razvoj ontološkog dokaza za božju egzistenciju i …riješio uvidom u njihovu podudarnost u...

PregledničlanakUDK111:2–1Tillich,P. 111:2–141

Primljeno14.8.2012.

Dubravko ArbanasEdunova–školainformatikeimanagementa,LorenzaJägera5,HR–31000Osijek

[email protected]

Razvoj ontološkog dokaza za Božju egzistenciju i Tillichovo poimanje ontološkog tipa filozofije religije

SažetakPaul Tillich je cijeli život bio na »razmeđu« filozofije i teologije odnosno religije i kulture, ali je filozofija religije bila najsnažnijim i najtrajnijim poticajem kroz sve stadije njegovog intelektualnog razvoja, stoga će ovo istraživanje nastojati pokazati bitne odrednice ontološ-kog tipa filozofije religije. Ovo se istraživanje usredotočuje na Tillichovo poimanje filozofije religije, koje ćemo izložiti s poglavitim osloncem na njegov poznati esej »Dva tipa filozofije religije«, a pored toga metoda proučavanja odnosi se i na analizu relevantnih ideja nekoli-ko najznačajnijih teologa u povijesti. Kritičkom analizom autor je došao do zaključka da je Tillich skloniji ontološkom pristupu, zbog toga što se na taj način »problem dvaju apsoluta« riješio uvidom u njihovu podudarnost u istini, odnosno »mističkim« načelom neposredne svijesti o »bitku po sebi« koji je istovremeno i »istina po sebi« i »dobro po sebi«. To znači da na temelju samosvijesti i neposredno evidentnih prvih načela, imamo i »ontološku svijest« o bezuvjetnosti bitka, istine i dobra, a po ovim transcendentalijama dolazimo i do »sigurnosti Boga« kao »načela bitka« i bezuvjetne norme našega mišljenja.

Ključne riječisv.Augustin,sv.Anselmo,sv.Bonaventura,PaulTillich,iluminacija,prvanačela,spoznajaBoga,ontološkidokaz,egzemplarizam,bezuvjetno

Uvod

PristupTillichovojfilozofiji religijemožemonajboljeostvaritikroznjegovistoimeniesej,1ukojemurazlikujedvanačinarazmatranjaoBogukojimuomogućujurazvijanjeidvatipafilozofijereligije:ontološkitipaugustinov-sko-franjevačketradicije2ikozmološkitiptomističketradicije.Tijekomra-

1

Tillich, Paul, »The Two Types of Philoso-phy of Religion«, u: Kimball, Robert C.(ur.),Theology of Culture,OxfordUniversityPressGalaxyBook,NewYork1964.Claytonsmatra da je: »u biti savTillichov interes ufilozofiji religijezbijenuovaj jedančlanak.Ovo,ukombinacijisjasnoćomnjegovastilai ekonomičnošću izlaganja, čini ‘The TwoTypes of Philosophy of Religion’ idealnimsredstvom za ulazak u središte Tillichovemisli.« Clayton, John P. »Introducing PaulTillich’sWritings in the Philosophy of Re-ligion«, u: Ratschow, Carl H.,Paul Tillich:Main Works/Hauptwerke, Bd. 4: Clayton,John P. (ur.),Writings in the Philosophy of

Religion, de Gruyter Evangelisches Ver-lagswerk, Berlin–New York 1987., str. 14.Pisacovogauvodajepredavač»religioznogiateističkogmišljenja«naSveučilištuLancas-teruEngleskoj,akaoHumboldtovstipendistjenakonsvoga istraživanjanaSveučilištuuMarburguobjaviozapaženumonografijuThe Concept of Correlation: Paul Tillich and the Possibility of a Mediating Theology,WalterdeGruyter,Berlin–NewYork1980.

2

AugustinovskutradicijuTillichnazivai»mi-stičkom«, ako pod time podrazumijevamoiskustvoidentičnostisubjektaiobjektauod-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA129God.33(2013)Sv.1(123–137)

D.Arbanas,Razvoj ontološkog dokaza zaBožjuegzistencijuiTillichovopoimanje…124

zvojaZapadnoga svijeta čovjek je postupno sazrijevao u religijskom i fi-lozofskomsmislu,prevladavajući takorobovanjemitovimakoji sunastalištovanjemrazličitihpolu-religijskihmagijskihipolu-božanskihdemonskih»moći«.Uprvomsmisludošlojedopodređivanjapojedinihmitovaibožan-stavajednomapsolutnomipravednomBoguizraelskihproroka,asdrugestrane je razvoj filozofije sveobuhvatnog bitka svojim racionalnim shva-ćanjemstvarnostipotisnuomitskuslikusvijeta, što je svezajednodovelodotogadanjegoveprastare»sile«izgubesvoju»svetost«,atimeiutjecajnačovjeka.Međutim,premdaprevladaneipreoblikovaneujednogBogaijednonačelobitka,nisupotpunonestaleičestosevraćajuuoblikurazliči-tihstrahovaipraznovjerja,patakočakiuniverzalniBogmožepostatitekbićepokrajsvihdrugihbićaštovodiuklasičnoidolopoklonstvo.Stogajejedna od najvažnijih zadaća filozofije religije zaštiti religiju i znanstvenuinterpretacijustvarnostiodpovratkaprimitivnereligioznostiisvjetonazora.Ovdjesezapravoradio»problemudvajuapsoluta«(the problem of the two Absolutes): o filozofskom i religijskomodnosno teološkom apsolutu ili obitkuiBogu(esse iDeus),kojisu,kakoćemovidjeti,nužnopovezaniakoprihvatimo Boga kao bitak svijeta.3 Razmatranje biti njihovemeđusobnepovezanosti i traženjeautentične religioznostipredstavlja još jednuvažnuzadaćufilozofijereligije:

»Učemujenjihovapovezanostsgledištabićaiznanja?Ovapovezanostjeostvarenaujedno-stavnomiskazu‘Bogjest’,alijekaraktertepovezanostiproblemusvimproblemimafilozofijereligije.RazličitiodgovorinaovopitanjesuprekretnicenaputuZapadnereligioznesvijesti,itajputjeputpremarastućemgubitkureligioznesvijesti.«4

Budućidaseradioiznimnokoherentnomeseju,ukojemseTillichslužiiveli-kanimateologijekaoštosusvetciAugustin,AnselmoiBonaventura,smatralismokorisnimdetaljnijeprikazatiinjihovemisliukontekstukojismozatekli,takoštosmoihnatemeljuoriginalnihizvorakomentiraliibrojnomargumen-tacijomdodatnoobrazlagaliiuzpomoćdrugiheminentnihstručnjaka.Sma-tramodajeovakavpristupnužanradiboljeguvidauTillichoveglavnemisliistavove,kojesmoimplicitnoidijalektičkirazvijalikrozgotovocijelirad,auposebnomsmisluunjegovomčetvrtompoglavlju.

1. Augustinovo rješenje »problema dvaju apsoluta«

Tillichsmatradajeovajtipfilozofijereligijetemeljsvakefilozofijereligi-je,apredstavlja»prevladavanjeotuđenja«odBogaukojem»čovjekotkrivasamogsebekadaotkrivaBoga«,budućidajekaostvorenobićenanjegovusliku (imago Dei) s njim najdublje povezan tako što participira uBožjembitku(esse ipsum)kojigabeskonačnonadilazi.Nakonštojekušaopogubneposljediceantičkogskepticizma,sv.Augustinjeproblemdvajuapsolutari-ješiouvidomunjihovupodudarnostuistini,odnosno»mističkim«načelomneposrednesvijestio»bitkuposebi«kojijeistovremenoi»istinaposebi«(esse ipsum – verum ipsum):»gdjepronalazimistinu,tamopronalazimimogBoga,istinuposebi«.5Razmatranjemodnosavjerovanja(credere)irazumi-jevanja(intellegere),nastojaojenatemeljuprorokaIzaijepokazatikakoprvoprethodi drugom: »Ako ne budete vjerovali, nećete razumjeti.«6 Prihvatitiistinuvjeromznačidativlastitipristanakuzjednuobjavljenuistinu,dokrazu-momprihvaća istinuonajkoji je razumije(intellegit),aobječinepobožnoistraživanje (pie quaerere)koje imazaciljpostizanjemudrosti (sapientia).Cjelokupnomišljenje hiponskog biskupa temelji se na aksiomu »vjerujem



dabihspoznao«(credo ut intelligam),7ukojemsevjerairazummeđusobnouvjetujuipretpostavljaju,jerrazumpretpostavljavjerunanaravnojinanad-naravnojrazini,avjeratakođernaobjerazinetražirazum.Natimpretpostav-kamaAugustinrazvijaisvojepoznatopoimanjevjereimišljenja:

»Samovjerovatinijeništadrugonegomislećipristajati…Svakikojivjeruje,misli;kadavje-ruje,misli,ikadmisli,vjeruje…Kadavjeranijemišljena,onajeništa.«(De praedestinatione sanctorum2,5)

Stoganaglašavadatreba»odbacitisveonekojinisuuvjerifilozofiiufilozofi-jivjernici«(De vera religioneVII12,uvod),štojasnopokazujenjegovstavonačelnojrazumljivostiiuovomeživotuipaknepotpunojspoznatljivostisadr-žajavjere(depositum fidei),atimeiblagotvornumogućnostskladnogodnosaizmeđurazumaivjere.IzaovogaksiomazapravostojinjegovoučenjeoBož-jemprosvjetljenjučovjekovograzuma(illuminatio),8premakojemugaBogsvojimnutarnjimdjelovanjemosposobljujezaspoznajunepromjenjivihistinausvojemumu(rationes aeternae)odnosnovječneistine(veritas aeternae):

»Opomenuttakodasevratimsamomsebi,ušaosampodtvojimvodstvomusvojunutrinu;tosammogaojersitipostaomojimpomoćnikom.Ušaosamividioslabašnimokomsvojedušeiznadistogaokasvojeduše,iznadsvogaduhasvjetlonepromjenjivo,neovoobičnosvjetloividljivosvakomtijelu…Nitijetakobiloiznadmogaumakaouljenadvodom,ilinebonadzemljom,negoonobijaševiše,jermejeonostvorilo,ajabijahniže,jersambiostvorenodnjega.Tkopoznaistinu,poznatosvjetlo,itkopoznatosvjetlo,poznavječnost.Ljubavgapoz-na.Ovječnaistino,oistinitaljubavi,oljubljenavječnosti!TisiBogmoj,tebiuzdišemdanju

nosupremaBitku»po sebi« (per se notum),kakotoizražavairajnskimistikMeisterEck-hart:»‘IzmeđuBogaidušenemaniotuđenostini udaljenosti, stoga duša nije samo jednakaBogunegoje…istoštojeiOn’.Ovojena-ravnoparadoksalnaizjava,kaoštotoEckhartisvimisticiznaju;zatodabismorazjasniliovuistovjetnost, moramo pretpostaviti elementrazličitosti.Ovodokazujedinamičkuikritič-ku točkuuontološkompristupu.«Tillich,P.,»TheTwoTypesofPhilosophyofReligion«,str. 14–15.Više o tome u: Eckhart,Meister,Knjiga božanske utjehe: Traktati i propovijedi,preveoAnteŠoljić,Naprijed,Zagreb1991.

3

Usp.IvanPavaoII.,EnciklikaFides et ratio – Vjera i razum, Kršćanska sadašnjost, Za-greb1999.

4

Tillich,P.,»TheTwoTypesofPhilosophyofReligion«,str.12.

5

Clayton naglašava da: »‘Ontološki’ pristupkarakteriziraneposredna‘svjesnost’Boga,nekaomogućipredmetiskustvailikaorazumskapretpostavka ilikaopostulatpraktičkoguma,nego kao prius u kojemu su utemeljena svabića,istinaidobrota.PremdabožanskiDuhbes-konačnonadilaziljudskiduh,onisuubitiisti.Uuvjetimaegzistencijeonimogubitiotuđenialinisuodvojeni, stoga istinskomspoznajomsamogsebečovjekspoznajeBogaiobratno.«Clayton,J.P.,»IntroducingPaulTillich’sWrit-ingsinthePhilosophyofReligion«,str.12.

6

»Nisi credideritis, non intelligetis« izreka jeproroka IzaijekojuAugustinčestonavodiuskladusgrčkimprijevodomSedamdesetorice(Septuaginta, LXX), dok ju Vulgata prevo-di »Si non credideratis, non permanebitis«,a tako i svi suvremeni i hrvatski prijevodi:»Akosenameneoslonite,održat’ seneće-te!«(Iz7,9),Jeruzalemska Biblija,Kršćanskasadašnjost,Zagreb1994.

7

Usp.IvanPavaoII.,»Vjerujemdabihrazu-mio«, u: EnciklikaFides et ratio – Vjera i razum,str.29–38.

8

UčenjeoiluminacijiimasvojtemeljuPlato-novojusporedbiidejeDobrasasuncemkojeobasjavaniže inteligibilnepredmete injiho-ve apstrakcije ili ideje, kao i u Plotinovomshvaćanju Jednog odnosno Boga kao suncailitranscendentalnogsvjetla.Međutim,najvi-še je u tom smislunaAugustinautjecao sv.Ivan evanđelistakoji uproslovu svog evan-đeljanazivaBogasvjetlom:»Svjetloistinskokoje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe nasvijet«(Iv1,9).Augustinjesovimučenjemželio prevladati nesavršenost, relativnost ipromjenjivuvremenitostrazumskespoznaje,kojabezBožjegsvjetlanebimoglashvatitionštojubeskonačnonadilazi:»…jernijednostvorenje, koliko god bilo razumno i umno,nijeprosvijetljenosamimsobom,negosudje-lovanjemuvječnojistini«(Ps119;Sermones23,1).



inoću.…Atisimidoviknuoizdaleka:Dapače,‘jasamkojijesam(Izl3,14).«9(Confessiones VII10,16).

Njegovarazmatranjanisubilaakademskimotivirananistrogo»skolastički«izlagana,negogajeizčistoduhovnihireligioznihrazloganajvišezanimaoodnosdušeiBoga,stogajeinjegovmetaforičanstilbioufunkcijinjego-vevjereičežnjezaapsolutnomuniverzalnomivječnomistinomodnosnoBogom.Augustinpolaziodpobijanjaskeptikaineposrednoevidentneči-njenicesvijestiosamomesebiodnosnovlastitogpostojanja:»kadatenebibilo,nebimogaonipogriješiti«10(De libero arbitrio 2,3,7),natemeljukojestječesiguranuvidutristvari:dapostoji,daživiidazna.PodsnažnimutjecajemPlatona,11smatradazarazlikuodkontingentnihipromjenjivihpredmetaosjetilnespoznaje,predmetiistinskogznanjamorajubitinepro-mjenjivi,vječniinezavisniodosjetilnogsvijetailjudskespoznaje,kaoštosutoegzemplarneidejeiliarhetipskeformekojepredstavljajubitvremeni-tihstvari.Osjetilnaspoznajajenajnižioblikspoznajekojiimajuiživotinje,ačovjek razumskimzaključivanjemdonosi sudoveo tjelesnimpredmeti-ma prema vječnim i netjelesnim uzorima odnosno apstraktnim pojmovi-ma.Ovopredstavljanižuuporaburazumaupravljenunaakcijuipraktičnepotrebe ljudi koje su određene kao znanje (scientia), a neposredna kon-templacijavječnih i idealnihpredmeta ima isključivoduhovnufunkciju iodnosisenamudrost(sapientia).UnatočintelektualističkojinterpretacijiuduhuosnivačaAkademije,nesmijemozaboravitidajesvetacprimarnobioteologimistik,stogajenjegovprvotni interesbilopostignućečovjekovenadnaravnesvrheiliblaženstva,kojesesastojiugledanju(visio)osobnogBoga,anebezličnogiapstraktnogDobra,pajetakoiglavniciljnjegovogcjelokupnogmišljenjaLjubav:»Mojavrlina,mojaljubav«(Pondus meum, amor meum).Vidimo,dakle,dajeAugustinovaontologijatemeljizkojegaonizvodiisvo-ju,uvjetnorečeno,gnoseologijuodnosno»teorijuspoznaje«,zatoštojeBogkaostvoriteljsvegapostojećeg,atimeičovjekoveduše,ujednoistvoriteljnašihspoznajnihmogućnosti.BudućidajeBogbitakukojemuparticipira-jusvabića,onjeujednoiistinakojučovjektražipajujedinoimoženaćiakoje»duhovnimokom«(oculus spiritualis)gledauBožjem»svjetlu«,kaošto tjelesnimokomgledapredmeteobasjanenaravnimsvjetlomsunca.Tosvjetlonije samonaravnosvjetlonašeg razuma,kaoštoćebitikodTomeAkvinskog,aliononijenisamBogilisamoto»svjetlo«ukojemusvespo-znajemo,negonjegovaposebnapomoćnašemumu.Božanskoprosvjetljenjeneznačida jeBogprvipredmetnaše spoznajekako toučepristašeonto-logizma,negose radio samostalnomesvjetluposebnevrste (sui generis),kojenamomogućujespoznajuapsolutnih,nužnih,nepromjenjivihivječnihistina(veritas per se nota),kaonaprimjeruvideumatematičkeistineiprviprincipilinačeloprotuslovlja12koji,uzkauzalniprincipilinačelouzročno-sti,upravljanašomspoznajom.Bogjesvestvoriopremaovimneposrednoevidentnimprincipima(principia per se nota),stogaoniimajuapsolutnuiuniverzalnuvrijednostzasve,adonjihsepotpomognutibožanskimsvjetlomuzdižemonutarnjomaktivnošćuduše(mentis affectu) inezavisnoodisku-stva(a priori).Budućidasuoveistinebezuvjetnanormanašegamišljenja,morajubitiutemeljeneubićutakodaodražavajutemeljsvihistina,atimesezatvarakrugnašesubjektivnespoznajeistinekojanužnovodidospoznajeBoga.Ovajdokaz iz idejeodnosno iznjegovenutrine,kakosečinibio jesvečevglavniinajdražidokazzaBožjuegzistenciju,13alijezanjegavišeodsvihdokazivanjabiloživoegzistencijalnoiskustvo,premdajeutomsmislu



argumentiraoiiziskustvavanjskogsvijeta(a posteriori),jersvenaovomesvijetuupućujenaBoga:

»…neštoodčeganepostojiništasavršenijeiuzvišenije.SviseslažuuvjerovanjudaBogpouzvišenostinadilazisvedrugo.«(De doctrina christiana1,7,7)

9

Augustin, Ispovijesti, preveo Stjepan Hosu,Kršćanskasadašnjost,Zagreb1973.,str.144.OvopoglavljegovorioAugustinovomsusre-tusneoplatonizmomodnosnoonjegovojpri-mjeniPlotinovogpozivana sabranost: »Uđiuse i razmatraj!«(Enneade1,6).Kaošto jePlatonanezadovoljstvos filozofijomnatura-lista primoralo da krene putem »druge plo-vidbe«, tako je iAugustina njegovomučnoiskustvotraženjaistineirazočaranjeusvijetosjetilaponukalodaseusmjeriprema»nutar-njemputovanju«:»Nemojićivan,vratiseusebe; u unutrašnjosti čovjeka stanuje istina;aotkriješlidatijenaravpromjenljiva,ondanadiđisamogasebe.Nosjetisekadsebena-dilaziš,nadilazišdušukojarazumnodjeluje.Traži stoga tamo gdje se pali samo svjetlorazuma. Kamo će, naime, stići svaki dobarmislilac,akonek istini,budućida istinanedolazidosebenatemeljurazmišljanja,negojeonaonozačimtežeonikojirazmišljaju«(De vera religione39,72).Zarazlikuodno-vovjekovnihisuvremenihsubjektivista,kojipovršnim shvaćanjem ljudske nutrine ostajusamonaraziničovjeka,Augustinprevladavapogubneposljedicepreuzetnogsubjektivizmaiupućujenatemeljniizvorsvakogsubjektivi-tetaodnosnonaBoga:»Alitisibiodubljeumeniodmojenajdubljenutrineivišeumeniod najviše zamislimoje!« (Confessiones III6,11).UtomsmisluWindelbandnazivaAu-gustinovomišljenje »metafizikom nutarnjegiskustva«, kojom je daleko prerastao svojevrijeme i tako postao »jedan od začetnikamodernogamišljenja«.

10

Augustin,O slobodnoj volji, u:Kušar, Stje-pan (prir.),Srednjovjekovna filozofija, Škol-skaknjiga,Zagreb1996.,str.135.Ovojetzv.AugustinovcogitoskojimjeanticipiraoDes-cartesarekavši:»Akoseivaram,jesam!«(»Sifallor, sum«);sličnonalazimoiukapitalnomedjeluO državi Božjoj:»Jerakosevaram,po-stojim.Tkonaimenepostoji,nemožesenivarati;ipotomejesamakosevaram«(De ci-vitate Dei,11,26).Nakonovogametodskogauvodautraženjuistine,slijedirazradaprvogakorakauusponudušepremaBoguodnosnorazmatranjestupnjevabitka:postojanje,živ-ljenjeirazumijevanje.

11

VidiMoreschini,Claudio, »Augustinovpla-tonizam« i »Kritika platonizma«, u:Mores-chini,Claudio,Povijest patrističke filozofije,Kušar,Stjepan (prir.),Kršćanska sadašnjost,Zagreb2009.,str.417–421,413–415.

12

AristoteluMetafiziciovakoodređujeznače-njepojma‘princip’(grč.arché,lat.principi-um–počelo,polazište,načelo):»Dakle,za-jedničkojesvimpočelimadabuduonoprvoodakleštogodilijestilinastajeilisespozna-je« (1013a);ana temelju toga tumačenjautradicijiserazlikujuprincipibitkainastajanjasjednestrane(razniuzrocisuontičkiprincipijerutječunabitakdrugoga),iprincipispozna-vanjasdrugestrane(premisesulogičkiprin-cipi).Tzv.prviprincipilinačeloizbjegavanjaprotuslovlja (načelone-protuslovlja) takođerje većAristotel jasno i precizno formulirao:»‘Nemogućejedaistoistomuipremaistomeistodobno i pripada i ne pripada’ (a što godbismodrugopridodali,nekajepridodanopo-radilogičkihteškoća).Tojedaklenajpostoja-nijeodsvihpočela:jerposjedujespomenutuodredbu« (1005b;Aristotel,Metafizika, pre-veoTomislavLadan,Signum,Zagreb2001.,str.87).Ovonačelojelogičkiistinitiskazkojivrijedizasvuzamislivustvarnostizasvemo-gućesvjetove,stogajeonometafizičkonače-lo.Višeotomeu:Macan,Ivan,»Spoznajeaprioriiuvidunačeloprotuslovlja«,u:Macan,Ivan, Filozofija spoznaje, Filozofsko-teološ-kiinstitutDružbeIsusove,Zagreb1997.,str.115–128.

13

Budući da se kodAugustinaBogmože do-kazatisamopomoćuBoga,odnosnomilošćuvjere i božanskogaprosvjetljenja našeduše,mogli bismo, poput Ivana Devčića, ovakavnačindokazivanjaBožjeegzistencijenazvati»dokazivanjevjerevjerom«.Premda jeovajsvetac imao niz takvih dokaza, svi oni činejedanjedinstvenidokazkojisesastojiodne-kolikostupnjeva:»Počevšiodstupnjapočet-ne sumnje i njezinogpobijanja, pa prekoSifallor, sum[Akoseivaram,jesam!],kojejevrstametodološkoguvodautraženjuistineikojeosiguravaumunjezinopostignuće,dušadolazi do razmatranja osjetilnoga svijeta. Utomesvijetu,međutim,onaneotkrivaistinuza kojom teži i zato se okreće unutra, gdje,nakonrazmatranjasvojevlastitepogrešivostiipromjenjivosti,otkrivanepromjenljivuisti-nukojatranscendiradušuinezavisiodnje.Tako je duša dovedena do shvaćanja BogakaoTemeljasvakeistine.«Copleston,Frede-rick,»Sv.Augustin«, u:Koplston, Frederik,Historija filozofije: Srednjovekovna filozofi-ja,BIGZ,Beograd1989.,str.75.



Ili,nadrugommjestu:

»Štosegoddaklehvalevrijednoopazilounaravistvariismatralosevrijednimilimaleilivelikehvale,valjatodovestiuvezusnajizvrsnijomineizrecivomhvalomstvoritelja.«14(De libero arbitrio 2,17,46)

Dakle,važnojenaglasitidasezaAugustinavjerairazummeđusobnopret-postavljajuinadopunjuju,takodanjegovaksiomuodređenomsmisluvrijediiobratno:»spoznajemdabihvjerovao«(intelligo ut credam).Misaoglavno-gapredstavnikaovogatipafilozofijereligijesažimaseunjegovomslavnomgeslu: »vjeruj da bi spoznao, spoznaj da bi vjerovao« (crede ut intelligas, intellege ut credas),skojimjenatemeljusvojekršćanskevjeretakosjajnoprevladaoplatonovsko-aristotelovskidualizamprapočela(arché)svegaposto-jećeg.ZaključimosCoplestonom:

»Sv.Augustinsepitakakopostižemospoznajuistinakojesunužne,nepromjenjiveivječne.Dauopćepostižemotakvuspoznajunjemujeočiglednoiziskustva.Paipak,minemožemoiziskustvastećitakvuspoznaju,jersutjelesnipredmetikontingentni,promjenjiviivremeniti.Istotako,teistinenemožemoizvestiiznašegduha,kojijetakođerkontingentanipromjenjiv.Konačno,teistineupravljajuivladajunašimdušama,oneimsenameću,atonebimoglečinitikadabiovisileonama.SlijedidasmomiosposobljeniuviđatiteistineprekoBićakojejesamonužno,nepromjenjivo ivječno,a to jeBog.BogjesličanSuncukojeobasjavanašeduše ilipoputučiteljakojinasuči.«15

2. Anselmova pretvorba primum esse u ens realissimus

NatraguAugustina,razvijasvojumisaoibiskupizCanterburya,sv.Ansel-mo,kojitakođersmatradačežnjadušezaBogomuključujeitežnjurazumazaistinom,aobjesumogućesamotakoštoseBogudušiobjavljujetakoštoje iznutraosvjetljuje ina tajnačinprivlačipremasebi.Vjeraosposobljavarazumzaspoznajuistine(credo ut intelligam),arazumslužiboljemrazumi-jevanjuishvaćanjusadržajavjere(intellectus fidei),pamožemorećidavjeraimaprvenstvousmislupretpostavkeinužnogauvjeta,arazumusmislukraj-njegcilja,jeronozačimvjernikčeznejeupravorazumskaspoznajaonogauštovjeruje.Preuzetnojenepoćiodvjere,kakotočinedijalektičari,alijene-marno,nakonštosepovjeruje,netežitizarazumskimshvaćanjemonogaštosevjeromprihvaća,štočineantidijalektičari.Stogavjeratražirazumijevanje(fides quaerens intellictum):

»Netežimzatim,Gospodine,daprodremutvojuuzvišenost,jernipoštonedržimdajojjemojumdorastao,aliželimdabaremdonekleshvatimtvojuistinu,ukojuvjerujeikojuvolimojesrce.Dakako,netražimdaspoznamkakobihvjerovao,negovjerujemkakobihspoznao.Jeriovovjerujem:‘akonebudemvjerovao,nećuspoznati’.«16

NajprijeuMonologionurazvijadokazzaBožjuegzistencijunatemeljustup-njevasavršenostikojisemogunaćiustvorenjima,primjenjujućiganadobro-tuinaveličinuusmislukvaliteteodnosnomudrosti(sapientia)kaonajvećemdobru,kojeizjednačavasBogomilidobromposebi(per se),anepodrugome(per aliud).Namolbusvojesubraće,Anselmomnoštvosloženihikomple-mentarnihargumenataizovogadjelasvodinajedan»jedinidokaz«,kojiBož-juegzistencijudokazujeizidejeBoga,akojajeisamapredmetvjere:

»Gospodine,kojivjeriudjeljuješspoznanje,dajdauonojmjeriukojojtitosmatrašpotrebnimspoznamdajesikaoštovjerujemoidajesionoštovjerujemo.Amivjerujemodasionoodčegaseneštovećenemožezamisliti.Zardakle,danepostojitakvanaravjer‘bezumnikrečeusvomsrcu:Nema Boga!’?«17



Anselmoslijedihiponskogbiskupaiusvojojteorijiistine,kadaizvječneisti-nesudazaključujeovječnostiuzrokaistineiliBogakojijeuzrokontološkeistinesvihstvorenihbićaiistineusudu.Ovoaugustinovskopoimanjeonto-loškeistinespretpostavljenimegzemplarizmomnalazimoikodTomeAkvin-skoga,koji jebioskloniji teorijikorespondencijeiliadekvacijepokojojseistinasastojiu»poklapanjuumaistvarnosti«(adaequatio intellectus et rei),dokjezanašegbiskupaistina»točnostkojasemožesamoduhomopažati«(rectitudo sola perceptibilis).

3. Bonaventurino poimanje »neposredne spoznatljivosti Boga«

Međunastavljačima platonovsko-augustinovske18 tradicije posebno se isti-česv.Bonaventura,kojise,poputAugustina,uglavnominteresiraozaodnosdušepremaBogu,aliseisuprotstavljaotadasvevećemprodoruaristotelizmazbogtogaštojeStagiraninodbacioPlatonoveidejeisvijetučiniovječnim.Tojeproturječnoiprotivnokršćanskomučenjuostvaranjusvijetaizničega(ex nihilo) iBožjoj spoznajiposebnih stvari injegovojmoćipredviđanja iproviđanja.Međutim,onsesnjimekoristiokadamujetobilopotrebno,po-gotovokadadokazujeBožjuegzistencijupolazećiodstvorenihipromjenjivih

14

Augustin,O slobodnoj volji,str.170.Sobzi-romnaprethodnicitat,nemasumnjedajesv.AnselmobiopodsnažnimutjecajemAugusti-nakada jezasvojdokazzaBožjuegzisten-ciju uzeo univerzalnu ideju Boga kao »onoodčegaseneštovećenemožezamisliti«, skojimćeseizmeđuostalihbavitiDunsSkoti sv. Bonaventura, koji će naglašavati višepsihološkonegologičkogledišteAnselmoveargumentacije.

15

Copleston,F.,»Sv.Augustin«,str.72.

16

Anselmo, »Proslogion – Nagovor«, u: Ku-šar,S. (prir.),Srednjovjekovna filozofija,str.303–304.AnselmoovdjeovisioAugustino-vimnavodimaikomentarimaIzaijinogtekstapremanavedenomgrčkomprijevodu,ali iupunoširemsmislu:»Možesedakakoistica-tinjegovaovisnostoAugustinu:Anselmobibio zadnji veliki predstavnik onemisli kojashvaća ljudski duhu analogiji sBožanskimtrojstvomjerječovjekstvorennaslikuipri-likuBožju.Čovjekovabogolikostotkrivaseuživotunjegoveduhovneduše,paternarin-tellegentia–memoria–amor (um–pamćenje–ljubav) na stvorenjskoj razini ‘oponaša’ bo-žanskiživotOca,SinaiDuhaSvetoga.Timejeutemeljeniteološkiopravdankružnitijekmišljenjaizmeđurazumaivjere.…TakojeAnselmo dobio naslov ‘otac skolastike’ jerje svelikimmarom iumijećemumionaći iodržati pravi odnos između dviju glavnihpokretačkihsilaskolastičkemisli:auctoritasi ratio (autoritet i razum, tj. objava u vjeriprihvaćena i sposobnost razumijevanja).«Kušar,Stjepan,»AnselmoCanterburyski«,u:

Kušar, S. (prir.), Srednjovjekovna filozofija,str.268–269.

17

Anslemo,»Proslogion–Nagovor«, str.304.Glavnasvrhadokazanijedauvjerinevjernikaili»biblijsku ludu«(Ps14,1 i53,1)uBožjuegzistenciju,negojeto,kakoKušarnaglaša-va,svojevrstan»izazoviispitvjerekojatraživlastito razumijevanje«.MonahGaunilon izopatijeMarmoutier kraj Tursa osporavao jeovakavnačinargumentacijekaonedozvoljenprijelaz s pojmovno-logičkog ili misaonogredauredstvarnosti,jerpojamkojiimamoonekompredmetunijejamstvoinjegovogpo-stojanjaizvannašegarazuma.Dokazsuposli-jepreuzeliipreformuliraliDescartes,LeibniziHegel; aToma iKantmu odriču dokaznumoćipriznajudavrijedikaoneposrednovjer-skoirazumskodoživljavanjeBoga.

18

Glavnepostavkeaugustinizmamožemosaže-ti u nekoliko tvrdnji: »…svijet nije vječan,negoimapočetak;prvatvar(materia prima)nije čista mogućnost (potentia); u tvari susjemenkeiliklicestvari(rationes seminales);svakostvorenobićesastavljeno jeod tvari ioblikovnice (materia i forma); u svim bići-mauključujući i čovjeka ima više bistvenihoblikovnica (formae substantiales); ne po-stojizbiljska ili stvarna razlika izmeđuduše(anima)injezinihsposobnosti(facultates);zaspoznaju vječnih istina čovjeku je potrebnoposebno prosvjetljenje (illuminatio); dobroi volja imaju prednosti pred istinom i razu-mom.« Kušar, Stjepan, »Bonaventura«, u:Kušar, S. (prir.), Srednjovjekovna filozofija,str.350.



bića koja nagovještavaju i upućuju na nepromjenjivoBiće koje postoji posebi(quia mobile reducitur ad immobile).19ZarazlikuodTomeAkvinskoga,ovajfranjevacnedopuštaautonomijuprirodeilinaraviodnadnaraviodnos-noBogakaoStvoritelja,atoznačinirazumauodnosunavjeruibožanskuiluminaciju,kaonifilozofijeuodnosunateologiju.20SobziromnadokazezaBožjuegzistenciju,BonaventurajedaosvojuverzijuAnselmovogdoka-za izProslogiona,naime,premda jepostojanjeBoganesumnjivou smisluobjektivneevidencije,utosemožesumnjatizbogslabostinašegamišljenja,kao uzroku postojanja idolopoklonika i nerazboritih (insipiens).Međutim,onpretpostavljasvojevrsnunutarnju(a priori)spoznajuBoga,smatrajućidapostojinejasnasvijestoBoguusvakomčovjeku,odnosnojednaimplicitnaspoznajakojapostajeeksplicitnanutarnjomrefleksijom,premdaseponekadmorapotkrijepiti i razmišljanjemoosjetilnome svijetu. I ovdje se razliku-je od svoga suvremenika sv.Tome, jer je pod implicitnimznanjempodra-zumijevaoneštovišuvirtualnuspoznajuBogailinejasnusvijestkojamožepostatieksplicitnaibezsudjelovanjavanjskogasvijeta.NatraguAugustinajeizneposrednoevidentnečinjenicesamosvijestismatraodarazumskadušaimanaravnuspoznajusamesebe,abudućidajeBognajprisutnijiuduši,ionjetakođerspoznatljiv,štopokazujedajespoznajaBoganaotajstvennačinugrađena u dušu samim činom stvaranja. Svako ljudsko biće ima naravnupotrebuzasrećom(appetitus beatitudinis),kojasesastojiuposjedovanjunaj-većegaDobra iliBoga, akako tačežnjanemožepostojatibeznekakvogaznanja (sine aliquali notitia) o njenome predmetu, svetac zaključuje da jespoznajaoBoguusađenaunašudušukaoinaravnaželjadagasevidi(de-siderium naturale videndi Deum).Vidimodaje,poputhiponskogbiskupa,iBonaventuravišenaglašavaodokaze»iznutra«,alisepoputsvogprethodnikakoristioiargumentiraoiskustvomvanjskogasvijeta(a posteriori)takoštoseizspoznajekonačnih,kontingentnih,relativnih,nesavršenih isloženihbićauzdižemodoshvaćanjabeskonačnog,apsolutnog,nužnog,savršenog,jedno-stavnog,nepromjenjivogivječnogBićaodnosnoBoga.Utomsmislujeza-stupaoučenjeobožanskomegzemplarizmu,premakojemuBogimausvomeumuidejestvorenja,kojesuujednoizrazBoguvlastitespoznajestvorenjaiuzorci(causae exemplares)pokojimaBogstvarasvabićadajućiimpostoja-njeipripadajućunarav.StogajeBoguzorskiuzrok(causa exemplaris)svogstvorenja,kaoštojetakođernjegovdjelatniifinalniuzrok(c. efficiens ic. finalis),astvorenjasurezultatBožjestvaralačkemoći(creatio)jerunjimapostojeBožjitragovi(vestigium).Akotomogushvatiti,onasuBožjaslika(imago), a ako po božanskojmilosti ljubeBoga i teže damu se suobliče,postaju»bogoliki« iliBoguslični (similitudo).21Sve točini stvorenja svo-jevrsnim izražajnimoblicimazaBoga (expressiones Dei)pa i savstvorenisvijetpostajekao»knjiga«ukojojsemoženaćiiprepoznatiStvoriteljakojijuobasjava.22UtomsmisluBonaventurajezagovaraotadarasprostranjenuontologiju»svjetla«(lux),premakojojje,uskladusaristotelovimučenjemopotenciji i aktu ilimateriji i formiodnosnohilemorfičkoj strukturi stvo-renja,svjetlobitsvihbićainjihovaopćenitaoblikovnica(forma generalis)kojaaktualizira tijela.Svjetlo je transcendentalnavlastitostbića,anepukametafora,paseipojamprosvjetljenja(illuminatio)možeuzetikaoanaloganiproširivnapojambitkakaotakvog.ZbogistočnoggrijehačovjekovrazumodvojioseodBoga,štojeuzrokzabludaigrčkihfilozofa,stogamujepo-trebnoBožjesvjetlokojerasvjetljavanašumpomoćuvječnihideja(rationes aeternae)kojesubožanskiarhetipovistvaranjaali inormesigurnostinašespoznajeodnosnosudovaizaključaka.Čovjekserazumskomdušom(anima rationalis)23odnosnoduhovnomspoznajomvišegaumauzdižeapstrakcijom



iznadosjetilnespoznajeidohvaćaonoopćeizajedničkosvimpojedinačnimpredmetimaodređenogarodailivrste,očišćenoodsvihindividualnihozna-ka.Utojopćojformi(rationes ideales)shvaćamopravibitakstvari,aujednoiodbljesakbožanskeideje,čimejezadovoljenobjektivnipojamistinekojiiBonaventura,poputTome,shvaćauoblikusrednjovjekovnedefinicijekao»poklapanjeumaistvarnosti«(adaequatio intellectus et rei).Polazeći,po-putAugustina,odsigurnostinašespoznajekojasezasnivanaapsolutnimiuniverzalnimistinamaodnosnoidejamaiprvimprincipimamišljenja(prima principia), Bonaventura na temelju redukcije nečega na njegova osnovnanačeladolazidozaključkadasunorme tesigurnosti identičnesBogominjegovimvječnimidejama(rationes aeternae).Prematome,čovjeksvojomnaravnomspoznajomparticipirauBogukaobitkuiistiniposebi,kojijekaotakavprva,bezuvjetnaivječnaIstina,posljednjiinužnikriterijsveistineipravosvjetloBožjeobjave:

»Smisaorečenicanašrazumtadaistinitoobuhvaćakadasigurnoznadasuistinite.Ikadatakozna,ondaimapravoznanje, jerseu takvomshvaćanjunemožeprevariti.Zna,naime,da taistinanemožebitidrukčija.Dakle,znadajetaistinanepromjenljiva.Alibudućidajenašduh

19

OvojeočiglednareferencanaAristotelovdo-kazzaegzistenciju»nepokretnogpokretača«iliu skolastičkomsmislu»IskonskogZačet-nika zbivanja«. Dakle, ako postoji stvorenobiće(ens ab alio),ondamorapostojatiibićekojenepostojipodrugom(ens non ab alio),zato štoništanemože samood sebeprijećiiz nepostojećeg u postojeće, što upućuje nanužnostbićakojepostojiposebi(ens per se).Zatim, ako postoji moguće biće (ens possi-bile),morapostojatiinužnobiće(ens neces-sarium), a ako postoji biće u potenciji (ens in potentia), mora postojati i aktualno biće(ens in actu),štoupućujenabićekojeječistadjelatnostipotpunaaktualnost(actus purus)ili Bog, i konačno ako postoji promjenjivobiće (ens mutabile),mora postojati i nepro-mjenjivobiće(ens immutabile),jer,kaoštojepokazaoFilozof,kretanjeimasvojenačeloujednomnepokretnombićupokojempostojiikojejenjegovdjelatniifinalniuzrok(causa efficiens icausa finalis).

20

VidiKušar,S., »Bonaventura«, str. 348–350.Višeoodnosufilozofijeiteologijekodovo-gafranjevcau:Bonaventura,Tria opuscula: Breviloquium, Itinerarium mentis in Deum, Reductio artium ad theologiam,Kušar,Stje-pan (prir.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb2009.RadiseoTri djelca kojasadržekratkusintezucijeleteologije,malispisorazdiobiisvrsisvihumijećaiznanostiisvojevrstanputduha premaBogu, u kojima svetac pokazu-jekako sadržajvjere (credibile ut credibile)treba izlagati da bude shvaćen i prihvaćen(credibile ut intelligibile)odnosnodaikakoteologtrebafilozofirati(oportet philosophari in theologia).OtometakođeruCopleston,F.,»Sv.Bonaventura«,u:Koplston,F.,Histori-ja filozofije: Srednjovekovna filozofija, str.250–252.

21

Vidi:Devčić,Ivan,»Svijetkao‘imago’i‘si-militudoDei’«,u:Devčić,Ivan,Bog i filozo-fija,Kršćanskasadašnjost,Zagreb2003.,str.117–118.

22

»Taj ‘božanski ekspresionizam’ tiče se uprvom redu božanske istine koja je izvor iuzorak svekolike stvorene istine (ontološke,logičke,moralneiduhovne)prisutneumate-rijalnomiduhovnomsvijetu.Ovdjeseuočavaveza između nauke o prosvjetljenju i naukeobožanskojuzornosti: obje izražavajuBož-ji suvereni stvoriteljski dinamizam; prva gapokazuje kao svijetljenje i odraz božanskogsvjetla; druga ističe sliku, sličnost ili baremtragštoihstvoriteljutiskujeusveštojestvo-rio.Konkretnaprimjena tenaukeu teologijioblikujetzv.simboličkuteologiju.…onasetemeljinaanalogijiizmeđustvoriteljaistvo-renja,naravnoginadnaravnogsvijeta,raznihstupnjevabićateotkrivenihisakrivenihzbilj-nosti.Ulogicianalogijevladaodnossličnostii razmjernostikojepostoje između različitihzbiljnosti.Refleksijaispekulacijakojeseov-djerazvijajupodobnesuzadubljepronicanjestvoreneiobjavljenezbiljnostiteomogućujuotkrivanje idubljeshvaćanje i iskustvo reli-giozne zbiljnosti koja ostaje zatvorena ili unajboljem slučaju vrlo ograničeno dostupnadrugim metodama spoznavanja.« Kušar, S.,»Bonaventura«,str.355.

23

Vidi: Copleston, F., »Sv. Bonaventura«, str.282–295.VišeoBonaventurinoj»teorijispo-znaje«:Macan,Ivan,»Iluminacionizamsve-togAugustinaisvetogBonaventure«,u:Ma-can,I.,Filozofija spoznaje,str.178–180.



promjenjiv,ontuistinukojablistabezijednepromjenemoževidjetijedinoposvjetlostikojapotpunonepromjenjivosjaji.Apromjenjivi stvor tonikakonemožebiti.To,dakle,znadeuonomsvjetlu‘kojeprosvjetljujesvakogčovjekakojidolazinaovajsvijet’.Toje‘istinitosvjetlo’i‘RiječkojajeodpočetkakodBoga’.«24(Itinerarium mentis in Deum3,3)

U tom smislu jeBonaventura sveo (reductio) umijeća ili vještine (artes)25nateologijukao»svetunauku«(sacra doctrina),alinetakodabionabilasamodostatnaiekskluzivna,negouključivanjemsvekolikogznanjaposebnihznanosti, kakobi u sebi supsumirala sve ljudsko znanje i u svemuvidjelaStvoriteljainjegovosvjetloslave(lumen gloriae).Zaključimoovajnačelniprikazglavnihpredstavnikaontološkogtipafilozofijereligijesvrlopozitiv-nimodnosomovogateologaimističarapremastvorenojstvarnosti,kaoknjizikojujeBognapisaozačovjeka,akojuovajmožepravilnočitatisamousvjet-luSvetogpisma:

»Itakojeočiglednonakojijenačin‘mnogovrsnaBožjamudrost’(usp.Ef3,10),kojanamjetakojasnopredanauSvetompismu,sakrivenausvakojspoznaji iusvojprirodi.Također jeočiglednokakosvespoznajeslužeteologiji;onastogauzimaprimjereislužiseriječimakojepripadajusvakojvrstispoznaje.Bivaočiglednimitokakoješirokputprosvjetljenjatekakoseunutrausvakojstvari,kojaseosjećailikojasespoznaje,krijesamBog.Plodjedaklesvihznanostidaseusvemuizgrađujevjera,‘častiBog’(1.Pt4,11),uređujeponašanjeicrpeutjehekojesuusjedinjenostizaručnikaizaručnice;tobivapoljubavikojojtežiiukojojsepostižesvanakanaSvetogapismai,dosljedno,svakoprosvjetljenjekojesilaziodozgoribezkojegajesvakaspoznajaisprazna;nitkonaimenedolazikSinuosimpoDuhuSvetomkojinasuči‘svojistiniikojijeblagoslovljenuvijekevjekova.Amen’(Iv16,13).«26

4. Tillichovo viđenje »ontološkog rješenja« problema filozofije religije

Sobziromnapoklapanjebitkaiistineodnosnomeđusobnoguvjetovanjara-zumaivjere,Tillichnaglašava:

»Pitanjeodvatemelja[the two Ultimate]jeriješenotakoštojereligijskitemeljpretpostavljenusvakomfilozofskompitanju,uključujućiipitanjeoBogu.‘BogjepretpostavkapitanjaoBogu’:Ovojeontološkorješenjeproblemafilozofijereligije.Bogsenemoženikadadosegnutiakoje‘predmet’pitanja,anenjegovtemelj.«27

UnatočvelikomutjecajuAristotelovefilozofije,natraguhiponskogbiskupaiBonaventureovajtipfilozofijereligijegradilisuidrugifranjevcivisokesko-lastikeuokviruučenjaonačelimateologije,posebnonaglašavajućičovjeko-vo»neposrednoznanje«iliboljerečeno»svijestoBogu«putemtemeljnogaiskustvabezuvjetnosti:bitka,istineidobra.Pojam‘bezuvjetan’28ukazujenanetematskoiskustvobitkaodnosnobezuvjetneili»posljednjestvarnosti«kojajeneposrednosuspoznatausvakojnašojspoznaji,alinekaonekakavpoje-dinačanpredmetkojibisemogaotematizirati.Netematskimiskustvombit-ka,kojeKarlRahnernazivatranscendentalnimiskustvom,nekušamosamotemeljnuobjektivnostnašespoznajenegotakođeribezuvjetnikriterijsvakespoznajeodnosno samubezuvjetnu stvarnostkoja,kao što smovećnagla-sili,imatemeljsvogabitkausamojsebipajukaotakvumožemonazvatiinužnomiliapsolutnomstvarnošću.29Temeljnaobjektivnostnašespoznajenapodručjutranscendentalnogiskustvaevidentnajepotomeštosemožepori-catisamoakoseprešutnopretpostavi–akoupozadininašeargumentacijeilitvrdnjinebistajalabezuvjetnaistina,moglibizajednoopstatiproturječniiskazikojisemeđusobnoisključuju,kaonaprimjer»bitakjest«i»bitaknije«.Ovakvatvrdnjaproturječilabisamojstrukturibitka,kojajeuvijekimanentnaunašemprocesu spoznaje i netematskidana, stogakadgodnešto tvrdimo



oslanjamosenaprviprincipiliopćuvrijednostnačelaprotuslovlja.Ovona-čeloizričepravunaravbitkakojasesastojiutomedajemetafizičkinužnodabitakuvijekisključujesvojusuprotnostiline-bitak.Takojeovonačelouprvomereduontološkiprincipkojisetičestvarnosti,aliupravozatojeonoi općevaljanonačelo spoznaje.U tomsmisludotično senačelouprvomeredutičebitkaodnosnostvarnosti,anegovorakojimožeizražavatiineštoprotuslovno–stvarnostjetakvadadvijeprotuslovnetvrdnjeonjojnemoguzajednobitiistinite.Toujednoznačidajenačeloprotuslovljasjednestranenačelosamogamišljenja,sdrugestraneuvjetmogućnostisvihnašihsudova,a tomožebiti samozato što jeuprvome redunačelobitka,koje izražavapotpununepomirljivostbitkaine-bitka(esseinon-esse),čimepotvrđujeibez-uvjetnost‘Bitkaposebi’(Being-itself).NaBožjembitkutemeljeseidruganeposrednoevidentnanačelamišljenjakojapotvrđujuibezuvjetnost istine,akaotakvasenetrebajudokazivatijernisuproizvodnašegarazuma,negoodražavajuprisutnostbezuvjetneistineatimeiBogaunašemuumu.30Zatoje

24

Bonaventura,»ItinerariummentisinDeum«,u:Bonaventura,Tria opuscula,str.471.Višeo svečevojargumentaciji zaBožjuegzisten-cijuu:Copleston,F.,»Sv.Bonaventura«,str.263.

25

Urimskojanticiradiloseoslobodnimumi-jećima (artes liberales), a kod Bonaventureseumijećaodnosenačetirisvjetla(lumina):»vanjsko svjetlo« koje obuhvaća tehničkaumijeća,»nižesvjetlo«kojeobuhvaćaosjetil-nuspoznaju,»nutarnjesvjetlo«kojeseodnosinarazumskuilifilozofskuspoznaju,kojaza-jednosprethodnimumijećimaimaprovizor-nufunkcijupripremeza»višesvjetlo«BožjemilostiiobjavekojanamjedanapoSvetompismu.

26

Bonaventura, »Reductio artium ad theolo-giam«, u: Bonaventura, Tria opuscula, str.534–535. Prijevod ovoga djelca imamo i udrugomsveskuHrestomatije filozofije:Bona-ventura,»Osvođenjuumijećanateologiju«,u:Kušar,S.(prir.),Srednjovjekovna filozofi-ja,str.369–391,uzKušarovkratakkomentar»‘Dereductioneartium’injegovoznačenje«,str.356–363.

27

Tillich,P.,»TheTwoTypesofPhilosophyofReligion«,str.12–13.

28

Tillich je smatrao kako: »Izraz ‘bezuvjetan’[unconditional] zahtijeva nekakvo objašnje-nje.Kakobiseobjasnioproblem,premdajeupovijesnomdijelu[autorovogeseja]upotrije-bljenizrazdvaapsoluta[the two Absolutes],ukonstruktivnomdijelujeovajizrazzamijeni-lariječ‘bezuvjetan’.‘Apsolutan’[Absolute],ako se uzme doslovno, znači ‘bez relacije’,akoseuzmetradicionalno,ondausvomezna-čenjusadržavaidealističkoisamo-razvijajućenačelo.Obaznačenja izbjegnutasupojmom

‘bezuvjetan’,kojipodrazumijevabezuvjetanzahtjev kod onih koji su svjesni nečeg bez-uvjetnog, koje nemože biti objašnjeno kaonačelorazumskogzaključivanja.Aličakiov-djemorajubitispriječenaskrivenaznačenja:ni‘Bezuvjetno’[The Unconditioned],ni‘ne-što bezuvjetno’ [something unconditional],nisu zamišljenikaobiće, čakni kaonajvišebiće,pačaknikaoBog.Bog jebezuvjetan,štogačiniBogom;ali‘bezuvjetan’nijeBog.Riječ‘Bog’prožetajekonkretnimsimbolimaukojimačovječanstvoizražavasvojuvrhun-skubrigu[ultimate concern],odnosnosvojuzahvaćenostnečimbezuvjetnim.Ato‘nešto’nijenekastvar,negomoćbitkaukojojsudje-lujesvakobiće.«Tillich,P.,»TheTwoTypesofPhilosophyofReligion«,str.24–25.

29

»Tijekommnogogodinasamizbjegavaoizraz‘apsolutan’kojiseodnosinaBoga.‘Bezuvje-tan’značidajepodručjekonačnostitranscen-dirano, ‘apsolutan’ isključuje konačnost iznepokretne beskonačnosti, to je, gospodineHartshorne, stav koji bih ja volio odbaciti.«Tillich, Paul, »Reply to Interpretation andCriticismbyPaulTillich«,u:Kegley,CharlesW.;Bretall,RobertW.(ur.), The Theology of Paul Tillich,Macmillan,NewYork1964.,str.331.

30

Principimišljenjasuapsolutniodnosnometa-fizičkinužni,kaotakvisuuniverzalni,nepro-mjenjivi,bezuvjetniivječni,atimeineovisniorelativnim,kontingentnimiprolaznimuvje-timačovjekovograzuma.Najčešćesenavodeovi principi: princip kontradikcije ili protu-slovlja(kojitvrdi:Anijene-A),kauzalniprin-cip ili načelo uzročnosti i princip dovoljnograzloga (ratio sufficiens), a načelo identiteta(kojetvrdi:AjeA)inačeloisključenjatrećeg(principium exclusi tertii) (koje tvrdi:A nemožebitiAine-A,nitiAnine-A)izvodeseiznavedenihprincipa.Prvikršćanskimislioci



isv.Bonaventuramogaoreći:»Bogjezaistaprisutanusamojdušiineposred-nospoznatljiv«,automsmisluinjegovisuvremenici–MatejAquaspartanskikojinaglašavadaje»Bognačeloznanjaiprvaistinaučijemjesvjetlusvespoznato«,iAleksandarHaleškikojiističeda»Božjubitznamotakoštoonanemožebitimišljenaakonepostoji«.Daljnjimrazmatranjemovogatipafilozofijereligije,TillichnaglašavadajeBog»identitetsubjektaiobjekta«odnosnopotpunoistovjetansasamimso-bom,nijepodređensumnjikojasepojavljujekodčovjeka,čijajesubjektiv-nostrazličita,alineipotpunoodvojenaodobjektivnebezuvjetnostibitkaiBoga.Psihološki je takva sumnjamogućanaravno ikodBoga, alibigaulogičkomesmislupotvrdioisamčinsumnje,zbogtogaštonjegovapsolutnibitakimplicirasvakiiskazoodnosuizmeđusubjektaipredikataputemjed-nostavnogglagola‘jest’.Bezuvjetnaistina,kojajepretpostavljenausvakomepitanjuiusvakojsumnji,prethodirascjepunasubjektiobjekt,anijedanodovadvaelementanemaposljednjuriječ:

»Alioniparticipirajuuvrhunskojsnaziiznadnjih,uBitkuposebi,uprimum esse.‘Bitakjeonoštosepojavljujeprvourazumu’(quod primum cadit in intellectu).OvajBitak(kojinijebiće)ječistaaktualnostistogajebožanski.Premdatouvijekvidimo,mitouglavnomneprimijetimo,kaoštosvegledamousvijetlubezdauvijekrazabiremosvjetlokaotakvo.«31

Apsolutnibitakodnosnobezuvjetnaistinanijeutranscendentalnomiskustvudanatakodasesamaposebipretpostavikaopojedinačni»predmet«,negoseoznačavakaosubjektivnaiobjektivnabezuvjetnost.Sjednestranespoznava-jućojsvijestikaotakvojpripadabezuvjetnost,asdrugestranepojavljujesebezuvjetnokaotakvo,kaozadnjitemeljbezuvjetnostisvijestikojajetemeljiskustvabezuvjetnog.Samosvijest je »mjesto«nakojemu je bitakpri sebitakoštoučovjekumislisamogasebe,štoznačidačovjek imaneposrednusvijest o bitku odnosno bezuvjetnom biću ili Bogu kojamu je netematskidana,štopotvrđujetemeljnuobjektivnostibezuvjetnostnašespoznaje.TillichnavodiMatthewakojizaaristotelovsko-tomističkipristupkaže:»čak iakoovametodagradiputznanosti,istovremenopotpunorazaraputmudrosti«,32budući da više pogoduje znanstvenom razmatranju istine putemosjetilne iapstraktnespoznaje(scientia),ali,zarazlikuodontološkogpristupa,nemoženikadadosegnutiapsolutnibitak:

»Mudrost,sapientia,jeznanjenačela,istineposebi.Ovoznanjejeneposrednoilinepostojeće.Ono je različitoodhumana rationatio, ljudskog razmišljanja, također iodscripturarum au-toritas,autoritetaSvetogPisma.Tojecertituto ex se ipsis,sigurnostizvansamihstvariibezmedija.«33

UskladusAugustinominjegovomškolom,bezuvjetna»istinaposebi« jetakođeristotakvo»dobroposebi«34(verum ipsum – bonum ipsum),onauka-zujenabezuvjetnostdobraisnjimuskopovezanubezuvjetnostslobode.Vi-djeli smo da bezuvjetnost istine proizlazi iz same strukture bitka odnosnostvarnosti,kojajekaotakvaobvezujućanormazanjenuspoznaju,jerseistinasastojiupoklapanjuspoznajesastvarnošću.Stogasečovjeknemožeoslo-boditibezuvjetneobvezepremaistiniodnosnovrhunskomdobru,kojeputemglasasavjestiilitranscendencijepredstavljaobvezujućunormunjegovogću-dorednogponašanja.Kadanebibilonikakvebezuvjetneistineiobjektivnogredadobra, tadabi inaovomepodručjumogli zajednoopstativrijednosniiskazikojisemeđusobnoisključuju:istinitiskazbibiojednakovrijedankaoilažan,štobibiloporicanjesvakeistineidobrote.Sveštojerečenoobitkuičovjekovojspoznajiistine,možebitipokazanoianalizomnjegovogmoral-nogponašanja:



»…zbogtogaštoništaštobibilomanjeodvrhunskesnageBitkanemožebitivrhunskasna-ga dobra.Nikakvo promjenjivo ili uvjetovano dobro nemože prevladati strah damože bitiizgubljeno.SamouNepromjenjivommožebitipronađenpriussvedobrote.Sobziromnaesse ipsum,nikakvarazlikaizmeđuspoznajnogipoželjnognijemoguća,zbogtogaštoodvojenostfunkcijapretpostavljaodvojenostsubjektaiobjekta.«35

Tillich naglašava da se ovdje radi o racionalnom opisu odnosa čovjekovarazumapremabitkukaotakvom,aneonekakvomargumentuili,usmislutradicionalneteologije,»dokazuzaBožjuegzistenciju«,premdajeovainter-pretacijaapsolutačestokorištenautusvrhu.Činjenicadasuljudineskloniovakvomeopisučovjekovespoznajegovorionjihovomotuđenjuodvlasti-toga bitka koje semože prevladati poimanjem »NovogBitka u Isusu kaoKristu«:

»Naš razumpodrazumijevaprincipia per se nota, koji su neposredno evidentni kad god suprimijećeni:transcendentalije,esse, verum, bonum.OnisačinjavajuApsolutukojemnepostojirazlikaizmeđusubjektakojispoznajeinjenogpredmeta.OvajApsolutkaonačeloBitkaimaapsolutnusigurnost.Tojenužnamisaozbogtogaštokaotakvapretpostavljacjelokupnomi-šljenje.«36

VidjelismodajeAnselmosmatraoda»onoodčegaseneštovećenemožezamisliti,ustvarnostibezsumnjepostoji«,takojenatemeljusvogaepistemo-loškogrealizmapogrešnoprešaoizlogičkogilimisaonogredauredstvarno-stiipretvorioprimum esse uens realissimus.TomaAkvinskiiKant,37kojije

bilisuplatonisti, takoje inajvećimeđunji-ma,Augustin,smatraodaseopćeinužnespo-znaje ne mogu protumačiti samo osjetilnimiskustvomnegoBožjimprosvjetljenjem(illu-minatio),pomoćukojegadolazimodouvidau nepromjenjive istine (rationes aeternae)u Božjem umu, a time do istina ontologije,matematike, etike i estetike.TomaAkvinskismatradasuoviprincipi»samiposebijasni«(propositiones per se notae),dok jenjihovoshvaćanjeza ljudskudušuprirodno (habitus naturalis),kaoštoseizshvaćanjadijelaicje-lineodmahuviđanačelo»cjelina jevećaodsvogdijela«, kojenije dostupno iskustvenojspoznaji,aliseprilikomiskustvenespoznajecjeline i dijela odmah javlja u duši. Budu-ći da do spoznaje ovih načela ne dolazimoiskustvenimputem,negoposebnim izvoromspoznajekojiprethodisvakomiskustvupoje-dinačnihpojavaikojitoiskustvoomogućuje,nakonKantasetakvespoznajezovu»aprior-nespoznaje«(a priori),akaotakveredovitonastupajusazahtjevomnužnosti.

31


32

Isto.

33

Isto.

34

Augustin u djelu O Trojstvu (De Trinita-te) govori o »utisnutoj ideji samog dobra«

(impressa notio ipsius boni) kada se radi oetičkim sudovima (PL 42, 949). Za razlikuod individualnih osjećanja, ove apsolutne,vječne,nepromjenjiveisavršeneistinesvimasu zajedničke i imaju apsolutnu vrijednost.Sažeti srednjovjekovni izričaji ens et verum convertuntur i ens et bonum convertuntur ističuda su ‘biće’ i ‘istina’odnosno ‘biće’ i‘dobro’uzajamnipojmovi(convertuntur)kojise,kakokažesv.TomaAkvinski,»podudara-ju« (convertitur): »istina je zapravo isto štoizbilja«(verum, quod cum ente convertitur)(S. th. I,q.1,a.1).

35


36

Isto,str.15.

37

Tillich naglašava kako se često krivo mislida jemoralni tip filozofije religije, koji sli-jediKantov tzv.moralni argumentzaBožjuegzistenciju, nekakav novi tip ove grane fi-lozofije, a zapravo se onmora interpretiratikozmološki ili ontološki: »Ako je shvaćenkozmološki,činjenicamoralnogvrednovanjajetemeljzaključkakojivodidonajvišegbićakoje jamči temeljno jedinstvo vrijednosti isavršenstvailidovjerovanjaupobjedumoćivrijednosno-stvaralačkogprocesa.[Ovajstavodnosi se na Tomin četvrti i peti dokaz zaBožjuegzistenciju.]Akojemoralniargumentinterpretirannaontološkinačin,iskustvobez-uvjetnog karaktera moralnog imperativa je



ovajargumentinazvaoontološkimdokazomzaBožjuegzistenciju,smatralisudanepostojilogičkiprijelazodnužnostibitkaposebipremanajvišemubiću,odnosnoodnačelakojenadilaziontološkurazlikuizmeđubitka(esse essentiae)ibića(esse existentiae)premanečemuštopostoji,makartobiloinajvišemeđubićima.Tillichsmatradajeontološkipristupsolidanodgovornapitanjeodvaapsoluta:

»Deus est esse,asigurnostBogajeistovjetnasasigurnošćuBitkaposebi:BogjepretpostavkapitanjaoBogu.«38

Stoga je formulapoistovjećivanjafilozofskogapsolutas»jednim«elemen-tom religijskog apsoluta jedini odgovor na pitanje o dva apsoluta i temeljcjelokupnefilozofijereligije,kaouvjetjedinstvamišljenjaireligijeskojimeseprevladava»šizofreničkirascjep«uosobnomikulturnomživotučovjeka.Tillichsažimaikomentiraontološkipristupovimriječima:

»‘Čovjekjeneposrednosvjestannečegbezuvjetnog[unconditional],kojejepriusrazdvajanjaimeđusobnogdjelovanja subjekta iobjekta,kakou teorijskom tako iupraktičkomsmislu.’Svjesnost je u ovoj tvrdnji upotrijebljena kao najneutralniji pojam, izbjegavajući konotacijepojmovaintuicija,iskustvoiznanje.SvijestoBezuvjetnom[the Unconditioned]nemakarakter‘intuicije’,zbogtogaštoseBezuvjetnonepojavljujeusvijestikaoGestaltkojemožebitiintu-itivnoshvaćeno,negokaoelement,moć,kaozahtjev.TomajebioupravukadajeporicaovizijuBogakaoljudskumogućnost,ukolikosemislinačovjekauvremenuiprostoru.«39

Pojam‘iskustvo’takođerjeneprikladan,budućidasadržiodnosizmeđuspo-znajnogsubjektaispoznatogobjekta,abezuvjetnonijepredmetiskustvenogapromatranja,dok‘znanje’pretpostavljarazdvojenostsubjektaiobjektaipod-razumijevaposebanteorijskičin,kojijesuprotanodsvjesnostibezuvjetnog.Stogajenajprimjerenijipojam‘egzistencijalna’svjesnostbezuvjetnog,kakogaupotrebljavaistoimenafilozofija,smjerajućinasudjelovanjecjelokupno-gačovjekovabićauspoznajnomečinu.Međutim,zbogbitnogjedinstvabez-uvjetnogiuvjetovanoguontološkojsvijesti,autorjeodbacioiovajnaziv,kojitakođerukazujenaodijeljenostsubjektaiobjekta,aliinaodlukuslobodnevoljeodnosnovjeru.Utomsmisluteologijajeneposrednoinamjernoegzis-tencijalna,afilozofijajetosamoposrednoinenamjernokrozegzistencijalnusituacijufilozofa.Zanemarujućivažnostoveterminologije,autorzaključuje:

»Očiglednodajeontološkasvijestneposredna,aneposredovanaprocesimaizvođenjazaklju-čaka.Uuvjetimabezuvjetnesigurnosti,ona jeprisutnauvijekkadana tousmjeravamonašusvjesnupažnju.Svjesnostjenaravnoispoznajniizraz.AlisvijestoBezuvjetnom[the Uncon-ditional] je po sebi bezuvjetna i stoga izvan podjele psiholoških funkcija.Glavni je interesaugustinovskepsihologijebiodapokažemeđusobnuimanentnostfunkcijadušeinemogućnostnjihovogodvajanjauodnosunaesse,verumibonum.NemogućejebitisvjestanBezuvjetnog[the Unconditioned],akoonovećsamomsvojomprisutnošćuneisključujebilokojegpromatra-čakojinebibiouvjetovantimecijelimsvojimbićem.«40

Zaključak

Tillichuovomevažnomeeseju,kojipredstavljajezgrunjegovefilozofijere-ligijeatimeiodličanuvodunjegovumisaoucjelini,nijepokazaootvore-nusklonostnitijednometipufilozofijereligije,aipakseiznjegoveanalizemožezaključitidajesklonijiontološkomepristupukojiimatendencijupre-ma»teonomiji«odnosno»teonomnojmetafizici«i»teonomnojinterpretacijikulture«. Premda dopušta da ovaj pristup ima samo ograničenu vrijednostzarazvojjedneprikladnefilozofijereligijeiteologijekulture,onizričitona-glašavanjegovu»temeljnu«uloguzasvakufilozofijureligije,zbogtogašto



predstavlja»prevladavanjeotuđenja«odBogaukojemu»čovjekotkrivasa-moga sebekadaotkrivaBoga«.Na taj se način »problemdvaju apsoluta«riješiouvidomunjihovupodudarnostuistini,odnosno»mističkim«načelomneposrednesvijestio»bitkuposebi«kojijeistovremenoi»istinaposebi«i»dobroposebi«.Naime,radiseopoklapanjubitkaiistineodnosnomeđusob-nomuvjetovanjurazumaivjereilifilozofijeireligije,pričemujereligijski»temelj«pretpostavljenusvakomefilozofskomepitanju,uključujućiipitanjeoBogu:»BogjepretpostavkapitanjaoBogu«.Toznačidanatemeljusamo-svijestiineposrednoevidentnihprvihnačela,imamoi»ontološkusvijest«obezuvjetnostibitka,istineidobra,apoovimtranscendentalijamadolazimodo»Apsolutakaonačelabitka«odnosnodo»sigurnostiBoga«,ukojemunemarazlike između subjekta i objekta, ali i do »mudrosti« koja nadilazi svakoznanje.

Dubravko Arbanas

Development of the Ontological Proof of God’s Existence and Tillich’s Conception of the Ontological Type of Philosophy of Religion

AbstractThroughout his life Paul Tillich balanced on “the middle ground” between philosophy and theology, or religion and culture, but philosophy of religion was the strongest and the most permanent impetus that propelled him through all the stages of his intellectual development, so this research will try to show the seminal determinants of the ontological type of the philosophy of religion. The research focuses on Tillich’s conception of philosophy of religion, which is presented here with special emphasis on his well-known essay “The Two Types of Philosophy of Religion”, whereas the method of investigation also includes an analysis of the relevant ideas propounded by some of the most significant theologians in the history of humankind. By means of a critical analysis, the author has reached the conclusion that Tillich is more inclined to the ontological approach, since in this way “the problem of two absolutes” is resolved by the insight proving their identity in truth, that is by the “mystical” principle of the immediate awareness of “Being-itself”, which is both “truth in itself” and “good in itself”. This entails that, owing to self-awareness and immediately self-evident first principles, we also possess “the ontological awareness” of the unconditional nature of being, truth and goodness, and these transcendental categories, in turn, provide us with “the necessity of God” as “the principle of being” and the unconditional norm of our thinking.

Key wordsSt.Augustine,St.Anselm,St.Bonaventura,PaulTillich,illumination,firstprinciples,knowledgeofGod,ontologicalproof,exemplarism,unconditioned

neposredno,bezbilokakvog izvođenja, svi-jestoApsolutupremdaneonajvišembiću.«Tillich,P.,»TheTwoTypesofPhilosophyofReligion«,str.20.Tillichnadaljeprimjećujedaseuovomekontekstuontološkiargumentmožeformuliratikozmološki,kakojetouči-nio Descartes slijedeći Duns Skota: »… iz-vodećiizidejeobeskonačnombićuunašemrazumuzaključakonjegovojegzistencijikaouzroku tih ideja.Ovo je temeljna razlika iz-međuaugustinovskogikartezijanskoggledi-šta,kojajeukorijenjenauotklanjanjumistič-

kogelementaAugustinove idejeo temeljnojevidencijiodstraneDescartesovapojmaracio-nalnosti.«Isto.

38

Isto,str.15–16.

39

Isto,str.22–23.

40

Isto,str.23.

razvoj ontološkog dokaza za božju egzistenciju i …riješio uvidom u njihovu podudarnost u...

Documents