psihodetektivske priče - naslovnica · emocionalni razvoj • 5 –6 godina –mogu doţivjeti...

Psihodetektivske priče

Priča 1.• Zamislite da ste kliniĉki psiholog i da vas

telefonom poziva majka djeĉaka ĉija liĉnost se iznenada i dramatiĉno promijenila.

• Majka: “Do sada je bio zlatno dijete, a odjednom se promijenio, postao ĉangrizav, naduren i drzak te spreman udariti svakoga na najmanji povod. Ono što me je zaprepastilo je što je prošle noći svom snagom poĉeo tući svog brata. Ne znam što bi se dogodilo da ih nismo razdvojili. Do sada u ţivotu nisam nikada vidjela nekoga tako razjarenog.”

• Koje bi bilo vaše prvo pitanje majci?

Priča 2.

• Dok uţivate na nekoj zabavi, prilazi vam vrlo popularni bivši boksaĉ. Nakon nekoliko neobaveznih rijeĉi o ravnopravnosti spolova poĉinje:

• “Prošli tjedan se moj sin obratio majci rekavši da kada dovoljno poraste namjerava postati djevojka. Kada ga je ţena upitala odakle mu takve šašave ideje odgovorio je da su djeĉaci jako grubi i da više voli biti s djevojĉicama. Znam da je uvijek bio mamina maza, ali u svakom sluĉaju ne bih ţelio da moj sin promijeni spol.”

• Koje bi bilo vaše prvo pitanje ocu?

Priča 3.• Kao djeĉjem kliniĉkom psihologu majka vam dovodi

svoju kćer:

• “Ona je oduvijek bila osjetljiva, ali mislim da se razvijala sasvim dobro sve do nedavno kada su se pojavile neke ĉudne ideje. Dok smo se vozile autoputom rekla je da moţe slupati sve automobile na putu samo ako podigne ruke u vis. Mislila sam da se šali, ali ona je pri tomu imala sasvim ozbiljan izraz lica. Sljedeći put je htjela izaći u dvorište dok je pljuštalo i grmilo i bila je ljuta što nisam zaustavila kišu. Sada me svaku veĉer moli da pripazim na to vise li joj noge s kreveta, jer je ĉudovište moţe zgrabiti. Ono što me brine je vjeruje li ona odista da se sve to moţe dogoditi. Ne znam je li poludjela ili gleda previše filmova na televiziji.”

• Koje pitanje biste prvo postavili?

U sva tri slučaja prvo pitanje je jednako:

Koliko vaše dijete ima godina?

Parafraze priĉa kojima Wenar uvodi ĉitatelje u knjigu Developmental

Psychopathology (New York, McGraw-Hill, Inc., 1994.) (prema Jerković, I. i

Kondić, K. (2003).)

Dijete osnovnoškolske dobi

Kutak za aforizam

• Ĉovjekov ţivot se moţe podijeliti u tri razdoblja:

• "Moj tata je jaĉi od tvog tate",

• "Ali tata, ne shvaćaš ti to",

• "Moj tata je uvijek govorio..."

Patricija,

6 i pol

godina,

crteţ

ĉovjeka

Ivan, 10

i pol

godina,

crteţ

ĉovjeka

Andrej,

6

godina,

crteţ

ĉovjeka

Petra, 6

godina,

crteţ

ĉovjeka

Sličnosti i razlike

• Postoje jasni obrasci koji se javljaju u

odreĊeno doba – opće znaĉajke koje

oznaĉavaju uobiĉajeni razvojni obrazac,

no oni nisu kriterij koje svako dijete

odreĊene dobi treba postići.

• Svako dijete je zasebna jedinka,

jedinstveno po utjecaju nasljeĊa,

kulture, obitelji, okoline, zdravlja... –

jedinstvena liĉnost.

Razvojne karakteristike

osnovnoškolske djece

• Tjelesni razvoj

• Kognitivni razvoj

• Razvoj paţnje

• Razvoj pamćenja

• Razvoj govora

• Emocionalni i socijalni razvoj

• Razvoj pojma o sebi

Razvoj djeteta predškolske i rane

školske dobi

Razvoj djeteta predškolske i rane

školske dobi

• Tjelesni razvoj –promjene u tjelesnom izgledu i motoriĉkim vještinama

• Motorički razvoj –povećana mišićna kontrola – fina motorika (zakopĉavanje, vezanje cipela, izrezivanje škarama, precizno bojenje površina...)

Čitanje i pisanjeŠestogodišnje i sedmogodišnje dijete:

• Prepisivanje s ploĉe teško je

šestogodišnjacima i ne treba to traţiti

od njih

• Teško im je ostavljati razmak izmeĊu

rijeĉi i ostajati na istoj crti pri pisanju.

• Sposobnost slijeĊenja oĉima dovoljna

je za uspješno ĉitanje.

• Ispravno i sigurno rabi olovku (7

godina).

• Sigurno povlaĉi okomite, vodoravne i

kose crte.

• Sve uspješnije piše slova i brojke.

• Još je sklono zrcalnom izvrtanju slova i

brojki te likova koje precrtava.

Spremnost za školu

• Djeca se znatno razlikuju u trenutku upisa u školu.

Razlikuju se po spremnosti za školu.

• Mirna je povučena, tiha djevojčica. Premda ima šest

godina i osam mjeseci, teško joj ide skoro sve što se

radi u školi. Spora je, dugo traži bilježnicu ili pribor u

torbi. Piše sporo i s velikim naporom, neki su joj

znakovi kao u ogledalu, a ono što je napisala često

briše. Ne može izdvojiti početni glas neke riječi i pri

tome katkad zaplače. Na odmoru je vedrija, ali

pretežno gleda kako se djeca igraju. Jedva čeka

odlazak kući, brzo sve nagura u torbu i žuri, skoro

trčeći kući.

• Dţevdet Hadţiselimović, prof. psiholog: SPREMNOST

ZA UĈENJE ĈITANJA, URL: http://www.hud.hr/w-

clanci/spremnost.html

Kognitivni razvoj – Jean Piaget -

Predoperacijsko razdoblje (2 – 7 godina)

• Konkretnost – dijete je usmjereno na razmišljanje o prisutnim predmetima ili onima koji su povezani s trenutnom situacijom.

• Ireverzibilnost – nemogućnost logiĉkog povezivanja uzajamno ovisnih predodţaba.

• Egocentrizam – dijete se ponaša kao da svi oko njega znaju ili vide ono što i ono opaţa ili zna.

• Centracija – usmjeravanje na samo jedan aspekt situacije.

Piaget - Predoperacijsko razdoblje

(2 – 7 godina)

• Ovisnost o percepciji – usmjerenost na trenutno stanje ili oblik onoga što dijete opaţa.

• Transduktivno prosuĊivanje – nemogućnost meĊusobnog povezivanja i usporeĊivanja poznatih pojmova; dijete još ne koristi induktivno i deduktivno rasuĊivanje.

• Ograniĉenja predoperacijske misli ometaju dijete u logiĉkom prosuĊivanju koje poĉiva na naĉelima konzervacije (mase, teţine, volumena, kontinuirane veliĉine, broja)

• A

• B

Što savjetovati učiteljima?

• SMISLENO UĈENJE MOGUĆE JE SAMO AKO ODGOVARA RAZINI KOGNITIVNOG RAZVOJA; POTREBNO JE POTICATI AKTIVNO UKLJUĈIVANJE – ŠTO VEĆI BROJ RAZLIĈITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S OKOLINOM.

Razvoj paţnje

• Hotimiĉna paţnja

djeteta izmeĊu 6 i 7

godina varira od 10

do 15 minuta.

• Trajanje aktivnosti

moţe biti i do sat

vremena s

povremenim

otklonima kao

spontanim odmorima.

Razvoj pamćenja

• PAMĆENJE – razvoj pamćenja je rezultat povećanja upotrebe strategija pamćenja, povećanje sloţenosti strategija – npr. kod ponavljanja povećanje broja ĉestica – mlaĊa djeca ponavljaju ovako: (yard, yard, yard; cat, cat, cat; man, man, man; desk, desk, desk), a starija: (yard, cat, man, desk; yard, cat, man, desk).

• Djeca od 7 do 10 god. koriste mehaniĉko ponavljanje, a zatim poĉinje strukturiranje ponavljanja.

Razvoj pamćenja

• Metamemorija - znanje o

vlastitom pamćenju i strategijama

koje nam pomaţu da bolje

pamtimo - djeca u dobi 5 do 6

god. shvaćaju da se poznate

ĉestice lakše pamte od

nepoznatih, kraće od duţih, da je

prepoznavanje lakše od

dosjećanja, da tijek vremena

doprinosi zaboravljanju - u

drugim podruĉjima metamemorija

je relativno ograniĉena (uĉenje

smisla i dr.).

• MlaĊa djeca sklona

preuveliĉavanju sposobnosti

upamćivanja - starija djeca su

realistiĉnija.


• POTREBNO JE OMOGUĆITI OPAŢANJE OKOLINE SVIM OSJETILNIM PUTOVIMA RADI ODRŢAVANJA PAŢNJE I BOLJEG UPAMĆIVANJA – TAKO DOBIVENI PODACI SE MOGU BOLJE KOMBINIRATI S VLASTITIM ISKUSTVIMA I PREDODŢBAMA.

• POVEĆAVATI MOTIVACIJU DJETETA SMISLENOŠĆU MATERIJALA TE POVEZIVANJEM S POSTOJEĆIM ISKUSTVIMA DJETETA.

• POTREBNO JE POUĈAVANJE UĈENJA I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA.

Razvoj govora

• U dobi od 5 do 6 godina većina djece svlada osnove materinskog jezika, rabe sve vrste reĉenica kao i odrasli.

• Djeca sa 6 do 7 godina su usvojila artikulaciju, ali zbog ispadanja prednjih zuba mogu imati “neĉistoće” u izgovoru. Usvojila su gramatiĉka pravila, ali još uvijek više griješe od odraslih, griješe u padeţu i broju.

• Upotreba govora u predškolskoj dobi moţe biti posve egocentriĉna, djeca ĉesto govore sama sa sobom, upotrebljavajući posebne rijeĉi; egocentriĉni govor se još ĉesto sreće u 1. razredu kad djeca nešto pišu ili raĉunaju. Prvoškolci takoĊer ne razumiju promjenu smisla u reĉenici ako se neki dijelovi razliĉito naglašavaju.

Emocionalni razvoj• 5 – 6 godina – mogu doţivjeti

ambivalentne emocije (opisuju kao jednu za drugom), do punog razumijevanja i govornog izraza ambivalentnih emocija potrebno je više godina razvoja

• 6 godina – djeca razumiju diferencirane izraze za emocionalna stanja i aktivno upotrebljavaju polovicu rijeĉi za emocije koje pasivno posjeduju

Ljutnja kod djeteta u dobi 6 – 7 godina:

• Sve su rjeĊe eksplozije bijesa

Emocionalna kontrola kod djeteta u dobi 6 – 7 godina:

• Kontrolira svoje ponašanje samousmjeravajućim govorom

• UviĊa negativan uĉinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja

Emocionalni razvoj Strahovi:

• Brojna istraţivanja su potvrdila da djeca školske dobi imaju vrlo ĉesto izraţene strahove i fobije.

• Neki od ĉestih strahova šestogodišnjaka: od posjekotine, krvi, zvukova (neugodan glas, zvono...), od duhova, vještica, da je netko pod krevetom, da će se netko izgubiti, da će se mami nešto dogoditi, od vode, groma, munje, od samoće...

• Neki od ĉestih strahova sedmogodišnjaka: od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještica, špijuna, ljudi koji se skrivaju u ormaru, pod krevetom, strahovi koji nastaju nakon priĉanja strašnih priĉa, filmova, pojaĉava se strah od gubitka ljubavi (roditelja, odgajatelja)...

Razvoj pojma o sebi

• Djeca, na osnovu pohvala i

komentara okoline i usporedbe s

drugom djecom, vrednuju svoje

osobine, stvaraju mišljenje o

vlastitoj vrijednosti i povezuju

osjećaje s onim što misle o sebi.

• Dijete ove dobi je osobito sklono usvajanju “bespomoćnosti” –osjećaja nekompetentnosti, ako mu se ponavljano upućuju kritike, osobito ako to rade odrasle osobe.

Odnos prema vršnjacima• U predškolskom dobu djeca

uĉe vještine dogovaranja i

suradnje u igri.

• Prijatelji su za dijete oni koji su

prema njemu dobri i s kojima

je lijepo igrati se. Prijateljstva

su u toj dobi ĉesto privremena.

Stabilnost prijateljstava

povećava se s dobi djece.

• Djeca u dobi od 5 do 7 godina

još uvijek ne prave razliku

izmeĊu “dobrih” i “najboljih”

prijatelja.

Što savjetovati učiteljima?• TREBA OMOGUĆITI EMOCIONALNO RASTEREĆENJE KROZ

IGRU.

• UĈITELJI TREBAJU PRIHVATITI UĈENIKE ONAKVIMA KAKVI JESU I STVARATI NORMU DA JE SVAKI UĈENIK VRIJEDAN I DA SU SVI TU DA UĈE.

• POTREBNO JE SVAKOM DJETETU OMOGUĆITI DA SAMO PLANIRA I DO KRAJA PROVEDE ZAMIŠLJENU AKTIVNOST UZ OSJEĆAJ USPJEŠNOSTI I KOMPETENTNOSTI.

• DJECU TREBA PODUĈAVATI DA SE USPOREĐUJU SAMA SA SOBOM I DA UOĈAVAJU SVOJ NAPREDAK.

• TREBA POMOĆI DJETETU DA UZ UVAŢAVANJE SVOJIH ŢELJA UVIDI I ŢELJE I POTREBE DRUGIH – TO MU TREBA RAZLOŢNO OBJASNITI.

• POTREBNO JE ORGANIZIRATI RAZNOLIKE AKTIVNOSTI –TAKO ĆE SVAKO DIJETE IMATI PRILIKU POKAZATI INICIJATIVU I BITI USPJEŠNO. NA TAJ NAĈIN SE IZBJEGAVA OSJEĆAJ INFERNIORNOSTI U NATJECATELJSKIM SITUACIJAMA.

Razvoj djeteta od 8 do 10 godina

Tjelesni razvoj

• Usporava se rast; za razvoj mišića potrebno je puno vjeţbe.

• Postoje velike razlike meĊu djecom.

• Djeca savladavaju mnoge vještine kao što je plivanje, voţnja bicikla, igranje nogometa, voţnja koturaljki i dr. Djeca u ovom periodu pokazuju snaţnu potrebu za kretanjem koja u odreĊenoj mjeri opada s poĉetkom puberteta.

• Razvoj fine motorike

Tjelesni razvoj

• Djevojĉice poĉinju naglo rasti u desetoj godini i do dvanaeste su više i teţe od djeĉaka (u periodu su najintenzivnijeg razvoja), a djeĉaci tada tek ulaze u tu etapu.


Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP –

VERN

Kognitivni razvoj• Napredovanje kroz razdoblje širenja kompetencija

• Piaget – razdoblje konkretnih operacija – sposobnost da se uzimaju u obzir dva aspekta problema istodobno –djeca te dobi još uvijek ne razmišljaju poput odraslih –mogućnost logiĉnog razmišljanja i mogućnost konzervacije na poznatim i konkretnim sadrţajima

• Razvoj se premješta iz faze u kojoj dominira egocentriĉno mišljenje u fazu u kojoj poĉinje prevladavati vještina uzimanja u obzir tuĊeg pogleda i motrišta. Djeca te dobi poĉinju u svojim socijalnim interakcijama obraćati paţnju ne samo na ono što govore nego i na potrebe slušatelja.

• Kad eksperimentiraju sa zadacima u materijalnom okolišu, kao što su eksperimenti s oĉuvanjem koliĉina (konzervacija), djeca ne uzimaju više u obzir samo najoĉitije promjene, nego i istodobne kompenzacijske promjene u drugoj dimenziji (stupac vode prelivene iz ĉaše u zdjelu postaje niţi, ali istodobno i širi). Drugim rijeĉima, mišljenje djece te dobi nije više iskljuĉivo pod utjecajem onoga što vide. Umjesto toga, njihovi misaoni procesi sve su više pod utjecajem sustavnije logike.


• DJECI VALJA OMOGUĆITI AKTIVNO

UKLJUĈIVANJE U NASTAVNI PROCES.

VAŢNO JE POTICATI DJECU DA SAMA

ISTRAŢUJU SVIJET OKO SEBE I TAKO

STJEĈU I IZGRAĐUJU SVOJE SPOZNAJE.

STOGA UMJESTO FRONTALNOG

POUĈAVANJA VALJA OSIGURATI

OBRADU GRADIVA KROZ ŠTO VEĆI BROJ

RAZLIĈITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI

OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S

OKOLINOM.

Razvoj paţnje

• Poboljšava se kontrola paţnje. Povećava se trajanje,

a smanjuje lakoća odvraćanja. Npr. dogaĊaji u kući

sve manje odvraćaju paţnju kod gledanja televizije.

• Povećava se prilagodljivost paţnje – mlaĊa djeca

se usredotoĉuju na više nevaţnih strana zadatka koji

trebaju napraviti. Mijenja se planiranost paţnje – ako

dijete, koje je mlaĊe, treba usporediti dvije slike,

promatrat će ih bez plana – starije dijete usporeĊivat

će jednu po jednu pojedinost na slici. Tako, mlaĊi

ĉitaĉi imaju istu brzinu ĉitanja bez obzira na teţinu

teksta, a uvjeţbani ĉitaĉi mijenjaju brzinu ĉitanja

prema teţini teksta, što znaĉi da lakše i poznatije

tekstove ĉitaju brţe.

• Opseg (koliko stvari moţemo zahvatiti paţnjom) i

zadrţavanje paţnje (koliko se dugo moţe biti

koncentriran na neki sadrţaj) povećava se s dobi.

MlaĊa su djeca “rastresenija” od starije.

Razvoj paţnje

• Oko 5% djece (oko ĉetiri puta ĉešće kod djeĉaka nego djevojĉica) imaju teškoće u odrţavanju paţnje ĉesto povezane s hiperaktivnim poremećajem.

• Vjeruje se da ove teškoće imaju poĉetak u ranom djetinjstvu, iako se većina sluĉajeva ne dijagnosticira do poĉetka školovanja.

• Ove teškoće mogu biti i razvojne, to je tzv. razvojna hiperaktivnost - kod neke djece se u predškolskom uzrastu javlja prolazni manjak paţnje, pojaĉana aktivnost i izljevi srdţbe, što oteţava rano dijagnosticiranje manjka paţnje i hiperaktivnog poremećaja.

Razvoj pamćenja• Pamćenje u funkciji dobi pokazuje velike

razlike – u uspješnosti i korištenju strategija.

• Ĉini se da školski sustav ne koristi dovoljno

spoznaje iz ovog podruĉja.

• Na odreĊene procese obrade podataka

moţemo znatno djelovati.

ČEMU MOŢEMO POUČITI DJECU?

• UVJETI ZA UĈENJE

• STRATEGIJE PAMĆENJA –

PONAVLJANJE, ELABORACIJA,

MNEMOTEHNIKE

• STRATEGIJE UĈENJA

• UVJEŢBAVANJE – NA RAZLIĈITIM

PREDLOŠCIMA

• PONAVLJANJE – KORIŠTENJE

PREDLOŢAKA KAO ŠTO SU BILJEŠKE,

KOGNITIVNE MAPE TEKSTA

• UZAJAMNO PRESLIŠAVANJE I DR.

Razvoj govora• Oko 10% osmogodišnjaka još

uvijek ima poteškoće s izgovorom nekih glasova (npr. s, š, z, š).

• Prosjeĉan šestogodišnjak raspolaţe s oko 8 do 14 tusuća rijeĉi, a izmeĊu 9. i 11. godine rjeĉnik se obogaćuje s još oko 5 tisuća rijeĉi – ĉini se da je razdoblje srednjeg djetinjstva do ulaska u pubertet osobito vaţno za širenje rjeĉnika.

• U ovom razdoblju djeca nauĉe i nepisana pravila govora –ĉekanje na red za javljanje, neupadanje u govor, upravljanje jaĉinom glasa.

Emocionalni razvoj• Mozak je izuzetno prilagodljiv tijekom

djetinjstva - mozgovni regulatorni centri za emocionalne reakcije su meĊu posljednjim koji anatomski sazrijevaju, nastavljaju rasti do adolescencije.

• Ponovljene emocionalne lekcije oblikuju mozgovne krugove za odgovore - ako dijete nauĉi dobro upravljati svojom srdţbom ili nauĉi kako se umiriti ili biti empatiĉno, stvara prednost za cijeli ţivot.

• Strahovi - boje se fiziĉkih ozljeda, boje se za svoje zdravlje, neuspjeha u školi, poţara, odbacivanja vršnjaka i sl., a kod mnoge djece zadrţavaju se i neki od strahova iz predškolskog doba.

Strahovi kod školske djece

Radovi djece u programu Ja to mogu Brajković, S i Ţivković, Ţ. (2001.).

Strahovi kod školske djece

Radionice za djecu – ciljevi

• Prepoznavanje straha na tri razine:

ponašajnoj, fiziološkoj i kognitivnoj

• Prepoznavanje emocija straha u

raznim situacijama

• Potaknuti nošenje sa strahom

• Naučiti tehnike opuštanja i

ovladavanja strahom

Radionice za djecu

Vjeţba:

• “Gdje je strah?” -

Gdje strah poĉinje,

kako se širi, kakve bi

strah bio boje da je

u boji, koliko je strah

velik?

• Diskusija – koja su

mjesta najĉešće

oznaĉena, koje boje,

kako se strah širi?

Gdje je strah?

Crteţ učenice 5.

razreda u vjeţbi

“Gdje je strah?”

(Gdje strah

poĉinje, kako se

širi, kakve bi strah

bio boje da je u

boji, koliko je

strah velik?)

Gdje je strah?

Što savjetovati učiteljima?ŠTO UĈITELJI MOGU UĈINITI DA BI SPRIJEĈILI ILI SMANJILI STRAH KOD UĈENIKA:

• koristiti suradniĉko uĉenje, projektnu nastavu

• poticati grupni rad, rad u parovima kao i individualni, a izbjegavati frontalni rad

• odnositi se prijateljski prema uĉenicima uz razumijevanje i prihvaćanje, izbjegavati kritike i ruganje

• izbjegavati sarkazam i dvoznaĉne poruke u komunikaciji

• koristiti humor i smijeh

• ne organizirati «prozivanja za ocjenu», već pratiti i ocjenjivati uradak uĉenika

• postavljati individualizirane zahtjeve

• omogućavati aktivnosti koje će dovoditi do uspjeha

• poticati suradniĉku, nenatjecateljsku atmosferu u razredu

Odnos prema vršnjacima

• Za vrijeme srednjeg djetinjstva, u niţim razredima

osnovne škole, prijatelji su oni koji se meĊusobno

pomaţu i vjeruju jedni drugima.

• Prijatelji se vole zbog odreĊenih osobina, a ne samo

zbog zajedniĉke igre. Raste vrijeme posvećivanja

prijateljima u odnosu na druţenje s odraslima.

• Prijatelji su najĉešće istog spola, tek pred kraj ovog

razdoblja djeĉaci i djevojĉice poĉinju posvećivati više

vremena jedni drugima.

• Djeca u ovom razdoblju u stanju su razgovarati o

svojim osjećajima i mislima, postupcima i odnosima s

drugima. Potrebni su im prijatelji s kojima mogu

razmijeniti iskustva o zadovoljstvima i frustracijama.

• 6 do 11 % djece u osnovnoj školi nemaju prijatelje, a

upravo ta socijalna izoliranost najbolje predviĊa

traţenje pomoći psihijatra ili psihologa u

adolescentnoj ili odrasloj dobi.

• Prihvaćenost djece od vršnjaka povezana je s

ljubavlju, prihvaćanjem i dosljednošću u odgoju.

Razvoj pojma o sebi

• Osnovnoškolci u opise samih sebe

uvode termine koji se odnose na

njihove tjelesne, socijalne i

intelektualne sposobnosti i uspješnost

te opaţanje uspjeha u školi

• Vaţne su osobine koje su vezane uz

obitelj, vršnjake i vlastitu emocionalnu

zrelost.

• Djeĉacima su vaţnije njihove

sposobnosti i talenti, a djevojĉicama

tjelesni izgled i uspjeh meĊu

vršnjacima.

• Naĉin na koji dijete vidi samo sebe,

znaĉajno utjeĉe na njegove osjećaje,

njegov rad i konaĉno na njegovo

postignuće.

Radionice za djecu - ciljevi

• Prihvatiti na realan način vlastite osobine

• Razumjeti relativnost «dobrih» i «loših»

osobina

• Razumijevanje razlika u osobinama i njihovo

uvaţavanje


• BUDITE JASNI U DAVANJU UPUTA, POSTAVLJANJE JASNIH OĈEKIVANJA VRLO JE VAŢNO

• VALJA IZBJEGAVATI SARKASTIĈAN HUMOR, DJECA SU VLASTITI NAJŢEŠĆI KRITIĈARI.

• PITANJA PRIJATELJSTVA I PRAVEDNOSTI SU VAŢNA; PRIMIJENITE GRUPNE I TIMSKE IGRE I NATJECANJE KAKO BISTE VJEŢBALI SOCIJALNU INTERAKCIJU.

Individualne razlike

• U svakom podruĉju razvoja normalan je raspon od

oko dvije godine.

• Ĉesto meĊu djecom jednake kronološke dobi

nalazimo velike razvojne razlike.

• Jedno dijete moţe imati razliĉit stupanj razvoja u

razliĉitim podruĉjima (npr. šestogodišnjak moţe

ĉitati kao uĉenik trećeg razreda, a imati naglašenu

potrebu natjecanja kao većina šestogodišnjaka).

Razlike izmeĎu dječaka i

djevojčica

• Djeĉaci i djevojĉice razvijaju se po istom obrascu, ali su

djeĉaci pri upisu u osnovnu školu u prosjeku razvojno mlaĊi

od djevojĉica.

• Prema istraţivanjima kod neuspjeha djevojĉice više rješavaju

problem i krive sebe za lošu ocjenu, djeĉaci u većoj mjeri

reagiraju emocionalno ili pokušavaju zaboraviti problem.

• U niţim razredima osnovne škole grupe vršnjaka sastoje se

obiĉno od djece istog spola i dobi. Grupe djeĉaka obiĉno su

veće i usmjerene na sportske i druge fiziĉke aktivnosti. Grupe

djevojĉica su manje i više su usmjerene na socijalnu

interakciju. Djevojĉice obiĉno imaju bliskije meĊusobne

odnose nego djeĉaci.

Razlike izmeĎu dječaka i

djevojčica

• Djeĉaci dobivaju na statusu ako su fiziĉki agresivni, dobri sportaši, hrabri, sposobni privuĉi paţnju i prijateljski su raspoloţeni prema drugim djeĉacima.

• Djevojĉice kod drugih djevojĉica cijene privlaĉnost, popularnost, optimizam, prijateljsko raspoloţenje i smisao za humor na vlastiti raĉun.

• Istospolne skupine djece su ĉeste u svim krajevima svijeta – ĉini se da djeci pomaţu nauĉiti ponašanje prikladno za spol i uspostavljanje bliskosti s vršnjacima iste dobi bez preranih seksualnih kontakata.

Pubertet i adolescencija

Pubertet i adolescencija• Pod pubertetom (lat. pubescere: spolno sazrijevati) misli se

na stadij spolnog sazrijevanja ĉovjeka, a pod adolescencijom ili mladenaštvom (lat. adolescere: odrastati) odreĊena dob ĉovjeka.

• Pubertet - vrijeme kad se postaje muškarac odnosno ţena; vrijeme kada postaje moguća reprodukcija. Traje više godina, moţe biti uzbudljivo vrijeme, ali mnogobrojne promjene mogu opterećivati dijete odnosno mladu osobu

• Adolescencija - Postavljanje dobnih granica adolescencije je više stvar našega mišljenja što je mladost ili mladenaštvo, uobiĉajeno je da se prema dobi razlikuju tri razdoblja adolescencije:

• rana adolescencija - od 10/11 – 14 godina

• srednja adolescencija - od 14 – 16/17 godina

• kasna adolescencija - od 16/17 – 21 godine

Kognitivni razvoj

• U predadolescenciji razmišljanje

postaje sve apstraktnije – dijete moţe

rješavati probleme koji ukljuĉuju

proporcionalno i analogijsko mišljenje.

Razvoj govora

• Kada djeca poĉnu meĊusobno raspravljati, to je znak da je govor izgubio egocentriĉno obiljeţje – djeca doista slušaju jedni druge.

• Pri kraju osnovne škole djeca su sposobna razgovarati o odreĊenoj temi, iznositi vlastito mišljenje, izraţavati vlastite osjećaje i uţivljavati se u tuĊe.

Odnos prema vršnjacima• Oko jedanaeste godine, u predadolescentskom razdoblju,

prijatelji postaju ljudi koji razumiju jedan drugoga i koji dijele

najdublje misli i osjećaje.

• Prijateljstva postaju sve trajniji odnosi temeljeni na interesima i

osobinama, a neka od tih prijateljstava potraju i cijeli ţivot.

Povjeravanje prijateljima pomaţe riješiti mnoge probleme. Od

prijatelja se oĉekuje razumijevanje, prihvaćanje i povjerljivost.

Djeca procjenjuju prijatelje po tomu koliko im mogu povjeriti

svoje najdublje tajne.

• Djeca ove dobi ĉesto se druţe i u skupinama u kojima imaju

osjećaj sigurnosti. Skupine oblikuju zajedniĉki ukus i ĉlanovi

meĊusobno utjeĉu na naĉin oblaĉenja, izbor odjeće, glazbe,

naĉin ponašanja. Utjecaj vršnjaka djeluje sve više uz utjecaj

roditelja, a ponekad mu je i suprotan.

• U šestom razredu djeca formiraju skupine koje ukljuĉuju i

djeĉake i djevojĉice

Individualne razlike• Vrijeme ulaska u pubertet vrlo je

različito - djevojĉicama pubertet moţe poĉeti izmeĊu desete i petnaeste godine, a djeĉacima izmeĊu jedanaeste i šesnaeste godine .

• Brzina kojom adolescenti prolaze kroz pubertet razlikuje se jednako mnogo kao i dob u kojoj ulaze u pubertet, npr. nekim djevojĉicama treba svega jedna i pol godina da završe pubertet, a drugima ĉak pet godina.

• Ako zabiljeţimo trenutak kada je prvi uĉenik ušao u pubertet i pratimo cijelu skupinu sve dok posljednji uĉenik nije završio pubertet, vjerojatno bismo taj razred trebali pratiti punih 10 godina. –Moţete zamisliti kako velike razlike u zrelosti mogu postojati sredinom tog razdoblja i kako se mogu odraţavati na socijalne odnose, sliku o samome sebi i samopouzdanje.


• TEMPO RAZVOJA JE RAZLIĈIT – POTREBNO JE

PRILAGODITI ZADATKE MOGUĆNOSTIMA POJEDINOG

DJETETA ILI MANJIH SKUPINA UĈENIKA UMJESTO

CIJELOM RAZREDU; DJETETOV ŠKOLSKI USPJEH TREBA

ODREĐIVATI NA TEMELJU PRAĆENJA NJEGOVOG

NAPRETKA, A NE U USPOREDBI S POSTIGNUĆEM DRUGE

DJECE ISTE DOBI.

• PRI POUĈAVANJU VALJA VODITI RAĈUNA DA DO KRAJA

OSNOVNE ŠKOLE ODREĐENI BROJ DJECE NE

PRIMJENJUJE FORMALNO MIŠLJENJE, DOK SE VEĆINA

UĈENIKA NALAZI U TZV. PRIJELAZNOM RAZDOBLJU

IZMEĐU STUPNJA KONKRETNIH I FORMALNIH OPERACIJA.

NO, ĈAK I NAPREDNIJI UĈENICI, KOJI MOGU IZVODITI

FORMALNE OPERACIJE, UŢIVAJU U KONKRETNIM

PRIMJERIMA I AKTIVNOSTIMA.

Literatura• Apel, K. Masterson, J. J. (2004). Jezik i govor od roĊenja do 6. godine. Lekenik: Ostvarenje

• Brajković, S i Ţivković, Ţ. (2001). Ja to mogu. Osijek: Nansen Dijalog Centar

• Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G.). (2002.). Kurikulum za prvi razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ţivljenja djece i obitelji

• Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G.). (2002.). Kurikulum za 2. do 4. razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ţivljenja djece i obitelji

• Hadţiselimović, Dţ. Spremnost za uĉenje ĉitanja. URL: http://www.hud.hr/w-clanci/spremnost.html

• Stangl, W. Die sozial-kognitive Entwicklung. Arbeitsblaetter URL: http://www. stangl-taller.at/

• Starc, B. i dr. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing – Tehniĉka knjiga

• Vasta, R.; Haith, M. M.; Miller, S. A. (1998). Djeĉja psihologija, Zagreb: Naklada Slap

• Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN

• Wood, C. (1994). Yardstick for children. Greenfield, MA: Northeast Foundation

• Zarevski, P. (1994). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: «Naklada Slap»

• Ţivković, Ţ. (2005). Pamtim, pamtiš, pamti. Pamtimo, pamtite, pamte. Jastrebarsko: «Naklada Slap»

• Ţivković, Ţ. (2005). Susreti s roditeljima I. - Priručnik za održavanje roditeljskih sastanaka. Đakovo: Tempo

psihodetektivske priče - naslovnica · emocionalni razvoj • 5 –6 godina –mogu doţivjeti...

Documents