Prvi svjetski ratPrvi svjetski rat bio je globalni oruani sukob izmeu dva saveza drava (Antanta i Sredinje sile) koji se odvijao na vie kontinenata od 28. srpnja 1914. do 11. studenog 1918. Posljedice rata bile su, izmeu ostalih, i vie od 40 milijuna rtava, ukljuujui priblino 20 milijuna mrtvih vojnika i civila [2] (zbog ega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti) i znaajna razaranja drava i gospodarstava, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je prvotno nazivan Veliki rat ili Rat koji e okonati sve ratove. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je mobilizirano od 1914. do 1918. Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante u poetku su inile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuska te njihovi teritoriji i protektorati. Brojne druge drave pridruile su se silama Antante, od kojih su najvanije bile Kraljevina Italija, koja se pridruila u travnju 1915., i Sjedinjene Amerike Drave, koje su u rat stupile u travnju 1917. Sredinje sile inili su Njemako Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo pridruilo se Sredinjim silama u listopadu 1914., a godinu dana poslije to je napravila i Kraljevina Bugarska. Do zavretka rata od europskih zemalja samo su Nizozemska, vicarska, panjolska i skandinavske zemlje ostale slubeno neutralne, iako su mnoge pruale financijsku i materijalnu pomo jednoj strani u ratu.Rat se vodio na nekoliko bojita koja su nairoko okruivala Europu. Zapadno bojite odlikovalo se sustavom rovova i utvrenja koje je odvajala niija zemlja.[5] Ova su se utvrenja prostirala duinom veom od 600 km[5]. Na Istonom bojitu velika prostranstva istonoeuropskih nizina i ograniena eljeznika mrea nisu omoguile da se ovdje razvije stanje kao na Zapadu, iako su sukobi bili podjednako estoki. Na balkanskom, bliskoistonom i talijanskom bojitu takoer su voene estoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru te prvi put - i u zraku.Rat je zavren potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najvaniji Versajski ugovor 28. lipnja 1919., iako su sile Antante potpisale primirje s Njemakom 11. studenog 1918. Najuoljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Europe. Sve lanice Sredinjih sila izgubile su teritorij, a stvorene su nove drave. Njemako Carstvo izgubilo je svoje kolonije, proglaeno je odgovornim za rat i prinueno da plaa veliku odtetu. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo bili su ukinuti. Od teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su Austrija, Maarska, ehoslovaka i Kraljevina SHS. Osmansko Carstvo je ukinuto: teritoriji carstva izvan Anadolije bili su dodijeljeni silama Antante kao protektorati, a jezgra Osmanskoga Carstva reorganizirana je u Republiku Tursku. Rusko Carstvo, koje je izalo iz rata nakon oktobarske revolucije, izgubilo je veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove drave: Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska. Nakon rata osnovana je Liga naroda, meunarodna organizacija posveena izbjegavanju buduih ratova i rjeavanju sporova izmeu drava diplomatskim putem. Prvi svjetski rat oznaio je kraj poretka koji je postojao nakon Napoleonovih ratova i bio je vaan faktor izbijanja Drugog svjetskog rata.UzrociUzroci Prvoga svjetskog rata mnogobrojni su i sloeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodeih europskih zemalja u 19. stoljeu, odnosno injenicom da su se mnoge drave - kao Njemaka, Italija i Japan - iz politikih i drugih razloga relativno kasno profilirale kao velike sile te nisu mogle ravnopravno konkurirati Velikoj Britaniji i Francuskoj u kolonijalnoj ekspanziji.Drugi vaan razlog bio je procvat ekspanzionistikoga nacionalizma kao dominantne ideologije u Europi 19. stoljea. S obzirom na to da se granice drava uglavnom nisu poklapale s etnikim granicama, stvarno ili izmiljeno ugnjetavanje sunarodnjaka s druge strane granice bio je stalan izgovor za rat, dok su stara, ali jo uvijek postojea, vieetnika carstva kao Austro-Ugarska ili Osmansko Carstvo postala nestabilnija. S obzirom na postupni porast slobode tiska i demokratskih standarda u mnogim europskim dravama, vlade su postajale sve ovisnije o javnom miljenju i sporove s drugim dravama postajalo je sve tee rjeavati diplomatskim putem.Nacionalizam je esto prerastao u ovinizam, a u Njemakoj i u rasizam, odnosno teze o superiornosti germanskih nad slavenskim narodima. To je Drugi Reich vodilo u gotovo neizbjeni sukob s Rusijom, u kojoj je u to doba dominirao panslavizam. Eskalaciju svih tih procesa u globalni sukob spreavao je diplomatski sustav ravnotee sila ustanovljen na Bekom kongresu 1815. godine. Taj je sustav nakon francusko-pruskog rata modificiran nastojanjem njemakog kancelara Otta von Bismarcka da sprijei savez izmeu Francuske i Rusije, koji bi novonastalu dravu natjerao da ratuje na dvije fronteRatni planoviPromjene su bile neto manje vidljive na kopnu. Veina europskih vojski svoju je doktrinu i ratne planove temeljila na iskustvima iz 19. stoljea, prije svega iz francusko-pruskog rata. Smatralo se da je za uspjeh u ratu najvanije u to kraem roku mobilizirati to je mogue vei broj ljudi te ih detaljno razraenim sustavom eljeznikog transporta koncentrirati na neprijateljskoj granici odakle e se masovnim, obuhvatnim manevrom, odnosno opkoljavanjem neprijatelja, sukob rijeiti u velikoj odlunoj bitci u roku od mjesec-dva dana. Najrazraeniji primjer takvoga razmiljanja bio je njemaki Schlieffenov plan, koji je predviao da se francuske snage na granici iznenade obuhvatnim manevrom kroz neutralnu Belgiju te da se nakon sloma Francuske njemaka vojska okrene prema Rusiji, za koju se dralo da nee moi u tako kratkom roku ugroziti njemake granice na istoku.Ono to ti planovi nisu uzimali u obzir bila je veliina vojski, koje su ljudstvom znatno premaivale one iz 19. stoljea, odnosno koje dotadanja logistika, temeljena na konjskim zapregama, nije bila u stanju adekvatno opskrbljivati.Mnogo je vaniji bio nagli razvitak naoruanja. Brzometna puka - koja je izvjebanu vojniku omoguavala da u minuti ispali deset puta vie metaka nego u 19. stoljeu - postala je standardno oruje pjeadije. Slino je bilo i s brzometnom artiljerijom, koja je imala mnogo vei domet, preciznost i razornu mo. Europske su se vojske takoer od poetka 20. stoljea opskrbljivale modernim mitraljezima. U to se vrijeme u vojne svrhe poeo koristiti i nedavno izumljen radio, a deset godina poslije i avijacija, preteno za izvianje.No europske vojne voe sve su to uglavnom ignorirale. Razlog tomu bio je relativno dug period mira u Europi - tzv. Belle Epoque - tijekom kojeg glavne europske vojske nisu imale prilike testirati novo oruje. Britanci, koji su imali malu profesionalnu vojsku, uveli su dodue odreene inovacije, poueni iskustvima iz Burskog rata, dok je Rusija takoer poela modernizirati vojsku nakon poraza u rusko-japanskom ratu 1904. - 1905. godine. No, ostale su vojske taktiku, strategiju i logistiku uglavnom temeljile na iskustvima iz 19. stoljea, stavljajui manje sukobe, poput talijansko-turskog ili dva balkanska rata, u istu razinu s kolonijalnim ratovanjem, ija iskustva nisu primjenljiva na europske prilike.