PSIHOTERAPIJA VS. PSIHIJATRIJA I PSIHOLOGIJA

– SLIČNOSTI I RAZLIKE

Jasenka Pregrad Branko Petris Lidija Butković-Anđelić

… a drugi …

Sličnost:

Psiha "duša“, "um", "duh", "dah", "život", srodno s psykhein “puhati", "ohladiti".

Sve tri struke bave se „dušom“ ili, danas bismo rekli, dobrostanjem čovjeka u cjelini.

Zanimanje za čovjeka, način na koji misli, osjeća se i ponaša postoji od kad je svijeta i vijeka.

U dugoj ljudskoj povijesti sva ponašanja, mišljenja i osjećanjaljudi koja su odstupala od većine i za koja nije bilo vidljivog razloga, tumačila su se utjecajem demona, mračnih viših sila, božanstava.

Razumijevanje i znanje o tome kako čovjek funkcionira raslo je kroz stoljeća i postalo dovoljno bogato da su se time počele baviti prvo dvije struke psihijatrija i psihologija, a kasnije i psihoterapija.

Razlika:Psiho - logos (gr. λόγος) um, riječ, govor, smisao, načelo, zakon, znanost

Psihi - jatrein (gr.) liječiti

Psiho - terapija (gr. therapeia) briga, njega, usluga, liječenje - postupak kojim se ublažavaju ili otklanjaju poremećaji i uspostavlja prethodno narušeno, normalno stanje zdravlja

Psihologija

Psihologija je ZNANOST (kraj 19. st) koja se bavi ljudskim ponašanjem, osjećajima i mentalnim procesima (koristeći znanstvene metode istraživanja).

Osnovni ciljevi psihologije su: a) opisati ljudsko ponašanje, b) objasniti ga i c) predvidjeti ga.

Cilj je steći cjelovitu sliku o tome zašto se ljudi ponašaju na određeni način, opisati taj način i predvidjeti kako bi se mogli ponašati u određenim situacijama.

Time znanja iz područja psihologije dobivaju uporabnu vrijednost i mogu se koristiti u svim područjima života primijenjene psihologije:

•psihologija odgoja i obrazovanja,• organizacijska psihologija, • psihologija u razvoju ljudskih potencijala,• sportska, • forenzička, • industrijska, • penološka psihologija, • psihologija marketinga, • psihologija u medicini rada itd.

Kako je cjelovito funkcioniranje čovjeka presudno postoji i klinička psihologija koja se bavi pojedincem u cjelini, a onda i njegovim ukupnim mentalnim dobrostanjem.

Psihologija mentalnog „zdravlja“ bavi se • prevencijom – održavanjem dobrog mentalnog dobrostanja• ojačavanjem čovjeka kako bi ga očuvao, te • podrškom kad se ono naruši s ciljem da ga čovjek ponovo uspostavi.

Psihijatrija

Psihijatrija je medicinsko – psihološka znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem, liječenjem i sprečavanjem psihičkih poremećaja, te rehabilitacijom i zaštitom mentalnog zdravlja.

Znanstveno je utemeljena u biološkim (genetika, neuroimunofiziologija) i društvenim (psihologija) znanostima.

Znanja iz tih područja primjenjuje u dijagnosticiranju vrste poremećaja i njihovom liječenju.

Psihijatrijski poremećaji nisu bolesti per se već se radi o sindromima, odnosno opisima skupa simptoma karakterističnih za pojedini poremećaj.

U opisu pojedinih poremećaja danas uvažavamo biopsihosocijalni pristup.

PSIHIJATRIJA

•S obzirom da je grana medicine ona se bavi i tjelesnim i psihološkim uzrocima poremećaja kako u području tjelesnih, tako i duševnih bolesti.

• Za liječenje u psihijatriji koriste se tzv. biološka terapija (psihofarmakoterapija, EKT), okupaciono radna terapija, te psihoterapija.

PSIHIJATRIJA

Unutar psihijatrije kao specijalizacije postoji niz subspecijalističkih djelatnosti koje se bave posebnim područjima obzirom na problematiku i dob:• dječja i adolescentna,• biologijska,• forenzička,• socijalna, • gerontološka, • liaison psihijatrija,• psihijatrija liječenja bolesti ovisnosti,• psihološka medicina, • duhovna psihijatrija.

RAZLIKE I SLIČNOSTI

Dakle, mogli bismo reći da se

psihologija bavi “zdravim” (ili svim) ljudima i brine da oni takvi i ostanu, psihijatrija bavi bolesnim ljudima i brine da ozdrave, toliko koliko je moguće ili da usprkos svojoj bolesti budu funkcionalni u životu.

A psihoterapija?

…a psihoterapija - svim ljudima i • usmjerena je na rast i razvoj njihovih potencijala kako bi živjeli uravnoteženiji i potpuniji život. • To uključuje i rad na preprekama i teškoćama u takvom razvoju.

Često se kolokvijalno kaže da je psihoterapija „liječenje“ razgovorom ili odnosom.

Zašto su stalno „liječenje“ i „zdravlje“ u navodnicima?

Malo logike: Tko je bolestan? Kako znamo da je netko bolestan? (Boli ga. Koliko ga mora boljeti?) Kako znamo da je netko zdrav? (Ne boli ga?)

?

bolesni zdravi

najbolesniji - bolestan - bolesniji - ? - zdraviji - zdrav - najzdraviji

najbolesniji - bolesniji - bolestan - ? - zdrav - zdraviji - najzdraviji

Malo povijesti:izliječiti bolesnog čovjeka – od kad je svijeta i vijeka

Medicina – Hipokrat (370 p.n.e.)

Medicinski model – simptom (boli) i podjela na zdravlje i bolest

Filozofija – opća i bazična pitanja: postojanje, znanje, vrijednosti, razum, rezoniranje, jezik, odnosiIz nje su se razvila sva pitanja prirodnih i društvenih znanosti razvojem znanstvenih metoda + više znanja i uvida u pojedinom području filozofije

pojavljivanje pojedine znanosti i pokreta unutar svih znanosti (realizam, racionalizam, empirizam, idealizam, egzistencijalizam, …. humanizam)

• S. Freud (2. polovina 19. st) – psihoanaliza – iz medicine/psihijatrije – 2 nagona (eros i thanatos) i 1 energija (libido)

• Biheviorizam (2. polovina 19. st) – iz psihologije (podražaj –reakcija; čovjek je crna kutija)

• Humanistički pogled na čovjeka (cca 20tih godina 20. st):cjelovit, jedinstven, osebujan, više od zbroja dijelova (holistički pristup)živi u zajednici – međusobni odnosi su dio njegovog razvojaposjeduje svijest o sebi, svom razvoju, sposobnost samo-određenja i samo-ostvarenjaotvorilo put razvoju psihoterapija

(različitih škola, pristupa)

Medicinski model psihoterapije usmjeren je na simptom, bolest (patologiju) i njeno liječenje.

Humanistički model psihoterapije usmjeren je na razumijevanje uzroka koji su doveli do zastoja u rastu i razvoju potencijala pojedinca, te različitim načinima otklanja uzroke, prepreke i potiče osobni rast i razvoj.

bolest : zdravlje

Iz vremena početaka humanističke psihoterapije potiče i izreka „Psihoterapija je previše dobra da bi bila rezervirana samo za bolesne.“

zastoj u razvoju

potencijala

ravnoteža, duševno

dobrostanje, samo-

ostvarenje

Psihoterapija

…je proces u kojem se bavimo psihičkim problemima putem komunikacije i izgradnje odnosa između terapeuta i pojedinca,

s ciljem da ublažimo tegobe pojedinca i ojačamo njegovo duševno dobrostanje,

koristeći jedan od znanstveno dokazanih i priznatih teorija ili pristupa.

Razlika u odnosu na psihijatriju je da psihoterapija koristi isključivo komunikaciju i odnos kako bi “liječila”.

Razlika u odnosu na psihologiju je da psihoterapija osim što razumije i može predvidjeti ljudsko doživljavanje, mišljenje, osjećanje i ponašanje, zna i kako ga i u kojem smjeru promijeniti kako bi pojedinac sačuvao/povratio svoju mentalnu ravnotežu i nastavio put ka samo-ostvarenju.

Često se kolokvijalno kaže da je psihoterapija liječenje razgovorom. To nije sasvim točno, jer neke psihoterapijske škole koriste i druge komunikacijske kanale kao što su: slikanje, pokret, glazba, igra, dramatizacija i sl.i govor - kako bi klijent i terapeut zajedno razumjeli smisao onog što je klijent izrazio tim drugim putovima (ne riječima).

Psihoterapija:Proces – odnos između terapeuta i klijenta (pojedinac, grupa, obitelj) – verbalna i neverbalna komunikacija (poželjna) promjena i terapeuta i klijenta

Psihoterapija se može baviti svakodnevnim teškoćama i tada često govorimo o savjetovanju.

Kad se bavi uzrocima svakodnevnih teškoća te unutarnjim konfliktima i neravnotežama koje su vidljive tijekom većine života osobe i u različitim područjima njegova života, onda takav rad zovemo psihoterapijom.

Komunikacija i odnos u psihoterapiji, dakle, trebaju biti ljekoviti.To znači da psihoterapija nije samo pričanje o tegobama s terapeutom. To radimo s prijateljima i bliskima.

Psihoterapeut je obrazovan da razumije što klijent govori ne samo riječima, nego i načinom na koji govori, a i onom o čemu ne govori (izbjegava).

Taj odnos je drugačiji od drugih.

On je profesionalan i usmjeren isključivo na razumijevanje klijentovih teškoća i podršku njegovom rastu i razvoju.

Odnos je otvoren, iskren usmjeren na to da klijent i terapeut dobro upoznaju klijenta (terapeut uči jezik i logiku klijenta)i na svaki je drugi način potpuno neutralan.

… a drugi …

Kako odabrati terapeuta i školu?

Od psihoterapije ćete imati koristi ako pronađete terapeuta (i pravac) koji vama najviše odgovara i s kojim imate osjećaj da možete razviti dobar odnos. Saznajte o školi, probajte, BIRAJTE!!!

…a onda budite otvoreni i iskreni i prema sebi i prema terapeutu.

U širenju psihoterapije na sve ljude (a ne samo na bolesne) – jer svatko može toliko koliko može i još malo više, u premještanju cilja s liječenja na osobni rast i razvoj ili razvoj osobnih potencijala, zamutile su se granice profesija i profesionalnosti, pa su se mnogi našli pozvanima da sudjeluju u ovom poslu, (nažalost).

Zato je važno znati da je psihoterapija:

• zanimanje • stječe se posebnom edukacijom (traje godinama - u prosijeku 4) • edukacija je sustavna - specijalizacija

Postoje različiti i brojni pravci i škole

važno je činiti razliku između onih pravaca koji su u znanosti i teoriji utemeljeni i onih koji su nikli s tzv. novim valom (new age pokretom).

Psihoterapeuti imaju diplomu nekog instituta ili škole i potvrdu (certifikat) Europske psihoterapijske asocijacije (ili kako je to zakonima pojedinih zemalja uređeno).

Psiholozi niti psihijatri nisu psihoterapeuti.

I jedni i drugi trebaju završiti specijalizaciju iz psihoterapije da bi to bili.

Psihoterapeuti mogu biti i stručnjaci drugih humanističkih i tzv. pomažućih profesija.

TERAPIJSKI KONTEKST

Uloga terapeuta je stvarati terapijski kontekst u kojem uči jezik klijenta, uči biti unutar klijentova razumijevanja kako bi mogao facilitirati poželjnu promjenu (sa dogovorenim ishodima).

Unutar tog procesa i terapeut mijenja vlastitu epistemologiju (kako živi organizmi znaju, razmišljaju, odlučuju i djeluju) na način koji uključuje klijentovo razumijevanje kako bi mogli biti djelotvorni u sukreiranju nove ”stvarnosti”.