Medijsko sveučilište

Poslovanje i menadžment u medijima

Povijest suvremenih društvenih sustava „Rasplet drugog svjetskog rata“

Nositelj kolegija: prof. Željko Krušelj

Voditeljica: prof. Sonja Vresk

Studenti: Tomislav Zorko i Mario Perić

23.04.2013. Koprivnica

Sadržaj

Bitka za Staljingrad .................................................................................................................... 3

Operacija Baklja i Tuniška kampanja ........................................................................................ 5

Teheranska konferencija ............................................................................................................ 6

Dan D ......................................................................................................................................... 7

Opsada Lenjingrada .................................................................................................................... 8

Konferencija u Jalti .................................................................................................................... 9

Literatura .................................................................................................................................. 10

Bitka za Staljingrad

Sile osovine počinju invaziju na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. godine

taktikom probijanja u unutrašnjost sovjetskog teritorija. Nakon poraza tijekom ljeta i

jeseni, u prosincu u „bitci za Moskvu“, Crvena se armija uspješno odupire Njemačkoj.

No, Nijemci 1942. stabiliziraju istočno bojište od Lenjingrada do Rostova. Njemačka

kontrola vidjela se na području Ukrajine i Krima, dok su Sovjeti držali Sevastopolj i

dio poluotoka Kerč. Njemačka se taktika zasnivala na odmaranju 65% pješaštva

tijekom ruske zime, te su Nijemci bili uvjereni da mogu pobijediti crvenu armiju nakon

kraja zime.

Zbog svoje pozicije uz rijeku Volgu, koja je bila od velike važnosti zbog

dopreme vojne opreme iz SAD-a Sovjetskom Savezu temeljem Zakona o zajmu i

najmu, Staljingrad je bio veliko strateško značenje. Zauzimanjem Staljingrada

spriječila bi se ta opskrba te bi se osigurao lijevi bok Njemačkim snagama za daljnji

proboj. Osim strateškog značenja, osvajanje Staljingrada imalo bi veliku ideološku i

propagandnu važnost.

Sovjetska vojska brojala je 16 milijuna vojno sposobnih građana te 4500

tenkova, 3000 borbenih zrakoplova, 14000 topova i 50000 bacača granata. S druge

strane, njemačko naoružanje znatno je oslabilo nakon operacije Barbarossa te je

svaki deseti tenk bio u funkciji. No, Hitler je smatrao da su Rusi na izmaku snaga te

da ih treba napasti. Hitlerova greška bila je slanje dijela tenkova na Kavkaz čime je

smanjio ofanzivnu snagu na Staljingrad .

Nakon lipnja 1941. godine, Nijemci planiraju na ljeto 1942. novi napad na

područje Kavkaza gdje se nalaze naftna polja, pod kodnim nazivom Operacija Plavo

(Operation Blau). Njemačku ofanzivu vodio je generalpukovnik Friedrich Paulus koji

je zapovijedao 6. armijom s oko 200000 do 250000 ljudi. Napad na Staljingrad

počinje 28. lipnja 1942. godine 23. kolovoza 1942. godine, Nijemci bombardiraju

Staljingrad u kojemu je Staljin zabranio evakuaciju civila radi „boljeg branjenja grada“

ako je u njemu više ljudi. Bačeno je oko milijun bombi težine oko 100000 tona.

Njemačka je uspjela zauzeti veliku većinu Staljingrada ostavivši Ruse na malome

području.

Sovjetska vojska sastojala se od tri armije koje s ubile brojem ljudi i opremom

otprilike jednaki njemačkoj vojsci. Zbog zabrane iseljavanja, žena i djeca pomagali su

u iskopavanju rovova. Početkom bitke, u gradu je bilo oko 600000 stanovnika te je

prvih dana poginulo preko 40000 civila. Krajem kolovoza kreće evakuacija

stanovnika, no bilo je prekasno te je oko 75000 stanovnika moralo ostati u

razorenom gradu.

Dolaskom armije Jug u grad, njemačka snaga slabi. Njemačka filozofija

munjevitog ratovanja (Blitzkriega) nije bila moguća radi uvjeta. Njemačko

zrakoplovstvo (Luftwaffe) gotovo je bilo nemoguće za koristiti rai nejasnog viđenja

crte bojišnice. Također, njemački su tenkovi neefikasni u takvim uvjetima. Novaci koji

su dolazili preko Volge pojačati vojsku relativno su brzo stradavali. Radi shvaćanja

Rusa da njemačka vojska nije dobro pripremljena te da je njemačka preusmjerila

svoju vojsku na druge bojišnice, odlučuju nizom operacija doći u prednost. Razdoblje

od 19. studenog 1942. do 31. prosinca 1943. smatra se strateškom prekretnicom.

Sjeverni blok koji su držali Nijemci, zbog mađarske i rumunjske jedinice koje

nisu bile na visokoj razini uvježbanosti i opremljenosti, bio je slaba točka Nijemcima.

Operacija Uran kreće 19. studenog kada Crvena armija kreće u napad na rumunjsku

vojsku koja je štitila bok Nijemcima na sjevernom dijelu. Rumunjski se otpor slama te

Sovjeti napreduju u osvajanju Staljingrada s juga. Sovjeti lako savladavaju Njemačku

oklopnu jedinicu koja se nalazila iza rumunjskih snaga te spajaju dva kraka i

opkoljavaju njemačke snage: 6. armija i dio 4. tenkovske armije s ukupno 22 divizije i

330000 vojnika. Nakon završetka operacije Uran slijedila je operacija Prsten kojoj je

bio cilj razbijanje okruženih snaga Nijemaca i njihovo uništenje. Pokušaji

Wehrmachta da se ustabile s drugim snagama rezultirale su neuspješno. Sovjeti

osvajaju oba aerodroma (Pitomnik i Gumark). Operacija Prsten završila je 31.

siječnja predajom južnog dijela njemačkih snaga, tj. 2. veljače 1943. predajom

sjevernog dijela.

Operacija Baklja i Tuniška kampanja

Bitke u Sjevernoj Africi počinju talijanskom objavom rata 14. lipnja 1940.

godine. Na isti dan, britanska 11. pukovnija s 1. kraljevskom tenkovskom pukovnijom

prelazi libijsku granicu te zauzima talijansku utvrdu Capuzzo. Talijani uzvraćaju

napadom na britansko selo Sidi Barrani u rujnu 1940. godine. Nakon toga slijedi

operacija Kompas, saveznički napada s vojnicima iz Commonwealtha, u kojoj je

uništena 10. talijanska armija. Slijedi niz bitaka u Libiji i Egiptu, među kojima je

i Druga bitka kod El Alameina, u kojoj su snage Commonwealtha porazile Osovinske

sile.

Nakon američkog iskrcavanja u Maroku, slijedi operacija Baklja. Ona počinje

8. studenog 1942. godine te završava tri dana kasnije. Cilj je bio potiskivanje

njemačko-talijanskih snaga. Saveznici se iskrcavaju na afričkoj obali pod upravom

Višijevske Francuske koja pruža otpor američkim snagama. Alžir je zauzet istog dana

s ciljem vojnog zapovjedništva Višijevske Francuske u sjevernoj Africi. Otpor

francuskih vojnika prestao je 10. studenog. Tijekom operacije Baklja, došlo je do

sukoba američkih brodova protiv njemačkih i višijevskih koje je rezultiralo pobjedom

Amerikanaca.

Početkom ožujka, britanska 8. armija stiže do tuniške granice. Rommel i von

Arnim našli su se između dvije savezničke armije. Britanska 8. armija svladava Sile

osovine te sredinom travnja napada Sile osovine u središtu Tunisa. Sile osovine

predaju se 13. svibnja 1943. godine s 2750000 ratnih zarobljenika. Poraz u Africi za

Italiju je značio gubitak svih kolonija.

Teheranska konferencija

Teheranska konferencija održala se od 28. studenog do 1. prosinca 1943.

godine. U njoj su sudjelovali britanski premijer Winston Churchill, generalni sekrretar

Komunističke partije Sovjetskog saveza Jozif Staljin, američki predsjednik Franklin

Delano Roosevelt te njihovi najviši vojni i politički suradnici. Bilo je jasno da Sile

Osovine gube rat, no njihov je otpor još bio jak. Diskutiralo se o „otvaranju drugog

fronta“ od strane Saveznika. Također se raspravljalo o pomoći

Narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji, uvlačenju Turske u rat, poslijeratnom

uređenju Njemačke, budućim granicama Poljske i sovjetskim teritorijalnim

zahtjevima.

Donesene su odluke:

Saveznici će pomagati partizanima u Jugoslaviji;

uvući Tursku u rat na strani Saveznika;

ako Turska zarati protiv Njemačke a Kraljevina Bugarska objavi rat

Turskoj, SSSR će objaviti rat Bugarskoj;

iskrcavanje zapadnih Saveznika u Francuskoj započet će u svibnju 1944., a u

isto vrijeme Crvena armija će otpočeti veliku ofanzivu.

Također se razgovaralo i o stvaranju organizacije ujedinjenih naroda nakon

rata.

Dan D

U bitci za Normandiju koja se vodila 1944. godine sukobile su se snage

Njemačke i savezničke snage. Bitka za Normandiju, koja se još naziva i Operacija

Overlord najveća je pomorska bitka u povijesti u kojoj je sudjelovalo preko tri milijuna

vojnika koji su prevezeni preko kanala La Manche iz Engleske u Francusku.

Savezničke snage činile su američke, britanske, francuske i kanadske jedinice. Od

drugih zemalja koje su sudjelovali u bitci izdvajaju se: Poljska, Norveška, Australija,

Belgija, Grčka, Čehoslovačka, Nizozemska i Novi Zeland.

Iskrcavanje u Normandiji započinje noćnim jedriličarskim i padobranskim

desantom, zračnim napadima te pomorskim bombardiranjem nakon kojega je

uslijedio Dan D 6. Lipnja. Bitka za Normandiju još je potrajala dva mjeseca koliko je

trebalo savezničkim snagama da probiju njemački otpor. Završava oslobođenjem

Pariza.

Zapovjednik operacije Overlord bio je američki general Dwight Eisenhower.

Mjesto invazije trebalo je biti Pas de Calais jer je to mjesto bilo najbliže Velikoj

Britaniji, no tamo je njemački otpor bio najjači te su se saveznici odlučili na

iskrcavanje u Normandiji. Plaže Normandije nazvali su kodiranim imenima: Utah,

Omaha, Gold, Juno i Sword. Da bi izvršili uspješan napad trebali su se poklopiti neki

ključni faktori kao što su: vremenske prilike, položaj mjeseca te plima i oseka. Ti su

se elementi poklapali 5.,6.,7.,19. I 20. lipnja. General Eisenhower odlučio se za

datum 5. Lipnja u zoru oko 6 sati i 30 minuta. Za invaziju, saveznici su izumili

nekoliko inovacija među kojima je i D.D. tenk. Radi zbunjivanja Nijemaca, saveznici

su napravili gumene tenkove koji su iz zraka izgledali kao pravi te su objavili rat

Norveškoj.

U bombardiranju je sudjelovalo više od 11000 zrakoplova koji su bacili više od

195000 tona bombi. Noć prije dana D 15.000 američkih i 7.000 britanskih

padobranaca iskočilo je iz 2395 zrakoplova i 867 zračnih jedrilica što bi značilo da je

svake minute tijekom 24 sata poletio jedan zrakoplov. Do dana D, Rommelove snage

postavile su ukupno 6,5 milijuna mina. Postavljeni su drveni stupovi radi

onemogućenja slijetanja zrakoplova saveznika. Operacije koje su pomogle u invaziji

bile su: Ultra, Fortitude i Double Cross System. Do ponoći 6. lipnja saveznici su

uspjeli uspostaviti kontrolu nad plažama, omogućili su iskrcavanje ostatka vojske na

plažu što je rezultiralo pobjedom u bitci.

Posljedice bitke:

SAD - 29000 mrtvih, 106000 ranjenih i nestalih

Velika Britanija – 11000 mrtvih, 54000 ranjenih i nestalih

Kanada – 5000 mrtvih, 13000 ranjenih i nestalih

Opsada Lenjingrada

Opsada Lenjingrada (današnjeg Sankt Peterburga) trajala je od 8. rujna 1941.

do 27. siječnja 1944. godine. To je bila njemačka opsada Lenjingrada u kojoj je bila

glavna operacija Sjeverno Svjetlo.

Rusi su postavili utvrđene linije za obranu od Nijemaca koje su se protezale od

rijeke Luge do Neve te od Peterofa do Koltushya i linija u sjevernom predgrađu

Lenjingrada u slučaju napada Finske. Nijemci su napali Lenjingrad iz tri smjera: s

jugoistoka, sa sjevera i s juga. Cilj im je bio spajanje s Fincima kod jezera Ladoge. 4.

rujna kreće bombardiranje Lenjingrada, a 8. rujna grad je odsječen od bilo kakve

kopnene veze sa Sovjetskim Savezom. Hitler je onemogućio opskrbu grada hranom.

Finska vojska tokom mjeseca kolovoza prijeti Lenjingradu sa zapada i sa

sjevera. Događaj koji je spasio Lenjingrad od pada dogodio se kada je finska vojska

došla do granice s SSSR-om te je finski feldmaršal Mannerheim odbio Hitlerovu

zapovijed da pređe granicu jer Finskoj to nije bio politički i vojni cilj. Finska je odlučila

ne bombardirati Lenjingrad, no tokom ljeta 1942. godine je s njemačkim i talijanskim

snagama organizirala pomorske napade na južni dio Ladoga. Nijemcima je teško

palo finsko odbijanje napada na Lenjingrad jer je to moglo rezultirati padom

Lenjingrada. Nijemci uspijevaju 8. listopada zauzeti grad Tikhvin južno od

Lenjingrada te su nastojali spojiti se s finskim snagama na sjeverozapadu. Zbog

finskog oklijevanja oko napada na Lenjingrad došlo je do slabljenja Wehrmachta.

Sovjetske snage uspjele su odbaciti njemačke snage na sigurnu udaljenost. Nijemci

su se povukli iz Tikhvina do rijeke Volkhove 9. prosinca. No, najteže razdoblje za

grad je tek slijedilo.

Konferencija u Jalti

Konferencija u Jalti na Krimu (današnje područje Ukrajine) održalo se 4.

veljače 1945. godine. Sastali su se predstavnici SAD-a, Sovjetskog Saveza i Velike

Britanije. Predstavnici država bili su Roosevelt, Staljin, Churchill te drugi vojni civili i

stručnjaci. Raspravljalo se o izgledu poslijeratnog svijeta. Postignut je sporazum oko

nekoliko glavnih točaka:

Nakon savezničke pobjede, Njemačka se mora podijeliti u okupacijske zone

kojima će upravljati po jedna od četiriju savezničkih država: Velika Britanija,

SAD, Sovjetski savez i Francuska

Nakon rata mora se provesti vojna, ekonomska i politička demobilizacija

Njemačke te njemačko plaćanje reparacija

Saveznici moraju sporazumno raditi i nastupati u oslobođenim zemljama

Literatura

http://www.historyonthenet.com/WW2/WW2_timeline.htm

http://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_svjetski_rat

http://hr.wikipedia.org/wiki/Konferencija_u_Jalti

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Staljingrad

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sjevernoafri%C4%8Dka_kampanja

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dan_D

http://translate.google.com/translate?hl=hr&sl=en&u=http://en.wikipedia.org/wiki/Italian_Ca

mpaign_(World_War_II)&prev=/search%3Fq%3DRome%2Bliberated%2Bwiki%26biw%3D

1152%26bih%3D749&sa=X&ei=yAR0UcrRJ8XRsgalpID4Bw&ved=0CDEQ7gEwAA

http://hr.wikipedia.org/wiki/Teheranska_konferencija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Opsada_Lenjingrada