadnog kršæanstvadaje iscrpan popis anðeoskih dje-latnosti: “Oni nekoga obavješæu-ju, opominju, svjetuju, pouèavaju(nešto mu tumaèe i objašnjava-ju); nekoga prate, štite, èuvaju,spašavaju, spreèavaju, ka2njavaju,pa èak i ubijaju.” Glavni protago-nisti pripovijesti Smilje Kursar

Pupavac najèešæe su 2ene, i toone sposobne nanijeti zlo, poèi-niti zloèin, no bilo bi pogrešnoèitati ove prièe iskljuèivo kao is-tra2ivanja 2enske psihopatologi-je. Zlo i destrukcija shvaæeni suovdje kao univerzalno ljudskisastojak, koji mo2e poprimiti ti-suæu lica, baš kao i anðeoska biæa.

Nadalje, rijeè anðeo u ovim sepripovijestima gotovo uopæe nespominje, veæ putem naslovafunkcionira kao metaforièka ve-za s onostranim. Snove, preda-nja, reintrepretirane legende i lo-kalnu mitologiju autorica pone-kad koristi kao okosnicu prièe(primjerice u prièama Pijavica iCrni ovan), no najèešæe ih is-prepliæe s dogaðanjima u zbilj-skom svijetu. Vjera u moæ urokaili proroèansku snagu sna pred-stavlja put kojim onostrano pro-dire u zbilju, i time pokreæe pri-èu, a pitanje je li rijeè o tipièno%enskom praznovjerju ili djelova-nju èovjeku nepoznatih sila ostatæe, najèešæe, otvoreno.

Gradacija zlaAutorica ima istanèan osjeæaj

za psihologiju lika, izbjegava cr-no-bijele odnose, izbjegava she-matizacije pa njezine pripovijestidjeluju ponekad hiperrealistièno,iako govore o dogaðajima kojizasigurno nisu dio iskustva sva-kodnevnog 2ivota. Drugim rije-èima, ona je svjesna da ‘dobro izlo’, ma kako to veæ otrcano zvu-èalo, èuèe u èovjeku i trebaju me-hanizam koji æe ih pokrenuti.Ratne prièe kojih smo se nasluša-li proteklih godina èesto govoreo nevjerici da su ljudi koje smo ci-jeli %ivot poznavali mogli silovati,muèiti, ubiti. Likovi Smilje Kur-

sar Pupavac neæe biti samo onikoje kazneno pravo definira kaozloèince, nego i ljudi koji takore-æi u hodu, gotovo nesvjesno èineono èemu tepamo kao sitnoj ljud-skoj zloæi. U pripovijesti Kornja-èa dokoni deèki na Cvjetnom tr-gu iz èista æe mira muèiti zaluta-lu kornjaèu (za koju kasnije saz-najemo da je tek igraèka); gazda-rica iz pripovijesti Ru%e za Anjudvojit æe o tome hoæe li silovanudjevojku zadr2ati kao podstanar-ku kad sazna da je bila silovana,jer je pretpostavljala da bi djevoj-ka mogla skliznuti u svijet poroka,pošto je do%ivjela tako strašno is-kustvo, pa bi joj moglo biti svejed-no što æe se s njom dogaðati; voj-nik æe ošamariti 2enu zbog togašto je sakrila kljuè od spavaæe so-be, a on je pozvan u rat… Auto-rica ne nudi konaèna rješenja, nenudi univerzalnu poruku mira iljubavi meðu ljudima, svjesna da2rtva i nakon osvete ostaje 2rtva,a zloèinac i nakon kazne ili op-rosta, svejedno, opet zloèinac.Raèuni savjesti namiruju se nasasvim drugom mjestu.

Arhetipska snaga prièeU knjizi Women Who Run the

With Wolves (Ballantnine Books,New York, 1992) Clarissa Pinko-la Estés analizira mitove i prièe oarhetipu divlje 2ene. Autorica jesljedbenica Jungove škole psi-hoanalize i cantadora, 2ena kojaprièa iscjeliteljske prièe. Iako bise njezina saznanja o arhetipudivlje 2ene mogla primijeniti naanalizu pojedinih likova SmiljeKursar Pupavac, zanimljivijim mise èini dio koji povezuje prièe izCrnih anðela i saznanja o arhe-tipskoj i iscjeljiteljskoj snazi pri-

èe. Tradicija cantadora ka2e da suprièe napisane kao slaba tetova%ana ko%i onih koji su ih pro%ivjeli, inastavlja: “Iako su nekima prièetek zabava, one su, u svom naj-starijem smislu, umijeæe iscjelji-vanja. Neki su tome umijeæuprizvani, a najbolji su, premamom iskustvu, oni koji su s pri-èom stopljeni i nalaze sve njezinedijelove u sebi samima, u svojojnutrini.” Svih dvanaest prièa uzbrici Crni anðeli odaju tu skri-venu vezu, sa%ivljenost autorice spripoviješæu kojoj najbolje odgo-vara rijeè tetova%a, koju u prièa-ma osjeæamo kao vjeru u moæprièe same.

Dojam cjelovitosti ove zbirkekvari jedino stilska neujednaèe-nost uvrštenih pripovjedaka. Najednoj strani imamo one kojepripadaju nekoj buduæoj antolo-giji hrvatske suvremene proze(Klitemnestra iz predgraða, Pija-vica, Medvjed od smeðeg baršuna,Djevojèica s dalekozorom, Blud-nica), a na drugoj one koje sitnipropusti èine necjelovitima ilimanje uspjelima. Rijeè je u poto-njem sluèaju o ponekad nespret-nim reèenicama, komentarimakoji su iz samoga teksta jasni,ponekad o frazi ili opisu posuðe-nom iz inventara trivijalnih ljubi-æa. Potrudimo li se oko rekon-strukcije kronologije nastankaovih pripovijesti, vidjet æemo datih sitnih propusta ima najviše unajstarijima, onima namijenjeni-ma objavljivanju u èasopisima, panam je zakljuèiti da je rijeè o au-torici koja s vremenom piše svebolje i kojoj knjiška forma odgo-vara puno bolje od èasopisne. Sveu svemu, zbirka koju vrijedi pro-èitati.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 4747

Jurica Pavièiæ

ejan Šorak u hrvatskoj je kulturi doprošle godine bio zapa2en u dvije ulo-ge. Osamdesetih je bio istaknuti fil-

mski redatelj i zastupnik 2anrovskog filma.Njegovi filmovi poput Male pljaèke vlaka(1984), Oficira s ru%om (1987) ili Vremena rat-nika (1991) bili su u to vrijeme popularni i ma-sovno gledani, premda ne uvijek mili kritièari-ma. U devedesetima Šorak nije imao volje ra-tovati s kaotiènim okolnostima hrvatskog fil-ma. Snimio je u tom razdoblju samo jedan(prilièno slab) film – "Garciju" – a uhljebljenjei profesionalni izazov potra2io je u radijskojre2iji. U tom je samozatajnom poslu imao od-reðen uspjeh i dobio više nagrada.

Malo je tko znao da pored ta dva Šorka pos-toji i treæi: Šorak prozni pisac. Zato je kao pra-va senzacija prasnula vijest da je Šorak u viso-kokomercijalnoj Algoritmovoj nakladi objavioroman, i to k tomu politièko-detektivski ro-man. Spomenuta knjiga – Kontrolna projekcija– stekla je znatan publicitet, feljtonizirana uNedjeljnoj Dalmaciji, autor je s njom u vezidao gomilu intervjua, sšto samo potvrðuje da

2elja medijskog prostora za zanimljivom hr-vatskom knji2evnom temom nije proizvod ne-ke FAK-ovske ujdurme. A Kontrolna projekci-ja bez sumnje jest zanimljiva knji2evna tema. I

to ne samo zato što je to roman o partizanima,ustašama, èetnicima, genocidu, Haagu, cenzu-ri, janjetini, komunizmu, HDZ-u, Oluji, 1941,1991. i 1995, nego i zato što je pretpovijest Šo-rakove knjige i sama nalik na politièki triler.Šorak je prema vlastitu svjedoèenju Kontrolnuprojekciju napisao još kasnih osamdesetih, uvrijeme kad je na redateljskom vrhuncu slave.Nakon neformalnih konzultacija, tapšanja poramenu i spekulacija oko moguæih politièkihprimjedbi Šorak se prepao da æe mu papreniroman pokvariti redateljsku karijeru, pa je po-vukao rukopis. Objavio ga je tek deset godinaposlije i na nagovor nakladnika Nevena Anti-èeviæa dopisao neke okvirne prizore koji rad-nju prote2u sve do iza Oluje, ukljuèujuæi i ak-tualne raspre oko Haaškog suda.

Dijagnoza politièke patologijeŠorakov graðanski kukavièluk u ovom je

sluèaju bio paradoksalan. Šorak je knjigu po-vukao da bi spasio redateljsku karijeru kojumeðutim nije spasio: od 1991. do 1999. nijesnimio nijedan film. U ladicu je, da stvar budeparadoksalnija, spremio prozno štivo koje jepuno bolje od gotovo svih Šorakovih filmova ikoje otkriva da smo mogli dobiti izvrsnogproznog pisca politièke tragigroteske, pravimissing link izmeðu oca i sina Brešana. Tu nijekraj apsurdima: nakon što smo se svih ovih de-set godina i2ivljavali i ismijavali one koji su1990. proroèanski najavljivali ladice pune disi-dentskih knjiga, ispada da ladice nisu bile sas-vim prazne. Ali, najzanimljiviji roman pos-premljen u ladicu zbog politike nije, eto, napi-sao nijedan od istaknutih disidenata pisaca: na-pisao ga je èovjek koji uopæe nije bio ni diside-nt ni pisac!

Osim što generira mnoge apsurde, Šorakovgraðanski kukavièluk ujedno je i sretna okol-

nost za knji2evnost. Ne mo2emo biti sigurnikako je Kontrolna projekcija izgledala u svojojpraverziji, ali sigurno nije bila ovako dobra, jersu zbivanja od 1990. naovamo u roman unijelanovu grotesknu, apsurdnu i crnohumornu di-menziju. Ovakav kakav je sad, roman Kontrol-na projekcija precizna je i pro2ivljena dijagno-za jedne politièke patologije. Rijeè je o bezob-raznoj, fatalistièkoj, strasnoj i odva2noj knjizikoja zapanjujuæe odudara od Šorakovih filmo-va koji su èesto bili kompromiserski, la2no es-kapistièki i u politièkom smislu pravi apaurini.

Prièu Kontrolne projekcije gotovo je nemo-guæe preprièati. Zbivanja romana osovljena suoko izmišljenog brdskog sela Gucam u nacio-nalno miješanom kraju. Razlièiti zglobovi pri-èe odvijaju se 1941. u selu, u partizanskom od-redu i kod obli2nje jame za klanja Pasja glava,potom odmah iza Drugog svjetskog rata u do-ba kad u tom kraju traje komunistièki teror, pau Zagrebu potkraj osamdesetih i u vrijeme ne-posredno nakon Oluje. Glavni lik romana par-tizanski je oficir, narodni heroj, a sada i haaškiosumnjièenik Petar Tomašiæ, koji se – što je vr-lo dovitljiv pišèev postupak – u romanu uopæene pojavljuje. Tomašiæ je poput rupe na slivni-ku u koju se sve ulijeva, ali je ona sama rupa: onjemu svi prièaju, istra2uju, raspredaju legen-de, špekuliraju, snimaju filmove– a njega sa-mog u knjizi nema.

Fatalistièki romanSi2ejni slijed Kontrolne projekcije neopisivo

je kompliciran. I u svojim filmovima – a osobi-to Garciji – Šorak je sklon epizodiènim, mo-zaiènim kompozicijama s mnogo samonosivihepizoda. Ovdje je to gradivno naèelo provede-no kudikamo efikasnije nego u filmovima,spretno kombinirano s premetanjem kronološ-kog slijeda. Sam roman poèinje najnovijim do-gaðanjima (protuhaaškim demonstracijama), aokosnicu prièe èini istra2ivaèki rad neuspješ-nog filmskog redatelja Vedrana Juriæa kojiosamdesetih godina dobije od komunista zada-tak da napravi politièki dirigirani dokumenta-rac o Tomašiæu, da bi pod HDZ-eom zadatakostao, ali s drugim naruèenim predznakom.Tomašiæ je stekao legendarni status jer je na-vodno pre2ivio ustaško klanje na Pasjoj glavi itamo zaradio o2iljak koji svijetli u mraku. De-

tekcija koja se u romanu razvija pokazat æe dasve oko Pasje glave baš i nije jasno, da uopæe ni-je jasno tko je tu koga klao, tko je bio u kojojuniformi, u jami ili ponad nje. Kao u nekakvomromanu o mafiji Leonarda Sciascije pravu istinukrije zavjera šutnje, bezbrojne ukri2ane kriv-nje, uzajamna pokrivanja, politièki pritisci i uc-jene. Èitatelj æe (ali ne i sam "istra2ivaè" Juriæ)kako roman ide kraju pomalo sklopiti zamršenimozaik dogaðaja u Gucmu, ali ta saznanja neæeimati nikakve konzekvencije: istina u Kontrol-noj projekciji prestaje biti va2na, va2an je tekprovizorij su2ivota ljudi s mrljom, pa ni konaè-ni èin cenzuriranja istine nije tragièan, negogroteskno smiješan.

Po svojoj politièkoj dijagnostici Šorakov jeroman duboko fatalistièki. Njegov predmet ni-je ova ili ona politika, ustaško, partizansko ilihadezeovsko politièko zlosilje. Predmet oveknjige odreðena je kultura politike, bolje reæinekultura. Rijeè je o knjizi o Balkanu koji uKontrolnoj projekciji nije opredmeæen samo ujanjetini (za roman vrlo bitnoj!), nego u speci-fiènom odnosu prema pravdi i krivdi, vlasti iideologijama, kolektivnom i privatnom. To jeroman o ljudima koji izdaju ideologije za stomaraka, o civilizaciji koja iza jednostavnih pov-ršinskih konfrontacija skriva zamršenu mre2ukumstava, sudioništva, partnerstva, interesna ilikapulicom i odojkom krštena savezništva. Utom je levantinskom svijetu savršeno svejednojeste li u 1941. ili 1995, crveni ili crni, Srbin iliHrvat. Jer, taj se svijet pokreæe po nekoj dru-goj, tajnoj gramatici.

Taj fatalizam ne mora biti simpatièan, a si-gurno nije društveno stimulativan. On nije niosobito knji2evno nov: na njemu više-manjepoèivaju sve politièke farse Ive Brešana i svi bo-lji filmovi Krste Papiæa. Šorakova Kontrolnaprojekcija tu istu, tu2nu i u2asnu melodiju do-nosi meðutim fenomenalno odsviranu. Kon-trolna projekcija knjiga je koja predstavlja ambi-cioznog pripovjedaèa spremnog na komplek-sne konstrukcije, ali i inteligentnog socijalnogpromatraèa i pisca duhovitog aforistièkog stila.

Najveæi je paradoks da Šorakovi filmovi –veæinom umiveni, nasapunani i benigni – uopæenemaju te vrline: jedan ipak ne sjajni redatelj2rtvovao je i u ladicu poslao izvrsnog pisca dabi spasio sebe sama.

Prièa kao tetova4aZlo i destrukcija shvaæenisu u ovim prièama kao univerzalno ljudski sastojak,koji mo4e poprimiti tisuæulica, baš kao i anðeoska biæa

Smilja Kursar Pupavac, Crni anðeli, Durieux, 2000.

Knjiga o BalkanuKontrolna projekcija knjiga je kojapredstavlja ambicioznog pripovjedaèa spremnog na kompleksne konstrukcije, ali i inteligentnog socijalnog promatraèa i pisca duhovitog aforistièkog stila

Dejan Šorak, Kontrolna projekcija, Algoritam, Zagreb, 2000.

III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Stanko Andriæ

rvi pisani rad doktora Iva-na Balte, voditelja nedav-no osnovanog Studija po-

vijesti na osjeèkom Pedagoškomfakultetu, koji mi je došao u rukebio je njegov kratki prilog u jed-nom tematskom bloku osjeèkeKnji%evne revije (br. 3 – 6 od go-dine 1997), posveæenom netomobjavljenoj knjizi Gorana RemaSlavonsko ratno pismo. Prisjeæamse kako smo se u omanjem druš-tvu dobro zabavljali èitajuæi nag-las ulomke iz tog sastavka dok-tora Balte, koji s knjigom o kojojje navodno govorio nije imao ni-kakve konkretnije veze. Taj krat-ki napis (str. 317 – 318) toliko jehomogeno pro2et – gledano iznaknadne perspektive – prepoz-natljivim autorovim odlikama danije lako iz njega izdvojiti nekidio za ilustraciju. Pokušajmo sovih nekoliko reèenica:

“Okolnosti su se dešavale podvelikim emocionalnim i psiho-loškim, ali i politièkim pritiscimaslavonske sredine, autor ipak ni-je pokleknuo pred svakodnevi-com, veæ je promišljao pozitivnekonkluzije koje se više ne bi tre-bale ponavljati u ovoj muènoj hr-vatskoj novijoj povijesti (…) Èi-tajuæi knjigu dobiva se i dojamkako nasilje nema šansi za pobje-du pred beskrajnom slavonskomravnicom, slavonskom le2ernoš-æu, slavonskim prkosom, slavon-skom biti, slavonskim nemaromza svakodnevicu, ali i slavon-skom ustrajnošæu za obnovomonoga što je vjekovima njegovo(…) Slavonsko ratno pismo upu-æuje i upozorava o onome što jetrajno i samoodr2ivo da se naovom tlu istoène Hrvatske us-pjelo odr2ati ne samo puškom ioru2jem, veæ i kulturom.”

Iz osjeèke periodikeProèitavši taj nevjerojatan ek-

strakt poloviène pismenosti, raz-metljivih frazetina i bezoènihbesmislica, zakljuèili smo kako jeautoru to zacijelo prvi pokušajpismenog izra2avanja s kojim jeizašao u javnost i kako æe ga oèi-ta neviènost tome poslu dr2atipodalje od sliènih istupa u bu-duænosti. U tome smo se, meðu-tim, poprilièno prevarili.

Naime, u istom osjeèkom èa-sopisu nedugo potom mogli smoproèitati rad doktora Balte podnaslovom Èudesa Ivana Kapis-trana – slavonska povijesna i knji-%evna baština (Knji%evna revija,br. 1 – 2 / 1999, str. 138 – 144).Radi se o napisu koji je autor ve-æim dijelom sklepao nemilicekompilirajuæi Predgovor Ma2ura-nova izdanja pariškog rukopisanajstarije zbirke Kapistranovihèudesa (objavljenog u Osijeku

1972). Unatoè tome, doktoruBalti pošlo je za rukom da stil-skim preradbama Ma2uranovateksta poluèi mnogobrojne gra-

matièke i semantièke rogobat-nosti. Na primjer: “Èudesa svoju‘istinitost i uvjerljivost’ nastojepotvrditi navodeæi svjedoke izavjete dane prilikom svojih ho-doèašæa”.

Ili se ka2e da je Nikola Iloèki“smišljeno radio na tome kako biizazvao sna2niji dojam na hodo-èasnike prilikom dolaska u Ilok,a sve radi stvaranja istoga èina uizdašno vrelo svoga prihoda”.

Ili pak ovo: “Zdravstvena zaš-tita bila je tada na vrlo niskomstupnju, gotovo je jedini izlaz‘ozdravljenja’ bio u magijama imirakulama, kojih nije manjka-lo”.

U neizbje2nom toponomas-tièkom dijelu ove bogate analize,pak, saznajemo na svoje zapre-paštenje kako glasi jednina ime-nice èudesa: “U XII. èudesu spo-minje se Achia, današnji Šaren-grad. U XIII. èudesu spominjese Marooth, današnji Morovi-æ…” itd. Cijeli rad, vrlo dosljed-no, zakljuèuje ova isprazna do-moljubna frazetina: “Èudesa suvrelo o kulturnim prilikama vre-mena, knji2evni i jezièni izrièajslavonsko-srijemskog prostora ivrijedan diplomatièko-pravnidokument povijesti srednjeg vi-jeka Slavonije, kao dijela hrvat-ske nacionalne povijesti”.

Antologijski prijevodiMeðutim, neosporni kreativni

vrhunac tog uratka doktora Bal-te jesu njegovi vlastiti prijevoditriju nasumce odabranih opisaKapistranovih èudesa iz pariškogrukopisa. Tim se prijevodimadoktor Balta, samozvani znalaclatinskoga, doista naivno dao na-vuæi na tanak led, propustivši dase okoristi postojeæim prijevo-dom èitave zbirke èudesa koji je1986. u Zagrebu objavio LovroKiš (i za koji Balta oèito nijeznao). U prijevodima doktoraBalte, naime, oèituje se takvo za-panjujuæe nepoznavanje latin-skog jezika da bi im buduæi pov-jesnièari statusa latinskog jezikau hrvatskoj naobrazbi mogli jed-noga dana pripisati istinsku an-tologijsku vrijednost. Iz njih se,naime, vidi da je latinski koncem20. stoljeæa u nekim dijelovimanaših akademskih krugova pos-tao toliko ezoterièan i enigmati-èan jezik da su èak i priprostikasnosrednjovjekovni tekstovi unjoj mogli znaèiti nesavladivezapreke. Zbog potpunih leksiè-kih i gramatièkih nesporazuma sizvornikom stvarni je sadr2aj unesretnim “prijevodima” dokto-ra Balte zapravo posve falsifici-ran, ako je poslije èitave lakrdijeikome još uopæe stalo do izvor-noga znaèenja. U njima se, da na-vedemo tek dva-tri primjera, iz-rièaj annullatum est apostema(što æe reæi “èir je nestao”) pre-vodi kao: “stavio prsten na gnoj-ni èir”; izrièaj fatentur hoc con-scienciose (što æe reæi “to savjes-no izjavljuju”) kao “sudbina jeodredila”; izrièaj filius parvulusin extremis positus (što æe reæi“maleni sin na samrti”) kao “fa-lièno dijete na nogama” (!).

Isti osjeèki knji2evni èasopisnaposljetku je objavio i Baltinprilog pod privlaènim naslovomGrad Osijek kroz dva putopisa

XVII. i XVIII. stoljeæa (Knji%ev-na revija 1– 2 / 2000, str. 221 –8). U radu je zapravo rijeè o sve-ga dva putopisa, kao što autor nasamu poèetku obznanjuje karak-teristiènim banalnim, reklo bi sepuèkoškolski repetitivnim izri-èajem: “Dva va2na povijesna ihistoriografska izvora o graduOsijeku su Putopisi Evlije Èele-bije za XVII. stoljeæe i Historis-che und geographische Beschrei-bung des Königreiches Slavonienund des Herzogthumes SirmienFriedricha Wilhelma von Taubeaza XVIII. stoljeæe. Prvi putopisopisuje Osijek u okviru Turskeimperije, a drugi putopis opisujeOsijek u okviru Austrijske impe-rije.”

Mozaik u vremeplovuOba putopisna ili mjestopisna

djela Balta je koristio u postoje-æim prijevodima na bosanski i sr-pski (Hazima Šabanoviæa, od-nosno Boška Petroviæa). Prijevo-de je citirao u bilješkama, ali seimena prevoditelja u njima nespominju. Osim tih dvaju uzor-no izraðenih i prireðenih prije-voda, doktor Balta u svome napi-su nije koristio nikakvu drugu li-teraturu. Ukratko, njegov je radpotpuno neoriginalan: naèinjenje od velikih navoda iz Èelebijinai Taubeova teksta te od preuzetihŠabanoviæevih komentara. Gdje-god bi doktor Balta sroèio kakvuvlastitu reèenicu, ona bi ispalanesuvislo poput ove: “Opis Osi-jeka je po Evliji rasporeðen poopisu Citadele, Srednjeg grada iVaroši” (str. 222). Gdje bi, pak,pokušao sa2eti podatke iz izvor-nog teksta, redovito bi nešto is-krivio. Tako, na primjer, u Tau-beovu opisu èitamo da je duginasip što je od Osijeka vodiokroz baranjske moèvare bio vrlokoristan za trgovinu izmeðu dvi-je kraljevine, Slavonije i Maðar-ske, a kod Balte umjesto potonjepojedinosti stoji: “izmeðu civil-nog i vojnog dijela carstva”. Svojbeskorisni sastavak doktor Baltazakljuèio je još jednom karakte-ristièno ispraznom i bombastiè-nom frazetinom: “Navedeni opi-si grada Osijeka Evlije Èelebijeiz XVII. stoljeæa i FriedrichaWilhelma Taubea iz XVIII. sto-ljeæa èine osjeèki mozaik u vre-meplovu dogaðanja ljudi i naro-da, a na èijim se civilizacijskim ikulturnim dostignuæima gradioOsijek XIX. stoljeæa i današnjigrad Osijek.”

Sveuèilišni udBbenikPlodnu suradnju s osjeèkom

Maticom doktor Balta je upravookrunio objelodanivši u njezi-nom izdanju knjigu Pregled po-moænih povijesnih znanosti (Osi-jek, 2000), na respektabilnih 315stranica. Knjiga je izvana dopad-ljivo i ukusno opremljena, dodu-še u upadljivo ud2benièkom sti-lu, ali to je i razumljivo, jer je onapo svojoj namjeni i postanku,kao što to u Uvodu objašnjavasam autor, ujedno sveuèilišni ud-2benik i struèni priruènik. Uos-talom, prije nego što je doèekaloukorièenje, to je djelo doktoraBalte u obliku fotokopiranihscripta bilo u optjecaju meðu stu-dentima prve godine kao temelj-na i obvezatna literatura za ispitiz pomoænih povijesnih znanos-ti. Struèni su recenzenti knjigedoktori Pavo ?ivkoviæ sa zadar-skog Filozofskog fakulteta iStjepan Sršan, ravnatelj osjeèkogDr2avnog arhiva. Bilo bi nepra-vedno ne spomenuti lektoricuValentinu Majdeniæ, koja je –prisjetimo li se tekstualnih i inih

odlika rukopisa knjige, odnosnoznamenitih scripta – jamaèno od-radila herkulovski posao.

Èinjenica koja æe i svakog lai-ka impresionirati jest da je profe-sor Balta u ovom svojem djeluuvjerljivo, upravo višestrukonadmašio uva2ene prethodnikeJakova Stipišiæa, Stjepana Anto-ljaka i Bartola Zmajiæa – kad jerijeè o broju uvrštenih i obraðe-nih pomoænih povijesnih zna-nosti. Kod njega ih je, naime, èakosamnaest. Naime, doktor Baltaje discipline što ih u svojim pri-ruènicima obraðuju spomenutipovjesnièari (a to su paleografija,diplomatika, filigranologija, kro-nologija, sfragistika, heraldika,veksilologija, genealogija i arhi-vistika) ne samo objedinio u ko-ricama svoje knjige, nego im jepridodao još devet poglavlja sdisciplinama koje nisu zastuplje-ne u priruènicima nijednog odtrojice reèenih autora: epigrafi-ku, metrologiju, numizmatiku,povijesnu geografiju, onomasti-ku i toponomastiku, “ikonogra-fiju, liturgiku i simboliku”, “me-todologiju i tehniku znanstve-nog rada u povijesnoj znanosti”,povijesne izvore i historiografiju,te “vojnu (hrvatsku) povijest”.Taj je popis sam po sebi dojmljivte bi, u naèelu, veæ i tematska ši-rina takvog priruènika bila dovo-ljan razlog da mu osigura dobro-došlicu.

Postignuæa raznaNo, potrebno je samo na ne-

koliko minuta uroniti u sadr2aj-no bogatstvo tog djela pa da seshvati kako ono u sebi nosi takoduboke i toliko temeljne proble-me da se ozbiljne dvojbe morajuosjetiti èak i u pogledu najnaèel-nije dobrodošlice ili pohvale. Tesu dvojbe takve naravi da je i sa-mo raspravljanje o koncepcijidjela – primjerice pitanje zašto jemeðu pomoæne povijesne zna-nosti uvrštena vojna povijest, anije, po istom kriteriju, i eko-nomska ili crkvena ili pak “an-tropološka” – zapravo promaše-no, bespredmetno i uzaludno.Ukratko, sa2memo li osnovnisud koji æemo u daljnjem tekstupotkrijepiti primjerima, pred na-ma se nalazi djelo koje u sebi ob-jedinjuje na prvi pogled nespoji-va i proturjeèna postignuæa: onoje bezoèna kompilacija, vrlo jenesustavno i zbrkano, vrvi sva-kojakim netoènostima i pogreš-kama, ne donosi baš ništa novo uodnosu na raniju i polazišnu lite-raturu, a uz to obiluje besmisle-nim tvrdnjama, stilskim rogobat-nostima i smiješnim praznoslov-ljima. U svjetlu te èinjenice pos-ve èudnovato zvuèi ona autorovanezgrapno sroèena reèenica izUvoda: “Knjiga o Pregledu po-moænih povijesnih znanosti nasta-la je kao plod višegodišnjeg istra-2ivaèkog i znanstvenog iskustva,na temelju sliènih izdavaèkihpothvata, a kao potreba studenti-ma povijesti na fakultetima…”(str. 8).

Letimièan pregled knjige dok-tora Balte mo2emo zapoèeti odstanovitih teorijskih uvida štonam se u njoj nude. Tako se nasamom poèetku predmet knjigedefinira ovim dubokoumnim re-èenicama: “Pomoæne povijesneznanosti temelj su svim povijes-nim znanostima. Pomoæne povi-jesne znanosti slu2e kao discipli-na povijesti i njenom povijesnomznanstvenom istra2ivanju…”(str. 7).

A u poglavlju o “metodologijii tehnici znanstvenog rada” evošto nam doktor Balta, nakon

svojih dugotrajnih, napornih isamozatajnih putovanja po svije-tu znanosti, ima reæi o biti i pri-rodi znanosti kao takve: “znano-st i umjetnost se nadopunjuju ipredstavljaju najvišu manifesta-ciju ljudskog stvaralaèkog genija,koja je uvjetovana zajednicomsredine i materijalnim uvjetimadruštva … U znanosti nema ne-kog širokog puta i do njezinihsjajnih vrhova mo2e stiæi samoonaj koji se, ne strahujuæi odumora, penje njezinim krševitimstazama” (str. 187).

Nešto dalje otkrivaju nam sejoš dublji uvidi u suodnos proš-losti i sadašnjosti, znanosti i in-dividualnosti: “Povijest ne smijebiti samo kronika neponovljivihdogaðaja iz prošlosti, nego onatreba naglasiti funkcionalnostznaèaja oèiglednosti i moguæ-nosti za primjenu njenih podata-ka za suvremene dogaðaje iprobleme (…) Unutrašnje rješa-vanje nekih povijesnih pitanja idobivanje povijesnih èinjenicaostaje u biti i dalje pojedinaènogkaraktera samog istra2ivaèa” (str.189).

Veæ s tih nekoliko reèenicadoktor se Balta kvalificira kao

ozbiljan kandidat za pobjednikana nekoj moguæoj olimpijadibesmislenih i šarlatanskih “znan-stvenih” izjava.

Automatsko pisanjePoglavlje o onomastici i topo-

nomastici prava je riznica zapre-pašæujuæih tvrdnji, koje svojomiracionalnošæu uvelike podsjeæa-ju na rezultate kakvih eksperi-menata s “automatskim pisanje-m”. Tako ondje, na str. 145, saz-najemo da se “prezimenima oz-naèavaju osobe koje obièno nosepodrugljiv znaèaj” (!!!; što godto znaèilo), a zatim se “posprdnismisao o društvenom polo2aju”otkriva u prezimenima kao štosu: Serdareviæ, Kapetanoviæ,Pašiæ, ?upan… (!!!). Tumaèenjetoponomastike još je razigranijei ima sve kvalifikacije da budesvrstano u nekakav nadrealistièki2anr. Impresioniran spoznajomda se u mnogim maðarskim slo-2enim toponimima javljaju kaoelementi imenica vár ‘utvrðenigrad’ i pridjev ó ‘star’, doktorBalta krenuo je u nezaustavljivorazotkrivanje “etimoloških kori-jena” brojnih imena gradova. Ta-ko on toponim Karlovac tumaèikao “ime nadvojvode Karla i grad– vac”, Orahovicu kao “orehou-cz – stari grad”, a Ðakovo – priz-najem da mi je to najdra2i prim-

48

Ivan Balta, Pregled pomoænih povijesnih znanosti, Matica hrvatska, Osijek, 2000.

Šarlatanska krparija u bespuæu povijesnih znanosti

Knjiga na koju smo se osvrnuli naprosto je štetna s obzirom na upotrebu kojoj je izravnonamijenjena

U prijevodima doktora Balte, naime, oèituje setakvo zapanjujuæenepoznavanje la-tinskog jezika da biim buduæi povjesni-èari statusa latin-skog jezika u hr-vatskoj naobrazbimogli jednoga dana pripisati istinsku antologij-sku vrijednost

III/47, 18. sijeènja 2,,1 49

jer – kao “uèenik Diak, o star igrad – var, vo” (!!!). Osim te vr-lo uspješne metode koju mo2e-mo provizorno nazvati ó/vár-metodom, doktor Balta poznaje idruge ništa manje uèinkovitemetode; tako je pomoæu krivihili pobrkanih podataka protuma-èio ime Daruvar kao “zmaj Darui grad – var”, a ?upanju kao “bla-to…” (str. 151).

Kao uèenjak kojeg predanostznanosti ipak nije posve lišilanjuha za pomalo golicave i pro-vokativne teme, doktor Balta jetom u svakom pogledu spekta-kularnom poglavlju o onomasti-ci pridodao i raspravicu pod am-bicioznim naslovom “Onomas-tièka i toponomastièka analizapostanka imena Hrvat i Hrvat-ska”. Tu je na svoj naèin prepri-èao i prepisao mišljenja nekih odsudionika u toj dugotrajnoj i ug-lavnom jalovoj kontroverziji. Ujednom èasu on zapisuje ovakavodluèan rezime: “Ovo bi bila tu-maèenja uèenjaka, koji se nisubavili iskljuèivo filologijom ilipak poviješæu, nego i jednom idrugom znanstvenom granom.Iz njih je jasno vidljivo, bez ob-zira na poneke opreènosti, kojesadr2avaju, da ime Hrvat vjero-jatno nije slavensko, niti su Hr-vati nastali od slavenskih naro-da” (str. 157).

Meðutim, kao oprezan mud-rac, zakljuèio je da u skladu s du-hom vremena raspravicu trebazavršiti u nešto drukèijem i suz-dr2anijem tonu: “Istra2ivanje oonomastièkom korijenu rijeèiHrvat i njihovom genetskompodrijetlu nije završeno, ali da-nas u historiografiji prevladavamišljenje o slavenskom podrijet-lu Hrvata” (str. 159).

Na nama je, oèito, da odabe-remo kojem æemo doktoru Baltivjerovati. U svakom sluèaju, za-vidno razvijena i oportuno sta-mena nacionalna svijest doktoraBalte jasno se iskazuje u ovakvimlijepim i besmislenim reèenicama(u poglavlju o heraldici): “Hrvat-ska je na granicama dr2ava sasvojim nacionalnim grbovima izastavama” (str. 100); ili: “Hr-vatski grb i zastava imaju svojepovijesne korijene i duboko supro2ete (sic!) s kulturom i tradi-cijom Hrvatskog naroda” (str.101). Opisujuæi predigru Mohaèke bitke,pak, doktor Balta piše: “No, KrstuFrankopana veæina ugarskih velikašanije 2eljela (nisu mu prepustili slastpobjede nad Turcima), da opet Hr-vati spase kraljevstvo!?” (str. 281).

A pošto je rekao nekoliko ri-jeèi o pravoslavlju i protestantiz-mu u Hrvatskoj u ranom novov-jekovlju, doktor Balta zakljuèujeovako: “Katolièka crkva u Hrva-ta ipak je sna2na i uspješno seodupire novonastalim religija-ma” (str. 233).

Vojna povijestNajdu2e poglavlje u knjizi

posveæeno je vojnoj povijesti (str.223 – 297). Ono poèinje nizomdefinicija koje kao da su preuzeteiz nekog otrcanog “Pravila slu2beu JNA”. Tako se tu taksativnorazluèuju rodovi vojske, definira-ju korpusi, divizije, brigade itd, azatim se razvrstavaju i opisujuhladna pa vatrena oru2ja. Takosaznajemo npr. ovo: “no2 jeoru2je za rezanje, sjeèenje, stru-ganje i bodenje”. Sa2eta povijestpištolja, pak, u izvedbi doktoraBalte glasi ovako: “Pištolji su sepojavili rano u Europi (za borbuu blizini), kasnije su bili i na bub-njeve s više metaka”.

Meðu svakojakim definicija-

ma neke su oèito zastarjele (npr.“mitraljezi su višecjevne puške”)ili pak gramatièki nedotjerane (obajuneti se ka2e: “nataèe se napušèanu cijev”). Dalje se, upravou sklopu poglavlja o vojnoj povi-jesti, tko bi znao zašto, donosepopisi hrvatskih vladara (knezo-va, kraljeva, banova…), pa uznjih i turskih sultana i papâ, a on-da i popis biskupija i nadbiskupi-ja.

Ukazivanje na faktografskenetoènosti u toj knjizi èini se

zapravo izlišnim, s obzirom natektonske poremeæaje u temelj-noj strukturi djela u cjelini,spram kojih pojedinaène pogreš-ke izgledaju kao površinska pra-šina. Tek radi letimiène ilustraci-je: “U Hrvatsko-ugarskom kra-ljevstvu postojale su dvije metro-pole: nadbiskupija splitska odGvozda i nadbiskupija kaloèkado Drave” (str. 228).

A što je s ostrogonskommetropolijom (ne “metropolo-m”)? Što je, pak, u okvirimasmušene zemljopisne definicijekoja se tu daje, s prostorom iz-meðu Gvozda i Drave? O vre-menima protuturskih ratova ukasnom srednjovjekovlju sazna-jemo, pak, ovo: “Kad hrvatskivelmo2e nisu ratovali protiv Tu-raka, ratovali su izmeðu sebe,npr. kada su 1456. g. odbili na-pade sultana kod Beograda (…)U Budimu, u uroti Ladislav Hu-njadi odsjeèe Ulrichu glavu ma-èem svog oca…” (str. 273).

Most od 14 kmDoktor Balta bez sumnje

smatra vrlo va2nom pojedinostda se radilo baš o maèu Ladislavo-va oca, ali mu je pritom promak-nuo pogrešan podatak da se do-tièno ubojstvo zbilo u Budimu(zapravo se zbilo u Beogradu). Iima li smisla, pred takvim tek-stom, uopæe postaviti pitanje poèemu su to Ladislav Hunjadi i Ul-rik Celjski baš “hrvatski velmo-2e”? U prikazu turskog napredo-vanja pred Mohaèku bitku na str.

282, pak, èitamo: “Turci dolaze uOsijek bez borbe i grade drvenimost (14 km kroz baranjskumoèvaru do Darde, izgraðen za10-ak dana) kojeg zapale poslijeprelaska (nema povratka i uzmi-canja Turaka!)”.

Dakako da ta tvrdnja, koja je izdravorazumski posve nevjero-jatna, ne odgovara istini: velikimost o kojem govori Balta sagra-ðen je tek èetrdeset godina posli-je Mohaèke bitke. Nešto ni2e naistoj stranici ka2e se da je u Mo-haèkoj bitci sudjelovao i “srijem-sko-bosanski” biskup, iako æe sete dvije tada posve zasebne bisku-pije ujediniti tek u 18. stoljeæu.

Meðu studentima obièno kola-ju brojne zanimljive prièice o nji-hovim profesorima, a ni doktorBalta u tome bogme nije iznimka.Rastuæi snowball studentskihupamæenja i predaja o njemu uk-ljuèuje, tako, sjeæanje onih koji susudjelovali u pretipkavanju nekeod njegovih knjiga te se pritom

pitali koji bi mu jezik mogao bitimaterinji, nagaðajuæi da bi tomo2da mogao biti mad2arski, jerse u svakom sluèaju èinilo da muhrvatski nije. Nešto od izvornihjeziènih vrlina doktora Balte sa-èuvano je i u proèišæenom tekstuknjige što je pred nama. U njojæemo, primjerice, u dugaèkompoglavlju posveæenom vojnoj po-vijesti, proèitati i vijesti Tome Ar-hiðakona o Mongolima, preprièa-ne ovako: “Sa sobom vuku velikibroj zarobljenika, osobito naoru-

2ane Kumane i silom ih gone ubitku a ubijaju ih èim vide da sli-jepo nasræu (sic! umjesto “ne sr-æu”) u boj (…) a kada se bore šut-njom hodaju i šuteæi se bore” (str.263).

Manje-više na svakoj stranicinailazimo na reèenice ili sintagmeu kojima nešto nije u redu s izbo-rom rijeèi, usklaðenošæu pade2a,pravopisom, slaganjem glagola iobjekata: “… od tinte raðene odèaði nazivanom atramentum”(str. 21); “Turci zatiæu uporabuæirilice…” (str. 37); “u Hrvatskojse izdavaèkom djelatnošæu grbo-va prvi poèeo baviti…” (str. 91);“o genezi imena Hrvat bavio se iM. Štedimija (sic!)” (str. 153);“zajednièka je obima rasprostra-njenost podruèja” (str. 156), i ta-ko dalje. Ili, kada doktor Balta ci-tira navodnu Kolumbovu senten-cu, ona mo2e ispasti i ovako: “?i-vot ima više mašte, nego što ih miimamo u snovima!” (str. 196).

Znanstvenik i…Da rezimiramo. Doc. dr. sc.

Ivan Balta u osjeèkoj je, pa i u ši-roj slavonskoj, sredini uva2eniznanstvenik i profesor. On ob-javljuje gotovo iskljuèivo u os-jeèkim publikacijama, primjericeu èasopisu [ivot i škola, u Glas-niku arhiva Slavonije i Baranje iu Pravnom vjesniku (izdaje gaosjeèki Pravni fakultet). Osimradova na koje smo se ovdje os-vrnuli, dosad je objelodaniomnogo èlanaka i lijep broj knjiga:Virovitièka %upanija i grad Osijeku zbivanjima 1848. i 1849. godine(Osijek: HAZU, 1997), Povijest– hrvatska povijest, za studenteUèiteljskog studija – za studenteHrvatskog jezika i knji%evnosti(Osijek: Sveuèilište J. J. Stros-smayera, 1997), Pregled povijestisrednje i jugoistoène Europe usrednjem vijeku (Osijek: Peda-goški fakultet, 1999), Slavonija iSrijem 1848. i 1849. godine: hr-vatsko-maðarski odnosi (Vinkov-ci, 2000), te najnovije ostvarenje,pobli2e nam nepoznati Latinsko-bosanski rjeènik (Tuzla?).

Prevladavši granice specijalis-tièke uskoæe, doktor Balta sudje-luje na gotovo svim ovdašnjimsimpozijima, od onih o Podu-navskim Nijemcima ili osjeèkojsecesiji do onih o srednjovjekov-nom gradu Iloku ili mijenamavodotoka Dunava. Uza sve to, iuza sav svoj mnogostrani nastav-nièki anga2man, on se još uvijeksti2e baviti i politikom. Kao je-dan od istaknutih ljudi tada vla-dajuæeg HDZ-a, on je godinu da-na 1997 – 8. obnašao du2nostgradonaèelnika Našica, koje sebrzo morao odreæi zbog “jakihunutarstranaèkih sukoba”, to je-st zbog pobli2e nam nepoznatihrazloga. U istim je prilikama,ipak, uspio zadr2ati mandat vi-jeænika u Našicama. Prema ne-davnom pisanju Glasa Slavonije,upravo je ovih dana obznanio –karakteristièno nelogiènom for-mulacijom – da ubuduæe kanidjelovati kao nezavisni vijeænikte da svoj mandat “ne daje na ras-polaganje ni jednoj politièkojstranci, osobito ne HDZ-u, èijièlan nije više od dvije godine”.

Taj hrabri politièki istup, toporicanje veze s propalom vlada-juæom strankom, taj politièki pai svjetonazorski preokret u jav-nom izjašnjavanju i djelovanjudoktora Balte jest izravna mani-festacija njegove temeljne ideo-loške prevrtljivosti i bezliènosti,koja se na odreðeni naèin mo2eišèitati i iz njegovih “znanstveni-h” napisa. U svakom sluèaju, uistom se èlanku Glasa Slavonije(od 16. prosinca 2000) novi poli-tièki manevar doktora Balte ko-mentira ovim znakovitim i neo-doljivo tipiènim rijeèima: “dr.Balta povlaèi oèekivani potez inapušta politiku, te se vraæa svo-joj katedri za povijest na osjeè-kom Pedagoškom fakultetu, nakojem ostvaruje mnoga zapa2enaznanstvena postignuæa”.

Ne znamo na koja je toèno“postignuæa” mislio autor tog iz-vješæa. Naivno se ponadajmo danije imao na umu i knjigu na ko-ju smo se ovdje osvrnuli, jer onanije ništa drugo doli nadriznan-stvena krparija koja ne samo daje – zbog nepreglednog mnoštvateških nedostataka, promašaja ipogrešaka – zapravo neupotreb-ljiva, nego je, s obzirom na upot-rebu kojoj je izravno namijenje-na, naprosto štetna.

Dubravka Zima

atherine Clément francus-ka je znanstvenica, autori-ca brojnih znanstvenih

studija iz podruèja filozofije, fe-ministièkih kritika, rasprava, bilaje i novinarka, TV-producentica,diplomat i sveuèilišna profesori-ca. Osim toga do sada je objaviladevet romana, od kojih nekolikopripada 2anru omladinske knji-2evnosti, a veæina ih je prevedenana sve velike svjetske jezike.Svjetsku je slavu, pak, doèekala somladinskim bestseleromThéovo putovanje, kojim se sadapo prvi put predstavlja hrvatskojpublici koja nije specifiènijezainteresirana za feminizam ili fi-lozofiju. Objavljeno 1997.Théovo putovanje postiglo je sja-jan uspjeh, kako na izvorniku ta-ko i u brojnim prijevodima, a kri-tièari ga rado i nadahnuto uspo-reðuju sa Sofijinim svijetom Jos-teina Gaardera, teorijsko-filo-zofsko-literarnim bestselerom,koji je prije nekoliko godina nazanimljiv i svje2 naèin predstaviopovijest filozofije. Slièno kao iGaarder, ni Catherine Clémentnije mogla promašiti: u svojem jeromanu pokušala predstaviti, sa-2eti i objasniti religije svijeta, nji-hovu povijest, kljuène dogaðaje iaktere, sukobe i meðusobne od-nose. Jasno je pritom da je u tak-vom spoju literature i religijskepopularne znanosti knji2evnostna gubitku, no u ovom sluèaju toi nije toliko va2no – roman je us-pjeh postigao prvenstveno zah-valjujuæi svojoj jednostavnosti ièitljivosti pa tako i razumljivostimlaðoj èitateljskoj publici, kojojje prvenstveno i namijenjen.

Put oko svijetaFabula ovog opse2nog romana

zaista je vrlo jednostavna; èitateljnaime prati bolesnog èetrnaesto-godišnjaka Théa na njegovu putuoko svijeta, što ga je poduzeo za-jedno s ekstravagantnom i boga-tom tetkom Martom. Théova jebolest podmukla, ali tajanstvena,i razvijena zapadna medicina zanju ne pronalazi lijek. Bolest se,meðutim, podrobnije ne opisuje:ono što èitatelj saznaje jest da seona nalazi u Théovoj krvi, da jesimptomatiziraju nesvjestice, sla-bost i krvarenje iz nosa, te da jefrancuski lijeènici pokušavaju dr-2ati pod kontrolom tabletama.Théo je, dakle, sa èetrnaest godi-na nenadano i prerano suoèen sasmræu, s vrlo malo ili nimalo na-de u spas. Pritom, momak je iinaèe pomalo slabašan, lako seumara te ne ljubi pretjerano spo-rt, ali je zauzvrat vrlo inteligen-

tan, zaljubljen u knjige i raèuna-la, jednom rijeèju pravi suvreme-ni tinejd2er, odrastao u obiteljipunoj ljubavi i razumijevanja, s

jednom sitnom, gotovo neznat-nom ranicom na inaèe sasvimskladnom obiteljskom tkivu: za-tajena mu je smrt brata blizancaprilikom poroda. U èasu kad seèini da je bolest pobijedila i daTheu nema spasa, bogata tetkaMarta, kao jedno od svojih uobi-èajenih, sasvim nepredvidljivihrješenja, odvlaèi Théa iz samogsrca razvijenog zapadnog svijetas najnaprednijom zamislivommedicinskom njegom i zaštitomu uzbudljivo putovanje oko svi-jeta; oni, meðutim, ne putuju ka-ko bi zabavili i razonodili neizlje-èivo bolesnog mladiæa, nego ka-ko bi mu pokušali pronaæi lijek ilimoguænost izljeèenja. Èine to,ponovno, na bajkovit i pomaloiracionalan naèin: kako je Théoodrastao u svjesno i razumnoateistièkoj obitelji, koja mu nijeponudila nikakve religijske spoz-naje, premda mu nije ni uskratilamoguænost da do njih pokušadoæi sam, kad za to osjeti potrebu,“nastrana” teta Marta vodi ga,zapravo, na putovanje koje bi semoglo nazvati religijsko-inicija-cijskim; Théovo je putovanje putreligijskog obrazovanja, prouèa-vanja i, naposljetku, originalnespoznaje. Njihova je polaznatoèka Théov rodni Pariz te zatimjasan, premda pomalo krivudavput prema istoku, preko Jeruza-lema, Kaira, Luksora, Rima, Del-hija, Benaresa, Darjeelinga, Cal-cutte, Jakarte, Kyota i Tokia, padalje ili natrag do Moskve, zatimIstanbula, Dakara, Bahie, NewYorka, te ponovno u Evropu –preko Praga do Delfa, konaènogodredišta. Na svakoj od tih “sta-nica” Théu se, uz pomoæ mrzo-

voljne, ali tolerantne ateistkinjetete Marte i odabranog vodièapredstavlja pojedina religija injen naèin tumaèenja svijeta,

èovjeka, ljudske prolaznosti i od-nosa prema Bogu.

Svjetske religijeNijedna od predstavljenih re-

ligija ne dobiva povlašteno mjes-to niti joj se imputira ispravnostili izdvojenost, osim što je ateis-tkinja teta Marta oèekivano i ublago ironijskoj maniri pomalosklona budizmu, kao što i prilièiprebogatoj i dokonoj zapadnja-kinji, jer to je filozofija koja mo%ebez Boga, kako objašnjava. Jasnoje, dakle, da je Théovo putovanjeizlika za skraæeni teèaj svjetskihreligija, za duhovitu interpretaci-ju ljudskih pokušaja da dokuèenedokuèivo; u skladu s tim Théoupoznaje i komentira razlièite re-ligijske obrede i obièaje, vjerova-nja i grijehe, sukobe i progone,naèine obo2avanja i naèine kaja-nja, spoznaje i pomirenja – odkršæanstva sa svim njegovim raz-lièitim vidovima, zatim judaizma,islama, do budizma, hinduizma,vjere indijskih sikha, pa do afriè-kih animista i afrobrazilskih kul-tova, i u svemu tome sa šarman-tnom bistrinom i neposrednošæuuoèava i povezuje jednu i uvijekistu èovjekovu potrebu za onos-tranim. Pojedine etape puta pri-tom se redaju jasnom zemljopis-nom logikom, no Théo ih, po za-misli tete Marte, otkriva postup-no, rješavajuæi zagonetke kojedobiva od nepoznatih ljudi naneoèekivanim mjestima, što nali-kuje na razlièite razine u raèunal-nim igrama što ih je kuæi rado ig-rao.

No kako putovanje odmièe,postaje nam jasnije da ono što jena poèetku izgledalo kao spretna

dosjetka smještanja enciklopedij-skih podataka u realistièku pri-povijest postaje bajkovita, ali izamršena prièa u kojoj Théova

bolest više nije fizièka, veæ du-hovna, i kao takvoj jedini joj jemoguæi lijek duhovan. Èudesnoizljeèenje tako postaje duhovnoizljeèenje, “dovršavanje” Thea,koji je, ne znajuæi da je pre2ivjeliblizanac, nu2no nedovršen i nec-jelovit, i kao takav, jasno, boles-tan. Time prièa dobiva jednu sas-vim drukèiju dimenziju, jer ned-vosmisleno poruèuje da je atei-zam, odnosno nepriznavanje inetraganje za Bogom opasno,premda je zakljuèak što ga auto-rica donosi pomalo neoèekivan.

Što je Bog?Naime, Théovi su ateistièki

roditelji svoga sina svjesno naz-vali Bo%jim darom, no njemu susamome prepustili da pokuša od-gonetnuti što je to Bog koji ga jedarovao. Pritom mu nisu dali ni-kakve upute kako i gdje da gatra2i, ali ga nisu ni spreèavali daga po2eli upoznati – što je strate-gija koja je danas vrlo popularna ilegitimna u civilizaciji koja poku-šava biti tolerantna, politièki ko-rektna, multikulturalna, multiet-nièka i napredovati upravo snoš-ljivošæu i prihvaæanjem famoz-nog Drugog. No Clément oèig-ledno ne smatra takvu strategijuispravnom – njezin se lik razbo-lio upravo zato što mu je uskra-æeno religijsko obrazovanje, bezobzira na svjestan i odgovoranstav koji je do toga uskraæivanjadoveo. A ozdravit æe tek kadupozna i spozna duhovnu stranusvoga biæa, odnosno kad spoznajedinstvo tjelesne i duhovne di-menzije èovjeka.

Jasno je da u tako koncipira-nom djelu Clément ne mo2e i nesmije zauzeti stav: stoga njenThéo priznaje da je na putu krozreligije osjetio bo2ansku snagu,da ju je pronašao svuda pomalo,da ljudi nemaju izbora i morajunastojati shvatiti Boga kako biuopæe mogli 2ivjeti, da je duhov-no ozdravljenje prethodilo i uv-jetovalo fizièko, i da, na kraju,njegovu bolest nije izlijeèio nije-dan Bog, nego vjerovanje samo.Na kraju putovanja on iznosisvoju vlastitu spoznaju o propu-tovanom, usporedivši vjerovanjesa stablom koje raste iz zemlje,od ljudi, prema nebu, k Bogu;grane su mu pojedine religije, azaèetnici tih religija vrtlari kojibrinu o stablu. No nije va2no štoje na kraju ili na vrhu toga stabla,zakljuèuje Théo, ali nije me nibriga, jer ja vjerujem u stablo sa-mo. Putovanje i potraga postalisu tako sami sebi svrha, no sve jekako treba biti, Théo je ozdravio,2ivot mu se smiješi, simbolikadevetomjeseènog putovanja od-ra2ava se u trudnoæi Théove maj-ke i umno2ava u imenu Théovebuduæe sestrice Zoe, a molitvakoju Théo na kraju èita zajednosa svojom djevojkom Fatou, Se-negalkom koja mu je tokom pu-tovanja pomagala telefonskimsavjetima poput Pitije, molitva jeljubavi, miru i svemiru, izreèenablistavim, patetiènim i zavodljivosimbolièkim jezikom: i bilo vamjasno ili ne, svijet se, bez sumnje,kreæe kako mora, i tako dalje.

Smisao potrageNema nikakve sumnje da

Clément nije mogla ni 2eljela da-ti nikakve – a pogotovo ne jed-noznaène – odgovore i da je svo-ju odgovornost prema mladoj èi-tateljskoj publici shvatila vrloozbiljno: Théovo putovanje sas-vim sigurno nije knjiga o Bogu.Ali, sreæom, jednako tako nije nipriruènik duhovne samopomoæiili coelhovske samopouzdane re-ligioznosti. Clément je u svojimstavovima jasna: sve postojeæereligije tvrde da postoji Bog i daje On na dobro ljudima, ukolikose oni pridr2avaju ustanovljenihnormi ponašanja, ali to, meðu-tim, ne znaèi da ijedna od njihima pravo. Autorica stoga èvrstoi nedvosmisleno zastupa moguæ-nost izbora, pa premda ga samane èini, ne zamjera onima koji suga napravili. Dakako, nisu izos-tavljeni ni meðusobni sukobi re-ligija, netolerantnost i nefleksi-bilnost, okrutnosti i 2rtve, me-ðusobna nerazumijevanja i ne-dostatak 2elje za razumijeva-njem, ali Clément je svima rav-nopravno dala moguænost da op-ravdaju te manje sjajne manifes-tacije svojih vjera. I svemu tomejednostavno nema zamjerke: po-litièki maksimalno korektna, to-lerantna i poticajna, nepristrana iduhovita, ova knjiga upravo jekrasan primjer odgovornosti ihrabrosti u vrlo široko shvaæe-nom podruèju omladinske knji-2evnosti gdje postoji neprestanapotreba za štivom koje potièesnošljivost i razumijevanje.Ujedno, ona je i savršeno univer-zalna, bestrasna i bezbojna, kakvisu veæ po definiciji takvi savršenokorektni projekti. No u svoj tojsavršenosti moguæe je da se iClément u neèemu vara: potis-kujuæi u drugi plan Boga, a istièu-æi kao va2nije traganje za Njim,ona naglašava da je grijeh imagi-narna kategorija koju su izmislililjudi, i njen Théo dokazuje koli-ko grana, toliko definicija grijeha.Svakako, ako, poput Théa, kaogrijeh shvatimo alkohol, konzu-miranje govedine ili svinjetine,otkrivanje kose ili sliène zabraneraznih grana religijskog stabla –ako se, dakle, grijeh odnosi nastablo, samo stablo koje je samopo sebi postalo religija, a ne nanjegov nevidljivi vrh koji se gubiu oblacima, da preuzmemoThéovu metaforiku. No postavi-mo li pitanje grijeha koji bi seodnosio na Boga, tu nam Cléme-nt ne mo2e dati odgovor. Ili, bo-lje, ne smije – jer ako je njezinaodluka da ne donosi nikakve od-luke, odnosno da ne pravi nikak-ve izbore kako bi ostala savršenoi neopredijeljeno korektna, jasnoje da se ne mo2e i ne smije prih-vatiti pitanja veze etike i morala.

Bez obzira na to, Théovo jeputovanje dobrodošao i osvje2a-vajuæi put, premda mjestimice te-2e prohodan zbog na2alost po-malo nezgrapnog prijevoda. Nje-gove su vrline insistiranje na dija-logu, upuæenost i jednostavnopovezivanje èesto zamršenih ka-tegorija i sve su to sjajne prepo-ruke, èak i za poslovièno nezain-teresiranog hrvatskog èitatelja –pogotovo kad su u pitanju ovakoopse2na izdanja. Zabavno, mjes-timice duhovito, iscrpno, ali ne inaporno, epsko u zahvatu, a lir-sko u detaljima, Théovo putova-nje kompetentno pru2a uvid unajrazlièitije manifestacije èovje-kove 2udnje za spoznajom – i tojednako mladima, kao i ne-toli-ko-mladim èitateljima.

50 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

RReelliiggiijjee ssvviijjeettaa oobbjjaaššnnjjeennee ddjjeecciiThéovo putovanje izlika jeza skraæeni teèaj svjetskihreligija, za duhovitu interpretaciju ljudskih pokušaja da dokuèe nedokuèivo

Catherine Clément: Théovo putovanje, Hena com,Zagreb, 2000.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 51

Gordana Crnkoviæ

tanko Andriæ, roðen 1967, kao pi-sac i znanstvenik u2iva izniman ug-led u krugovima domaæih knji2ev-

nih profesionalaca. Andriæ je ipak više ci-jenjen nego èitan; u nas je zapravo vrlomalo idealnih adresata njegovih literarno-znanstvenih tekstova. Andriæevi tekstovispajaju akribiju, uèenost, ukljuèenost ueuropska znanstvena strujanja s duhompostmodernizma, koji se iskazuje u naèi-nu na koji je zaokupljen s formom teksta(primjerice s fragmentom, sa2imanjem,enciklopedijskom natuknicom i dosjet-kom), ali i u znati2elji za suvremenu po-pularnu kulturu, barem one njezine feno-mene koje smatra relevantnima. Andriæe-va erudicija, stilska rafiniranost i podnoš-ljiva mjera pretencioznosti osobine suovog pisca koji svojim nevelikim djelomsvjedoèi da postmodernizam ne moranu2no biti istovjetan površnosti. Èitateljakoji su posve pripremljeni za Andriæevetekstove zato kod nas ima vrlo malo, uzmalo zlobe moglo bi se reæi da ih ima teknekoliko: onih koji dovoljno dobro poz-naju Andriæevo znanstveno podruèje –srednjovjekovlje – no istodobno imajusenzibilitet za suvremene znanstvene ikulturalne trendove. Koliko je Andriæ ci-jenjen potvrðuje i èinjenica da je njegovazbirka eseja, znanstvenih rasprava i ranihliterarnih pokušaja pod naslovom Dnev-nik iz JNA objavljena u izdanju uglednogDurieuxa, nakladnika koji prema samora-zumijevanju objavljuje ponajprije disiden-te i one koji prkose hrvatskoj ksenofobiè-nosti devedesetih, koji je nadalje otvorenkultnim piscima i literarnim prvijencima,no vrlo rijetko objavljuje zbirke znanstve-nih èlanaka.

Glose, traktati i arabeskeI sam Andriæ kompozicijom knjige

nastoji sugerirati da njegovi èlanci nisu ti-pièni predstavnici 2anra. Knjigu je podije-lio u tri dijela: glose obuhvaæaju fragmen-te s margina znanstvenih istra2ivanja(srednjovjekovlja) i bilješke zapisane uzostalu lektiru; traktati se ponovno, ovogaputa u obaveznijoj formi znanstvene ras-prave, bave autorovim matiènim znan-stvenim podruèjem, uz neke iskorake upolitièku i prirodnoznanstvenu suvreme-nost; arabeske donose raznolike literarnefragmente, od ranih radova iz sredineosamdesetih do novijih pokušaja. Literar-ne arabeske manje su dojmljiv dio knjige uodnosu na eseje (ili, kako ih autor naziva,glose i traktate); veæina Andriæevih ranihliterarnih pokušaja, dr2im, ne zaslu2uje daih se izdvaja u posebnoj analizi. Zanimlji-vo je da je knjiga naslovljena prema Dnev-niku iz JNA, pisanom 1986. i 1987, koji jesigurno najzreliji tekst meðu Andriæevimranim radovima, no isto tako sigurno nijesredišnji tekst knjige. Provokativnost ijednostavnost tog naslova zacijelo su po-taknule autora i nakladnika da premadnevniku naslove knjigu, no Andriæ jeipak u tekstovima u kojima se pro2imajuznanstveno i literarno bolji nego u dnev-

nièkom diskursu. Andriæeve bilješke izJNA zanimljive su utoliko što navješæujuautorov senzibilitet za morbidno i herme-tièno, donose skice moguæih (nikad napi-

sanih) prièa i ambicioznijih pseudoznan-stvenih djela i pokazuju autorovu intri-gantnu sklonost radikalnoj autoironiji,primjerice u bilješci koja govori o dvos-trukosti pisanja i èitanja, o plemenitostimaštanja i istodobnoj rugobi taštine, se-biènosti i zaglupljenosti.

Sakupljaèi i izluèivaèiO tome kako Andriæ vidi sebe kao pis-

ca govori èlanak (no dobro, traktat) Ku-pališno èudovište ili o istra%ivanju srednje-ga vijeka iz 1999, èlanak kojega je naslov,što je zgodno, preuzet iz pogrešno napi-sane rijeèi u dokumentu, tako da je topo-nim Batmonostor postao Bath Monster.O vlastitom autorskom senzibilitetuAndriæ piše ne bez autoironije. Svoje pisa-nje naziva usputnim potkradanjima i slu-èajnim ulovima, a svoju spisateljsku stra-tegiju skupljaèkom strategijom koja je èakdegradacija, izopaèenje djelatnosti kakva seod pisca oèekuje. Pisci skupljaèi suprot-stavljeni su piscima izluèivaèima. Izluèi-vaèi posjeduju sposobnost sustavnog pi-sanja koja slièi umijeæu konverzacije, doksenzibilitetu pisca skupljaèa odgovara up-ravo historiografsko istra2ivanje sred-njovjekovnih tema, s uporištem u ograni-èenoj kolièini dokumenata koju je mogu-æe kontrolirati. Andriæ ne propušta istak-nuti – uz nešto patetike – svoju posveæe-nost poslu, 2elju da za rad ima na raspola-ganju neogranièeno vrijeme. Opisuje kakotraganje za banalnim èinjenicama potièeraèvanje i grananje istra2ivanja, dok osnov-ni tekst sporo napreduje, pišete goleme fus-note, i upravo ti manji projekti koji se ot-varaju uz put i fusnote èine glavni sadr2ajove knjige. Andriæ je dakle sebe kao piscaprikazao uz nešto afektirane skromnosti,no istodobno vrlo precizno je istaknuosvoje vrline (emotivan odnos prema svo-jem poslu i svojoj lektiri) i mane (odreðe-nu sputanost, kadikad oklijevanje da sepoentira, zbog kojih su neki njegovi tek-stovi dosadni). Naravno, pitanje je da li jeu doba publicistièkog brbljanja takva spi-sateljska sputanost (to jest skupljaèka stra-

tegija) doista degradacija, kako veli Andriækoji voli upeèatljive formulacije. Ili je pakosuðenost na fragment i skicu upravo os-mišljena pozicija današnjeg pisca, koja

svjedoèi o suvislomodnosu prema suv-remenosti.

MilenarizamIpak, u najboljim

tekstovima Andriænadilazi svoju sputa-nost, tako primjeri-ce u èlanku (trakta-tu) Od apokalipsedo melankolije u ko-jemu se usporeðujudva jedinstvena sim-bolièka dogaðaja –1000. i 2000. godina.Kako je i oèekivano,autor pokazuje od-lièno poznavanjehistoriografske lite-rature koja iz razli-èitih oèišta temati-zira apokaliptièkikarakter 1000. godi-ne, no i usporedbasa svijetom 2000. te-ma je u kojoj se kre-æe s iznimnom lako-æom, analizirajuæisuvremene fenome-ne kao što su scena-riji moguæih katas-trofa, milenijskibug, upotreba pre-fiksa «post» za oz-naèavanje intelek-tualnih strujanja,naposljetku melan-kolija kao prevlada-

vajuæi osjeæaj na prijelomu 2. i 3. tisuælje-æa. Ovakvoj kozeriji Andriæ je sklon samokada tekst barem dijelom ima uporište ustudiju literature, istra2ivanju problema.

Zanimljivo je da èlanke knji2evnokri-tièke naravi Andriæ svrstava u glose, odre-ðujuæi na taj naèin knji2evnokritièku dje-latnost kao bilje2enje na marginama tek-sta, s kojim se nepretencioznim odreðe-njem, mo2da, dio suvremenih kritièara nebi slo2io. Najbolji Andriæevi èlanci u tomsegmentu knjige pokazuju da se darovito-st tog pisca u potpunosti realizira jedino ususretu s temama do kojih je autoru in-timno doista stalo. Tako su èlanci Kakosam otkrio Srednju Europu i O èitanju Ki-ša osobni zapisi o vlastitom intelektual-nom sazrijevanju, u kojima se, kao usput,dopire i do preciznih analitièkih odredni-ca literature o kojoj se govori. Radi se oautoru koji ne funkcionira kao distancira-ni promatraè knji2evnog poprišta, negonajzanimljivije, nadahnute tekstove pišeprikazujuæi pisce koji artikuliraju nešto odnjegovih osobnih nazora o knji2evnosti.Iz intimne perspektive interpretira se pro-za Bruna Schulza i Danila Kiša, ali i kul-turni fenomen kakav je èasopis Gordo-gan. Tekstovi koji izravnije tematizirajuknji2evna djela, nastojeæi umjesto intim-nog pogleda ponuditi hladnu analizu, so-lidni su, ali nisu toliko intrigantni, takotekst o Filozofiji vina Bele Hamvasa i oromanu Hervea Bazina Guja u šaci.

TraktatiEseji (traktati) o temama izvan u2eg

Andriæeva znanstvenog i knji2evnog inte-resa tekstovi su kojima se Andriæ pred-stavlja kao neobièna pojava u hrvatskojhumanistici. Školovan, izmeðu ostalog, ina francuskoj kulturi, Andriæ pokazujesklonost da povremeno podigne pogledizvan svojeg uskog znanstvenog podruèja.U èlanku Cancer invictus (1996) Andriæse suvereno kreæe struènom, medicin-skom razinom problema, znanstvene èi-njenice povezuje zdravim razumom i uo-èava simbolièku razinu teme, antropološ-

ke paradokse koji su uz nju vezani. Natrenutke iznenaðuje dubinom uvida, s la-koæom se upušta u raspravu o polo2ajuèovjeka, štoviše u ironiziranje teološkeperspektive, u što se Andriæ mo2e upusti-ti jer poznaje kazuistiku i teološki tip ar-gumentacije. Andriæ dakle kadikad nadila-zi vidokrug matiènog polja istra2ivanja, alis nekim temama uopæe ne uspijeva izaæina kraj, primjerice kada tematizira feno-men politièkog u tekstu Bilješke o našemseparatizmu. Istina, radi se o èlanku (trak-tatu) iz 1990, prijelomne godine u kojoj jeprognozirati svakako bilo nezahvalno, pabi tako sada, deset godina kasnije, biloposve neumjesno i zakašnjelo pobrojatiAndriæeve optimistiène najave koje je ta-da tek zapoèelo desetljeæe kasnije deman-tiralo. Zadr2at æu se zato tek na dvije na-pomene. Osobina Andriæevih èlanaka ina-èe je dosjetljivost kada je rijeè o kompozi-ciji teksta: on nerijetko poèinje sa spored-nom temom koja najavljuje glavnu, koristidosjetku i igru, na razne naèine izbjegavaobièno, banalno izlaganje problema. Takosu i Andriæeve Bilješke o našem separatiz-mu moderno napisane, s maštovitim po-èetkom: autor priznaje da nema jasna nac-rta za svoj èlanak, pa koristi èetiri šiljila sasvojeg radnog stola kao svojevrsno meto-dièko polazište teksta. Šiljila su u èetirirazlièita oblika – svjetiljke, zvona, globusai telefona – i simboliziraju èetiri kuta gle-danja na problem. Slijedi tekst u kojemuse uspomene iz djetinjstva, uglavnom otome kako njegova rodbina i mještani gle-daju na nacionalno pitanje, prepleæu sa ci-tatima iz lektire i osobnim refleksijama.Kao osobno stajalište Andriæ istièe nes-klonost manihejskom rasuðivanju i skep-su, premda se uoèava i oduševljenje tadaš-njim društvenim promjenama i mo2e serazabrati, mada autor o tome nigdje jasnone govori, sklonost konzervativnoj pozi-ciji i arhaièna zaokupljenost zavièajnim(slavonskim) temama, uz distancu premaekstremnim inaèicama takve pozicije. Pa-radoksalno, Andriæeva sklonost igri per-spektiva u ovom se tekstu pokazuje djeti-njastom. Odsutstvo pojmovne jasnoæe ilogiènog izvoda jednostavno je nepriklad-na pozicija kada se piše o socijalnoj i poli-tièkoj suvremenosti. Neprestana sumnjamo2e biti plodonosna pozicija pripovjed-nog subjekta, ali vrlo je problematièno pi-sati o suvremenoj politici i recentnoj po-vijesti bez jasnog stava ili odluènosti da setaj stav formulira.

Generacija šezdesetihDruga napomena u vezi s Andriæevim

Bilješkama o našem separatizmu odnosi sena Andriæevo mjesto meðu piscima roðe-nima šezdesetih godina. U jednom inter-vjuu Andriæ je sebe opisao kao pisca kojije u neizljeèivom nesporazumu s duhomvremena, dodavši da knji%evnost koju pišedanas ovdje nikoga ne zanima. Autorovebilješke o vlastitu sazrijevanju, ukljuèeneupravo u èlanak o separatizmu, u kojimaon navodi da je veæ kao srednjoškolac èi-tao, kako ka2e, dragocjene hrvatske èaso-pise, vodio duge rasprave o sudbini Hr-vatske i tako dalje, otkrivaju barem jednudimenziju autorove razlièitosti. Generaci-ja s kojom je dijelio sazrijevanje u dobamekog totalitarizma formirala se u duhukozmopolitizma, utemeljenog dakako vi-še na konzumiranju uvezene popularne ivisoke kulture, nego na bistrenju polito-loških kategorija. Da je Andriæev tekst oseparatizmu odreðeniji i konzistentniji,bio bi mo2da i uvjerljiviji, pa bi se taj au-tor mo2da afirmirao kao konzervativnaprotute2a svojoj generaciji, koja je poèet-kom devedesetih šutjela, da bi se u drugojpolovici desetljeæa nametnula tekstovimamraènog raspolo2enja i društvenom kriti-kom. Buduæi da je jasna pozicija izostala,ostaje zakljuèiti da èlanak narušava poziti-van dojam o zbirci Dnevnik iz JNA. Knji-ga donosi barem nekoliko tekstova kojidaleko nadilaze prosjek suvremene esejis-tièke produkcije u Hrvatskoj, zato je štetašto autor, inaèe kako smo vidjeli sklon au-toironiji i skepsi, nije bio oprezniji kada jelistao i za knjigu odabirao svoje tekstovenapisane u vrijeme kada je imao dvadeset ikoju godinu.

Netipièan predstavnik 4anraAndriæeva erudicija, stilska rafiniranost i podnošljiva mjerapretencioznosti osobine su ovogpisca koji svojim nevelikim djelomsvjedoèi da postmodernizam nemora nu4no biti istovjetan površnosti

Stanko Andriæ, Dnevnik iz JNA i druge glosei arabeske; Zagreb, Durieux, 2000.

Nenad Mišèeviæ

zdanje Guèetiæeva glavnog djela dijaloga o

dr*avi, popraæeno obilnim i eruditskim bi-

lješkama, za naše je prilike monumentalan

poduhvat. Vrlo je vjerojatno da je rijeè o najznaèajni-

jem djelu iz politièke filozofije ikad napisanom kod

nas. Uz naslovno djelo objavljena su dva kratka spisa,

Graðanski naputci i Pohvala graðanske èasti.

Nikola Guèetiæ je *ivio i djelovao u drugoj polovi-

ci šesnaestog stoljeæa, prete*no u Dubrovniku, ali je

meðunarodno priznanje, ono u Italiji, stekao još za *i-

vota. Djelo je pisano «secondo la mente di Aristotele

con esempi moderni», tako da u dijalogu Guèetiæ i Ra-

njina vrlo slobodno slijede i komentiraju Aristotelovu

Politiku. Oèiti su isto tako utjecaji Cicerona i Bodina.

Prireðivaè M. Šišak nudi opse*nu uvodnu studiju u ko-

joj Guèetiæa smješta u njegov prostorni i vremenski

kontekst i vrlo razborito raspravlja o njegovoj origi-

nalnosti. Istièe autorov eklektizam i va*nost tada ak-

tualnih politièkih primjera koje upotrebljava kao ilus-

tracije, te iznosi i brani pretpostavku da je na autoro-

va shvaæanja duboko djelovala politièka praksa Dub-

rovaèke Republike. Buduæi da ovom povijesnom pris-

tupu nemam što dodati, u prikazu æu se ogranièiti na

pomalo impresionistièke primjedbe grupirane oko

dvije glavne teme, povijesnu specifiènost s jedne stra-

ne, i odnos spram republikanske tradicije s druge.

Politièki status, bogatstvo ikrepost

Danas bi se, u eri obnove zanimanja za aristote-

lovsku tradiciju u politièkoj filozofiji, Guèetiæ teško

mogao potu*iti da su njegove teme neaktualne. Za po-

èetak, vrijedi istaknuti dvije komponente koje aristo-

telovsku tradiciju odvajaju od novovjekovne. Prva i

najopæenitija tièe se etièke funkcije dr*ave, odnosno

«grada» kako ga zove Guèetiæ: dr*ava grad prije sve-

ga je škola i arena moralne vrline. Njegova je politika

perfekcionistièka, usmjerena na usavršavanje graða-

na. Jedan od glavnih ciljeva «grada» formiranje je

moralnih graðana te time osiguranja sreæe za svoje

graðane. Aristotel «smatraše da svo savršenstvo neke

dr*ave le*i u dobru odgoju graðana koji je svojim sku-

pom èine». Stoga su oni koji ne sudjeluju u tom odga-

janju «prikrivene izdajice». Za novovjekovnu i suvre-

menu politièku teoriju ova su shvaæanja, naravno,

neodr*ivo paternalistièka. «Pretjerana briga dr*ave

nanosi štetu energiji za djelovanje i moralnom karak-

teru», piše još 1792. Von Humboldt u djelu o granica-

ma dr*avnog djelovanja. No je li moguæe oèuvati neš-

to od aristotelovskog perfekcionizma, a da se time ne

naškodi samostalnosti pojedinca; to je pitanje koje

danas obnavljaju neoaristotelovci kao i liberali per-

fekcionisti.

Druga je komponenta pomalo simetrièna prvoj.

Aristotelovska politièka teorija kojoj pripada Guèetiæ,

pravednu raspodjelu politièkog statusa, «èasti» kako

bi on rekao, vidi kao temeljni problem politièke pra-

vednosti. Ono što je dano prirodna je raspodjela bo-

gatstva, talenta i moralnih dispozicija u populaciji, a

Guèetiæ kao danosti navodi «bogatstvo, slobodu, ple-

menitost, èestitost i krijepost». Na primjer, u «gradu»

*ivi sirotinja, tj. fizièki radnici, zatim srednja klasa

razmjerno bogatih trgovaca, a *ive i bogataši, što pri-

padnici starog plemstva, što novopeèeni tajkuni. Ono

što se tra*i jest kako s obzirom na tu raspodjelu pred-

politièkih dobara raspodijeliti politièki status. Stoga

je, kako primjeæuju suvremeni komentatori, ovdje op-

æa teorija pravedne raspodjele kamen temeljac teorije

politièkih institucija. I ovdje susreæemo bitnu razliku

tradicijske i suvremene politièke osjetljivosti. Današ-

nji liberalno-demokratski senzibilitet vidi u raspodjeli

politièke moæi va*no sredstvo za kompenzaciju pred-

politièke nejednakosti. Politièka su prava remedijalna.

Sirotinja mora biti zastupljena u saboru da bi politiè-

kim mjerama mogla kompenzirati svoje siromaštvo,

*ene moraju biti zastupljene u politici da bi otklonile

nejednakosti koje proizlaze iz prirodne raspodjele za-

dataka u reprodukciji. Aristotelovska tradicija pak ne

samo da uzima nejednakosti kao dane, veæ i skoro kao

nepromjenjive i takve da ne tra*e nikakvu politièku

odštetu. Politièka pravednost ne kompenzira pred-po-

litièku nejednakost, nego je slijedi. «Po svojoj su pri-

rodi siromaštvo i bogatstvo oni prema kojima se dije-

le vladavine, koje se pak najoèitijim putem nazivaju

vladavinama malobrojnih i mnogobrojnih». Toliko o

specifiènostima tradicije.

Guèetiæ kao konzervativni re-publikanac

Na kraju, okreæem se komponentama koje bi

mogle pribli*iti Guèetiæa današnjici. Ako prihvatimo

da je njegovo pisanje, kao i pisanje drugih sliènih mu

autora, umnogome prilagoðavanje aristotelovskog i

ciceronovskog predloška realnosti kasnorenesansne

sredozemne Evrope, time nismo stigli do kraja anali-

ze. Stari recepti u promijenjenom kontekstu mogu

stvoriti novu kuhinju, i to je moguænost kojoj se valja

ukratko okrenuti. Aristotelovska tradicija velièa poli-

tièku formu koju naziva «republikom», odnosno «po-

litijom». Nju karakterizira prije svega sudjelovanje

svih graðana u politici. (Nalièje tog privlaènog prijed-

loga jest da nije svaki Atenjanin ni Dubrovèanin gra-

ðanin: prosti puk je opet iskljuèen!). U idealnoj re-

publici svaki graðanin ponekad obnaša politièku du*-

nost. Aristotel je dobro uoèio da je za to potrebna raz-

mjerna jednakost i pridr*avanje sredine: «Bit æe dakle

savršen onaj grad kojeg èine umjereni graðani», piše

na njegovu tragu Guèetiæ.

Republiku nadalje karakterizira graðanska èast,

opravdani ponos zbog pripadanja politièkoj zajednici.

Guèetiæ u Pohvali raspetljava èvor koji bismo mogli

nazvati «paradoksom èasti»: «ako èast proizlazi iz

kreposti i nije u tuðim rukama», kako je moguæe da

mi èast ukazuju drugi i kako mo*e biti racionalno da

mi do takve èasti bude stalo? Asocijalno, epikurejsko

rješenje je da se prihvati da èast iskazuju drugi, i da

joj se stoga odrekne svaka vrijednost. Suprotno, ul-

trastoièko rješenje bilo bi da se zanijeèe ovisnost èasti

o drugima. Guèetiæ nudi rješenje koje bismo mogli

opisati kao «ratifikacijsko»: naša èast u minimalnom

smislu proizlazi iz naše kreposti, a u punom smislu

ovisi o priznanju, ratifikaciji onih koji su mudri i kre-

posni. Stoga «nastojim steæi èast kao potvrdu svoje

kreposti». Konaèno, republika tra*i graðansku krepo-

st: graðanin mora biti spreman sudjelovati u politiè-

kom *ivotu, biti spreman *rtvovati svoju komotnost

svakodnevnim zahtjevima javnog prostora, a ako je

potrebno *rtvovati i više od toga. Kod Guèetiæa nalazi-

mo na tragove još jedne komponente, a to je vladavi-

na zakona.

Navedene èetiri komponente bliske su politièkoj

ideologiji koju bismo mogli nazvati «klasiènim repub-

likanstvom», u njegovoj konzervativnijoj varijanti.

Njegove elemente mo*emo naæi kod Machiavellija, ali

ne u njegovoj varijanti Mr. Hyde iz Vladara, veæ u kre-

posnoj varijanti Dr. Jackill iz Rasprava o Titu Liviju.

Suvremeni povjesnièari ideja, posebno A. Pocock, po-

kazali su kako se republikanstvo razvijalo. Vladavina

zakona zadobila je kljuènu va*nost koju u aristotelov-

skoj tradiciji nije imala, ali èije se izvore mo*e naæi u

rimskom stoicizmu, vidi Ciceronove Zakone. Uz nave-

dene èetiri komponente na scenu stupa peta, a to je

novovjekovna trodioba vlasti, koja dosta radikalno

mijenja aristotelovsku. Time je zaokru*eno klasièno

republikanstvo. Pocock i njegovi sljedbenici pokazali

su da je ono igralo kljuènu ulogu u angloamerièkoj

politièkoj povijesti, posebno u ideologiji amerièke re-

volucije.

Danas je republikanstvo ponovno o*ivjelo u poli-

tièkoj filozofiji. Philip Pettit i Cass Sunstein poznati su

zagovornici. Ovaj potonji navodi èetiri naèela: prvo,

politièko raspravljanje-deliberacija omoguæeno «gra-

ðanskom vrlinom». Drugo, politièku jednakost. Treæe,

univerzalizam koji povlaèi vjerovanje da politièka

rasprava mo*e dovesti do objektivno najetiènijih rje-

šenja. Èetvrto naèelo je da se pravo graðanstva mani-

festira pravom na politièko sudjelovanje (Yale Law Re-

view, 1988). Bilo bi zanimljivo išèitati naše aristote-

lovce, posebno Guèetiæevu knjigu, u svjetlu ovih suv-

remenih teorija.

Katarina Luketiæ

to je ukus i koliko je onuvjetovan nekim društve-nim trenutkom? Kako se

formiraju kolektivne predod2beo tome što je to ukusno? Što jedobar ukus i tko ga mo2e takvimproglasiti? Zašto je nešto primjerlošeg ukusa, kièa? Kakva je ulogaukusa u estetièkim teorijama oumjetnosti, osobito onoj suvre-menoj? Kakav je odnos ukusa i li-jepog? Jesu li ru%no i nakaradnouvijek oponenti dobrom ukusu?Ova i još neka druga pitanja od-reðuju semantièki doseg pojmasociologija ukusa. Uz takvu širinui neminovni upad u druga pod-ruèja (filozofije, estetike, psiho-logije), rijeè je zapravo o doneklenezgodnom pojmu koji se opirekonaènom definiranju, ako nizbog èega drugoga, onda veæ sto-ga što postoji stalna opasnost odnjegova otklizavanja u smjeru èis-to subjektivnoga i èak na-d(ri)znanstvenoga. Naime, argu-

ment koji se u svakodnevnom 2i-votu èesto povlaèi u obranu razli-èitosti estetskih prosudbi, argu-ment o ukusima se ne raspravlja,

odrazio se u odreðenom obliku ina znanstveno, sociološko bavlje-nje pitanjima ukusa, što je najoèi-tije u dualitetu izmeðu društvenopropisanih normi ukusa i indivi-dualnog izbora. Pri tome je jasnoda istinski, pravi i uopæe dobarukus kao izvanvremenske i izvan-društvene kategorije ne postojete da svako raspravljanje o ukusi-ma pretpostavlja priliènu termi-nološku fleksibilnost (jer, dobarukus, premda vrlo diskutabilan ineodreðen pojam koristi se uznanosti redovito), pa i svijest oneuhvatljivosti sadr2aja kojim sebavimo.

Kompilacija teorijaFinski sociolog Jukka Gronow

u svojoj je knjizi Sociologija uku-sa krenuo upravo od te temeljneantinomije (koju je veæ postavioKant) da se neka estetska prosud-ba zasniva istodobno na èistosubjektivnom osjeæaju i na zadruštvo univerzalnim predod2ba-ma. Tu privatno-javnu, indivi-dualno-kolektivnu uvjetovanost

ukusa pokušavali su razriješiti ilimakar ubla2iti mnogi teoretièari,od kojih se Gronow u knjizi naj-èešæe poziva na Georgea Simme-la, pa zatim i na kritièare ideolo-gije kao što su Pierre Bourdieu iliTerry Eagleton, istra2ivaèe kultu-roloških fenomena kao NorbertElias i teoretièare igre kao što suJohann Huizinga i RogerCalliois. Gronow zapravo krozcijelu knjigu navodi, kompilira,odnosno kritizira ili usvaja nekepostojeæe teorije o ukusu, pri èe-mu u tom odabiranju i suprostav-ljanju tuðih teorija, u procijepimakoji se pri tome javljaju unutarprikupljenog znanja, formiravlastitu teorijsku bazu. U Socio-logiji ukusa ne iznosi se tako nekaèvrsta i metodološki razraðenateorija o ukusu, štoviše rijeè je oprilièno slobodno komponira-nom tekstu, donekle u esejistiè-koj maniri, u kojemu autor èestopreskaèe s jednog teoretièara nadrugog, naknadno pojašnjava te-ze, le2erno prelazi preko nekihproblema ili pak insistira na dru-gima. Najveæim dijelom knjiga jeposveæena analizi ishrane, mode,stilova kao društvenih procesa,potrošaèkog društva te uopæe es-tetizaciji svakodnevice, a od poje-dinaènih manifestacija istra2ujuse kiè i luksuz u Sovjetskom Sa-vezu te finski dizajn. Estetièketeorije umjetnosti i osobito prob-lem ukusnoga u suvremenoj um-jetnosti te medijski i marketinškiaspekt formiranja ukusa svakod-nevice tek su mjestimièno spo-menuti, a zbog takve specifikaci-je tema ova je knjiga na neki na-èin iznevjerila svoj naslov, odnos-no odreðenu opæu, gotovo ud-2benièku preglednost koja je nji-me sugerirana.

NadilaBenje suprotnostiZa Gronowa “ukus je idealno

sredstvo za stvaranje društvenihdistinkcija”, pri èemu u cjelini gle-dano on zapravo podr2ava tezu daje vladajuæi ukus nekog vremena,dobar ukus, odraz klase na vlastiili vladajuæe ideologije. Ipak, u is-tra2ivanju društvene uvjetovanos-

ti ukusa Gronow nije sasvim bli-zak kritièarima ideologije koji kaoEagleton “estetiku smatraju vr-stom represije” koja je i “djelot-voran oblik politièke hegemoni-je”. Eagletonu naime on zamjeranedostatak interesa za obièaje izajednièki senzibilitet te zanema-rivanje nesvjesnih mehanizamapreko kojih usvajamo neke kolek-tivne predod2be o ukusu. teorijaGronowa zapravo se u najveæojmjeri oslanja na Simmela i njego-ve teze o društvenoj igri i društve-nim udru%ivanjima. Rijeè je o ot-krivanju estetske dimenizije usvakoj društvenoj interakciji isvojevrsnom uspostavljanju ekvi-valenata izmeðu društvenih formi(društvene, kolektivne igre) i um-jetnièkih formi (umjetnièke, stva-ralaèke igre) u smislu organizira-nosti i odreðenih pravila. Odnos-no o utvrðivanju principa uzajam-nosti koji neizostavno donosi za-dovoljstvo, zadovoljstvo jer senešto radi zajedno.

Slijedeæi Simmela Gronow naj-veæu pa2nju posveæuje analizi is-hrane, promjenama u gastronom-skim predod2bama u povijesti isamom èinu objedovanja te anali-zi mode kao gotovo idealne druš-tvene formacije u kojoj se, kolikoje to moguæe, uspješno razrješa-vaju antinomije individualnosti idruštvenosti ukusa. Moda naimeomoguæava èovjeku da bude razli-èit od drugih i istodobno da budejednak drugima; ona pretpostav-lja, s jedne strane, odreðeni stu-panj autonomije i samosvijesti te,s druge, identifikaciju i zajedniš-tvo. Simmelovoj teoriji o društve-nom udru%ivanju i spretnoj pomi-renosti individualnog i kolektiv-noga u fenomenu mode Gronowpridru2uje teorije o klasnom as-pektu mode i njezinu funkcioni-ranju u potrošaèkom društvu,nastojeæi tako njegovu pomaloromantiènu ideju o zajednièkimukusima i zajednièkim dušamaprizemljiti odreðenim klasno-i-deološkim teorijskim utezima.Gronow knjigu zakljuèuje osvr-tom na estetizaciju svakodneviceu potrošaèkom društvu i naèine

na koji su se pojedine društveneigre kao moda ili ishrana odrazilena novu estetiku suvremenosti,estetiku zabave i hedonizma.

Kritika ili argument kontekstaSociologiji ukusa Jukke Gro-

nowa moglo bi se štošta zamjeri-ti, od nesustavnosti i konceptual-ne razbarušenosti – što ipak dr2immanjim nedostatkom – do mjes-timiènih ponavljanja, zaobila2e-nja estetièkih teorija umjetnosti,donekle proizvoljnog definiranjakièa, nedostatka interesa za poje-dine aspekte suvremenog 2ivota injihov utjecaj na formiranje ko-lektivnih predod2bi o ukusu islièno. Ponekad Gronow previðai neke terminološke probleme teolako prelazi preko kontradik-tornosti sociološkog definiranjaukusa, pa tako primjerice, prem-da naglašava kako univerzalan, is-tinski, pravi i uopæe dobar ukus nepostoji, mjestimièno i sam ne us-pijeva izbjeæi neodreðene i zna-èenjski vrlo rastezljive tvrdnje.Jer, kada piše da je “dobar ukuspokazatelj pripadnosti dobromdruštvu”, on zaboravlja da ako nemo2emo precizno definirati našto se to odnose pojmovi kao do-bar ukus i dobro društvo, onda seu konaènici naša tvrdnja poništa-va, s obzirom da se ona sastoji odsemantièki praznih ili nestalnihodreðenja.

No, unatoè navedenim nedos-tacima u sluèaju ove knjige, kao iu sluèajevima mnogih drugih pri-jevoda i izdanja u Hrvatskoj, kri-tièku prosudbu gotovo natkrilju-je argument konteksta u kojemuse neko djelo objavljuje. I zaista,ako promotrimo koliko je knjigas podruèja sociologije ukusa ilipak estetike svakodnevice u nasobjavljeno ili prevedeno, onda seu konaènici ponovno nameæe sta-ri zakljuèak da je rijeè o uistinudobrodošloj knjizi. Do kada æepak trajati to teorijsko kaskanjekoje osim golemog zaostatka uproduciranju znanja ima za pos-ljedicu i ovakvo otupljivanje kri-tièarskoga no%a, zaista je teškopredvidjeti.

52 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Kako i zašto èitati GuèetiæaVrlo je vjerojatno da je rijeè o najznaèajnijem djeluiz politièke filozofije ikadnapisanom kod nas

Nikola Vitov Guèetiæ, O ustrojudr6ava, prireðivaè M. Šišak, prevoditeljice S. Husiæ i N. Badurina, Golden Marketing iNarodne Novine, Zagreb 2000.

ŠŠttoo jjee ddoobbaarr uukkuuss?Za Gronowa “ukus jeidealno sredstvo za stvaranje društvenih distinkcija”, pri èemu ucjelini gledano on zapravopodr4ava tezu da je vladajuæi ukus nekog vremena, dobar ukus, odraz klase na vlasti ili vladajuæe ideologije

Jukka Gronow: Sociologija ukusa,prevela Sandra Ivèeviæ, NakladaJesenski i Turk i Hrvatsko socio-loško društvo, Zagreb, 2000.

Matko Sršen

Strašna jedna i besramna po-vorka slugana, li"otara, škudo-ljubaca, traditura svake fele,jednom rijeèju - ljudi nahvao,prdi, curi i gmi"e kroz našuknji"evnost, kroz kazalište ikroz filozofiju, i tr"i i posljed-nju preostalu mrvicu poštenja, igrabi za sebe ornate, slavu, ti-tule, i gosti se i davi za halap-ljivom trpezom tog politièkogfatuma bešèašæa, i drhti u za-nosnu strahu hodoèasteæi krozstoljeæa u tu našu prljavu "ka-njicu", u blatnu Canossu-bati-nu...

(Iz eseja: Pometovim tragom)

broju Zareza od 21. pro-sinca (rubrika: Knji2evnarecenzija) pod naslovom

Pomutnje & Pometnje kritièar-ka Nataša Govediæ obrušila sepreko cijele stranice na mojuknjigu Pomet Marina Dr%iæa(Rekonstrukcija), pripisujuæi"pomutnje & pometnje" vlasti-ta neznanja mojoj knjizi i meniosobno. Veæ i sam pogled nagrafièki prijelom ove "knji2ev-ne recenzije", s pretiskanomnaslovnicom moje knjige u sre-dištu stranice i još u "prirodnojvelièini" s obzirom na pogrdani podcjenjivaèki kontekst okol-nog "kritièkog" pisma, pokazu-je da se tu pokušava denuncira-ti moj rad kao neko knji2evnorazbojstvo, pri èemu je naslov-nica lik, a tekst ono famozno"wanted" - zapravo optu2nica utobo2e duhovitoj maniri posu-ðenoj iz kaubojskog filma.

Ovdje se treba prisjetiti da jei Dr2iæev Pomet, one davne1548. godine, doèekan sliènim"pucnjevima". Samo nekolikotjedana nakon praizvedbe nekije Vlaho Kanjica pokušao aten-tat na Dr2iæa. Pisac je pre2iviopukim sluèajem – motka napa-daèa kojom je bio udaren zap-lela se o plašt i tako udarac nijebio smrtonosan. Pomet MarinaDr%iæa (moj pokušaj rekon-strukcije) pojavio se ljeta2OOO, i evo – pojavila se i kri-tièarka koja ga je bahato i bezijednog pravog argumenta –smjesta "upucala". U hrvatskojknji2evnosti Pomet i Kanjicanekako ne idu jedan bez dru-gog i zato sam, prvi put u 2ivo-tu (ne radi sebe, nego zbog Po-meta!) odluèio odgovoriti jed-nom kritièaru – da ovu novuKanjicu ovjekovjeèim i saèuvanza hrvatsku knji2evnu buduæ-nost! Dr2iæ je znao u èijim jerukama onaj Kanjica bio samomotkom i zato je na suðenju

atentatoru o tome mudro šu-tio. A gle èuda! Sudac (kriti-kós) u sluèaju Dr2iæ-Kanjica

1548. nije bio nitko drugi ne-goli sam Dundo Maroje, gla-vom i bradom, onaj isti knez idubrovaèki vlastelin kojega jeDr2iæ, samo nekoliko mjeseciprije ove parnice, ismijao svo-jim Pometom. Da u knjizi Po-met Marina Dr%iæa (Rekon-strukcija) nisam ništa valjanouèinio, ovaj moj dr2iæološkipronalazak (iznesen u poprat-nom eseju Pometovim tragom)kod svakog iole upuæenog kri-tièara osigurao bi mi, barem,ozbiljnu raspravu. Ali, što je"kritièarki" Govediæ dr2iæolo-gija? Ona se s tim pojmomvaljda prvi put susrela na stra-nicama moje knjige, a veliko jepitanje je li je uopæe i proèitala?I kako bi mogla ocijeniti nekimoj prinos dr2iæologiji kad ga,najvjerojatnije, nije u stanju niprimijetiti. Ako je išta od dr2i-æološke problematike i primi-jetila (èisto sumnjam), onda jenjezina pisanija to više podme-taèka i klevetnièka. Razotkritæu samo nekoliko kljuènihpodvala u njezinoj "kritici".

1. Podvala laBnog kontekstaU uvodu svoje "kritike" Na-

taša Govediæ situira moj rad ukontekst koji mu uopæe ne pri-pada: "...Buduæi da Sršenovasuvremena drama Pomet(2000) navlaèi masku izgublje-nog Dr%iæeva renesansnog Po-meta (1548), najnoviji pak Po-met metahistorijsku i leksièkumasku ranomodernistièkog Dr-%iæeva opusa...zakljuèiti nam jeda glavno lice spomenutih me-tamorfoza nije Ovidije, negomnogo te%e odrediva persona:krabulja dubrovaèke prošlosti.Jasno – slavne, jer kakva bi dru-gaèije i mogla biti povijest našegnajnezavisnijeg renesansnog po-lisa. Jasno je i da je ta proslavlje-na dubrovaèka politièka baštinaodavno mumificira-na...Priznajem da èitav taj dub-rovaèki višestoljetni %al za zlat-nim vremenima na mome nepcuizaziva okus ustajalosti, zamorai gorèine: ocvali imperij nikakoda prestane s oplakivanjem vlas-titog groba. A sada je njegovojlegendarno nabujaloj historiofi-liji pridodan svje%i izvorèiæ nos-talgije: Sršenov Pomet."

U Pometu, naprotiv, ne samoda nigdje nema nikakve "slav-ne" dubrovaèke prošlosti ni"proslavljene"dubrovaèke baš-tine, nego je tekst upravo sup-rotno postavljen: "Er i veæeuzaznah:" – govori Pomet – "nis svijeæom neæ Dubrovniku uDubrovniku medika naæ! Inudbi njega valjalo iskat, inud!"

Ako je Nataša Govediæ pro-èitala Pometa, onda besramnopodvaljuje i kleveæe pišuæi "kri-tiku", umjesto perom, dobrozašiljenom Kanjièinom mot-kom. Njezin cilj nije opisati pazatim, eventualno, i osporitivrijednost mog rada, nego sa-mo udariti i oboriti. Zato ipodmeæe la2ni kontekst s onimganutljivim "izvorèiæem nostal-

gije" koji se, tobo2e, gadi njezi-nu nepcu iako netom izlazi iznjezinih vlastitih usta.

Pravi kontekst mog pokuša-ja rekonstrukcije Pometa Mari-na Dr%iæa le2i na posve drugojstrani, a detaljno sam ga obraz-lo2io u eseju Pometovim tra-gom. Ukratko: tamo sam izniokako (izgubljeni) Pomet i (ug-lavnom) saèuvani Dundo Ma-roje èine dva dijela jedinstveneDr2iæeve duologije, odnosnoKomedije od Pometa.

Naša je dosadašnja dr2iæolo-gija previdjela tu notornu èi-njenicu uzimajuæi po nekojneobjašnjivoj navici "izgublje-nog" Pometa i "saèuvanog"Dunda Maroja kao dvije odvo-jene komedije. A upravo u èi-njenici što "izgubljeni" Pometnije baš posve izgubljen – bu-duæi da je saèuvan drugi diokomedije, tj. Dundo Maroje – ile2i moguænost rekonstrukcijeza koju sam se na razne naèinepripremao desetljeæima. I saddolazi "kritièarka" da me umla-ti motkom po glavi cijedeæi neznam otkud svoje Pomutnje &Pometnje.

U dr2iæologiji je knji2evnirad "rekonstrukcije" istina rije-dak, ali legitiman i, vjerujem,po2eljan; ili – ako nije – trebalobi veæ jednom obraèunati s Pe-rom Budmanijem koji je još1902. obavio djelomiènu re-konstrukciju Dr2iæeva Pjerina,s Mihovilom Kombolom kojije rekonstruirao izgubljene di-jelove Skupa i Dunda Maroja, sRankom Marinkoviæem ili èaki sa samim Franom Èalom, nakojega se "kritièarka" tobo2epoziva, vjerojatno ni ne znajuæida se i sam bavio istim ovimknji2evnim radom.

Eto, to je kontekst u kojemje nastao i na koji se, dijelom,odnosi moj rad, ali taj i takavkontekst, unutar kojega bi sva-ka kritika bila dobrodošla i ko-ji predstavlja barem okvirnimeritum stvari, Govediækamudro prešuæuje ili joj je pot-puno nepoznat, što je niukoli-ko ne kvalificira da u ovom slu-èaju "glumi" kritièarku. Ona, utom smislu, èak iskrivljuje isam naslov mog rada iako se onjasno mo2e proèitati na naslov-nici tjeralici otisnutoj unutarnjene paskvile. Izvan tog kon-teksta ona piše: "Sršenova suv-remena drama Pomet..." , a nanaslovnici èitko stoji: MatkoSršen: Pomet Marina Dr%iæa(rekonstrukcija).

Nakon podvale s la2nimkontekstom lako je dalje kleve-tati i podmetati: "Sršenov jePomet postmodernistièkiklon..." , "Sršen Pometom zap-ravo glumi Dr2iæa...", Sršen je"lukavi sluga" koji – "pometov-ski" – èak "nadmašuje svog gos-podara". U Govediækinim "po-mutnjama" valjda smo obojica,ne samo ja, nego i Dr2iæ – knji-2evne varalice. Grudice blatašto otpadaju s kritièarkinemotke kulminiraju tvrdnjom:"Zlatna prašina kanonske knji-2evne velièine tako automatskipada s Oca hrvatske dramatike

na njegova lukavog suvreme-nog Posinka."

I eto ti na! našla se pravedna

kritièarka s tekstom tjeralicomda me upuca i slisti sa zemljom,i da tako efikasno sprijeèi "zlat-nu prašinu koja pada" na "luka-vog slugu" koji se nezaslu2eno,"zaslu2ivši najveæa priznanjazbog vjernog historijskog mi-mezisa" (opa, tu me hvali!), veægotovo ugušio u novcu i slavi.(Ne zavidite, Nataša! Priznatæu vam da za svoj dugogodišnjirad na Pometu nisam još zara-dio nijedne jedine kune, a slavuvam, evo, upravo uzvraæam!)

2. Podvala s jezikomSvoju je dramu Matko Sršen

napisao na dubrovaèkom jezikuepohe Marina Dr%iæa. Drugimrijeèima, na jeziku koji više nepostoji. Umjesto materinjeg mujezika današnjeg vremena, Sršenje radije odabrao sinovski jezikmetahistoriografske konstrukci-je... spoèitava mi ozbiljno nam-rgoðena kritièarka. Opet ili to-talno površan i neznalaèki pre-vid ili doista zlonamjerna "kon-strukcija"! Ta na kojem bi to je-ziku èovjek mogao rekonstrui-rati prvi dio Komedije od Pome-ta, kojoj je Dundo Maroje drugi(uglavnom) saèuvani dio, akoline na jeziku tog istog DundaMaroja.

Nakon ovako priglupe "kri-tike" o jeziku daljnja "kritièar-kina" umovanja i "impresije ojeziku" djeluju otu2no komiè-no: "Meni je taj podosta ukoèen,repetitivan i arheološki jezik(posebno mi je smetalo Sršenovoponavljanje poslovica i Dr%iæe-vih doskoèica) mnogo manje za-nimljiv od izvornog leksika i je-ziènog ritma Dunda Maroja:vjerojatno zato što mislim da je-zik kao 2iva stihija loše podnosizaustavljanja..."

3. Podvale i izvrtanja svake vr-ste

Ako i nije proèitala Pometa,"kritièarka" Nataša Govediæzacijelo je proèitala moj esejPometovim tragom i tu je "us-pješno" izvrnula svaki moj stavšto ga parafrazira ili navodipretvarajuæi svaku reèenicu upodvalu , la2 i klevetu.

Tako, na primjer, buduæi dau više navrata citiram S. P. No-vaka, Govediæka odmah spre-mno zakljuèuje da sam "obilatozadu%en tekstovima S. P. Nova-ka" LP pita: "Zašto uopæe uspos-tavljati Dr%iæa kao primarnopolitièku paradigmu?" Tamogdje ja pišem o Dr2iæevoj etiè-koj paradigmi, dakle podmeæeupravo suprotan smisao odonoga o kojem pišem. Tvrdi:"Drami Pomet u knjizi je nada-lje pridru%en i esej Matka Sršenao pirandelizmu ili duploj faciDr%iæeva Pometa...", a ja pišemo duploj faci dubrovaèkih vlas-todr2aca koju Dr2iæ razgoliæu-je Pometom.

Shvaæam da "kritièarka" neshvaæa što pojam "dupla faca"uopæe znaèi (buduæi da pojmo-ve iz eseja nisam prilo2io Rjeè-niku), ali što èovjek još uopæe

mo2e reæi suoèen s ovakvimneznalaèkim i podmetaèkim"kritièkim mišljenjem". A pazisamo ovaj kritièarkin bombon!"Uz Sršenove su tekstove objav-ljeni i uvod Tonka Maroeviæa tepogovor Lade Èale Feldman..."Dalje vidovita kritièarka ganut-ljivo zbori o Maroeviæevu na-vodnom "dobrostivom" njego-vanju "krhkih mladica Sršenovedubrovaèke novopovijesti" iaplaudira Ladi Èale Feldmanna tobo2njem plijevljenju "Sr-šenova teksta od mitomanij-skog korova" te neoèekivanoservira fantastiènu kritièarskupoentu: "Tako se rad na Sršeno-vu Dr%iæu doista pretvorio u ko-lektivnu kreaciju niza hrvatskihknji%evnika, povjesnièara i teo-retièara knji%evnosti..." I doista,èuvajte se, kolege pisci, uvoda ipogovora, inaèe æe kritièariGovediækina tipa vaš rad prog-lasiti "kolektivnom kreacijom".A što tek reæi o ovom biser-pucnju kritièarke kojim izvodikonaènu egzekuciju nad Pome-tom: "Ali nekako mi je najduljeu ušima ostalo upozorenje Antu-na Šoljana, evocirano u pogovo-ru Lade Èale Feldman: Konaè-no, kazao je, prekrajati klasikeisto je što i prekrajati povijest teopasno rubi s orwellovskimposlom..." Zapanjuje me ovaGovediækina fina la2 s ušima,kao da je na svoje uši slušalaAutoritet kako kori nepodob-nog Sršena, a istina, koju pred– misli "kritièarka"– neupuæe-nim èitateljstvom Zareza mo2eskriti i zabašuriti, le2i upravo uèinjenici da je Antun Šoljanovo skrupulozno upozorenjeizrekao uste2uæi se nad vlasti-tim "prekrajanjem" Dr2iæevaprologa za izvedbu Dunda Ma-roja na Ljetnim igrama, 1981.godine.

4. I za kraj: toèka na motkuNe bih odgovarao kritièaru

koji bi pokušao osporiti vrijed-nost moga rada, ali ova NatašaGovediæ doista i nije kritièar.Ona je u dr2iæološke teme us-koèila s Kanjièinom motkom is jednim jedinim ciljem: udri iobori! To da se ovakvi pred bi-lo èijim pa tako i mojim knji-2evnim radom još usuðuju ma-hati motkom svoga razmetlji-vog neznanja i klevetanjaneoprostivo je i ne smije seprešutjeti. A da nije tako, zarbi dotièna "kritièarka" moglanapisati još i ovu bedastoæu:"Sršena nije zanimao %estokišesnaestostoljetni pop/komedio-graf, èovjek koji je iskazao voljuza rušenje onodobne dubrovaè-ke vlasti, k tome se pokušavšiudru%iti s vanjskim neprijate-ljima (Mlecima)..." , kad i sva-ki pristojniji srednjoškolacvaljda veæ zna kako se Dr2iænikada nije "pokušao udru2iti "s Mlecima, veæ je svoja famoz-na Urotnièka pisma slao firen-tinskom vojvodi Cosimu I.Mediciju i njegovu sinu Fran-cescu.

I èemu više trošiti rijeèi;"kritièarkine" pomutnje & po-metnje ovim mojim rijeèima,zacijelo, neæe okonèati. Onakoja slijedeæi Vlaha Kanjicuumjesto pera u rukama dr2imotku, oèigledno ne haje ni zakakve argumente. A tko je nje-zin Dundo Maroje, o tome æukao što je uèinio i Dr2iæ radiješutjeti - dok se sam ne otkrije!

I ovim, na tu besramnu ra-botu "kritièarke" NatašeGovediæ – stavljam toèku.

III/47, 18. sijeènja 2,,1 53

A n a t o m i j anovokanjièine motkeUz tekst Pomutnje & Pometnje Nataše Govediæ,Zarez br. 45-46, 21. prosinca 2000.

54 III/47, 18. sijeènja 2,,1.

Boris Beck

aša Drndiæ gledala je na Dan mrtvihna HTV-u “prilog o lijeèenju nar-komanki, koje (da l’ u Hercegovi-

ni?) sprovode neke èasne sestre u nekomobjektu sponzoriranom valjda od dobro-voljnih priloga, èijih, kolikih, ništa nisamupamtila.” (Zarez br. 42). Iako nije ništaupamtila, nije joj o tome bilo teško èakdvaput pisati (drugi put vrlo opširno) i iz-nositi stavove (“arhaiènost”, “lobotomizi-ranost”, “nadriljekarstvo”, bapska èara-nja”, “nestruènost” itd) bez i jedne jedineèinjenice. Pošavši mršavim tragom onogašto je ipak zapamtila (èasne sestre, droga,Hercegovina, Dan mrtvih), nakon mjesecdana ustanovio sam sljedeæe:

Canzone di CenacoloPoèetkom studenoga u Meðugorju je

otvoreno Polje radosti, kuæa koja udom-ljuje dvadesetak bivših narkomanki, mla-ða sestra tamošnje zajednice Campo dellavita. Obje su kuæe dio projekta La Comu-nità Cenacolo koji je zapoèela 1983. u Sa-luzzu sestra milosrdnica Elvira Petrozzi –2eljela je “otvoriti vrata mladima, osamlje-nima, onima po kolodvorima i ulicama”.Danas Cenacolo osim veæ spomenutih ku-æa u Meðugorju èini još petnaest zajedni-ca u Italiji, èetiri u Hrvatskoj, dvije uFrancuskoj te po jedna u Austriji (u ?e-ljeznom!), Brazilu, Dominikanskoj Re-publici, Irskoj, Meksiku i SAD-u s okoosam stotina mladih. Od dvjestotinjakbivših ovisnika, koliko ih je u Hrvatskojukljuèeno u rad tearapijskih zajednica,skoro polovica 2ivi u komunama Cenaco-la. U Meðugorju 2ivi stotinjak bivših nar-komana.

Terapijske zajednice relativno su zatvo-rene da droga u njih ne mo2e i ne smijeuæi. Rad je ondje individualiziran s obzi-rom na sklonosti i zdravstveno stanje po-jedinaca. Osim zidarskih, tesarskih i lièi-laèkih radova, zatim rada u polju, vrtu i sdomaæim 2ivotinjama te poslova u kuhinjii praonici rublja nu2nih za svakodnevni2ivot, u komunama se izraðuju i umjet-nièki predmeti, uglavnom nabo2nog ka-raktera. “Dok mi radimo izvana, Bog nasizgraðuje iznutra. Dok radimo zajedno,bolje komuniciramo, prihvaæamo tuðemišljenje i rješavamo konflikte. Rad izgra-ðuje unutarnju disciplinu i poma2e nam uborbi sa strahovima” – pišu bivši ovisnicina Web-stranici floridskog Cenacola. Va2-no je i strukturiranje slobodnog vremena:postoje sportske i rekreativne grupe, a od-r2avaju se i priredbe, poput one u Meðu-gorju na Bo2iæ u kojoj su braèni par Mar-co i Cinzia Zappella sa èetveromjeseènimsinèiæem Danieleom predstavljali 2ive jas-lice (Marco je u komuni deset godina, aCinzia sedam). Najva2nija je, dakako, psi-hoterapijska grupa koja se sastoji od indi-vidualnih i grupnih razgovora. Naime, èaki nakon prevladavanja fizièke ovisnosti odrogi moguæe su nesanice i psihièke krize.Ovisnike stoga ohrabruju terapeuti i sta-

riji èlanovi primjerom. Buduæi da je Cena-colo kršæanska zajednica (Cenacolo je natalijanskom prostorija u kojoj je Isus odr-2ao posljednju veèeru), va2nu ulogu on-dje ima i molitva te svakotjedno promiš-ljanje vlastita 2ivota –revisione di vita. Bo-ravak u komuni besplatan je i traje baremdvije do tri godine, ali nije ogranièen. Za

to vrijeme bivši ovisnici mogu, ukoliko suzapustili školovanje, završiti srednju ško-lu ili izuèiti koji zanat (tesarski ili auto-mehanièarski, primjerice). Veæina mladihpri kraju boravka u zajednici poput Marcai Cinzije po2eli osnovati obitelj. Mnogibivši ovisnici nastavljaju pomagati drugimnarkomanima. Neki odlaze raditi u lati-noamerièke misije Cenacola namijenjeneprihvatu djece s ulice.

Anðeli èuvariSvaki novi èlan zajednice dobije anðela

èuvara, osobu koja se u zajednici nalaziveæ neko vrijeme i koja æe se za nj brinuti24 sata. Ako tko još nije prošao apstinen-cijsku krizu, s anðelom æe je proæi u Cena-colu i to na suho, bez lijekova. Anðeo èu-var pazit æe da ne dehidrira i hrabrit æe ga– jer pridošlice u poèetku ni za što nema-ju ni volje ni snage. Sami æe ovisnici reæida im je anðeo èuvar prvi pravi prijatelj u2ivotu. Jedan je od brojnih anðela i MarijaMaraèiæ. Poèela se drogirati u petnaestojgodini i uskoro prešla na heroin. Bezus-pješno se pokušavala osloboditi ovisnosti,uspjela je apstinirati tijekom trudnoæa, alise nakon drugog djeteta vratila heroinu.Nisu joj uspjeli pomoæi ni roditelji, nes-vjesni te2ine situacije, ni mu2 narkoman.Dvije je godine provela u komuni u Italiji,a zadnjih godinu dana radi kao terapeut zaovisnice u terapijskoj zajednici u Cisti Ve-likoj. “Zadovoljna sam što drugima mogudati ono što sam u Italiji dobila – nauèilasam 2ivjeti”. Mariju je u Italiju poslalasplitska zajednica Susret koja joj je po-mogla i po povratku pri resocijalizaciji.Njezina je predsjednica sestra milosrdnicaBernardica Juretiæ koja je ovisnike, tera-pijske zajednice i oboljele od AIDS-aupoznala studirajuæi psihologiju u Rimu.“Mnogi ovisnici imaju predrasude o tera-pijskoj zajednici jer misle da dolaze u zat-vor. Ali kad doðu, vide da je to obitelj kaoi svaka druga, i to je prijelomno.” U tri te-rapijske zajednice Susret odvikava se oddroge šezdesetak mladih, kap u moru50.000 ovisnika u Hrvatskoj. Na struè-nom seminaru Klinièki aspekti metadonsketerapije i uloga lijeènika opæe prakse u lije-èenju bolesti ovisnosti odr2anom u Splitu18. veljaèe 1999. proèelnik 2upanijskog

Ureda za zdravstvo dr. Joško Kaliliæ rekaoje da u Nacionalnoj strategiji suzbijanjazlouporabe droga "još nedostaje rehabili-tacijski centar kakav dr2i sestra Bernardi-ca ili neke druge udruge."

Kako uopæe uæi u komunu? Sestra Ber-nardica zna da roditelji bez savjeta struè-njaka ne mogu protiv droge. “Na poèetkuovisnik ne misli na lijeèenje jer osjeæa sa-mo euforiju i ne uviða posljedice droge –kraðe, provale, hepatitis, ošteæenje jetre ilimozga, smrt. Ali tada zatreba još droge inovca, poènu nestajati predmeti iz kuæe,

ovisnika uhiti polici-ja.” Ukoliko dogovoris djetetom propadnu,sestra Elvira smatra daje najbolje što roditeljimogu uèiniti za dijeteizbaciti ga iz kuæe:“Samo æe tako susrestipravu sliku droge –ulicu, samoæu, odba-èenost, strah i glad teodluèiti promijeniti2ivot. Dr2ati u kuæiovisnika koji se ne 2elipromijeniti isto je štoi pomagati mu da seubije.”

Zabranjeno parkira-nje

O ulasku u Campodella vita govore ovis-nici: “Tko god uðe uZajednicu, nije u nor-malnoj situaciji, èestoputa to nije njegovaosobna odluka. Skorosvi smo ušli pod ne-kom prisilom – nismoviše imali gdje stano-vati ili smo imali prob-lema sa zakonom.Nitko više nije 2elio

znati za nas. Odbaèeni od svih, bez bu-duænosti i nade, jedini traèak svjetla bila jeZajednica. U beznadnoj situaciji lakše jereæi da molitvi, iako ne vjeruješ i ne razu-miješ.” Da bi mlada osoba ušla u zajedni-cu Cenacolo na tri razgovora moraju doæiprvo roditelji bez djeteta. Njihova je su-radnja, naime, kljuèna i postavljen im je

vrlo strog uvjet: pobjegnu li djeca iz za-jednice, roditelji ih ne smiju primiti. Uko-liko ih prime, ne smiju se više vratiti u ko-munu. Iz komune se iskljuèuju i oni koji-ma je droga postala druga priroda: “Akoosoba u zajednici nekoliko mjeseci stagni-ra, ako se, kako mi to ka2emo, parkirala,onda tu nema pomoæi. Takve šaljemo vanjer se u zajednici mora iæi naprijed. Ukoli-ko to netko ne 2eli, znaèi da nije osjetiosve negativne strane droge” – iskustvo jesestre Bernardice.

Znatna je razlika izmeðu Cenacola ibolnica. Najva2nije je da Cenacolo nijemedicinska ustanova – nema ni lijekova nipostupaka kojima se zamjenjuje droga, ainaèe slu2e u terapiji duševnih bolesti.Sestra Bernardica: “Metadon (heptanon)je zamjena za heroin i djeluje demotivira-juæe. Dati dvadesetogodišnjacima meta-don da ga uzimaju pet, šest godina apso-lutno je štetno. Tek onda dobivamo ovis-nike fizièki i psihièki nesposobne bilo zarad u zajednici bilo za samostalan 2ivot.Imamo dosta ovisnika koji su bili na hep-tanonskom programu i veæi su nam prob-lemi s njima nego s onima koji nam doðu

izravno.” Bernardici se ne sviða ni kratko-æa boravka ni organizacija vremena u bol-nici: “U bolnici nema fizièke aktivnosti.Ondje ostaju dva mjeseca tijekom kojihne mogu završiti kompletnu terapiju jermnogima ni dvije godine nisu dovoljne.Za ovisnike je bitno da shvate što ih je do-velo do uzimanja droge, trebaju nauèiti2ivjeti sami sa sobom i svojom okolinom.No za to je potreban du2i period. Jerproblemi su u njima: droga je posljedica, ane uzrok.” Bolnica, dakle, da ili ne? “Bol-nica mo2e idealno pripremiti štiæenika ti-jekom apstinencijske krize i stabiliziratiga. Sljedeæi najbolji korak je terapijska za-jednica. Mi samo nadograðujemo.” I tovrlo uspješno, dodat æu ja – 90% onih ko-ji proðu èitav program u terapijskim za-jednicama kakve su Cenacolo ili zajednicaSusret nikad više ne posegnu ni za drogomni za alkoholom. Stoga je razumljiv ponossestre Elvire: “Ja sam 2ena koja se svakidan divi. Divim se jer vidim djela Bo2ja usrcu mladiæa. Za mene je svaki dan obra-æenje jer vidim Boga na djelu u srcima iglavama mladiæa koji su bili mrtvi, tu2ni,sami, ljuti i nasilni, a danas su vedri.”

Stav ili Bivot!U sve se ovo Daša Drndiæ mogla lako

uvjeriti, samo da je nazvala mjesnog soci-jalnog radnika ili 2upnika, prelistala starenovine ili malo prosurfala Internetom. Alinije. Umjesto da se malo pomuèi, radije seokupala u èudotvornom vrelu i odbacilaštake èinjenica. Stoga piše opæenito (“èas-ne iz Hercegovine”, “crkva”), a ne kon-kretno (tko, gdje, kada i što); piše s oma-lova2avanjem (“neke èasne sestre”, “oneèasne sestre iz onog TV priloga”, kao danemaju ime i prezime); i najte2a optu2banjoj je laka (“one èasne sestre… sto postonisu struèno osposobljene za lijeèenjenarkomanije”), a najlakša potkrepa za njuteška (je li i dr. Joško Kaliliæ nadrilijeè-nik?); piše s visoka (“Pa što ako ima sliè-nih komuna u Španjolskoj, Italiji ili Hr-vatskoj? Znaèi li to da su te komune savr-šene? Da se rad u njima ne mo2e pobolj-šati?”) i ne da joj se sagnuti do podataka(kojih komuna? što ne valja? što mo2e bi-ti bolje?); u drugima vidi samo vlastitepredrasude (“Ali, dopusti da meni nijesvejedno KAKO je spašen taj 2ivot. U štoje pretvorena osoba èiji je 2ivot spašen. Ukrpu, u poslušnika, u tihu preplašenu je-dinku èijim duhom vlada ideja kolektivi-teta i submisivnosti.”), a ne pru2a nijedandokaz za ono što tvrdi (tko je krpa? Mari-ja Maraèiæ? Marco Cappella?); na krajuiznosi i neistine jer tvrdi da su ovisnici, zarazliku od zatvorenika, zakinuti za stjeca-nje znanja i informacija, školovanje i tje-lovje2bu te da su im uskraæeni psiholozi,psihijatri i socijalni radnici. Istina o poljuradosti, o njegovim plodovima i suzama ukojima su sijani sasvim je drugaèija.

Dašu Drndiæ potpuna neupuæenost upredmet o kojem piše ne smeta, ali izlu-ðuje ju nedostatak stava – u Zarezu br. 44:“Moj osvrt odnosi se na naèin na koji je ‘i-nicijativu’ èasnih iz Hercegovine prenijelaHRT (nepotpuno, bez stava i komenta-ra)…”; u Zarezu br. 42: “Kakva je to tele-vizija koja tako retrogradni prilog puštabez komentara, bez i najmanje naznakenekakvog STAVA?”. (Verzal je DašeDrndiæ.) Opæenitost, neobjektivnost,predrasude, omalova2avanje, bahatost,topla voda stavova nalivena u prazan pros-tor namijenjen èinjenicama – sastojci sugovora mr2nje. Govor mr2nje ne dogaðase nekom drugom. On dolazi èim se pišeneinformirano i bezosjeæajno. Mr2nja jezaglušila Dašu Drndiæ dok je onda gledalateleviziju, predrasude su je nagnale na sveone reèenice svedive na jednu: što æe timnarkomanima 2ivot kad su opij droge za-mijenili opijem religije. A takvo razmišlja-nje doista pripada groznom svijetu u ko-jem je zauzimanje stavova jednako uboji-to kao i zauzimanje borbenih polo2aja, ukojem za sve 2ivotne situacije imate unap-rijed odreðene društveno-politièke figuraeveneris.

Ne mora ipak sve završiti loše. Zamiš-ljam hepiend u kojem se Daša Drndiæ za-pošljava na HTV-u i ondje piše komenta-re. I oboje 2ive dugo i sretno.

Redovnice nastupaju (4)

Devet od deset narkomana koji suprošli program terapijskih zajedni-ca kakve u nas vode èasne sestrenikad se više ne vrate ni drogi nialkoholu. Zašto im Daša Drndiæne ka4e bravo, nego ih omalova4a-va?

Uz tekstove Daše Drndiæ Redovnice nastu-paju (Zarez br. 42 i 44 )

SSttrraaššiilloo uu ppoolljjuu rraaddoossttii

Daša Drndiæ piše neobjektivno i s predrasudama, s visoka ibahato, s nula posto èinjenica i sto posto stavova, a to je govormrBnje

Elvira Petrozzi

III/47, 18. sijeènja 2,,1 55

Vesna Kesiæ

ovoljno je pozabaviti se ana-lizom diskursa u tekstu Mir-ka Petriæa O povijesnom re-

vizionizmu Vesne Kesiæ (Zarez, 21.prosinca 2000) – jezikom, naèinomargumentacije i smislom koji autorugraðuje i projicira, pa da se poka2eda se bitno gore stvari kriju u "pog-ledu", to jest samome Petriæevu tek-stu, nego u predmetu analize, mo-me navodnome revizionizmu "povi-jesne istine" o seksualnim zloèinimanad 2enama u ratovima u Hrvatskoji u BiH.

Veæ sintagma "povijesni revizio-nizam" u ovome podneblju – biv-šem socijalizmu, bivšoj geopolitiè-koj Istoènoj Evropi, bivšem autori-tarnom, nedemokratskom, nelibe-ralnom sistemu – ukazuje na autori-tarno-deterministièko poimanje"povijesti" u kojem nema prostoraza sumnju, drukèije interpretacije ilikontraargumentaciju osim onih za-danih nekim konzistentnim "znan-stveno-ideološkim" sustavom. Je lirijeè o boljševièkoj ili nacionalistiè-koj "logici" ne mijenja na stvari.

Sintagma "genocid prokreaci-jom" koju Petriæ nudi kao "mjero-davno objašnjenje pravog karakterasrpskih silovanja u Bosni", kojima jecilj bio da 2ene raðaju srpsku djecu("male èetnike") i time "pridonesunestanku muslimanske i hrvatskeetnièke komponente u BiH", na pr-vi je pogled tek oksimoron, contra-dictio in adjecto. Kako se to "raz-mno2avanjem", stvaranjem pomlat-ka, dakle brojèanim rastom, mo2epridonijeti nestanku neke etnièkegrupe, odnosno njenom genocidu?No, na drugi pogled, "genocidprokreacijom" razotkriva dubokiorganski šovinizam i rasizam, uvje-renje da se miješanjem razlièitih "et-nièkih krvi" uništava neka nacija. Tajpojam – i stvarno mi je 2ao što tomoram ustvrditi – razotkriva istuonu rasistièku ideologiju krvi i tlakoju su, ako prihvatim genocidno-prokreacijsko objašnjenje kao mo-tiv silovanja, koristili i Srbi silovate-lji.

Tekst Mirka Petriæa tipièan jeprimjer patrijarhalno-patroniziraju-æeg nacionalistièkog diskursa. Uzavršnici, izrijekom, on dopušta sa-mo dvije moguænosti. Ili sam upoz-nata sa "èinjenicama" i "dokazima"koje on iznosi, pa je onda to što ra-dim – povijesni revizionizam (što upodtekstu znaèi nacionalna izdaja,jugonostalgija i sve što ide uz to),ili: (V. K.) "ne 2eli èitati ili ne mo2eideološki i emocionalno prihvatitiono što proizlazi" iz tih "dokaza".Time mi, pak, Petriæ pripisuje stan-dardne "2enske osobine", emotiv-nost–iracionalnost–nezrelost, štome èini nesposobnom da rasuðujemi diskvalificira za ozbiljnu raspravuo stvarima od nacionalnog znaèaja.

Prema gore navedenome, Petri-æev je tekst ideološko-politièka in-vektiva koja koristi primjerenu ar-gumentaciju: autoritarno-patrijar-halno-rasistièko-patronizirajuæidiskurs. No kako M. Petriæ nudi i"èinjenice" koje potkrepljuju "meri-tum stvari", a i zbog dragog èitatelj-stva Zareza na koje se poziva i 2eliga "potpunije informirati", red je os-

vrnuti se i na neke od tih "èinjenica"i "argumenata" njegove "meritornerasprave".

Iako nesustavno – miješajuæi fus-

note iz publicistièkih radova, svje-doèenja 2ena i izvještaje raznihsvjetskih komisija i organizacija –Petriæ izvodi tezu da je karakter ma-sovnih silovanja poèinjenih u BiHrazlièit, ovisno o tome tko ih je po-èinio, Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Srbisu po njemu poèinili "jedan od naj-monstruoznijih zloèina u povijestigenocida", "specifièan zloèin kojinije samo (strašni) zloèin silovanja,nego takoðer i nešto drugo", to je:"monstruozni oblik genocida, kojinije pao na pamet èak ni njemaèkimnacistima" to jest to je veæ spome-nuti genocid prokreacijom. (Previšenota, Petriæu, èak i za srpski geno-cid).

"U sluèaju HVO-a", razvija svo-ju karakterizaciju Petriæ, "zabilje2e-ni su sluèajevi tzv. strategijskog silo-vanja bosanskih Muslimanki". Dasu silovanja poèinjena i na naroèitookrutan naèin i u koncentracijskimlogorima ili vojnim bordelima kojesu kontrolirali pripadnici HVO-a,da su poprimila "neka obilje%ja ob-rasca kakav je cijelo vrijeme prakti-cirala srpska strana", Petriæ priznaje(bez zapaljujuæih atributa), ali to ni-je bio "genocid prokreacijom". Pri-padnici Armije BiH, poèinili su je-dino djela koja se mogu kvalificiratikao "pojedinaèni sluèajevi" i "rijetkiincidenti".

Silovanja koja su Hrvati iz para-militarnih, vojnih i milicijskih for-macija poèinili nad Srpkinjama uHrvatskoj, tijekom i nakon operaci-ja Bljesak i Oluja – a "pojedinaènisluèajevi", tzv. gang rapes, zabilje2e-ni su i prije – Petriæu ne ulaze ni ujednu kategoriju, kao što ne spomi-nje ni genocidne radnje nad Srbimau Hrvatskoj ni ulogu HV-a u ratu uBosni i stoga moguæu odgovornosti hrvatskog vojnog i politièkog vrhau "strateškim silovanjima" HVO-a.Zašto ignorira "èista hrvatska" silo-vanja, kad sam tvrdi da i zloèin nadpojedinkom, ako je poèinjen zbognjene etnièke pripadnosti, ulazi ujurisdikciju genocida?

Kao osnovu za stvaranje svojihkategorija silovanja Petriæ nudi dvaosnovna argumenta i izvora dokaza:teze autorica i iskaze svjedokinja i2rtava zabilje2ene u nekim publika-cijama (Seade Vraniæ, AlexandreStiglmayer i Beverly Allen) i brojèa-ne odnose koje prezentiraju svjet-ske komisije, organizacije i eksper-ti/ce kojima, doduše, kredibilitetdodjeljuje prema vlastitu nahoðe-nju. Ako mu ne odgovaraju, ondasu rezultat "pragmatiène dnevne po-litike" i "propagiranje ekvidistanceiz politièkih razloga", a ako se ukla-paju u teoriju o genocidu prokreaci-jom, onda su vjerodostojna, poputonih Catherine MacKinnon.

Kao prvo, moram reæi, jer toPetriæ nadmeno dovodi u sumnju,da su mi sve navedene knjige, kao iizvori svjetskih nevladinih, vladinihi meðunarodnih organizacija vrlodobro poznate. Ja se time bavim. Isama sam pisala, istra2ivala i objav-ljivala o toj temi, a namjeravam i da-lje. Dapaèe, poznato mi je barem150 najraznovrsnijih bibliografskihjedinica o seksualnim zlostavljanji-ma tijekom ratova u bivšoj Jugosla-viji. Postoji još nekoliko puta tolikoknjiga i tekstova o silovanjima umodernom ratovanju. U Njemaè-koj 1945. godine prigodom konaè-nih ratnih operacija Drugog svjet-skog rata, u relativno kratkom raz-doblju, od sredine o2ujka do 5.

svibnja, silovano je oko 70 postoNjemica iz Istoènog sektora. U da-leko najveæem broju poèinitelji subili pripadnici Crvene armije, ali si-lovali su i Amerikanci, Francuzi iEnglezi. Helke Sander u knjizi BeF-reir und Befreite (Kuntsmann,1992,München) i istoimenom filmu na-vodi da je kao posljedica tih silova-nja roðeno oko 400.000 djece. Onatakoðer iznosi da je, prema arhivimaWehrmachta, za vrijeme njemaèkogratnog pohoda, unatoè strogoj zab-rani, registrirano èetiri milijuna"seksualnih odnosa" izmeðu nje-maèkih vojnika i 2ena iz bivšegSSSR-a. Veæinom su to, zacijelo, bi-la silovanja ili razni oblici prisilneprostitucije. SSSR nikada nije obja-vio svoje podatke ni o silovanjima niroðenoj djeci. U Aziji su, uoèi i tije-kom Drugog svjetskog rata, Japan-ski vojnici u "logorima za zabavu"silovali oko 250.000 2ena, širomkontinenta, najviše u Koreji (tzv.sluèaj "comfort women"). Tijekomrata Bangladeša za nezavisnost, iz-nose se podaci o oko 20.000 silova-nih 2ena, ogroman je broj 2ena silo-vano i tijekom odvajanja Pakistanaod Indije. Tu je i Ruanda. Toliko o"ekskluzivnom karakteru" i "speci-fiènosti motiva" srpskih ili bilo èijihsilovanja u ratovima u BiH i u Hr-vatskoj. No, to, dakako, ne znaèi date zloèine ne treba istra2ivati i pro-matrati, osim u rodnoj i u njihovojpolitièkoj, etnièkoj i kulturnoj di-menziji, u konkretnome kontekstu.To sam mislila kad sam rekla da namtek predstoji kompleksno, odgo-vorno istra2ivanje i razmišljanje onastanku rata, o politièkim odgo-vornostima i èinjenicama i o dina-mici dogaðanja na terenu.

Sagledavanja masovnih ratnih si-lovanja u širem kontekstu od nacio-nalnoga navelo je mene i druge pri-padnice mirovnih, antinacionalistiè-kih 2enskih grupa da povodom ma-sovnih silovanja u BiH progovori-mo i o rodnoj dimenziji silovanja, omilitarizmu seksizmu i patrijarhatukao strukturnoj osnovi silovanjakoja se koriste kao "ratno oru2je".Ja, naime, smatram da su sva silova-nja u ratovima strateška i da su in-herentna patrijarhalnom militariz-mu. U ratovima koji se ideologizi-raju kao etnièki, vjerski i nacionalnisilovanja postaju genocidno ratnooru2je. ( S tim u vezi, kao i inaèemoje mišljenje o politièkom anga2-manu C. MacKinnon u ratovima ubivšoj Jugoslaviji, vidi moj odgovorna njen tekst Turning Rape into Por-nography: Postmodern Genocide uHastings Women's Law Journal.Summer 1994, Volume 5, No.2,University of California).

Još 1992. suprotstavile smo semanipulaciji podacima o silovanim2enama u svrhu nacionalistièke rat-ne propagande i intenziviranja et-nièke mr2nje. Zahtijevale smo da sene manipulira neprovjerenim poda-cima – dok "sve ne proðe", kad æebrojke i podatke trebati obraditi"pod struènom meðunarodnom su-pervizijom". (Ipak pogledati doku-mente, npr: Zbornik CZZR-a, 1994,Zagreb, napose Pismo namjera, izprosinca 1992). No, najva2nije namje ipak bilo, kao što se vidi i iz Zbor-nika, organizirati široku mre2u po-moæi i grupe samopomoæi za 2eneizbjeglice i 2rtve ratnog nasilja izHrvatske i iz BiH, neovisno o nji-hovoj nacionalnoj pripadnosti. Tosmo uspješno i radile, poma2uæi,koliko smo mogle, tisuæama 2enapo izbjeglièkim centrima. U to vri-jeme i bosanska i hrvatska i srpskavlada takmièile su se u svojatanju,augmentaciji i etniciziranju ratnihsilovanja. Njihov re2imski, histeriè-no-nacionalistièki 2uti tisak, o silo-vanjima je pisao senzacionalistièki iprezentirao ih pornografski. Na2a-

lost i neke hrvatske 2enske udrugesudjelovale su u svemu tome. Lansi-rale su brojke o 300.000 silovanihHrvatica i Muslimanki, davno prijenego što se o bilo kakvim brojkamamoglo pouzdano govoriti, nikadanisu spominjale silovane Srpkinje.C. MacKinnon još 1993. – kad po-daci postaju veæ razabirljivi, a pozi-vajuæi se na svoje "dobro informira-ne" izvore iz Zagreba, to jest, kakoto naziva Petriæ, na "visoko artikuli-ranu feministièku inicijativu, radi-kalnu feministièku grupu Kareta" –u nekoliko navrata govori i piše o10.000 silovanih Hrvatica u Hrvat-skoj i o 30.000 zatrudnjelih (impreg-nated) Muslimanki i Hrvatica. Kaoda su se zajedno veselile tim pretje-ranim brojkama u ratu u kojem sumonstruozne igre s aritmetikom bi-le dio ratne taktike. Prvenstveno susmatrale svojom patriotskom du2-nošæu obavijestiti svjetsku javnost o"monstruoznim srpskim genocid-nim silovanjima", objašnjavale ih sr-pskim "nacionalnim karakterom" ili,kao što u zakljuèku svoje knjigePred zidom šutnje poentira SeadaVraniæ – "bosanskim" i "srpskim" fa-tumom. (Knjigu S. Vraniæ u cjelini,za razliku od one Beverly Allen,smatram relativno korektnom, dje-lomièno izuzetnim radom, iako bihmogla polemizirati s nekim tezama,èemu ovdje nije mjesto. Što se tièeB. Allen, èiju sam knjigu Rape War-fare od autorice dobila s posvetom"with admiration", rekla sam svojenegativno mišljenje o knjizi. Odgo-vorila mi je da je bila "zloupotrijeb-ljena" od lokalnih grupa, ali da stojiiza svoga rada – što je fair).

Uz zakljuèke o razlièitim stra-teškim funkcijama silovanja na os-novi iskaza 2rtava, kao "jake" doka-ze kvantitativnoj dimenziji svojeteorije o ratnim silovanjima – u ko-joj brojèani odnosi moraju igratiulogu, jer kako inaèe razlikovati"masovna prokreacijska silovanja"koje èine Srbi od onih "strateških" i"incidentnih" koje èine Hrvati iBošnjaci – Petriæ se poziva na iskazeSeade Vraniæ i C. MacKinnon. Pre-ma Vraniæ: "Ekstremno visoka zas-tupljenost Bošnjakinja meðu 2rtva-ma silovanja i znatna zastupljenostHrvatica... ostavlja zagovornike tvr-dnje 'svi su oni isti' bez ikakvog lo-gièkog oslonca". Na drugom mjes-tu: "Nije, meðutim, neva2no, hoæe lise zloèini kvalificirati dvoznamen-kastim ili peteroznamenkastimbrojkama..." Kao MacKinnonièinkraljevski doprinos svojoj teoriji o"genocidu prokreacijom" (terminkoji ona sama, unatoè svemu, ipakne upotrebljava) Petriæ citira njenutvrdnju iz 1993. da su masovna silo-vanja u Bosni i Hercegovini "agresi-ja samo nekih muškaraca protiv od-redjenih 2ena, s toèno odreðenomsvrhom" (sic!). Petriæ se dalje pozi-va i na Komisiju eksperata UN-a, naAmnesty International, HelsinkiWatch i druge koji tvrde da su u da-leko najveæem broju 2rtve silovanjai seksualnog zlostavljanja u BiH bo-sanske Muslimanke, a poèinioci suu najveæem broju Srbi. Pa to nikadani nije bilo sporno, èak ni u "povi-jesnom revizionizmu Vesne Kesiæ"(da, Petriæu, u Haagu sjedi premaloSrba). Kao što nije sporno ni da jesvrha tih silovanja bila etnièko èiš-æenje i da su ona bila sistematièna iplanirana, ili barem tolerirana, kaošto su to, tvrdim ja, masovni sek-sualni zloèini u svim ratovima, iakoih ja, prvenstveno, smatram zloèini-ma protiv 2enskoga roda. (A u to-me smjeru razvijala se i kvalifikacijasilovanja u meðunarodnom pravu:od zloèina "bez imena" u ?enevskimkonvencijama, do zloèina protivèovjeènosti u Statutu ICTY-ja, i ko-naèno zloèina protiv roda u StatutuMeðunarodnog kaznenog suda).

No, sporno je zašto Petriæ cjelo-vito ne navodi konaèan izvještajUN-ove Komisije eksperata. (Neznaš engleski? Materijalno stanje tine dopusta da surfaš po Internetu?).Za razliku od 1991. i 1992, danas,kada su razlièiti meðunarodni izvoriiznijeli svoje nalaze, moguæe je mje-rodavno razgovarati i o brojkama.Moguæe je i zato što smo se vre-menski udaljili od dogaðaja, pa višene sudjelujemo u dnevno-politièkojratnoj propagandi. U brošuri SexualViolence: An Invisible Weapon ofWar in the Former Yugoslavia (In-ternational Human Rights Law In-stitute, Da Paul University Cellegeof Law, Chicago 1996), autora Mar-cie McCormick i profesora CherifaBassiounia, predsjedavajuæeg UN-ovom Komisijom eksperata 1992 –1994. i direktora èikaškog Institutau kojem je bila pohranjena sva sa-kupljena svjetska dokumentacija oratnim zloèinima u bivšoj Jugoslavi-ji i odande dostavljena Haagu, u ko-mentaru podataka o seksualnimzloèinima stoji: "...procjenjuje se dasu velika veæina prijavljenih ("repor-ted") 2rtava bile bosanske Musli-manke. Druga najveæa grupa prijav-ljenih 2rtava je neidentificirana poetnièkom porijeklu. Treæa grupa subosanske Srpkinje (podvukla V. K.),slijede ih Hrvatice. Što se tièe poèi-nitelja, preko polovice identificira-nih su bosanski Srbi", dakle (tek)nešto manje od polovice su Hrvati iBošnjaci, nema podataka o njiho-vom "omjeru". Navodi se pet obra-zaca (patterns) silovanja, nijedan ni-je "genocid prokreacijom". Jedan odtih obrazaca, po opisu izvoðenjazloèina najbli2i Petriæevu "koncep-tu", seksualno je nasilje u specijalnimkampovima za silovanje. Uz opisdetalja obrasca u tom se odjeljkuka2e: "Slièni incidenti, izviještenoje, dogaðali su se u kampovima kojesu dr2ali Srbi, Hrvati i Muslimani".Institut je, sveukupno, imao 120dokumentiranih sluèajeva prisilnetrudnoæe. (Iako je svaki sluèaj mon-struozan, to je vrlo daleko od Mac-Kinnon i njenih informatorica).Komisija, na osnovi podataka kojeje sakupila, ekstrapolacijom zaklju-èuje o sveukupno preko 12.000 2r-tava silovanja i seksualnog nasilja,ali prihvaæa i moguænost o 20.000zlostavljanih 2ena koliko je pret-postavio istra2iteljski tim Evropskekomisije 1993. godine. No za tajbroj, ka2e se, nema èinjeniènih do-kaza. Da li i kakve zakljuèke na os-novu ovih podataka izvlaèiti o mo-jim i Petriæevim stavovima, prepuš-tam èitateljstvu.

"Ohrabrujuæe" je, meðutim, jed-no: Komisija podr2ava pretpostav-ku da su Srbi vrlo efikasno provodi-li politiku seksualnog nasilja kaokljuè etnièkog èišæenja, dok ne pos-toje indikacije o politici seksualnognasilja od strane bosanske ili hrvat-ske vlade. Ako je tome tako, ja ne-mam ništa manje razloga za "ponos"od Mirka Petriæa i drugih rodoljuba.

Na kraju, ovdje, kao i drugdje usliènim prigodama, 2elim reæi da mine pada na pamet dovoditi u pitanjeiskaze i iskustva bilo koje 2ene kojaje iskusila seksualno ratno nasilje.Duboko poštujem iskustvo i suos-jeæam s patnjom svake od njih, po-gotovo nakon saznanja iz višegodiš-njeg rada sa 2enama 2rtvama rata.Ne mogu zamisliti ništa strašnije odseksualnog ratnog nasilja. ?rtve,kao što ka2e David Backer, imajupravo i na mr2nju i na subjektivno-st. Ali, politièari, intelektualci, teo-retièari, istra2ivaèi i pomagaèi ne-maju pravo na ideologizaciju tuðepatnje.

Ideologizacija tuðe patnjeUz tekst Mirka Petriæa, O povijesnom revizionizmu Vesne Kesiæ, Zarez, broj 45-46

From: Igor Zlobec <i_zlobec@hi.hinet.hr>To: <zarez@zg.tel.hr>

Subject: stranica za MMC, Rijeka,(galerija OK)Date: 2000. prosinac 26 23:12

IGOR ZLOBEC roðen je u Banja Luci 1970. godine .Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost, Odsjek Grafike, upisuje slikarstvo na Likovnoj akademiji. Diplomirao je

1995. godine u klasi prof. Kauzlariæa Ataèa. Od 1994. godine aktivno sudjeluje na brojnim skupnim i samostalnim izlo@bama i likovnim kolonijama.

56 III/47, 18. sijeènja 2,,1.