NaslovizvornikaColleenMcCulloughTheFirstManinRomeCopyright©1990byColleenMcCulloughPublishedbyarrangementwithHarperCollinsPublishersobrada:Giga,Lenawww.balkandownload.org

FrederickuT.Masonu,dragomprijatelju,

vrsnomkolegiiiskrenomčovjeku–sljubavljuizahvalnošću

Napomenačitatelju:dabiseboljerasvijetlioživotdrevnogaRima,ovojjeknjizi

priloženo nekoliko karata. Gdje se one nalaze – pogledajte na stranici vii. Popisglavnih likovapočinjenastranicixvii.Želite li saznativišeopovijesnojpozadiniPrvoga čovjeka Rima, okrenite stranicu 235. na kojoj se nalazi rječnik sobjašnjenjemnekihlatinskihriječiinepoznatihpojmova.

POPISKARATAIILUSTRACIJA

KARTEGradRim(RomaUrbs)Rimskisvijet(MundusRomanus)SredišnjidioRima(ParsMedianaRomae)GalijaKornatairimskaprovincija(GalliaComataetProvinciaRomana)AfrikauodnosunasredozemnisvijetuvrijemeGajaMarijaItalijaILUSTRACIJEKvintSertorijePublijeRutilijeRufAurelijaAurelijinainsulaDruzovakuća

GLAVNILIKOVI

CEPIONKvintServilijeCepion,konzul106.g.pr.KristaKvintServilijeCepionMlađi,njegovsinServilijaCaepionis,njegovakćiCEZARGajJulijeCezar,senatorMarcijaizkraljevskeobiteljiMarcijevaca,njegovaženanjihovadjeca:SekstJulijeCezar,starijisinGajJulijeCezarMlađi,mlađisinJulijaMajor(Julija),starijakćiJulijaMinor(Julila),mlađakćiDEKUMIJELucijeDekumije,čuvarkluba(sveučilišta)uSuburiuRimuDRUZMarko Livije Druz Cenzor, konzul 112. g. pr. Krista, cenzor 109 g. pr. Krista

(umronatompoložaju)KornelijaScipionis,njegovarastavljenasupruganjihovadjeca:MarkoLivijeDruz,njegovstarijisinMamerkoEmilijeLepidLivijan,njegovmlađisin,dannausvajanjekaodijeteLivijaDruzila,njegovakćiGLAUCIJAGajServilijeGlaucija,pučkitribun,102.g.pr.Krista,pretor100.g.pr.KristaJUGURTAJugurta,kraljNumidije,nezakonitiMastanabalovsinBomilkar,njegovpolubrativojvodaKOTAMarkoAurelijeKota,pretor(nepoznatdatum)Rutilija, njegova žena; njezin prvi suprug: njegov brat Lucije Aurelije Kota,

konzul118.g.pr.Krista(umroodmahizatoga)

Aurelija,njegovapokćerkainećakinjaLucijeAurelijeKota,njegovposinakinećakGaj,MarkoiLucijeAurelijeKota,njegovisinovisRutilijomMARIJEGajMarijeGranijaizobiteljiPuteoli,njegovaprvaženaMartaodSirije,proročicaMETELLucijeCecilijeMetelDalmatik,vrhovnisvećenik,konzul119.g.pr.KristaKvintCecilijeMetelNumidski,konzul109.g.pr.Krista,cenzor102.g.pr.KristaKvintCecilijeMetelPij,sinKvintaNumidskogCecilijaMetelaDalmatika,nećakinjaištićenicaKvintaNumidskog,kćiDalmatikaRUTILIJERUFPublijeRutilijeRuf,konzul105.g.pr.KristaLivija iz obitelji Druz, njegova pokojna supruga, sestra Marka Livija Druza

CenzoraRutilija iz obitelji Ruf, njegova sestra, udovica Lucija Aurelija Kote, supruga

MarkaAurelijaKoteSATURNINLucijeApulejSaturnin,pučkitribun103.i100.g.pr.KristaSKAURMarkoEmilijeSkaur,princepssenatus,konzul105.g.pr.Krista,cenzor109.g.pr.

Krista.MarkoEmilijeSkaurMladi,njegovsinizprvogabrakaSERTORIJEKvintSertorije,kadetivojnitribunRiaizobiteljiMarijevaca,njegovamajkairođakinjaGajaMarijaSULALucijeKornelijeSula,kvestor107.g.pr.Krista,legatKlitumnaizUmbrije,njegovapomajka,tetaLucijaGavijaStihaNikopolis,oslobođenaropkinja,njegovaljubavnicaMetrobije,dječak-zvijezdakomedije

NIKADANIJEDANKONZULATnikomenijeznačiotolikokolikojeMarijevprvi

konzulat značio njemu. Ustoličenje koje se održavalo na Silvestrovo dočekao jesiguran u spoznaji da je noću besprijekorno tražio znamenje i da se bijeli biknažderaootrovanestočnehrane.Svečanisuzdržan,Marijejestajaoizgledajućibašpoput konzula, veličanstveno visok, itekako se ističući među onima koji su gaokruživali na svježemu ranojutarnjem zraku. LucijeKasije Longin bio je nizak izdepast,nijeulijevaopoštovanjeutogiimlađisudrugsasvimgajezasjenio.Tada jeušaoLucijeKornelijeSulakaosenator, saširokomgrimiznomprugom

nadesnomeramenutunike,pratećisvojegakonzula,Marija,uulozikvestora.Iako nije imao snop pruća sa sjekirom za siječanj jer je on, vezan grimiznom

vrpcom, bio vlasništvo višega konzulaKasija, do prvoga dana veljače,Marije jeipakzasutradansazvaosastanaksenata.»Uovomtrenutku«,rekaojeokupljenimsenatorima,agotovosvisuodlučilidoći

jer nisu vjerovaliMariju, »Rimočekuje ratovanje na najmanje tri bojišta, i to neračunajući Hispaniju. Trebamo trupe kako bismo se suprotstavili kralju Jugurti,SkordiscimauMakedonijiiGermanimauGaliji.Međutim,upetnaestgodinanakonsmrtiGajaGrakhaizgubilismošezdesettisućarimskihvojnikakojisupoginulinabrojnimbojištima.Ijoštisućenjihvišenisusposobnezavojnuslužbu.Ponovitćuvremenskorazdoblje,senatori–petnaestgodina!Nipolanaraštaja.«Svisušutjeli.MeđuonimakojisuondjesjedilibiojeiMarkoJunijeSilankojije

prije manje od dvije godine izgubio više od trećine tog broja i još je izmicaooptužbama za izdaju. Dosada se još nitko u senatu nije usudio izgovoriti ukupanbrojžrtava,aipaksusvinazočnivrlodobroznalidajepraviiznosmoždaivećiodonoga koji jeMarije naveo. Omamljeni zvukom brojeva izgovorenihMarijevimseoskimnaglaskom,senatorisuslušali.»Nemožemo pozivati pod oružje«, nastavio jeMarije, »iz jednoga uvjerljivog

razloga–višenemamodovoljno ljudi.Manjak rimskihdržavljana imuškaraca izpokrajinaslatinskimpravimazastrašujućije,alijošjestrašnijimanjakItalika.Caki da provedemo prisilno novačenje u svim krajevima južno od rijeke Arno, nemožemo unovačiti trupe koje ove godine moramo razmjestiti u borbama.Prepostavljam da će se afrička vojska, koja broji šest legija, osposobljena je iopremljena,vratitiuItalijusKvintomCecilijemMetelomidaćejeiskoristitimojcijenjeni sudrugLucijeKasijeuGaliji prekoAlpa.Makedonske legije također suprikladno opremljene i imaju veteranski status pa sam siguran da će nastavitinapredovatipodMarkomMinucijeminjegovimmladimbratom.«Marijejezastaokakobiudahnuo,ačlanovisenatanastavilisuslušati.»Noostaje

problem nove afričke vojske. Kvint Cecilije Metel na raspolaganju je imao šestpunokrvnih legija. Očekujem da ću, budem li to morao učiniti, uspjeti smanjitinjihovbrojnačetirilegije.Međutim,Rimnemačetirilegijeupričuvi!Nemačakni

jednu legijuupričuvi!Kakobihvaspodsjetio,pružitćuvamtočanuvidusveštosadržavavojskasastavljenaodčetirilegije.«NijebilopotrebnodaGajMarijeprovjeravabilješke.Jednostavnojestajaoondje,

na konzulskome uzvišenom podiju, malo ispred svojega kurulskoga stolca odslonovače, i izbacio podatke. »U punoj snazi: 5120 pješaka po legiji te 1280slobodnih neboraca i još 1000 neboraca robova po legiji. Zatim imamo konjicu:2000konjanikaijoš2000slobodnihneboracairobovakojičinepozadinskusnagu.Dakle, čeka me zadatak da pronađem 20 480 pješaka, 5120 slobodnih neboraca,4000neboracarobova,2000konjanikai2000neboracakojičinepozadinskusnagukonjice.«Pogledom jepreletioprekookupljenih.»E, sada,neborcenikadanijebilo teško

unovačiti,panećebitiniovogputa,nadamse.Oninemorajuimatiništausvojemvlasništvudabisemogliunovačiti.Mogubitisiromašnikaonapoličarispobrđa.Nikonjicu neće biti teško unovačiti jer je mnogo naraštaja prošlo otkad je Rimnovačiokonjanikerimskogailiitalskogpodrijetla.Kaoiobično,ljudekoježelimopronaćićemouzemljamapoputMakedonije,Tracije,LigurijeiGalije,aonićesasobomdovestivlastitupozadinskusnaguikonje.«Maloduljeješutio,primjećujućiodređeneljude:SkauraineuspješnogakandidatazakonzulaKatulaCezara,MetelaDalmatika,pontifexamaximusa,GajaMemija,LucijaKalpurnijaPizonaCezonina,ScipionaNaziku,GnejaDomicijaAhenobarba.Nakojugodstranuoviljudiskoče,senatorskeovcepoćićezanjima.»Senatori, naša je zemlja štedljiva. Kada smo izbacili kraljeve, ukinuli smo

konceptraspoređivanjavojskečijetroškovevećinomplaćadržava.Zbogtogasmoograničili oružane snage na one koji imaju dovoljno posjeda da sami sebi kupeoružje, zaštitne oklope i ostalu opremu. To je vrijedilo za sve vojnike – rimske,latinske, italske, bez razlike. Čovjek koji ima posjede mora te posjede braniti.Opstanak države i njegova posjeda njemu su bitni. Voljan je srčano ući u borbu.Zbog togasmonevoljkostvaraliprekomorskocarstvo i stalno iznovapokušavaliizbjećivlasništvonadprovincijama.NonakonPerzejevaporazanismouspjeliunašemuhvalevrijednompokušajuda

uvedemo samoupravu u Makedoniji jer Makedonci nisu shvaćali nijedan sustavvladavine osim autokracije. Stoga smo morali preuzeti Makedoniju kao rimskuprovinciju jer nismo mogli dopustiti da barbarska plemena upadaju na zapadnuobaluMakedonije,takoblizuistočneobalenašeItalije.PorazKartageprisilionasjeda upravljamo kartažanskim područjem u Hispaniji, kako se ne bismo izlagaliopasnostidaganekadrugazemljauzmeuposjed.VećidioafričkeKartagedalismokraljevima Numidije i u ime Rima zadržali samo malu provinciju oko Kartage,kakobinasštitilaodmožebitnogponovnogpunskogbuđenja–a ipak,pogledajteštosedogodilozbogtogaštosmotolikotogadalikraljevimaNumidije.Sadasmose našli u situaciji damoramo preuzeti Afriku kako bismo zaštitili vlastitumalu

provinciju i satrli ekspanzijsku politiku jednoga čovjeka – Jugurte. Jer, senatori,dovoljan je samo jedančovjek imi smogotovi!KraljAtalostavionam jenakonsmrti Aziju i mi još pokušavamo izbjeći svoje provincijske zadaće ondje! GnejDomicije Ahenobarb otvorio je cijelu galsku obalu između Ligurije i BližeHispanije, tako da smo za svoje vojske između Italije i Hispanije imali siguran,potpuno rimski prolaz – ali zbog toga smo bili prisiljeni stvoriti još jednuprovinciju.«Pročistiojegrlo–kakvatišina!»NašivojnicisadabojujuizvanItalije.Odlazena

dugo vremena, njihovi zemljišni posjedi i domovi ostaju zapušteni, suprugenevjerne,djecanerođena.Zbogtogaimamosvemanjeimanjedobrovoljacaisvesmo više prisiljeni pozivati muškarce pod oružje. Nijedan čovjek koji obradujezemljuilivodiposaoneželibitidalekoodsvojegaposjedapet,šestiličaksedamgodina!Akadaidobijeotpust,smijugaponovnopozvatiuvojskuonogatrenutkakadasedobrovoljcinejave.«Dubokiglaspostaojesumoran.»Alinajgoreodsvega,tolikojetihmuškaracau

proteklih petnaest godina poginulo! I nisu zamijenili sami sebe. U čitavoj Italijinedostaje ljudikoji imajupotrebnukoličinuposjedadabi takooblikovali rimskuvojskuprematradicionalnomkalupu.«Glas se ponovno promijenio, podignuo kako bi odjekivao golim zabatnim

gredama stare dvorane, izgrađene u doba kralja Tula Hostilija. »E, pa još odvremena drugoga rata protiv Kartage oni koji su provodili novačenje morali suzažmiriti na jedno oko kada je u pitanju imovinska valjanost. A nakon gubitkavojskeKarbonaMlađega prije šest godina, primili smou vojsku čak i ljude kojinisusebimoglidopustitidasamikupeoklop,akamolidasepotpunijeopreme.Notoseradilopotajno,nijebiloodobrenoiuvijekserabilokaoposljednjesredstvo.Ti su dani prošlost, senatori. Ja, Gaj Marije, konzul senata i građana Rima,

obavještavamčlanoveovogadomadanamjeravamunovačitisvojevojnike,aneihprisilnovojačiti.Želimvoljnevojnike,aneljudekojibiradijebilikodkuće!Agdjeću pronači dvadesetak tisuča dobrovoljaca, pitate? Pa, odgovor je jednostavan!Potražit ću ihmeđusiromašnimpukom,potpunimdnomdruštvenogasloja,međuonimakojisuprevišesiromašnidabiihseprimiloujednuodpetklasa.Potražitćudobrovoljce među onima kojima nikada dosada nije ponuđena mogućnost da sebore za svoju zemlju, da se bore za Rim!« Začulo se mrmljanje, sve glasnije iglasnije,dokcijelisenatnijepočeogrmjeti:»Ne!Ne!Ne!«Nepokazujućiljutnju,Marijejestrpljivočekao,iakosebijesjasnoocrtavaooko

njegaustisnutimšakamainaljubičastimlicima,uškripanjuvišeoddvjestostolacakojesumuškarciutogama,skočivšinanoge,odgurnulipostaromkamenompodu,izlizanomstoljetnimkoracima.Naposljetku ježamorzamro.Premdasuse razbjesnjeli, znali suda jošnisusve

čuli,aznatiželjajemoćnasila,čakikadaječovjekbijesan.

»Možetevrištati,ivikati,izavijatidosudnjegadana!«zaderaoseMarijekadasuga svi mogli čuti. »Ali ja vas upravo obavještavam o tome što namjeravamnapraviti. Ine trebamivašedopuštenjedatoučinim!Napločicamanepišezakonkojikažedatonemoguučiniti–alizasamonekolikodanananjimaćebitizapisanzakonkojikažedamogu!Zakonkojikažedasvakizakonitoizabranvišimagistratkojemu je potrebna vojska ima pravo vojnike potražitimeđu onima koji nemajuništa – među siromašnim pukom. Jer ja ću, senatori, iznijeti svoj zahtjev prednarod!«»Nikada«,viknuojeDalmatik.»Samo preko mene mrtva!« povikao je Scipion Nazika. »Ne! Ne! Ne!«

gromoglasno su vikali svi okupljeni. »Čekajte!« začuo se samotan Skaurov glas.»Čekajte,čekajte!Dajtedagaopovrgnem!«Nonitkoniječuo.KurijaHostilija,domsenataodosnivanjaRepublike,treslase

dotemeljaodzaglušujućebukekojusustvaralibijesnisenatori.»Hajde!«rekao jeMarije,paodjurio izzgrade.Zanjimsupošlinjegovkvestor

Sulaipučkitribun,TitManlijeMancinije.Forumskagomilaokupila senaprveznakoveoluje iamfiteatarkomicijaveć je

biopunMarijevihpristaša.Nizastubekurijedogovornicaporedanihu stražnjemdijelu komicija, stupali su konzulMarije i pučki tribunMancinije. Kvestor Sula,patricij,ostaojestajatinastubamadomasenata.»Čujte ipočujte!«zaorilo se izMancinijevagrla.»Sazivamplebejskuskupštinu,

contio!Otvarampripremnuraspravu!«Zagovorničkopostolje,kojesenalazilonaprednjemdijelugovornice,došaoje

GajMarije i djelomice se okrenuo prema komiciju, a dijelom prema otvorenomprostorudonjegaForuma.Onikojisusjedilinastubamadomasenatauglavnomsumuvidjelileđa,akadasusesvisenatori,osimnekolikopatricija,počelispuštatinizredove komicija, prema dnu, odnosnomjestu s kojega sumogli gledati ravno uMarijaignjavitiga,redovinjegovihpodanikaipristaša,kojisupozvaniukomicijupripravnost,iznenadasusepostaviliisprednjihinisuimdopustilidaprođu.Biloje naguravanja i udaraca, pokazali su se zubi, razbjesnili se ljudi, ali marijevskiredovinisupopustili.Jošjesamodevetoricitribunadopuštenodaodudogovornicegdje su u kutu stajali strogih lica i tiho raspravljali o tome hoće li biti mogućeuložitivetoipreživjeti.»GrađaniRima,kažumidanemoguučinitionoštojepotrebnodabiseosigurao

opstanakRima!« viknuo jeMarije. »Rimu su potrebni vojnici!Rimu su očajničkipotrebnivojnici!Okruženismoneprijateljimanasvimbojištima,aipak,plemenitisenatori,kaoiobično,višesuzaokupljeniočuvanjemsvojihnaslijeđenihpravadavladaju, nego time da osiguraju opstanakRima!Oni su ti, građaniRima, koji suposisali svukrvRimljana,Latina i Italika svojimnemarnim iskorištavanjemonihklasa ljudikojisu tradicionalnobili rimskivojnici!Jer,kažemvam, tih ljudiviše

nema!Onikojinisupoginulinakakvomebojnompolju,zbogpohlepe,oholosti igluposti nekoga konzularnog zapovjednika, ili su osakaćeni i više ne mogu bitivojnici,ilitrenutačnoslužeulegijama!No,postojidrugiizvorvojnika,izvorspremaniželjandobrovoljnoslužitiRimu

u vojne svrhe! Govorim o siromašnom puku, građanima Rima ili Italije koji supreviše siromašni da bi imali pravo glasa na centurijatskim izborima, previšesiromašnidabiposjedovalizemljuilivodilikakavposao,previšesiromašnidabikupili vojničku opremu! No vrijeme je, građani Rima, da se tisuće i tisuće tihmuškaracapozovudaučinezaRimvišeodtogadasamočekajuuredukadgodseponudijeftinožito,dasezablagdananaguravajunaulazuucirkusukojemutražezadovoljstvo,začinjusinove ikćerikojenemoguprehraniti!Toštoneposjedujunikakvevrijednostinebiihtrebaločinitibezvrijednima!Inevjerujemdaištamanjevole Rim od bogatih ljudi! Zapravo, vjerujem da je njihova ljubav prema Rimupunočišćaodljubavikojupokazujevećinacijenjenihčlanovasenata!«Marijesejošvišeuspraviousvevećemogorčenju,raširivširukekakobi,činilo

se, zagrlio cijeli Rim. »Stojim ovdje dok mi skupština pučkih tribuna puše zavratom,kakobihodvas,naroda,zatražiomandatkojimisenatneželidati!Odvastražim pravo da iskoristim vojni potencijal siromašna puka! Želim pretvoritimuškarcesiromašnapukaizbeskorisnihinevažnihuvojnikerimskihlegija!Želimmuškarcima iz siromašna puka ponuditi unosan posao – zanimanje, a ne zanat! –budućnost za njih i njihove obitelji, uz čast i ugled te mogućnost napredovanja!Želimimponuditisvijestodostojanstvuivrijednosti,prilikudaimajuvelikuuloguudaljnjemnapretkumoćnogaRima!«Zastaoje.Promatralisugaudubokojtišini.Svesuočibileprikovanezanjegovo

razjareno lice, oči iz kojih je sijevalo, nepopustljivo izbačenu bradu i prsa.»Senatoriuskraćujutimtisućamaitisućamaljudinjihovupriliku!Uskraćujuprilikumenidaiskoristimnjihoveusluge,njihovuvjernost,njihovuljubavpremaRimu!Azbogčega?Zbog toga što senatorivoleRimvišeodmene?Ne!Zato što sebe i svojuklasu

volevišeodRimailibiločegadrugoga!Izatoseobraćamvama,narodu,kakobihodvaszatražiodameni–iRimu!–dateonoštosenatneželi!Dajminajsiromašnijipuk,narodeRima!Dajteminajponiznije,najniže!DajtemiprilikudaihpretvorimutijelograđanakojimaćeseRimmoćiponositi,u tijelograđanakojeRimmožeiskoristiti,anesamopodnositi,tijelograđanakojećeopremiti,osposobitiiplatitidržavakakobi joj,kaovojnici, služilidušomi tijelom!Hoćete limidationoštotražim?HoćetelidatiRimuonoštomutreba?«Prolomilasevika,kliktanje,udaranjenogamaopod,glasnoprekidanjetradicije

staredesetstoljeća.Devetpučkihtribunameđusobnosepostrancepogledaloišutkedogovorilodanećeuložitivetojersvimaimježivotbiomio.

»GAJMARIJE«, rekao jeMarkoEmilijeSkaurudomusenatakada jedonesenLexManlia koji je sadašnjim konzulima dao pravo da traže dobrovoljce međusiromašnimpukom»je grabežljivi, ulizivački, podivljali odmetnik!GajMarije jeopasančir na tijeluovekuće!GajMarije jenajočitiji razlogzbogkojegabismo,senatori,trebalizbitiredoveprotivpridošlicainedopustitiimčaknimjestoukutuoveprečasnegrađevine!Što,pitamvas,GajMarijeznaoprirodiRima,neuništivimidealimanjegovetradicionalnevlasti?Ja sam princeps senatus – glava senata – i svih ovihmnogih godina koje sam

proveokaočlantogatijelakojevolimismatramutjelovljenjemduhaRima,štoonoijest,nikadanisamupoznaopodmuklijega,opasnijeg,višerazbojničkogpojedincaodGajaMarija!Dvaput je u posljednja trimjeseca uzeo svete povlastice senata irazbioihoneugladenoltarnaroda!Najprijejeponištionašsenatorskiedikt,davšiKvintu Ceciliju Metelu prošireno zapovjedništvo u Africi. A sada je, kako bizadovoljiovlastitetežnje,iskoristioneznanjenarodanebilisebipriskrbiomoćdaunovačivojnikekojisuneprirodni,nesavjesni,nerazumniineprihvadjivi!«Sastanak je bio itekako posjećen: od tristo živućih senatora više od dvjesto

osamdeset došlo ih je na ovaj skupu zgradi senata. Iz kuća, pa čak i bolesničkihkreveta, izvukli su ih Skaur i drugi vođe. I sjedili su tako namalim preklopnimstolcima u tri uzdignuta reda s obiju strana kurije Hostilijc, poput golema jatasnježnih kokoši koje sjedeći spavaju. Samo su grimizom obrubljene toge višihmagistrata ublažavale tu zasljepljujuću bjelinu bez sjene. Deset pučkih tribunasjedilojenasvojojdugačkoj,drvenojklupiuprizemljuzgrade,preko-putajedinihmagistrata kojima je također dopušteno da se odvoje od glavnoga tijela – dvakurulskaedila,šestpretoraidvakonzula–svisusjedilinaprelijepoizrezbarenimbjelokosnim stolcima, smještenim na uzvišenim podijima na drugom krajudvorane,nasuprotgolemimbrončanimvratimakrozkojaseulazilouodaju.NatomuzvišenompodijusjediojeGajMarije,pokrajvišegakonzulaKasija,ali

malo iza njega. Marije je izgledao smireno, zadovoljno, gotovo poput mačka, islušao je Skaura bez nevjerice, bez ljutnje. Djelo je učinjeno. Imao je mandat.Mogaojesebidopustitidabudevelikodušan.»Senat mora učiniti sve što može kako bi ograničio moć koju je Gaj Marije

upravo dao siromašnom puku. Zato što siromašan puk mora ostati ono što jeoduvijek i bio – beskorisna skupina gladnih usta za koja se mi, koji smopovlašteniji,moramo brinuti, hraniti ih i podnositi – ne tražeći ništa zauzvrat odnjih.Jerdokneradeništazanasidoksubeskorisni,nisuništadrugodoliobičanpodanik,suprugaRimakojaneradi,nemautjecajainemapravoglasa.Nemožeodnastražitiništaštonismovoljnidatijerništanečini.Samopostoji.NozahvaljujućiGajuMariju,sadasmosuočenisasvimproblemimainakaznošću

onoga što sam sada prisiljen nazvati vojskomprofesionalnih vojnika – ljudi kojinemajudrugoga izvoraprihoda,nikakvadrugognačinadaseprehrane, ljudikoji

ćeželjetiostatiuvojsciodpohodadopohoda, ljudikojićedržavustajatigolemesvotenovca. I,senatori, ljudikojiće tvrditidasada imajupravoglasaurimskomvođenjudržavejerRimučineuslugu,radezaRim.Čulistenarod.Miizsenata,kojiupravljamoriznicomirazdjeljujemodržavnasredstva,moramozaronitiurizniceRimaipronaćinovackojimćemovojskuGajaMarijaopremitioružjem,oklopimaisvomostalomratnomopremom.Narodnamjetakođernaložiodatimvojnicimaplaćamoredovito,anenakrajuvojnogapohoda,kadaugrabljenimratnimplijenommožemo podmiriti taj izdatak. Trošak razmještanja vojska siromašnih ljudifinancijskićeslomitiledadržave,utonemanikakvesumnje.«»Glupost, Marko Emilije!« ubacio seMarije. »U rimskoj riznici više je novca

nego što je Rimu potrebno – zato što ga, senatori, nikada ne trošite! Samo gagomilate.«Začula se buka, na licima nekih počele su izbijati pjege, ali Skaur je podignuo

desnu ruku, tim pokretom zatraživši tišinu. I dobio ju je. »Da, rimska je riznicapuna«,rekaoje.»Takobiitrebalobiti!Čakiunatočtroškovimajavnihradovakojesamuveodoksambiocenzor,riznicajeidaljepuna.Nopostojalasuvremenakadajebilauistinuprazna.TriratakojasmovodiliprotivKartagedovelasunasdorubanovčanepropasti. Izato,pitamvas,što imalošeu tomedasepobrinemodase tovišenikadaneponovi?Dokjeriznicapuna,Rimjebogat.«»Rimćebitijošbogatijizatoštoćeljudiizsiromašnapukasadaimatinovackoji

mogupotrošiti«,rekaojeMarije.»Tonijeistina,GajuMarije!«viknuojeSkaur.»Siromašanpukpotratitćenovac–

onćenestatiizoptokainikadasenećeoploditi.«Maknuo se od stolca pokraj kojega je stajao, u prvome redu, i stao do velikih

brončanihvratagdjesugaobjestranesenatamogleividjetiičuti.»Kažem vam, senatori, da se svim silama moramo oduprijeti kada se ubuduće

nekikonzulpozovenaLexManliaiunovačiljudeizredovasiromašnapuka.Narodnam je naredio da platimoupravo za vojskuGajaMarija, ali u zakonunigdje nepišedasmodužniplatitizaopremanjenekesljedećevojskesiromaha!Itojesmjerukojemumoramopoći.Nekabudućikonzulbirasiromahekolikogodhoćekakobinjimapopunioredovesvojih legija,alikadaodnas–skrbnikarimskoganovca–zatražisredstvakojimaćeplatitiiopremitisvojevojnike,moramogaodbiti.Jednostavnoje–državasebinemožedopustitivojskusiromaha.Siromašanpuk

je nemoćan, neodgovoran, bez poštovanja prema vlasništvu ili opremi. Hoće ličovjekkojijeoklopdobiobesplatnojerjezanjegaplatiosenat,pazitinatajoklop?Ne!Naravnodaneće!Ostavitćeganaslanomezrakuilinakišidazahrda,ostavitćegautaboruizaboravitiponijetisasobom,prebacitiprekorubakrevetanekestranekurve i onda se čuditi zašto ga je tijekom noći ukrala i dala svojemumomku izplemena Skordiska! A što će biti kada ti siromasi više ne budu u stanju služitilegijama?Naši tradicionalni vojnici vlasnici su posjeda, imaju domove u koje se

mogu vratiti, uložen novac, malo čvrste, opipljive vrijednosti za njih! S drugestrane,veteraniizredovasiromahabitćepravanapast–jerkolikoćenjihuštedjetiištaodonogaštoimdržavaplaća?Kolikoćenjihuložitisvojdioratnogaplijena?Ne,nakrajuplaćeneslužbenaćićesebezdomovaukojesemoguvratiti,bezičegaodčegamogupreživjeti.No,da,čujemvaskakokažete:alištojetučudnozanjih?Onioduvijekživeoddanasdosutra.Međutim,senatori,tivojnisiromasinaviknutćesenatodaihdržavahrani,odijeva,osiguravaimstanovanje.Ikada,nakonštoseumirove,svetonestane,početćegunđati,baškaoštosvakaženakojusurazmazilipočnegunđatinakonštonestanenovca.Hoćelisetadaodnastražitidaosiguramoimirovinu za te siromašne veterane? Ne smijemo dopustiti da se to dogodi!Ponavljam, sudrugovi članovi senatakojim japredsjedam,današabuduća taktikamora biti takva da otežamo onim ljudima koji su toliko besavjesni da unovačujuljudeizsiromašnapukatakoštoćemoodlučnoodbitidatiimčakijedansestercijzapokrivanjetroškovanjihovevojske!«GajMarijeustao jedaodgovori.»Kratkovidniji ibesmislenijistav teškobibilo

pronaćiiuharemupartskogasatrapa,MarkoEmilije!Kakonerazumiješ?AkoRimnamjerava zadržati ono što je u ovome trenutku rimsko, ondamora uložiti svojeljude, uključujući i one koji nemaju pravo glasa u skupštini! Time štozemljoradnikeivlasnikemalihzanatašaljemouborbu,gubimoih.PosebnokadaihobdarimoglupimnesposobnjakovićimapoputKarbonailiSilana–o,zarsiovdje,MarkoJunijeSilane?Oprosti!Štojelošeutomedaseposlužimouslugamavrlovelikogadijelanašegadruštva

koji do ovoga trenutka nije nimalo koristio Rimu?Ako je jedina zamjerka kojuuspijevamopronaćitodaćemomoratibitimaloslobodnijikadajeriječosadržajuriznicekoji je ionakovećpočeopljesnivitiondje,onda smo jednako tolikoglupikolikoikratkovidni!Ti,MarkoEmilije,uvjerensidaćeseljudiizsiromašnapukapokazati kao loši vojnici. E, pa jamislim da će biti izvrsni! Hoćemo li nastavitijadikovatizbogtogaštoimmoramoplaćati?Hoćemoliimuskratitimirovinukaonagradunakrajuaktivneslužbe?Tojeonoštotiželiš,MarkoEmilije!Ali jabihželiodasedržavaodreknejednogadijelarimskihjavnihdobara, tako

danakonumirovljenja vojnik iz siromašnapukamožedobitimali komad zemljekoji će obrađivati ili prodati.Neka vrstamirovine. I priljev toliko potrebne novekrviuvišenegodesetkovaneredovenašihmalihzemljoposjednika.KakotomožebitilošezaRim?Gospodo,gospodo,zaštoneželitevidjetidaseRimmožejošvišeobogatitisamoakojevoljanpodijelitisvojebogatstvosasitnimribamausvojemumoru,anesamoskitovima?«No svi su skočili na noge u divljemumetežu, pa je Lucije Kasije Longin, viši

konzul,odlučioda trebauvesti razboritost.Stoga jezaključiosastanak i raspustiosenatore.

MARIJEISULAuputilisuseupotraguza20480pješaka,5120slobodnihneboraca,4000neboracarobova,2000konjanikai2000neboracakojičinepozadinskusnagukonjice.»Ja ću uzeti Rim, a ti možeš Lacij«, rekao je Marije ulagujući se. »Iskreno

sumnjamdaće ijedanodnasdvojicemorati ići takodalekodadođemodoItalije.Krećemo, LucijeKornelije! Unatoč svemu najgoremu što sumogli napraviti,mikrećemo.ZadužiosamGajaJulija,našegatasta,zatvorniceiproizvođačeoružjaioklopa, i poslao po njegove sinove uAfriku – dobro će nam doći. Držim da niSekstniGajMladinisupogodnizaistinskevođe,aliizvrsnisupodređeni,jednakomarljiviipametnikolikoiodani.«Odveogajeusvojuradnusobuukojojsuihčekaladvamuškarca.Jedanjebio

senatorusrednjimtridesetimačijejeliceSulibilomutnopoznato,adrugimomakodotprilikeosamnaestgodina.Marijeihjepredstaviosvojemukvestoru.»Lucije Kornelije, ovo je Aul Manlije kojega sam zamolio da bude jedan od

mojihvišihlegata.«Tojebiosenator.JedanodpatricijskihManlijevaca,pomisliojeSula.Marijejezaistaimaoprijateljeipodanikeusvimslojevima.»AovajmladićjeKvintSertorije,sinmojerođakinjeMarijeizNersijekojususvi

oduvijekzvaliRija.Prebacujemgauvlastiti radnikadar.«Sabinjanin,pomislio jeSula.Čuo je da su oni vrlo važni u vojsci – pomalo nepravovjerni, nevjerojatnohrabri,neukrotivaduha.»Uredu,vrijeme jedasebacimonaposao«, rekao jepoduzetančovjek,čovjek

kojiječekaovišeoddvadesetgodinadaudjeloprovedesvojezamisliotomekakobitrebalaizgledatirimskavojska.»Podijelit ćemodužnosti.AuleManlije, ti si zaduženza skupljanjemazga,kola,

opreme, neboraca i svega potrebnog – od hrane do topništva. Moji šurjaci, dvaJulijaCezara,trebalibistićizakojidanionićetipomoći.Želimdadokrajaožujkabudeš spreman isploviti za Afriku. Osigurat ću ti svu preostalu pomoć za kojumisliš da ti je potrebna, ali smijem li ti predložiti da započneš s timdapronađešneborce i odabereš najbolje među njima da se putem prihvate posla zajedno stobom?Takoćešuštedjetinovaciistodobnoihpočetiosposobljavati.«MomakSertorijepromatrao jeMarija,očitoočaran,aSulu jevišeočaravaoon

nego Marije jer se dosada već naviknuo na Marija. Nije da je Sertorije bioseksualno privlačan, ne, ali zračio je nekom snagom, neobičnom u tako mladeosobe.Tjelesnojeobećavaodaćebitinevjerojatnosnažankadasazrijeimoždajeto pridonijelo dojmu koji je ostavio na Sulu – jer, iako je bio visok, već je biotolikomišićav da se činio niskim. Imao je četvrtastu glavu, jak vrat i divne oči,dubokousađene,svijetlosmeđe,prodorne.»Janamjeravamisplovitikrajemtravnja,sprvomskupinomvojnika«,nastavioje

Marije, zagledan u Sulu. »Ti si taj, Lucije Kornelije, koji će trebati nastaviti s

ustrojstvom preostalih legija i pronaći mi pristojnu konjicu. Ako sve to uspiješdovršitidokrajaquintilisa,bitćusretan.«OkrenuosepremamladomeSertorijuiširokonasmiješio.»Ati,KvinteSertorije,budiuvjerendaćuuvijekpronaćineštočimećutezaposliti!Neželimdasegovorikakomojirođaciništanerade.«Momaksenasmiješio,polaganoizamišljeno.»Volimbitizaposlen,GajuMarije«,

rekaoje.

SIROMAŠANPUKpohrliojeprijavitiseuvojsku.Rimjošnijevidioništatomusličnonitijesenatočekivaotakavodgovorodonogadijelazajedniceokojemunikadanijenirazmišljao,osimuvremenimakadanijebilodovoljnožitaikadajebilomudroopskrbitisiromašanpukjeftinimžitomkakobiseizbjeglemučnepobune.Zakojidanbrojdobrovoljaca,samoizredovarimskihgrađana,dosegnuojebroj

od20480,aliMarijejeodbioprestatinovačitinovevojnike.»Akosenude,uzetćemoih«,rekaojeSuli.»Metelimašestlegija,nevidimzašto

ih i ja ne bih toliko imao. Posebno ako uzmemo u obzir da država pokriva svetroškove!AkojevjerovatidragomeSkauru,tosevišenećeponoviti,apredosjećajmi govori da Rimu mogu koristiti te dodatne dvije legije. Ove godine ionakonećemo uspjeti pripremiti dobar napad, pa će biti bolje da se usredotočimo naosposobljavanje i opremanje vojnika. Dobro je što će tih šest legija činiti samorimski građani, bez italskih pomoćnih trupa. To znači da ćemo sljedećih godinaimati italskih stanovnika najniže klase koje ćemo moći unovačiti te još mnogorimskogasiromašnapuka.«Sve je išlo prema planu, što i nije bilo čudno kada jeGajMarije zapovjednik,

mislio je Sula.Do kraja ožujkaAulManlije bio je na putu odNapulja doUtike.Transportni brodovi bili sumu punimazga, katapulta, oružja i još tisuću i jednestvarikojajenekuvojskučinilamoćnom.ČimseoniskrcaouUtici,transportnisubrodovi otplovili natrag u Napulj i preuzeli GajaMarija koji je plovio sa samodvijeod svojih šest legija.Sula je ostaou Italiji kakobi opremiopreostale četirilegije i doveo ih u red. I pronašao konjicu. Na kraju je otišao na sjever, doprovincije italske Galije na drugom kraju Pada gdje je unovačio veličanstvenekonjanikegalsko-keltskogpodrijetla.BilojeuMarijevojvojsciidrugihpromjenaosimsastavasiromašnapuka.Jer,to

subili ljudikojinisuznalištoznačislužitiuvojscinitišto todonosisasobom.Istogaseničemunisuprotivili.Nizgodinastarasetaktičkajedinica,kojasenazivalamanipulom, pokazivala premalomda se suprotstavlja golemim, nediscipliniranimvojskama protiv kojih su se legije čestomorale boriti i u praksi su je postupnopočele zamjenjivati kohorte koje su bile tri puta veće od nje. Ipak, nitko nijeslužbenoprerasporedio legije u kohorte, umjestomanipula.NoGajMarije jest –toga proljeća i ljeta prve godine svojega konzulata. Osim kao lijepa jedinica zavojneparade,manipul jeslužbenoprestaopostojati,akohorta jepostalaglavnom

jedinicom.Međutim, postojali su nepredviđeni nedostaci u novačenju vojske koju su činili

pripadnici najniže klase. Tradicionalni rimski vojnici, ljudi koji su imali nekiposjed u svojemvlasništvu, uglavnom su bili pismeni i znali su računati, pa su slakoćom prepoznavali zastave, brojeve, slova, simbole. Marijeva je vojska bilauglavnomnepismenaijedvasuznaliračunati.Sulajeuveoprogrampremakojemujeusvakojjediniciodosamljudikojisudijelilišatoriprovodilivrijemezajednobiobaremjedankoji jeznaočitati ipisati.Budućida jebionagrađennadređenimpoložajemnadsvojimsudrugovima,zauzvratihjemoraonaučitisveobrojevima,slovima, simbolima i, ako je bilomoguće, trebao ih je naučiti pisati i čitati. Nonapredak jebiopolagan.Napotpunupismenostmorat će čekati dozime,kada ćekišauAfriciratovanjeučinitinemogućim.Marije jeosobnoosmislio jednostavno,vrlouzbudljivozbornomjestoza svoje

legije i pobrinuo se da su u sve činove usađeni praznovjerno strahopoštovanje idivljenjepremanovomezbornommjestu.Svakojjelegijidaoprelijepogasrebrnogorla raširenihkrila, postavljenanavrlovisokoposrebrenokoplje.Orla je trebaonositi stjegonoša – muškarac kojega su držali najboljim pojedincem u vlastitojlegiji,akoji jebioposebnoodjevenulavljukožuinosiosrebrnioklop.Oraoje,rekaojeMarije,zalegijusimboliziraoRimisvakijevojnikmoraopoložitiužasnuzakletvudaćeradijeumrijetinegodopustitidalegijinoraopadneuneprijateljskeruke.Naravno,Marijejetočnoznaoštoradi.Nakonpolaživotnogvijekauvojsci–is

obziromnatodajebiočovjekkakavjebio–stvorioječvrstamišljenjaimnogoviše znaoo stvarnimpojedinačnimvojnicimakoji su postali časnici, nego ijedandrugi aristokrat. Neplemenito podrijetlo stavilo ga je u savršen položaj dapromatra, a natprosječna razboritost u savršen položaj da donosi zaključke izonoga što je primijetio. Njegovi osobni uspjesi bili su podcjenjivani, a njegoveneospornesposobnostiuglavnomsuserabilezanapredovanjenjegovihnadređenih.Gaj Marije jako je dugo čekao na svoj prvi konzulat i cijelo to vrijeme jerazmišljao,razmišljao,razmišljao.

PONAŠANJE Kvinta Cecilija Metela, izazvano golemim prevratom koji je MarijeučiniouRimuiznenadilaječakinjegovasinajersusvimislilidajeMetelrazumančovjekkojiuvijekmožesamsebenadzirati.Međutim,kadaječuodasumuoduzelizapovjedništvouAfriciidaligaMariju,poludioje,itoujavnosti,plačućiijaučući,čupajući kosu, grebući se po prsima – sve na tržnici u Utici, a ne u privatnostisvojega ureda, na veliko zaprepaštenje punskoga stanovništva. Čak i kada ga jeprošaoprvišoktuge,aonsepovukaousvojurezidenciju,samospomenMarijevaimenabio jedovoljanda izazovenovuglasnunavalusuza,mnogihnerazumljivihmišljenjaoNumanciji,onekakvutrijuionekimsvinjama.

Međutim,pismokoje jeprimioodLucijaKasijaLongina,višegakonzula, silnogajerazvedriloiproveojenekolikodanapripremajućidemobilizacijusvojihšestlegija, dobivši pristanakda se ponovnoprijavi u službukodLucijaKasija onogatrenutkakadastignuuItaliju.Jer,kaoštomujeKasijenapisaoupismu,onjemisliodaćemubitimnogoboljeuGalijiprekoAlpagdjećeseboritiprotivGermanainjihovihsaveznikaVolkaTektosaga,negoskorojevićuMarijuuAfricibeztrupa.Neznajući zaMarijevo rješenjenjegovaproblema (zapravo, zanjega je saznao

tekkadsevratiouRim),MeteljeotišaoizUtikekrajemožujka,povevšisasobomsvih šest legija. Odlučio je otploviti do luke Hadrumetuma, više od sto pedesetkilometarajugoistočnoodUtike, i ondje se durio dok nije čuo da je Marije stigao u provinciju kako bi

preuzeozapovjedništvo.UUticijeostavioPublijaRutilijaRufadačekaMarija.Stogaje,kadajeMarijeuplovio,Rutilijebiotajkojigajedočekaonapristaništui

formalnomupredaoprovinciju.»GdjejeSmrdljivko?«upitaojeMarijedoksuhodalipremanamjesničkojpalači.»Bjesni dolje u Hadrumetumu, zajedno sa svim svojim legijama«, rekao je

Rutilijeuzdahnuvši.»ZarekaoseJupiteruStatorudatenećevidjetinirazgovaratistobom.«»Budala«, rekao jeMarije i nacerio se. »Jesi li dobiomoja pisma o siromašnu

pukuinovimlegijama?«»Naravno.IdaljememaloboleušiodsilnihhvalospjevakojeAulManlijepjevao

tebi otkada je došao ovamo. Izvrsno si to smislio, Gaju Marije.« No kada jepogledaoMarija,Rutilijesenijenasmiješio.»Prijateljustari,platitćeš imzbogtesmjelosti.Joškakoćešimplatiti!«»Neću,znaš.Doveosamihupoložajukojiželimikunemsesvimbogovimada

ćetakoostatidokneumrem!Uništitćusenat,PublijeRutilije.«»Nećešuspjeti.Nakrajućesenatuništititebe.«»Nikada!«RutilijeRufnijegamogaopokolebatiutommišljenju.Utikajebilaunajljepšemruhu:ožbukanezgrade,svježeokrečenenakonzimskih

kiša, svijetao i čist grad srednje visokih zgrada, drveća u cvatu, lijene vrućine,šareno odjevenih ljudi. Maleni trgovi bili su načičkani uličnim štandovima izalogajnicama; na sredini tih trgova rasla su krošnjata stabla; ulice popločanekamenombilesučisteipometene.Kaoivećinarimskih,jonskihipunskihgradova,i Utika je imala dobar kanalizacijski sustav, javna kupališta za narod i dobruopskrbu vodom koju su akveduktom dovodili do grada s predivnih brežuljkastihplaninakojesugaokruživale.»PublijeRutilije,štoćešučiniti?«upitaojeMarijekadasudošlidonamjesnikove

radnesobeiondjesesmjestili,zabavljajućisetimekakosusenekadašnjiMetelovisluge sadaklanjali i ulizivaliMariju. »Želiš li ostati ovdje kaomoj legat?Nisam

AuluManlijuponudionajvišemjestouslužbi.«Rutilije je odlučno odmahnuo glavom. »Ne,GajuMarije, idem kući.Budući da

Smrdljivko odlazi, imoj jemandat istekao, a većmi je dostaAfrike. Da budemsasvim iskren, ne bih želio vidjeti jadnoga Jugurtu u lancima, a sada, kada si tizapovjednik,takoćezavršiti.Ne,zamenesuRimimaloodmora–prilikadamalopišemivišeseposvetimprijateljima.«»Što bi se dogodilo kada bih te u ne tako dalekoj budućnosti zamolio da se

natječešzamjestokonzula,adadrugikonzulbudemja?«Rutilijegajezbunjeno,aligorljivopogledao.»Kakvesadaplanovekuješ?«»Prorečenoje,PublijeRutilije,daćubitirimskikonzulnajmanjesedamputa.«Svatko drugi u tom bi se trenutku nasmijao, ili podrugljivo otpuhnuo, ili bi

jednostavnoodbiopovjerovationošto ječuo.Aline iPublijeRutilijeRuf.On jepoznavao svojega Marija. »Divna sudbina. Izdiže te iznad sebi ravnih, a ja sampreviše Rimljanin da bih to odobravao. No ako je to put kojim će poći tvojasudbina,nemožešseboritiprotiv toga,kaošto toni janemogu.Bih liželiobititvojkonzul?Da,naravno,bih!Stjecanjeplemićkoganaslovazasvojuobiteljdržimdužnošću.Samo,sačuvajmezagodinukadaćešmetrebati,GajuMarije.«»Uistinuihoću«,zadovoljnojezaključioMarije.

KADA JE VIJEST o Marijevu promaknuću u ratnoga zapovjednika došla dodvojiceafričkihkraljeva,BokhseprestravioiodmahpobjegaokućiuMauretaniju,ostavivši tako Jugurtu samoga da se, bez ikakve potpore, suoči s Marijem. NoJugurtu nije preplašila tastova odluka, kao niMarijev novi položaj; unovačio jevojnikeizplemenaGetuljanaičekao,prepustivšiMarijudanapraviprvikorak.DokrajalipnjačetiriodnjegovihšestlegijabilesuuprovincijiAfriciiMarijeje

bio dovoljno zadovoljan njihovim napretkom da ih odvede u Numidiju.Usredotočivšisenapljačkanjegradovaiobradivihpovršina,inaborbuumanjimbitkama,okrvaviojerukesvojihpriprostihvojnikaiodnjihnapraviomoćnumaluvojsku. Međutim, kada je Jugurta vidio veličinu rimske sile i shvatio što značičinjenica da je u njezinu sastavu siromašan puk, odlučio se izložiti opasnosti odmogućnostibitkeiponovnoosvojitiCirtu.NoMarije je stigao prije nego što je grad mogao pasti, pa Jugurta nije imao

drugu mogućnost osim bitke, tako da se vojnicima iz siromašna puka napokonpružilaprilikadazaprepasterimskekritičare.RadosniMarijeposlijejepisaosenatuda su se njegove siromašne trupe ponašale veličanstveno, ništa manje hrabro ilientuzijastičnoodonihkojiuRimuimajuvlastiteposjede.ZapravoMarijevavojskasiromašnapukatakojetemeljitoporazilaJugurtudajeisammoraoodbacitikopljeištitkakobipobjegaoprijenegoštogazarobe.Kada je kralj Bokh čuo za to, poslao je poruku Mariju, preklinjući ga da mu

dopustidaponovnobudemeđurimskimpodanicima,akadaMarijenijeodgovorio,poslaojejošporuka.NaposljetkujeMarijepristaoprimitinjegovoizaslanstvokojejepohitalokućijavitikraljudaMarijeneželisnjimimatinikakvaposla.ItakojeBokhu preostalo jedino gristi nokte do krvi, pitajući se zašto je uopće podlegaoJugurtinulaskanju.Marije je, pak, bio sasvim zaokupljen time da od Jugurte očisti svaki četvorni

kilometar naseljena numidskog područja. Cilj mu je bio da kralju onemogućinovačenje i skupljanje zaliha u bogatim riječnim udolinama te na obalnimpodručjimanjegovacarstva.SamomeđuGetuljanima iGaramantima,barbarskimplemenima iz unutrašnjosti zemlje, mogao je Jugurta računati na to da će naćizaklonivojniketedaćenjegovonaoružanjeibogatstvobitisigurniodRimljana.

JULILA JE U lipnju, u sedmom mjesecu trudnoće, rodila boležljivu djevojčicu, akrajemquintilisanjezinasestraJulija,nakondevetmjesecitrudnoće,donijelajenasvijetzdravadječačića,malogabratazamladogaMarija.Ipak,Juliiinanejakakćijepreživjela, a Julijin snažni drugi sin umro kada su smrdljiva ljetna isparavanjasextilisa zavukla zloćudne pipke među rimske brežuljke i izazvala epidemijutrbušnogtifusa.»Icuricamožeproći,pretpostavljam«,rekaojeSulasupruzi,»aliprijenegošto

pođemuAfriku,ponovnoćešostatitrudnaiovogaćešputaroditidječaka.«I samanesretnazbog togašto jeSulipodarilacmizdravudjevojčicukoja stalno

povraća, Julila se s velikim zanosom bacila na stvaranje dječaka. Začudo, prvutrudnoćuirođenjesićušnedjevojčicemnogojeboljepreživjelanegonjezinasestraJulija,iakojebilamršava,slabašnaistalnouzrujana.Sdrugestrane,Julija,kojajebilaboljegrade iosjećajno jačaubračnimolujamaiproblemimasmajčinstvom,togdrugogputabilajeteškopogođena.»Barem imamo djevojčicu koju ćemo moći udati za nekoga tko nam bude

potrebankadadođepravitrenutakzato«,reklajeJulilaJulijinajesen,nakonsmrtidrugogaJulijinasina,kadajevećznaladajeponovnotrudna.»Nadamsedaćeovodijetebitidječak.«Nosjojjecuriopaješmrcnulaipotražilaplatnenirupčić.Još tugujući, Julija je imala manje razumijevanja i suosjećanja za sestru nego

prijeinapokonjeshvatilazaštojenjihovamajka,Marcija,mrkorekladajeJulilatrajnooštećena.Kakoneobično,mislilajesada,damožešodrastatisnekim,aipakneshvaćatišto

musedogađa.Julilajeubrzanostarila–nefizički,nečaknimentalno–prijejetobio nekakav duhovni proces, iznimno samouništavalački. Izgladnjivanje ju je nanekinačiniscrpiloinijevišebilasposobnasretnoživjeti.IlijemoždaovasadašnjaJulilauvijekpostojala ispodhihotanja ibudalastosti,čarobnihdjevojačkih trikovakojimajetakoočaravalaostatakobitelji.Čovjek želi vjerovati da je bolest izazvala tu promjenu, tužno je pomislila; želi

pronaćivanjskiuzrok,inačebimoraopriznatidajeslabostoduvijekpostojala.Uvijek će biti lijepa, Julila, s onom čarobnom kosom boje meda, gracioznim

pokretima, savršenim crtama lica. No ovih dana ispod velikih očiju nastali supodočnjaci, dvijeboreveć su se raspuknule izmeđuobraza i nosa, audubljeni sekutoviusanaobjesili.Da,izgledalajeiscrpljeno,nezadovoljno,nemirno.Ugovorjojseuvukaoslabašan,aliipakčujanprizvukjadanjaijošjeonakosilnouzdisala.Bilo je to nesvjesno, ali vrlo, vrlo razdražujuće ponašanje.Kao i to što je stalnošmrcala.»Imašlivina?«iznenadajeupitalaJulila.Julija je preneraženo zatreptala, svjesna da ju je pitanje zateklo i pomalo

sablaznilo, ibijesnanasebezbogtakosnobovskereakcije.Naposljetku,ženesadapijuvino!Tosevišenijedržalonemoralnim,osimukrugovimazakoje jeJulijamislila da su odvratnonetrpeljivi i licemjerni.Nokada temlada sestra, koja imajedvadvadesetgodinaiodgojenajeukućiGajaJulijaCezara,ujutroupitaimašlivina,anejedeteinisteudruštvumuškaraca–da,ondatozaistajeststrašno!»Naravnodaimamvina«,reklaje.»Voljelabihpopitijednučašu«,odvratilajeJulilakojasesilnotrudilanepostaviti

topitanje.ZnalajedaćeJulijaizrećisvojemišljenjeotomeinijejojbilougodnoizložiti se neodobravanju starije, snažnije, uspješnije sestre. Međutim, nije seuspjelasuzdržatiodtogadazamoličašuvina.Razgovorjebiotežak,osobitozatoštojedošaoprekasno.OvihdanaJulilanijeimalastrpljenjasasvojomobitelji,nisujezanimali,bilisu

jojdosadni.PosebnoJulijakojojsusesvidiviliikojajevrlobrzopostajalajednaod najcjenjenijihmladihmatronaRima.Nikada nije griješila, takva je bila Julija.Sretnasonimšto ima,zaljubljenausvojegagroznogaGajaMarija.Uzornažena,uzornamajka.Kakodosadno!»Iinačepiješvinoujutro?«upitalajeJulijanajusputniještojemogla.Slijeganjeramenima,mahanjerukamaigorljivpogledkojijedavaodoznanjada

jeosjetilaubodtihriječi,aliodbilagajeshvatitiozbiljno.»Pa,Sulapije,avolidamunetkopravidruštvo.«»Sula?Zovešganadimkom?!«Julila se nasmijala. »O, Julija, ti si tako staromodna! Naravno da ga zovem

nadimkom! Ne živimo u domu senata, znaš! U posljednje vrijeme u našim sekrugovimasvisluženadimcima,tojeotmjeno.Osimtoga,Sulavolidagasetakozove.KažedaseosjećakaodamujetisućugodinakadagazovuLucijeKornelije.«»Onda se usuđujem reći da sam staromodna«, rekla je Julija, trudeći se zvučati

opušteno.Iznenadanosmijehrazliojojselicem.Moždazbogsvjetla,aliizgledalajemladeiljepšeodsestre.»Alipazi,jaimamispriku!GajMarijenemanadimka.«Stiglojevino.Julilagajenatočilaučašu,zanemarujućibjelokosnivrčsvodom.

»Čestosamrazmišljalao tome«, rekla je iotpilavelikgutljaj.»Sigurnoćenakon

štojeporazioJugurtuuzetinekozaistadojmljivnadimak.Možemobitisigurnidaće onaj ukočen, mrzovoljan Metel nagovoriti senat da mu dopusti proslavitipobjeduiuzetinadimakNumidski!TajjenadimaktrebalosačuvatizaGajaMarija!«»MetelNumidski«,reklajeJulijapredanosedržećičinjenica,»zaslužiojesvoje

slavlje, Julija.Ubio jedovoljnoNumidana idoniokućidovoljnoplijena. IakosehtionazvatiNumidskim,asenatmujetodopustio,ondajetogotovastvar,zarne?Osim toga,GajMarijeuvijekgovori da je jednostavno latinsko imenjegovaocadovoljno dobro za njega. Samo je jedan Gaj Marije, a Cecilija Metela ima nadesetke.Pričekajsamo,mojemusuprugunećebitipotrebnoneštotakoumjetnokaoštojenadimakdaserazlikujeodgomile.MojćesuprugbitiprvičovjekuRimu–itozahvaljujućisvojimnadmoćnimvještinamaisposobnosti,ničemudrugom.«JulilijebiloodvratnoslušatikakoJulijadonebauzdiželjudepoputGajaMarija.

Njeziniosjećajipremašurjakubilisumješavinaprirodnezahvalnostizbognjegovevelikodušnosti i prezira koji je osjećala podutjecajemnovihprijatelja koji sugaprezirali kao skorojevića, a zbog toga su prezirali i njegovu suprugu. Julila jeponovnonapunilačašuipromijenilatemu.»Ovonijeloševino,sestro.Marijeimanovcadasiugodi,reklabih.«Otpilaje,ali

manjigutljajnegoizprvečaše.»JesilizaljubljenauMarija?«upitalaje,odjednomshvativšidazaistanezna.Pocrvenjela je! Bijesna što se odala, Julija je zvučala kao da se brani kada je

odgovorila:»Naravnodasamzaljubljenaunjega!Iužasnominedostaje,zapravo.Utome sigurno nema ništa loše, čak ni u tvojim krugovima. Zar ti ne voliš LucijaKornelija?«»Da!«odgovorilajeJulilakojajesadazvučalakaodasebrani.»Nonenedostaje

mikadaganema,utomožešbitisigurna!Započetak,akoganebudedvijeili trigodine, neću ponovno ostati trudna čim se ovo dijete rodi«, zašmrcala je. »Nezamišljam sreću kao geganje i težinu veću od one koju bih trebala imati. Volimlebdjetipoputpera,mrzimkadseosjećamteškom!Otkadasamseudalastalnosamilitrudnailisenosimsposljedicamatrudnoće.Uh!«Julijajeostalamirna.»Tvojjeposaodabudeštrudna«,hladnokrvnojerekla.»Zaštoženenemajupravobiratiposao?«upitalajeJulila,osjećajućikakojojsuze

naviru.»O,nebudismiješna!«naljutilaseJulija.»Pa,odvratnojetakoživjeti!«buntovno

je odgovorila Julila, napokon osjećajući utjecaj vina. I od toga se razvedrila.Svjesno sepotrudila i nasmiješila. »Nemojmose svađati, Julija!Dovoljno je lošeštomamaneuspijevabitipristojnapremameni.«To je istina, priznala je Julija samoj sebi. Marcija nije oprostila Julili njezino

ponašanjeuvezisaSulom,iakojeostalotajnazaštoje tako.Njihovseotacsamonekolikodanadržaohladno,anakontogasepremaJulijiponašaotoploiradosno–onakokakoseiosjećaokadajevidiodasepočinjeoporavljati.Nonjihovamajka

nije prestala biti hladna. Jadna, jadna Julila! Je li Sula zaista volio da ujutro pijevinosnjim,ilijetobilaisprika?Sula,zaista!Utomenijebilopoštovanja!

SULA JE STIGAO UAfriku krajem prvoga tjedna u rujnu s dvije posljednje legije idvije tisuće veličanstvenih keltskih konjanika iz italske Galije. Marija je zatekaokako priprema veliki oružan pothvat u Numidiju. Radosno je dočekan i odmahzaposlen.»Jugurtu samnatjeraoubijeg«,veselo je rekaoMarije,»čak ibezpunevojske.

Sada,kadasitidošao,LucijeKornelije,čekajunaspravipothvati.«SulamujedaopismaJulijeiGajaJulijaCezara,aondajeskupiohrabrostdamu

izrazisućutzbogsmrtidrugogasinakojegaMarijenijenividio.»Žaomi je zbog smrti tvojegamalenogMarkaMarija«, rekao je s nelagodom,

svjestandanjegovamišolikakći,KornelijaSula,upornonastavljapreživljavati.Sjena je preletjela preko Marijeva lica, a onda ju je odlučno obrisao.

»Zahvaljujem ti, LucijeKornelije. Imamvremena napraviti novu djecu, a imam imladogaMarija.MojuženuimladogaMarijaostaviosiudobruzdravlju?«»Vrlodobru.AisviJulijiCezarisudobro.«»Odlično!«Osobnesustvaririješili.

Marijejestaviopoštunastolićkojijestajaosastraneiprišaosvojemradnomstoluna kojemu je bila raširena karta, nacrtana na posebno obrađenoj telećoj koži.»DošaositočnonavrijemedaizprverukeokusišNumidiju.ZaosamdanakrećemouKapsu.«ProdornimsmeđimočimaprelaziojeprekoSulinalicakojeseguliloibilo mrljavo. »Lucije Kornelije, predlažem da odeš na utičke tržnice i pronađešzaistačvrstšeširsaštojemogućeširimobodom.OčitojedasiuItalijicijeloljetobionaotvorenom,alisuncejeuNumidijijošsnažnijeiokrutnije.Izgorjetćešpoputšibice.«To jebilo točno.Sulinbesprijekoransvijetli ten,dosadazaštićenživotomprovedenimvećinomuzatvorenome,patiojezamjeseciprovedenihuputovanjupoItaliji,uvježbavanjutrupa,ali iučenjuunajvećojtajnosti.Ponosmunijedopuštaodaseskrivauhladudoksuostaliprkosilisuncu,aponosjenalagaoidanosiatičkukacigu,karakterističnuzanjegovvisokistalež,kojamuniječuvalakožuodsunca.Najgoreopeklinedosadasuvećprošle,aliimaojetakomalopigmentadamukožanije tamnjela, a zacijeljena područja i ona koja još zacjeljuju bila su bijela kaouvijek. Ruke su mu prošle bolje od lica – bilo je vjerojatno da će mu nakondovoljnoizlaganjarukeinogeuspjetipreživjetinapadsunca.Alilice?Nikada!Nešto od toga Marije je osjetio dok je promatrao Sulinu reakciju na njegov

prijedlog da nabavi šešir. Sjeo je i pokazao na pladanj na kojemu je bilo vino.»Lucije Kornelije, otkad sam se sa sedamnaest godina pridružio legijama,ismijavali su me zbog svega. Najprije zbog toga što sam bio previše mršav izakržljao,azatimzbogtogaštosambioprevelikinespretan.BiosamItalik,aneRimljanin. Stoga razumijem poniženje koje osjećaš zbog toga što imaš nježnu,bijelu kožu. Ali za mene, tvojega zapovjednika, važnije je da ostaneš dobroga

zdravljaidatibudeudobno,negodazasvojedrugovepredstavljašslikuonogaštoosobno držiš pravilnim. Kupi taj šešir! Veži ga ženskim šalom, ili vrpcama, ilizlatnogrimiznimužetomako je to jedino štouspiješnaći. I smij im se!Prikaži tokao svoju ekscentričnost. I uskoro, vidjet ćeš, nitko to više neće ni primjećivati.Također ti preporučujemdapronađešnekakvumast ili kremu,dovoljnogustudasmanjiutjecajsuncanakožuitimesenamazi.Aakoonapravamirišenaparfem,paštoonda?«Sulaklimneinasmijeseoduhadouha.»Upravusi.Tojeizvrstansavjet.Poslušat

ćute,GajuMarije.«»Dobro.«Zavladala je tišina. Marije je bio nervozan, nemiran, ali to nije imalo veze sa

Sulom,Marijevimkvestorom,bilo je jasno.Odjedanput,njemujepostalo jasnoočemujeriječ–nijeliinjegamučilaistastvar?NijeliičitavRimtrpiozbogtoga?»Germani«,rekaojeSula.»Germani«, potvrdio je Marije pa posegnuo prema vrču punom dobro

razvodnjenavina.»Odaklesudošli,LucijeKornelije,ikamoidu?«Sula jezadrhtao.»IdunaRim,GajuMarije.Tosviosjećamoukostima.Odakle

dolaze – to ne znamo. Možda su znak zle kobi. Znamo samo da nemaju dom.Strahujemoodtogadanašdomnamjeravajuučinitisvojim.«»Bili bi glupi kada tonebi željeli«, sumornoprimijetiMarije. »Upadi uGaliju

bili susamopokusni,LucijeKornelije–oničekaju,skupljajuhrabrost.Moždasubarbari,aliinajobičnijidivljakznadase,akoseželinaselitiigdjeblizuSrednjega(Sredozemnoga)mora,najprijemorasuočitisRimom.Germanićedoći.«»Slažemse.Notiijanismosami.OvihdanatakoseosjećajusviuRimu.Strašna

briga,jošstrašnijistrahodneizbježnoga.Anašiporazinepomažu«,rekaojeSula.»Sve se urotilo da pomogne Germanima. Ima onih, čak i u Rimu, koji hodajunaokolo igovoreonašojpropastikaoda se tovećdogodilo.Nekigovoreda suGermani kazna božja.« »Nisu kazna. Iskušenje.« Odložio je vrč i prekrižio ruke.»Ispričaj mi što znaš o Luciju Kasiju. Službeni poslanici ne daju mi dovoljnoobavijesti,silnosuseprorijedili.«Sula je napravio grimasu. »Pa, uzeo je šest legija koje su se vratile izAfrike s

Metelom–usput,kako ti sesviđaNumidski?– iposlao ihsvedoNarbona,prekoVieDomitije. Čini se da je uNarbon došao otprilike početkomquintilisa, nakonosam tjedana na putu. Bile su to fizički spremne trupe, ali nitko ne krivi LucijaKasijaštoihještedionapočetkunečegaštoće,bilojeizgledno,bititežakpohod.Zahvaljujući odlučnosti Mctcia Numidskog da u Africi ne ostavi nikoga, sve suKasijevelegijeimaledvijekohortevišeodonogaštojeuobičajeno,štojeznačiloda ima gotovo četrdeset tisuća pješaka i veliku konjicu koju je putem pojačaopitomimGalima–skupioihjeotpriliketritisuće.Velikavojska.«Marijejezagundao.»Bilojetodobroljudstvo.«»Znam.Zapravo,vidiosamihdoksumarširalikrozdolinuPadapremaprolazu

Mons Genava. U to vrijeme novačio sam konjicu. Iako će ti možda biti teškopovjerovati u to, Gaju Marije, nikada dotad nisam vidio rimsku vojsku kakomaršira, čin za činom, svi naoružani i opremljeni kako treba, i s pristojnomkaravanom.Nikada neću zaboraviti taj prizor!«Uzdahnuo je. »U svakom slučaju,činisedasuseGermanidogovorilisVolcimaTektosagimakojitvrdedasunjihovirođaci,idaliimzemljusjevernoiistočnoodToloze.«»Priznajem da su Gali gotovo jednako tako tajanstveni kao Germani, Lucije

Kornelije«, rekao je Marije nagnuvši se naprijed, »ali prema izvješćima, Gali iGermani nisu iste rase. Kako Volci Tektosagi mogu Germane nazivati svojimrođacima? Naposljetku, Volci Tektosagi nisu čak ni dugokosi Gali – živjeli sunaseljeniokoToloze jošprijenegoštosmomizauzeliHispaniju,govoregrčki itrgujusnama.Dakle,zašto?«»Ne znam. Čini se da nitko ne zna«, rekao je Sula. »Oprosti, Lucije Kornelije,

prekinuosamte.Nastavi.«»LucijeKasijepošaojeodobalekodNarbonaponašojcestikojajeupristojnomstanju,akojujeizgradioGnejDomicije,ipoveojesvojuvojskuna posljednju pripremu za borbuna dobromemjestu nedalekoodToloze.Volci Tektosagi udružili su se s Germanima do kraja, tako da smo se suočili smoćnomsilom.Međutim,LucijeKasijenaveo ih jenabitkunadobromemjestu isasvimporazio.Pravidivljaci,nisusezadržavaliublizininakonštosu izgubili. IGermaniiGalibježalisuizTolozeispašavaliseodnaševojske.«Zastaoje,namrštivšise,otpiojošvinaiodložiovrč.»TomijeispričaoPopilije

Lenas glavom.Vratili su ga izNarbona prekomora, nešto prije nego što sam jaisplovio.«»Jadnik,bitćežrtvenojanjesenata«,rekaojeMarije.»Naravno«,odvratiojeSula,izvivširiđeobrve.»Glasnici javljaju da se Kasije uputio za odbjeglim divljacima«, potaknuo je

Marijerazgovor.Sula klimne. »Tako je. Spustili su se niz obale rijeke Garumne prema oceanu.

Kada ih je Kasije vidio kako odlaze iz Toloze bili su u potpunom rasulu što semogloiočekivati.Usudiobihserećidaihjepreziraoidržaopriprostim,blesavimdivljacima jer se nije potrudio ni postaviti vojsku u pravilnu postrojbu kada jepošaozanjima.«»Nije postavio vojsku u obrambenu pohodnu postrojbu?« upitao je Marije s

nevjericomuglasu.»Nije.Premaprogonuseodnosiokaodajeuobičajenomarširanjeiponiojesvu

prtljagusasobom,uključujući i savplijenkoji jeuzeokadasuGermanipobjegliostavivši karavanu kola za sobom. Kao što znaš, cesta koju smo izgradili mi,Rimljani, prestajekodTolozepa jenapredaknizGarumnuu stranopodručjebiopolagan,aKasijesenajvišebrinuootomedakaravanabudeprikladnozaštićena.«»ZaštonijeostaviokaravanuuTolozi?«

Sulajeslegnuoramenima.»IzgledadanijevjerovaoVolcimaTektosagimakojisuostaliuTolozi.Uglavnom,kadajeprekoGarumneprodrodoBurdigale,GermaniiGali dobili su barem petnaest dana da se oporave od poraza. Zavukli su se uBurdigalukoja je, čini se,mnogovećaoduobičajenihgalskihoppiduma i dobroutvrđena, silno naoružanje da i ne spominjemo. Pripadnicimjesnih plemena nisuželjeli rimskuvojskunasvojojzemljipasupomagaliGermanima iGalimakakogodsumogli,oddavanjanovihtrupadotogadasuimponudiliBurdigalu.AondasunapravilivrlomudruzasjeduLucijuKasiju.«»Tabudala!«rekaojeMarije.»NašasevojskautaborilaistočnoodBurdigale,aliblizu,ikadajeKasijeodlučio

napastisamgrad,ostaviojekaravanuutaboru,podnadzoromotprilikepolalegije– oprosti, mislio sam reći pet kohorta – nadam se da ću uskoro svladati tuterminologiju!«Marijeseuspionasmiješiti.»Hoćeš,LucijeKornelije,jamčimti.No,nastavi!«»Čini se da je Kasije bio uvjeren da ga neće dočekati organiziran otpor pa je

pošao s vojskom prema Burdigali, a da nije ni redove zbio ili stavio ljude damarširaju u četverokut.Nije čak ni izvidnicu poslao.Cijela naša vojska pala je usavršenustupicuiGermaniiGalidoslovnosunasuništili.Kasijejepaoubitci,kaoi njegov viši legat. Sve u svemu, Popilije Lenas procjenjuje da je kodBurdigalepoginulotridesetpettisućarimskihvojnika«,rekaojeSula.

»Ako samdobro shvatio, njega suostavili da čuvakaravanu i tabor?«upitao je

Marije.»Takoje.Čuojegalamusbojišta,naravno,vjetarjepuhaopremanjemuinosio

urlike kilometrima daleko.No da se katastrofa dogodila shvatio je tek kada se utaborupojavilasamošačicanaših ljudikojisudotrčalido taborapokušavajućisespasiti.Iiakoječekaoičekao,višesenitkoodnašihnijevratio.UmjestonjihstiglisuGermani iGali.Rekao jedasu ihstigle tisuće i tisuće idasuse razmiljelipotaboru poput miševa na gumnu. Barbari su preplavili bojno polje, trčeći upobjedničkom zanosu, izvan sebe od oduševljenja, mašući glavama Rimljananabodenimanakopljaiurlajućibojnepoklike.Svisubilidivovi,kosaimjestršilauzrakkrutaodgline,ili imjeudugačkim,plavimpletenicamapadalanaramena.Zastrašujućiprizor,rekaojeLenas.«»I prizor koji ćemo u budućnosti viđati sve češće, Lucije Kornelije«, zaključi

Marijemrko.»Nastavi!«»TočnojedaimseLenasmogaosuprotstaviti.Noštobitimepostigao?Činilomu

semudrijimdaspasionajbijedanostataknaševojske,kakobigasemogloiskoristiubudućnosti.Tojeiučinio.Podignuojebijeluzastavuiosobnootišaodonjihovih

voda, koplja okrenuta nadolje i praznih korica u kojima je prije bio mač. Ipoštedjeli suga.Njega i svenašepreživjele.Azatim, želeći nampokazati kolikomisledasmopohlepni,čaksunamostaviliikaravanu!Uzelisusamosvojeblagokoje im jeKasijebiooteo.«Udahnuo je. »Međutim,ujarmili suPopilijaLenasa iostale.NakontogasuihsveotpratilidoTolozeipobrinulisedaoduuNarbon.«»Posljednjihgodinaprečestonasujarmljuju«,rekaojeMarijestisnuvšišake.»Pa,tojesigurnoglavnirazlogzaopćeogorčenjeibijespremaPopilijuLenasu

uRimu«, zaključio jeSula. »Bit ćeoptuženza izdaju, ali premaonome štomi jerekao, sumnjam da će ostati čekati suđenje. Mislim da namjerava skupiti svupokretnuimovinukojuimaiodmahotićiudobrovoljanizgon.«»To je razuman potez, tako će od propasti spasiti barem nešto. Bude li čekao

suđenje, država ćemu sveuzeti.«Marije jeprstima lupnuopokarti. »No sudbinaLucijaKasija neće biti i naša sudbina, LucijeKornelije! Poštenim ili nepoštenimsredstvimaporazitćemoJugurtu,aondaćemosevratitikući iodnarodazatražitidopuštenjedapođemouborbuprotivGermana!«»E,pa,GajuMarije,utoimećupopiti«,rekaojeSulapodignuvšivrč.

ORUŽANPOHODprotivKapsebiojeuspješaniznadsvihočekivanja,ali–kaoštosusvi priznali – samo zahvaljujućiMarijevu izvrsnomvođenju tog pohoda.Njegovlegat, Aul Manlije, čijoj konjici Marije nije sasvim vjerovao jer je u svojimredovimaimalanekeNumidanekojisutvrdilidasurimskiiGaudiniljudi,prevariojesvojukonjicunavevšiihdamislekakojeMarijeupljačkaškomepohodu.TakodasuvijestikojejeJugurtadobivaobilesasvimobmanjujuće.Stogaje,kadaseMarijepojaviopredKapsomsasvojomvojskom,kraljmislioda

je još stotinama kilometara daleko. Nitko nije dojavio Jugurti da su se Rimljaniopskrbili vodom i žitomkako bi prešli sušno i neplodno područje između rijekeBagradas i Kapse. Kada se naizgled neosvojiva tvrđava našla okružena moremrimskihkaciga,njezinisusestanovnicipredalibezborbe.NoJugurta jeponovnouspiopobjeći.Vrijeme je da Numidani, a posebno Getuljani, nauče lekciju, odlučio je Gaj

Marije. I tako je, unatoč tomu što mu Kapsa nije pružila otpor, dopustio svojimvojnicima da je opljačkaju, siluju i spale. Poubijali su sve odrasle, i muškarce ižene.SveblagoiJugurtinesilnezalihenovcanatrpalisuusvojakola.NakontogajeMarijebezopasnosti izveosvojuvojsku izNumidije iodveo jeuzimski taborpokrajUtikemnogoprijenegoštosupočelekiše.Njegovetrupe,kojesučinililjudiizsiromašnapuka,zaslužilesuodmor.Osjećao

je silan užitak kada je senatu napisao ljupko pismo (koje će naglas pročitati GajJulijeCezar)ukojemuhvaliduh,hrabrostimoralsvojevojskesiromašnapuka.Inijeuspioodoljetiadanedodakakoćenakonvrlološegavodstvanjegovavišegsudruga Lucija Kasija Longina, Rim sigurno trebati još vojnih postrojba

sastavljenihodsiromašnapuka.PredkrajgodinePublijeRutilijeRufpisaojeGajuMariju:

O, koliko crvenih lica! Tvoj je tast zadivljujuće gromoglasno pročitaotvojuporuku, takoda su čak i oni koji suprekrili uši bili prisiljeni slušati.MetelSmrdljivko–ovihdanapoznatikaoMetelNumidski–izgledaojekaodaćenekogaubiti.Aimogaobi–njegovastaravojskaležirazbacanamrtvauz obale Garumne, a tvoja fukara pretvorila se u živuće heroje. »Nemapravde!«rekaojeposlije,naštosamsejaokrenuoivrloumiljatoodvratio:»To je točno, Kvinte Cecilije. Jer kada bi bilo pravde, ti se ne bi nazivaoNumidskim!« Nije mu to bilo smiješno, ali Skaur je prasnuo u smijeh,naravno. Reci što god hoćeš o Skauru, ali taj čovjek ima najzajedljivijismisaozahumor–aneumjesnostdainespominjem–negoitkodrugikogapoznajem.Budućidatonemogurećinizajednogaodnjegovihsudrugova,katkada se pitam ne bira li ih onmožda kako bi potajnomogao ismijavatinjihovoprenemaganje.Ono štome ne prestaje zapanjivati,GajuMarije, jest sjaj kojim sja tvoja

sretnazvijezda.Znamdanisibiozabrinut,alisada timogurećidasambiouvjerenkakotinizaštonasvijetunećeprodužitimandatuAfricinajošjednugodinu.Ištoseondadogodi?LucijeKasijepogine,azajednosnjimizgineinajveća i najiskusnija rimska vojska što je onemogućilo senat i njegovuupravljačkufrakcijudatisesuprotstavi.TvojpučkitribunMancinijeobratiose skupu plebejaca i bez imalo problema omogućio ti plebiscit kojim ti seproduljujenamjesništvouAfrici.Senatješutio,čakjeinjimabilovišenegojasno da ćeš im biti potreban. Jer Rim je ovih dana vrlo nemirno mjesto.Prijetnja u liku Germana nadvila se nad njim poput pokrova propasti, amnogi kažu da se neće izdignuti nitko tko bi bio sposoban spriječiti tupropast. Gdje su novi Scipion Afrički, Emilije Paul, Scipion Emilijan? –pitaju.Ali ti imaščetuodanihsljedbenika,GajuMarije, iodKasijevesmrtisveglasnijeiglasnijegovoredasitičovjekkojićeseizdignutiiobranitinasodnavaleGermana,MeđunjimajeioptuženilegatizBurdigale,GajPopilijeLenas.Budućidasitiitalskiseljačićkojiništanezna,ispričatćutijednupriču.NekoćdavnoživiojevrlozločestigadansirijskikraljkojisezvaoAntioh.

Budući da nije bio ni prvi ni najveći sirijski kralj (njegov se otac istaknuomeđuostalima,nazvavšiseAntiohomVelikim),imaojebrojizaimena.Bioje Antioh IV., četvrti sirijski kralj Antioh. Iako je Sirija bila bogatokraljevstvo, kralj Antioh IV. žudio je za susjednim kraljevstvom Egiptomkojim su zajedno vladali njegovi rođaci Ptolemej Filometor, PtolemejEuergetiKleopatra(kakojeonabiladrugaKleopatra,ionajeimalabrojiza

imenapajebilapoznatakaoKleopatraII.).Voliobihdamogurećikakosusložno vladali, ali nisu. Braća i sestra, muž i žena (da, u istočnjačkimkraljevstvima incest je bio dopustiv) godinama su se međusobno borili igotovo suuspjeli uništiti lijepu i plodnu zemljuudolini velike rijekeNila.Stogaje,kadajesirijskikraljAntiohIV.odlučiopokoritiEgipat,misliodaćemu to lako poći za rukom zbog svađa između njegovih rođaka, dvojicePtolemejaiKleopatreII.No, nažalost, čim je okrenuo leđa Siriji, nekoliko ga je neugodno

buntovnih sukoba natjeralo da se okrene i vrati kući kako bi odsjekaonekoliko glava, raskomadao nekoliko tijela, iščupao nekoliko zuba ivjerojatno izvadio nečiju utrobu. Prošle su četiri godine prije nego što jedovoljnoglava, ruku,nogu,zuba iutrobeodvojenood njihovihvlasnika, akraljseAntiohIV.mogaodrugiputuputitipokoritiEgipat.OvogaputaSirijaje u njegovoj odsutnosti ostala vrlo tiha i poslušna pa je on napao Egipat,zarobioPeluzij, spustiosenizdeltuNiladoMemflsa,osvojio injegapasepočeouspinjalisdrugestranedeltepremaAleksandriji.Kakosuuništilizemljuivojsku,braćaPtolemejiinjihovasestra–supruga

Kleopatra II. nisu imali drugog izbora doli zatražiti pomoć Rima u borbiprotiv kralja Antioha IV. jer je Rim bio najbolji i najveći među svimnarodimaivelikijunak.DaspasiEgipat,senatinarodrimski(kojisusetadaslagali bolje nego što bismo danasmogli vjerovati – ili tako barem pričekažu)poslalisusvojegaplemenitog,hrabrogkonzulaGajaPopilijaLenasa.E, sad, svaka druga zemlja svojembi junaku dala čitavu vojsku, ali senat inarod Rima Gaju Popiliju Lenasu dali su samo dvanaest liktora i dvojicuslužbenika. Međutim, kako je riječ bila o stranoj misiji, liktori su smjelinositi crvene tunike i staviti sjekire u svoje snopove pruća tako da GajPopilijeLenasnijebio sasvimnezaštićen.Otplovili sunamalombrodu i uAleksandriju došli upravo u trenutku kada je kraljAntioh IV.marširao uzakanopskirukavacNilapremavelikomgraduukojemususeskupiliEgipćani.Odjevenugrimizomobrubljenutoguisdvanaestliktorakojisu,odjeveniu

grimizne toge i sa sjekirama u snopovima pruća, hodali ispred njega, GajPopilijeLenasizišaojeizAleksandrijekrozSunčanavratainastaviohodatipremaistoku.Nijebiomladićidokjehodaonaslanjaosenadugačakštaptespokojno koračao. Spokojno mu je bilo i lice. Budući da su samo hrabri,herojskiiplemenitiRimljanigradilipristojneceste,ubrzosenašaougustojprašini.NojelitoomeloGajaPopilijaLenasa?Nije!NastaviojehodatisvedokblizugolemahipodromanakojemusuAleksandrijcivoljeligledatiutrkekonjanijenaletionazidkojisučinilisirijskivojnicipajemoraostati.IstupiojesirijskikraljAntiohIV.idošaoseupoznatisnjim.»RimnemaštotražitiuEgiptu!«rekaojekralj,strašnosemršteći.

»Ni Sirija nema što tražiti u Egiptu!« odgovorio je Gaj Popilije Lenas,umiljatoismirenosesmiješeći.»VratiteseuRim«,rekaojekralj.»Vratiteseu Siriju«, rekao je Gaj Popilije Lenas. No nijedan se nije pomaknuo nimilimetra.»Vrijeđate senat inarod rimski«,progovorio jeGajPopilijeLenasnakon

što je neko vrijeme zurio u kraljevo bijesno lice. »Naređenomi je da vasnatjeramdasevratiteuSiriju.«Kralj se smijao kao lud. »A kako ćete me natjerati da se vratim kući?«

upitaoje.»Gdjevamjevojska?«»Nijemi potrebna vojska, kralju!« rekao je Gaj Popilije Lenas. »Sve što

Rimjest,sveštojebioisveštoćebitiupravostojipredvama.JasamRim,ništamanjenegonajvećarimskavojska.IuimeRimaponovnovamkažem:iditekući!«»Neću«,odvratiojekraljAntiohIV.TadajeGajPopilijeLenaszakoračionaprijedi,mirnosekrećući,krajem

štapanapraviokruguprašiniokokraljaAntiohaIV.kojisenašaounutartogkruga.»Prijenegošto iskoračiš izovogakruga,kraljuAntioše IV., savjetujem ti

da ponovno razmisliš«, rekao je Gaj Popilije Lenas. »A kada iskoračiš,okrenisepremaistokuivratikućiuSiriju.«Kraljnijeništarekao.Nijesepomaknuo.Šutio je iGajPopilijeLenas.Ni

onsenijepomaknuo.KakojeGajPopilijeLenasbioRimljanininijemoraoskrivati lice, njegov umiljat i smiren izgled vrlo se dobro vidio. A kraljAntiohIV.sakriojeliceizakovrčavebrade,alinitonijeuspjelosakritibijeskojisenanjemuocrtavao.Vrijemejeprolazilo.Aonda,jošstojećiukrugu,moćankraljSirijeokrenuosepremaistokuiizišaoizkrugatesezajednosasvojimvojnicimavratiouSiriju.E, sad, na putu doEgipta napao je i pokorio otokCipar koji je pripadao

Egiptu. Egiptu je Cipar trebao jer je davao drva za izgradnju brodova inastamba te žito i bakar. Stoga je, nakon što je u Aleksandriji ostaviorazdragane Egipćane, Gaj Popilije Lenas otplovio do Cipra u kojemu jezatekaosirijskuokupatorskuvojsku.»Iditekući«,rekaoimje.Iotišlisu.Gaj Popilije Lenas vratio se u Rim gdje je vrlo milozvučno, smireno i

jednostavno opisao kako je sirijskoga kralja Antioha poslao kući i spasioEgipat i Cipar od okrutne sudbine.Volio bih damogu ovu pričicu završititako što bih ti rekaoda suPtolemeji i njihova sestraKleopatra II. do krajaživota vladali u slozi, ali nisu – nastavili su semeđusobno boriti, ubili sunekolikobliskihrođakainastaviliuništavatizemlju.

Zaštoti,uimesvihbogova–čujemtekakopitaš–pričampričezadjecu?Jednostavno je, dragimoj GajuMarije. Koliko si puta, sjedeći namajčinukoljenu, čuo priču o Gaju Popiliju Lenasu i krugu iscrtanome oko nogusirijskogakralja?Pa,moždauArpinumajkenepričajutupriču.AliuRimujeuobičajena.Od

najbogatijega do najsiromašnijega, svako rimsko dijete čuje priču o GajuPopilijuLenasuikruguiscrtanomeokonogusirijskogakralja.Ikakojeonda,pitamte,prapraunukaleksandrijskogaherojamogaootićiu

progonstvo ne izlažući opasnosti sve što ima odlaskom na suđenje?Dobrovoljan odlazak u progonstvo znači priznavanje krivice, a ja,primjerice, mislim da je naš Gaj Popilije Lenas pametno postupio kodBurdigale.PosljedicatogabilajedajenašPopilijeLenasostaoiodgovaraopredsudom.Pučki tribunGaj Celije Kald (djelujući u ime senatorske klike koju neću

imenovati,alismiješpogađatiokomejeriječ;klikekojajebilaodlučnadakrivnju za Burdigalu svali na tuđa leđa, a ne na Lucija Kasija, naravno)zakleo se da će se pobrinuti da Lenasa osude.Međutim, kako je jedini sudspecijaliziran za slučajeve izdaje ograničen na one koji imaju veze sJugurtom,suđenjesemoraloodržatinacenturijatskojskupštini.Svejetobiloitekako javno, timviše što je predstavnik svake centurije izvikivaopresudusvoje jedinice tako da svi čuju. »CONDEMNO!« »ABSOLVO!« Tko bi se,nakon što jeodmajkečuopričuoGajuPopilijuLenasu i kruguokonogusirijskogakralja,usudioviknuti:»CONDEMNO!«?NojelitozaustaviloKalda?Nikako.Izniojeprijedlognaskupuplebejaca

da se tajno glasovanje na izborima počne primjenjivati i na suđenjima zaizdaju. Tako bi centurioni koji bi bili pozvani na glasovanje mogli bitisigurnidaničijemišljenjenećebitijavnoizrečeno.Prijedlogjeprošao,svesečinilounajboljemredu.Početkom prosinca na centurijatskoj skupštini počelo je suđenje Gaju

PopilijuLenasuzbogizdaje.Glasovanjejebilotajno,baškakojeKaldželio.Nobilojepotrebnosamodasenasnekolikouvučemeđudivovskuporotuišapne: »Nekoć davno živio je plemeniti, hrabri konzul koji se zvao GajPopilijeLenas...«itojebiokraj.Kadasuprebrojiliglasove,nasvimajepisalo:»ABSOLVO.«I tako, može se reći da je, ako je pravda zadovoljena, to bilo samo

zahvaljujućipričizadjecu.

KADAJEKVINTSERVILIJECEPIONdobionalogdapođeupohodprotivVolka

Tektosagainjihovihgermanskihgostiju–sadasretnonaseljenihblizuToloze–bioje svjestan da će taj mandat dobiti. Dogodilo se to prvoga dana nove godine,tijekom sastanka senata u hramu Jupitera Optimusa Maximusa nakon proslaveustoličenja.Držećiprvigovorkaonovivišikonzul,KvintServilijeCepionobjaviojeokupljenimadasenećeposlužitinovomvrstomrimskevojske.»Uzetćutradicionalnerimskevojnike,anesiromaheizsiromašnapuka«,rekao

jekrozkliktanjeiglasnipljesak.Naravno, bilo je i senatora koji nisu kliktali. Gaj Marije nije bio sam među

potpuno neprijateljskim senatom. Dobar broj običnih zastupnika bio je dovoljnoprosvijetljen da vidi logiku u Marijevu stavu koji se protivio uvriježenomemišljenju,ačakjeimeđuslavnimobiteljimabilonekolikoslobodoumnihljudi.Nokonzervativnukliku,kojajesjedilauprednjemredusenataokupljenaokoSkaura,vodesenata, činili sumuškarcikoji sunametali senatorskupolitiku–kada suonikliktali, senat je kliktao, a kada su oni glasovali na određen način i senat je takoglasovao.Toj je kliki pripadao Kvint Servilije Cepion i upravo je njezino djelovanje u

njegovukoristpotaknulosenatoredamuodobrevojskuodosampunihlegijakojaćemupomoćidaGermanimapokažekakonisudobrodošliuzemljamaSrednjega(Sredozemnoga)mora,atoloskimVolcimaTektosagimadasenjima(Germanima)nijeisplatilopružitidobrodošlicu.OkočetiritisućetrupaLucijaKasijavratiloseizAfrikeutakvustanjudasumogli

idaljeslužitivojsci,alisusviosimnekolikoneboracauKasijevojvojsciizginulizajedno s trupama, a konjica koja je preživjela raštrkala se u svoje domovine,uzimajući sa sobomsvojekonje i svojeneborce.Stoga seKvintServilijeCepionsuočio sa zadatkomda pronađe 41 000 pješaka, 12 000 slobodnih neboraca i još8000 neboraca te 5000 konjanika i 5000 neboraca koji čine pozadinsku snagukonjice.IsvetouItaliji lišenojmuškaracakojisuimaliimovinskuvaljanost,bilorimskoga,bilolatinskoga,biloitalskogapodrijetla.Načinnakoji jeCepionnovačiobio jegrozan.Noonosobnonijesudjelovaou

tomeniti se uopće trudio doznati kako će ljudi biti pronađeni – platio je stožer ipostavio na čelo svojega kvestora, a on se bavio drugim stvarima, stvarimadostojnijim jednoga konzula. Prisilno novačenje provedeno je nemilosrdno.Muškarcisuunovačivaninesamobezpristanka,negoikaožrtveotmice,aveteranesu,htjelinehtjeli,izvlačiliiznjihovihdomova.Zrelijegačetrnaestogodišnjegsinanekogamaloposjednikakojegasuprisilnounovačili takođersuprisililidapodeuvojsku,kao što su toučinili i njegovu šezdesetogodišnjemdjedukoji je izgledaomlađahno. A ako takva obitelj ne bi mogla skupiti dovoljno novca da naoruža iopremi svoje prisilno unovačene članove, netko je bio pri ruci da zapiše cijenu

opremeiumjestonovcauzmegospodarstvokaosredstvoplaćanja.KvintServilijeCepion i njegovi pristaše u posjed su dobilimnogo zemlje.No kada, uza sve to,međurimskimilatinskimgrađanimanisuuspjeliprikupitiniblizudovoljnoljudi,počelisubezdušnoprogonitiitalskesaveznike.NakrajujeCepiondobiočetrdesetjednutisućutradicionalnihpješakaidvanaest

tisućaslobodnihneboracašto jeznačilodadržavanemoraplatitinjihovooružje,oklopeiliopremu,aprevagaitalskihsavezničkihlegijavišejefinancijskiopteretilaitalske države saveznice nego Rim. Zbog toga je senat održao službeni govorzahvaleCepionuisoduševljenjemrazriješiokesutemudaoonolikonovcakolikojebilopotrebnodabiseunajmilikonjaniciizTrakijeidvijuGalija.IdokjeCepionizgledaojošoholijenegoinače,konzervativnastranaonjemujepohvalnogovorilagdjegodikadagodjemogla.Ono čemu se Cepion osobno posvetio dok su se njegovi odredi za prisilno

novačenjepovlačilipoitalskomepoluotoku,bilojevraćanjemoćisenatu.Jer,senatje trpio jošodvremenaTiberijaGrakha,a to jebiloprijegotovotridesetgodina.Najprijeon,paFulvijeFlak,paGajGrakho,aposlijenjihmješavinanovihljudiireformističkihplemenitašapostupnosu,alisigurno,krnjilisenatorskosudjelovanjeuraduglavnihsudovaidonošenjuzakona.DanijebilonedavnihnapadaGajaMarijanasenatorskepovlastice,Cepionmožda

nebi takogorljivo i odlučnopristupio ispravljanju stanja.NoMarije je taknuousenatorskoosinjegnijezdoirezultatjetijekomprvihtjedanaCepionovakonzulatabilovelikonazadovanjeplebejacaivitezovakojisunadziraliplebs.Cepion,kojijebiopatricij,sazvaojeskupplebejacaizkojeganijebioizbačen,i

oduzeo vitezovima sud za protuzakonito utjerivanje što su ga bili dobili odGajaGrakha. Ponovno su u redove porote toga sudamogli biti izabrani samo članovisenataimoglosesasigurnošćuočekivatidaćeoništititisvoje.Bilajetožučljivabitkanaskupuplebejacaukojoj jezgodniGajMemijepredvodiomoćnuskupinusenatoraprotivCepionovazakona.NoCepionjepobijedio.Ibudućidajepobijedio,krajemožujkavišijekonzulpoveoosamlegijaiveliku

konjicupremaTolozi,glavepunesnova,netolikooslavikolikooneštoosobnijimzadovoljstvima. Jer Kvint Servilije Cepion bio je pravi Servilije Cepion – što jeznačilodamujemogućnostdasejošvišeobogatislužećikaonamjesnikbilapunoprivlačnijaodobičnavojnogbogatstva.UDaljojHispanijibiojepretornamjesnikudobakada jeScipionNazikaodbio tomjesto ibio jevrlouspješanu tome.Sada,kadajebiokonzulnamjesnik,očekivaojedaćebitijošuspješniji.DajebilomogućepoustaljenimpravilimaslatitrupeizItalijedoHispanijepreko

mora, ondaGnejDomicijeAhenobarb ne bi trebaootvoriti kopneni put uz obaleGalije s onu stranu Alpa, ali prevladavajući vjetrovi i morske struje činili suprijevozprekomoraprevišeopasnim.ItakosuCepionovelegije,kaoioneLucijaKasijagodinuprijetoga,moralepješiceprijećivišeodtisućuipolkilometaraod

Kampanije do Narbona. Legijama hodanje nije smetalo – baš svaki od vojnikamrzio je more i bojao ga se.Mnogo ga je više užasavala pomisao na sto miljajedrenja nego stvarnost prelaženja hodanjem tisuću i pol kilometara. Za početak,njihovi sumišićiod rođenja tako izgrađenidamogupodržavatibrzo ibeskrajnodugohodanjeionojebilonajudobnijioblikkretanja.Cepionove su legije prešle put od Kampanije do Narbona za malo više od

sedamdeset dana što je značilo da su u prosjeku dnevno prelazili manje od 25kilometara. Bio je to spor tempo, iako ih nije usporavala velika karavana, negomnoge životinje, vozila i robovi koje su tradicionalni rimski vojnici, oni koji subiliimovinskivaljani,smjelipovestisasobomkakobisebiosiguraliudobnostnaputovanju.U Narbonu, maloj luci koju je Gnej Domicije Ahenobarb preustrojio da služi

potrebama Rima, vojska se odmarala dovoljno dugo da se oporavi od dugogmarširanja,ali ipaknedovoljnodugodaponovnoomekša.UranoljetoNarbonjebio predivan, a bistromore puno škampa,malih jastoga, velikih rakova i raznihriba. Na dnumorskih mlaka oko ušća rijeke Ataksa i grada Ruscinona nije bilosamokamenicanegeiiblatnihcipala.Odsvihribakojesurimskelegijepopisalepo cijelome svijetu ta je držana najukusnijom.Okrugli i plosnati poput tanjura, sobaokanajednojstranionihsmiješnih,tankihglava,skrivalisuseublatuimoraloihseiznjegaiskopati,atadabiihnabolinakopljedoksusekoprcalipokušavajućiseponovnozavućiumulj.Legionarove noge nisu bile izranjavane. Bio je naviknut na hodanje, a sandale

debelih potplata bile su potkovane čavlima kako bi ublažile udarce i amortiziralestopalotegajošmalovišepodignuleikakomukamenčićinebiupadaliucipele.Ipak, bilo je predivno plivati u moru oko Narbona, opustiti bolne mišiće. Onihnekoliko vojnika koji su dosada uspjeli izbjeći da ih se nauči plivati, ovdje suotkriveni i to je ispravljeno. Mjesne djevojke nisu bile drukčije od svih ostalihdjevojaka na svijetu – i one su bile lude za odorama. U roku od šesnaest danaNarbon je brujio od bijesnih očeva, osvetnički raspoložene braće, hihoćućihdjevojaka,pohotnihlegionaraitučnjavaugostionicamazbogčegasuzapovjednicivojnepolicijestalnoimaliposla,avojničkitribunibililošeraspoloženi.TadajeCepionskupiosvojemomkeiizveoihizgradapoizvrsnojcestikojuje

Gnej Domicije Ahenobarb izgradio između obale i grada Toloze, tamo gdje jerijekaAtaksskretalapodpravimkutom,tekućiodPirenejapremajugu,azlokobnatvrđavaCarcassomrgodilasesvisina.Odandesuse legijeuputilenamaršprekobrežuljakakojisudijelilimanjepritokegolemerijekeGarumneodkratkihrječicakojesuutjecaleuSrednje(Sredozemno)moreitakojenaposljetkudošaodobujnihiplodnihtoloskihravnica,nastalihnaplavljivanjem.Kaoiobično,Cepionjeimaonevjerojatnusreću.Germanisusesilnosvađalisa

svojimdomaćinima,VolcimaTektosagima, i toloskikraljKopilnaredio im jeda

napuste to područje. I tako jeCepion shvatio da su jedini neprijatelji s kojima senjegovihosamlegijamoraboritinesretniVolciTektosagikojisubacilisamojedanpogled na vojnike u žičanim košuljama kako se spuštaju niz brežuljke poputbeskonačne zmije i odlučili da je razboritost puno bolja strana hrabrosti. KraljKopil i njegovi ratniciuputili su sepremaušćuGarumne,kakobiondjeuzbuniliplemena koja su živjela na tom području i čekali da vide je li Cepion jednakobudalast zapovjednik kao što je prošle godine bio Lucije Kasije. Ostavljena urukamastaraca,Tolozaseodmahpredala.Cepionjepreoodzadovoljstva.Zaštojepreo?ZatoštojeznaozazlatoToloze.Asadaćegapronaćiibezbitke.

SretanKvintServilijeCepion!

STOSEDAMDESETgodinaprijetogaVolciTektosagipridružilisusegalskojmigracijikojujevodiodrugioddvojiceslavnihkeltskihkraljevakojisusezvaliBren.OvajdrugiBrenpregaziojeMakedoniju,nagrnuouTesaliju,prošaogrčkuobranukodTermopilskogklancaiprodrousredišnjuGrčkuiEpir.Opljačkaojeiopustošiotrinajbogatijahramana svijetu–DodonuuEpiru,ZeusovhramuOlimpiji i velikoApolonovosvetišteuDelfima.ZatimsuGrciuzvratili,Galisepovuklinasjeversopljačkanimplijenom,Brenje

umro od posljedica ranjavanja i njegov veliki plan se raspao. U Makedoniji sunjegovaplemenakojasuostalabezvodeodlučilaprijećiprekoHelespontauMaluAziju.OndjesuosnovaligalskuGalaciju.NomoždapolovicaVolkaTektosaganijehtjelaprijećiHelespont,negosuseželjelivratitikućiuTolozu.Navelikomevijećusva su se plemena složila da bi timVolcima Tektosagima koji čeznu za domomtrebalo povjeriti sve što su uzeli iz pedesetak hramova, uključujući blago izDodone,OlimpijeiDelfa.Bilojetosamoto–povjerenje.VolciTektosagikojisuseuputilikući,čuvatćesvetobogatstvouTolozidodanakadaćesesvaplemenavratitiuGalijuizatražitiga.Kakobi imbilo lakše putovati, sve su rastalili.Veliki zlatni kipovi,metar i pol

visokesrebrneurne,šalice,tanjuriivrčevi,zlatnitronošci,zlatniisrebrnivijenci–sve je otišlo u lončiće za taljenje kovina, komadić po komadić, sve dok tisućunapunjenih kočija nije pošlo prema zapadu kroz tihe alpske doline Dunava i,napokon,nakonnekolikogodina,stiglodoGarumneiToloze.

CEPIONJEČUOtupričuprijetrigodine,dokjebionamjesnikDaljeHispanije,iotadaje sanjao o tome da pronađe tolosko zlato, iako ga je njegov hispanski doušnikuvjeravaodasepričaoblaguuglavnomdržimitom.UTolozinijebilozlata,kleose svatko tko je posjetio gradVolkaTektosaga.Oni nisu imali drugih bogatstavaosimbujnerijekeipredivnatla.NoCepionjepoznavaosvojusreću.Znaojedajezlatoondje,uTolozi.ZaštobiinačečuopričuuHispaniji,azatimuzadatakdobioda stopamaLucijaKasija ode u Tolozu i kada ondje dođe, sazna da suGermani

otišli,adajegradnjegovibezborbe.Srećajeradilasvoje,asveunjegovukorist.Skinuo je vojnu odjeću, odjenuo grimizom obrubljenu togu i pošao prilično

rustikalnim uličicama grada, zavirivši u svaki kutak citadele. Lutao je livadama ipoljimakoji suseširilipookolicivišenahispanskinegonagalskinačin.Zaista,Tolozabaš inije izgledalakaogalskomjesto–nijebilodruida,nijebilo tipičnogalskeodbojnostipremaurbanojsredini.Hramoviipodručjashramovimabilisuizgrađeni na način hispanskih gradova, slikovita zelena područja ispunjenaumjetnimjezerimaipotočićimakojisusenapajalivodomizGarumneiponovnoutjecaliunju.Predivno!Kakou timsvojimšetnjamanijeništapronašao,Cepionjeposlaosvojevojnike

da traže zlato. Bio je to svečan lov na blago koji su provodile trupe oslobođenetjeskobe i brige da će se morati suočiti s neprijateljem i koje su u predivnomeplijenunamirisaleisvojdio.No zlato nisu pronašli. O, u hramovima se našlo nekoliko vrlo vrijednih

predmeta, ali samonekoliko, i nijedna zlatna poluga.A i citadela je bila potpunorazočaranje, kao što seCepion sam uvjerio.Ondje nije bilo ničega doli oružja idrvenih bogova, pehara od rogova i tanjura od šamota. Kralj Kopil živio je ukrajnjojjednostavnosti,aniispodjednostavnihzastavaunjegovimdvoranamanijebilotajnihtrezora.OndajeCepionunapametpalaodličnazamisaoizapovjediojesvojimvojnicima

daprekopaju parkoveokohramova.Uzalud.Ni u jednoj rupi, pa čak ni u onimanajdubljima, nije bilo ni traga zlatnimpolugama.Rašljari sumahali rašljama, alinisu naišli ni na najmanji znak od kojega bi ih zasvrbjeli dlanovi ili se rašljesavinule.Odokolicehramovapotragaseproširilaupoljainagradskeulice,ali idalje ništa. I dok je krajolik sve više i više nalikovaona rovovekoje je iskopalakakvapoludjeladivovskakrtica,Cepionjehodaoirazmišljao,razmišljaoihodao.Garumnajebilapunaribe,uključujućiiriječnogalososainekolikovrstašarana,

akakosusevodomizrijekenapajalaijezeraokohramova,ionasuvrvjelaribom.Cepionovim legionarimabilo je lakše loviti ribuu jezerimanegou rijecikoja jebiladuboka,širokaibrza,takodaje,dokjehodao,biookruženvojnicimakojisuvezivali mušice i pravili štapove od grana vrbe. Otišao je do najvećega jezera,zadubljen u misli. I dok je ondje stajao, odsutno je promatrao igru svjetla naljuskamaribakojesuseskrivalemeđualgama,izvirivalepaseponovnoskrivale.Odbljesak se stalnomijenjao.Uglavnom je bio srebrn, ali tu i tamokakavbimuegzotičanšaranušaouvidokrugiuhvatiobizlatniodsjaj.Pomisaomusepolakoušuljalausvijest.Azatimgajeudarila,eksplodiralamuu

mozgu.Poslaojeposvojeinženjereirekaoimdaisušejezera–tonijebiotežakposao, a svakako se isplatio. Jer, tolosko je zlato ležalo na dnu tih svetih jezera,skriveno u mulju, algama, organskim nanosima nastalim tijekom mnogihdesetljeća.

Kadajeiposljednjapolugaispranaisložena,Cepionjedošaopogledatiblagoiostao zabezeknut. To što nije gledao dok su izvlačili zlato bio je hir njegoveneobičnenaravi–želioseiznenaditi.Iiznenadiose!Zapravo,biojezapanjen.Prednjimjeležalootprilike50000zlatnihpoluga,svakateškaokosedamkilograma;15000 talenata sve zajedno. I bilo je 10 000 srebrnih poluga, svaka teška otprilikedevetkilograma;3500talenatasvezajedno.Azatimsuopkoparipronašlijošsrebraujezerima.Jer,pokazalosedajejedinozaštosuVolciTektosagiiskoristilisvojebogatstvo bilo to da su žrvnjeve izrađivali od puna srebra. Jedanput na mjesecizvlačilisutesrebrnežrvnjeveizrijekeiunjimamljelibrašno.»Dobro«, rekao je Cepion žustro, »koliko kočija možemo odvojiti za prijevoz

blaga doNarbona?« Pitanje je uputioMarku Furiju, svojem zapovjedniku vojnihobrtnika, čovjeku koji se brinuo o opskrbnim vozilima, konvoju s prtljagom,opremi, vojničkoj opremi, krmivu i svim ostalim potrepštinama za održavanjevojskenaterenu.»Pa,KvinteServilije,ukaravaniimamotisućukočijaodkojihjeuovomtrenutku

otpriliketrećinaprazna.Recimostopedeset,akoihmalopreustrojim.Akousvakukočiju stane otprilike trideset pet talenata – što je pristojno, ali ne pretjeranoopterećenje–ondaćenamtrebatiotpriliketristopedesetkočijazasrebroičetiristopedeset za zlato«, rekao je Marko Furije koji nije bio član slavne stare obiteljiFurija,negoprapraunukjednoganjihovaroba,asadajebioiCepionovpodanik,aliinjegovbankar.»Ondapredlažemdanajprijepošaljemosrebroutristopedesetkočija,istovarimo

gauNarbonu,vratimokočijeuTolozupaprenesemoizlato«,zaključiojeCepion.»Umeđuvremenućurećitrupamadarasteretedodatnihstokočijapaćemoihimatidovoljnodazlatoprevezemoujednomkonvoju.«Dokrajaquintilisasrebrojedošlodoobaleiondjejeistovareno,apraznekočije

vraćene su u Tolozu po zlato. U međuvremenu je Cepion, održavši obećanje,nabaviododatnihstokočija.Doksuutovarivalizlato,Cepionjeuzanosuhodaoodjednegomileskupocjenih

polugadodruge, nemogavši se oduprijeti porivudauprolazupogladi jednudodvije.Žestokorazmišljajući,grizaojeunutarnjidiodlana,naposljetkuuzdahnuvši.»Boljedapodešsazlatom,MarkoFurije«,progovorioje.»Netkoodvrlovisokihslužbenika morat će ostati u Narbonu dok i posljednju polugu ne utovare naposljednji brod.«Okrenuo se prema svojemu oslobođenom grčkom robuBijasu.»SrebrojevećnaputuzaRim,nadamse?«»Nije, Kvinte Servilije«, odgovori bez zapinjanja Bijas. »Brodovi kojima je

početkomgodinenošenazimskimvjetrovimadopremljena teška roba raštrkali suse.Uspiosampronaćitekdvanaestakdobrihplovilaimisliosamdabibilomudrijenjih sačuvati za zlato. Srebro je u skladištima i pod strogom zaštitom, tako damislimdajepriličnosigurno.ŠtoprijepošaljemouRimzlato,tobolje,vjerujem.

Kadauploveboljibrodovi,zaposlitćuihdaprevezusrebro.«»O, srebro vjerojatno možemo poslati u Rim kopnenim putem«, bezbrižno je

zaključioCepion.»Čakiuzopasnostdabrodpotone,KvinteServilije,radijebihmorupovjeriobaš

svaku polugu, zlatnu i srebrnu«, rekao je Marko Furije. »Na cesti nam prijetiprevelikaopasnostodpljačkaškihalpskihplemena.«»Da,upravusi«,složioseCepioniuzdahnuo.»O,gotovojeprevišedobrodabi

bilo istinito, zarne?ŠaljemouRimvišezlata i srebranegoštoga imabilokojarimskariznica!«»Zaista,KvinteServilije«,rekaojeMarkoFurije,»tojeizvanredno.«

ZLATOJEU450kočijaotišloizTolozesredinomsextilisa.Pratilagajejednajedinakohorta legionara jer rimska je cesta bila uljuđena i prolazila je kroz uljuđenezemlje u kojima se već dugo ni ruka u bijesu podignula nije, a Cepionovidojavljivači izvijestili su ga da su kralj Kopil i njegovi ratnici još u Burdigali,nadajućisedaćeCepionpoćiistomcestomkojomjeLucijeKasijeotišaousmrt.KadasustiglidoCarcassa,odandepadomoracestajedoslovnobilanizbrdicai

kočijesuubrzale.Svisubilizadovoljni,nitkozabrinut.Kohortavojnikapočelajeumišljati da osjećamiris soli s obale.Dovečeri, znali su, dokloparat će doulicaNarbona.Mislilisunakamenice,cipleinarbijskedjevojke.Pljačkaši,njihvišeodtisuću,došlisusjuga.Urlajućibojnepoklikeiskočilisuiz

velikešumekojajeokruživalacestusobijustrana.Okružilisukonvoj,razmiljevšise ispredprve iposljednjekočije,otprilike trikilometrameđusobnoudaljene.Nasvakojodtihstranabilajeraspoređenapojednapolovicakohorte.Ukratkomrokupoubijani su svi rimski vojnici i vozači kočija i ležali su razbacani na hrpama,isprepletenihrukuinogu.Mjesecjebiopun,noćlijepa.Dokjekonvojnekolikosatičekaodapadnemrak,

nitko nije prošao rimskomcestomni iz jednoga smjera jer su provincijske cestezapravo bile namijenjene kretanju vojske, a trgovina u ovome dijelu rimskeprovincije bila je rijetka između obale i unutrašnjosti, posebno otkada su seGermaninaseliliokoToloze.Čimsemjesecdobranopodignuo,ponovnosuupregnulimazgeukočije,aneki

odnapadačasjelisuunjihkakobinjimaupravljali,doksudrugihodaliuznjih,kaovodiči. Jer, kada je šumaprestala pratiti cestu, kolona je kočija skrenula s nje natvrdo,obalnotlo,prikladnosamozaispašuovaca.DozoresuRuscinoninjegoverijekebili sjevernoodnjih, a kolonakočija ponovno se vratila naViuDomitiu iprešlakrozpirenejskiprolazusreddana.JužnoodPirenejakolonajeišlazaobilaznimputem,dalekoodrimskihcesta,sve

dok nije prešla rijeku Sukron, zapadno od grada Setaba. Odande su pošli ravnopreko nizine, napuštena i gola poteza zemlje, smještena između dvaju najvećih

hispanskih planinskih lanaca, koji se ipak nije rabio kao prečac zbog toga što nanjemunijebilovode.Nakontogatragseizgubio,adaljnjekretanjetoloskogazlataCepionoviistražiteljinikadanisuutvrdili.

VOJNIKURIRkoji jenosioporukuizNarbona imaoje tunesrećudapronađe tijelaubijenihnabacananahrpe,uzcestupremašumi,odmahistočnoodCarcassa.Akadaje to javioKvintuServilijuCepionuuTolozi,onseslomio izaplakao.Glasno jeplakao zbog sudbine Marka Furija, glasno je plakao zbog sudbine te kohorterimskih vojnika, glasno je plakao zbog žena i obitelji koje su ostale bez svojihčlanova,alinajglasnijejeplakaozbogonihsvjetlucavihhrpazlatnihpoluga,zboggubitkatoloskogzlata.Tonijepošteno!Štosedogodilonjegovojsreći?Plakaoje.Iglasnojecao.Odjeven u tamnu togu u znak žalovanja, tamne tunike bez crta na desnome

ramenu, Cepion je ponovno zaplakao kada je pozvao vojnike u zbor i javio imvijestkojusuonivećčuliuglasinamakojesukolaletaborom.»Ali barem još imamo srebro«, rekao je, brišući oči. »Ono će biti dovoljno da

svimaomogućipristojnuzaradunakrajuratnogapohoda.«»Osobnosamzahvalannamalimmilostima«,rekaojejedanvišičasniksudrugu

iz šatora s kojim je dijelio obroke. Obojicu su prisilno unovačili s njihovihzemljišnih posjeda uUmbriji, iako su obojica tijekom petnaest godina već bili udesetvojnihpohoda.»Jesi?«upitaojenjegovsudrugkojijemalosporijerazmišljaozbogstareozljede

glave,dobiveneodizbočinenaskordiskanskomeštitu.»Nego što! Jesi li ikada vidio vrhovnog zapovjednika koji je podijelio zlato s

namakojismosamovojničkišljam?Nekakouvijekpronađerazlogzbogkojegagasamo on treba dobiti.O, i državna blagajna dobije nešto, tako on i uspije većinuzadržati za sebe jer njih potkupi. Barem ćemo dobiti dio srebra, a srebra je bilodovoljnodaseodnjeganapraviplanina.Uzsvuovugalamuonestaluzlatukonzulnećeimatidrugogaizboranegopoštenorazdijelitisrebro.«»Shvaćam«, odvrati njegov sudrug. »Idemo uloviti jednoga dobrog, masnog

lososazavečeru,ha?«Zaista, godina se bližila kraju i Cepionova se vojska uopće nijemorala boriti,

osimonejednenesretnekohortekojajebilazaduženadačuvatoloskozlato.Cepionje pisao Rimu, ispričavši sve – od Germana koji su otišli, do izgubljena zlata,tražećiuputeštoraditi.Dolistopadajedobioodgovorkojijeuglavnombioonakavkakavjeiočekivao:

treba zajedno s vojskom ostati u okolici Narbona, ondje prezimiti i čekati noveuputeuproljeće.To jeznačilodamu jezapovjedništvoproduljenoza jošgodinudana.IdaljejebionamjesnikrimskeGalije.No nije bilo isto bez zlata. Cepion se izjedao i bio potišten, često je plakao, a

njegovisuvišičasniciprimijetilidamujeteškoprimiritise,dastalnohodagore-dolje. Opće je mišljenje bilo da je takvo ponašanje svojstveno Kvintu ServilijuCepionu – nitko nije zaista vjerovao da plače zbog Marka Furija ili poginulihvojnika.Cepionjeplakaozasvojimizgubljenimzlatom.

JEDNAODGLAVNIHZNAČAJKAdugavojnogpohodaustranojzemljijestnačinnakojivojska injezinizapovjednicipočnuživjeti–odnoseći seprema toj stranojzemljikaopremabaremprivremenudomu.Unatočstalnomeseljenju,pohodima,upadima,vojnimpohodima,temeljnitaborpoprimisveznačajkegrada:većinavojnikanadežene,mnogeodnjihdobijudjecu,okodobroutvrđenihzidinaotvarajusetrgovineikrčme,akućezaženeidjecu,građeneodnepečeneopeke,ničupoputgljivaposlijekišeponeplanskiizgrađenomsustavuuskihulica.TakvojebilostanjeurimskometemeljnomtaboruizvanUtike,aistose,alisamo

umanjemopsegu,dogodiloiutemeljnomtaboruizvanCirte.KakojeMarijesvojecenturione ivojničke tribunevrlopomnobirao, razdobljezimskihkiša– tijekomkojega nije bilo borba – nije iskorišteno samo za vojne vježbe nego i zarazvrstavanjetrupauskupineodosamvojnikakojisunapodjednakojumnojraziniatrebalisudijelitišatorizajednojestitezarješavanjetisućuijednogaproblemasponašanjem do kakvih prirodno dolazi kada toliko muškaraca dugo boravi namalomeprostoru.Međutim, dolazak afričkoga proljeća – topla, bujna, plodna i suha – uvijek je

stvaraovelikokomešanjeunutar tabora,pomalonaliknadrhtajkonjana jednomedijelu tijela koji se u valovima prenosi sve do drugoga kraja. Oprema jepripremljena za predstojeće pohode, oporuke su napisane i predane legijskimračunovođama,žičanekošuljeulaštene,mačevinaoštreni,bodežiizbrušeni,kacigepodstavljenepustomzbogstruganjaivručine,sandalepomnopregledaneiponovnopotkovanečavlima–akojebilopotrebno,tunikepokrpane,manjkavailiistrošenaopremapokazanacenturionupapredanauvojnoskladišteizamijenjena.TijekomzimeizRimajedošaokvestordržavneblagajneidonioplačuzalegije

zbogčegasuračunovođeimalimnogoposladoksusastavljaliračuneiisplaćivalivojnicimaplaće.Zbog toga što vojnici nisu bili sposobni plaćati dugove, Marije je uveo dva

obvezatna fondaukojeseodvajaodioplaćesvakogavojnika– tosubili fondzapristojanpogreblegionarakojibiumrodokjebioupohodu,alineubitci(kadabipoginuo u bitci, država mu je plaćala sprovod) i štedionica iz koje vojnik nijemogaopodignutinovacdoknijebiootpuštenizslužbe.AfričkajevojskaznaladajevelikestvaričekajuuproljećetegodineCepionova

konzulata, iako su samo najviše razine zapovjedništva znale što točno. Izdana jezapovijedzalaganipohodnipostrojštojeznačilodanećebitikilometarskekolonekočijaukojesuupregnutivolovi,negosamokočijesupregnutimmazgamakoje

mogupratititempomaršaiutaboritiseunutartaborakojićepodizatisvakenoćinadrugomemjestu.Svakijevojniksvojuopremusadamoraonositinaleđimaitoječiniovrlomudro–obješenuoštapuoblikuslovaYkojijeprebacioprekolijevogaramena.Priborzabrijanje,pričuvnetunike,čarape,hlačezahladnovrijemeidebelirupcikojesustavljaliokovratakakoihžičanekošuljenebigrebleponjemubilisuzamotaniuplahtuistavljeniukožnatuprevlaku;sagum–vojničkakabanica–biojeukožnatojvreći;priborzajeloilončić,mijehzavodu,hranenajmanjezatridana;jedanvećodrezan, zarezankolac za taborskupalisadu, lopata zakopanje rovova,kožnato vjedro, pletena košara, pila i srp; sredstva za čišćenje vlastita oružja ioklopa.Štit,prekrivenelastičnomzaštitnomprevlakomodjarećekože,prebaciojeprekoleda,ispodopreme,akacigu,skojejeskinuodugačkuperjanicuodobojenekonjskedlakeispremiojenasigurno,dodaojeilistvarimakojesumuvisjelesaštapa, ili ju je objesio visoko na desnu stranu prsa, ili stavio na glavu ako jemarširaoočekujući napad.Prije početkamaršauvijek je odijevao žičanukošulju,skinuvši tako desetak kilograma s ramena jer bi je pojasom čvrsto svezao okostrukaitakonjezinutežinurasporedionakukove.Sdesnestranepojasaukoricejegurnuomač,aslijevebodež.Takojehodao.Svojadvakopljanijenosio.Naosammuškaraca dolazila je jednamazgana koju su stavljali kožnati šator i

štapovezanjega,kopljaidodatneporcijehrane,akosvakatridananebudepodjelesvježe hrane. Jednu centuriju činilo je osamdeset legionara i dvadeset neboraca.Vodacenturijebiojecenturion.Svakacenturijadobivalajejednakolasmazgomiutimsekolimaprenosilasvadodatnaopremavojnika–odjeća,alat,pričuvnooružje,prsobranodpletenaprućazautvrdeokotabora,hranaakovrlodugoništanedobijuijošmnogotoga.Akojecijelavojskabilaupokretuiakonisuočekivalidaćesenakraju pohoda vraćati istim putem, svaka je, pa i najmanja sitnica koju suposjedovali, od plijena do naoružanja, bila stavljena u kola koja su vukli volovi.Onisuklipsalikilometrimanazačeljuuznaoružanupratnjukojaihječuvala.KadaseMarijeuproljećeuputiouzapadnuNumidiju,tuteškuprtljaguostavioje

uUtici,naravno.Bezobziranato,bilajetopriličnogolemapovorka,činilosedaseprotežeunedogledjerjesvakalegijasasvojimkolimasmazgamainaoružanjembiladugačkakilometaripol,aMarijejenazapadvodiošestlegijaisvojukonjicu.Međutim,konjicu jeposlagaosasvakestranepješačkogavoda, takoda jeukupnaduljinanjegovekoloneiznosilaotprilikedevetkilometara.Na otvorenu polju nije postojala mogućnost zasjede, neprijatelj se nije mogao

rastegnutidovoljnodanapadnesvedijelovekoloneistodobnoadapritomnebudeprimijećen i svaki napad na dio kolone izazvao bi okretanje ostatka kolone nanapadačekojebivojnici izkoloneodmahokružili jerbi se,okrenuvšise,odmahnašliubojnojvrstiiautomatskipostrojiliudvored.Ipak,naredbesubileistesvakenoći–podignuti tabor.Tojeznačilodasemora

izmjeritiioznačitipodručjedovoljnovelikodaunjegastanusvakičovjekisvaka

životinja;dasemorajuiskopatidubokijarci,unjihuglavitinaoštrenikolcikojisuse nazivali stimuli, podignuti zemljani bedemi i palisade. Na kraju, svatko osimstražaramogao je spavati kao zaklan, siguranu spoznaji danepostoji neprijateljkojibimogaoućiutabortakobrzodabiiznenadioonekojisuunjemu.Muškarciovevojske,prvekojusučiniliisključivoljudiizsiromašnapuka,sami

su sebe prozvali Marijevim mazgama zbog toga što ih je Marije natovario kaomazge.Ustaromoblikuvojske,kojusučiniliimovinskivaljanimuškarci,pokretnaimovinačakiobičnihvojnikabila jenatovarenanamazgu,magarcaili roba.Onikojinisusebimoglidopustititajtrošakunajmljivalisuprostorzanošenjeodonihkojisumogli.Posljedica togabila jeda jevojskastaroga tipamarširalasporije imanje učinkovito od Marijeve afričke vojske koju je činio siromašan puk – imnogihsličnihvojskakojesusljedećihšestogodinaišlenjihovimstopama.

Marijejesiromašnupukudaokoristanposaoiplaćuzaobavljanjetogaposla.No

nijeimčiniomnogoustupaka,osimštojedaoskratitizakrivljenvrhidnostarogapješačkogštitavisokogastopedesetcentimetarajervojnicinisutomoglinositinaleđimaispodnatovarenaštapa.Štitnove,smanjenevisine,oddevedesetcentimetara,nijesesudaraosteretomkojijevojniknosioinijemuudaraougležnjevedokje

hodao.

ITAKOSUUdevetkilometarskojkolonimarširaliuzapadnuNumidiju,pjevajući izsvega glasa koračnice, kako bi uskladili koračanje i osjetili utjehu vojnogadrugarstva krećući se zajedno, pjevajući zajedno, kaomoćan ljudski stroj koji seneodoljivokotrljacestom.UsredinikolonekoračaojevrhovnizapovjednikMarijescijelimsvojimstožeromikolimaukojasubileupregnutemazge,anakojimajebilasvanjihovaoprema,pjevajućizajednosostalima.Nitkoodzapovjednikanijejahao jer je tobiloneudobno,aosimtoga iuočljivo,ali imalisukonjeublizini,akobidošlodonapada–kadajevrhovnomzapovjednikupotrebnadodatnavisinakoju dobiva kada sjedi na konju jer tako ima bolju preglednost i može svojimjedinicamaizvikivatinaredbe.»Opljačkatćemosvakigrad,seloiseocenakojenaiđemo«,rekaojeMarijeSuli.I toga su se vjerno pridržavali, uz poneki dodatak: žitnice i sušionice bile su

opljačkane kako bi se povećale zalihe hrane, lokalne žene bile su silovane jer suvojnicima nedostajale njihove žene, a homoseksualnost je bila kažnjiva smrću.Najviše od svega njihove su oči bile uprte u plijen koji se nije smio uzimati uosobnovlasništvo,negosestavljaonazajedničkuhrpu.Svakogaosmogdanavojska seodmarala, a svakiputkadabidošlido točkena

kojoj imjeobalapresijecalaput,Marije jesvimadaotridanaodmoradaplivaju,ribareidobrojedu.DokrajasvibnjabilisuzapadnoodCirte,adokrajaquintilisadospjelisudorijekeMuluhe,gotovotisućukilometaradaljezapadno.Bio je to lak pohod – Jugurtina vojska nije se pojavila, naseobine se nisu

uspijevalesuprotstavitirimskomnapaduiniujednomtrenutkunisuostalibezhraneilivode.Neizbježannačinprehranekojijeuključivaodvopek,kašuodmahunarka,slaninu i slani sir, raznolikijim su činili dovoljno kozjega mesa, ribe, teletine,ovčetine,voćaipovrća–kakobisviostalidobroraspoloženi,akiselovinokojesevojnicima povremeno davalo poboljšavali su berbersko pivo od ječma i neštodobrogavina.RijekaMuluhačinilajegranicuizmeđuzapadneNumidijeiistočneMauretanije.U

kasnuzimutojebilapodivljalabujica,dosredineljetavelikarijekasvelabisenanizpojila,adokasnejesenisasvimjepresušila.Nasrediniteravnice,nedalekoodmora,uzdizaosestrmvulkanskiizbojak,visoktristometara,inanjegovujevrhuJugurta izgradio tvrđavu. U njoj se, kako su Marija obavijestile njegove uhode,čuvalovelikoblagojerjetatvrđavadjelovalakaoJugurtinzapadnistožer.Rimskasevojskaspustilauravnicu,odmarširaladovisokihnasipakojejerijeka

samanapraviladokjebilaupunomezamahuiondjeizgradilatrajantabor,najbližeplaninskoj tvrđavi što je mogla. Zatim su Marije, Sula, Sertorije, Aul Manlije iostalizapovjedniciproučavalitvrđavukojajeizgledalaneosvojivo.»Možemoodmahzaboravitipomisaonafrontalannapad«,rekaojeMarije,»aja

nevidimnačinkakodajeopsjednemo.«»Zato što i ne postoji način da to učinimo«, utvrdio je sa sigurnošću mladi

Sertorijekojijesasvihstranadetaljnopromotriovrh.Sula jepodignuoglavukakobi ispodobodašeširavidiovrh.»Mislimdaćemo

ostatisjeditiovdjeupodnožju,nikadaseneuspevšinavrh«,rekaojeinaceriose.»Čakidaizgradimodivovskogadrvenakonja,nebismogauspjelidovućiuzbrdodovrata.«»Kaoštonebismomoglionamodovućiniopsadnukulu«,rekaojeAulManlije.»Pa, tek ćemo za otprilike mjesec dana morati ponovno poći na istok«,

naposljetku je prozborioMarije. »Predlažem da to vrijeme provedemo utaboreniovdje.Učinit ćemo ljudimaživot štopodnošljivijim–LucijeKornelije, odluči seodakleželišdobavljatipitkuvodu,azatimoznačidubljeriječnebazenčićenizvodnoza plivanje.AuleManlije, timožeš sastaviti skupine koje će ići u ribolov sve domora – ono je udaljeno otprilike petnaest kilometara, kažu izviđači.Ti i ja ćemosutra odjahati do obale da vidimo kako izgleda to područje.Oni se neće izlagatiopasnosti izlazeći iz citadele da bi nas napali pa možemo ljudima dopustiti dauživaju.KvinteSertorije,timožešpotražitivoćeipovrće.»Znaš«, rekao jeSulaposlijekadasuon iMarijeostali samiuzapovjedničkom

šatoru,»čitavovajpohodbiojekaoodmor.Kadaćuosjetitikrvnarukama?«»TrebaosibitiuKapsi,samoštosuseondjepredali«,rekaojeMarijeiispitivački

pogledaosvojegakvestora.»Počinješlisetitodosađivati,LucijeKornelije?«»Zapravo ne«, rekao je Sula namrštivši se. »Ne bih nikada pomislio da je ovaj

način života tako zanimljiv... Uvijek ima nekog posla, zanimljivih problema skojimasetrebasuočiti.Čakminiknjigovodstvonesmeta!Alijednostavnomoramosjetiti krv na rukama. Pogledaj sebe.Umojim godinama bio si već u pedesetakbitaka.Avidimene–početnik.«»Osjetitćeškrvnarukama,LucijeKornelije.Uskoro,nadajmose!«»O?«»Sigurno.Paštomislišzaštosmoovdje,takodalekoodičegabitnog?«»Ne,nemojmireći,dajdasamshvatim!«rekaojebrzoSula.»Ovdjesizatošto...

zato što se nadaš da ćeš dovoljno prestrašiti kraljaBokha da uđe u savezništvo sJugurtom...zatoštoće,akoBokhtozaistaučini,Jugurtamislitidajedovoljnojakdanapadne.«»Vrlo dobro!« rečeMarije smiješeći se. »Ova je zemlja tako golema da bismo

sljedećih deset godina mogli marširati po njoj gore-dolje, a da nam vjetar nedonese ni Jugurtin miris. Da nema Getuljana, kada bismo mu uništili naseljenapodručja,slomilibismonjegovotpor.Aliimaih.Međutim,onjeprevišeponosandabimusesvidjelapomisaonarimskuvojskuunjegovimgradovimaiselima,asiguran sam da osjeća posljedice naših pljačkaških napada, posebno u opskrbižitom. Ipak, previše je lukav da bi se izlagao opasnosti klasične bitke dok ja

zapovijedam našim snagama. Osim ako ne pogurnemo Bokha da mu pomogne.Mauri mogu sastaviti barem dvadeset tisuća dobrih trupa i pet tisuća odličnekonjice.Takoda sam, akomu seBokh zaista pridruži, uvjeren da će nas Jugurtanapasti.«»NebrinešsedaćenassBokhombrojčanonadmašiti?«»Ne! Šest rimskih legija, dobro uvježbanih i pravilno vodenih može se

suprotstavitisvakojneprijateljskojsili,makolikovelikoj.«»AliJugurtajenaučioratovatisaScipionomEmilijanomkodNumancije«,rekao

jeSula.»Boritćesenarimskinačin.«»Imaidrugihstranihkraljevakojiseborenarimskinačin«,zaključiojeMarije,

»alinjihovetrupenisurimske.Našemetoderazvijanesukakobiodgovaralenačinurazmišljanja i temperamentu naših ljudi pri čemu ne pravim razliku izmeđuRimljana,LatinaiItalika.«»Disciplina«,rekaojeSula.»Iustrojstvo«,dodaojeMarije.»Nijedno od to dvoje neće nampomoći popeti se uz onu planinu«, zaključio je

Sula.Marije se nasmijao. »Istina! No uvijek postoji jedna neopipljiva stvar, Lucije

Kornelije.«»Koja?«»Sreća«,rekaojeMarije.»Nemojnikadazaboravitisreću!«Postalisudobriprijatelji,SulaiMarije,jer,iakojemeđunjimabilorazlika,bilo

je i temeljnih sličnosti: nijedannijebio istinskimislilac,obojica subili neobični,nesrećaihniještedjelaiobojicasuseznaladržativrlohladno,aliipokazativelikustrast. Najveća sličnost bila je u tome što su se obojica voljela primiti posla iodlično ga obaviti. Osobine koje su ihmogle razdvojiti bile su tih ranih godinanevidljive.Mladisemuškaracninakojinačinnijemogaonadmetatisastarijim,anjegovahladnokrvnostnije semoralapokazatikaošto senijemoralapokazatinisklonoststarijegakikonoklazmu»Ima ljudi koji misle«, počeo je govoriti Sula, rastežući ruke iznad glave, »da

čovjeksamstvarasvojusreću.«Marijejerazrogačioočiiodtogasumuseobrvepodignule.»Manaravno!Alinijelilijepodajeimamo?«

PUBLIJE VAGIJENIJE, koji je podrijetlom bio iz zabačena dijela Ligurije i služio upomoćnomekonjičkomeskadronu,shvatiojedanakonštoseGajMarijeutaboriouzobalerijekeMuluheimamnogovišeposlanegoštoježelio.Srećom,nizinajebilaprekrivenadugačkom,gustomtravomkoja je izblijedjelaod ljetnogasunca ipostala siva pa ispaša za nekoliko tisuća mazga u vlasništvu vojske nije bilaproblem.Međutim,konjisubiliizbirljivijiodmazgaimalodušnosunosomgurkalitaj tvrd, hrapav travnati pokrivač. Posljedica toga bila je da su konje morali

premjestiti sjevernoodbrdascitadelom,namjestonakojemusupodzemnevodenatapaletloipoticalerastnježnijetrave.Dajezapovjednikbioitkodrugi,aneGajMarije,ogorčenojerazmišljaoPublije

Vagijenije,čitavojbikonjicibilodopuštenodaseutaborinadrugomemjestu,blizusvojihkonja.Aline.GajMarijeniježeliodastanovnicicitadelepadnuuiskušenjeinarediojedabašsvimorajubitiutaboreniunutarglavnogatabora.Itakosuizviđačisvakogadanamoraliutvrditidaublizininevrebanitkoodneprijatelja,azatimbikonjanicima bilo dopušteno da svoje konje odvedu na ispašu. Svake su ih večerimoraliponovnovraćatiutabor.Toznačidasusvakomkonjunaispašimoralebitisvezanenoge,inačebibilonemogućeuhvatitiih.StogajePublijeVagijenijesvakogajutramoraouzjahatijednogaodsvojihkonja,

adrugogauzetizauzdeipovestiprekonizineukojojjebiotabordomjestagdjeihječekaladobrahrana,sputati ihipustitidabrstecijelidanpaklipsatisedamipolkilometaradotaboraukojemubi(takomusebaremčinilo)njegovisatiodmoratekbilipočeli,avećbiseponovnomoraovraćatipokonje.Tomutrebadodatidasejošnijerodiokonjanikkojivolihodati.Bilokakobilo,tuseništanijemogloičovjekjesvakogadanamoraopješačitido

tabora nakon što bi ostavio konje da pasu. Stoga je Publije Vagijenije maloprilagodio svoj raspored. Budući da je jahao bez sedla i uzda – samo bi budalaostavilasvojedragocjenosedloiuzdenaotvorenomeprekodana–naviknuoseda,kadabiizlazioiztabora,prekoramenaprebacimijehsvodom,azapojaszakvačivrećicu u kojoj mu je bio ručak. Zatim bi se, nakon što je svoje dvije životinjeoslobodio u podnožju brda s citadelom, povukao na sjenovito mjesto i ondjeugodnoproveodan.Na četvrtome takvu izletu udobno se smjestio, s mijehom vode i vrećicom s

hranom,umirisnuudolinupunucvijeća,okruženuokomitimstijenama.Nasloniosena travnati greben, zatvorio oči i zadrijemao. Do njega je doplovio vlažanpovjetarac,vrtoglavosevrtećinizutoreižljebovebrda,isasobomdoniosnažan,neobičan, težak zadah. Zadah od kojega je Publije Vagijenije, očiju sjajnih oduzbuđenja,naglosjeo.Jerbiojetozadahkojipoznaje.Puževi.Veliki,debeli,sočni,slatki,mesnati,puževi–hranabogova!Nastrmimobalnimligurskimplaninamaiuvišimplaninamaizanjih–odakleje

Publije Vagijenije potjecao – bilo je puževa. Odrastao je na njima. Zahvaljujućipuževimapostaojeovisanotomedausveštojedestavljačešnjak.Postaojejedanod najvećih svjetskih poznavatelja puževa. Sanjao je o tome da će jednoga danauzgajatipuževezaprodajupačakiotomedaćeuzgojitinovevrstepuževa.Nosovinekih muškaraca s posebnom su lakoćom prepoznavali vino, nosovi drugihparfeme,alinosPublijaVagijenijaznao jeprepoznatimirispuževa. I taj slabašanmirispuževakojimujedoniolahorkojijepuhnuosutvrđenabrdagovoriomujedasuondjegore,negdje,boravilinenadmašivoukusnipuževi.

Revno,poputsvinjekojatražitartufe,baciosenaposaopratećimiriskojimujedraškao nosnice, penjući se po izbojcima na stijenama, gore, prema kolonijipuževa. Otkada je u rujnu s Lucijem Kornelijem Sulom došao u Afriku, nije niokusiopuža.Držalosedasuafričkipuževinajboljinasvijetu,alinijeuspiootkritigdjeihima.OnikojibistiglinatržniceuUticiiCirtiodlazilisuravnonastolovevojničkihtribunailegata–naravno,akonebiotišliravnouRim.Netko tko osjeća slabiju pobudu ne bi pronašao drevnu fumarolu čija su

vulkanskaisparavanjaodavnoprestala.Nebi jepronašaozatoštojesakrivenaizanaizgled neprekinuta bazaltna zida, oblikovana od visokih kristala u obliku stupa.SpuštenanosaPublijeVagijenijenjušiojeokoprividaipronašaogolemeruptivnikanal. Kako su prošli milijuni godina nedjelatnosti, prašina koju su napuhalivjetroviispunilajeotvordorazinetlaigomilalaseuzazidkojijebiouzavjetrini,svevišeiviše,aličovjekjeidaljemogaoućiutuprirodnušupljinu.Bilaješirokaotprilikešestmetara,aotprilikešezdesetmetarauvisvidiosekomadićneba.Zidovisubiliokomitiigotovosvakompromatračuučinilibisenesavladivima.AliPublijeVagijenijebiojeplaninskičovjek,aosimtogaiobožavateljpuževa,sladokusacnatraguvrhunskegozbezanepce.Itakosepopeouzafumarolu–nebezpoteškoća,alisvakakoseniujednometrenutkunijenašaoupravojopasnostidapadne.Kadajedošaonavrh,izišaojenavodoravnutravnatuizbočinuklisure,dugačku

možda trideset i na najširoj točki široku petnaest metara. Na toj najširoj točkizavršavaojeeruptivnikanal.Zbogtogaštosesvetonalazilonasjevernomedijeluneravna, vulkanskog površinskog sloja – zapravo erodirana ostatka lave jer jevanjskobrdoodavnonestalo–izbočinajestalnobilavlažnaodprokapljivanjadiokojega je kapao preko ruba fumarole, ali je većim dijelom curio niza stijene svanjskestrane,namjestugdjejeizbočinakosopadalaitvorilaraspuklinu.Otpriliketridesetmetaraiznadtogavelikasestijenanadvijalanadvećidioizbočine,aliticaizmeđu izbočine ipragabila je izdubljenaušpiljusotvorenimprednjimdijelom,vlažnu od prokapljivanja. Prekrasan zid od paprati,mahovine, jetrenke i šaša.Najednomedijelu izstijenesezbogsilnapritiskagornjegabrdacijedilo tolikovodedajenjometekaosvjetlucavpotočićiglasnozapljuskivaonasvestrane.Nakrajusespajaosostalomvodomitekaonizrubizbočine.Bilojejasnodajezbogtogatravaunizinisdesnestranepodnožjabrdabilasvježija.Tamo gdje je sada zjapila velika špilja nekoć je bilo zgrudano blato koje je

prodiralomnogodubljeuprekrivačodlave,skupljalovoduiizlazilonapovršinukakobigaondjepohlepnoproždrlivjetroviimraz.Jednogadana,znaojeiskusanplaninskičovjekPublijeVagijenije,bazaltnastijena

koja se tako zlokobnonjiše nad glavomdovoljno će se podrovati da se razlomi,izbočinaišpiljabitćezatrpani,aistotakoistarieruptivnikanal.Velikašpiljabilajesavršendomzapuževe–uvijekmokra,džeppunvlažnazraka

u ozloglašeno suhoj zemlji, pun istrunuloga bilja i sićušnih mrtvih kukaca koje

puževiobožavaju;mjestouvijeksjenovito,zaštićenoodvjetrovadonjomstijenom,podignutom mnogo više od izbočine, barem za trećinu njezine duljine, izaobljenompremavantakodaodbijavjetar.Cijeli je prostor imao težak miris na puževe, ali ne ni na jednu vrstu poznatu

Publiju Vagijeniju, govorio mu je nos. Kada je napokon ugledao jednoga,zaprepastio se. Kućica mu je bila velika kao njegov dlan! Nakon što je ugledaojednoga, ubrzo je počeo razaznavati desetke, a zatim stotinedrugih i nijedannijeimaokućicukraćuodnjegovakažiprsta,anekesubileiduljeodnjegovaispruženadlana. Ne vjerujući svojim očima, uspeo se u špilju, istražio je sa sve većimčuđenjeminaposljetkustigaodonjezinadrugogkrajagdjejepronašaoputkojijevodiogore,gore,gore.Nezmijska,pomisliojezabavljajućise,negopuževastaza!Staza se obrušavala u rascjep koji je vodio u manju, zatvoreniju špilju punu

paprati.Puževajebilosveviše.Aondasenašaosdrugestranepragaiotkriodajedebeovišeodtridesetmetarapasenastaviopenjatidok,podignuvšise,nijeizišaoizpuževarajaizakoračioupuževpakao,suhivjetromšibanpokrivačodlavenavrhupraga.Glasnojeizdahnuo,uspaničiosepabrzočučnuoizastijene–jerondje,ni sto pedesetmetara od njega, stajala je utvrda.Uspon je bio tako blag da ga jemogaosvladatiibezštapa,abedemiokotvrđavetakoniskidasemogaoprebacitiprekozidaibezpomoćinekogatkobigapogurnuoodozdo.Publije Vagijenije vratio se na puževu stazu, spustio u donji dio špilje i ondje

zastaopašestnajvećihpuževastavioutuniku,najprijedobroumotavšisvakogaodnjihuvlažnolišće.Zatimjezapočeosozbiljnimspustomkojimujedragocjenteretotežavao, ali ga je istodobno i poticaonanadljudskepothvatepenjanjapo stijeni.Naposljetkujeipakizbiousvojumalucvjetnuudolinu.Dobrosenapiovodeiodmahseboljeosjećao.Puževisubiliudobnosmješteni,

sluzavi,nasigurnom.Kakoihnijenamjeravaoniskimpodijeliti,prebacioihjeiztunike u vrećicu s ručkom, zajedno s vlažnim lišćem i nekoliko komadamnogosušega humusa koji je skupio u udolini, vlažna od mijeha s vodom. Vrećicu ječvrstosvezaokakopuževinebipobjegliistaviojenasjenovitomjesto.Sutradan je izvrsnoobjedovaojer jesasobomponiokotlićukojemujenapari

skuhao dva puža te malo dobroga umaka od ulja i češnjaka. O, kakvi puževi!Veličina puža nikako nije imala veze s njegovom žilavošću. Ona je jednostavnoznačila dodatnu raznolikost okusa i više hrane uz manje petljanja. Sljedećih šestdanasvakogjedanaručaodvapuža.Jošsejedanputpopeonafumaroludapokupijoš šest puževa. No sedmoga dana počela ga je peći savjest. Da je bio sklonijisamopromatranju, mogao je zaključiti da mu savjest postaje sve glasnijom kakoraste probadanje u trbuhu koje je bilo posljedica probavnih smetnja zbog tolikopojedenihpuževa.Najprijejemisliokakojesebičnimentulazbogtogaštopuževegomilasamozasebe,aimadobreprijateljemeđučlanovimasvojegaeskadrona.Aondajepočeorazmišljatiočinjenicidajeotkrionačinkakoseuspetidotvrđave.

Jošsetridanaboriosasavješćuinaposljetkugajeuhvatiotakavgastritisdagajeprošlaželjazapuževimaidajepoželiodanikadazanjihniječuo.Nakontogajeodlučio.Nijesezamaraotimedasveprijavivodisvojegaeskadrona,negojeodmahotišao

donajvišihzapovjednika.Otprilike na sredini tabora, gdje se via praetoria spajala s glavnom ulicom, a

stražnjavratasjeklasesviomprincipalispovezujućidvojasporednavrata,stajalisuzapovjedničkišatorikopljezastave,sotvorenimprostoromsasvakestranekrilazaskupštine.Ovdje, u šatoruodkože, dovoljnovelikomdamubudepotrebanpravidrveniokvir,GajMarije je postavio svoj zapovjedni štab, a ondje je i živio.Podsjenom dugačka platnena krova iznad glavnoga ulaza nalazili su se stol i stolac.Ondjejesjediovojničkitribunkojisesvakogdanaizmjenjivao.Njegovajedužnostbiladaprovjerionekojiželevidjetivrhovnogzapovjednikailidausmjeripitanjaosvemu i svačemu pravom čovjeku. Dva su stražara stajala, svaki s jedne straneulaza,ustavuvoljno,alinaoprezu.Jednoličnosttogaposlaublažavalaječinjenicadasumogliprisluškivatisverazgovore izmeđutribunanadužnosti ionihkojisudošliknjemu.NadužnostijebioKvintSertorijeisilnojeuživao.Voliojerješavatiteškapitanja

opskrbe,discipline,moralailjudstvaisviđalisumusesvesloženijiiodgovornijizadaci koje mu je Gaj Marije zadavao. Ako je ikada postojao čovjek koji jeobožavao junaka, to jebioKvintSertorije, a onaj kojega jeobožavaobio jeGajMarije.Ništa što biGajMarije od njega zatražio ne bimu bilomrsko. I dok su ostali

mladi vojnički tribuni prezirali uredskudužnost izvan imperatorova šatora,KvintSertorijejujevolio.Kada je ligurski konjanik uteturao korakom uobičajenim upravo za ljude koji

cijeliživotjašukonje,anogeimbezosloncaviseuznjihovotijelo,KvintSertorijega jepogledaosazanimanjem.Momaknijebiopretjeranoprivlačan. Imao je licekoje je samonjegovamajkamogla držati zgodnim, ali žičanakošulja bilamu jelijepoulaštena, ligurske jahaće cipele odpusta ukrašeneparom sjajnih ostruga, akožnate hlače pristojno čiste.Ako i jestmalo imao zadah po konjima, to je biloočekivano,svisukonjanicitakomirisali,tojebiodionjihinijeimalonikakvevezestimkolikosekupajuilikolikočestoperuodjeću.Jedan par pronicavih smeđih očiju zagledao se u drugi. I jednome i drugome

muškarcusvidjeloseonoštosuvidjeli.Još nema odlikovanja, pomislio jeKvint Sertorije, ali treba uzeti u obzir to da

konjicajošnijebilauakciji.Mladzaovajposao,pomisliojePublijeVagijenije,alizaistavrlouredanvojnik–

pravirimskivojnik-pješakkoji,doduše,neosjećanaklonostpremakonjima.»PublijeVagijenije,ligurskikonjičkieskadron«,predstaviosePublijeVagijenije.

»ŽeliobihvidjetiGajaMarija.«»Čin?«»Konjanik«,odgovoriojePublijeVagijenije.»Razlogposjeta?«»Osobnejeprirode.«»Vrhovni zapovjednik«, rekao je Kvint Sertorije ugodnim glasom, »ne prima

obične konjanike pomoćne konjice, posebno kada dođu bez pratnje.Gdje vam jetribun,konjaniče?«»Ne zna da sam ovdje«, tvrdoglavo je odgovorio Publije Vagijenije. »Razlog

mojegaposjetaosobnejeprirode.«»GajMarijejevrlozaposlen«,rekaojeKvintSertorije.Publije Vagijenije se objema rukama naslonio na stol i gurnuo glavu bliže,

gotovougušivšiSertorija smradomčešnjaka.»Slušaj,mladigospodine, reciGajuMariju da imam prijedlog od kojega će imati itekako koristi, ali neću ga rećinikomedrugome–itojeto.«Suzdržana pogleda i trudeći se da ne prasne u smijeh, Kvint Sertorije je ustao.

»Pričekajovdje,konjaniče«,rekaoje.Kožnati zid, prerezan po sredini kako bi se kroz njegamoglo proći, dijelio je

unutrašnjost šatoranadvadijela.U stražnjemdijelu jeMarije živio,uprednjemumujebioured.Prednjaprostorijabilajemnogovećaodstražnjeiunjojsenalazioskup preklopnih stolaca i stolova, polica punih karata, nekoliko modela koji suprikazivali načine opsade utvrđena brda kojima su se zabavljali inženjeri teprijenosnihpolicanakojimasuležaliraznidokumenti,smotcipergamenta,kutijesknjigamairazbacanipapiri.Gaj Marije sjedio je na svojem bjelokosnom kurulskom stolcu s jedne strane

velikoga preklopnog stola koji je nazivao osobnim stolom. S druge strane stolasjediojenjegovlegat,aLucijeKornelijeSula,njegovkvestor,izmeđunjih.Bilojejasno da su zauzeti djelatnošću koju su najviše prezirali, ali koja je bila bliskasrcima birokrata koji su vodili državnu blagajnu – pregledavanjem računa iknjigovodstvom. Kvintu Sertoriju nije bilo teško pogoditi da je to bio uvodnisastanak.Dajebiloozbiljno,nekolikočinovnikaipisaratakođerbibilonazočno.»GajuMarije,ispričavamsenasmetnji«,rekaojepriličnoplahoSertorije.Neštoubojinjegovaglasanatjeralo je svu trojicudapodignuglave idobroga

promotre.»Ureduje,KvinteSertorije.Štojebilo?«upitaMarijesmiješećise.»Pa,vjerojatno je točistigubitakvremenaza tebe,alivani jekonjanik ligurske

konjicekojijeustrajanutomedatevidi,GajuMarije,aneželimirećizašto.«»Konjanikligurskekonjice«,polakoponoviMarije.»Aštokaženjegovtribun?«»Nijeseobratiosvojemtribunu.«»O,značivelikatajna,ha?«MarijepronicavopogledaSertorija.»Zaštobihtrebao

primititogačovjeka,KvinteSertorije?«Kvint Sertorije se nacerio. »Kada bih ti to znao reći, bio bih mnogo bolji u

svojem poslu«, odgovorio je. »Ne znam zašto – i to je iskren odgovor.No – neznam, vjerojatno sam u krivu, ali –mislim da bi ga trebao primiti,GajuMarije.Imam takav osjećaj!« Marije je odložio papir koji je držao u ruci. »Uvedi ga!«Pogled na sve najviše zapovjednike na jednome mjestu nije nimalo smanjiosamopouzdanje PublijaVagijenija. Stajao je trepćući na slabom svjetlu, bez tragastrahanalicu.»Ovo je PublijeVagijenije«, predstavio ga je Sertorije, spremajući se ponovno

otići.»Ostaniovdje,KvinteSertorije«, rekao jeMarije.»E,pa,PublijeVagijenije, što

miimašreći?«»Mnogotoga«,odvratiojePublijeVagijenije.»Ondagukni,čovječe!«»Hoću,hoću!«rekaojePublijeVagijenijenimalozastrašeno.»Samorazmišljam

kako da to učinim. Da ti podastrem podatke koje imam, ili iznesem poslovanprijedlog?«»Ovisilijednoodrugome?«upitaojeAulManlije.»Potpuno,AuleManlije.«»Cujmo onda najprije poslovan prijedlog«, rekao je Marije bezizražajna lica.

»Sviđamiseneizravanpristup.«»Puževi«,objaviojePublijeVagijenije.SvačetvoricaRimljanasugapogledala,alinijedannijeprogovorio.»Moj poslovni prijedlog«, strpljivo je objasnio Publije Vagijenije. »Puževi.

Najveći, najsočniji puževi koje ste ikada vidjeli!« »A, znači zato smrdiš počešnjaku!« viknuo je Sula. »Ne možeš jesti puževe bez češnjaka«, zaključio jeVagijenije. »Kako ti možemo pomoći s puževima?« upitao je Marije. »Želimdopuštenjedasebavimprodajompuževa«,odgovoriojeVagijenije,»iočekujemdaćetemeupoznatispravimljudimauRimukakobihihmogaoprodavati.«»Shvaćam«,pogledaojeMarijeManlija,Sulu iSertorija.Nitkosenijesmiješio.

»Dobro,dobitćešdopuštenje,apretpostavljamdatemožemoiupoznatisnekimodkogaćešimatikoristi.Asadarecištositohtiopodijelitisamnom?«»Otkriosamputdovrhabrda.«SulaiAulManlijesuseuspravili.»Otkriosiputdovrhabrda«,polaganojeponovioMarije.»Da.«Marije je ustao od stola. »Pokaži mi«, rekao je. Ali Publije Vagijenije se

odmaknuo.»Pahoću,GajuMarije,hoću!Nonedokneriješimomojepuževe.«»Zartonemožepričekati,čovječe?«upitaojeSulaizgledajućiprijeteće.»Ne,LucijeKornelije,nemože!«povikaojePublijeVagijenije,pokazavšitimeda

je znao imena svih viših zapovjednika kada ih je vidio. »Put do vrha brda vodiposred moje staze puževa. A to je moja staza puževa! I to najboljih puževa nasvijetu!Evo!«Skinuo jevrećicuukojoj je inačedržaoručakspriličnoneudobnamjesta s kojega je visjela, prebačena preko njegova dugačka konjaničkog mača,otvorio je i oprezno izvadiodvadeset centimetaradugačkupuževukućicukoju je

stavionaMarijevstol.Svisujepromatralinetremice,utišini.Kakojepovršinastolabilahladnaiglatka,

nakon nekoliko trenutaka puž se usudio izići jer je bio gladan i jer se već nekovrijemedrmusaouVagijenijevojvrećici, lišenspokoja.Sadase izvukaoizkućiceonako kako to puževi čine, ne poput kornjača, nego podignuvši kućicu u zrak išireći se pod njom u obliku sluzavih, bezobličnih gruda. Jedna takva grudapretvorilaseurepkojisesužavaopremakraju,adruga,sdrugestrane,umalenuizdepastu glavu koja je ni iz čega u zrak podignula ticala. Kada je dovršiopreobrazbu,pužjepočeopriličnoglasnomljackatilišćekojejePublijeVagijenijeomotaookonjega.»E,pa«,zaustiojeGajMarije,»tojazovempužem!«»Bogme!«dahnuojeKvintSertorije.»Njimebimogaonahranitivojskuljudi«,rekaojeSulakojijebiokonzervativan

kadajeriječohraniipuževimunisubiliništadražiodgljiva.»Utomeijeststvar!«jauknuojePublijeVagijenije.»Točnoutome!Neželimda

onepohlepnementulae«–njegovasepublikalecnula–»ukradumojepuževe!Njihimamnogo,alipetstovojnikaćeihdokrajčiti!ŽelimihodnijetinekamoblizuRimai uzgajati. I ne želim da mi unište moju stazu puževa. Želim to dopuštenje zauzgajanje i želim da mi zaštitite stazu da svi oni cunni u ovoj vojsci nemajupristup!«»Tozaistajestvojskaukojojsučesticunni«,ozbiljnojerekaoMarije.»Slučajno ti mogu pomoći, Publije Vagijenije«, rastezao je Aul Manlije silno

gospodskim naglaskom. »Imam podanika iz Tarkvinije – Etrurija, znaš – koji jezapočeo vrlo povlašten i unosan poslić na tržnicama ForumaCuppedenis –Rim,znaš–gdjeprodajepuževe.ZoveseMarkoFulvije–neodplemenitihFulvija,znaš–iprijenekolikogodinaposudiosammuneštonovcadatopokrene.Dobromuide.No gledajući ovoga veličanstvenog – zaista veličanstvenog, Publije Vagijenije –puža,pretpostavljamdabisevrloradodogovoriostobom.«»Ondasmosedogovorili,AuleManlije«,rekaojekonjanik.»Hoćešlinamsada

pokazatiputdoutvrde?«upitaojeSula,idaljenestrpljiv.»Za trenutak, za trenutak«, rekao je Vagijenije, okrenut prema Mariju koji je

vezivaočizme.»Najpriježelimdami imperatorobećakakoćemojastazapuževaostatinedirnuta.«MarijejezavršiosvezivanjemcipelapaseuspravioipogledaoPublijaVagijenija

uoči.»PublijeVagijenije«,rekaoje,»tisičovjekkakavmisesviđa!Spojdobrogaposlovnogumainepokolebljivadomoljubnogduha.Nebojse,imašmojuriječdaćetvojastazapuževaostatinedirnuta.Asadanasodvedidobrda,molimte!«Kada su se ubrzo nakon toga uputili u istraživanje, pridružio im se glavni

inženjer. Jahali su kako bi uštedjeli na vremenu – Vagijenije na svojemu boljemkonju, Gaj Marije na starijem, ali otmjenu konju kojega je uglavnom čuvao za

parade, Sula se držao svoje sklonosti prema mazgama, a Aul Manlije, KvintSertorijeiinženjerjahalisunaponijima.Fumarolanijepredstavljalaproblemzainženjera.»Tojelako«,rekaojezagledan

u eruptivni kanal. »Izgradit ću lijepo, široko stubište sve do vrha, ima dovoljnoprostora.«»Kolikoćetitrebatidatonapraviš?«upitaojeMarije.»Slučajnosasobomimam

nekolikokolapunihdasakaimalihgreda,paćemitrebatidvadanabudemlidaninoćradio«,odgovoriojeinženjer.»Onda se odmah prihvati posla«, rekao je Marije gledajući Vagijenija s

obnovljenimpoštovanjem.»Timoradasitričetvrtinekozakadasiseuspiopopetiuztobrdo«,zaključioje.»Rođeniodrastaonaplanini«,samozadovoljnojerekaoVagijenije.»Pa,tvojaćestazapuževabitisigurnadokseneizgradistubište«,rekaojeMarije

vodeći ih natrag do konja. »Kada tvojim puževima nešto zaprijeti, osobno ću toriješiti.«Pet dana poslije utvrda Muluha pripadala je Gaju Mariju, a njegova je bila i

gomila srebrnihnovčića, srebrnihpoluga i tisuću talenatauzlatu.Ondje subile idvije škrinje, jednadupkompunanajcrvenijegagranitakoji je itko ikadavidio, adrugapunakamenjakojenitkonikadanijevidio–dugačkih,prirodno izbrušenihkristala, pomno ulaštenih i tamnoružičastih na jednom kraju te tamnozelenih nadrugom.»Bogatstvo!«rekaojeSula,podignuvšiuzrakjedanodšarenihkamenčićakojeje

mjesnostanovništvonazivalolychnites.»Istina,istina!«likovaojeMarije.APublijeVagijenije,onjebioukrašensvimvojničkimukrasima–primiojesvih

devet phalerae od čistoga srebra.Phalera, odnosno falera, bio je velik, okrugaomedaljon s visokim reljefom.Tri reda s po tri takvamedaljona bila su povezanacizeliranim remenčićima s umetnutim srebrom, tako da su se mogli nositi naprsima, preko prsnoga oklopa ili žičane košulje. Prilično su mu se sviđala taodlikovanja, alimnogoga je više radovala činjenica što jeMarije održao riječ izaštitio puževu stazu od grabežljivaca, ogradivši ogradom put do vrha brda zavojnike. Taj je prolazMarije zatim zaklonio kožom, tako da vojnici nikada nisusaznalikakvasočnadobrakrstarešpiljompaprati.Akadajebrdoosvojeno,Marijeje naredio da se stubište odmah uništi. Ne samo to, nego je AulManlije poslaopismo svojemupodaniku neplemenitašuMarkuFulviju i dogovorio se o ortaštvuizmeđunjihdokojegaćedoćikadaafričkipohodzavršiiPublijeVagijenijebudeotpuštenizvojske.»Pazi, PublijeVagijenije«, započeo jeMarije dokmu je stavljao devet srebrnih

falera, »nas četvorica očekujemo pristojnu nagradu u nadolazećim godinama –puževezanašestoloveiposebnovelikukoličinuzaAulaManlija.«

»Dogovoreno«,rekaojePublijeVagijenijekojije,nasvojuvelikužalost,otkrioda je njegova ljubav prema puževima kao hrani zauvijek nestala nakon bolesti.Međutim,sadaihjepromatraoljubomornimokomonogatkoihželisačuvati,aneuništiti.

DO KRAJA sextilisa vojska se vraćala s graničnih područja, dobro se hranećiplodovima zemlje jer je bilo vrijeme žetve. Posjet rubu kraljevstva kralja Bokhaimao ježeljeniučinak–uvjerendanakonštopokoriNumidiju,Marijenećestati,Bokh je odlučio udružiti snage sa zetom, Jugurtom. Stoga je otpremio svojumaursku vojsku do rijekeMuluhe i ondje se susreo s Jugurtom koji je čekao daMarijeode,pajeponovnozaposjeosvojuogoljenubrdskuutvrdu.Dvakraljaišlasuzastopamarimskevojskedokjeonaišlanaistok,nežurećise

napastiidržećisedovoljnoizanjihdaihneprimijete.Aonda,kadajeMarijebiootprilikestopedesetkilometaraodCirte,kraljevisunapali.Spuštao se sumrak i rimska je vojska bila zabavljena podizanjem tabora. Bez

obzira na to, napad nisu dočekali sasvim nespremno jer jeMarije podizao taborobraćajućivelikupozornostnasigurnost.Geodetisupremjeriličetirikutakojisuonda ograđeni kolcima, a zatim se vojska iznimno točno preselila u unutrašnjostbudućegatabora–napametsuznalikamokojalegijatrebaići,svakakohortasvakelegije, svaka centurija svake kohorte.Nitko se nije spoticao ni o koga, nitko nijeodlazionakrivomjesto,nitkonijegriješiouveziskoličinomprostorakojimujebiododijeljen.Uprostor taborauvezena je i karavana smazgama,neborci svakecenturijepobrinuli su se zamazge svakeosmorice i zakola centurije, apratiteljikaravanesmjestiliživotinjeustajuispremilikola.Oboružanialatomzakopanjeikolcima za palisade izvađenim iz ruksaka, vojnici su, i dalje pod punimnaoružanjem, otišli do graničnih dijelova koji su uvijek bili namijenjeni njima.Radili su u žičanim košuljama, opasanimačevima i bodežima.Koplja su im bilačvrstozabodenauzemlju,štitovinaslonjeninanjih,aremenjekacigezakvačilibiokokopaljaiprekoprednjegadijelaštita,paihvjetarnijemogaosrušiti.Takosukaciga,štitikopljesvakomvojnikubilinadohvatrukedoksuradili.Izviđačinisuotkrilineprijatelje,negosusevratiliiobjavilidajesvečisto,pase

prihvatilisvojegadijelaposlaupodizanjušatora.Suncejezašlo.Iukratku,blistavusumrakuprijenegoštojepalatamanumidskaimauretanskavojskanahrupilesusobližnjegagrebenaispustiledonapolapodignutatabora.Borbaseodvijalapomraku.Bilajetoočajničkabitkakojajenekolikosatiišlana

štetu Rimljana. No Kvint Sertorije naredio je neborcima da pale baklje doknaposljetkupoljenijebilodovoljnoosvijetljenodaMarijevidištosedogađa.OdtogtrenutkastanjesezaRimljanepočelopopravljati.Sulaseveličanstvenoisticao–skupljao je trupekoje su sepočelepredavati ili paničariti, pojavljivao se svugdjegdjejebiopotreban–itokaočarolijom,alizapravojerazlogtomubilotoštoje

imaounutarnjevojničkookokojejemogloprepoznatigdjećesepojavitisljedećaslaba točka prije nego što bi se to uopće dogodilo. Okrvavljena mača, uzbuđen,borio se poput veterana – hrabar u napadu, oprezan u obrani, veličanstven upoteškoćama.IdoosmogasatamrakapobjedajepripalaRimljanima.Numidskaimauretanska

vojskapovuklesuseupriličnodobrojpostrojbi,aliipaksuostavilinekolikotisućavojnikanabojnompolju,aMarijeihjeizgubioiznenađujućemalo.UjutrojerimskavojskanastaviladaljejerjeMarijeodlučiodanedolaziuobzir

da se ljudstvo odmara. Mrtvi su prikladno kremirani, a poginuli neprijateljskivojniciostavljenisulešinarima.Ovogasuputalegijemarširaleupostrojbioblikačetverokuta,sjednimdijelomkonjiceizbočenimnaprijedidrugimpostavljenimnakraj stisnutekolone.Karavanasupregnutimmazgamanalazila se točnousredini.Kadabitijekommaršadošlododrugoganapada,vojnicibisesamotrebaliokrenutipremavanusvakomčetverokutu,akonjicajevećbilaraspoređenatakodaječinilakrila. Svaki je vojnik sada na glavi imao kacigu s pričvršćenom perjanicom odobojenekonjskedlake;štit jenosio izvađen izzaštitnogpokrova,a imao je iobakoplja.SvedoknedođudoCirte,budnostimnijesmjelapopustiti.Četvrtogadana,kadaimjedoCirtetrebalojošsamokraćevrijeme–računalisu

daćestićidonoći–kraljevisuponovnonapali.OvogajeputaMarijebiospreman.Legijesuseoblikovaleučetverokuteisvakiodnjihčiniojediovećegačetverokutaskaravanomusredini,azatimbisesvakimaličetverokutraširiouvrstuipostrojiotakodaudvostrukomeredudočekaneprijatelja.Kaouvijek,Jugurtajeračunaonamnogetisućenumidskihkonjakojejeimao,mislećidabionimoglismestiprednjidio rimske vojske. Kako su konjanici bili vrhunski jahači, nisu upotrebljavali nisedlo ni uzde, a nisu nosili ni oklop, uzdajući se u svoju brzinu, hrabrost ismrtonosnu točnost u bacanju sulice i baratanju dugimmačem.No ni njegova niBokhovakonjicanisusemogleprobitiusredišterimskogačetverokuta,anjihovopješaštvoudarilojeočvrstizidlegionaranepokolebanihkonjimailipješaštvom.Sulaseborionaprvojcrtisvodećomkohortomvodećelegije jer jeMarijebio

zadužen za taktiku i čimbenik iznenađenja bio je zanemariv. Kada su Jugurtinipješačkiredovinapokonpopustili,Sulajepoveonapadprotivnjih,aSertorijenijeza njimmnogo zaostajao. Iz očaja i želje da se jednom zauvijek riješiRimljana,Jugurtajepredugoostaoubitci.Kadaseodlučiopovući,zatojevećbiloprekasnoi nije imao drugog izbora do boriti se protiv rimskih snaga koje su osjećalepobjedu. I tako je, kada je došla, rimska pobjeda bila potpuna, zaokružena.Numidska imauretanska vojska bile su uništene, većina njihovih vojnika ubijena.JugurtaiBokhuspjelisupobjeći.MarijejeujahaouCirtunačeluizmorenekoloneukojojjesvakimuškaracbučnoproslavljaopobjedu–višenećebitivelikogaratauAfrici,svakijevojniktoznao.OvogaputaMarijejesvojuvojskusmjestiounutarzidina Cirte, ne želeći je izlagati opasnosti vani. Pismenim nalogom njegovi su

vojnici smješteni kod nesretnih numidskih civila koji su sutradan iskorišteni kaoradnasnagakojajetrebalaočistitibojnopolje,spalitigomilepoginulihAfrikanacai donijetimnogomanje poginulihRimljana uCirtu kako bi ih se dostojanstvenopokopalo.Kvinta Sertorija zapala je dužnost da se brine za odlikovanja koja je Marije

namjeravao dodijeliti na posebnome skupu vojske poslije kremacije poginulih.Osimtoga,biojezaduženizapripremuceremonije.Budućidajetobilaprvatakvaceremonija kojoj će nazočiti, nije znao što treba raditi, ali bio je pametan idomišljat,pajepronašaoveterana.,primipilicenturiona,injegaupitao:»Evo što trebaš učiniti, mladi Sertorije«, rekao mu je stari mudrac. »Moraš

izvaditisvaodlikovanjaGajaMarijaiizložitiihnaimperatorovpodijtakodaljudividekakavjeonvojnikbio.Dobrisutinašimomci,nijevažnoštosuizsiromašnapuka,alioniništaneznajuovojnomeživotu inedolaze izobitelji spovijesnomtradicijom.PakakobiznalikakavjevojnikbioGajMarije?Jaznam!Tojezatoštosamsnjimbiousvakompohoduukojijeišaood–pa,odNumancije.«»Alimislimdaovdjenemasvojaodlikovanja«,rekaojeSertorijemalodušno.»Naravnodaih ima«,odvratio jeveteranstotinabitakaiokršaja.»Onamunose

sreću.«Naravno, kada ga je pitao, Gaj Marije je priznao da je odlikovanja ponio sa

sobom.IzgledaojepomaloposramljenodokmuSertorijenijepreniocenturionovuprimjedbuuvezisdonošenjemsreće.PojavilisusesvistanovniciCirteičeznutljivopromatralijerbilajetodojmljiva

ceremonija.Vojnicisubiliodjeveniusvečanuvojničkuodoru,srebrnioraosvakelegije bio je ukrašen lovorovim vijencem pobjede, platnena zastava svakogamanipula, koja je prikazivala srebrnu ruku, također je bila ukrašena lovorovimvijencem pobjede, kao i platneni vexillum svake centurije. Svi su vojnici nosiliodličja, ali kako je to bila nova vojska novoga ljudstva, samo je nekolikocenturiona ipet-šestvojnika imalovrpcenarukavu,ogrlice,medaljone.Naravno,PublijeVagijenijenosiojesvojesrebrnefalere.Ali GajMarije ih je sve nadmašivao! Tako jemislio zadivljenKvint Sertorije,

čekajućidamuuručenjegovuzlatnukrunuzajednubitkunabojištu.Ondje su bila, izložena na visokom podiju iza njega, odlikovanja GajaMarija.

Šest srebrnih kopalja za to što je u šest odvojenih bitaka svaki put ubio čovjeka;grimizni vexillum obrubljen zlatom i dovršen zlatnim resicama, za ubijanje višeljudiujednojbitci;dvasrebromobloženaštitastarinskoga,ovalnogoblikazatoštoje,unatočnepovoljnompoložaju,zadržaopodručjeokokojegasusevodile teškebitke.Tusubila jošodlikovanjakoja jenosionasebi.Odjenuojeprsnioklopodčvrstekože,aneuobičajen,srebromobloženbrončanikakavnosevišičasnici,jerjenanjegazakvačiosvesvoje falerenanjihovuzlatomobloženuremenju–ništamanjenegotripunasetaoddevetfalerauzlatu,dvijenaprednjemudijeluoklopa,

jedna na stražnjemu; šest zlatnih i četiri srebrna torkvesa visjela su s malogaremenjaprekoramenaivrata;narukamaizapešćimablistalesumuzlatneisrebrnenarukvice – armillae. Zatim su tu bile i njegove krune. Na glavi je imao jednucoronu civicu, odnosno građanski vijenac – krunu od hrastova lišća koja sedodjeljivala samo čovjeku koji je spasio živote svojih suboraca i do kraja bitkezadržaobojnopoljenakojemujetoučinio.Jošdvijekruneodhrastovališćabilesuobješeneodvasrebrnakopljaštojeznačilodajecoronucivicudobionajmanjetriputa;nadrugadvasrebrnakopljavisjelesudvijezlatnekrunezaiznimnuhrabrost,krune napravljene od zlata, u obliku lovorova lišća. S petoga koplja visjela jecoronamuralis,zlatnakrunaskruništemkojasedodjeljivalaprvomekojiseuspeona zidine neprijateljskoga grada. I na šestome koplju visjela je corona vallaris,zlatnakrunakojasedodjeljivalaonomekojijeprviušaouneprijateljskitabor.Kakav čovjek!, pomislio je Kvint Sertorije, nabrajajući u sebi ova odličja. Da,

jedina odličja koja nije osvojio bila su pomorska kruna, koja se dodjeljivala zahrabrost u pomorskoj bitci – Marije se nikada nije borio na moru, tako da jeneosvajanjetogaodličjabilologično–icoronagraminea, jednostavanvijenacodobične trave koji se dodjeljivao čovjeku koji je, zahvaljujući jedino vlastitojhrabrostiipoduzetnosti,spasiocijelulegijuiličakvojsku.UpovijestiRepubliketajekrunadodijeljenateknekolikoputa.PrviputlegendarnomeLucijuSikijuDentatukoji je osvojio ništa manje nego dvadeset šest različitih kruna – ali samo jednucoronugramineu;zatimScipionuAfričkomeudrugomeratuprotivKartage.Sertorije se namrštio, pokušavajući se sjetiti ostalih dobitnika odličja. Aha, da,

PublijeDecijeMus dobio ga je za prvoga rata protiv Samnićana!AKvint FabijeMaksim za to što je pratio Hanibala gore-dolje po Italiji, spriječivši ga tako dasteknedovoljnosamopouzdanjadanapadneRim.Tada je Sula pozvan da primi svoju zlatnu krunu i puni set od devet falera za

hrabrost koju je pokazao u prve dvije bitke protiv kraljeva. Kako je zadovoljnoizgledao,kako–uzvišeno.KvintSertoriječuojedajeonhladančovjekidausebiimaokrutnucrtu,alinijednomzavrijemenjihovazajedničkogsluženjauAfricionnijevidioništaštobipotvrdiloteoptužbe,aosimtoga,kadabitobilaistina,nebisesviđaoGajuMarijutolikokolikomuseočitosviđa.Naravno,KvintSertorijenijeshvaćaodajehladnoćuiokrutnostmogućezakopatikadaživotidedobro,kadaseunjemumožeuživati ikadapredstavljadovoljnopsihičkogifizičkogizazova.NijeshvaćaonitodajeSuladovoljnooštroumandaznakakoGajMarijenijemuškarackojemumožepokazatisvojuiskonsku,mračnijustranu.Zapravo,LucijeKornelijeSula ponašao se najbolje što jemogao otkada jeMarije zatražio da bude njegovkvestor–inijemuuopćebiloteškoponašatisetako.»O!«PoskočiojeKvintSertorije.Biojetolikozadubljenusvojemislidaniječuo

kada su ga prozvali, pa ga je sluga udario u rebra, gotovo jednako ponosan nanjegakaoštojeiKvintSertorijebioponosannasebe.Oteturaojedopodijaistajao

ondjedokmujevelikiGajMarijestavljaozlatnukrununaglavu,zatimjeizdržaoklicanjevojnikairukovaosesGajemMarijemiAulomManlijem.Nakonštosudodijeljenisvitorkvesi,narukvice,medaljoniizastave,inakonšto

je nekoliko kohorta dobilo skupne nagrade u obliku zlatnih ili srebrnih vijenacakojećeobjesitinastupzastave,progovoriojeGajMarije.»Dobrostetoobavili,vojskosiromašnapuka«,povikaoje,aomamljenidobitnici

odličjastajalisuokupljeniokonjega.»Pokazalistedastehrabrijiodnajhrabrijih,spremniji od najspremnijih, marljiviji od najmarljivijih, pametniji odnajpametnijih!Mnogo jegolih stupova za zastavekoji će sadamoćibiti ukrašeniodlikovanjima koja su njihovi vlasnici dobili! Kada budemo pobjedonosnomarširali Rimom, svi će Rimljani imati što vidjeti! I neka ubuduće nijedanRimljaninnekažedavojnicimaizsiromašnapukanijedovoljnostalodoRimadabiubitkamapobjeđivalizanjega!«

STUDENI JE TEK počeo obećavati kišu kada je iz Cirte stiglo izaslanstvomauretanskoga kralja Bokha. Marije ih je pustio da nekoliko dana čekaju,zanemarujućinjihovumolbudaihhitnoprimi.»Bitćemekikaomaslac«,rekaojeSulikadajenapokonpristaoprimitiih.»Neću oprostiti Bokhu«, bio je njegov početni potez, »i zato se vratite kući!

Tratitemivrijeme!«GlasnogovornikjebiokraljevmladibratBogud.KraljevićBogudbrzojeistupio,

prijenegoštojeMarijesvojimliktorimadospiomahnutidaizbaceizaslanstvo.»Gaju Marije, Gaju Marije, moj je brat itekako svjestan veličine svojega

prekršaja!« rekao je kraljević. »Ne traži oproštenje i ne traži da senatu i narodurimskomepreporučišdagavratenamjestoprijateljaisaveznikanarodarimskog.Ono što tražiod tebe jestdauproljećepošalješdvojicu svojihnajviših legatananjegov dvor u Tingisu, iza Herkulovih stupova. Ondje će im do najsitnijihpotankostiobjasnitizaštojepostaosaveznikomkraljaJugurteijedinoštotražijedagadobroslušaju.Nesmijumuodvratitinijednomriječju,negomoraju javiti tebišto ti je on poručio – da mu ti možeš odgovoriti. Zaklinjem te, učini tu uslugumojembratukralju!«»Što,dapošaljemdvojicusvojihnajboljihljudisvedoTingisanapočetkusezone

pohoda?« upitao je Marije dobro odglumljenom nevjericom. »Ne! Najviše štomogu je poslati ih do Salda.« To je bila mala luka nedaleko od Cirtine luke –Rusikade–smještenazapadnoodnje.Čitavo izaslanstvo užasnuto je podignulo ruke. »Nemoguće!« viknuo je Bogud.

»MojbratkraljželipodsvakucijenuizbjećikraljaJugurtu!«»Icosium«,rekaojeMarije,atojebilajošjednaluka,otpriliketristokilometara

zapadno od Rusicade. »Poslat ću svojega višega legata, AulaManlija, i kvestoraLucijaKornelijaSuludoIkozija,–alisada,kraljevićuBogudu–aneuproljeće.«

»Nemoguće!«viknuojeBogud.»KraljjeuTingisu!«»Glupost!«rekaojeMarijeprezrivo.»KraljjenaputuuMauretanijuspodvijenim

repom.Akozanjimpošaljetebrzoga jahača, jamčimdaćebezproblemastićidoIkozijaotprilikeuistomtrenutkuukojemućedoplovitiimojilegati.«ZlokobnosezagledaouBoguda.»Tojemojanajbolja–ijedina!–ponuda.Uzmiiliostavi!«Bogud je prihvatio ponudu. Dva dana poslije izaslanstvo se, zajedno s Aulom

ManlijemiSulom,našlonabrodukojijeisplovljavaozaIkozij.Brzogasujahačaposlalidasustignerazbijeneostatkemaurskevojske.»Čekao nas je kada smouplovili, baš kao što si rekao«, izjavio jemjesec dana

poslijeSula,kadsevratio.»GdjejeAulManlije?«upitaojeMarije.Sulisuzasvjetlucaleoči.»AulManlijenijedobro,paseodlučiovratitikopnenim

putem.«»Ozbiljanproblem?«»Uživotunisamvidiološijegmornara«,rekaojeSulaprisjećajućise.»Pa, nisam to znao!« zvučao je zaprepašteno Marije. »Pretpostavljam da si

uglavnomtipozornoslušao,aneAulManlije?«»Da«,rekaojeSulainaceriose.»Smiješanjetočovječuljak,tajBokh.Okrugao

poputlopteodprevišeslatkiša.Vrlooholizvana,vrloplašljiviznutra.«»Todvojeobičnoidezajedno«,primijetiojeMarije.»E,papriličnojeočitodasebojiJugurte.Mislimdanijelagaouvezistim.Iako

mupružimo čvrsto jamstvo da ga ne namjeravamo skinuti s vlasti uMauretaniji,mislimdaćeradoslužitiprobitcimaRima.AliJugurtapokušavautjecatinanjega,znaš.«»Jugurtapokušavautjecatinasvakoga.JesilipoštovaoBokhovopravilodamuse

nesmiješobraćatiilisiipakprogovorio?«»O, najprije sam ga pustio da sve ispriča«, rekao je Sula, »ali onda sam

progovorio.Pokušaosepostavitikraljevski iotpustitime,ali jasammurekaodaje,kad jeo tebi riječ,njegovgovorbio jednostranapogodbakojanipočemuneobvezujetvojeizaslanike.«»Štosimurekao?«upitaojeMarije.»Daće,akojepametankralj,ubudućnostizanemaritiJugurtuidržatiseRima.«»Kakojetoprimio?«»Priličnodobro.Svakakosamgaostaviomnogoskromnijega.«»Ondaćemočekatiividjetištoćesesljedećedogoditi«,rekaojeMarije.»Neštosamipaksaznao«,dodaojeSula,»todajeJugurtaprikrajusnagakadjeo

unovačivanju riječ.Čakmu iGetuljani odbijaju dati nove ljude.Numidija je vrloumorna od rata i gotovo nitko u cijelome kraljevstvu, bio stanovnik naseljenihdijelova zemlje, ili nomad iz unutrašnjosti, više ne osjeća da postoji i najmanjamogućnostdaonipobijede.«

»NohoćelipredatiJugurtu?«Sulajeodmahnuoglavom.»Ne,naravnodaneće!«»Nije važno«, rekao je Marije pokazavši zube. »Dogodine, Lucije Kornelije!

Dogodinećemogauhvatiti.«MALO PRIJE KRAJA stare godine,GajMarije je primio pismo od Publija Rutilija

Rufakojegasunaputudugozadržalegrozneoluje.

Znamdasihtiodaseuparustobomkandidiramzakonzula,GajuMarije,ali ukazala mi se prilika koju bih bio lud odbiti. Da, namjeravam sekandidiratizakonzulasljedećegodineisutraćuprijavitikandidaturu.Činiseda je vrelo privremeno presušilo, vidiš. Nitko ugledan neće se kandidirati.Što?NevaljdaKvintLutacijeKatulponovno?–čujemkakopitaš.Ne,onseovih dana pritajio jer previše otvoreno pripada frakciji koja je branila svenaše konzule odgovorne za gubitak toliko vojničkih života. Zasada se kaonajboljikandidatističečovjekkojiodišeduhomnovogavremena–nimanjenivišenegoGnejMalijeMaksim.Nijeon lošmomak, svakakobihmogaoraditi snjim,ali ako je trenutačnonajboljikandidat, sigurnobihgamogaopobijediti.Kaoštovjerojatnovećznaš,tvojjemandatproduljeninasljedećugodinu.UovomtrenutkuRimjezaistavrlodosadnomjesto,gotovoinemamnekih

novostizatebeivrlomaloskandala.Tvojajeobiteljdobro,mladiMarijeimje radost i veselje, vrlo se ističe i napredan je za svoje godine, upada usvakakvenevoljeiizluđujemajku,kaoštodječačićitreba.Međutim,tvojtastCezarnije dobro, iako se, naravno, zato što jeCezar, nikadane žali.Neštonije u redu s njegovim glasom i čini se da nikakve količine meda to neuspijevajuizliječiti.I tu je zapravo kraj novostima! Kako zastrašujuće! O čemu bih ti pisao?

Jedvasamstranicuispisao.MoždadatispomenemsvojunećakinjuAureliju.Tkoje,zaboga,Aurelija?–čujemkakopitaš.Siguransamdateinezanima.Alinijevažno.Možeščitati,bitćukratak.SiguransamdaznašpričuoHeleniodTroje,bezobziranatoštosiitalskiseljačićkojiništanezna.Bilajetakolijepadasesvakigrčkikralj ikraljevićhtionjomeoženiti.Takvaje imojanećakinja.Takolijepadasesvirimskiugledniciželenjomeoženiti.SvasudjecamojesestreRutilijelijepa,aliAurelijajevišeodtoga.Dokje

biladijete,svisužalilinjezinolice–bilojeprevišekoščato,previšegrubo,previšesve.Nosadaćeimatiosamnaestisvihvaleupravotolice.Jako je volim, zapravo. Zašto? – čujem kako pitaš. Istina, inače me ne

zanimajuženskipotomcimojihbliskihrođaka,arođakaimamzaistamnogo.

Čak ni vlastita kći imoje dvije unuke.No znam zašto cijenim svoju draguAureliju. Zbog njezine sluškinje. Jer, kada joj je bilo trinaest godina,mojasestra i njezin suprug,MarkoAurelijeKota, zaključili su kako treba dobitistalnusluškinjukojaćejojujednobitiipratiljainadzornica.ItakosukupilivrlodobrudjevojkuidalijeAurelijikojajeubrzoizjaviladajeneželi.»Zašto?«upitalajemojasestraRutilija.»Zatoštojelijena«,odgovorilaje

trinaestogodišnjakinja.Roditelji su se vratili prodavaču i još pomnije odabrali drugu djevojku. I

njujeAurelijaodbila.»Zašto?« opet je pitala moja sestra Rutilija. »Zato što misli da mi može

nametatisvojuvolju«,reklajeAurelija.Vratili su se roditelji i treći put i pročešljali knjigu Spurija Postumija

Glikona,tražećinovudjevojku.Dodatćudasusvetribilevrlonaobražene,Grkinjeivrlorazborite.NoAurelijaniježeljelanitrećudjevojku.»Zašto?«trećijeputpitalamojasestraRutilija.»Zatoštogledasamonaosobnukorist;većsamjevidjelakakozavodljivo

gledaupravitelja«,odgovorilajeAurelija.»Dobro, onda sama izaberi sluškinju!« rekla je moja sestra Rutilija, ne

želećivišeimatiposlastim.Kada se Aurelija vratila s djevojkom koju je odabrala, obitelj je bila

zaprepaštena. Jer, pred njima je stajala šesnaestogodišnjakinja, pripadnicagalskoganarodaArverna, vrlovisoko imršavo stvorenjegrozna, okrugla,ružičasta lica, kratka nosa, ispranih plavih očiju, okrutno podšišane kose(kadajenjezinuprethodnomvlasnikubiopotrebannovac,prodaojenjezinukosudaodnjenapraveperiku)inajvećihrukuinogukojesamikadavidio,biloumuškarcabiloužene.AurelijajeobjaviladasezoveKardiksa.Kao što ti je poznato, GajuMarije, uvijekme zanima povijest onih koje

dovodimo u vlastite kuće kao robove. Zato što mi se oduvijek ćinilo daprovodimo mnogo više vremena razmišljajući o jelovniku za večernjuzabavu, negoo ljudimakojimapovjeravamobriguo svojoj odjeći, o sebi,svojoj djeci, pa čak i svojem ugledu. Odmah mi je postalo jasno, mojatrinaestogodišnja nećakinja odabrala je tu odvratnu Kardiksu upravo izpravihrazloga.Željelajenekogaodana,marljiva,pokornaidobronamjerna,anenekogatkojelijep,govorigrčkikaodamujematerinski(negovoreligasvitako?)imožejojbitijednakurazgovoru.I tako sam odlučio da ću saznati sve o Kardiksi što je bilo vrlo lako.

Jednostavno sam pitao Aureliju koja je znala čitavu djevojčinu povijest.Prodanajeuropstvozajednosmajkomkadasujojbilečetirigodine,nakonšto jeGnejDomicijeAhenobarbpokorioArverne istvorionašuprovinciju

GalijuprekoAlpa.UbrzonakonštosustigleuRimmajkajeumrla,činiseodčežnjezadomom.Itakojedijetepostalonekomvrstomsluškinje,donosilajeiodnosilanoćne

posude, jastuke za spavanje i za sjedenje. Nakon što je izgubila ljepotumalogadjeteta ipočela izrastatiuštrkljavu,ružnu,slabudjevojkukojusamvidiokadajujeAurelijadovelakući,bilajeprodavananekolikoputa.Jedangospodar ju je spolnozlostavljaokada joj jebiloosamgodina;drugi ju jebičevao svaki put kada bi se njegova žena požalila; treći ju je dao naučitičitatiipisatizajednosasvojomkćerikojajebilalošđak.»Znači, probudila je u tebi sućut i željela si to jadno stvorenje dovesti u

ljubazandom«,rekaosamAureliji.Asada,GajuMarije,dolazimodorazlogazaštotudjevojkuvolimvišeod

vlastitekćeri.Jer,mojajojseprimjedbanijenimalosvidjela.Maloseodmaknulaunatrag,

poput zmije, i rekla: »Uopće ne! Sažaljenje je dostojno divljenja, ujačePublije, tako nam govore sve naše knjige, a i naši roditelji. No ja bihsažaljenje držala lošim razlogom za biranje sluškinje! Nisam ja kriva štoKardiksin život nije bio savršen. Stoga nemam moralnu obvezu ispravitinjezinu zlu kob. Odabrala sam Kardiksu zato što sam sigurna da će sepokazatiodanom,marljivom,pokornomidobronamjernom.Lijepakutijaneznačidajeiknjigakojaunjojleživrijednačitanja.«Zarsenesviđaitebi,GajuMarije,baremmalo?Trinaestjojjegodinatada

bilo! A najčudnije je bilo to što sam ja, iako ono što je rekla, prenesenomojim groznim rukopisom,može izgledati snobovski i bezosjećajno, znaoda nije ni snob ni hladna. Zdrav razum,Marije!Moja nećakinja posjedujezdrav razum.Akoliko ženapoznaješ koje imaju takavpredivandar?Svi timomciovdježeleseoženitinjomezbognjezinalica, tijela ibogatstva,a jabih je radije dao nekome tko će cijeniti njezin zdrav razum. No kako dačovjek zna čiju prosidbu prihvatiti? To je goruće pitanje koje svi mi sebipostavljamo.

Kada je odložio pismo, Gaj Marije je uzeo pero i privukao bliže sebi prazan

papir.Umočiojeperoutintarnicuibezoklijevanjapočeopisati.

Naravno, razumijem.Baci se na to, PublijeRutilije!GnejMalijeMaksimtrebatćesvupomoćkojumožedobiti,atićešbitiizvrstankonzul.Kadjeotvojojnećakinji riječ,zašto jojnedopustitedasamaodaberemuža?Činiseda je dobro odlučila kada je birala sluškinju. Iakomi zapravo nije sasvimjasnozbogčegasepodignulatolikagalama.LucijeKornelijekažemidajedobiosina,ali tomu je javioGaj Julije,aneJulila.Bi limimogaoučiniti

uslugu i pripaziti na tu mladu damu? Jer, mislim da Julila nije kao tvojanećakinja kada je riječ o zdravu razumu, a ne znam koga bih drugog tozamoliojernemoguzamolitinjezinaocadapripazinanju.HvalatištosimijaviodaGajJulijenijedobro.Nadamsedaćeš,kadaprimišovopismo,tibitinovikonzul.

IAKO JUGURTA JOŠ NIJE BIO BJEGUNAC u vlastitoj zemlji, njezini naseljeniji i

istočnijidijelovi svakako su se suočili sprijetnjomRima iprihvatilineizbježnostrimskeprevlasti.Međutim,Cirta,glavnigrad,bilajesmještenausredišnjemudijeluzemlje, pa je Marije odlučio da bi bilo mudrije prezimiti ondje, a ne u Utici.StanovniciCirtenikadanisupokazivalivelikusklonostpremakralju,aliMarijejedovoljnodobropoznavaoJugurtudaznadajenajopasniji–inajprivlačniji–kadaje pritisnut.Ne bi bilo razborito ostaviti Cirtu nezaštićenu, pa da je kralj zavede.SulujeostaviouUticidaupravljarimskomprovincijom,aAulManlijejeotpuštenizslužbeidopuštenomujedaodekućiuRim.SasobomjepoveoidvojicusinovaGaja Julija Cezara koji nisu željeli otići iz Afrike, ali Rutilijevo je pismouznemiriloMarija.ImaojeosjećajdabimoglobitimudrovratitiCezarunjegovesinove.

U SIJEČNJU SE mauretanski kralj Bokh napokon odlučio. Unatoč svojim krvnim ibračnimvezamasJugurtom,formalnoćepostatisaveznikomRima–akomuRimto milostivo dopusti. Stoga se preselio u Ikozij, mjesto u kojemu je prije dvamjeseca razgovarao sa Sulom i Manlijem koji je bolovao od morske bolesti, iposlaomaloizaslanstvoizIkozijadapregovarasMarijem.Nažalost,nijemupalonapametdabiMarijemogaoprezimitiigdjedrugdjeosim

uUtici,pajemaloizaslanstvoodrediloUtikukaociljiprošlodostasjevernijeodCirteiGajaMarija.U izaslanstvu je bilo pet maurskih izaslanika, ponovno uključujući i kraljeva

mlađegbrataBoguda,aijednogaodnjegovihsinova.Noizaslanstvonijeputovalopretjeranosvečanoinisuimalivojnupratnju.BokhniježelioproblemesMarijeminijehtioostavljatidojamdaimaborbenenamjere.Osimtoga,nijehtioupastiuočiJugurti.Zbog toga je povorka jahača izgledala kao skupina bogatih trgovaca koji se

vraćajukućisprihodomodcijelogarazdobljadobretrgovinetejebilaneodoljivoprivlačna naoružanim bandama koje su iskoristile raspadanje Numidije i nemoćnjezinakralja teprisvajale tuđevlasništvo.KadajeskupinaprešlarijekuSeybous,neštojužnijeodHipona,napalisujerazbojniciiopljačkalisveosimodjeće.Uzelisuimčakiroboveislugekakobiihprodalinanekojdalekojtržnici.Kvint Sertorije i njegov izvrsno usklađenmoždani sustav bili su na dužnosti s

MarijemštojeznačilodajeSulanaraspolaganjuimaočasnikekojisuimalislabijumoć zapažanja.. Međutim, znajući to, počeo je paziti na ono što se događa predvratimanamjesničkepalačeuUtici i,srećom,osobnojevidio tuhrpicunevoljnihputnikakojisuondjestajalibezuspješnopokušavajućiući.»AlimimoramovidjetiGajaMarija!«biojeuporanBogud.»Mismoizaslanstvo

mauretanskogakraljaBokha,uvjeravamvas!«Sula jeprepoznaonajmanje trojicu

izskupineiotišaoonamo.»Uvediih,glupane«,rekaojetribununadužnosti,aondauhvatioBogudapodrukuipomogaomuhodati jer jebiloočitodasumustopalaizranjavana.»Ne,objašnjenjemožečekati,kraljeviću«,čvrstojerekao.»Trebavamkupanje,čistaodjeća,hranaiodmor.«NekolikosatiposliječuojeBogudovupriču.»Trebalonamjemnogoduženegoštosmoočekivali«,zaključiojepričuBogud,»istrahujemdajemojbrat,kralj,očajan.MožemolividjetiGajaMarija?«»Gaj Marije je u Cirti«, jednostavno je rekao Sula. »Savjetujem vam da meni

kažeteštoželivaškraljidameniprepustitedatoproslijedimuCirtu.Inačećesvetojošdužetrajati.«»Mi smo svi u krvnome srodstvu s kraljem koji od Gaja Marija traži da nas

pošalje u Rim gdje ćemo osobno zamoliti senat da kralja vrati u službu Rima«,rekaojeBogud.»Shvaćam!« Sula je ustao. »Kraljeviću Bogude, molim vas, raskomotite se i

pričekajte.OdmahćuposlatituvijestGajuMariju,aliproćićenekolikodanaprijenegoštodobijemoodgovor.«UMarijevupismu,kojejeuUtikustigločetiridanaposlije,pisaloje:

Ma, vidi ti to! Ovo bi moglo biti prilično korisno, Lucije Kornelije.Međutim,morambitiiznimnooprezan.Novivišikonzul,PublijeRutilijeRufrekaomijedanašdragiprijateljMetelNumidskiSmrdljivkosvimakojigažele slušati govori dame namjerava tužiti zbog ucjenjivanja i korupcije umojojprovincijskojadministraciji.Toznačidanesmijemnapravitiništaštoćemudatiikakvooružjeprotivmene.Srećom,dokazećemoratiizmislitijerjasenikada nisam utjecao ucjenjivanju ili korupciji – pretpostavljam da ti to

znašboljenegoitkodrugi.Izato,evoštoželimdaučiniš:Saslušat ću kraljevića Boguda u Cirti, što znači da ćeš morati dovesti

izaslanstvo ovamo. Međutim, prije nego što pođete, želim da okupiš sverimske senatore, tribune državne blagajne, službene predstavnike senata ilinarodarimskogaipoznategrađaneRimakojisuuprovincijiAfrici.Sveihdovedi u Cirtu. Naime, namjeravam razgovarati s Bogudom pred svimrimskim uglednicima koje ovdje mogu pronaći, a koji će slušati sve štokažemipismenoodobritiodlukukojudonesem–kakvagodonabila.

Vrištećiodsmijeha,Sulajeodložiopismo.»O,izvrsnoizvedeno,GajuMarije!«

obratio se zidovima u svojem uredu i otišao opustošiti redove svojih tribuna idržavnihslužbenika,naredivšiimdatemeljitopretražecijeluprovincijuipronađusverimskeuglednike.Zbog važnosti kao izvora žita, provincijaAfrika bila jemjesto koje su članovi

senatakojisučešćeputovalivoljeliposjećivati.Bilajeiegzotičnailijepa,auovo

dobagodine,kadasuprevladavalivjetroviizsjevernogakvadranta,bilajesigurnijimorskiputnaistoknegoprolazprekoJadranskogamora–zaonekojisuimaliviševremena.Iakojebilakišnasezona,nijeznačilodajesvakogadanakišilo–izmeđukiša klima je bila ugodno blaga u usporedbi s Europom, okovanom zimom, iodmahbiizliječilaposjetiteljeveozebline.Zbog toga je Sula uspio skupiti dva putnika senatora i dvojicu stalno odsutnih

zemljoposjednika (uključujući i najvećega, Marka Celija Rufa) te jednoga višegslužbenika državne blagajne koji je ondje provodio zimski godišnji odmor ijednogaplutokrataizRimakojijevodiovelikposaouotkupužita,atrenutačnojebio u Utici jer se dogovarao o nekom poslu sa zalihama pšenice za budućuisporuku.»Nonajvećiuspjeh«, rekao jeGajuMarijuonoga trenutkakada jepetnaestdana

poslije stigao uCirtu, »bio je nitko drugi doGajBilijen koji je poželio posjetitiAfriku na putu u provinciju Aziju u koju je išao kako bi postao njezinimnamjesnikom. I tako ti mogu predstaviti pretora s prokonzularnim područjem!Imamoikvestoradržavneblagajne,GnejaOktavijaRusakojije,srećom,uploviouutičku lukunetomprijenegoštosamja isplovio,nosećiplaćuzavojnike. Injegasamnatjeraodaostane.«»LucijeKornelije,tisičovjekpomojemukusu!«rekaojeMarije,smiješećiseod

uhadouha.»Zaistabrzoučiš!«Prijenegoštojeprimiomaurskoizaslanstvo,Marijejesazvaovijećeskupljenih

rimskihuglednika.»Želimsvimavama,uzvišenojgospodi,objasniti situacijuupravoonakvukakva

jest, a zatim, nakon što u vašoj nazočnosti primim kraljevića Boguda i njegovupratnju,želimdazajedničkidonesemoodlukuotomeštobihtrebaoučinitiuveziskraljemBokhom.Svakiodvasmorat ćenapisati svojemišljenje, takoda, kadaosvemuobavijestimoRim,svividedanisamprekoračiodopušteneovlasti«,obratiose Marije senatorima, zemljoposjednicima, poslovnim ljudima, jednome tribunudržavneblagajne,jednomekvestoruijednomenamjesnikuprovincije.IshodsastankabiojeupravoonakavkakavjeMariježelio.Pomnoirječitoizložio

je položaj rimskim uglednicima, a njegov kvestor, Sula, snažno ga je podupro.MirovnisporazumsBokhombiojeitekakopoželjan,zaključilisuuglednici,adabidonjegadošlo,bit ćenajboljeda trojicuMaurapošaljuuRimupratnjikvestoradržavne blagajne, Gneja Oktavija Rusa, a da se preostala dvojica Maura odmahvrateBokhu,kaodokazdasunamjereRimačasne.I tako je Gnej Oktavije Ruso odveo Boguda i dvojicu njegovih rođaka u Rim

kamo su stigli početkomožujka i gdje ih je senat odmah saslušao na jednomodposebnodogovorenihsastanaka.SastanakseodržaouBeloninuhramujerjetemasastankaimalavezesratomvodenimustranojzemljiistranimvladarom.BudućidajeBelonabilabožica rataupravogradaRima, izbog togastarijaodMarsa, ratni

sastancisenataodržavalisuseunjezinuhramu.Konzul Publije Rutilije Ruf objavio je presudu senata držeći vrata hrama

otvorenima,kakobigaonikojisuseokupiliisprednjihmogličuti.»RecitekraljuBokhu«,započeojeRutilijeRufvisokim,opuštenimglasom,»dase

senatinarodrimskisjećajuiuvredeiusluge.JasnonamjedakraljBokhiskrenožali zbog svojega prijestupa i bilo bi pretjerano grubo od nas, senata i narodarimskog, uskratiti mu oprost. Stoga mu opraštamo. Međutim, mi, senat i narodrimski,sadazahtijevamodanamkraljuzvratiuslugomsličneveličinejerdodanas,osimnjegovaprijestupa,ništadrugoodnjeganepamtimo.Neuvjetujemoštobitauslugamoglabiti,odlukuotomesasvimprepuštamokraljuBokhu.Akadanamseuslugajasnoprikaže,kaoštosmojasnovidjeliiprekršaj,senatinarodrimskiradoćemauretanskomkraljuBokhudatipoveljuprijateljstvaisavezništva.«DoBokhajetajodgovorstigaokrajemožujka.DonijelisumugaosobnoBogudi

drugadvaizaslanika.Strahodrimskeosvetebiojesnažnijiodkraljevastrahovanjahoće li izvući živu glavu, pa je umjesto toga da se povuče u udaljen Tingis izaHerkulovih stupova, Bokh odlučio ostati u Ikoziju. Gaj Marije, zaključio je,pregovaratćesnjimsteudaljenosti,alinedalje.AdasezaštitiodJugurte,doveojeuIkozijnovumaurskuvojskuiutvrdiomalolučkonaseljenajbolještojemogao.BogudjeotišaouCirtu,susrestisesMarijem.»Moj brat, kralj, moli i zaklinje Gaja Marija da mu kaže kakvu uslugu može

učiniti Rimu, uslugu slične veličine veličini njegova prijestupa«, rekao je Bogudklečeći.»Ustani, čovječe, ustani!« bijesno je rekao Marije. »Ja nisam kralj! Ja sam

prokonzul senata i naroda rimskog!Nitko ne puže predamnom, tome ponižavajednakokaoionogatkotočini!«Bogudje,zaprepašten,ustao.»GajuMarije,pomozinam!«viknuoje.»Kakvubi

uslugusenatmogaoželjeti?«»Pomogaobihvamdamogu,kraljevićuBogude«,rekaojeMarije,proučavajući

svojenokte.»Ondapošaljitesvojevišečasnikedarazgovarajuskraljem!Moždauosobnom

razgovorupronađunekinačin.«»U redu«, rekao jeMarije. »LucijeKornelijemože posjetiti vašega kralja. Pod

uvjetomdamjestosastankanijedaljeodCirteiliIkozija.«

»NARAVNO,ZAUSLUGUželimoJugurtu«,rekaojeMarijeSulikadasenjegovkvestorspremaoisploviti.»O,daobihneznamštodaidemumjestotebe,LucijeKornelije!Nokakonemogu,iznimnomijedragoštošaljemčovjekapristojnihočnjaka.«Sulasenacerio.»Kadazagrizem,teškomijepustiti«,rekaoje.»Ondadobrozagrizi,dvaputdublje,zamene!Iakomožeš,dovedimiJugurtu!«I

takoje,punasrcaičeličneodlučnosti,SulaisplovioizRusicade.Sasobomjepoveo

kohortu rimskih legionara, kohortu slabonaoružanih italskih trupa iz samnitskogplemena Pelignjana, osobnu pratnju pračkaša s Bakarskih otoka i jedan konjičkieskadron–ligurskujedinicukojojjepripadaoiPublijeVagijenije.Tosedogađalosredinomsvibnja.CijelimputemdoIkozijabiojezlovoljan,unatočtomuštojebiodobarmornari

što je u sebi otkrio veliku sklonost premamoru i brodovima.Ovaj je pohod biosretan. Ivažanzanjega.Znao je to, jednakokaoda je iondoživioproročanstvo.Neobično, ali nikada nije zatražio razgovor s Martom iz Sirije, iako ga je GajMariječestonagovaraodatoučini.Njegovoodbijanjenijebilozbognevjerovanjanizbognedostatkapraznovjerja.BudućidajebioRimljanin,LucijeKornelijeSulabiojeitekakopraznovjeran.Ne,istinajeležalauovome:previšesebojao.Iakoječeznuozatimdamunekodrugoljudskobićepotvrdivlastitepretpostavkeotomedagačekasvijetlasudbina,znaojeprevišeosvojimslabostimaimračnimcrtamadabimirnosaslušaopredviđanjakaoštojeMarijeučinio.Nosada,dokjeuplovljavaouikozijskizaljev,požalioještonijeotišaokMarti.

Jer, činilomu se da ga budućnost pritišće poput teškoga oblaka i nije znao, nijemogao osjetiti, što se u njemu skriva. Velike stvari. Ali i zle. Gotovo sammeđusuradnicima, Sula je osjećao opipljivu, tešku prisutnost zla. Grci su unedogledraspravljalionjegovojprirodi,amnogisutvrdilidaonouopćenepostoji.NoSulajeznaodapostoji.Istrahovaojedapostojiunjemu.Ikozijski zaljev zasluživao je veličanstven grad, ali umjesto toga imao je samo

gradićzbijenuzaleđu,točkinakojojsekrševitlanacobalnihplaninaobrušavaoumore i istodobnogradićštitio ičiniogazabačenim.Zazimskihkišamnogisusepotočići ulijevali u more, više od dvanaest otoka plutalo je poput predivnihbrodova,avisokičempresi izgledalisupoputjarbolananjima.Prekrasnomjesto,tajIkozij–pomisliojeSula.Naobali, blizugrada, čekalo jemožda tisućumaurskihberberskihkonjanika, u

istojratnojspremiukakvojsubiliNumiđani–bezsedala,bezuzda,bezoklopa–imalisusamonekolikokopaljaujednojruci,dugačkemačeveištitove.»A!« rekao je Bogud kada su on i Sula sišli s prve teglenice. »Kralj je poslao

najdražegasinadatedočeka,LucijeKornelije.«»Kakosezove?«upitaojeSula.»Voluks.«Mladićjedojahao,naoružanistokaoinjegoviljudi,alinapretjeranonakićenom

konjukojijeimaoisedloiuzde.Sulisesvidjelokakosemladićrukovaosnjim,asvidjelamuse injegovaugladenost,alipitaosegdje jekralj.Njegovouvježbanookonijeuspijevalouočitiuobičajenuvrevu i žurnuzbunjenostkoja jeokruživalakraljakadabinegdjebionazočan.»Kralj se povukao na jug, otprilike sto pedeset kilometara u planine, Lucije

Kornelije«,objasniojekraljevićdoksuhodalipremamjestuodaklećeSulamoći

nadgledatiiskrcajsvojihtrupaiopreme.Sulujezapeckalakoža.»TakavnijedogovorizmeđukraljaiGajaMarija«,rekao

je.»Znam«, odgovorio je nelagodno Voluks. »Vidiš, kralj Jugurta stigao je u

susjedstvo.«Sulasesledio.»Jeliovozamka,kraljevićuVolukse?«»Ne! Ne!« povikao je mladić, podignuvši obje ruke. »Kunem ti se svim našim

bogovima,LucijeKornelije,datonijezamka!AliJugurtajenanjušiodaneštonijeuredujermujebilorečenodaćesekralj,mojotac,vratitiuTingis,aonseipakidaljezadržaoovdje,uIkoziju.IJugurtasesmalomvojskomGetuljanapovukaoubrda–nemaihdovoljnodanasnapadnu,aliprevišeihjedabismominapalinjih.Kralj,mojotac,odlučiojepovućisesmorakakobinaveoJugurtudapovjerujeutoda,akoočekujenekogaizRima,posjetiteljevdolazakočekujeskopna.ItakojeJugurtapošaozanjim.Jugurtaneznazatvojdolazak,sigurnismouto.Mudrosipostupiokadasiodlučiodoćibrodom.«»Ali,vrloćebrzosaznatidasamovdje«,mrkojezaključioSula,razmišljajućio

svojojnedovoljnovelikojpratnjiukojojjebilotektisućupetstoljudi.»Nadajmo se da neće, baremne još«, rekao jeVoluks. Prije tri dana izveo sam

tisućusvojihkonjanikaizočevalogora,kaodaihvodimnavojnevježbe,iotišaodo obale. Nismo službeno u ratu s Numidijom, pa Jugurta nema ispriku da nasnapadne,alinijesiguranništomojotac,kralj,namjeravaučiniti,aneusuđujesenapasti dok ne bude znao više.Uvjeravamvas da je odlučio ostati nadgledati našlogornajuguidasenjegoviizviđačinećenipribližitiIkozijudokmojikonjanicipatrolirajuonuda.«Sula je s nepovjerenjem zakolutao očima, ali ništa nije rekao. Nisu bili baš

pretjerano dosjetljivi ti maurski pripadnici kraljevske obitelji. Uzrujavajući se izbog bolno sporog iskrcaja – jer, Ikozij je posjedovao ukupno najviše dvadesetteglenicaibilomujejasnodaćeteksutrauovodobadovršitiiskrcaj–uzdahnuojeislegnuoramenima.Nijeimalosmislabrinutise.Jugurtajeiliznao,ilinije.»GdjeseJugurtautaborio?«upitaoje.»Otprilikečetrdesetpetkilometaraodmora,umalojravniciusredplanina,ravno

na jug odavde.Na jedinome izravnom putu između Ikozija i logoramojega oca,kralja«,odgovoriojeVoluks.»O,pa to jepredivno!Akakoćudoćidotvojegaoca,kralja,adasenemoram

najprijeboritisJugurtom?«»Mogu te odvesti zaobilaznim putem – tako da on i ne sazna da si bio ovdje«,

rekao jegorljivoVoluks.»Zaistamogu,LucijeKornelije!Mojotac,kralj,vjerujemi–molimtedamiitivjeruješ!«Razmisliojenatrenutak,padodao:»Ali,mislimda bi bilo bolje da svoje ljude ostaviš ovdje. Mnogo su nam veće mogućnostiuspjehaakonašaskupinabudejakomala.«

»Zaštobihtivjerovao,kraljevićuVolukse?«upitaojeSula.»Nepoznajemte.Kadsmovećkodtoga,nepoznajembašnikraljevićaBoguda,anitvojegaoca,kralja!Moždasteodlučilipogazitiriječi izdatimeJugurti–jasambašdobarulov!Kaoštovrlodobroznaš,mojezarobljivanjebilobivelikasramotazaGajaMarija.«Bogud nije rekao ništa, samo je postajao sve sumorniji i sumorniji, ali mladi

Voluksnijenamjeravaoodustati.»Onda mi daj neki zadatak koji će ti dokazati da smo moj otac, kralj, i ja

pouzdani!«povikaoje.Sulajerazmisliootome,aondaseopakonacerio.»Uredu«,pristaoje,iznenada

donijevšiodluku.»Ionakomedržiteušaci,paštomogu izgubiti?«ZagledaoseuMaura,anjegovečudne,svijetleočisvjeducalesupoputdvajuskupocjenihdraguljaispodobodaširokogaslamnatogšešira–bilojetoneobičnopokrivalozaglavuzarimskog vojnika, ali sada slavno od Tingisa do Cirenaike i svugdje gdje se uzlogorskevatreiognjištapričajupričeoRimljanima,orimskomealbinojunakusašeširom.Moramvjerovatisvojojsreći,razmišljaoje,jerneosjećamdameištaupozorava

kakoćemesrećaizdati.Ovojeispit,iskušavanjemojegasamopouzdanja,načindapokažem svima – od kralja Bokha i njegova sina do čovjeka u Cirti – da samjednak,ne,dasamsnažnijiodsvegaštomiFortunamožeprirediti.Čovjeknemožesaznatiodčegajesatkanakopobjegne.Ne,jaćupoćinaprijed.Imamsreće.Jer,jasamsvojusrećusamstvorioidobrosamtoučinio.»Čimvečeraspadnemrak«,rekaojeVoluksu,»ti,jaivrlomalakonjičkapratnja

odjahatćemopremalogorutvojegaoca,kralja.Mojićeljudiostatiovdještoznačidaće,akoJugurtaotkrijedasmomi,Rimljaniovdje,pretpostavitidasenalazimosamouIkozijuidaćekralj,tvojotac,doćiovamosastatisesnama.«»Alivečerassenevidimjesec!«rekaojeVolukszaprepašteno.»Znam«, rekao je Sula, smiješeći se svojim najopakijim osmijehom. »To i jest

ispit,kraljevićuVolukse.Imatćemosamosvjetlostzvijezda,ništadrugo.AtićešmeodvestiravnokrozJugurtinlogor.«Bogudjeiskolačiooči.»Tojesuludo!«dahnuoje.Voluksusuočizasvjetlucale.»E,patojepraviizazov«,rekaojeinasmiješioses

iskrenimzadovoljstvom.»Pristaješ?«upitaSula.»ProdemoravnokrozJugurtinlogor–ujednoredu,ada

nas straža i ne vidi i ne čuje – preko sredine viom praetoriom, ne uzbunivšinijednogauspavanačovjekailikonja–paiziđemonadrugustranu,adanasstražainevidi inečuje.Napravito,kraljevićuVolukse, iznatćudatimoguvjerovati!Atakoitvojemuocu,kralju.«»Pristajem«,odgovoriojeVoluks.»Obojicasteludi«,rekaojeBogud.

SULAJEODLUČIOostavitiBogudauIkozijujernijebiosiguranmoželivjerovatitomčlanumaurskekraljevskeobitelji.Njegovjepritvorbiosasvimpristojan,aliipaksugaostavilipodnadzoromdvajuvojničkihtribunakojimajezapovjeđenodaganeispuštajuizvida.VoluksjepronašaočetirinajboljainajboljepotkovanakonjauIkoziju,aSulaje

uzeo svojumazgu, idaljevjerujućida jemazga stoputaboljaza jahanjeodbilokojega konja. Uzeo je i šešir. Skupinu su činili Sula, Voluks i tri maurskaplemenitaša,takodasusviosimSulebilinaviknutijahatibezsedalaiuzda.»Ništametalnoilizveckavo,danasneoda«,rekaojeVoluks.Ipak,Sulajeodlučio

osedlatimazguistavitijojoglavnikodužetaokonosaiušiju.»Moždaćeškripati,alisvakakoćuvišebučitipadnemli«,rekaoje.Kada je već pala noć, njih su petorica izjahali u veličanstvenu tminu noći bez

mjesečine. No nebo je treperilo svjetlošću jer nije puhao vjetar koji bi afričkuprašinu podignuo u zrak. Ono što se isprva činilo magličastim, raštrkanimoblacima, zapravo su bile goleme nakupine zvijezda i jahači su vidjeli bezpoteškoća. Nijedna životinja nije bila potkovana, tako da su više tapkale negotoptale po kamenom putu koji je prelazio preko nekoliko gudura u brdima okoikozijskogazaljeva.»Moramo se uzdati u sreću da namnijedan od konja neće ohromjeti«, rekao je

Voluksnakonštosenjegovkonjspotaknuo,pauspravio.»Možešseuzdatibaremumojusreću«,odvratiojeSula.»Nemojterazgovarati«,rekaojejedanodtrojicekojisučinilipratnju.»Unoćima

bezvjetra,poputove,glasovisečujukilometrimadaleko.«Nastavilisujahatiutišini,iznimnimehanizmiunjihovimočimaomogućilisuim

dauhvateinajmanjusvjetlosnučesticu,akilometrisuprolazili.Ikadaseiznadvrhakoji sepružaoprednjimapočeopojavljivati narančastodsjaj umirućih logorskihvatra izmale udoline u koju se smjestio Jugurta, znali su da su stigli.A kada suodozgo pogledali udolinu, učinila im se osvijetljenom poput grada, a njezinrasporedbiojejasnovidljiv.Petorica su sjahala. Voluks je gurnuo Sulu ustranu i počeo raditi. Strpljivo

čekajući, Sula je gledao kako Mauri životinjama na kopita stavljaju posebnoprilagođene cipele. Inače su te cipele imale drvene potplate i koristile su se našljunčanimputovima,kakokamenčićinebiupadaliumekandiokopita,okožabice,aliVoluksovesucipelenadnuimaledebeoslojpusta.Učvršćivalesusezakopitodvamagipkimremenčićima,pričvršćenimzaprednjidiocipela.Križalisuse,činilipetljuispodmetalnekukespojenešarkomkojasenalazilaustražnjemdijelu,paseponovnospajalinaprijedivezivaliprekoprednjegdijelakopita.Svi sunekovrijeme jahalinasvojimživotinjama,kakobi senaviknulenanove

cipele, a onda se Voluks uputio prevaliti posljednji kilometar između njih iJugurtina logora. Po svoj su prilici ondje bili stražari i konjanička patrola, ali

petorica jahačanisuvidjelanikoganaoprezu,nikogaupokretu.Budućida jebioosposobljavannarimskinačin,Jugurtaje,naravno,logornapraviopremarimskomuzorku,ali–zbogosobinestranacakojajeopčinjivalaGajaMarija,znaojeSula–nijebioustanjuostatidovoljnostrpljivda izvornikpreslikakako treba. I takoseJugurta, savršeno svjestan da suMarije i njegova vojska u Cirti, a da Bokh nijedovoljno snažan da pokuša napasti, nije trudio okružiti rovovima nego je samopodignuoniskizemljanizidprekokojegajebilotolikolakopreskočitinakonjudaje Sulamislio kako je njegova svrha bila više da zadrži životinje unutar logora,negoda sprečava ljudedaunjegaudu.Ada je JugurtabioRimljanin, ane samoosposobljavannarimskinačin,njegovbilogorimaoisverovove,kolce,palisadeizidove,makakosigurnimseosjećao.Petorica jahača došla su do zemljana zida, otprilike dvjesto koraka istočno od

glavnogaulazakojijezapravobiosamoširokotvor,ilakosunavelikonjeimazgudasepopnuprekonjega.Kadasusenašlisunutarnjestrane,svaki je jahačnaglookrenuosvojuživotinjutakodahodauzazid,priljubljenauznjega.Koračajućiposvježeiskopanojzemlji,nisuproizvodiliniglasadoksuišlipremaglavnomeulazu.Ondjesurazabralistražare,alionisugledalipremavanibilisudovoljnodalekoispredotvoradanečujukakopet jahačaskrećenaširokucestukojaprolazikrozsredinu logora, od prednjih do stražnjih vrata. Sula, Voluks i tri maurskaplemenitaša sporim su korakom prešli sedamsto pedeset metara dugačku viupraetoriu, skrenuli s nje kada su stigli do kraja i priljubili se uza zid pa, čim suprocijenilidasusedovoljnoudaljiliodstražaranastražnjimvratima,prešliprekonjegaiizišliizlogora,naslobodu.Joškilometaripoldaljeskinulisucipelesaživotinja.»Uspjeli smo!« šapnuo je Voluks gorljivo, zabljesnuvši zubima Sulu dok se

pobjedničkicerio.»Vjeruješlimisada,LucijeKornelije?«»Vjerujem,kraljevićuVolukse«,odgovoriojeSula,ionnasmiješen.Nastavili su se kretati brzinom između koraka i kasa, pazeći da nepotkovane

životinje ne ohrome ili iscrpe.Ubrzo nakon što je svanulo pronašli su berberskitabor.ČetiriiscrpljenakonjakojejeVoluksbiospremanzamijenitiodmornima,bilisuboljiodbilokojegakonjakojegasuimaliBerberi,amazgesuimbilepriličnonepoznate,takodasudobilipetkonjainastavilineumoljivojahaticijelidan.Kakojeuzeošešir,Sulasesakriopodnjegovširokobodiznojiose.UbrzonakonštosesmračilostiglisudologorakraljaBokha,građenasličnokao

štojebiograđenJugurtin,alivećega.Ondje,dalekoodstražarskihpoložaja,Sulajezastaoizaustaviokonja,povukavšičudneuzde.»Nijetozbognepovjerenja,kraljevićuVolukse«,rekaoje,»negoosjećamtrnceu

prstima.Tisikraljevsin.Možešbezpitanjaujahatiiizjahatiukojegoddobadanailinoći.Ajasam,savršenojeočito,stranac,netkonepoznat.Izatoćulećinapodismjestiti se najudobnije štomogu, pa pričekati da se vidiš s ocem, uvjeriš da je

dobroivratišsepomene.«»Jatonebihučinio«,rekaojeVoluks.»Zaštone?«»Škorpioni.«Sulisusenaježiledlakenavratu,moraoseprisilitidanagonskineskoči.Budući

da u Italiji nije bilo otrovnih kukaca, nije postojaoRimljanin ili Italik kojemu senisugadilipauciiškorpioni.Tihojeudahnuo,zanemarujućihladnegraškeznojanačelu, pa zvijezdama osvijetljeno lice, nepotaknuto bilo kakvim zanimanjem,okrenuopremaVoluksu.»E,pasigurnonenamjeravamstajatiovdjetolikokolikotebibudetrebalodase

vratiš, a i neću se više popeti na onu životinju«, rekao je, »tako da ću se izložitiopasnostisaškorpionima.«»Kakohoćeš«,odvratio jeVolukskojisevećtolikodivioSulida je todivljenje

došlo gotovo do razine obožavanja junaka, a sada mu se pridružilo istrahopoštovanje.Sulajelegaonameko,pješčanotlo,iskopaoudubljenjezabok,oblikovaohumak

zastražnjidiovrata,usebisepomolioiobećaodaćeprinijetižrtvuFortunibudeligazaštitilaod škorpiona,zatvoriooči iodmahzaspao.Kadasečetiri sataposlijeVoluksvratio,zatekaojeSulutakoimogaogajeubiti.NoFortunajeutodobabilanaklonjenaSuli–Voluksjebioiskrenprijatelj.Noćjebilahladna.Sulujeboljelocijelotijelo.»Oh,ovošuljanjenaokolopoput

uhodeposaojezamlađegčovjeka!«rekaoje,pruživširukupremaVoluksudamupomogneustati.OndajeizaVoluksarazabraonekusjenuiukočiose.»Uredu je,LucijeKornelije, to jeprijateljmojegaoca,kralja.ZoveseDabar«,

rekaojebrzoVoluks.»Još jedan rođak tvojega oca, kralja, pretpostavljam?« »Zapravo, ne. Dabar je

Jugurtin rođak i,kao iJugurta,nezakoniti sin jedneBerberke.Došao jeknama–jer,Jugurtaviševolibitijedinokraljevskokopilenasvojemdvoru.«Pružili sumuploškuslatkoga,nerazvodnjenavina.Sulaga jepopionaiskap,ne

zastavšinidaudahne.Bolseodmahsmanjila,osjećajpothlađenostinestao.Bilisutuimedenikolači,komadjakozačinjenekozletineijošjednaploškaistogavinakojeseSuliutomtrenutkuučinilonajboljimvinomkojejeikadauživotupio.»O,boljeseosjećam!«rekaojeistežućimišićeirastežućicijelotijelo.»Kojesu

novosti?«»Trnci u prstima dobro su te upozorili, Lucije Kornelije«, rekao je Voluks.

»Jugurtajeprvidošaodomojegaoca.«»Jesamliizdan?«»Ne,ne!Nosveseipakpromijenilo.PrepustitćuDabarudatitoobjasni,onjebio

ondje.«DabarječučnuopokrajSule.»ČinisedajeJugurtačuozaizaslanstvokojejeGaj

Marijeposlaomojemukralju«,tihojerekao.»Naravno,pretpostaviojedasezatomoj kralj nije vratio u Tingis, pa je odlučio ostati u blizini, smjestiti se izmeđumojegakraljaisvakogaizaslanstvaGajaMarija,biloskopna,bilosmora.Iposlao

je jednogaod svojih najviših velikaša,Aspara, da sjedne zdesnamojemukralju iprisustvuje svim razgovorima između mojega kralja i očekivanih Rimljana.»Razumijem«,rekaojeSula.»Štonamjesadačiniti?«»SutraćetekraljevićVoluksodvesti domojega kralja kao da ste zajedno dojahali iz Ikozija – srećom,AsparvečerasnijevidioVoluksakadajedošaoulogor.RećićešmojemkraljudatešaljeGajMarijeidatijeonnarediodadođeš,anedatemojkraljpozvao.ZatražitćešodmojegakraljadaostaviJugurtu,aonćetoodbiti,alineizravno.Rećićetidasedesetdanautaborišublizinidokonnerazmisliotomeštosimupredložio.Tićešotićiutajlogoripričekati.Međutim,mojćesekraljsutranavečersastatistobomna drugome mjestu i tako ćete moći razgovarati bez straha. Dabar je gorljivopogledaoSulu.»Jelitozadovoljavajuće,LucijeKornelije?«»Sasvim«,odgovoriojeSulaisnažnozijevnuo.»Jedinijeproblemutomeštone

znamgdjećuvečerasspavatiigdjesemoguoprati!Smrdimpokonjimaineštomigmižepomeđunožju.«»Volukstijeublizinipodignuoudobanlogor«,rekaojeDabar.»Ondameodvedi

donjega«,odvratiojeSulaiustao.SUTRADANJESulaobaviolažnirazgovorsBokhom.Nijebiloteškopogoditikoji

je od prisutnih plemenitaša Jugurtin uhoda, Aspar. Stajao je lijevo od Bokhovaveličanstvenastolca–mnogoveličanstvenijegaodčovjekakojijenanjemusjedio–initkomusenijeusudiopribližitinitigajegledaoopušteno,onakokakosegledajuonikojegodinamapoznajemo.»Što da učinim, Lucije Kornelije?« jaukao je Bokh te večeri nakon što je pao

mrak,kadaseneprimijećensastaosaSulomnaudaljenostiiodSulinaiodnjegovatabora.»UsluguRimu«,odvratiojeSula.»SamomirecikakvuusluguRimželi iučinitćuto!Zlato–dragulje–zemlju–

vojnike–konjicu–pšenicu–samoreci,LucijeKornelije!TisiRimljanin,sigurnoznašštoonatajanstvenaporukasenataznači!Jer,kunemtisedajaneznam!«drhtaojeBokhodstraha.»Sveštosiupravonabrojio,kraljuBokh,Rimmožedobitiibeztajanstvenosti«,prezirnojeodgovorioSula.»Što onda? Samomi reci što!« preklinjao jeBokh. »Mislim da si to i sam već

shvatio,kraljuBokh.Noneželišpriznati!«odvratio jeSula.»I jasnomi je zašto.Jugurta!RimželidamupredašJugurtu,umiru,bezprolivenekrvi.UAfricijevećpreviše krvi proliveno, previše zemlje uništeno, previše gradova i sela spaljeno,previše bogatstva rasuto. No dok god Jugurta bude na slobodi, taj će se strašangubitak nastavljati. Osakaćivat će Numidiju, stvarati nelagodnost Rimu – aosakaćivatćeiMauretaniju.Izato,kraljuBokh,dajmiJugurtu!«»Tražiš od mene da izdam svojega zeta, oca mojih unuka, mojega rođaka po

Masinisinojkrvi?«»Upravotako«,rekaojeSula.Bokhjepočeojecati.»Nemogu!LucijeKornelije,nemogu!MismoBerberi,kao

i Kartažani, veže nas isti zakon nomadskih naroda. Sve, LucijeKornelije, sve ćuučinitidazaslužimtajsporazum.Odnosno,učinitćusveosimizdatikćerinamuža.«»Sveostalojeneprihvatljivo«,hladnojerekaoSula.»Mojminarodnikadanebi

oprostio!«»Rimtinikadanećeoprostiti.Atojegore!«»Nemogu«,plakaojeBokh.Iskrene suze slijevale sumu se niz lice, svjeducajući mu na pomno zakovrčanojbradi.»Molimte,LucijeKornelije,molimte!Nemogu!«Sula mu je prezirno okrenuo leđa. »Onda nikada nećemo potpisati sporazum«,

zaključioje.Svakoga dana sljedećih osam dana nastavljala se farsa.Aspar i Dabar jahali su

izmeđuSulinaudobnamalog tabora ikraljevapaviljona,nosećiporukekojenisuimalenikakveveze spravimproblemom.Ono jeostalo izmeđuSule iBokha i onjemuseraspravljalosamonoću.Međutim,zaključiojeSula,bilojejasnokaodandaVoluksznaočemujezaistariječjergajeizbjegavaoštojevišemogao,akadabiseividiosnjim,izgledaojeljutito,povrijeđeno,zbunjeno.Sulajeuživao.Otkriojedamusesviđaosjećajmoćiiveličanstvenostikojemu

dajepoložajrimskogaizaslanika,uživaojeunemilosrdnomkapanjuvodekojejeiscrpljivalotajtakozvanikraljevskikamen.On,kojinijebiokralj,imaojevlastnadkraljevima. On, Rimljanin, imao je pravu moć. I bila je opojna, nevjerojatnozadovoljavajuća.OsmenoćiBokhjepozvaoSulunatajnomjestonakojemususesastajali.»Uredu,LucijeKornelije,pristajem«,rekaojekralj,očijucrvenihodsuza.»Odlično!«odgovorioježustroSula.»No,kakoćutoizvesti?«»Jednostavno«,odgovoriojeSula.»PošaljiAsparaJugurtiiporučimudaćešme

izdati.«»Nećemipovjerovati«, neutješno je rekaoBokh. »Hoće, naravno!Vjerujmina

riječ,povjerovatće.Dasuokolnostidrukčije,kralju,upravobitomoždairadio.«»Alitisisamokvestor!«Sulasenasmijao.»Što,želišrećidamislišdarimskikvestornijejednakovrijedan

kaonumidskikralj?«»Ne!Ne,naravnodane!«»Da ti objasnim, kralju Bokh«, nježno je počeo Sula. »Ja sam rimski kvestor i

istinajedatajnaslovuRimuznačisamonajnižegčlananasenatorskojljestvici.Noja sam i patricijKornelije –moja je obitelj obitelj ScipionaAfričkog i ScipionaEmilijana, a moja je loza mnogo starija, mnogo plemenitija nego tvoja iliJugurtina. Kada bi Rimom vladali kraljevi, ti bi kraljevi vjerojatno bili članoviobiteljiKornelije. I–posljednje,alinikakonenajmanjevažno–moja jesuprugasestra supruge Gaja Marija. Naša su djeca prvi rođaci. Je li ti sada sve torazumljivije?«»Jugurta–znaliJugurtasveto?«šapnuojemauretanskikralj.»MalotogapromakneJugurti«,rekaojeSula,zavalioseipričekao.»Dobro,LucijeKornelije,bitćekakokažeš.PoslatćuAspara

Jugurtiiponuditimudateizdam.«Kraljjeustao,pomaloizlizanadostojanstva.»Ali,morašmirećitočnokakoželišdatoučinim.«Sula se nagnuo naprijed i odrješito progovorio. »Zatražit ćeš da Jugurta dođe

ovamo prekosutra navečer i obećat ćešmu da ćešmu predati rimskoga kvestoraLucijaKornelijaSulu.Obavijestitćešgadajetajkvestorsamutvojemtaboruidate pokušava nagovoriti da udeš u savezništvo sGajemMarijem.On zna da je toistinajermujeAsparvećjavio.Znaidaukruguodstopedesetkilometaranemarimskihvojnika,pasenećezamaratitimedasasobompovedevojsku.Imislidatepoznaje,kraljuBokh,panećenisanjatidabionmogaobititajkojićebitipredan,aneja.«SulasepretvaraodanevidikakoseBokhlecnuo.»Jugurtasenebojitebeilitvojevojske.BojisesamoGajaMarija.Budiuvjeren,doćićeidoćićevjerujućiusveštomujeAsparrekao.«»AlištoćuučinitikadaseJugurtanevratiusvojtabor?«upitaojeBokhponovno

zadrhtavši.Sulaseopakonasmiješio.»Savjetujemti,kraljuBokh,daonogatrenutkakadami

predašJugurtu,srušišlogoripodešpremaTingisuštobržemožeš.«»Ali zar tineće trebatimojavojskadazadržiš Jugurtuzarobljenim?«drhteći se

kralj zagledaouSulu. »Nemaš ljudekoji će ti pomoći dagaodvedešu Ikozij!Anjegovjelogornapolaputaonamo.«»Trebamsamodobrelanceiokoveišesttvojihnajbržihkonja«,rekaojeSula.

SULASEUHVATIO kako se veseli sukobu i ni na trenutaknije posumnjaou sebe iliosjetio zabrinutost.Da, njegovo će ime biti zauvijek povezano sa zarobljivanjemJugurte.Neće biti važno što je postupao prema naredbamaGajaMarija.Njegovasmionost,razboritostipoduzetnosttosuomogućiliitomunitkonećemoćioduzeti.NijenimisliodaćemuGajMarijepokušatioduzeti zasluge.GajMarijenijebiočastohlepan, znao je da je slave dobio i više nego štomu je potrebno. I neće seprotiviti tomudapričao Jugurtinuzarobljivanjuprocuri.Osobnuslavu,potrebnupatricijudamuosiguraizborzakonzula,sprečavalaječinjenicadapatricijnemožebiti plebejski tribun. Stoga je patricij morao pronaći druge načine da dobijepristanak i pobrinuti se da biračko tijelo sazna da je on vrijedan potomak svojeobitelji. Jugurta je Rim skupo stajao. I cijeli će Rim znati da je LucijeKornelijeSula,neumornikvestor,samuspiozarobitiJugurtu.I zato je, kada se pridružio Bokhu na putu prema dogovorenumjestu, bio pun

samopouzdanja,vedar,jedvačekajućidatoobavi.»Jugurta neće očekivati da budeš u lancima«, rekao jeBokh. »Onmisli da si ti

zatražio da ga vidiš, s namjerom da ga nagovoriš da se preda. I uputio me dapovedemdovoljnoljudidatezarobim,LucijeKornelije.«»Dobro«,odsječnojeodgovorioSula.KadajeBokhujahaosaSulompokrajsebeivelikomjedinicommaurskekonjice

iza sebe, Jugurta je čekao, praćen samo nekolicinom svojih velikaša, uključujućiAspara.Podbovši konja, Sula je jurnuo ispred Bokha i otkasao ravno do Jugurte, pa

skočionatloiispružiorukukaozajedničkipokretmiraiprijateljstva.»KraljuJugurta«,rekaojeipričekao.Jugurtajespustiopogledpremaispruženojruci,pasjahaoiprihvatioje.»Lucije

Kornelije.«Dok se to događalo, maurska je konjica u tišini napravila krug oko središnjih

sudionika i dok su Sula i Jugurta stajali rukujući se, Jugurtino se zarobljivanjeodviloglatkoičisto,onakokaoštobičakiGajMarijemogaopoželjeti.Numidskivelikašisvladanisu,adanitkonimačizkoricaizvadionije,aJugurtajeuhvaćenprečvrstodabiseopiraoisrušennatlo.Kadasugaponovnopodignulinanoge,ina zapešćima i na gležnjevima imao je teške okove povezane lancima, onolikodugačkimkolikojebilopotrebnodasepognutovuče.Njegove su oči, primijetio je Sula pri svjetlu baklje, bile vrlo blijede za tako

tamnačovjeka.Biojeikrupaniudobromfizičkomstanju.Nogodinesumusilnopritisnulelicenakojemuseisticaokukastnos,takodasečiniomnogostarijimodGajaMarija.Sulajeznaodagamožeodvestionamokamotrebabezpratnje.»Stavite ga na velikoga riđana«, uputio je Bokhove ljude i stajao pozorno

promatrajućikakoprivezujulancezaposebnepetljenapreinačenusedlu.Tadajeprovjeriokolanibrave.Nakontogagajenetkopogurnuodasepopnena

drugogriđana,pajeuhvatiouzdeJugurtinakonjaivezaoihzasvojesedlo.KadabiJugurta odlučio podbosti svojega konja kako bi pojurio, ne bi imao dovoljnomanevarskoga prostora, a ne bi mogao ni Suli uzeti uzde. Četiri pričuvna konjasvezanasuzajednoipriličnokratkimkonopcemvezanazaJugurtinosedlo.Sadajebio dvostruko opterećen. I, naposljetku, kako bi bio sasvim onemogućen, još jejedanlanacpričvršćenzaokovnaJugurtinudesnomzapešću,anjegovdrugikrajzaokovnaSulinulijevuzapešću.Otkada je Jugurta zarobljen, Sula nije prozborio ni riječ sMaurima. Sada je, i

dalješuteći,podbokonjaiodjahao,aJugurtinjekonjposlušnopošaozanjimkadasusenategnulilancikojimajebiovezanzanjega.Pratilasuihonačetiripričuvnakonja.Vrlobrzosvisukonjinestaliusjenamaizmeđustabala.Bokhjeplakao.VoluksiDabarbespomoćnosugapromatrali.»Oče, dopustimi da ga uhvatim!« iznenada je zamolioVoluks.Onakovezanne

možebrzoputovati–mogugasustići!«»Prekasno je!« Uzevši otmjen rupčić koji mu je sluga pružio, kralj Bokh je

obrisao oči i ispuhao nos. »Taj neće dopustiti da ga se uhvati. U usporedbi sLucijemKornelijem Sulom koji je Rimljanin,mi smo bespomoćno djetešce. Ne,sine moj, sudbina jadnoga Jugurte nije u našim rukama. Moramo misliti naMauretaniju. Vrijeme je da se vratimo kući, u svoj voljen Tingis. Možda ne

pripadamosvijetuSrednjega(Sredozemnoga)mora.«

OTPRILIKE KILOMETAR I POL Sula je jahao bez riječi, jednakom brzinom kao i napočetku. Svoje oduševljenje, silan užitak zbog vlastite izvrsnosti držao je u sebijednakočvrstokaoštojevezaosvojegazarobljenika,Jugurtu.Da,razglasilidobrosveštosedogodilo,bezumanjivanjapostignućaGajaMarija,pričaotomekakojezarobio Jugurtu pridružit će se onim predivnim pričama koje su majke pričalesvojoj djeci – skokumladogaMarkaKurcija u provaliju naForumuRomanumu,herojsko djelo Horacija Kokla kada se na drvenome mostu borio protiv LarsaPorsenaizKluzija,pakadajeGajPopilijeLenasnacrtaokrugokonogusirijskogakralja, Lucije Junije Brut ubio izdajničke sinove, a Gaj Servilije Ahala SpurijaMelija koji je trebao postati rimskim kraljem – da, Sulino zarobljivanje Jugurtepridružitćesesvimtimimnogimdrugimpričamazalakunoćjerjeimalosveštojepotrebno,uključujućiijahanjeposredJugurtinatabora.Noonpoprirodinijebio romantičar, sanjar, i kada jedošlovrijemeda stane i

sjaši s konja, nijemubilo teškoprestati razmišljati o tome.Držeći se podalje odJugurte,uhvatio jekonopackojimsubilavezanačetiripričuvnakonja iprerezaoga,paposlaoživotinjeurazličitimsmjerovima,ciljanoihgađajućikamenjem.»Sadamijejasno«,rekaojeJugurta,gledajućiSulukakozagrivuhvatakonjana

kojemujeJugurtasjedioipenjesenanjega.»Moramojahatistopedesetkilometarana istim konjima, ha? Pitao sam se kako ćeš me prebaciti s jedne životinje nadrugu.«Podrugljivosenasmijao.»Mojakonjicaćetesustići,LucijeKornelije!«»Nadamsedaneće«,odvratiojeSulapodbovšizarobljenikovakonja.Umjestodanastavenasjeverpremamoru,uputiosenaistok,prekomalenizinei

jahalisupetnaestkilometarakrozranuljetnunoćbezvjetra,aputimjeosvjedjavaosrebrn mjesec sa zapada. Onda se u daljini pred njima počeo nazirati planinskimasiv, sasvim crn. Ispred njega, mnogo bliže, bila je gomila golemih, okruglihstijenanabacanihnahrpeionesuseprijetećiuzdizaleiznadraštrkanih,zakržljalihstabala.»Točno smo tamo gdje bismo trebali biti!« radosno je uskliknuo Sula i glasno

zazviždao.Njegov ligurskikonjički eskadron razlio se izzaklonakoji supružalevelike, oble stijene. Svaki muškarac imao je još dva pričuvna konja. U tišini sujahalipremaSuliinjegovuzarobljeniku.Osimdodatnadvakonja,imalisuidvijemazge.»Prije šest dana sam ih poslao ovamo da me čekaju, kralju Jugurta«, rekao je

Sula. »KraljBokhmislio je da samunjegov tabor došao sam, ali, kao što vidiš,nisam.RekaosamPublijuVagijenijudamepotajnopratinakonju,aondasamgaposlaoposvojutrupuizatražiodameovdječekaju.«Oslobođen okova, Sula je nadgledao svoje vojnike dok su premještali Jugurtu

kojijesadabiovezanzaPublijaVagijenija.Uskorosuponovnojahali,idućiprema

sjeveroistokukakobiulukuodmnogokilometarazaobišliJugurtinlogor.»Pretpostavljamdami,vašekraljevskoveličanstvo«,pretjeranoseustručavajući,

progovorio je Publije Vagijenije, »ne biste znali reći gdje bih mogao pronaćipuževeuokoliciCirte?IlibilogdjedrugdjeuNumidiji?«DOKRAJALIPNJAratuAfricijebiogotov.NekojevrijemeJugurtabiosmještenu

prikladno udobnim odajama uUtici dok suMarije i Sula sve spremali. Tamo sudovedenaidvanjegovasina,JampsaiOksinta,damupravedruštvodoksenjegovdvorraspadao,apočinjalautrkazavisokepoložajepodnovomvlašću.Senat je s kraljem Bokhom sklopio sporazum o prijateljstvu i savezništvu, a

kraljevićGauda,invalid,postaojekraljemznatnosmanjeneNumidije.BokhjeodRima dobio dodatno područje, previše zauzet drugdje da bi toliko širio svojuprovinciju.Čim su mala flota dobrih brodova i stabilno vrijeme osigurali neometano

putovanje, Marije je kralja Jugurtu i njegove sinove ukrcao na jedno od tihunajmljenihplovila i poslao ihuRimna čuvanje.Numidskaprijetnjanestala je sobzorakadajesnjeganestaoiJugurta.S njima je plovio Kvint Sertorije koji je silno želio doživjeti pohod protiv

Germana u Galiji s onu stranu Alpa. Od svojega rođaka Marija zatražio jedopuštenjedaode.»Jasamborac,GajuMarije«,rekaojeozbiljanmladicontubernalis,»aborba je

ovdjezavršila.PreporučimesvojemprijateljuPublijuRutilijuRufuidopustimidamuslužimuGalijisonustranuAlpa!«»Pođi smojimblagoslovom izahvalnošću,KvinteSertorije«, rekao jeMarije s

neobičnomprivrženošćuuglasu.»Ipozdravimajku!«Sertorijevoseliceozarilo.»Hoću,GajuMarije!«»Zapamti,mladiSertorije«,rekaojeMarijeonogadanakadasuKvintSertorijei

Jugurta zaplovili prema Italiji, »da ćeš mi trebati u budućnosti. Zato se čuvaj ubitkama,budešlidovoljnosretandaihpronađeš.Rimjenagradiotvojuhrabrostivještinufalerama,torkvesimainarukvicama–sveodzlata.Rijetkačastzanekogatakomlada.Alinemojnagliti.Rimućeštrebatiživ,anemrtav.«»Ostatćuživ,GajuMarije«,obećaojeKvintSertorije.»Inemojotićiutajsvojrat

čim stigneš u Italiju«, prekorio ga jeMarije. »Provedi najprije nešto vremena sasvojommilommajkom.«»Hoću,GajuMarije«,obećaojeKvintSertorije.Kadajemomakotišao,Sulajepodrugljivopogledaosvojeganadređenog.»Kada

si snjim,kvocaš takozabrinutokaoda sikvočkakoja sjedina jednome jedinomjajetu.«Marijepodrugljivootpuhne.»Glupost!Njegovamijemajkarođakinja,pasumi

zbogtogaionionadragi.«

»Manaravno«,rekaojeSulanacerivšise.»Hajde,LucijeKornelije,priznajdatijemladiSertorijedragkolikoimeni!«»Priznajem bez zadrške.Bez obzira na to,GajuMarije, ja uz njega ne počnem

kvocatikaokvočka!«»Mentulamcaco!«rekaojeMarije.Itojebiokrajrazgovora.

Uz RUTILIJU, KOJA JE BILA jedina sestra Publija Rutilija Rufa, vezala seneobičnaznačajka–bilajeudanazadvabrata.Priječetrnaestakgodinasuprugjojje bio Lucije Aurelije Kota, konzul zajedno s Lucijem Cecilijem MetelomDalmatikom,pontifexommaximusom. Iste je godineGajMarije bio pučki tribun iizazvaojeMetelaDalmatika,pontifexamaximusa.Rutilija jezaLucijaAurelijaKotupošlakaodjevojka.On jebiooženjen iprije

togatejevećimaodevetogodišnjegsinakojisezvaoLucije,poputnjega.VjenčalisusegodinunakonštojeFregelesravnjensazemljomzbogpobuneprotivRima,aonegodinekadajeGajGrakhoprviputizabranzapučkogatribunadobilisukćerkoju sunazvaliAurelija.SinLucijaKoteu to je doba imaodeset godina i bio jevrlosretanštojedobiomalupolusestrujermusepomajkaRutilijasilnosviđala.KadajeAurelijaimalapetgodina,njezinotac,LucijeAurelijeKota, iznenadaje

umro, samo nekoliko dana nakon što mu je istekao mandat konzula.Dvadesetčetverogodišnja udovicaRutilija utjehu je potražila u LucijevumlađemubratuMarkukojijošnijepronašaoženu.Izmeđunjihserodilaljubavi,uzočevoibratovodopuštenje,jedanaestmjesecinakonsmrtiLucijaKote,Rutilijaseudalazasvojega djevera, Marka Aurelija Kotu. Sa sobom je pod Markovo krilo dovelaposinka, Markova nećaka, Lucija Mlađeg, i kćer, Markovu nećakinju, Aureliju.Obitelj se brzo povećavala. Ni godinu dana poslije Rutilija jeMarku rodila sinaGaja,pasljedećegodinedrugogasina,MarkaMlađega,inaposljetkutrećegasina,Lucija,sedamgodinaposlije.Aurelijajeostalajedinoženskodijete.Sočevejestraneimalastarijegpolubrata,a

smajčinetrimladapolubrata,kojisujojujednobiliiprvirođacijerjenjezinotacbionjihovujak,anjihovotacnjezin.Tojeitekakoznalozbunitionekojinisuznali,posebnokadbitoobjašnjavaladjeca.»Onamijerođakinja«,rekaobiGajKota,pokazujućinaAureliju.»Onmijebrat«,odgovorilabiAurelija,pokazujućinaGajaKotu.»Onmijebrat«,tadabirekaoGajKota,pokazujućinaMarkaKotu.»Onamijesestra«,javiobiseMarkoKota,pokazujućinaAureliju.»Onmijerođak«,naposljetkubireklaAurelija,pokazujućinaMarkaKotu.Mogli su tako satima i nije čudo da većina ljudi ne bi uspjela sve shvatiti. No

složenekrvnevezenisunimalosmetale tojodlučnoj, tvrdoglavojdjecikojasuse

međusobno slagala i voljela. Svi su oni uživali u toplom odnosu s Rutilijom injezinimdrugimsuprugom,AurelijemKotom,kojisusemeđusobnoobožavali.Obitelj Aurelije bila je jedna od slavnih obitelji, a njezina sporedna loza –

AurelijevciKote–priličnojedugoimalamjestousenatu,iakojeplemenitostkojudajekonzulskipoložajsteklateknedavno.Bogati,zahvaljujućipametnomulaganju,golemim zemljištima dobivenim u nasljedstvo i mnogim mudro sklopljenimbrakovima, Aurelijevci Kote mogli su sebi dopustiti rođenje mnogo sinova, nemorajućisebrinutidaćenekogaodnjihmoratidatinaposvojenje, idavanjevišenegopristojnamirazakćerima.StogasudjecakojasuživjelapodkrovomMarkaAurelijaKoteinjegovesupruge

Rutilijebilavrlopoželjnazabrak,alisu,osimtoga,biliilijepi.AAurelija,jedinadjevojčicameđunjima,bilajenajljepšaodsvih.»Bez mane!« mislio je Lucije Licinije Kras Govornik, jedan od njezinih

najrevnijih–inajvažnijih–prosaca.Onjevolioraskoš,alibiojeivrlooštrouman.»Veličanstvena!« tako ju jeopisaoKvintMucijeScevola,najboljiprijatelj iprvi

rođakKrasaGovornikakojisetakođerupisaonapopisprosaca.»Uznemirujuća!«rekaojeMarkoLivijeDruz.OnjebioAurelijinrođakisilnose

želiooženitinjome.»Helena Trojanska« – tako ju je opisao Domicije Ahenobarb Mladi, tražeći

njezinuruku.Uistinu, situacija je zaista bila upravo onakva kakvom ju jePublijeRutilijeRuf

opisaoGajuMarijuupismukojemujeposlao–sviuRimuželjelisurukunjegovenećakinjeAurelije.Toštojepriličanbrojprosacavećimaožene,nijeihničiniloneprikladnima,niobeščašćivalo–rastavabrakalakosedobivala.AAurelijinmirazbiojetolikovelikdasečovjeknijemoraobrinutizbogtogaštoćeizgubitimirazprijašnježene.»ZaistaseosjećamkaokraljTindarejkadajesvakivažnijikraljevićikraljdošao

odnjegatražitiHeleninuruku«,rekaojeRutilijiMarkoAurelijeKota.»OnjeimaoOdisejadamupomogneriješititajproblem«,primijetilajeRutilija.»Pa,voliobihdagaijaimam!Komegoddajedam,uvrijeditćusveostalekojije

nedobiju.«»BaškaoiTindarej«,klimnulajeRutilija.AondajeOdisejMarkaKotedošaona

večeru. No, on je zapravo prije bio Uliks jer je Publije Rutilije Ruf bio praviRimljanin.Kadasudjeca,uključujućiAureliju,otišlanaspavanje,razgovorse,kaoi obično, prebacio na temunjezina braka.RutilijeRuf slušao je sa zanimanjem i,kadajedošaotrenutak,ponudiojerješenje.SestriinjezinusuprugunijerekaodajeGajMarije,čijejekratkopismoizAfrikeupravoprimio,onajkojijezaistariješioproblem. »Jednostavno je, Marko Aurelije«, rekao je. »Ako jest, onda sam japrevišeblizudabih tovidio«, zaključio jeMarkoKota.»Prosvijetlime,Ulikse!«RutilijeRufsenasmiješio.»Ne,zaistanemasmislaizsvegatogapravitipredstavu

kakvujeUliksnapravio«,rekaoje.»OvojesuvremenRim,anedrevnaGrčka.Nemožemozaklatikonja,prerezatiganačetiridijelainatjeratisveAurelijineproscedastanunanjegaizakunutisenapodaničkuvjernost,MarkoAurelije.«»Svakako ne prije nego što budu znali tko je sretan dobitnik!« rekao je Kota

smijućise.»KakosuromantičnitistariGrcibili!Ne,PublijeRutilije,bojimsedamiimamoposlaspravdaškinastrojenimrimskimcjepidlakama.«»Upravotako«,složioseRutilijeRuf,»Hajde,brate,oslobodinasnevoljeirecinam«,nagovaralagajeRutilija.»Kao što sam rekao, dragamojaRutilija, jednostavno je.Dopustite djevojci da

samaodaberemuža.«Kotainjegovasuprugazačuđenosugapogledali.»Zaistamislišdajetomudro?«

upitaojeKota.»U ovoj situaciji problem se neće moći riješiti mudrošću, pa što možete

izgubiti?« upitao jeRutilijeRuf. »Nije vampotrebno da se uda za bogataša, a navašem popisu nema nijednoga lovca na miraz, pa njezin izbor ograničite na tajpopis.Usto,Aurelijevci,JulijevciiKornelijevcineprivlačeonekojiseželeuspetidruštvenimljestvama.Osimtoga,Aurelijajevrlorazumna,nimalosentimentalnaisvakako ni najmanje romantična.Ona vas neće iznevjeriti,moja djevojka to nećeučiniti!«»Upravu si«, rekao jeKota, klimajući. »Mislimda ne postojimuškarac koji bi

Aurelijimogaozavrtjetiglavom.«I tako sutradan Kota i Rutilija pozvaše Aureliju u dnevnu sobu njezine majke,

namjeravajućijeobavijestitiotomeštosuodlučilionjezinojbudućnosti.Ušla je–nijesezanosila,njihala,koračalavelikimkoracima,prenemagalaseu

hodu.Bila jedobra,običnahodačica,hodala je žustro i sposobno,discipliniranihbokova i stražnjice, ramena zabačenih unatrag, brade uvučene, podignute glave.Moždanjezinotijelonijebilopretjeranoraskošnojerjeimalavisokairavnaprsa,ali odjeću je nosila besprijekorno uredno, nije nosila cipele na petu od pluta iprezirala je nakit. Gusta i ravna blijedosmeda kosa bila je snažno začešljana idignutaučvrstupundukojase,gledanosprijeda,nijevidjela, takodajoj licenijeublažavala raspuštena kosa. Kozmetički preparati nikada joj nisu okaljali jedru,mliječnobijeluputbezmane,laganorumenunanevjerojatnimjagodičnimkostimaimaloizraženijeružičastuuudubinamaispodnjih.Ravanivisokogahrpta,kaodagajePraksitelisklesao,nosjojjebiopredugdabimusemoglenaćizamjerkezbogkeltske krvi i stoga mu je mogao biti oprošten nedostatak značaja – drugimriječima, nedostatak pravih rimskih izbočina i kvrga. Sočno grimizne, prekrasnonaboraneukutovima,usnesujojposjedovaleizvijenostkojajemuškarceizluđivalaod želje da ih ljube dok se ne rastvore poput cvijeta. Na tom predivnom licu uoblikusrca,srupicomnabradiiširokim,visokimčelom,isticalesusegolemeočizakojesusvitvrdilidanisutamnoplavenegoljubičaste,uokvirenedugimigustim

trepavicama, nadsvodene tankim, zaobljenim, paperjastim crnimobrvama.Mnogesu se rasprave vodile na muškim zabavama (jer se sa sigurnošću moglopretpostavitidaćesemeđugostimanaćidvailitrinjezinaprosca)otomeučemujeAurelijina draž. Neki su govorili da je nalaze u onim zamišljenim, udaljenimljubičastimočima,drugisutvrdilidajeunevjerojatnojčistoćinjezinekože,trećisuse odlučili za isklesanu odlučnost njezinih crta lica, a nekoliko ih je strastvenomrmljaloonjezinimusnama,rupicinabradiiliveličanstvenimrukamaistopalima.»Nijedno od toga, a ipak sve to«, zarežao je Lucije Licinije Kras Govornik.»Budale! Ona je raspuštena vestalska djevica – ona je Dijana, a ne Venera.Neuhvatljiva.Iutomejenjezinadraž.«»Ne, njezina je draž u onim ljubičastim očima«, rekao je Skaur, mladi sin

princepsasenatuskojisezvaoMarko,kaoinjegovotac.»Ljubičastajepravaboja!Plemenita!Onaježivući,dišućiznak.«Alikada ježivući,dišućiznakušaoumajčinusobu,smiren ibesprijekorankao

uvijek,uznjeganijeušladrama.Zaista,Aurelijinznačajnijepoticaodramu.»Sjedni,kćeri«,reklajeRutilija,smiješećise.Aurelijajesjelaiukriluprekrižila

ruke.»Želimo razgovarati s tobom o tvojem braku«, rekao je Kota i pročistio grlo,

nadajućisedaćeonarećineštoštoćemupomoćidasverazjasni.Nije mu ni najmanje pomogla. Samo ga je promatrala pokazujući slabašno

zanimanje–iništaviše.»Štotimislišotome?«upitalajeRutilija.Aurelijajenapućilausneislegnularamenima.»Pa,mislimdasesamonadamda

ćeteodabratinekogatkomisesviđa«,reklaje.»Pa,da,ijasetomunadam«,rekaojeKota.»Tkotisenesviđa?«upitalajeRutilija.»Gnej Domicije Ahenobarb Mlađi!« bez oklijevanja je Aurelija izgovorila

njegovopunoime.Kotajetoshvatio.»Jošnetko?«upitaoje.»MarkoEmilijeSkaurMladi.«»O,baššteta!«povikalajeRutilija.»Menijeonbašdrag,zaista.«»Slažemse,vrlojedrag«,reklajeAurelija,»aliplašljivje.«Kotanijenipokušao

sakritiširokosmijeh.»Zarnebiželjelaplašljivamuža,Aurelija?Ondabitimoglabitionakojavodiglavnuriječuobitelj!«»Dobra rimskaženanevodiglavnu riječuobitelji.«»TolikooSkauru.Naša je

Aurelijareklasvoje.Imalijoštkotkotisenesviđa?«»LucijeLicinije.«»Štosnjimnevalja?«»Debeoje.«Jošječvršćestisnulanapućeneusne.»Neprivlačantije,ha?«»Tojeznaknedostatkasamodiscipline,oče.«AurelijajeKotukatkadazvalaocem,

akatkadastricem,alinjezin izbornikadanijebionelogičan:kadaseurazgovoruosjećaloda imaočinskuulogu,zvalaga jeocem,akadaseponašaopoput strica,

biojestric.»Upravusi«,rekaojeKota.»Ima li netko među proscima za koga bi se željela udati?« upitala je Rutilija,

iskušavajućidrukčijipristup.Opustila je stisnute usne. »Ne, majko, ne baš. Nemam ništa protiv da ti i otac

donesetetuodluku.«»Štoželišodbraka?«upitaojeKota.»Mužakojiodgovaramojempoložajuikojiobožava...svojuplemenitudjecu.«»Odgovorkaoizudžbenika!«rekaojeKota.»Začistupeticu,Aurelija.«Rutilija je letimicepogledalasupruga,auočimajoj jezaplesaojedvaprimjetan

tračakuživanjausvemuovome.»Recijoj,MarkoAurelije,reci!«Kotajeponovnopročistiogrlo.»Pa,Aurelija,stvarašnammaliproblem«,rekao

je. »Kada samposljednji put brojio, imao sam trideset sedamslužbenihmolba zatvojuruku.Nijedanodtihprosacanemožeseotpisatikaoneprikladan.Nekiodnjihnamnogosuvišempoložajuodnas,nekisumnogobogatijiodnas–anekisučakina višem položaju i mnogo bogatiji! To nas dovodi u nepriliku. Ako ti miodaberemomuža,stećićemomnogoneprijatelja.Tonaspretjeranonemuči,aliubudućnostićepriličnootežatiživottvojojbraći.Siguransamdatorazumiješ.«»Razumijem, oče«, ozbiljno je rekla Aurelija. »Uglavnom, tvoj ujak Publije

dosjetiosejedinumogućemrješenju.Samaćešodabratimuža,kćeri.«ItakosedogodilodajeAurelijaodjednomizbačenaizravnoteže.Zapanjenogaje

pogledala.»Ja!«»Ti.«Dlanovima je pritisnula pocrvenjele obraze i prestrašeno se zagledala u Kotu.

»Alijatonemogu!«povikalaje.»Tonije–tonijerimski!«»Slažemse!«rekaojeKota.»NijeRimski.Rutilijskije.«»TrebaonamjeUliksda

nampokažeputi,srećom,imamogauobitelji«,reklajeRutilija.»O!« Aurelija se izvijala i uvijala. »O, o!« »Što je, Aurelija? Zar ne možeš

odlučitikogaćešodabrati?«pitalajeRutilija.»Ne,nijeo tomeriječ«,odgovorila jeAurelija,a lice joj jeponovnopoprimilo

uobičajenuboju,paproblijedjelo.»Nego,samo–o,dobro!«Slegnulajeramenimaiustala.»Smijemliotići?«»Smiješ,naravno.«Na vratima se okrenula i vrlo ozbiljno pogledala Kotu i Rutiliju. »Koliko

vremenaimamdadonesemodluku?«upitalaje.»Nemažurbe«,opuštenojeodgovorioKota.»Krajemsiječnjaimatćešosamnaest

godina, ali nigdje ne piše da se moraš udati istoga trenutka kada postanešpunoljetna.Nemorašžuriti.«»Hvala«,reklajeiizišlaizsobe.Njezina soba bila je jedna od sobica koje su izlazile na atrij i stoga je bila bez

prozora imračna.U takosigurnu ibrižnuobiteljskomgnijezdu jedinojkćerinijemoglobitidopuštenodaspavananekomemanjezaštićenumjestu.Ali,kakojebilajedinakćimeđutolikosinova,mnogojojseiugađaloimoglajelakoizrastiuvrlorazmaženumladudamudajeusebiimalaklicutakvemane.Srećom,nijejeimala.

ObiteljskomišljenjebilojedajeAurelijunemogućerazmazitijerusebinijeimalanijedan atom pohlepe ili zavisti. No to ne znači da je bila blage ćudi ili čaksimpatična. Zapravo, bilo ju je mnogo jednostavnije cijeniti i diviti joj se negovoljeti je – jer nije se previše davala. Dok je bila dijete, ravnodušno bi slušalastarijega brata ili jednoga od prva dva mlađa brata kako se hvale, a kada bi jojdosadilo,udarilabiihprekouhatakosnažnodabiimzazvonilouglaviiotišlabezriječi.Kakojebilajedinadjevojčica,njezinisuroditeljimislilidajojjepotrebanvlastiti

prostor, mjesto na koje dječaci neće smjeti zalaziti, pa su joj dali dosta veliku ipredivno osunčanu sobu pokraj peristilskoga vrta i vlastitu sluškinju, djevojku izGalije,Kardiksu,kojajebilapravidragulj.KadaseAurelijauda,Kardiksaćeotićisnjomudomnjezinasupruga.

LETIMIČANPOGLED naAurelijino lice kada je ušla u svoju radnu sobuKardiksi jepokazao da se upravo dogodilo nešto važno. Međutim, nije ništa rekla niti jeočekivala da joj Aurelija kaže što se dogodilo jer u srdačnu i ugodnu odnosugospodariceisluškinjenijebiloidjevojačkihispovijedi.BilojejasnodaAurelijaželibitisamaistogajeKardiksaotišlaizsobe.Ukusvlasnicesobeocrtavaoseposvuda:većinazidovaimalajeokrugleotvoreu

kojimasubili svitciknjiga,nastolusubilipraznipapiri,pisalaod trske,voštanepločicezapisanje,lijepakoštanapisaljkazapisanjepovosku,pločicetintekojejetrebalorastopitiuvodi,poklopljenatintarnica,vrećicapunasitnapijeskazaupijanjetinteiabacus.Ujednomkutubiojeveliktkalačkistan,azidoviizanjegabilisupuniklinovaza

koje su bila zakvačena brojna vunena klupka, raznih debljina i u bezbroj boja –crvenojiljubičastoj,plavojizelenoj,ružičastojikrem,žutojinarančastoj–jerjeAurelija tkala tkaninu za svu svoju odjeću i voljela je jarke nijanse. Prekotkalačkoga stana bila je prebačena vrlo tanka, prozračna tkanina boje plamena,satkana od tankih vunenih niti –Aurelijin svadbeni veo, pravi izazov.Tkanina zahaljinu,boješafrana,većjebiladovršenailežalapresavijenanapolicidotrenutkakada će ga sašiti u haljinu.Rezanje i šivanje odjeće prije nego što jemladoženjaugovorompotvrđendonosilojenesreću.Kakojeimaladarazato,Kardiksajevećnapola dovršila izrezbaren paravan od vrlo dojmljiva afričkog drva. Komadićiulaštena kalcedona, jaspisa, karneola i oniksa koje je namjeravala umetnuti upregradu u obliku listova i cvjetova pomno su spremljeni u izrezbarenu drvenukutiju,jošjedanprimjernjezinevještine.Aurelija je išla po sunčanoj strani sobe, zatvarajući kapke, ali ostavljajući

rebrenice podignutima kako bi u sobu ulazili svjež zrak i prigušeno svjetlo.Činjenicadasukapcizatvorenibilajeznakdaneželidajojitkosmeta,biotomladibratilisluga.Zatimjesjelazastol,silnozabrinutaizapanjena,stavilarukenanjega

izamislilase.ŠtobiučinilaKornelija,majkabraćeGrakho?To je bilo Aurelijino mjerilo za sve. Što bi učinila Kornelija, majka braće

Grakho? Sto bi pomislilaKornelija,majka braćeGrakho?Kako bi seKornelija,majkabraćeGrakho,osjećala?Jer,onajebilaosobaAurelijinaslijepaobožavanja,njezinuzorugovoruiponašanju.Među knjigama poredanima po zidu njezine radne sobe nalazila su se sva

objavljena pisma i eseji Kornelije, majke braće Grakho, i sva djela u kojima jesamospomenutoimeKornelije,majkebraćeGrakho.A tko je ona bila, ta Kornelija, majka braće Grakho? Sve što bi jedna rimska

plemenitašicatrebalabiti,odrođenjadosmrti.Etotko!Mlada kći ScipionaAfričkoga koji je pobijedioHanibala i pokorioKartagu.U

devetnaestoj godini udala se za velikog plemenitaša Tiberija Sempronija Grakhakojemu je tada bilo četrdeset pet. Njezina majka, Emilija Paula, bila je sestravelikoga Emilija Paula, što znači da je Kornelija, majka braće Grakho, bilaplemkinjasobijustranaobitelji.Njezino ponašanje u braku s Tiberijem Sempronijem Grakhom bilo je

besprijekorno, a tijekomgotovo dvadeset godina braka rodilamu je dvanaesterodjece. Gaj Julije Cezar vjerojatno bi držao da su, zbog beskonačnameđusobnogmiješanja krvi dviju vrlo starih obitelji čiji su se članovi neprestano ženilimeđusobom, njezina djeca bila boležljiva. I svi su bili takvi. Ali ona je neumornoustrajala i za svako se dijete brinula pažljivo i puna ljubavi.Troje od njih čak jeuspjela othraniti. Prvo dijete koje je doživjelo odraslu dob bila je djevojčica,Sempronija.Drugi je bio dječak koji je naslijedio očevo ime,Tiberije, a treći jetakođerbiodječak,GajSempronijeGrakho.Izvanredno naobražena i dostojna svojega oca koji je obožavao sve grčko kao

vrhunacsvjetskekulture,samajepoučavalasvetrojesvojedjece(kaoionemeđudevet umrlih koji su bili doživjeli dob u kojoj im je poučavanje trebalo) inadgledala svaki oblik njihova odgoja. Kada joj je suprug umro, ostala je spetnaestogodišnjom Sempronijom, dvanaestogodišnjim Tiberijem Grakhom idvogodišnjim Gajem Grakhom te još nekoliko onih koji su preživjeli ranodjetinjstvo,alisuposlijeumrli.Svisustaliureddaseoženeudovicomjerjenevjerojatnoredovitimtrudnoćama

dokazaladajeplodna,abilajeikćiScipionaAfričkog,nećakinjaPaulaiudovicaTiberijaSempronijaGrakha.Usto,bilajeipredivnobogata.Među njezinimproscima bio je i kralj PtolemejEuerget – u tom trenutku bivši

kraljEgiptaitadašnjikraljCirenaike–kojijeredovitoposjećivaoRimurazdobljuizmeđu svrgnuća u Egiptu i ponovna krunjenja za njegova jedina vladara devetgodinanakonsmrtiTiberijaSempronijaGrakha.Neprestanojedolaziomeketatinaumornouhosenata,agitiratiipotkupljivati,kakobimusedopustilodaseponovno

uspnenaegipatskitron.UdobakadajeumroTiberijeSempronijeGrakho,kraljPtolemejEuergetbioje

osam godina mladi od tridesetšestogodišnje Kornelije, majke braće Grakho, iznatnomršavijiusrednjemdijelu tijelanegoštoćebitikadaseScipionEmilijan,prvi Kornelijin rođak, bude hvalio da je uspio natjerati nepristojno odjevena,ogavno debela kralja Egipta da hoda! Jednako neumorno i neprekidno kao iponovno postavljanje na egipatski tron, tražio je njezinu ruku i u tome je biojednako bezuspješan. Korneliju, majku braće Grakho, nije mogao imati običanstrani kralj, ma kako nevjerojatno bogat ili moćan bio. Zapravo, Kornelija jeodlučiladasepravarimskaplemkinjakojajebilagotovodvadesetgodinaudanazavelikoga rimskog plemića ne treba ponovno udavati. I tako su, jedan za drugim,ljubaznoodbijenisviprosci.Udovicajesamanastavilapodizatidjecu.KadajeTiberijeGrakhoubijendokjebiopučkitribun,nastavilaježivjetivisoko

uzdignute glave, oglušujući se o sva naklapanja o tome da je njezin prvi rođakScipionEmilijanumiješanuubojstvo. Jednakoseuspješnonijemiješalaubračnegrozote izmeđuScipionaEmilijana i njegove supruge, njezinekćeri,Sempronije.Zatim, kada je Scipion Emilijan pronađen mrtav, a njegova smrt bila vrlotajanstvena i proširile se glasine da je upravo njegova žena počinila ubojstvo,Kornelija, majka braće Grakho, i dalje se držala postrance. Uostalom, još joj jeostaojedanživisinkojegajetrebalaothranitiipodržatiustvaranjuživotnapoziva–njezindragiGajGrakho.Gaj Grakho umro je strahovito nasilnom smrću otprilike u doba kada je ona

imalasedamdesetgodinaisvisupretpostavljalidajetajudaracnapokondovoljnosnažandajeslomi.Notosenijedogodilo.Nastavila je živjeti uzdignute glave, udovica, bez predivnih sinova, sa samo

jednimpreživjelimdjetetom–ogorčenom i jalovomSempronijom.»Imamdragumalu Semproniju koju trebam podignuti«, rekla je,misleći na kćerGajaGrakhakojajetadabilanovorođenče.Ipak, udaljila se od Rima, ali nikada od života ili potrage za njim. Trajno se

preselilaugolemuviluuMizenu,spomenikukusu,profinjenostiisjajukojijeRimmogaoponuditi svijetu.Ondje jeskupilasvojapisma ieseje imilostivodopustilastaromeSosijuizArgiletadaihobjavi,nakonštosujeprijateljipreklinjalidaihneuskratibudućimnaraštajima.Baškaoiženakojaihjenapisala,tapismaiesejibilisubodri,puniotmjenosti,privlačnostiiduhovitosti,aipakvrlosnažniiduboki.UMizenuihjenapisanojošjerKornelijaGrakhonijegubilarazboritost,učenostilizanimanje dok je skupljala godine. Kada je Aureliji bilo šesnaest godina, aKornelijiosamdesettri,MarkoAurelijeKotainjegovasuprugaRutilijaizobvezesujeposjetilikadasuprolazilikrozMizen.Zapravotoinijebioposjetizobveze,nego događaj kojemu su se gorljivo radovali. Sa sobom su poveli cijelo plemedjece,čak iuznositaLucijaAurelijaKotukoji,prirodno,udvadesetšestojgodini

nije sebe smatrao pravim članom plemena. Svima je naređeno da budu tihi kaobubice, smjerni poputvestalka,mirni poputmačakaprijenego štonapadnu–bezvrpoljenja,drmanja,udaranjaonogestolca–podprijetnjomsmrćuuneopisivim,bolnimmukama.NoKotaiRutilijanisusetrebalizamaratiprijetnjama,stranimanjihovojprirodi.

KornelijaGrakho znala je gotovo sve o dječacima imomcima, a njezina unuka,Sempronija, bila je godinu dana mlada od Aurelije. Oduševljena time što jeokruženatakozanimljivomiživahnomdjecom,silnojeuživala, i tomnogoduljenegoštosunjeziniodanirobovimislilidajemudrojerutojedobavećbilakrhka,apodručjeokoustaiušnihresicabilojojjestalnomodro.DjevojčicaAurelija odande je otišla očarana, nadahnuta – kada odraste, zarekla

se, živjet će prema istim mjerilima rimske snage, izdržljivosti i strpljenja kao iKornelija, majka braće Grakho. Nakon tog posjeta njezina je knjižnica postalabogatija za tekstove stare dame i postavljeni su temelji života koji je trebao bitijednakoznamenit.PosjetnikadanijeponovljenjerjesljedećezimeKornelija,majkabraćeGrakho,

umrla,uspravnosjedećiustolcu,podignuteglave,držećiunukuzaruku.Upravojebila obavijestila djevojku da je službeno zaručena za Marka Fulvija FlakaBambalija, jedina preživjelog iz one obitelji Fulvija Flakova koji su umrlipodržavajući Gaja Grakha. Priliči, rekla je mladoj Semproniji, da kao jedinanasljednica golema Sempronijeva bogatstva to bogatstvo donese kao dar obiteljikojajeostalabezsvegaborećisezaGajaGrakha.Korneliji jebilodragoitoštounucimožerećidajošimadovoljnoutjecajanasenatdaishodidekretkojimćeseponištiti lex Voconia demulierum hereditatibus i njegove odredbe, ako se pojavinekidalekimuškirođakizatražigolemoSempronijevobogatstvoštobimutakavzakon protiv žena omogućio. To odricanje, dodala je, proteže se i na sljedećinaraštaj,dogodiliseslučajnodanekadrugaženabudejedinanasljednica.SmrtKornelije,majkebraćeGrakho,dogodilasetakoiznenada,takomilosrdno,

dasečitavRimradovao.Bogovisujezaistavoljeli–iokrutnoiskušavali!Budućida je bila Kornelijevka, nisu je kremirali nego pokopali. Sami među velikim imalim rimskim obiteljima, članovi roda Kornelijevaca ostavljali su svoja tijelanedirnutima nakon smrti. Veličanstvena grobnica na Vii Latini postala je njezinspomenikinanjojjeuvijekbilosvježegacvijeća.Kakosugodineprolazile,takojegrobnicapostajala i žrtvenikom i oltarom, iakokult nikadanije službenopriznat.Rimljankekojimasutrebalevrlinepovezivanesnjommolilebijojseiostavljalejoj svježe cvijeće. Postala je božica, ali posebne vrste, dotada nepoznate svimpanteonima:simbolnepobjedivaduhasuočenasgorkimpatnjama.

ŠTO BI NAPRAVILA Kornelija, majka braće Grakho? Prvi put Aurelija nije znalaodgovornatopitanje.Nilogikaninagoninisumoglinjezinunevoljuusporeditisa

ženom kojoj roditelji ne bi nikada, nikada, nikada dali slobodu da sama odaberemuža. Naravno, Aurelija je znala cijeniti razloge zbog kojih je njezin domišljatiujaktopredložio.Njezinaklasičnanaobrazbabilajevišenegodovoljnoširokadashvati usporedbu između sebe i Helene Trojanske, iako ona sebe nije držalakobnomljepoticom,negovišeneodoljivopoželjnomudavačom.Naposljetku jedošlado jedinazaključkakojibiKornelija,majkabraćeGrakho,

odobrila:moravrlopomnoproučitiprosce iodabratinajboljega.Tonijeznačiloodlučiti sezaonogakoji ju jenajvišeprivlačio,negoonogakoji jebiodorastaorimskom savršenstvu. Dakle, morao je biti otmjena roda, u najmanju ruku izsenatorskeobitelji–itakavdasunjegovodostojanstvo,javnoznačenjeipoložajuRimu naraštajima neokaljani, nedirnuti, nezablaćeni, neosramoćeni od osnutkaRepublike.Morabitihrabar,nesklonbilokakvompretjerivanju,punprezirapremapohlepi za novcem, iznad podmićivanja ili etičke prostitucije i, bude li potrebno,spremandatiživotzaRimilisvojučast.Težakzadatak!Problemjebiousljedećem:kakodjevojkakojajecijelogživotabilazaštićenamožebitisigurnaprocjenjujelidobro? Stoga je odlučila razgovarati s tri odrasla člana svoje najuže obitelji – sMarkom Kotom, Rutilijom i starijim polubratom Lucijem Aurelijem Kotom – izatražiti njihovo iskrenomišljenje o svimmuškarcima na popisu prosaca. Takavzahtjevsveih je iznenadio,alipokušalisupomoćinajvišeštosumogli.Nažalost,kada ih je pritisnula, sve su troje priznali da će osobne predrasude vjerojatnoutjecatinanjihovuprocjenu,takodaodtihrazgovorazapravoinijeimalakoristi.»Nitkojojsezaistanesviđa!«turobnojeKotarekaosvojojženi.»Nitijedanjedincati«,složilaseRutilija,uzdahnuvši.»Tojenevjerojatno,Rutilija!Osamnaestogodišnjakinjakojanizakimnečezne!

Štojesnjom?«»Odakle bih ja znala?« upitala je Rutilija, osjetivši se nepravedno napadnutom.

»Nijetonaslijedilaodmojeobitelji!«»E, pa sigurno nije ni od moje!« razljutio se Kota, pa se oslobodio ljutnje,

poljubiosupruguuznakpomirenjaivratioseupotištenost.»Znaš,moguseokladitidaćeodlučitidanijedannijedovoljnodobar!«»Slažemse«,reklajeRutilija.»Što ćemo onda učiniti? Ne budemo li oprezni, završit ćemo s prvom

dobrovoljnomusidjelicomupovijestiRima!«»Najbolje da je pošaljemo mojem bratu«, rekla je Rutilija. »Može s njim

razgovaratiotome.«Kotaserazvedrio.»Odličnazamisao!«rekaoje.Sljedećeg danaAurelija je iz vileKotinih, koja je bila na Palatinu, odšetala do

kućeRutilijaRufakojajebilauKarini.IšlajeupratnjisluškinjeKardikseidvojicevelikihgalskihrobovačijesudužnostibilebrojneiraznolike,alisvesuzahtijevalemnogo fizičke snage. Ni Kota ni Rutilija nisu roditeljskom nazočnošću željeli

smetati sastankuAurelije injezinaujaka.Sastanak jebiounaprijeddogovoren jerje,kaokonzulkojijeostavljendaupravljaRimom–čimejeGnejuMalijuMaksimudao slobodu da unovači vrlo veliku vojsku koju je u kasno proljeće namjeravaoodvesti u Galiju s onu stranuAlpa – Rutilije Ruf bio zaposlen čovjek.Međutim,nikada previše zaposlen da ne bi stigao riješiti neke obiteljske stvari koje biiskrsnule.MarkoKotaposjetiogajenetomprijezoreiobjasniomuproblemkojije,činise,

RutilijaRufasilnozabavljao.»O, tamalena!«povikao je, a ramena sumupodrhtavala. »Djevicaodglavedo

pete.Pa,moramosepobrinutidanedonesepogrešnuodlukuineostanedjevicadokrajaživota.«»Nadamseda imaš rješenje,PublijeRutilije«, rekao jeKota. »Janenaziremni

tračaksvjetla.«»Znamšto trebaučiniti«,samozadovoljno je rekaoRutilijeRuf.»Pošaljitemi je

neštoprijedesetsati.Moževečeratisamnom.Poslatćujekućiunosiljkiisjakomstražom,nebojse.«KadajeAurelijastigla,RutilijeRufjeposlaoKardiksuidvojicuGalauodajeza

sluge da ondje večeraju i čekaju da ih pozove. Aureliju je odveo u svojublagovaonicuiudobnojesmjestiouuspravanstolacizkojegaćemoćisjednakomlakoćomrazgovaratisastricemibilokimtkobimusjedioslijeva.»Očekujemsamo jednogagosta«, rekao je i smjestiosenakauču.»Brr!Hladno

je,zarne?Želišlilijep,topaoparvunenihčarapa,nećakinjo?«Svakojdrugojosamnaestogodišnjakinjismrtbibilaprivlačnijaodtogadaodjene

neštotakoneočaravajućekaoštojelijep,topaoparvunenihčarapa,alineiAurelijikoja je razborito usporedila temperaturu prostorije i vlastit osjećaj hladnoće, paklimnula.»Hvala,ujačePublije«,reklaje.Pozvana jeKardiksa i naloženo joj je da od kućepaziteljice uzme čarape što je

učinilabrzinomkojutrebapohvaliti.»Kakositirazumnadjevojka!«rekaojeRutilijekojijezaistaobožavaoAurelijin

zdrav razum–onakokakobinekidrugičovjekmoždaobožavaosavršenmorskibiserkoji jepronašaouškoljkinaniskim,blatnimobalamaOstije.Kakonijebiovelikiobožavateljžena,nikada nije razmišljao o tome da je zdrav razum osobina jednako rijetka u

muškaracakaoiužena.Jednostavnojeuženatražionedostatakzdravogarazuma,pabigaobično ipronašao.Tako jeAurelija,njegovčudesnibiser,pronađenananiskim,blatnimobalamaženskogaroda,ionjuječuvaokaookouglavi.»Hvalati,ujačePublije«,reklajeAurelijaipozornostobratilanaKardiksukoja

jekleknulakakobijojskinulacipele.Djevojke su bile zaokupljene navlačenjem čarapa kada je gost uveden. Nijedna

nijepodignulapogledkadasusezačulipozdraviidoksugostaposjedalilijevood

domaćina.KadaseAurelijaponovnouspravila,pogledalajeKardiksuuočiirekla:»Hvala«,

nasmiješivšijojsejednimodonihsvojihrijetkihosmijeha.Itako,kadasesasvimuspravilaiprekostolapogledalaujakainjegovagosta,na

usnamajojjejoštreperioosmijehirumenilokojejojsenaobrazimapojaviloodtogaštojebilanagnuta.Izgledalajepredivno.Začulosekakojegostostaobezdaha.KaoiAurelija.»GajuJulije,ovojekćimojesestre,Aurelija«,ljubaznojerekaoPublijeRutilije

Ruf.»Aurelija,želiobihdaupoznašsinamojegastarogprijateljaGajaJulijaCezara–ionjeGaj,kaoinjegovotac,alinijenajstarijisin.«Ljubičaste oči postale su još veće nego inače. Aurelija je promatrala lik svoje

sudbine,nijednomnepomislivšinarimskosavršenstvoiliKorneliju,majkubraćeGrakho.Ilimoždananekojdubljojrazinijest–jeronjezaistabiodostojanRima,iakoće joj to tekvrijemepotvrditi.Utrenutku togsusretavidjela jesamorimskolicesdugimrimskimnosom,najplavijeočinasvijetu,gustu,valovitu,zlatnukosu,lijepausta.Inakonunutarnjerasprave,pomna,aliuzaludnapromišljanja,dvojbujeriješilananajprirodnijinačin,načinkojijenajvišezadovoljavao.Zaljubilase.Naravno,razgovaralisu.Zapravo,silnosuuživaliuvečeri.RutilijeRufnaslonio

se na lijevi lakat i prepustio im riječ, uživajući u vlastitoj mudrosti zahvaljujućikojoj je pogodio koji će se mladić, među stotinama koje je poznavao, svidjetinjegovu dragocjenom biseru. Ne treba ni spominjati da mu se mladi Gaj JulijeCezariznimnosviđaoidajesljedećihgodinaodnjegaočekivaodobrestvari–bioje najprofinjeniji predstavnik Rimljana. Osim toga, potjecao je iz jedne odnajprofinjenijih rimskih obitelji. A kako je i sam bio pravi Rimljanin, PublijeRutilije Ruf bio je posebno zadovoljan što će se, ako se privlačnost izmeđumladogaGaja Julija Cezara i njegove nećakinje rasplamsa – a bio je uvjeren dahoće – stvoriti poluobiteljska veza između njega i njegova starog prijateljaGajaMarija.DjecamladogaGajaJulijaCezarainjegovenećakinjeAurelijebilabiprvirođacidjeciGajaMarija.Inače previše smjerna da bi ikomepostavljala pitanja,Aurelija je zaboravila na

uobičajenoponašanjeinadugačkoinaširokoispitivalamladogaGajaJulijaCezara.Saznala jeda jebiouAfrici sa sestrinimmužemGajomMarijem, i tokaomladivojničkitribun,tedajeunekolikonavratabioodlikovan.DobiojecoronumuraliszabitkukodutvrdeMuluha,zastavunakonprvebitkeubliziniCirte,devetsrebrnihfaleranakondrugetakvebitke.Udrugojbitciteškosumuprobolibedro,pajeuzčastan otpust poslan kući.Ništa od toga nije joj bilo lako iščupati iz njega jer senjemuvišegovoriloouspjesimanjegovastarijegbrataSekstauistojbitci.Ovejegodine,otkrilaje,postavljenzakovačanovca–biojejedanodtrimladića

koji su u predsenatorskim godinama dobili priliku naučiti nešto o djelovanjurimskogagospodarstva,takoštosupostalizaduženizakovanjerimskoganovca.

»Novac nestaje iz opticaja«, rekao je, ne našavši se još pred publikom jednakoočaravajućomkolikoiočaranom.»Našjezadataknapravitijošnovca–alinekakonam puhne, znaš! Državna blagajna određuje koliko novoga novca treba bitiiskovanougodinudana,amigasamokujemo.«»Ali kako nešto što je čvrsto poput novčićamože nestati?« upitala je Aurelija,

mrštećise.»O,može upasti u odvod ili izgorjeti u vatri«, rekao jemladi Cezar. »Neki se

novčići jednostavno istroše.Novećina nestane zato što ih netko zgrće.Akada senovaczgrće,nemožeimatisvojupravuulogu.«»Akojajenjegovapravauloga?«pitalajeAurelijakojanikadanijeimalamnogo

vezesnovcemjersunjezinepotrebebile jednostavne,anjeziniroditeljiosjetljivinanjih.»Da stalnoprelazi iz rukeu ruku«,odgovorio jemladiGajCezar. »To se zove

opticaj.Akadajenovacuopticaju,blagoslovisvakurukukrozkojuprođe.Njimesekupujudobra,posaoiliposjedi.Nomorabitiuopticaju.«»Znači,moraš napraviti novi novac, kako bi zamijenio onaj koji netko zgrče?«

upitalajeAurelijazamišljeno.»Međutim,novackojinetkozgrčeidaljepostoji,zarne? Što se dogodi ako se odjedanput pojavi velika svota dotad zgrtana novca?«»Ondamupadnevrijednost.«Nakonštojenaučilaprvulekcijuizosnovagospodarstva,Aurelijaseprebacilana

fizičkiproceskovanjanovca.»Mismoonikojiodlučujuštočebitinanovčićima«,gorljivojerekaomladiGaj

Cezar,očaransvojomslušateljicomkojajepokazivalavelikozanimanje.»MislišViktorijuudvoprežnojdvokolici?«»Pa,nanovčićjejednostavnijeurezati

dvoprežnu dvokolicu nego četveroprežnu i zato Viktorija jaše u dvopregu, a nečetveropregu«, odgovorio je. »No onimalomaštovitiji među nama vole smislitineštoneobičnijeodViktorijeiliRima.Akosegodišnjekujutriserijenovčića,svakiodnasmožebiratištoćesenaćinajednojodnjih.«»Ihoćešli ti izabratinešto?«pitalajeAurelija.»Hoću.Ždrijebalismoimenesudopalisrebrnidinari.I takoćeovogodišnji dinari na jednoj strani prikazivati Jula,Enejina sina, a s drugeAquuMarciju,učastmojegadjedaMarcijaReksa«,rekaojemladiCezar.NakontogajeAurelijaotkriladaćenajesenzatražitidabudeizabrankaovojnički

tribun.Njegov brat, Sekst, ove je godine izabran na tomjesto i ići će uGaliju sGnejomMalijemMaksimom.Kadajeiposljednjislijedpojeden,ujakPublijeposlaojenećakinjukućinadobro

čuvanojnosiljki,kaoštojeiobećao.Nogostajeuvjeriodajošmaloostane.»Popij čašu-dvije nerazvodnjena vina«, rekao je. »Toliko sam pun vode da ću

moratiotićivaniispišaticijelovjedro.«»Pridružitćutise«,rekaojegostsmijućise. »I, kakvom ti se činimoja nećakinja?« upitao jeRutilijeRuf nakon što su imposlužiliizvrsnuberbutoskanskogavina.

»Tojekaodamepitašvolimliživjeti!Bilimojodgovormogaobitidrukčiji?«»Tolikotisesvidjela,ha?«»Svidjela?Da,jest.Aliizaljubljensamunju«,rekaojemladiCezar.»Želišliseoženitinjome?«»Naravnodaželim!KaoipolaRima,pretpostavljam.«»Tojeistina,GajuJulije.Hoćelitetoodvratiti?«»Neće.Zatražitćunjezinurukuodnjezinaoca–ujakaMarka,mislim.Ipokušati

jeponovnovidjeti,nagovoritijedalijepomisliomeni.Vrijedipokušatijerznamdasamjojsesvidio.«Rutilije Ruf se nasmiješio. »Da, i ja tomislim.« Skliznuo je s kauča. »Pa, sada

pođikući,mladiGaju Julije!Reciocu štonamjeravašučiniti, aonda sutraujutrootiđiposjetitiMarkaAurelija.Jasamsadavećumoraniidemleći.«

IAKO JE PRED RutilijemRufom zvučao samouvjereno,mladi seGaj Cezar vraćaokućinebaštakopunnade.Aurelijindobarglasnadalekosečuo.Mnogisunjegoviprijateljizatražilinjezinuruku.NekejeodnjihMarkoKotaodbiouvrstitinapopis,adrugejestavio.Međuuspješnimproscimabilojeimenauzvišenijihodnjegova,ako ni zbog čega drugoga a ono zbog toga što ih se povezivalo s golemimbogatstvima. Biti jedan od Julija Cezara nije značilo mnogo, osim društvenenadmoći zbog visoka ugleda, toliko izražena da čak ni siromaštvo ne bi moglouništitinjegovuauru.Ali,kakosemoženatjecatismuškarcimapoputMarkaLivijaDruza ili mladoga Skaura, Licinija Govornika, Mucija Scevole ili starijega odbraćeAhenobarb?Ne znajući da jeAureliji pruženamogućnost da samaodaberesupruga,mladijeCezarmisliodasumumogućnostivrloslabe.Kada je ušao kroz ulazna vrata i hodnikom se spustio do atrija, vidio je da u

očevoj radnoj sobi još gori svjetlo. Treptanjem je suspregnuo suze koje su muiznenadazapekleoči,pajetihodošaodopoluotvorenihvrataipokucao.»Uđi«,rekaojeumoranglas.GajJulijeCezarjeumirao.Svisuukućitoznali,paisamGajJulijeCezar,iako

nitkootomenijerekaoniriječ.Bolestjepočelaspoteškoćamaprigutanjuštosepodmuklopogoršavalo–isprvatakopolaganodajebiloteškorećipogoršavaliseuopćeiline.Ondamujeglaspočeopucati,anakontogajenastupilabol,upočetkupodnošljiva.Sadajujevećstalnoosjećaoinijemogaogutatitvrduhranu.Dosadajeodbijaoposjetliječnika,iakogajeMarcijasvakogdanapreklinjaladatoučini.»Oče?«»Dođiipravimidruštvo,mladiGaju«,rekaojeCezarkojijeovegodinenapunio

šezdeset, ali na umjetnom je svjetlu izgledao kao damu je osamdeset. Toliko jesmršavio damu je koža visjela, lubanjamu se izraženoocrtavala, a stalna patnjaizbrisala je životnost iz njegovih nekada gorljivih plavih očiju. Ispružio je rukupremasinuinasmiješiose.

»O,oče!«pokušaojemladiCezarmuževnosakritiosjećajeuglasu,alinijeuspio.DošaojedoCezara,uhvatiogazarukuipoljubio,pamusejošpribližioizagrliogaokomršavihramena,naslonivšiobraznabeživotnusijedukosu.»Ne plači, sine moj«, zakreštao je Cezar. »Uskoro će biti gotovo. Sutra dolazi

AtenodorSikul.Rimljanin nije plakao. Ili nije trebao plakati. Mladome Cezaru to se činilo

pogrešnim uzorkom ponašanja, ali suspregnuo je suze, odmaknuo se i sjeodovoljnoblizuocadagamožeuhvatitizakvrgavuruku.»MoždaćeAtenodorznatištotrebaučiniti«,rekaoje.»Atenodorćeznationoštosvimiznamo–damiugrlurasteneštoneizlječivo«,

odgovoriojeCezar.»Međutim,tvojasemajkanadačudu,ajasamsadavećprevišeblizu smrti da bi Atenodoru uopće palo na pamet ponuditi joj ga. Nastavio samživjeti samo zbog jednoga: da se pobrinem da svi članovi moje obitelji buduzbrinutiidaseuvjerimdasusesretnookućili.«Cezarjezastao,slobodnomrukomobuhvativšičašunerazvodnjenavinakojemu

jesadabilojedinafizičkautjeha.Otpiojesitangutljajilidva,panastavio.»Ti si posljednji,mladiGaju«, šapnuo je. »Čemu semogunadati za tebe?Prije

mnogo godina dao sam ti nešto što još nisi iskoristio –mogućnost da sam sebiodaberešsuprugu.Mislimdajedošaotrenutakdatumogućnostsadaiskoristiš.Bilobimilakšepočinutikadabihznaodasisepristojnookućio.«MladiGajCezarpodignuojeočevurukuinasloniojenasvojobraz,nagnuvšise

naprijed i preuzevšina sebe težinuočeve ruke.»Pronašao sam je, oče«, rekao je.»Večerassamjeupoznao–nijelitoneobično?«»KodPublijaRutilija?«upitaojeCezarsnevjericomuglasu.Mladićsenasmije.»Mislimdanasjehtiospojiti!«»Neobičnaulogazajednogkonzula.«»Da.« Mladi je Cezar glasno udahnuo. »Jesi li čuo za njegovu nećakinju –

pokćerkuMarkaKote,Aureliju?«»Ljepoticuzakojusedanassvizanimaju?Mislimdasusvičulizanju.«»Tojeona.Onajeta.«Cezarjeizgledaozabrinuto.»Tvojamimajkakažedaseredprosacaprotežepo

cijelomenaselju idauključujenajbogatije inajplemenitijerimskeneženje–čak inekekojitonisu,čujem.«»Sve je to istina«, odvratio jemladiGaj. »Ali ja ću se njomeoženiti, nemoj se

bojati!«»Ako te predosjećaj u vezi s njom ne vara, sam ćeš sebi na vrat natovariti

neprilike«, vrlo je ozbiljno rekao brižni otac. »Ljepotice njezine vrijednosti nisudobresupruge,Gaju.Razmaženesu,hirovite,svojeglaveidrske.Pustijedapodezanekoga drugog i odaberi ponizniju djevojku.« Međutim, prisjetio se nečegautješnog i opustio. »Srećom, ti si nitko u usporedbi s Lucijem Licinijem

GovornikomiliGnejomDomicijemmlađim,bezobziranatoštosipatricij.MarkoAurelijenećeteniuzetiuobzir,siguransam.Stogasenemojzainatitisamonanjuiisključitisveostale.«»Udatćesezamene,tata,vidjetćeš!«GajJulijeCezarnijeimaosnageuvjeravatigausuprotno,pajesinudopustioda

mu pomogne leći u krevet u kojemu je spavao sam jer tako su nemirna ikratkotrajnabilarazdobljaukojimajespavao.

AURELIJA JE LEŽALA na trbuhu u nosiljci zaštićenoj zastorima koja se drmusala iposkakivalapobrežuljcimaizmeđukućenjezinaujakaPublijaikućenjezinastricaMarka.GajJulijeCezarMladi!Kakolijesamodivanbio,kakosavršen!Nohoćelisehtjetioženitinjome?ŠtobipomislilaKornelija,majkabraćeGrakho?Dijeleći nosiljku sa svojom gospodaricom, Kardiksa ju je vrlo znatiželjno

promatrala. Pred njom je bila Aurelija kakvu dotada nije vidjela. Uspravljena ukutu, oprezno držeći svijeću zaštićenu tankim alabasterom tako da unutrašnjostnosiljke ne bude baš sasvim mraćna, primijetila je znakove vidljive promjene.Aurelijinoukočenotijelobilojeopuštenoiispruženo,ustasujojbilaopuštenija,ablijedožućkastikapciskrivalisuonoštojojjevrebaloupogledu.Budućidajebilavrlopametna,KardiksajetočnoznaladajerazlogtepromjenebioonajstrahovitozgodanmladićkojegajePublijeRutilijeposlužiogotovokaoglavnojelo.O,lukavistariprepredenjak!Aopet–GajJulijeCezarMlađibiojevrloposebnaosoba,bašpravičovjekzaAureliju.Kardiksajetoosjećalaukostima.Ma što da bi Kornelija, majka braće Grakho, napravila u sličnu položaju, do

sljedećega jutra, kada se probudila,Aurelija je znala što će poduzeti. Prvo što jeučinilabilojedajeposlalaKardiksuuCezarovukuću,sporukomzamladića.»Zatražimojuruku«,pisalojekratko.Nakontogavišeništanijeradila,jednostavnosesakrilausvojuradnusobuibila

što neprimjetnija u vrijeme obroka, i sama svjesna da semijenja, a ne želeći dabudnookonjezinihroditeljatoprimijetiprijenegoštoonaneštopoduzme.SutradanječekaladokMarkoKotazavršispodanicima.Nijejojsežurilojerjuje

Kotin tajnik obavijestio da danas nema sastanak senata ili naroda i da će sigurnoostatikodkućebaremsatilidvanakonštoposljednjipodanikode.»Oče?«Kota je podignuo pogled s papira na stolu. »A! Danas je očev dan, je li? Uđi,

kćeri, uđi!«Toplo joj se nasmiješio. »Želiš li da ti imajka bude prisutna?« »Da,molim.«»Ondaotiđiponju!«Otišla je i nakon nekoliko trenutaka pojavila se s Rutilijom. »Sjednite, dame«,

rekaojeKota.Sjelesujednapokrajdrugenakauč.»Pa,Aurelija?«»Jelibilonovihprosaca?«upitalajenaglo.

»Zapravo i jest. Jučerme posjetiomladiGaj Julije Cezar, a kako nemam ništaprotivnjega,dodaosamganapopiskojisadabrojitridesetosammuškaraca.«Aurelija je pocrvenjela. Začuđen, Kota se zagledao u nju jer dotada je još nije

vidio smetenu. Vršak ružičastoga jezika je izvirio i njime je prešla preko usana.Rutilijase,primijetioje,okrenulapremanjojkakobijeboljevidjelaiAurelijinocrveniloismetenostunjesujednakopotaknulizanimanjekaoiunjega.»Odlučilasam«,reklajeAurelija.»Izvrsno!Recinam«,potaknuojujeKota.»GajJulijeCezarMladi.«»Što?«tupojeupitaoKota.»Tko?«tupojeupitalaRutilija.»GajJulijeCezarMladi«,strpljivojeponovilaAurelija.»Ma vidi ti to! Posljednji konj koji se uključio u utrku«, rekao je Kota,

zabavljajućise.»Naknadnamogućnostmojegabrata«, rekla jeRutilija. »Pametan li je!Kako je

samoznao?«»Onjeizvanredančovjek«,rekaojeKotasupruzi,paseobratiopokćerki:»Gaja

Julija Cezara Mlađeg upoznala si prekjučer kod ujaka. Jesi li ga tada prvi putvidjela?«»Da.«»Alizanjegaseželišudati.«»Da.«»Dragamoja djevojko, on je premadrugima siromašan«, rekla jemajka. »Kao

suprugamladogaGajaJulijanećešraskošnoživjeti,znaš.«»Ljudinestupajuubrakdabiživjeliuraskoši.«»Drago mi je da si dovoljno razumna da to znaš, kćeri. Međutim, on nije

muškarackojegabihodabraozatebe«,rekaojeKotanebašzadovoljno.»Voljelabihznatizašto,oče.«»Tajeobiteljneobična.Previše...previšenepravovjerna.Ivezanisuideološkimi

bračnimvezamauzGajaMarija,čovjekakojegprezirem«,izniojesvojemišljenjeKota.»UjakuPublijuseGajMarijesviđa«,reklajeAurelija.»TvojujakPublijekatkada

malozastrani«,mračnoodgovoriKota.»AlinijetakozačarandabisamozbogGajaMarijanasastankusenataglasovao

protiv vlastita staleža što se nemože reći za Julijevce izGajeve loze! Tvoj ujakPublijemnogojegodinaodlaziouvojnepohodesGajemMarijemirazumljivojedaihjetopovezalo.AstariGajJulijeCezarraširenihjerukudočekaoGajaMarijainaučiocijelusvojuobiteljdagacijeni.«»Nije li se Sekst Julije nedavno oženio jednom od manje plemenitih

Klaudijevka?«upitalajeRutilija.»Vjerujemdajest.«

»Tojesvakakoneosporivabračnazajednica.MoždasinovinisutolikovezaniuzGajaMarijakaoštomisliš.«»Pašurjacisu,Rutilija.«Aurelija ih prekine: »Oče i majko, dopustili ste meni da odaberem«, strogo je

rekla.»UdatćusezaGajaJulijaCezaraitočka.«Izgovorilajetovrločvrsto,alineinepristojno.Kota i Rutilija su je zaprepašteno pogledali, odjednom shvativši: hladnokrvna,

razumnaAurelijasezaljubila.»Istina,dopustilismo«,žustrojerekaoKota,zaključivšidanemadrugogizbora

osim to prihvatiti. »Dobro, otiđite!« mahnuo je rukom prema ženi i nećakinji,pokazujući imdaodu.»Morampozvatipisaredanapisu trideset sedampisama.AondabihtrebaootićidoGajaJulija–iocaisina,pretpostavljam.«UpismukojejeMarkoAurelijeKotaposlaopisaloje:

Nakon što sam pomno razmislio, odlučio sam da ću svojoj nećakinji ištićeniciAureliji dopustiti da samaodabere supruga.Moja supruga,njezinamajka, složila se s tim. Ovime objavljujem da je Aurelija odlučila i zasupruga odabrala Gaja Julija Cezara Mlađeg, mlađega sina senatora GajaJulijaCezara.Vjerujemdaćetemisepridružitiučestitkamamladomparunanjihovuskoromvjenčanju.

Tajnikgajepogledaorazrogačenihočiju.»Uredu,nemojsamosjediti,bacisena

posao!« zvučao je Kota prilično osorno za čovjeka inače vrlo smirena. »Želimtrideset sedam primjeraka toga teksta za jedan sat. Svakimora biti naslovljen najednogačovjekanapopisu.«Gurnuo jepopisprekostola.»Samću ihpotpisati, anakontogaihtrebaodmahosobnodostaviti.«Tajnik ježurnopočeoraditi.Odmahsusepočeleširitiglasinekojesudonekih

primateljapisamastiglečakprijepisama.Akadasevijestproširila,bilojemnogopovrijeđenih srdaca i novih zamjeranja jer je bilo očito da je Aurelija izabralasrcem,anerazumom.Tojenekakobilotežeoprostivo–nijednomeodvodećihspopisaprosacanijesesvidjelotoštoihjeizguraomladisinobičnogzastupnika,makolikoplemenitobilonjegovopodrijetlo.Osimtoga,sretnikjebioprevišezgodan,atosedržalonepravednomprednošću.Nakon što se oporavila od početnog šoka, Rutilija je bila sklona odobravanju

kćerinaizbora.»O,pomislisamokakvućedjecuimati!«umiljavalaseKotidoksuga odijevali u togu s ljubičastim obrubom kako bi mogao otići u posjet JulijuCezaru čija sekućanalazilanamanjeotmjenomdijeluPalatina. »Akone računašnovac,zajednuAurelijevku,ajošvišeRutilijevku,tojeizvrstanbrak.Julijevcisunasamomvrhuljestvice.«

»Nemožešživjetioddrevneloze«,zarežaojeKota.»Hajde,MarkoAurelije,nijetakostrašno!VezasMarijemsilnojepovećalabogatstvoJulijevacaisigurnoćetonastaviti činiti. Ne vidim razloga damladiGaj Julije ne postane konzulom. Čulasamdajevrlopametanisposoban.«»Plemenitostsepoznajepodjelima«,rekaojeKotanezvučećibašuvjereno.Ipak,otišaojeizkućeutogi,isamzgodanmuškarac,iakocrvenkastatenakaoi

sviAurelijevciKote.Članoviteobiteljinisubašdoživljavalidubokustarostjersubilisklonimoždanomudaru.MladiGajJulijeCezarnijekodkuće,rečenomuje,pajezatražiodavidistarijega

iiznenadiosekadagajeupraviteljkućeozbiljnopogledao.»Ispričajteme,MarkoAurelije,raspitatćuse«,rekaojeupravitelj.»GajJulijenije

dobro.«Kota je tadaprvi put čuo zanjegovubolest, ali kada je razmislio, shvatio je da

starcavećnekovrijemenemausenatu.»Pričekatću«,rekaoje.»GajJulijećevasprimiti«,rekaojeupravitelj,vodećiKotupremaradnojsobi.»Moramvasupozoritidaćevasnjegovizgledzapanjiti.«Sretan što je bio upozoren, Kota je sakrio zaprepaštenje kadamu je Gaj Julije

uspiopružitikoščateprstedaserukuju.»MarkoAurelije,zadovoljstvomijedatevidim«,rekaojeCezar.»Izvoli,sjedni!

Žaomiještonemoguustati,alimojupraviteljkućeti jesigurnorekaodanisamdobro.Istinugovorećiumirem.«»Manemoguće!«rekaojeKotasnelagodomisjeonarubstolca,anosnicesumu

podrhtavale.Usobiseosjećaoneobičan,neugodanmiris.»Žaomi je što to čujem,Gaju Julije.Nedostajat ćeš članovima senata, posebno

mojemšurjakuPublijuRutiliju.«»On je dobar prijatelj.« Cezar je umorno trepnuo očima čiji su rubovi bili

crvenkasti.»Mogupretpostavitizaštosidošao,MarkoAurelije,alirecimi.«»KadajepopisprosacamoještićeniceAurelijepostaopredugitolikopunmoćnih

imenadasammoraopočetistrahovatikakobiizbornjezinamužamojimsinovimaostavio više neprijatelja nego prijatelja, dopustio sam joj da sama odaberesupruga«, rekao je Kota. »Prekjučer je u kući ujaka Publija Rutilija upoznalatvojegasina,adanasmijerekladajeodabralanjega.«»Atebisetonesviđabaškaonimeni«,rekaojeCezar.»Tako je.«Kota je uzdahnuo, pa slegnuo ramenima. »Međutim, dao sam riječ i

nećujeprekršiti.«»Jasammlađemusinuprijemnogogodinadaoistodopuštenje«,rekaojeCezari

nasmiješio se. »Znači, pokušat ćemo to iskoristiti najbolje što možemo, MarkoAurelije,inadatisedasunamdjecarazumnijaodnas.«»Zaista,GajuJulije!«»Sigurnoželišznatiimovinskeprilikemojegasina.«

»Rekao mi je to kada je došao zatražiti Aurelijinu ruku.« »Možda nije biodovoljnojasan.Imavišenegodovoljnozemljedamutoosiguramjestousenatu,aliu ovom trenutku ništa više od toga«, rekao je Cezar. »Nažalost, ne mogu kupitidrugukućuuRimuitojenezgodno–naime,ovakućapripastćemojemustarijemsinuSekstukojisenedavnooženioiživiovdjesasuprugom.Onajenedavnoostalatrudna. Moja je smrt neizbježna, Marko Aurelije. Kada umrem, Sekst će postatiglavaobiteljii,kadseoženi,mojćesemlađisinmoratinekamopreseliti.«»SiguransamdaznaškakoAurelijaimavelikmiraz«,rekaojeKota.»Moždabi

najpametnijebilodagauložiukuću.«Pročistiojegrlo.»Naslijedilajevelikiznosod oca, mojega brata, koji već nekoliko godina stoji uložen. Unatoč usponima ipadovima tržišta, u ovom trenutku ondje ima otprilike sto talenata. Za četrdesettalenatamože kupiti i više nego pristojnu kuću naPalatinu ili uKarini.Naravno,kućaćeglasitina ime tvojegasina,aliakobi ikadadošlodorastavebraka,onbitrebaovratitiiznospotrošenzakupnjukuće.Norastavunastranu,Aurelijabiidaljeimaladovoljnovlastitanovcadajojništanenedostaje.«Cezarsenamrštio.»Nesviđamisepomisaodamojsinživiuprivatnojkućikoju

jekupilanjegovažena«,zakreštao je.»Tobibilouvredljivo.Ne,MarkoAurelije,mislimda jepotrebnoneštoštoćevišezaštititiAurelijinnovacnegokupnjakućekojojonanećebitivlasnica.Zastotalenatamožekupitistambenuzgraduuizvrsnustanju bilo gdje na Eskvilinu.Kuću treba kupiti za nju, u njezino ime.Mladi parmože živjeti bez plaćanja stanarine u jednom od stanova u prizemlju, a tvojanećakinjamožeuživati uprihoduod iznajmljivanja stanova,prihoduvećemnegoštobigadobilaodbilokojegadrugogoblikaulaganja.Mojćesesinmoratisvojskitruditidazaradinovacpotrebanzakupnjuprivatnekućeizbogtogaćemuhrabrostivoljabitizaistajaki.«»NemogudopustitidaAurelijaživiustambenojzgradi!«zgrozioseKota.»Ne,

odvojitćučetrdesettalenatazakupnjukuće,apreostalihšezdesetmudrouložiti.«»Stambenojzgradinanjezino ime«,bio je tvrdoglavCezar.Zagrcnuose,počeo

segušitiinagnuonaprijedborećisedadođedodaha.KotajenaliovinaučašuistaviojeuCezarovuzgrčenuruku,pamupomogaoda

jeprineseusnama.»Boljemije«,uskorojerekaoCezar.»Moždabibiloboljedadođemdrugiput«,dodaojeKota.»Ne,riješimotosada,MarkoAurelije.Obojicaseslažemodaovonijebrakkoji

bismo za njih odabrali. Ako je tako, nemojmo im olakšati. Naučimo ih cijeniljubavi. Ako pripadaju jedno drugome, malo nevolje može samo ojačati njihovodnos. Ako ne pripadaju, malo nevolje ubrzat će prekid. Pobrinut ćemo se daAurelija zadrži savmiraz i nećemo povrijediti ponosmojega sina više nego štomožepodnijeti. Stambena zgrada,MarkoAurelije!Morabiti najbolje gradnje, pasvakakounajmipošteneljudedajepregledaju.I«,šapćućijenastavio,»nemojbiti

previše izbirljiv u vezi s mjestom. Rim se brzo širi, ali tržište za jeftinustanogradnjumnogo je pouzdanije nego tržište onih koji se penju na društvenojljestvici.Kadsuvremenateška,onikojisepenjuposkliznuse, takodauvijekimaljudikojitražestanovezakojeplaćajumanjustanarinu.«»Bogova mu, nećakinja će mi biti obična kućevlasnica!« povikao je Kota,

zaprepaštentimprijedlogom.»Azaštone?«upitaojeCezar,umornosesmiješeći.»Čujemdajenjezinaljepota

veličanstvena.Nećelise tedvijeulogedivnosljubiti?Akoneće,moždabi trebalajošjedanputrazmislitioudajizamojegasina.«»Istinajedajenjezinaljepotaveličanstvena«,odvratiojeKotasmiješećiseoduha

do uha nekoj tajnoj šali. »Dovest ću ti je u posjet, Gaju Julije, pa sam donesimišljenjeonjoj.«Ustaojeipotapšaogapotankomeramenu.»Posljednještoćutireći jest ovo: prepustit ćemo Aureliji da odluči što će se dogoditi s njezinimmirazom. Razloži joj svoj prijedlog u vezi sa stambenom zgradom, a ja ću jojiznijetisvojprijedloguveziskućom.Moželitako?«»Može«,rekaojeCezar.»Alipošaljijebrzo,MarkoAurelije!Sutraupodne.«»Hoćešlirećisvojemsinu?«»Svakako.Možemijesutradovesti.«

U NORMALNIM UVJETIMA Aurelija nije bila neodlučna u vezi s odjećom koju ćeodjenuti. Voljela je jarke boje i voljela ih je sparivati, ali odluka je uvijek bilaodrješita iprikladna,kao i sveuvezisnjom.Ali,kako jebilaobaviještenadaćenjezin zaručnik doći po nju i odvesti je u posjet budućem svekru i svekrvi,oklijevalaje.Naposljetkuseodlučilazavunenupodsuknjubojetrešnje,aprekonjeplaštodsvijetloružičastevune,dovoljnoprozirandasekroznjeganazire tamnijaboja podsuknje. Preko toga je prebacila još jedan plašt, izrazito nježnoružičasteboje,tanakpoputnjezinasvadbenavela.Okupalasepanamirisalaružinimuljem,alikosu je svezala u nepokolebljivu pundu i odbila majčinu ponudu da stavi malorumenilaipovučenekolikocrtaokoočiju.»Danassiprevišeblijeda«,usprotivilaseRutilija.»Zbognapetosti.Hajde,potrudi

seizgledatinajbolještomožeš,molimte!Samomalorumenilanaobrazeipovucicrtuokoočiju.«»Ne«,odbilajeAurelija.Nakraju,bljedoćanijepredstavljalaproblemjer,kadajeGajJulijeCezarMlađi

došao po nju, Aurelijini su obrazi dobili boju kakvu bi njezina majka samopoželjetimogla.»GajuJulije«,reklajeispruživširuku.»Aurelija«,odvratiojeirukovaosesnjom.Nakontoganisuznalištoučiniti.»Pa,hajde,pođite,doviđenja«,razdraženojereklaRutilija.Bilojojječudnošto

gubi prvorodeno dijete zbog toga nevjerojatno zgodna mladića kada se sama

osjećalakaodajojjetekosamnaest.Uputilisuse,aKardiksaiGalihodalisuizanjih.»Moram teupozoriti damojotacnije dobro«, rekao jemladiCezar, itekako se

suzdržavajući.»Ugrlumurastemalignaizraslinaistrahujemodanećejošdugobitisnama.«»O«,reklajeAurelija.Skrenulisuizaugla.»DobiosamtvojuporukuiodmahpožuriokMarkuAureliju.

Nemoguvjerovatidasimeneodabrala!«»Janemoguvjerovatidasamtepronašla«,odgovorilaje.»MislišlidajePublijeRutilijetonamjernoučinio?«Nasmiješilasekadjetočula.»Sigurno!«Hodali su do kraja ulice, pa skrenuli za ugao. »Nisi baš razgovorljiva, vidim«,

rekaojemladiCezar.»Nisam«,odvratilajeAurelija.ItojesveočemusuuspjelirazgovaratiprijenegoštosudošlidoCezarovevile.JedanpoglednasinovuodabranicubiojedovoljandaCezarpromijenimišljenje.

Onanijebilanikakvarazmažena,hirovitaljepotica!Da,bilajesveštoječuodajest– veličanstveno lijepa – ali ni na jedan od poznatih načina. Vjerojatno zato,razmišljaoje,ijesusamonjuprozvaliveličanstvenomljepoticom.Kakolićesamolijepudjecuimati!Djecukojuonnećedoživjeti.»Sjedni,Aurelija!«Glasmujebiojedvačujan,pajepokazaonastolacodmahdo

svojega,alidovoljnoispredsebedajevidi.Sinajeposjeosdrugestrane.»ŠtotijeMarkoAurelijerekaoonašemrazgovoru?«upitaoje.»Ništa«,odvratila

jeAurelija.Prepričao je razgovor o njezinu mirazu koji je vodio s Kotom, bez uvijanja

iznijevšivlastitestavoveirazmišljanja,aliiKotine.»Tvoj stric, tvoj skrbnik, kaže da ti moraš odlučiti. Želiš li kuću ili stambenu

zgradu?«upitaojepromatrajućije.Što bi učinila Kornelija, majka braće Grakho? Ovoga puta znala je odgovor:

Kornelija,majka braćeGrakho, učinila bi ono što je najčasnije,ma koliko teškobilo. Samo što jeAurelija sadamorala razmišljati o dvjema častima: časti onogakogavoliisvojoj.Bilobijojpunoudobnijeipoznatijeodabratikuću,aličinjenicadajenovcemnjegovesuprugekupljenanjihovakućapovrijedilabiponosnjezinavoljenog.SkrenulajepogledsCezaraivrloseozbiljnozagledalaunjegovasina.»Štobitiviševolio?«upitalagaje.»Tojetvojaodluka,Aurelija«,rekaoje.»Ne,GajuJulije,tvojaje.Jaćupostatitvojomženom.Želimbitipravaženakoja

zna svojemjesto.Ti ćeš biti glava naše kuće. Sve što tražim zauzvrat za to što tipredajemprvomjestojestdasepremameniuvijekodnosišiskrenoičasno.Tićešodlučitigdjećemoživjeti.Jaćuteposlušati,riječjuidjelom.«»OndaćemozatražitiodMarkaAurelijadapronađenekustambenuzgraduiupiše

vlasništvo na tvoje ime«, rekao je mladi Cezar bez oklijevanja. »To mora bitinajboljeizgrađenazgradakojuuspijepronaći,takvakojaćedonositivelikudobit.Islažemsesocem–mjestonijevažno.Zaradaodiznajmljivanjaićićetebi.Mićemoživjetiujednomodstanovauprizemljudokjanebudemupoložajudanamkupimprivatnu kuću. Tebe i našu djecu izdržavat ću od prihoda od vlastitih zemljišta,naravno.Toznačidaćeš ti samabitiodgovornazasvojustambenuzgradu– jautomenećusudjelovati.«Odmahsevidjelodajezadovoljna,aliništanijerekla.»Nisiodpunoriječi!«zapanjenojeviknuoCezar.»Nisam«,odvratilajeAurelija.

KOTASEGORLJIVObacionaposao,azanećakinju jenamjeravaopronaćiprikladnuzgraduujednomodboljihrimskihnaselja.Ali,tonijebilolako.Kolikogodtražio,najmudrije i najsigurnijeulaganjebila jepopriličnovelika zgradau srcuSubure.Zgradanijebilanova(stanovejeprijetridesetakgodinaizgradionjezinvlasnik,akakojeonživiouvećemoddvajuprizemnihstanova,izgrađenajedobro),imalajeosnovuodkamenaibetonaitemeljedočetiriipolmetradubineijedanipolmetarširine. Vanjski i nosivi zidovi bili su debeli pola metra, s obiju strana ožbukaniopekamanepravilnaoblikakojesusenazivaleopusincertum te ispunjeničvrstommješavinomcementaisitnakamenja.Prozorisuimalilukovesreljefimaodopeke,acjelinajebilapojačanadrvenimgredamadebelimbaremtridesetcentimetaraidopetnaest metara dugačkim. Osim toga, tridesetak centimetara debele gredepodupirale su i betonske podove na nižim i daščane na višim katovima. Zidoviprostranasvjetlarnikabilisunoseći,alisvjetlarnikjezadržaoprostornuotvorenostkrozsustavpolametradebelihčetvrtastihstupova,raspoređenihnasvakihmetar ipolokorubainasvakomkatupovezanihmasivnimdrvenimgredama.Zgrada je imala devet katova, visokih dva metra i sedamdeset pet centimetara,

uključujućiitridesetcentimetaradebelepodove,takodajebilapriličnoskromna–većina zgrada u istom naselju imala je dva do četiri kata više – ali zauzimala jegotovo cijelimali trokutast predio na kojemu su se spajali Suburaminor iVicuspatricii. Tupi vrh gledao je na križanje, a dvije dugačke strane spuštale su se nizSuburuminor,odnosnoVicuspatricii.Osnovicuječinilauličicakojajespajalatedvijeulice.

Prvi su je put vidjeli kada su već pogledali niz drugih zgrada.Kota,Aurelija imladiCezarnaviknulisusenamalena,brbljavaprodavačabesprijekornarimskogpodrijetla – u tvrtki za prodaju nekretnina u vlasništvu Torija Postuma kaoprodavačinisuradiligrčkioslobođenirobovi!»Pogledajte žbuku na zidovima, i iznutra, i izvana«, jednolično je odzvanjao

prodavačevglas. »Nemani pukotine, temelji su čvrsti kao stisak škrtice koji držiposljednju zlatnu polugu... osam trgovina, sve pod dugim najmom, nikakvihproblemasastanarimailinajamninom...dvastanauprizemljusprimaćimsobamavisinedvakata...dvastanateknasljedećemukatu...osamstanovapokatudošestogakata... dvanaest stanova na sedmome, dvanaest na osmome... sve trgovine imajugornjikatzastanovanje...dodatnispremišniprostoriznadlažnogastropaumalimprostorijamazaspavanjeuprizemnimstanovima...«Nije prestajao nabrajati prednosti zgrade... Nakon nekog vremena Aurelija je

isključilazvukiusredotočilasenavlastitemisli.StricMarkoiGajJulijemogugaslušatiipazitištogovori.Biojetosvijetkojinijepoznavala,alikojijenamjeravalasvladati.Aakojetoznačilodaćeživjetipotpunodrukčijimživotomodonogakojijepoznavala,postojaojezatodobarrazlog.Naravno, strahovala je i nije žudjela za tim da se istodobno uhvati u koštac s

dvamanovimživotnimstilovima:životomubraku i životomu stambenojzgradi.Ipak,usebijeotkrivalaineustrašivost,rođenuizosjećajaslobode,previšenovedabi je mogla sasvim spoznati. Nepostojanje svijesti o tome da postoji neki drugioblik života osim onoga koji je poznavala sprečavalo je svjesnu dosadu ilinemogućnost dokazivanja u djetinjstvu koje je zaista bilo živo jer je bilo punoučenja.Nokadasenapomoluukazaobrak,počelasepitatičimećesebavitinebudelidanemoglaispunitisonolikodjecekolikoihjeKornelija,majkabraćeGrakho,imala–amalojekojiplemenitašželiovišeoddvojedjece.Aurelijajepoprirodibilamarljiva,željela je raditi.Rođenjemjoj jemnogo togavezanoguzdjelatnostuskraćeno. A sada je trebala postati kućevlasnica i supruga i bila je dovoljnooštroumnadashvatidajojprvobaremomogućujerijetkuprilikudaradi.Inijetobilokakavrad,negozanimljivipoticajan.Ogledala se oko sebe sa sjajem u očima i svašta smišljala i zamišljala,

pokušavajućizamislitikakoćetoizgledati.Dvastanauprizemljurazlikovalasusepoveličinijerjevlasnik,kojijeiizgradio

zgradu,zasebenapraviovelikistanukojemujeposliježivio.UusporedbisvilomKotinih na Palatinu bio je vrlo mali. Zapravo, kat vile Kotinih bio je veći odprizemljacijeleovestambenezgrade,uključujućitrgovine,gostionicenakrižanjuiobastana.Iakobiublagovaonicujedvastaletripočivaljkestandardneveličine,aradnasoba

bilajemanjaodbilokojeradnesobeubilokojojprivatnojkući,objesuprostorijebilevisokeizidizmeđunjihbiojevišekaonekapregradatenijedopiraodostropa

što jeomogućivalodazrak isvjetlo izsvjetlarnikaprolazekrozblagovaonicudoradne sobe. Primaća soba (ne bi bilo pravilno nazvati je atrijem) imala je dobarmozaički pod i lijepo uređene ožbukane zidove, a dva stupa u sredini bila su odmasivnadrvaobojena takoda izgledajupoput otmjenooslikanamramora.Zrak isvjetlo s ulice ulazili su kroz goleme željezne rebrenice, postavljene visoko navanjskomeziduizmeđukrajatrgovinesprednjestraneistubištakojejevodilonakatove. Tri spavaće sobice koje, kao što je bilo uobičajeno, nisu imale prozore,nastavljalesusenaprimaćusobu,ajošdvije,odkojihjejednabilaneštoveća,naradnu. U stanu je bila i sobica koju je mogla pretvoriti u svoju dnevnu sobu, aizmeđunje i stubišta bila jemanja sobakoju jemislila datiKardiksi.Nonajvećeolakšanjeosjetilajekadajeotkriladastanimaikupaonicuizahod–jer,kaoštojeposrednik za prodaju nekretnina vedro objasnio, zgrada je bila izgrađena točnoprekoputa jednogaod rimskihglavnihkanalizacijskih sustava i imala je zakonskipribavljenuspojnucijevkojomsespajalanadotokvode.»Javni zahod nalazi se prekoputa Subureminor, a odmah uz njega je kupalište

Subura«,rekaojezastupnikzaprodajunekretnina.»Vodanijeproblem.Ovdjestenasavršenoj visini – dovoljno nisko da dobivate dobar mlaz vode iz poljskihspremnika,aliprevisokodabiste imaliproblemazbogvodenogavalakadaTiberpoplavi.Aspojnacijevkojasepovezujenaglavnucijevkanalizacijevećajenegoonekojesedanasugrađuju–akonovanaseljauopćedobijudozvoludasepriključenaglavnivodovod!Naravno,bivšivlasnikzadržaojevoduikanalizacijuzasebe–stanarisudobroopskrbljenizbogkrižanjaodmahispredzgradeijavnogzahodaikupalištaprekoputa.«Aurelijajegorljivoslušalaštogovorijerječuladanjezinnoviživotnistilneće

uključivati raskoš provedene vode i zahoda. Ako ju je išta zastrašivalo kada jepomišljalanaživotustambenojzgradi,bilajetopomisaonatodaćemoratiživjetibezvlastitekade idanećemoćivršitinužduuprivatnostivlastitazahoda.Nijednazgrada koju su dotada pogledali nije imala ni vodu ni nije bila spojena nakanalizacijski sustav, iako su uglavnom bile u boljim dijelovima grada. AkoAurelijadotogtrenutkanijebilasigurnadajeovopravazgradazanju,sadajetosvakakobila.»Kolikeprihodeodnajamninemožemoočekivati?«upitaojemladiCezar.»Desettalenatanagodinu–dvjestopedesettisućasestercija.«»Dobro,dobro!«rekaojeKotaklimajući.»Troškovi održavanja zgrade su zanemarivi jer je izgrađena prema najboljim

standardima«,rekaojezastupnikzaprodajunekretnina.»Toznačidajojnikadanenedostaje stanar – toliko se ovakvih zgrada sruši, znate, ili izgore poput koresuhogadrva.Noneiova!Sdvijuodtrinjezinestranenalazeseulice,aizazgradejeuličicaneštoširanegoinačeštoznačidapostojimanjamogućnostdasezapaliako jedna od susjednih zgrada plane. Da, ova je zgrada sigurna poputGranijeva

broda.Mogutoiskrenoreći.«Budući da nije imalo smisla probijati se kroz Suburu u nosiljki, Kota i mladi

CezarsukaododatnuzaštitupovelidvojicuGalaiodlučilipješicepratitiAureliju.Iakonijebilomnogoopasnostidabiseneštomoglodogoditi–bilojepodneisviljudi koji su se u tom trenutku našli na prepunim ulicama izgledali su kao da ihmnogovišezanimajuvlastitestvarinegougnjetavanjeprelijepeAurelije.»Kakotisečini?«upitaojeKotakadasusespustilinizblagispustFaucesSuburae

uArgiletispremaliseprijećidonjimdijelomForumaRomanuma.»O,striče,mislimdajesavršena!«reklajeiokrenulasepremamladomCezaru.

»Slažešlise,GajuJulije?«»Mislimdaćenamvrlodobropristajati«,rekaoje.»Ondadobro,dogovoritćukupnjudanasposlijepodne.Zadevedesetpet talenata

tojevrlopovoljno,akoneivrlojeftino.Aostatćevamipettalenatazanamještaj.«»Ne«, rekao je mladi Cezar odlučno, »namještaj je moja dužnost – a i nisam

siromah,znaš!MojezemljišteuBovilidonosimidobarprihod.«»Znam to, Gaju Julije«, odvratio je strpljivoKota. »Rekao simi to već, sjećaš

se?« Nije se sjećao. Jedino na što je mladi Cezar tih danamogaomisliti bila jeAurelija.

VJENČALISUSEutravnju,jednogasavršenaproljetnogdana,asvejeznamenjebilopovoljno.ČinilosečakidajeJulijeCezarbolje.RutilijaiMarcijasuplakale.PrvazatoštojeAurelijabilanjezinoprvodijetekoje

jestupaloubrak,adrugazatoštojemladiCezarbionjezinoposljednjedijetekojeto čini. Došle su i Julija i Julila te Sekstova supruga Klaudija, ali nijedan odnjihovih supruga –Marije je još bio u Africi, a Sekst Cezar novačio je budućevojnikeuItaliji,neuspjevšidobitislobodnoodkonzulaGnejaMalijaMaksima.KotaježeliounajmitikućunaPalatinuzaprvimjeseckojićemladiparprovesti

zajedno.»Najprijesenaviknitenabrak,aondanaživotuSuburi«,rekaoje,zabrinutzasvojujedinudjevojčicu.Nomladi jeparodlučnoodbio tuponudu, takoda jeput svadbenepovorkebio

jakodug, amladoj je– činilo se–kliktala cijelaSubura.MladomCezarubilo jesilnodragoštojeveoskrivaomladenkinolice,alisamjesudjelovaouprostačkimšalama,smiješećiseiklanjajućidoksuhodali.»To je naše novo susjedstvo, najbolje da se naučimo slagati s njima«, rekao je.

»Samopoklopiuši.«»Radije bih da ih se klonite«, promrmljao je Kota koji je želio unajmiti

gladijatoredapratesvadbenupovorku.Gomilaljudiistopakriminalazabrinjavalisugadobesvijesti,kaoijezik.Kada su dospjeli do Aurelijine zgrade, povorka je već postala prilično velika.

Izgledali su kao da se nadaju da će ih na kraju puta dočekati mnogo vina i bili

odlučnidaupadnunaproslavu.Međutim,kadajemladiCezarotključaovelikavrataipodignuomladuuzrakkakobijeprenioprekopraga,Kota,LucijeKotaidvojicaGalauspjelisuzadržatigomiludovoljnodugodamladiCezarudeukućuizalupivratima. Praćen glasnim povicima negodovanja, Kota je uzdignute glaveodmarširaonizVicuspatricii.UstanujebilasamoKardiksa.Aurclija jebilaodlučilaostataknovcaodmiraza

potrošitinakupnjuposluge,ali tu jeobvezuodgodiladokseneudajer jekupnjuhtjela obaviti sama – da ne mora trpjeti majčino i svekrvino društvo i savjete. Imladi je Cezar morao kupiti sluge – upravitelja kuće, poslužitelja vina, tajnika,pisara i komornika – aliAureliji ih je bilo potrebno više: dvije čistačice, pralja,kuharica i pomoćna kuharica, dvojica slugu za razne poslove i jedan snagator.Njihovokućanstvonijebiloveliko,aliodgovaralojenjihovimpotrebama.Padaojemrak,aliunjihovujestanubilomnogomračnije,neštoštozasvojega

jedinogprijašnjegposjetanisumogliprimijetiti.Svjetlokojesespuštalonizdevetkatova središnjega svjetlarnika brzo je umiralo, kao i svjetlo koje je dopiralo sulice–štojebilalošastranazgrade.Kardiksajeupalilasvelampekojesuimali,alibilo ih jemnogo premalo da bi osvijetlile svemračne kutove.Ona se povukla usvojusobicukakobinetomvjenčaniparostavilanasamo,kaoštojojjepristojnostnalagala.Aurelijujezapanjilabuka.Dopiralajeodasvud–sulice,sastubištakojejevodilo

na katove, kroz središnji svjetlarnik – činilo se da čak i tlo podrhtava. Povici,psovke, lom, glasni razgovori, vrišteće prepirke i svađe, plač novorođenčadi,kričanje djece, iskašljavanje i pljuvanjemuškaraca i žena, glazbeni sastav koji jelupao po bubnjevima i cimbalima, dijelovi pjesama, mukanje volova, blejanjeovaca, hripanjemazga imagaraca, beskonačno kotrljanje kotača teretnih kola pocesti,salvesmijeha.»O, nećemo čuti ni svoje misli!« rekla je, treptanjem pokušavajući spriječiti

iznenadnunavalusuza.»GajuJulije,oprosti!Nijemipalanapametbuka!«Mladi Cezar bio je dovoljno mudar i osjedjiv da zna kako barem dio toga

neobičnogispadanijeuzrokovanbukom,negoneosviještenimuzbuđenjemkojesuizazvali uzbudljivi događaji koji su seodigrali posljednjihdana, napor i napetoststupanjaubrak.Ionjetoosjećao,akakolijetekbilonjegovojmladojženi?Izatosevedronasmijaoirekao:»Naviknutćemose,nebojse!Uvjeravamteda

zamjesecdanatovišenećemoniprimjećivati.Osimtoga,unašojspavaćojsobićesesigurnoslabiječuti.«Uhvatiojujezarukuiosjetiokakodršće.Izaista,uglavnojspavaćojsobi,ukojuseulazilokroznjegovuradnusobu,bilo

jetiše.Akakojeunjojnapravljenlažnistropzapotrebeskladištenja,usobijebiloicrnokaouroguivrlozagušljivo,osimakovrataradnesobenisubilaotvorena.Ostavivši Aureliju da stoji u radnoj sobi,mladi je Cezar otišao po svjetiljku u

primaću sobu. Držeći se za ruke ušli su u spavaću sobu i zaustavili se, očarani.

Kardiksa ju jeprekrilacvijećem,pobračnomekrevetupobacala jemirisne latice,uza zidove poredala vaze različitih veličina pa napunila ružama, ljubičinama,ljubicama.Nastolusustajalibocavina,bocavode,dvazlatnapeharaiveliktanjurpunmedenihkolača.Nijednoodnjihnijebilosramežljivo.BudućidasubiliRimljani,bilisutemeljito

upoznati s pitanjem spolnosti, ali ipak skromni. Svaki Rimljanin koji je sebi tomogao dopustiti za intimni bi čin odabrao privatnost, posebice ako se trebalorazodjenuti. A ipak nisu bili zakočeni. Naravno, mladi je Cezar doživio neštopustolovina, iakomu se lice kosilo s prirodom – izgled mu je bio nevjerojatnodojmljiv i svi su ga primjećivali, a značajem je bio vrlo tih i neprimjetan. Jer,unatoč svim neporecivim nadarenostima, mladi je Cezar zapravo bio povučenčovjek kojemu je nedostajala probitačnost napadačke i političke osobe. Bio ječovjek na kojega su se drugi mogli osloniti, ali za kojega je postojala većavjerojatnostdaćeunaprijeditituđiživotniputnegovlastiti.Publija Rutilija Rufa osjećaj nije prevario. Mladi Cezar i Aurelija bili su kao

stvoreni jedno za drugo. On je bio nježan, obziran, pun poštovanja i toplenaklonosti,alinevatren.Moždabise,dajeizgaraoodstrasti,tajplamenprenioinaAureliju,alitonijednoodnjihnikadanijesaznalo.Kadasuvodililjubav,činilisutopolagano,njihovisudodiribiliblagi,poljupcinježni.Toihjezadovoljavalo,pačakinadahnjivalo.AAurelija jesamojsebimoglarećida jezaslužilabezuvjetnoodobravanjeKornelije,majkebraćeGrakho,jerjebračnudužnostobavilaupravoonako kako je i Kornelija, majka braće Grakho, to nekoć činila, s užitkom izadovoljstvomkojisujamčilidajojsamtajčinnikadanećeupravljatiživotomilijoj nalagati kako da se ponaša izvan bračne postelje, istodobno jamčeći da jojbračnaposteljanikadanećeomrznuti.

TIJEKOM ZIME KOJU JE Kvint Servilije Cepion proveo oplakujući svojeizgubljenozlato,primiojepismoodizvrsnamladogpravnikaMarkaLivijaDruza,jednogaodAurelijinihnajgorljivijih–inajrazočaranijih–prosaca.

Imao sam tek devetnaest godina kada je moj otac, cenzor, umro i unasljedstvomiostaviosvesvojeposjede,ali ipoložajglaveobitelji.Moždanasreću, jedino moje breme bila je trinaestogodišnja sestra kojoj su biliuskraćeni i otac i majka. U to je doba moja majka Kornelija zatražila dasestru povede u svoje kućanstvo. Naravno, odbio sam. Iako se nikada nisurastali, znamdaznatekakva jehladnoćazavladalameđumojim roditeljimakada je moj otac pristao na to da mojega mlađeg brata daju na usvajanje.Majkajeuvijekviševoljelanjeganegomene,pakadajeonpostaoMamerkoEmilijeLepidLivijan,navelajenjegovedječjegodinekaoisprikuiotišlas

njimunjegovnovidomukojemujezaistamoglaživjetimnogoslobodnijeiraspuštenije negopodočevimkrovom.Mislimdamoja čast zahtijevada tepodsjetimnasve to jerosjećamda ju jemajčinonisko i sebičnoponašanjeokaljalo.Laskam samome sebi što sam sestru, Liviju Druzilu, odgojio u skladu s

njezinimvisokimpoložajem.Sada joj je osamnaest godina i spremna je zaudaju.Kaoštosamija,KvinteServilije,spremanzaženidbuumladojdobiod dvadeset tri godine. Znam da je uobičajenije sa ženidbom pričekati dodvadeset ipete iznamda jemnogoonihkojiviševolečekatidokneuđuusenat.Alijanemogu.JasamglavaobiteljiijedinimuškiLivijeDruzsvojeganaraštaja.Moj brat,MamerkoEmilijeLepidLivijan izgubio je pravo na toime i na dio obiteljskog bogatstva koji mu je pripadao. Stoga se moramoženiti i stvoriti potomstvo, iako samu trenutkuočeve smrti odlučioda ćupričekatidokmisestranebudedovoljnostaradaseuda.

Pismo je bilo jednako ukočeno i službeno kao i mladić koji ga je napisao, ali

KvintServilijeCepionnijeutomepronalazionikakvezamjerke.Mladićevotacionbilisudobriprijatelji,kaoštojeinjegovsindobarmladićevprijatelj.

Stoga, Kvinte Servilije, kao glava svoje obitelji, želim tebi, glavi tvojeobitelji, predložiti bračni savez. Usput, nisam smatrao mudrim o tomerazgovarati sasvojim tetkom,PublijemRutilijemRufom. Iakonemamništaprotiv njega kao suprugamoje tete Livije, ni protiv njega kao oca njezinedjece,nemislimdasunjegovakrvinjegovtemperamentdovoljnovažnidabi njegov savjet imao ikakvu težinu. Primjerice, tek je nedavno doprlo domeneda jeonuvjerioMarkaAurelijaKotudadopustipokćerkiAurelijidasamaodaberesupruga.Težejezamislitičinkojibibiomanjerimski.Onaje,naravno,odabralaljepotanaJulijaCezara,traljavaiosiromašenamomkakojinikadaništanećepostići.

Tako.TimeseriješioPublijaRutilijaRufa.MarkoLivijeDruznastaviojepisati,

ranjenasrca,aliidostojanstva.

Odlučiosamdaćupričekatisestrujersamsvojusupruguželioosloboditidužnosti damoju sestru smjesti pod isti krov i bude odgovorna za njezinoponašanje. Ne vidim vrijednost u tome da se vlastite dužnosti prebace nanekogadrugogodkogasenetrebaočekivatijednakabriga.Onoštosadapredlažem,KvinteServilije,jestdamidopustišdasevjenčam

s tvojom kćeri Servilijom Cepion i da dopustiš svojemu sinu, KvintuServilijuMlađemu, da se oženi mojom sestrom, Livijom Druzilom. To je

savršenorješenjezaobojicu.Našebračnevezesežumnogonaraštajaunatrag,a mirazi moje sestre i tvoje kćeri jednaki su što znači da novac ne moraprelaziti iz ruke u ruku. U ovim vremenima slabijega protoka novca to jesvakakoprednost.Molimte,javimištosiodlučio!

Nije zapravo imao o čemu odlučivati. To je bio dogovor o kojemu je Kvint

Servilije Cepion sanjao jer je bogatstvo Livija Druza bilo golemo, kao što je iplemićkopodrijetlobilocijenjeno.Odmahjeotpisao:

Dragi mojMarko Livije, oduševljen sam. Imaš moje dopuštenje da se osvemudogovoriš.

ItakojeDruzzapočeorazgovaratiotomesprijateljemCepionommlađim,želeći

pripremititerenzapismozakojejeznaodaćemuuskorostićiodKvintaServilijaCepiona.BoljećebitidaCepionmlađinadolazećibrakdoživikaopoželjan,negokaoposljedicuizravnenaredbe.»Želiobihsevjenčatistvojomsestrom«,rekaojeprijateljumalovišenaglonego

štoježelio.Cepion mlađi je trepnuo, ali ništa nije odgovorio. »Također bih želio da se ti

vjenčašsmojomsestrom«,nastaviojeDruz.Cepionmladitrepnuojenekolikoputa,aliopetnijeodgovorio.»Pa,štokažeš?«NaposljetkuseCepionMladiuspiopribrati (nijebionipribližnotakoumankao

štojebiobogatiliplemenitaroda)ireći:»Morampitatioca!«»Jasamgavećpitao«,odgovoriojeDruz.»Oduševljenje.«»O!Ondamislimda

može«,rekaojeCepionMlađi.»KvinteServilije,KvinteServilije,želimznatištotimisliš!«ogorčenojepovikaoDruz.»Pa,mojojsestrisesviđaš,takodajetouredu...Imenisesviđatvojasestra,ali...«

Nijenastavio.»Ališto?«navaljivaojeDruz.»Mislimdasejanjojnesviđam.«Sad jedošaorednaDruzadazatrepće.»Ma,gluposti!Kakobi joj semogaone

sviđati?Tisiminajboljiprijatelj!Naravnodajojsesviđaš!Tojesavršendogovor,svićemoostatizajedno.«»Ondaćemibitidrago«,rekaojeCepionMlađi.»Dobro!«žustrojeodvratioDruz.»Upismukojesamposlaotvojemocunapisao

samsveočemusetrebaloraspraviti–omirazuisličnom.Netrebašseniočemubrinuti.«»Dobro«,rekaojeCepionMlađi.Sjedilisunaklupi ispodpredivnahrastovastablakoje jeraslopokrajKurcijeva

bazena na donjemu ForumuRomanumu gdje su upravo bili pojeli ukusan ručak:beskvasnelepinjepunjenepikantnommješavinomlećeimljevenesvinjetine.

Ustavši, Druz je sluzi pružio veliki ubrus i ostao stajati dok mu je on sasnježnobijeletogeuklanjaohranu.»Kamo tako žuriš?« upitao je Cepion Mlađi. »Kući, da obavijestim sestru«,

odvratio jeDruz. Izvio je jednu crnu obrvu oštroga vrha. »Nemisliš li i ti da bitrebaootićikućiirećisvojojsestri?«»Valjda«,nesigurnojeodgovorioCepionMlađi.»Nebi li jojradijeti torekao?

Sviđašjojse.«»Ne,budalašu,tijojmorašreći.Uovomtrenutkutisinamjesturoditelja,dakleto

je tvojadužnost–kaošto jemojadužnost javitiLivijiDruzili.«IDruzodeprekoForumapremavestalskimstubama.

SESTRA MU JE bila kod kuće – ta gdje bi drugdje bila? Kako je Druz bio glavaobitelji, a Kornelija, njihova majka, nije smjela dolaziti, Liviji Druzili nije bilodopuštenonina trenutakizići izkućebezbratovadopuštenja.Onasenikadanebiusudila iskrasti jer je u bratovim očima bila moguće obilježena majčinomsramotom i doživljavao ju je kao slabo i pokvarljivo žensko čeljade kojemu nesmijebiti pruženonimalo slobode.Mislio jeonjoj najgore, bezobzirana to štonijeimaonikakvihdokaza.»Molim te,pozovimojusestruu radnusobu«, rekao jeupraviteljukućekada je

stigao.Opće je mišljenje bilo da je to najotmjenija kuća u cijelom Rimu, a bila je

dovršena upravo kada je Druz cenzor umro. S lođe koja se protezala čitavomduljinomnajvišegkatapucaojeveličanstvenpogledjersekućanalazilananajvišojtočki palatinske litice iznad Foruma Romanuma. Odmah uz nju bila je areaFlacciana, napušteno područje na kojemu je nekoć stajala kuća Marka FulvijaFlaka,aprekoputanjekućaKvintaLutacijaKatulaCezara.Upravomrimskomstilu,čakjeistranakojajegledalananapuštenopodručjebila

bezprozorajer,akoseondjejednomopetizgradikuća,njezinićesevanjskizidovispojitisDruzovim.Visokzidukojemusubilajednamasivnadrvenaijednateretnavrata gledao je naClivus victoriae i zapravo bio stražnji dio kuće. Prednji diogledaojeprekolitice,imaotrikataibioizgrađennastupovimačvrstozabijenimupadinu litice.Nanajvišemkatu,uzClivusvictoriae, stanovala jeplemenitaobitelj.Ostave, kuhinje i prostorije za poslugu bile su ispod i nisu se protezale cijelomduljinompodručjanakojemujekućaizgrađenazbogstrminekojajeondjebila.Teretnavratanazidukojijepratioulicuizlazilasutočnonaperistilskivrt,toliko

velik da je u njemu raslo šest predivnih stabala lotosa koja su dosegnula punuveličinu, a iz Afrike ih je, kao mladice, prije devedeset godina donio ScipionAfrički koji je u to doba bio vlasnik kuće. Svakoga bi ljeta bila obasuta kišomcvjetova – dva su stabla imala crvene, dva narančaste i dva tamnožute cvjetove –kojisuživjelivišeodmjesecdanaicijelukućuispunjalimirisom.Poslijebistabla

dražesnoprekrio tanakprekrivačblijedozelenih listovanaliknapaprat, a zimi subilaogoljena,propuštajućisvaki,pa inajmanji, tračaksuncaudvorište.Dugačak,uzak i plitakbazen,obloženbijelimmramorom, imao je četiri jednakeprekrasnebrončane fontane, djelo velikoga Mirona, jednu na svakom rubu. S obiju stranabazena bili su poredani veliki brončani kipovi, djela Mirona i Lizipa – satiri inimfe,ArtemidaiAkteon,DioniziOrfej.Svisutikipovibiliobojenizapanjujućeživotno, takoda jedvorištenaprvipogled izgledalokaomjestonakojemusu sesastalibogovi.Dorskasekolonadaprotezalasobijustranavrtaiuzstranuprekoputazidakojije

pratioulicu,anjezinsupotporanjbiližutoobojenidrvenistupovi,bazaikapitelajarkihboja.Podnakojemujebilakolonadabiojeoduglačanamozaika,azidovinastražnjemu dijelu obojeni živahnim tonovima zelene, plave i žute boje. Izmeđupolustupovabojecrljenicevisjelesunekeodnajveličanstvenijihslikanasvijetu–Zeuksisovo dijete s grožđem, Parasijevo Ajaksovo ludilo, nekoliko Timantovihmuškihaktova,jedanodApelovihportretaAleksandraVelikogijedanApelovkonj,tolikoživotandase,gledanosdrugestranekolonade,činilodajevezanzazid.Izradnesobeizlazilosenastražnjidiokolonade,sjednestranevelikihbrončanih

vrata.Izblagovaoniceseizlazilosdrugenjihovestrane.Izatogajebioveličanstvenatrij, velik kao cijela Cezarova kuća, u koji je svjetlost padala kroz pravokutanotvornakrovukojemusunasvakomeodčetiriuglaiuzdugačkestranebazenakojise nalazio pod njim potporanj činili stupovi. Zidovi su bili oslikani realističnomtehnikom trompe l'oeil, oponašajući polustupove, podnožja i gornje dijelovestupova.Izmeđunjihsubilepovršinesnaslikanimcrno-bijelimkvadratima,tolikotrodimenzionalnim da su iskakale prema onome tko ih je gledao, i površineoslikanevrdozimacvjetnihuzoraka.Bojesubiležarke,uglavnomcrvena,sneštoplave,zeleneižute.

NaslijeđeniormariukojimasubilevoštanemaskepredakaLivijaDruzabilisu,naravno, savršeno održavani, a na oslikanim postoljima ukrašenim uzdignutimmuškim spolovilima stajale su biste predaka, bogova, mitskih žena ili grčkihfilozofa.Skulptureuprirodnojveličini,sveoslikanetakodaizgledajuživo,stajalesuoko impluvija i zidova,nekenamramornimpodnožjima,nekenapodu.Velikisrebrni i zlatni svijećnjaci visjeli su s ukrašena ožbukana stropa koji je bionevjerojatno visok (oslikan je tako da nalikuje na zvjezdano nebo između nizapozlaćenihcvjetovaodžbuke)ilisu,visinedvadodvaipolmetra,bilipostavljeninapod–obojenimozaikkojijeprikazivaoraskalašenouživanjeBakhainjegovihBakhanticakojisuplesali,pili,hranilijeleneiučililavovepitivino.Druznijeprimijetioništaodteveličanstvenosti jerjenanjubionaviknut,anije

gatoniprevišeoduševljavalo.Njegovotacidjedbilisuonikojisuimalisavršenukuskadjeriječbilaoumjetnosti.Upraviteljkućepronašao jeDruzovusestruu lođinakojuseulazilosprednjeg

dijela atrija. Livija Druzila bila je uvijek sama i uvijek usamljena. Kuća je bilatolikovelika da nijemogla reći da joj je, za tjelovježbu, potrebna šetnja ulicamagrada.Kadajepoželjelaštogodkupiti,njezinbibrat jednostavnopozvaovlasniketrgovina i štandova u svoju kuću, pa bi prodavači robu izložili na prostoru uzkolonadu,aupraviteljukućerekaobidaplatisveštoLivijaDruzilaodabere.Doksuobje Julije, uz pratnju majke ili pouzdanih slugu, hodale otmjenijim dijelovimaRima,Aurelijastalnoposjećivalarođakinjeiškolskeprijateljice,arimskeKlitumnei one koje su se zvale Nikopolis živjele tako slobodno da su i jele u ležećempoložaju,LivijaDruzilabilajepotpunoodijeljenaodsvijeta,zarobljenicabogatstvaipovlaštenosti, takovelikihdasuženamakojesutakoživjeleonemogućivalibilokakavizlaz.Osimtoga,bilajeižrtvommajčinabijega,majčinetrenutačneslobodedačiništoželi.Imalajedesetgodinakadajenjezinamajka–KornelijevkaizobiteljiScipiona–

otišla izkućeukojoj je tadaživjelaobiteljLivijaDruza.Svabrigaonjoj tada jepala na njezina ravnodušna oca koji je više volio polagano šetati uz kolonade ipromatratisvojaveličanstvenaumjetničkadjela,imnogosluškinjaikućnihučiteljakoji su se previše bojali moći Livija Druza da bi joj postali prijatelji. Starijegabrata,kojemujetadabilopetnaestgodina,gotovoinijeviđala.Atrigodinenakonštojojjemajkaotišlasmladimbratom,MamerkomEmilijemLepidomLivijanomkakosugasadatrebalizvati,izstaresusekućepreseliliuovajgolemimauzolejukojemu je bila sasvim izgubljena – sitan atomkoji se besciljno kretao vječnošćuprazna prostora, lišen ljubavi, razgovora, društva, neprimijećen.Kada joj je otacubrzonakonpreseljenjaumro,njegovasmrtništanijepromijenila.Toliko je neupoznata sa smijehombila da bi se, kada bi se začuo iz pretrpanih

sobičakaukojimasu,nakatuispod,stanovalisluge,pitalaštojetoizaštotočine.Jedini svijet koji je zavoljela bio je u knjigama jer nitko joj nije branioda čita i

piše. I tako se, dobrim dijelom svakoga dana, bavila i jednim i drugim,oduševljavalaposljedicamaAhilejevabijesaidjelimaGrkaiTrojanaca,uzbuđivalesujeipričeoherojima,čudovištima,bogovimaismrtnicamazakojimasu,činilose, više čeznuli nego za besmrtnicama. A kada se uspjela naučiti suočavati sgroznim šokom tjelesna pokazivanja puberteta – jer nije bilo nikoga tko bi jojrekaoočemu je riječ ili štobi trebalačiniti–njezinagladna i strastvenaprirodaotkrila je bogatstvo ljubavne poezije. Govoreći jednako tečno i grčki i latinski,otkrila je Alkmana koji je bio začetnik ljubavne poezije (ili se barem takogovorilo), pa prešla na Pindarove pjesme o djevojkama, Sapfino pjesništvo iAsklepijada.StariSosije izArgileta,kojibipovremenonahrpustaviosveknjigekoje ima i poslao ih u Druzovu kuću, pojma nije imao tko te knjige čita.PretpostavljaojedaihčitaDruz.Itako,ubrzonakonštojeLivijaDruzilanapunilasedamnaest godina, počeo joj je slati djela novoga pjesnikaMeleagra koji je bioitekakoživikojegaje,osimljubavi,itekakoprivlačilapožuda.Višeočarananegošokirana, Livija Druzila oktrila je erotsku književnost i, zahvaljujući Meleagru,napokonseseksualnoprobudila.Noodtoganijeimalanikakvekoristi.Nikamonijeišla,nikoganijeviđala.Utoj

bikućibilonezamislivodajojsesvidinekirob,ilidaserobudvaranjoj.Katkadabisusrelabratoveprijatelje,alisamouprolazu.Osimnjegovanajboljegprijatelja,Cepiona Mlađega. A njega je – kratkonoga, prištava, prema svim mjerilimaneprivlačna – poistovjećivala s lakrdijašima izMenandrovih drama, ili gnjusnimTerzitomkojegajeAhilejsasjekaojednimpokretomrukekadagajeTerzitoptužioda je vodio ljubav s truplom Pentesileje, amazonske kraljice. CepionMlađi nijeučinionikadaništaštobijetakosilnopodsjetilobilonalakrdijaše,bilonaTerzita,nego jenjezina izgladnjelamašta tom tipu ljudidala liceCepionaMlađeg.NjezinnajdražidrevnijunakbiojekraljOdisej(onjemujerazmišljalanagrčkom,pamujestogadalaigrčkuinačicuimena),zatoštojojsesviđaoizvrstannačinnakojijerješavao tuđe probleme i što je držala da su njegovo udvaranje supruzi i njezinadvadesetogodišnja borba s prascima dok je čekala da se Odisej vrati kućinajromantičnija od svih Homerovih ljubavnih priča. AOdiseja je obdarila licemmladićakojegajevidjelasamojedanputilidvaputulođikućeispodDruzove.TojebilakućaGnejaDomicijaAhenobarbakojijeimaodvasina.Nonijedanodnjihnijebilo mladić u njegovoj lođi jer je sinove susretala u prolazu kada su dolazili uposjetnjezinubratu.Odisejjeimaocrvenukosuibiojeljevak(iakobise,daječitalamalopozornijei

da jeshvatiladasumunogebile isuvišekratkeprema trupu,moždaprestala takooduševljavati njime jer su kratke noge bile nešto što Livija Druzila nikako nijevoljela), kao i neobičan mladić u lodi Domicija Ahenobarba. Bio je vrlo visok,širokihramena,atogamujetakopadalaniztijelodasemoglonaslutitikakojeonoprekrasnovitko.Crvenakosasvjetlucalamujenasuncu,aglava,kojaseizdizalas

dugačkoga vrata, bila je vrlo uznosita, glava kralja kakav je bio Odisej. Čak i sudaljenostiskojegajepromatrala,vidiosemladićevmajstorskioblikovankukastinos, ali na njegovu licu nije mogla razabrati ništa drugo – međutim, ipak je ukostima osjećala da sumu oči velike, blistave i sive, poput očiju itačkoga kraljaOdiseja. I kada je čitalaMeleagrove žestoke ljubavne pjesme, sebe je stavljala uulogu djevojke ili mladića za kojima je pjesnik ludovao, a pjesnik bi uvijek biomladićnaAhenobarbovubalkonu.Ako jeuopćemislilanaCepionaJuniora, to jebilosgrimasomnesklonostinalicu.

»LIVIJA DRUZILA, Marko Livije želi da odmah dođeš u radnu sobu«, rekao jeupraviteljkuće,prekinuvšijeusanjarenjukakoćeulođiostatidovoljnodugodaulođi desetak metara ispod svoje ugleda crvenokosog stranca. Naravno, poziv jeomeonjezineželje.Okrenulaseipošlazaupraviteljem.Druz je proučavao nekakav papir na stolu, ali čim mu je sestra ušla u sobu,

podignuojepogled.Izraznjegovalicapokazivaojesmireno,popustljivo,priličnomaglovitozanimanje.»Sjedni«,rekaojeipokazaonastolacprekoputasvojegstola.Sjela je ipogledalaga jednakomirno iozbiljno.Nikadaniječulabratakakose

smije,avrlobigarijetkoviđaladasesmiješi.Istosemoglorećiizanju.Pomalouznemirena,LivijaDruzilajeshvatiladajepromatrausredotočenijenego

inače. Njegovo je zanimanje bilo u ulozi posrednika Cepiona Mlađega što ona,naravno,nijemoglaznati.Da,zgodnojeonastvorenjce,pomislioje.Iakojesitnagrađom,baremjeuspjela

izbjećiobiteljskumanu–kratkenoge.Imala jedivnotijelo–punihgrudi,uskogastruka,lijepihbokova.Dlanoviistopalabilisujojvrlonježniitanki–znakljepote–inijegrizlanoktenegoihjeodržavalanjegovanima.Bradajojjebilaizbočena,čeloširoko,nosrazmjernodugipomalokukast.Njezinasuustaiočizadovoljavalesvamjerila istinske ljepote.Oči su joj bile vrlo velike i otvorene, a ustamalenapoputružinihpupoljaka.Imalajecrnukosu,gustuipomnopočešljanu,acrnesujojbileioči,obrveitrepavice.Da, zaista,LivijaDruzila bila je lijepa.Nonije bilaAurelija.Srcemu sebolno

stegnulo.ToseidaljedogađalosvakiputkadabipomislionaAureliju.Kakolijesamo brzo poslao pismo Kvintu Serviliju nakon što je saznao za Aurelijinoskorašnjevjenčanje!Notojebilonajbolještojemogaoučiniti.Aurelijevcimanijeništanedostajalo,aliniubogatstvuniudruštvenompoložajunisusemoglimjeritispatricijimaServilijima.Osimtoga,oduvijekmusesviđalamladaServilijaCepioninijemubiloteškooženitisenjome.»Dragamoja, pronašao sam timuža«, rekao je bez okolišanja, izgledajući vrlo

zadovoljansamimsobom.Vidjelosedasujeteriječizaprepastile,iakojojjeliceostalopriličnonepomično.

Oblizalajeusne,pauspjelaupitati:»Koga,MarkoLivije?«Postao je ushićen. »Najboljega od dobrih momaka, divna prijatelja! Kvinta

ServilijaMlađeg.«Licejojsepreneraženoskamenilo.Otvorilajesuhausta,pokušavajućineštoreći,

alinijemogla.»Štojebilo?«upitaoje,iskrenozačuđen.»Nemoguseudatizanjega«,šapnulajeLivijaDruzila.»Zašto?«»Odvratanje–gnjusan!«»Nebudismiješna!«Odmahnula je glavom i nastavila sve snažnije i snažnije odmahivati. »Neću se

udatizanjega,neću!«Marku Druzu, koji je uvijek mislio na majčine postupke, glavom je sijevnula

grozna pomisao, pa je ustao i nadvio se nad sestru. »Jesi li se nalazila s nekimdrugim?«Odmahivanjejeprestalo,aonajebijesno,ogorčenopodignulaglavuizagledala

seunjega.»Ja?Kakobihsemoglanalazitisnekimkadabašsvakidanprovodimzarobljenauovojkući?Jedinimuškarcikojeviđamdolazestobom,anemamčaknipriliku razgovarati snjima!Akodolazenavečeru,menenepozivaš– tomi jedopuštenosamokadajeugostimatajogavniglupanKvintServilijeMlađi!«»Kako se usuđuješ!« povikao je, postajući sve više ljut.Nikadamunije palo na

pametdabionamogladrukčijeodnjegaprocjenjivatinjegovanajboljegprijatelja.»Nećuseudatizanjega!«vrisnula je.»Radijebihumrla!«»Otiđiusvojusobu«,

biojenesmiljen.Odmahjeustalaipošlapremavratimakojasuizlazilanakolonade.»Neusvojudnevnusobu,LivijaDruzila.Uspavaću.Iondjećešostatidoksene

opametiš.«Odgovorilamujesamodivljimpogledom,aliokrenulaseiizišlakrozvratakoja

suvodilauatrij.Druz je ostao stajati pokraj njezina prazna stolca, pokušavajući se boriti s

ljutnjom.Nevjerojatno!Kakosesamousuđujeproturječitimu!Nakonnekolikotrenutakaosjećajisumusesmiriliimogaoseuhvatitiukoštacs

tim,iakonijeznaoštoučiniti.Uživotumusenijedogodilodamunetkoproturječi,nitkoganikadanijestavioupoložajizkojeganijevidiologičnaizlaza.Naviknutnato da ga slušaju i da se prema njemu odnose pokorno i s poštovanjem koje seobično ne pokazuje nekomu tako mladom, nije znao što učiniti. Da je boljepoznavaosestru–asadajemoraopriznatidajeuopćenepoznaje–damujeotacživ–damumajka–o,kakvazbrka!Štomuječiniti?Malojeudobrovolji,biojeodgovor.Odmahjeposlaopoupraviteljakuće.»GospođicaLivijaDruzilameuvrijedila«,rekaojezavidnommirnoćominimalo

ne pokazujući bijes, »i ja sam joj naredio da ode u svoju spavaću sobu. Dok nestaviš zasun na vrata, postavi ispred njih stražara cijelo vrijeme. Pošalji joj nekuženu koju ne poznaje da se brine za njezine potrebe. Nikako joj ne smije bitidopuštenodaiziđeizsobe.Jelitojasno?«»Savršeno,MarkoLivije«,bezizražajnojeodgovorioupravitelj.

ITAKOJEpočeodvoboj.LivijaDruzilaposlanajeuzatvormanjiodonoganakojijebilanaviknuta,alinetakomračanizagušljivkaoštosubileostalespavaćesobicejerjeovasobabilauzlođu,pajevisokonavanjskomziduimalarebrenice.Noipakturoban zatvor! Kada je zatražila knjige za čitanje i papir za pisanje, otkrila jekolikotočnoturobanjerjenjezinamolbaodbijena.Četirizida,prostorijaveličinedvaipolputadvaipolmetra,krevet,noćnaposudaiužasna,nejestivajelakojajojjedonosilanekanepoznatažena.Tojesadabioprostorukojemuježivjela.Umeđuvremenu, predDruzom je bio zadatak da sakrije sestrinu nevoljkost od

najboljegprijateljainijetoželioodgađati.ČimjeizdaonaređenjauvezisLivijomDruzilom,ponovnojenavukaotoguiotišaodoCepionaMlađegkojijebioodmahizaugla.»O,dobrodasidošao!«ozarenojerekaoCepionMladi.»Zaključio sam da bih trebao još porazgovarati s tobom«, rekao je Druz ne

pokazujućinamjerudasjedneinemajućizapravopojmaštoćemujošreći.»Pa,prijenegoštotoučiniš,MarkoLivije,otiđidomojesestre,molimte.Jakoje

nervozna.«Baremjetobiodobarznak.Sigurnojevijestiozarukamakojejojjedoniobrat

prihvatila,akovećnesradošću,ondabaremstaloženo,pomisliojerazočaranDruz.Zatekaojujeunjezinojprimaćojsobiiodmahmujepostalojasnodajeprošnja

dobro prošla jer je, čim je ušao, skočila na noge i bacilamu se na prsa što je unjemuizazvalonelagodu.»O,MarkoLivije!«reklaje,pogledavšigarastapajućiseodobožavanja.Zašto gaAurelija nikadanije takogledala?Noodlučno je otjerao tu pomisao i

nasmiješioseServilijiCepionkoja jedrhtala.Nijebila ljepotica i imala jekratkenoge,kaoiostaliunjezinojobitelji,nobaremje–kaoinjegovasestra–uspjelaizbjeći obiteljsku sklonost aknama i imala je izrazito lijepe oči, blaga i nježnaizraza, dosta velike, tamne. Iako nije bio zaljubljen u nju, mislio je da bi je svremenommogaozavoljeti,asvakakomuseoduvijeksviđala.Poljubiojenjezinemekaneusne.Njezinodgovornatajpoljubacgajeiznenadioi

pružiomu zadovoljstvo te je s njomostao dovoljno dugoda razmijene nekolikorečenica.»Atvojasestra,LivijaDruzila,zadovoljnaje?«upitalajeServilijaCepionkadaje

ustao,spremajućiseotići.Druz se sasvim ukočio. »Vrlo zadovoljna«, rekao je, pa dodao, a riječi su mu

niotkudasišlesusana:»Nažalost,trenutačnoseneosjećadobro.«»O,kakvašteta!Nemaveze,recijojdaćujeposjetitičimsebudedovoljnodobro

osjećala.Bitćemodvostrukešurjakinje,aliradijebihdabudemoprijateljice.«Tojeizmamiloosmijehnanjegovolice.»Hvalati«,rekaoje.CepionMladinestrpljivoječekaouočevojradnojsobikojujeprisvojiodokoca

nijebilo.»Oduševljensam«,rekaojeDruzisjeo.»Tvojajesestrazadovoljna.«»Rekao sam ti da joj se sviđaš«, odvratio je CepionMladi. »No kako je Livija

Druzilaprimilanovost?«Sada je već bio sasvim spreman. »Bila je oduševljena«, mirno je slagao.

»Nažalost,zatekaosamjeukrevetu,imagroznicu.Liječnikjevećbioondje.Maloje zabrinut.Čini seda jedošlodonekihkomplikacija i strahujedabi tood čegaboluje,štogodtobilo,moglobitizarazno.«»O,bogovamu!«uzvikneCepionMladi,problijedivši.»Pričekatćemo«,umirujućejerekaoDruz.»Jakotisesviđa,KvinteServilije,zar

ne?«»OtackažedanemogunaćiboljuodLivijeDruzile.Kažedaimamodličanukus.

Jesilimurekaodamisesviđa?«»Jesam«, slabašno se nasmiješio Druz. »Prilično je očito već nekoliko godina,

znaš.«»Danas sam primio očevo pismo. Čekalome kada sam došao kući. Kaže da je

LivijaDruzilabogatakoliko iplemenita roda. Injemusesviđa«, rekao jeCepionMladi.»Pa, čim joj bude bolje, večerat ćemo svi skupa i porazgovarati o vjenčanju.

Početaksvibnja,ha?Prijenegoštopočnenesretnorazdoblje.«Druz jeustao.»Nemoguostati,KvinteServilije,moramsevratitidavidimkakomijesestra.«ICepionMlađiiDruzizabranisuzavojničketribuneitrebalisupoćiuGalijus

onu stranuAlpa sGnejomMalijemMaksimom.Nopoložaj, bogatstvo i političkaprilagodljivost su djelovali. Primjerice, dosta nepoznat Sekst Cezar nije mogaodobitislobodnonidaodenabratovovjenčanje,aniDruzniCepionMladinisujošbilipozvaninadužnost.Druzsigurnonijepredvidionikakveproblemeuplaniranjudvostrukog vjenčanja za početak svibnja, iako će dotada obojicamladoženja bitizauzeta vojnim dužnostima. Jer, čak i ako vojska već bude na putu premaGalijiprekoAlpa,uvijekjemogusustići.SvimaukućiizdaojenaredbeštorećiakoCepionMlađiilinjegovasestradođui

raspitujuseozdravljuLivijeDruzile,anjezinujeprehranusveonabeskvasnikruhi vodu. Pet ju je dana ostavio sasvim samu, a onda je zatražio da je dovedu unjegovuradnusobu.Došlajepomalotrepćućiodsnažnasvjetla,nesasvimsigurnananogama,nestručnopočešljanekose.Njezinesuočipokazivaledanijespavala,alinjezinbratnijeuspijevaoprimijetitidokazedugogplakanja.Rukesujojdrhtaleis

mukomjevladalaustima,adonjajojjeusnabilaizgrizenadokrvi.»Sjedni«,odsječnojerekaoDruz.Sjelaje.»ŠtosadamislišoudajizaKvintaServilija?«Počelajedrhtati.Onomaloboješto

jojjejošostalonalicupotpunojenestalo.»Neželim«,reklaje.Bratjojsenagnuonaprijed,sklopljenihruku.»LivijaDruzila,jasamglavanaše

obitelji. Imam potpunu vlast nad tvojim životom. Imam čak i potpunu vlast nadtvojom smrću. Slučajno si mi vrlo draga. To znači da te ne želim povrijediti ižalostimekadapatiš.A sadapatiš.Tomežalosti.Nooboje smoRimljani.Tamičinjenicaznačisvenasvijetu.Značimivišeodtebe.Odikoga!Strašnomiježaoštoti senemože svidjetimojprijateljKvintServilije.Ali, udat ćeš se zanjega!KaoRimljanki, dužnost ti je slušati me. Kao što i sama znaš, otac je izabrao KvintaServilijazatvojegasupruga,baškaoštojenjegovotacodabraomenezasuprugaServilijeCepion.Nekosamvrijemerazmišljaootomedasamodaberemsuprugu,alirazvojdogađajasamojedokazaodajeotac–lakamuzemlja–biomudrijiodmene.Osimsvegatoga,jošnosimoibrememajčinesramote–sramotemajkekojase nije pokazala dobrom Rimljankom. Zbog nje je odgovornost koja je na tebimnogoveća.Ništaštokažešiliučinišnesmijenikomedatipovoddapomislikakobinjezinamanamoglabitiiutebi.«LivijaDruzilajedubokoudahnulaijošdrhtavijeponovila:»Neželim!«»Želja nema nikakve veze s tim«, strogo je rekao Druz. »Što misliš, tko si ti,

Livija Druzila, da su ti osobne želje važnije od časti i položaja naše obitelji?Prihvati to – udat ćeš se za Kvinta Servilija i ni za koga drugoga. Budeš li senastavilaopirati,nećešseudatinizakoga.Zapravo,dokrajaživotanećeš izići izsvojespavaćesobe.Ostatćešondje,bezdruštva,bezrazonode,zauvijek!«Zuriojeunjupogledomhladnijimoddvajucrnihkamena.»Ozbiljnotitogovorim,sestro.Bezknjiga,bezpapira,bezhrane,osimkruhaivode,bezkupanja,bezzrcala,bezsluškinja,cipelailipapuča,pojasevailivrpciokojesemožešobjesiti,bezškaricazanokteiliškarazakosu,beznoževakojimasemožešprobosti.Aakosepokušašizgladnjivati,nareditćudateprisilnohrane.«Pucnuo je prstima, kratko, glasno, nakon čega je u sobu ušao upravitelj kuće.

Učiniojetonekomsumnjivomžustrinomkojajenagovješćivaladajeprisluškivaonavratima.»Odvedimoju sestrunatragu sobu. Idovedimi je sutrauzoru,prijenegoštoukućupustišmojepodanike.«Upraviteljkućemoraojojjepomoćidaustane,jednomjerukomuhvativšiispod

ruke,pajujeizveoizsobe.»Sutraočekujemtvojodgovor.«Upraviteljkućenijejojuputionijednuriječdokjujevodioprekoatrija.Čvrsto,

ali nježno, gurnuo ju je u njezinu spavaću sobu, odmaknuo se, zatvorio vrata ipovukaozasunkojijeDruzizvanadaougraditi.

Mračilose.LivijaDruzilaznalajedaćejezanajvišedvasataobavitiplaštcrna,prazna ništavila duge, kasnozimske noći.Dosada još nije plakala. Prva tri dana inoći u tome joj je pomogla snažna svijest o tome da je u pravu, pomiješana sasilnim ogorčenjem, a nakon toga je utjehu potražila u nevoljama svih onihjunakinjakojejeotkrilačitajući.Naravno,navrhpopisaizbilajePenelopakojajedvadeset godina čekala Odiseja, ali Danaju je otac zatvorio u njezinu sobu, aArijadnujeTezejostavionaobaliNaksa.Svesutepričedobrozavršile.Odisejsevratiokući,rodiosePerzej,aArijadnujespasiobog...Nodoksujojbratoveriječiidaljeodzvanjaleuglavi,počelajeshvaćatirazliku

između velike književnosti i stvarnosti. Velika književnost nije zamišljena kaopreslika ili odjek stvarnosti.Ne, njezina je svrhabila dananekovrijeme isključistvarnost, da oslobodi um opterećen svakidašnjim problemima i omogućimu dauživa i odmara se u veličanstvenom jeziku, slikama od riječi i nadahnjujućim iliprimamljujućim zamislima. Penelopa je barem uživala u slobodi vlastite palače isinovu društvu. Danaju je očaravala kiša zlata, a Arijadna je pretrpjela tek sitanžalac bola zbog Tezejeva odbijanja prije nego što se njome oženio mnogo većičovjek od Tezeja. No u pravom životu Penelopu bi silovali i prisilno udali zanekoga, a njezina bi sina ubili. I Odisej se uopće ne bi vratio kući. A Danaja injezinonovorođenčeplutalibiuškrinjidokihmorenebipotopilo.ArijadnabipakostalatrudnasTezejomiumrlarađajućisama,bezpomoći...Bi li se Zeus pojavio u obliku kiše zlata kako bi unio malo radosti u dugo

zatvoreništvoLivijeDruzile,suvremeneRjmljanke?Ili,biliseDionizprovezaosnjezinimledenim,mračnimsobičkomukočijikoju

vuku leopardi? Bi li Odisej napeo svoj veliki luk i prostrijelio njezina brata iCepionaMlađegistomstrijelomkojomjepogodiosjekire?Ne!Naravno,nebi!Svisu oni živjeli prije više od tisuću godina – ako su uopće živjeli igdje osim ustihovima nekog pjesnika. Je li to bio smisao života – živjeti život u vječnimstihovimanekogpjesnika,anikadakaoljudskobićeodkrviimesa?Nekako se uhvatila za pomisao da će njezin crvenokosi junak s Ahenobarbova

balkona desetak metara ispod nje saznati za njezinu nevolju, provaliti krozrebreniceuziduipotajnojeodvestinanekizačaranotokkojiplovimoremcrnimpoputvina.Groznejesateproživljavalazamišljajućinjega,onakovisoka,naliknaOdiseja – pametna, puna novih zamisli, nevjerojatno hrabra. Kakvom će mu sebijednompreprekomučinitikućaMarkaLivijaDruzakadasaznada jeonaunjojzarobljena!Alivečeras jebilodrukčije.Večeras jebiopravipočetakzatočeništvakojeneće

imati sretan kraj, u kojemu neće biti čudesna oslobođenja. Tko je, osim njezinabrata islugu,znaoda jezarobljena?I tkobiseodnjegovihsluguusudioprezretibratovenaredbe ili se više sažaliti nadnjomnego što sebojenjega?Onnije biookrutan čovjek, to joj je bilo jasno. No bio je naviknut da ga slušaju, a ona –

njegovamlađasestra–bilajenjegovovlasništvo,njegovooruđe,baškaoinjegovislugeilipsikojejedržaoulovačkojkolibiuUmbriji.Njegovajeriječzanjubilazakon.Njegoveželjezanjuzapovijedi.Onoštojeonaželjelanijeznačiloništa,nijeimalonikakvuvaljanostistoganijepostojaloizvannjezineglave.Osjetilajedajujezasvrbjeloispodlijevogaoka,azatimjojjeneštovrelo,nešto

što je svrbjelo kliznulo niz lijevi obraz. Nešto joj je kapnulo na nadlanicu.Zasvrbjelojujedesnooko,oprženjedesniobraz,akapanjejepostajalosvečešće.Kaokadapočinjekratakljetnipljusak,kapisupadalesvebržeibrže.LivijaDruzilaje zaplakala jer srce jojbijaše slomljeno.Ljuljala senaprijed-natrag,brisala lice,oči iz kojih su curile suze i nos. Zaplakala je ponovno jer srce joj zaista bješeslomljeno.Plakalajetakosatima,samauoceanuužasnetmine,zarobljenicabratovevoljeivlastitenevoljkostidagaposluša.Nokadajeupraviteljkućedošaoiotvoriovratasobe,pustivšiunjezinusmrdljivu

hladnoćusvjetlostlampekojujenosiouruci,onajesjedilanarubukreveta,suhihočijuimirna.Zatimjeustalaskrevetaiprijenjegaizišla izsobe,hodajućiprekogolema,živahnaatrijapremabratovojradnojsobi.»I?«upitaojeDruz.»UdatčusezaKvintaServilija«,odgovorilaje.»Dobro.Nozahtijevamvišeodtebe,LivijaDruzila.«»Potruditćusezadovoljititeusvemu,MarkoLivije«,smirenojerekla.»Dobro.« Pucnuo je prstima, a upravitelj kuće odmah je došao. »Pošalji nešto

vrućegavinasmedomimedenekolačićeuprimaćusobuplemeniteLivijeDruzileinaložislužavkidajojpripremikupku.«»Hvalati«,reklajebezbojnimglasom.»Iskrenomijezadovoljstvousrećiti te,LivijaDruzila–dokgodseponašaškao

pravaRimljankaičinišonoštoseodtebeočekuje.OčekujemdasepremaKvintuServilijuponašaškaosvakamladaženakojabiotvorenihrukudočekalabrak.Datćešmudoznanjadasizadovoljnaiuvijekćešmupokazivatipokornost,poštovanje,zanimanjeibrigu.Nikada–čakniuprivatnostispavaćesobenakonštosevjenčate–nećešKvintuServilijuninakoji,pa inajmanji,načindatidoznanjadaonnijemužkojegasiželjela.Razumiješli?«strogojeupitao.»Razumijem,MarkoLivije«,odvratilaje.»Pođisamnom!«Odveojujeuatrijukojemujevelikipravokutnikprozorapočeoblijedjetiikroz

njegajeusobuulazilobisernosvjetlo,čišćeodsvjetlalampa,bijede,aliblistavije.Uzidujebilomalosvetištekućnimbogovima,LarimaiPenatima.Sasvakestranesvetišta nalazio se jedan vrhunski oslikan sićušan hram i u svakome od njihimagines najslavnijih ljudi iz obitelji Livije Druzile – od njezina pokojna oca,cenzorasvedopočetakaloze.OndjejujeMarkoLivijenatjeraonastrašnuzakletvustrašnimrimskimbogovimakojinisuimalikipove,mitoveiljudskioblik,kojisubili utjelovljenje psihičkih osobina, a ne božanstveni muškarci i žene. Podprijetnjomizazivanjanjihovanezadovoljstvazaklelasedaćebititoplaiprivržena

suprugaKvintuServilijuCepionuMlađem.Nakonštosustimzavršili,poslaojujeunjezinudnevnusobugdjesuječekalivrućevinosmedomimedenikolači.Otpilaje gutljaj vina i odmah osjetila njegovu blagodat, ali grlo joj se stisnulo već prisamojpomislinakolače,paihjegurnulaustranunasmiješivšiseslužavkiiustala.»Želimseokupati«,reklaje.Toga poslijepodneva Kvint Servilije Cepion Mlađi i njegova sestra, Servilija

Cepion,došli sunavečerukMarkuLivijuDruzu injegovojsestri,LivijiDruzili.Četvero prisnih ljudi planiralo je vjenčanja. LivijaDruzila poštovala je položenuzakletvu,zahvaljujućisvimbogovimanatomeštonijepripadalaobiteljiukojojsuseljudismiješili–nikomenijebilonimaločudnoštosedržalaozbiljnojersuisviostalibilitakvi.TihogaglasaisazanimanjemrazgovaralajesCepionomMlađimdok jenjezinbratbiousredotočennaServilijuCepion inejasni strahoviCepionaMlađegpolakosunestajali.ZaštojeuopćemisliodasenesviđaLivijiDruzili?Iakojebilablijeda i iscrpljenaodbolesti, nije semoglo zanijekati blagooduševljenjekojim je pozdravila vješt bratov plan da početkom svibnja, prije nego što GnejMalijeMaksimzapočnemaršprekoAlpa,organizirajudvavjenčanja.Prije nego što počne nepovoljno razdoblje. No za mene je svako razdoblje

nepovoljno,pomislilajeLivijaDruzila,alinijetoizgovorila.

PUBLIJERUTILIJERUFPISAOJEGajuMarijuulipnju,prijenegoštosuvijestiotomedajeJugurtazarobljenidajeratuAfricizavršiostigledoRima:

Zima bijaše vrlo nemirna, a proljeće gotovo panično. Germani sunedvojbenoupokretu,ktomejošnajug,unašuprovincijuuzrijekuRodan.Prije kraja prošle godine počela su stizati pisma naših galskih saveznikaHeduanacaukojimanamjavljajudaćeGermani,njihovineželjenigosti,poćidalje. Zatim je u travnju stiglo prvo heduansko izaslanstvo, kako bi nasobavijestilootomedasuGermanioperušaliheduanskeiambarskežitniceipunesvojakola.Međutim,kaosljedećeodredištenavelisuHispaniju,aoniusenatu koji misle da je mudrije opasnost u obliku Germana prikazivatinevažnombrzosuproširilivijest.Srećom, Skaur se ne ubrajameđu njih, a niGnejDomicijeAhenobarb. I

takose,brzonakonštosmoGnejMalijeijazapočelisvojkonzulat,pojavilasnažnastrujakojajetražilanovačenjenovevojske,akobidošlodoiznenadneopasnosti,aGnejuMalijunaloženojedaokupišestnovihlegija.

RutilijeRuf seukočiokaoda seželi zaštititiodmarijevske tirade i tugaljivo se

nasmiješio.

Da,znam,znam!Nemojplanuti,GajuMarije, idopustimidasve izložimprijenegoštopočnešskakatipomojojjadnojglavi–pričemunemislimnaonunakupinukostijuimesanasvojemvratu!Menije,popravu,trebalobitinaloženodaunovačimtunovuvojskuinjomezapovijedam–savršenosamsvjestantoga.Jasamvišikonzul,imaosamdugivrlouspješanvojniživotniputitrenutačnočakuživamiumaloslavejerjemojpriručnikvojnepraksenapokonobjavljen.Sdrugestrane,mojmlađisudrug,GnejMalije,gotovojesasvimneiskusan.E,pa,zasvesitotikriv!Sviznajudasampovezanstobomivjerujemdabi

tvojimneprijateljimausenatubilodražedaRimnestaneunavaliGermana,negodanabilokojinačinzadovoljetebeilitvoje.ItakojeMetelNumidskiSmrdljivkoustaoiodržaoveličanstvengovorukojemujeobjasniokakosamjaprestar davodimvojsku i da semojaneporecivanadarenostmožeboljeiskoristiti ostanem li upravljati Rimom. Slijedili su ga poput ovaca kojeslijedevođukoji ihvodinaklanje idonijeli svepotrebnedekrete.Zašto senisam borio protiv njih, čujem kako pitaš. O, Gaju Marije, ja nisam ti!Jednostavno nemam u sebi onu crtu uništavalačke mržnje koju ti osjećašpremanjima,anemamnitvojunevjerojatnusnagu.Stogasamsezadovoljiotime da ustrajem u tome da Gneju Maliju daju nekoliko vrlo sposobnih iiskusnih viših legata. I barem je to učinjeno. Ima potporu Marka AurelijaSkaura–da,zaistasamrekaoAurelija,aneEmilija.Jedinoštodijelisnašimcijenjenim predsjednikom senata je cognomen. Međutim, vjerujem da jenjegova vojna vještina mnogo bolja od one slavna Skaura. Barem se, zadobrobitRimaiGnejaMalija,tomunadam!I, sve u svemu, Gnej Malije je posao obavio prilično dobro. Odlučio je

novačiti ljude iz redova najsiromašnijih, a kao dokaz učinkovitosti takvemetode imaoje tvojuafričkuvojsku.Dokraja travnja,kadasustiglevijestidaćeseGermaniuputitinajugunašurimskuprovinciju,GnejMalijeimaoješest legija,asvivojnicibili su iz rimskoga ili latinskognajsiromašnijegpuka. No tada je stiglo heduansko izaslanstvo i prvi put se dogodilo da jesenatdobio točnuprocjenu stvarnabrojaGermanakoji su se selili.Saznalismo,primjerice,dasuGermanikojisuubiliLucijaKasijauAkvitaniji–izakoje smo znali da ih ima otprilike dvjesto pedeset tisuća – samo trećinanjihovaukupnabroja,akoneimanje.Dakle,premaizvješćimaHeduanaca,uovom trenutku otprilike osamsto tisuća germanskih ratnika, žena i djeceputuje prema galskoj obali Srednjega (Sredozemnoga) mora. Zapanjujuće,zarne?Senat je Gneja Malija ovlastio da unovači još četiri legije te pet tisuća

konjanika. Time se vijest o Germanima proširila po cijeloj Italiji, iako jesenat pokušao sve umiriti. Silno smo zabrinuti, posebice zato što dosada

zapravo nismo uspjeli pobijediti ni u jednoj bitci protiv Germana. OdvremenaKarbonapamtimosamoporaze.Asadasečujuioni,posebnomeđuobičnim pukom, koji govore da je naša poznata uzrečica o tome kako šestdobrih rimskih legija može pobijediti dvjesto pedeset nediscipliniranihdivljakagolemaglupost.Kažemti,GajuMarije,cijelaItalijastrepi!Akadjeomeniriječ,janekrivimItaliju.Pretpostavljamdajeposljednjihgodina,zbogopćebojazni,nekolikonaših

saveznika promijenilo politiku i svojim trupama dobrovoljno pojačalovojskuGnejaMalija.Samnićanisuposlali legiju lakonaoružanapješaštva,aMaržanipredivnulegijupješaštvaustandardnomrimskomstilu.Poslanajeipomoćna legija sastavljena od ljudi iz Umbrije, Etrurije i Picena. Kao štomožešzamisliti,našisudrugovisenatoridržesepoputmačkekojajeuhvatilaribu – vrlo samozadovoljno. Od četiriju dodatnih legija tri plaćaju iodržavajutalijanskisaveznici.Tojesvepozitivno.Nopostojiidrugastrana,naravno. Imamo užasan manjak centuriona što znači da nijedna odnovounovačenih trupa koje čine ljudi iz najsiromašnijeg puka nije prošlapravilnuobukuidajejednalegijakojučinenajsiromašnijiodčetirijuupravosastavljenihlegijagotovosasvimnepripremljena.LegatAurelijepredložiojeda Gnej Malije ravnomjerno raspodijeli iskusne centurione između sedamlegijakoječininajsiromašnijipukštoznačidaćeusvakojlegijibitinajvišečetrdeset posto centurija koje su prošle barem nekakvo vojnoosposobljavanje. Vojnički tribuni su u redu, ali ne moram ti ni reći da sucenturionionikojinaokupudržecenturijeikohorte.Da ti budem sasvim iskren, bojim se posljedica. Gnej Malije nije loš

momak,alimislimdanijesposobanratovatiprotivGermana.Tojemišljenjepotkrijepioionsamkadasekrajemsvibnjajaviousenaturekavšidanemožejamčiti da će svaki njegov vojnik znati što treba činiti na bojnom polju!Uvijekbudeonihkojineznajuštoučinitinabojnompolju,alinejavljašsezariječusenatuitokažeš!Ištojesenatučinio?NaložiojeKvintuCepionuuNarbonudase,zajedno

sasvojomvojskom,odmahpreselidoRodanaipridruživojsciGnejaMalijakada dođe doRodana. Barem jedanput senat nije odugovlačio – poruku suposlali po glasniku na konju i došla je od Rima do Narbona zamanje odtjedandana.NiKvintServilijenijeodugovlačiosodgovorom!Jučerjestigaotajodgovor.Akakavjesamobio!Naravno, u senatorskim naputcima stajalo je da Kvint Cepion mora

podrediti sebe i svoje trupe vrhovnoj moći ovogodišnjega konzula. Svesavršenouobičajenoiotvoreno.Prošlogodišnjikonzulimaovlastizamjenikakonzula, ali u svakom zajedničkom pothvatu sluša zapovijedi višegzapovjednika.

Ali, Gaju Marije, to se Kvintu Cepionu nije svidjelo! Je li senat zaistavjerovao da će se on – patricij Servilije, izravni potomak Gaja ServilijaAhale,spasiteljaRima–ponašatikaopodređeninekompridošlicikojinemanijednogapoznatogpretka,čovjekukojijepostaokonzulomsamozatoštosenitkoodonihboljegapodrijetlanijekandidiraozaizbore?Postojekonzuli ikonzuli, rekao jeKvintCepion.Da,kunemti seda je to

zaistarekao!Njegovegodinepopiskandidatabiojepristojan,aliovegodine,najbolještojeRimmogaoponuditibilismoslomljen,stari,nižiplemenitaš(ja) i umišljen skorojević s više novca nego ukusa (Gnej Malije). PismoKvinta Cepiona završavalo je riječima da će svakako odmah poći premaRodanu,alidaočekujedaćega,kadonamostigne,dočekativijestotomedaće on biti vrhovni zapovjednik u tom zajedničkom pothvatu. Kvint Cepionnapisao jeda je sigurandaće,u suradnji sGnejomMalijemkaonjegovimpodređenim,sveproćisavršeno.

Rukamu se počela grčiti.Uzdahnuvši, RutilijeRuf odložio je pisalo od trske i

počeomasiratiprste,namrštenogledajućiudaljinu.Uskorosumusepočelisklapatikapciiglavamujeklonulanaprsa,pajezakunjao.Kadaseprobudiouztrzaj,rukamujenapokonbilabolje,pajenastaviopisati.

O,kakodugačko,dugačkopismo!Nonitkodruginećetiiskrenoprenijetisve što se dogodilo, a moraš sve znati. Pismo Kvinta Cepiona bilo jenaslovljenonaSkaura,princepsasenatus, anenamene, a ti, naravno, znaškakavjenašvoljeniMarkoEmilijeSkaur!Slešinarskimužitkompročitaojecijelotogroznopismousenatu.Zapravo,poteklesumusline.Akakvulijetekzbrkutoizazvalo!Bilojeljubičastihlica,udaracašakama,adošlojeidotučnjave između Gneja Malija i Metela Smrdljivka koju sam ja prekinuopozvavši liktore iz vestibula kurije što se Skauru nikako nije svidjelo. O,kakav dan zaMarsa! Šteta što nismomogli napuniti boce vrelim zrakom isamootpuhatiGermanenajmoćnijimoružjemkojeRimmožeproizvesti.PosljedicatogajedaćeKvintaCepionanaobalamaRodanazaistadočekati

glasnik, ali nove će zapovijedi biti iste kao stare – mora se podreditiformalno izabranom konzulu za tu godinu, GnejuMalijuMaksimu. Kakvašteta što je tajblesansebidao takavnadimak,zarne?To jepomalokaodasamsebidodijeliškrunuodtravenakonštosutvojivojnicispasilitebe,anetinjih.TakvohvaljenjesamogasebenesamodajevrhunacglupostinegojeinadimakMaksimstrahovitosamosvjesno,akonisiFabije.Naravno,ontvrdidajenjegovapraprabakabilaFabijaMaksimaidasenjegovdjedslužiotimimenom,alijaznamdanjegovotacnije.Osimtoga,itekakosumnjamupričuoFabijiMaksimi.

Uglavnom,jasampoputratnogakonjakojidaneprovodinapašnjaku,sveme svrbiodželjedabudemukožiGnejaMalija, aumjesto togaopterećensamvrlovažnimodlukamapoputonemožemolisebi,nakonštosmoplatiliopremanjesedamnovihlegijakoječininajsiromašnijipuk,dopustitidaovegodine unutarnje zidove državnih žitnica premažemo novim slojem smole.Možešlivjerovatida,dokcijeliRimgovorisamooGermanima,senatosamdanaraspravljaotome!Točovjekamožedovestidoludila!Međutim,dosjetiosamsenečemuitoćuprovestiudjelo.Bezobziranato

hoćemo li u Galiji pobijediti ili izgubiti, to ću učiniti. U cijeloj Italiji nijeostao nijedan čovjek kojega bih smatrao dostojnim da zaveže vezice nacipelamapravogacenturiona,paćuunovačitinastavnikevježbovneizobrazbei ostalo radno osoblje iz gladijatorskih škola.Kapua je puna gladijatorskihškola–itonajboljih–paštobimoglobitiprikladnije,uzevšiuobziritodajeKapua uporišni tabor za sve nove trupe?AkoLucije Tkogoddaonbio nebudemogaounajmiti dovoljnogladijatora zadobrupredstavuna sprovodusvojegadjeda,strašnomiježao!MislimdajepotrebaRimavećaodpotrebetoganekogLucija!Ovajmojplangovori ti i da ćunastaviti novačitimeđunajsiromašnijimpukom.Javljat ću ti novosti, naravno. Kako napreduju stvari u zemlji Lotofaga,

sirena i začaranihotoka? Jošnisi uspiouhvatiti Jugurtu?Kladim sedanisidalekoodtoga.Zapravo,MetelNumidskiSmrdljivkoovihjedanasavneštotreperav.NemožeseodlučitibiliseusredotočionatebeilinaGnejaMalija.Naravno, održao je veličanstven govor u kojemu je podržao promaknućeKvintaServilijanamjestozapovjednika.Pružilomijegolemozadovoljstvoštosamnjegovedokazemogaopotućisnekolikopravodobnihprimjedaba.Bogovami,GajuMarije, kakome samo ljute!Trubeopothvatima svojih

bijednihpredaka,aonoštoRimusadatrebaježivući,dišući,vojnistvaralačkium!Požurikućištoprije,može?Trebamotejerjanisamraspoloženzatodasesamborimsčitavimsenatom,jednostavnonisam.

Pismojeimaloipostscriptum:

Usput,uKampanijiseodigralonekolikoneobičnihdogađaja.Nesviđajumise,alineuspijevamshvatitizaštosusedogodili.PočetkomsvibnjauNucerijije došlo do pobune robova – ugušena je bez poteškoća i jedina njezinaposljedicabilojepogubljenjetridesetjadnihstvorenjasasvihkrajevasvijeta.No onda je prije tri dana buknula još jedna pobuna, ovoga puta u velikomprivremenomtaboruizvanKapue.Ondjesusmješteninižimuškirobovikojičekaju kupce kojima trebaju stotine nosača, radnika u kamenolomu ili nadokovima. Ovoga puta u pobuni je sudjelovalo gotovo dvjesto pedeset

robova. Odmah je ugušena jer je u taboru pokraj Kapue bilo nekolikounovačenihkohorta.Uborbi jepoginulopedesetakpobunjenika,aostali suposlijepogubljeni.None sviđami se to,GajuMarije.To je znak.Uovomtrenutkubogovisuprotivnas.Osjećamtoukostima.

Drugipostscriptumjeglasio:

Upravo sam primio vrlo tužnu vijest za tebe. Budući da sam se, prekoMarka Granija iz Puteola, dogovorio da ovo pismo bude na brzomepoštanskombrodukojićekrajemtjednaotplovitizaUtiku,ponudiosamsedaćutiprenijetinovosti.Tvojvoljenitast,GajJulijeCezar,preminuojedanasposlijepodne.Kaoštoznaš,većjenekovrijemebolovaoodmaligneizraslineugrlu idanas jepočinio samoubojstvo.Siguransamdaćeš se složitida jeodabrao najbolji izlaz. Nitko ne bi trebao biti na teret voljenima, posebnokada izgubi ljudsko dostojanstvo i čestitost. Zar bi itko od nas radije živionego umro kada život znači ležanje u vlastitu izmetu ili da te rob čisti odnjega?Ne,kadačovjekvišenemoževladativlastitimcrijevimailiželucem,mislimda jevrijemedapode.MislimdabiGaj Julije tovećbioučiniodanije bio zabrinut za najmlađeg sina koji se, kao što sigurno znaš, nedavnooženio.Prijesamodvadanabiosammuuposjetui,krozonuizraslinukojaga guši, uspio je prošaptati da se oslobodio svih sumnja u vezi sprimjerenošću braka mladoga Gaja Julija jer je prelijepa Aurelija – mojaljubimica,priznajem–pravasuprugazanjegovasina.Stoga,aveatquevale,GajuJulijeCezaru!

Krajemlipnja,konzulGnejMalijeMaksimuputiosenadugmaršpremasjeverui

zapadu, povevši kao osobne pomagače svoja dva sina i svu dvadesetčetvoricuvojničkih tribuna izabranih za tu godinu, raspoređenih među sedam od njegovihdeset legija. S njim sumarširali i Sekst Julije Cezar,Marko Livije Druz i KvintServilijeCepionMlađiteKvintSertorijekojijepošaosnjimaobnašajućidužnostnižegavojničkog tribuna.Od tri italskesavezničke legije,najboljeosposobljena inajprofesionalnijabilajeonakojusuposlaliMaržani.Onajebilanajboljaodsvihdesetlegijazajedno.NjomejeupravljaodvadesetpetogodišnjiKvintPopedijeSilo,sinmarskogaplemenitaša–podnadzoromrimskogalegata,naravno.BudućidajeMalijeMaksimzahtijevaodasasobomnosedovoljnodržavnogažita

danjimemožedvamjesecaprehranjivatičitavuvojsku,imaojegolemukaravanuivrlopolaganonapredovao.Uprvih šesnaestdananije stigaonidogradaFananaJadranskommoru.Nepopustljivim i strastvenim govorom legatAurelije uspio ga je nagovoriti da

ostavi karavanu u pratnji jedne legije i pode naprijed s preostalih devet, samo s

konjicomilakimteretom.PokazalosedanijejednostavnouvjeritiMalijaMaksimautodamutrupenećeumrijetiodgladiprijenegoštodođudoRodanaidaće,prijeiliposlije,onamobezpoteškoćastićiitežakteret.Marširajući mnogo kraće preko ravnice, Kvint Servilije Cepion stigao je do

goleme rijeke Rodan prijeMalijaMaksima. Sa sobom je poveo samo sedam odsvojih osam legija – osmu je poslao brodom do Bliže Hispanije – i nije poveokonjicukojujeraspustiolani–kaonepotrebantrošak.Unatočnjegovimnaredbamai nastojanju legata, Cepion je odbio otići iz Narbona dok ne stigne očekivanoprekomorsko priopćenje iz Smirne. A nije bio ni dobre volje – uspjeli su gaprekinuti u prigovaranju zbog sramotne sporosti u protoku obavijesti izmeđuSmirneiNarbona,ažalioseinabezosjećajnostsenataukojemusumislilidaćeonvrhovno zapovjedništvo prepustiti toj gljivi od čovjeka, MalijuMaksimu. No nakrajujebioprisiljenpoćibezpisma,ostavivšiuNarbonuizričituzapovijeddamusepismopošalječimstigne.Usprkos tomu, do cilja je stigao mnogo prije Malija Maksima. U Nemauzu,

trgovačkomgradićupokrajušćaRodana,dočekaoga jeglasniksenatakojimu jedaonoveuputesenata.Cepionu uopće nije palo na pamet da njegovo pismo neće dirnuti senatore,

posebicezatoštoga jepročitaoupravoSkaur.Stoga je,kada jeotvoriocilindar ipogledom preletio preko kratkog odgovora senata, bio izvan sebe od bijesa.Nemoguće! Nepodnošljivo! On, patricij Servilije, da pleše kako Malije Maksimsvira?Nikada!RimskaobavještajnaslužbadojavilajedasuseGermanisadauputilinajug,idu

krozzemljukeltskihAlobroga,okorjelihmrziteljaRimakojisusenašliuteškompoložaju: Rimljani su bili neprijatelj kojega su poznavali, a Germani neprijateljkojeganisupoznavali.AdruidskabratovštinavećjedvijegodinesvakomplemenuuGaliji govorila da ondje nigdje nemadovoljno prostora da se naseleGermani.Svakako,Alobrozisenisunamjeravaliodrećisvojezemljedabiomogućilinarodumnogo brojnijem od njihova da ondje osnuje novu domovinu. Alobrozi sigurnonisu namjeravali prepustiti dovoljno svojih područja narodu, toliko brojnijemodnjihsamih,daseondjenaseli.A bili su dovoljno blizu Heduanaca i Ambara da su vrlo dobro znali kako su

Germanipoharali zemlje tih zastrašenihplemena.Zato su seAlobrozipovukli naobronke svojih voljenihAlpa i usredotočili se na to daGermane ometaju kolikomogu.Krajem lipnja Germani su upali u rimsku provinciju Galiju s onu stranuAlpa,

sjevernood trgovačkogamjestaVijene, inastavilidalje,nenaišavšinaotpor.Svioni, njih više od sedamsto pedeset tisuća, spuštali su se uz istočnu obalu moćnerijekejerjenjezinadolinabilaširaisigurnija,manjeizloženažestokimgorštačkimplemenimasredišnjeGalijeiCebene.

Čuvši za to,Cepion jenamjerno skrenuo sputa–ViaDomitia jekodNemauzanapuštena i, umjesto da prijeđe močvare po dugačkom nasipu koji je izgradioAhenobarb, poveo je svoju vojsku zapadnom obalom na sjever, ostavivši takorijekuizmeđusebeiputakojimćedoćiGermani.Bilojetosredinomsextilisa.IzNemauzajeuRimposlaoglasnikasjošjednimpismomzaSkaura.Unjemuje

pisalodanećeslušatinaredbeMalijaMaksima ida je tonjegovakonačnaodluka.Nakon što je to izjavio, znao je da je za njega jedini častan put onaj zapadno odrijeke.NaistočnojobaliRodana,šezdesetakkilometaraodtočkeukojojjeViaDomitia

sjeklarijekudugačkimnasipomkojijezavršavaoblizuArelate,nalaziosedoneklevažan rimski trgovački grad Arauzio. A na zapadnoj obali, petnaest kilometarasjevernoodnjega,Cepionjesmjestiosvojuvojsku,koju ječiniločetrdeset tisućapješaka i petnaest tisuća neboraca, u dobro utvrđen tabor. Ondje je čekaoMalijaMaksima koji se trebao pojaviti na suprotnoj obali i odgovor senata na svojeposljednjepismo.MalijeMaksimstigao jeprijeodgovora senata, krajem sextilisa. Svojih pedeset

tisućapješakaitridesettisućaneboracasmjestiojeudobroutvrđentabornaobalirijeke,osamkilometarasjevernoodArauzija,takodamujerijekaposlužilaikaoobrambenpoložajikaoizvorvode.Područjesjevernood taborabilo jesavršenozabitku,mislio jeMalijeMaksim,

držećirijekusvojomnajvećomzaštitom.Tojebilanjegovaprvapogreška.Drugaje bila u tome što je od tabora odvojio pet tisuća konjanika i poslao ih kaopredstražu četrdeset pet kilometara sjevernije. A treća je pogreška bilo to što jeAurelija,svojegnajsposobnijeglegata,imenovaozapovjednikomkonjiceitakoselišio njegovih savjeta. Sve te pogreške bile su dio dugoročne strategije MalijaMaksima–namjeravaojeAurelijemikonjicomusporitiGermane,itonetakoštobizapodjenuobitkusnjima,nego takoda impokažeprviprizor rimskogotpora.Jer,MalijeMaksim želio je pregovarati, a ne boriti se, nadajući se da će mirnovratiti Germane u središnju Galiju, daleko od rimskih provincija. Sve prethodnebitkeizmeđuGermanaiRimljananametnulisuRimljani,itosvakiputnakonštobiGermanipokazalidasuspremnimirnootići s rimskogpodručja.StogaseMalijeMaksimpouzdaousvojustrategijukojanijebilaneutemeljena.Međutim, prvi je njegov zadatak bio da dovede Cepiona sa zapadne na istočnu

obalurijeke.JošgajepeklouvredljivopismokojejeSkaurpročitaousenatu,pajeCepionuposlaokratkoiizravnonaređenje:odmahpovedisvojuvojskuprekorijekeidovedijeumojtabor.Porukujedaoveslačimaučamcu,osiguravšisetakodaćeisporukabitibrza.CepionjeistimčamcemposlaoodgovorMalijuMaksimu.Njegovjeodgovorbio

jednako odsječan i poručivao je da on, patricij Servilije, neće slušati naredbebijednoga,umišljenatrgovcaidaćeostationdjegdjejest,nazapadnojobali.

UsljedećemnaređenjuMalijaMaksimapisaloje:

Kaotvojvrhovnizapovjednik,ponovnotinaređujemdasvojskomodmahprijeđeš rijeku. Molim te, drži ovo naređenje posljednjim. Nastaviš li miprkositi,odvestćutenarimskisudioptužitizaizdaju,aosuditćeteprirodatvojihoholihdjela.

Cepionjeposlaoodgovorjednakopunprijetnjasudom:

Nepriznajemtezavrhovnogzapovjednika.Slobodnomeoptužizaizdaju.Ja ću postupiti jednako. Budući da obojica znamo tko će pobijediti,zahtijevamdamiodmahpredašvrhovnozapovjedništvo.

MalijeMaksim odgovorio je još oholije. To se nastavilo sve do sredine rujna

kadasuizRimastiglašestoricasenatora,sasvimiscrpljenabrzinomineudobnošćuputovanja.RutilijeRuf,konzuluRimu,uspiojepostićidasetoizaslanstvopošalje,alisumuSkauriMetelNumidskiuspjelipotpunootupjetioštricunedopustivšidameđunjegovimčlanovimabudesenatorakonzularanionihkoji imajubilokakavpolitičkiutjecaj.Najuglednijiodšestorice senatorabio jeobičanpretorumjerenoplemenitapodrijetla–nitkodruginegošurjakRutilijaRufa,MarkoAurelijeKota.SamonekolikosatinakonštojeizaslanstvostiglouMalijevtabor,Kotajeshvatioozbiljnostsituacije.Stoga se na posao bacio sa snagom i strašću koji su mu inače bili nepoznati,

usredotočivšisenaCepiona.Alionjeostaonepopustljiv.Nakonposjetakonjičkomtaboru na sjeveru, vratio se poslu još odlučniji jer ga je legat Aurelije potajnoodveodovisokogbrdaskojegajevidioprethodnicugermanskognapada.Dok je to promatrao, Kota je problijedio. »Trebali biste biti u taboru Gneja

Malija.«»Da je borba ono što želimo, složio bih se«, rekao je Aurelije nevjerojatno

smirenojerjevećdanimapromatraonapredovanjeGermanaivećsenaviknuonatajprizor.»GnejMalijevjerujedamožemoponovitiprijašnjediplomatskeuspjehe.KadagodsuseGermaniborili,tojebilozatoštosmoihminatonatjerali.Nemamnamjeru išta započinjati – a to, uvjeren sam, znači da neće ni oni. Ovdje imamskupinu sposobnih tumača i danima im ponavljam što će reći kada germanskipoglavicedođunapregovore,asiguransamdaćetobitiuskoro–čimshvatedaihčekagolemarimskavojska.«»Noonitosigurnovećznaju!«rekaojeKota.»Sumnjam«, smireno je odgovorio Aurelije. »Znaš, oni se ne kreću u vojnoj

postrojbi.Ako su i čuli zapojam izviđača,dosada ihnisuposlali.Oni se samo–kotrljaju! GnejuMaliju i meni čini se da prepreke rješavaju tek kada se suoče s

njima.«Kota je okrenuo konja. »Rođače, moram se što prije vratiti do Gneja Malija.

MoramonekakouvjeritionogaukočenaglupanaCepionadaprijeđerijeku,inačeodtogaštojenjegovavojskaublizininećemoimatinikakvekoristi.«»Slažemse«,odgovorio jeAurelije.»Ali,MarkoAurelijeKota,akojemoguće,

volio bih da se vratiš ovamo čim ti javim da je germansko izaslanstvo došlo napregovore.Itosasvihpetsvojihsudrugova!Germane će zadiviti što je senat poslao čak šest svojih članova iz Rima da

pregovarajusnjima.«Kiselosenasmiješio.»Naravno,nećemoimrećidajesenatposlaošestsvojihčlanovadabipregovaralisnašimmaloumnimzapovjednicima!«

UKOČENI GLUPAN Kvint Servilije Cepion bio je – prilično neobjašnjivo –mnogobolje volje i mnogo spremniji slušati Kotu kada je on sutradan čamcem prešaoprekoRodana.»Zaštosiodjednomtakodobrevolje,KvinteServilije?«zbunjenojeupitaoKota.»Upravo sam primio pismo iz Smirne«, odgovorio je Cepion. »Pismo koje je

trebalostićijošprijemnogomjeseci.«NoumjestodaobjasnizaštobigapismoizSmirne toliko usrećilo, Cepion je prešao na poslovne teme. »U redu«, rekao je,»sutra ću prijeći na istočnu stranu obale.« Pokazao je prema karti štapom odslonovačesazlatnimorlomnavrhu.Tajještapnosiodapokažeuzvišenostsvojihovlasti. I dalje nije pristajao na susret s Malijem Maksimom. »Ovdje ću prijećirijeku.«»NebilibilomudrijeprijećijužnoodArauzija?«upitaojesumnjičavoKota.»Naravno da ne!« odgovorio jeCepion. »Ako prijeđemna sjeveru, bit ću bliže

Germanima.«Cepion je održao riječ i sutradan u zoru napustio tabor te prešao preko rijeke

tridesetkilometara iznadutvrdeMalijaMaksima,petnaestakkilometara južnijeodmjestagdjeseAurelijeutaboriosasvojomkonjicom.Na sjever su odjahali i Kota i petorica senatora, namjeravajući se naći u

Aurelijevu taboru kada na pregovore stignu germanske poglavice. Putem su naistočnojobalisreliCepiona,aglavnidionjegovevojskevećjebioprešaorijeku.NoprizorkojisuugledaliuniojeunjihnovinemirjerimjeodmahpostalojasnodaCepionnamjeravapodignutitaborupravoondjegdjesenalazio.»O,KvinteServilije,KvinteServilije,nemožešostatiovdje«,viknuojeKotadok

su na konjima stajali na brežuljku iznad novoga tabora oko kojega su sićušnepojavekopalerovoveiodiskopanezemljepravilebedeme.»Zašto ne?« upitao jeCepion izvivši obrve. »Zato što se trideset pet kilometara

južnijenalazivećpodignuttabor–dovoljnovelikdaseondjesmjesteitvojelegije–zajednosonihdesetkojesuvećunjemu!Ondjetijemjesto,KvinteServilije!Neovdje.Ovdje si predalekoodAurelija na sjeveru iGnejaMalija na jugu, takoda

jednidrugimanemožetepritećiupomoć!Molimte,KvinteServilije,preklinjemte!Danaspodigniobičanprivremeni tabor za jednunoć, aujutropođina jugpremaGnejuMaliju«,rekaojeKota,uloživšiiposljednjiatomsnageusvojumolbu.»Rekao sam da ću prijeći rijeku«, objavio je Cepion, »ali nisam rekao što ću

učinitikadajeprijeđem!Imamsedambesprijekornoosposobljenihlegijakoječineiskusnivojnici. I ne samo to– to su ljudi s imovinom–pravi rimski vojnici!Zarzaista misliš da bih pristao na to da budem u taboru s ološem Rima i Lacija,radnicimainapoličarima, ljudimakojineznajučitatinipisati?MarkoKota,prijebihumro!«»Moždatisetoidogodi«,kiselojeprimijetioKota.»Mojojvojsciimenineće«,

bio je odlučan Cepion. »Nalazim se trideset pet kilometara sjeverno od GnejaMalijainjegoveodvratnerulje.ToznačidaćujaprvisrestiGermane.Ipobijeditćuih, Marko Kota! Ni milijun barbara ne bi moglo pobijediti sedam legija.pravihrimskih vojnika! Da prepustim onom, onom trgovcu Maliju imalo zasluga? Ne!Kvint Servilije Cepion doživjet će svoj drugi svečani ulazak u Rim kao jedinipobjednik!Malijećemoratistajatipostranceigledati.«Nagnuvši se naprijed u sedlu, Kota je uhvatio Cepiona za nadlakticu. »Kvinte

Servilije«,rekaojeiskrenijeiozbiljnijenegoikaduživotu,»preklinjemte,udružisvojesnagesGnejomMalijem!Štotijevažnije,pobjedaRimailipobjedarimskogaplemstva? Je libitno tko jepobjednikdokgodpobjeđujeRim?Ovonijenekakavsitangranični ratprotiv šačiceSkordiskanibezvrijedanpohodprotivLuzitanaca!Potrebnanamjenajboljainajvećavojskakojusmoikadaimali,atvojdoprinostojvojsciodlučujućejevažan!Malijeviljudinisuprošliosposobljavanjekojesuprošlitvojivojnici.Vašaće ihnazočnostumiriti,pružit ćete imprimjerkoji će slijediti.Jer,najozbiljnijetikažem–doćićedobitke!Osjećamtoukostima.MakakodasuseGermaniprijeponašali,ovogaćeputabitidrukčije.Okusilisunašukrvitoimsesvidjelo,isprobalisunašusnaguizaključilidasmoslabi.Rim jeupitanju,KvinteServilije,anerimskoplemstvo!Nobudešliustrajaoutomedaostanešodvojenoddrugevojske,jasnotikažemdaćesesudbinarimskogaplemstvanaćinakocki.Usvojim rukama držiš sudbinu Rima i svojega staleža.Molim te, učini ono što jenajboljezajednoidrugo!OtiđisutrautaborGnejaMalijaipovežisesnjim.«Cepionjepodbokonjaurebraiodmaknuose,oslobodivšiseKotinastiska.»Ne«,

rekaoje.»Ostajemovdje.«I tako su Kota i njegovih pet sudrugova odjahali na sjever, prema konjičkom

taboru, a Cepion je na samoj obali rijeke podignuo tabor jednak onome GnejaMalija,samomanji.Senatori su stigli točno na vrijeme jer je sutradan nešto poslije svitanja u

Aurelijev tabor ujahalo germansko izaslanstvo. Bilo ih je pedeset i svi su imaliizmeđučetrdesetišezdesetgodina,pomisliojezapanjenKotakojinikadanijevidiotakovelikeljude–činilomusedanijedanodnjihnijenižiodmetariosamdeset,a

biloihjemnogokojisubilivišiioddvametra.JahalisugolemekonjekojisuseRimljanima činili odrpanima i neodržavanima, s velikim kopitima prekrivenimdugačkomdlakomigrivomkojaimjepadalaprekoblagihočiju.Nijedankonjnijebioosedlan,alisvisuimaliuzde.»Konjisuimpoputratnihslonova«,zaključiojeKota. »Samo njih nekoliko«, utješno je odgovorio Aurelije. »Većina jaše običnegalskekonje–pretpostavljamdaoviljudimogusamisebibiratikonje.«»Pogledajonogamladića!«viknuo jeKota, gledajući čovjekakojemu jemoglo

bitinajviše tridesetgodinakako je sjahao skonja i stao savršenosamopouzdano,osvrćućiseokosebekaodaganeokružujeništaposebno.»Ahilej«,rekaojeAurelijebezstraha.»MisliosamdaGermanihodajunagi,danenoseništaosimplašta«,rekaojeKota

primijetivšikožnatehlače.»UGermanijida,baremsetakogovori,alipremaonomeštosmodosadvidjeli,

nosehlačekaoiGali.«Hlačesunosili,alinijedannijepotakotoplomvremenunosiokošulju.Mnogisu

imali zlatne prsne oklope, a svakome su preko ramena visjele prazne koricedugačkihmačeva.Nosili sumnogozlata–oklope,ukrasenakacigama,pojaseve,narukviceiogrlice–iakonijedannijenosiodebelukeltskuogrlicu.Kotusuočaralekacige: bez ruba, u obliku zdjele, neke su iznad ušiju bile simetrično ukrašeneveličanstvenimrogovima,krilimailisnopovimadugačkihuspravnihpera,adrugesubilenapravljenetakodanalikujunazmije,zmajskeglave,strašnepticeilidivljemačkerazjapljenihčeljusti.Svi su bili obrijani i imali su dugačku plavu kosu koju su nosili puštenu ili

spletenu u pletenicu. Imali sumalo ili nimalo dlaka na prsima.Koža imnije bilaružičasta kao u Kelta, primijetio je Kota, nego više nekako boje zlata. Nisu bilipjegavi i nisu imali riđu kosu.Oči su im bile svijetloplave, bez primjesa sive ilizelene.Čaksuseinajstarijimeđunjimasavršenodržali,ravnihtrbuhairatničkogizgleda,bezijednatragazapuštanja.IakoRimljanitonisuznali,Germanisuubijaliljudekojibisetjelesnozapustili.Pregovori su se odvijali uz pomoć Aurelijevih tumača koji su uglavnom bili

Heduanci iAmbari, iakosunjihdvojica ili trojicabiliGermanikoje jeuNorikuzarobioKarbon prije nego što je poražen. Germanske su poglavice objasnile daželemiran prolaz krozGaliju s onu stranuAlpa jer idu uHispaniju. Aurelije jeosobno vodio prvi dio pregovora, odjeven u punu vojnu paradnu odoru: srebrnprsni oklop, srebrnu atičku kacigu s grimiznim perjem i pteryges – dvostrukusuknju od tvrdoga kožnatog remenja – preko grimizne tunike. Budući da je biokonzular,nosio jegrimizniplašt zakvačenza ramenaprsnogaoklopa, agrimiznipojas ritualno vezan i obavijen oko oklopa bio je znak njegova zapovjedničkogčina.Kotajeočaranopromatrao,zastrašenijinegoštojepomisliodabi ikadamogao

biti,čak iu trenucimanajcrnjegaočaja.Jer,znao jedagledaurimskupropast.Umjesecimakojisuprošliproganjalisugausnovima,tegermanskepoglavice,takonemilosrdnoda jeprekodanaposrtaocrvenihočiju i sasvimotupio.Čak inakonšto sevećnaviknuonanjih,pamuvišenisu tjerali san sočiju, znao seprobuditiusred noći, uspravljen u krevetu, razjapljenih usta – jer bi na svojim golemimkonjima ujahali u nekumanju noćnumoru. Uhode su im javljale o najmanje tristotinetisućatihdivovskihratnika.Kaoivećinaljudinjegovastaleža,Kotajevidiomnogobarbarskih ratnika,Skordiska i Japoda,Salašana iKarpetanaca, ali nikadanije vidio ljude poput Germana. Svi su Gale držali divovima. No u usporedbi sGermanima,onisubilisamoobičniljudi.AnajstrašnijejebilotoštosupredstavljaliusudRimazbogtogaštoihRimnije

shvaćaodovoljnoozbiljnodabipomiriosvojestaleže.KakoseRimmogaonadatipobjedi kada su njegova dva zapovjednika odbijala surađivati i međusobno senazivali snobom i skorojevićem te jedan drugome proklinjali vojnike? Kada bisamoCepioniMalijeMaksimpristalisurađivati,Rimbinabojištemogaodovestigotovo sto tisuća vojnika što bi bio prihvatljiv odnos snaga, pod uvjetom da jemoralvisok,osposobljavanjegotovoivodstvosposobno.O,misliojeKota,aželudacmusestezao,vidiosamkakoizgledausudRima!Jer

minemožemopobijeditituplavokosuhordu.Ne,kadanemožemopobijeditisamisebe.Naposljetku je Aurelije prekinuo pregovore i obje su se strane povukle da se

međusobomdogovore.»Pa, nešto smo naučili«, rekao jeAurelijeKoti i ostaloj petorici senatora. »Ne

nazivaju se Germanima. Zapravo, sebe doživljavaju kao tri naroda: Cimbre,Teutonce i još jednu, višejezičnu skupinu manjih plemena koja su se pridružilaCimbrimaiTeutoncimaunjihovimlutanjima–Markomani,HeruščaniiTigurinci–akojisu,premariječimamojegagermanskogtumača,podrijedomvišeKeltinegoGermani.«»Lutanjima?«upitaojeKota.»Kolikodugolutaju?«»Čini se da ni sami ne znaju, ali svakako mnogo godina. Možda čitav jedan

naraštaj.MladićkojiizgledakaobarbarskiAhilejbiojemalodijetekadajenjegovopleme,Cimbri,napustilodomovinu.«»Imajulikralja?«upitaojeKota.»Ne, nego vijeće plemenskih poglavica od kojih je većina sada ovdje.A isti taj

mladi ratnik koji izgleda poput barbarskoga Ahileja brzo napreduje u vijeću injegovegapristašepočinjuzvatikraljem.ZoveseBojoriksinajratobornijijemeđunjima.Zapravoganezanimanašedopuštenjedanastavepremajugu–vjerujedajesnagamoćisavjetujeostalimadaprekinupregovoresnamaijednostavnopođunajugbezobziranasve.«»Opasno je mlad da bi se nazivao kraljem. Slažem se, može nam predstavljati

probleme«,rekao jeKota.»Atko jeonajčovjek?«neprimjetno jepokazaopremačovjekustaromotprilikečetrdesetgodinakojijenosiosvjetlucavzlatniprsnioklopinasebiimaojošnekolikokilogramazlata.»To je Teutobod od Teutonaca, njihov vrhovni poglavica. I njemu se počinje

sviđatidagazovukraljem,činise.KaoiBojoriks,ionmislidajesnagamoćidabijednostavnotrebalinastavitinajug,složioseRimstimiline.Nesviđamiseto,rođače.ObamojagermanskatumačaizKarbonovadobakažumidajeraspoloženjepotpuno drukčije nego tada – puni su samopouzdanja i prezira prema nama.«Aurelijejegrickaousnicu.»Vidiš,dovoljnosudugoživjelimeđuHeduancimaiAmbarimadamnogonauče

oRimu.Aonoštosučuliumirilojenjihovestrepnje.Inesamotonegosudosad–isključimoliprvisukobLucijaKasija,akomejetoteškoučinitisobziromnaonoštojeuslijedilo?–pobijediliusvakojbitciprotivnas.SadaimBojoriksiTeutobodgovoredanemarazlogadanassebojesamozbogtogaštosmoboljenaoružaniibolje osposobljeni odnjih.Mi smopoput babaroga, samoplodmašte.Bojoriks iTeutobodžele rat.KadaRimnestane,moči če lutati kamopožele, naseliti segdjegodžele.«Pregovori su se nastavili, ali sada se Aurelije približio sa svojih šest gostiju

odjevenih u toge, pračenih dvanaestoricom liktora u grimiznim tunikama i saširokim zlatom optočenim pojasevima za dužnost izvan Rima, sa sjekiramaomotanim u fasces. Naravno, svi su ih Germani primijetili, ali kada jepredstavljanjezavršeno,sčuđenjemsusezagledaliu lepršavebijeleodore– takoneratničke! Ovako izgledaju Rimljani? Samo je Kota bio odjeven u grimizomobrubljenu togu praetextu kurulskoga magistrata i svi su vatreni govori, koji suzvučalineobičnoibilinerazumljivi,biliupučeninjemu.Dobrosedržaopodpritiskom:ponosit,suzdržan,miran,blagaglasa.Činiloseda

za Germane nije sramota pocrvenjeti od bijesa i pljuvanjem su prekidali njegovgovor, šakom jedne ruke udarali o dlan druge, ali nije bilo sumnje da ih jezbunjivalaiuznemirivalanepokolebljivasmirenostRimljana.Od početka do kraja njegova sudjelovanja u pregovorima Kotin je odgovor

uvijek bio isti: ne. Ne, seoba se nemože nastaviti na jug; ne, Germani nemogudobitipravoprolazakrozrimskapodručjailiprovincije;ne,Hispanijanijemogućeodredište,osimakosenemisleograničitinaLuzitaniju iKantabriju– jerostatakHispanije pripada Rimu. Kota im je stalno ponavljao da se vrate na sjever, pomogućnostidaodukući,gdjegodtobilo,ilidase,svakako,povukuprekoRenauGermanijuiondjenasele,međusvojimnarodima.Tek kada se sumrak prelijevao u noć, pedeset je Germana uzjahalo konje i

napustilo tabor. Posljednji su otišli Bojoriks i Teutobod, a mlađi je stalnopogledavaoprekoramenakakobiRimljaneštodužedržaonaoku.Uočimaimsenisunaziralinisviđanjenidivljenje.Aurelije jeupravu,misliojeKota,onzaista

jestAhilej, iakomu je isprva tausporedbazvučala čudno.No shvatio jeda senazgodnom licu mladoga Germana krije sva Ahilejeva zvjerska, nemilosrdna iosvetoljubiva moć. I on je bio čovjek koji će hladnokrvno čekati pokraj svojihbrodovadoknjegovisunarodnjacipadajupoputmuha,asvezbognajsitnijeuvredenjegovečasti.IKotinosrcejebubnjalo,očajavalo,azaštosenemožeistorećiizaKvintaServilijaCepiona?Dvasatanakonštosespustilanoćizišaojepunmjesec.Oslobođeniteretatoga,KotaipetoricanjegovihozbiljnihišudjivihsudrugovajelisuzaAurelijevimstolom,pasespremiliodjahatinajug.»Pričekajte do jutra«, preklinjao ih je Aurelije. »Ovo nije Italija, ovdje nema

pouzdanihrimskihcestainepoznajeteteren.Nekolikosatinečinirazliku.«»Ne.DojutranamjeravambitiutaboruKvintaServilijaCepiona«,rekaojeKota.

»Ponovno ću ga pokušati nagovoriti da se pridružiGnejuMaliju. Svakako ću gaobavijestiti o današnjim događajima. No što god Kvint Servilije odluči, sutra sevraćamGnejuMalijuinenamjeravamspavatidoksenevidimsnjim.«Rukovalisuse.DoksuKotaisenatoriupratnjiliktoraislugujahaliugustesjene

kojejebacaomjesec,Aurelijejestajaojasnoocrtavansvjetlomvatreimjesečinom,rukepodignuteuznakpozdrava.Nećugaviševidjeti,pomisliojeKota.Hrabarčovjek,praviRimljanin.

CEPIONNIJEŽELIOsaslušatiKotu,akamoliposlušatiglasrazuma.»Ostajemovdje«,bilojesveštojerekao.ItakojeKotanastaviojahatinezaustavivšisenidautažižeduCepionovunapola

dovršenu taboru, odlučan da najkasnije do podneva stigne do Gneja MalijaMaksima.U zoru, baš u trenutku kada se Kota i Cepion po drugi put nisu uspijevali

dogovoriti,Germanisusepokrenuli.Biojedrugidanlistopadaivrijemejejošbilolijepo, bez tragamraza u zraku. Kada su prvi redovi Germana stigli do bedemaAurelijevatabora,jednostavnosuseuvalovimaprebaciliprekonjih.Aurelijenijeni shvatio što sedogađa.Pretpostavljao jeda ćenjegovikonjanici imati vremenauzjahati konje i da će zidine odlično utvrđena tabora zadržatiGermane dovoljnodugodaizvedesvojuvojskunastražnjavratatedaihpokušanapastisboka.Notonijebilomoguće.Germanajebilopunoibilisubrzi,pasuutrenokasasvihstranaopkolili tabor i u tisućama se prebacivali preko zidina. Nenaviknuti na pješačkuborbu,Aurelijevisusekonjanicitrudilinajvišeštosumogli,aliokršajjebiovišeklaonica nego bitka. Za pola sata gotovo više i nije bilo preživjelih Rimljana ilinjihovih saveznika, aMarko Aurelije Skaur zarobljen je prije nego što je uspiopočinitisamoubojstvo.KadasugadovelipredBojoriksa,Teutobodaiostalihpedesetpoglavicakojisu

došli na pregovore,Aurelije se ponio veličanstveno.Držao se ponosno, ponašao

nepodnošljivooholo.Nijebilotogponiženjailibolakojisumumoglinanijetidabipognuoglavu ili se trznuo.Zato suga staviliukavezodprućaukoji je jedvamogao stati i prisilili ga da gleda kakoprave lomačuodnajlakše zapaljiva drva,kakojepotpaljujuipuštajudagori.Aurelijejepromatrao,stojećiuspravno,mirnihruku,bezstrahanalicu.Nijesečaknidržaozarešetkemalogazatvoraukojemusenašao. Budući da nisu željeli da se uguši od dima i brzo umre među golemimplamenovima, čekali su da se vatra smanji, a onda su iznad njezina središtapodignulikaveziAurelijaživogspalili.Noonjepobijedio,iakojetobilaotužnapobjeda–nijesebidopustiodaseizvijauagonijibola,nidavrištiilidopustidamuotkažu noge. Umro je kao savršen rimski plemenitaš, odlučan da im svojimdržanjem pokaže što Rim uistinu jest, da ustuknu pred gradom koji stvara ljudepoputnjega,pravogaRimljanina.JošsusedvadanaGermanizadržaliokoruševinarimskogakonjičkogtabora,a

zatim su se ponovno uputili na jug, kao i obično, bez plana. Kada su stigli doCepionovatabora,samosunastavilihodatipremajugu,tisućeitisućenjih,svedokprestravljene oči Cepionovih vojnika nisu izgubile svaku nadu u to da će ihprebrojiti,anekiodnjihodlučiliodbacitioklopeiplivajućipotražitispasnadrugojstrani rijeke.Nobilo je to posljednje rješenje koje jeCepion odlučio zadržati zasebe. Spalio je sve osim jednoga čamca, postavio stražu na obali rijeke i daopogubiti sve vojnike uhvaćene u pokušaju bijega. Odsječeno u moru Germana,pedesettisućavojnikaineboracauCepionovutaborunijemogloništadoličekatiividjetihoćeliihplimskivalkojijenailaziopoštedjeti.Došestoga listopadaprvi suGermani stiglido taboraMalijaMaksimakojinije

htio držati vojsku unutar njegovih zidina. Zato je postrojio svojih deset legija ipoveo ihnasjeverprijenegoštosuGermani,koji su tadavećbili jasnovidljivi,stigliopkoliti tabor.Složioje trupenaravnompotezuizmeđuobalerijekeiprvihuzvišenjakojasunajavljivalaobronkeAlpa,iakosutiobroncipočinjaligotovostopedesetkilometaraistočnije.ČetvrtapogreškaMalijaMaksima–nesamodagajebilo lakozaobićisboka jernije imaokonjicukojabimuzaštitila izloženodesnokrilonegosumuivojnicibiliprevišeuskorazvučeni.Do njega nisu stigle nikakve vijesti o stanju sjeverno od njega, o Aureliju ili

Cepionu, a nije imao nikoga koga bimogao prerušiti i poslati među germanskehorde jer su svi raspoloživi tumači i izviđači bili poslani na sjever s Aurelijem.JedinoštomujepreostalobilojedačekadolazakGermana.Naravno,njegovzapovjednipoložajbiojenavrhunajvišegatornjauutvrđenom

taboru,paseondjeismjestio,ačlanovinjegovaosobnogštabaspremnosučekalinakonjimadaugalopulegijamaprenesunaredbe.UštabusubilainjegovadvasinaimladisinMetelaNumidskogaSmrdljivka,zvanPraščić.Moždazbog togašto jeMalijeMaksimdržaodajemarskalegijaKvintaPopedijaSilanajdiscipliniranijainajosposobljenija – ilimožda zato što jemislio da su životi njezinih ljudimanje

vrijedniodživotaRimljana,čakirimskogaološa–onasenalazilanajistočnije,nadesnom rimskom krilu, bez imalo konjičke zaštite. Pokraj nje stajala je legijaunovačena početkom te godine kojom je zapovijedaoMarko Livije Druz, a kaozamjenika naslijedio je Kvinta Sertorija. Zatim su dolazile samnitske pomoćnepostrojbe i još jedna rimska legija koju su činili vojnici unovačeni početkomgodine. Što se rimska linija više približavala rijeci, legije su bile lošijeosposobljene i neiskusnije imeđunjima je biloviševojničkih tribunakoji su impodizali moral. Legija Cepiona Mlađega, koju su činili potpuno zeleni vojnici,nalazilaseuzsamurijeku,apokrajnjegajebioSekstCezar,takođernačelusasvimneiskusnihvojnika.Izgledalo je kao da suGermani ipak barem djelomično planski napali dva sata

nakon svitanja šestoga listopada, gotovo istodobno Cepionov tabor i postrojenelegijeMalijaMaksima.Nijedan od Cepionovih pedeset pet tisuća vojnika nije preživio kada su se

Germanikojisuihokruživalijednostavnookomilinataborstrijustranaipreliliseprekozidinasvedokgomila leševanijepostala tolikadasubiligaženizajednosmrtvima.SamCepionniječekao.Čimjevidiodanjegoviljudinećemoćispriječitigermanskiprobojutabor,otrčaojedoobale,sjeoučamaciuputioveslačedaganajvećombrzinomprevezunazapadnuobaluRodana.Šačicanjegovihnapuštenihvojnikapokušalasespasitipreplivavajućirijeku,alidivljihjeGermanabilotolikoda nijedan Rimljanin nije imao ni vremena ni prostora skinuti sa sebe desetkilograma težak oklop, pa čak ni odvezati kacigu – pa su se svi koji su pokušalipreplivatinadruguobaluutopili.Cepion injegoviveslačidoslovnosubili jedinikojisupreživjeli.Malije Maksim nije prošao mnogo bolje. Junački se boreći protiv mnogo

snažnijeg neprijatelja,Maržani su izginuli gotovo do posljednjeg čovjeka, kao iDruzovalegijakojaseborilarameuzramesnjima.Silojepao,pogođenubok,aDruz se onesvijestio od udarca drškom germanskoga mača ubrzo nakon što senjegova legijauključilauborbu.KvintSertorije skonja jepokušaookupiti svojeljude, ali nije bilo moguće oduprijeti se germanskom napadu. Kako bi sasjeklijednogaGermana,pojaviobisedrugi,svježratnik.Itomunijebilokraja.PaojeiSertorije, ranjen u bedro, baš namjestu gdje se nalaze dugački živci koji vode upotkoljenicu.Toštojekopljeprobiloživceizaustavilosetočnoispredfemuralnearterijebilajesamojednaodratnihslučajnosti.Legijenajbližerijeciokrenulesuseiposkakaleuvodu,avećinavojnikauspjela

jeodbacititeškuopremuprijenegoštojezaplivalaitakoje,plivajući,našlaspasnadrugoj obali Rodana. Cepion Mladi prvi je pokleknuo pred tim iskušenjem, aliSeksta Cezara sasjekao je jedan od njegovih vlastitih vojnika dok je očajničkipokušavao spriječiti njihovo povlačenje i s ranjenim se lijevimkukom izgubio ugomili.

UnatočKotinuprotivljenju,šestoricasusenatoraprijebitkeprevezenanazapadnuobalu.MalijeMaksimupornojetvrdiodaoni,kaocivilnipromatrači,morajuotićisbojnogpoljaipromatratibitkusnekogasigurnamjesta.»Poginemo li, vi morate preživjeti kako biste to javili senatu i narodu Rima«,

rekaoje.Rimljani su imali običaj poštedjeti živote poraženih neprijatelja jer su snažni

ratnici bili najskuplji robovi za teške fizičke poslove, bilo u rudnicima,kamenolomima, na dokovima ili gradilištima. No ni Kelti ni Germani nisupošteđivaliživotepobijeđenihjersuzaroboveradijeuzimalionekojisugovorilinjihove jezike, i to samo onoliko koliko je njihov neustrojen način životazahtijevao.Itakosu,poslijekratkeineslavnebitke,Germanipobjedonosnoostalinabojnom

polju i prolazilimeđu tisućama rimskih leševa, ubijajući svekoji su još bili živi.Srećom, taj čin nije bio discipliniran ili sustavan jer da jest, nijedan oddvadesetčetvoricevojničkihtribunanebipreživiobitkukodArauzija.DruzjeležaoutakodubokojnesvijestidasečiniomrtvimsvimGermanimakojisugapogledali,a sve što se od Kvinta Popedija Sila vidjelo ispod hrpe mrtvih Maržana bilo jetolikoprekrivenokrvljudajeionostaoneotkriven.Nemogavšisepomaknutizatoštomujenogabilaoduzeta,KvintSertorijepraviosemrtav.ASekstCezar,potpunovidljiv, tako se silovito borio za zrak i bio tako modar u licu da se nijednomGermanukojigajevidionijedalodokrajčitiživotkojisetakoočitosamgasio.Dvojica sinova Malija Maksima poginula su galopirajući među legijama,

prenosećinaredbesvojegaošamućenogoca,alisinMetelaNumidskogSmrdljivka,mladi Praščić, nije se tako lako dao. Kada je shvatio da je poraz neizbježan,odvukao je oslabjelogaMalija Maksima i pet-šest pobočnika koji su bili s njimprekoruševinataboradoobalerijekeiondjeihsmjestioučamac.MetelaPraščićanijevodila samoželja za samoočuvanjem jerbio jeonhrabar čovjek,nego je tuhrabrostželioiskoristitizaspašavanježivotasvojegzapovjednika.

DO PET UJUTRO sve je bilo gotovo. A onda su se Germani ponovno okrenuli nasjever i vratili se četrdeset pet kilometara domjesta gdje su tisuće njihovih kolaokruživaletabormrtvogaAurelija.UtaboruMalijaMaksima–kaoiuCcpionovu–dočekaloihjepredivnootkriće:golemezalihežitaidrugehraneidovoljnovozila,mazgaivolovadasesvetoodveze.Zlato,novac,odjeća,pačaknioružjeioklopinisu ih ni najmanje privlačili. No hrana Malija Maksima i Cepiona bila jeneodoljiva,takodasupokupiliiposljednjikomadslanine,iposljednjivrčmeda.Inekolikostotinaamforavina.Jedan od germanskih tumača, zarobljen u napadu na Aurelijev tabor i vraćen

svojim sunarodnjacimaCimbrima, bio jemeđu svojima tek nekoliko sati kada jeshvatio kako je među Rimljanima proveo previše vremena da bi mu godio

barbarskinačinživota. Izato je,doknitkonijegledao,ukraokonja iuputiosenajugpremaArauziju.Putgajevodiomnogoistočnijeodrijekejerniježelionaićinaposljedice stravična rimskog poraza, čak ni samo osjetiti smrad nepokopanihleševa.Devetogadanalistopada,tridananakonbitke,nasvojemjeumornomkonjuprošaoglavnomulicomtogabogatoggrada, tražećinekogakomebijaviovijesti,alinenašavšinikoga.KaodajesvestanovništvopobjegloprednavalomGermana.Aonda jenadrugomkrajuglavneuliceuočiovilunajvažnijeosobeuArauziju–rimskogagrađanina,naravno–ividiodaondjenekogaima.Najvažnija osoba u Arauziju bio je mjesni Gal koji se zvao Marko Antonije

MeminijekojemujedragocjenograđanskoimedaoMarkoAntonije–kaonagraduza službu u vojsci Gneja Domicija Ahenobarba prije sedamnaest godina.Zahvaljujući tako stečenom ugledu i zaštitništvu obitelji Antonija preko koje jedobio trgovačka prava izmeđuGalije s onu stranuAlpa i Italije,MarkoAntonijeMeminijeseiznimnoobogatio.SadajebioglavnigradskimagistratipokušavaojeuvjeritistanovnikedaostanuusvojimkućamabaremonolikokolikojepotrebnodavidehoćelibitkakojaseodvijalanasjeveruićiukoristRimljanailine.Neuspjevšiutome,onjeipakodlučiodaćeostati,jednostavnomudropostupivšikadajeposlaodjecuizgradaupratnjinjihovaodgojitelja,zakopaozlato,aulazuvinskipodrumsakrionavukavšiprekonjegavelikukamenuploču.Njegovajesuprugaizjaviladaćeradijeostatiuznjeganegootićisdjecomitakosunjihdvoje,uzšačicuodanihslugu, slušali kratkotrajnukakofoniju bolnihuzvikakoji su se razlijegali zrakomizmeđutaboraMalijaMaksimaigrada.Kadasenitkonijepojavio,niGermaniniRimljani, poslao je jednoga od svojih robova da otkrije što se dogodilo i još seoporavljaoodvijestikadasuugradstigliprviviširimskičasnicikojisuseizvukli.BilisutoGnejMalijeMaksiminjegovašačicapobočnikakojisuseponašalivišekao ošamućene životinje na putu za ritualno klanje, nego visoki rimski vojnidužnosnici.TajdojamdodatnojeučvrstiloiponašanjesinaMetelaNumidskogkojiih je vodio odlučnošću i žestinom malog ovčarskog psa. Meminije i njegovasupruga osobno su izišli i uveli ih u vilu, dali im hrane i vina i pokušali dobitisuvisaoodgovornapitanje što sedogodilo.Nonisuuspjeli jer je jedini razumnimeđu njima, mladi Metel Praščić, imao govornu manu, tako snažnu da nijeuspijevao izgovoriti ni dvije riječi, a njih dvoje grčki nisu znali i latinski su teknatucali.Usljedećadvadanaugradsedovuklojošpreživjelih,aliužalosnomalombroju,

i među njima nije bilo običnih vojnika iako je jedan centurion rekao da se nazapadnoj obali rijeke nalazi nekoliko tisuća preživjelih koji onuda lutaju,ošamućeni i bez vodstva. Cepion je stigao posljednji, u pratnji sina, CepionaMlađeg,kojegajepronašaonazapadnojobalidoksespuštaopremaArauziju.Kadaje čuo da seMalijeMaksimnalazi uMeminijevoj kući, odbio je ostati, odlučivšiumjesto toga odmah nastaviti za Rim, vodeći sina sa sobom. Dobio je dva

četveropregasmazgama,hranuikočijaše.Izvansebeodbolizbogsmrtisinova,MalijeMaksimdotrećegadananijebiou

stanju pitati gdje su šestorica senatora.Do tog trenutkaMeminije nije ni znao zanjih,alikadajeMalijeMaksimzatražiodasepošaljuljudikojićeihtražiti,onjetoodbio,strahujućidasuGermanijošnabojnompolju,zaokupljentimedanjegovasuprugainjihoviošamućenigostibuduspremnizabrzbijegnasigurno.Takve su bile okolnosti kada je germanski tumač ujahao u Arauzio i vidio

Meminija kojemu je odmahbilo jasnoda čovjeknosi velikenovosti, ali nažalostnijedannijeuspijevaorazumjeti latinskikojimjegovorioonajdrugi,aMeminijunijepalonapametzatražitiodMalijaMaksimadasevidistumačem.Umjestotoga,smjestio je injegakodsebe i rekaomudapričekadoknedođenetko tkogovoriobajezikaidovoljnojesabrandarazgovarasnjim.

NESTALOSENATORSKOizaslanstvo,podKotinimvodstvom,vratilosečamcemprekorijekeutrenutkukadasuGermanipošlinatragnasjeverinaužasnompoljuleševapočelo tražiti preživjele.S liktorima i slugamaondje subila dvadesetdevetorica iradilisuneobazirućisenaopasnostodpovratkaGermana.Vrijemejeprolazilo,alinitkoimnijepritjecaoupomoć.Druzusesvijestvratilakadajepaomrak.Noćjeproveoupolusvjesnomstanju,a

dozoresedovoljnooporaviodapuzećipodeupotraguzavodomkojajebilasvenaštojemislio.Rijekajebilačetiri ipolkilometradaleko, taborgotovojednakotoliko,paseuputionaistok,nadajućisedaćenauzvišenomdijelutlapronaćikakavizvor.NakonsamonekolikometaranaišaojenaKvintaSertorijakojije,kadagajeugledao,podignuoruku.»Nemogusepomaknuti«,rekaojeoblizujućiispucaleusne.»Nogamijeoduzeta.

Čekamnekoga.MisliosamdaćetobitiGermani.«»Žedansam«,graknuojeDruz.»Idempronaćivodu,aondaćusevratiti.«Mrtvih jebiloposvuda,unedogled,alivećinomsu ležali izaputakojim jeDruz

teturaou potrazi za vodom jer je paobaš na prvoj liniji, i to na početkubitke, aRimljanisenisupomaknulinipedlja,samosusepovlačiliipovlačili.Poputnjega,iSertorije je ostao u prvom redu, a da je ležaomeđu gomilamamrtvih Rimljananekolikometaraiza,Druzganebividio.Druzjebiogologlav–teškaatičkakaciganegdjemujepalasglave.Zapuhaoje

povjetaracipramenkosepaomujenavelikukvrguiznaddesnogaoka.Tolikojeotečenabila,kožatolikozategnuta,ačeonakosttolikookrvavljenadajeoddodiratogajednogpramenauagonijipaonakoljena.Noželjazaživotomvrlojesnažna.Jecajućijeustaoinastaviohodatinaistok,čak

se prisjetivši da nema u čemu nositi vodu, a da će biti još ljudi poput Sertorijakojimaćevodabitiprijekopotrebna.Stenjućiodstrašnabolakojijeosjetiokadasesagnuo,skinuojekacigesdvojicemrtvihmarskihvojnikainastaviohodati.

Aondje,međumarskimleševimastajaojemalimagarackojijeslužiozanošenjevode,trepćućidugimtrepavicamaiblagimočimapromatrajućiprizorpokolja.Nijese mogao pomaknuti zato što mu je povodac bio obavijen oko ruke čovjekazatrpana drugim tijelima. Pokušao se osloboditi, ali trzanjem je samo još čvršćezategnuo povodac, zasijecajući ga u pocrnjelo meso. Druz je bodežom prerezaokonopacnamjestugdjeseurezivaoubeživotnuruku,pagazavezaozasvojpojastako da magarac ne može otići ako se on onesvijesti. No kada ga je pronašao,magaracjebiovrlosretanštovidiživogačovjekaistrpljivojestajaouznjegadoknijeutažiožed,azatimjevrloradosnopošaozanjim.Narubugolemehrpeleševaokomagarcabilesudvijenogekojesusepomicale.

Ponovno stenjući, Druz je uspio odgurnuti ustranu dovoljno tijela da oslobodimarskogačasnikakoji jebioživ.Brončaniprsnioklopbio jeudubljennadesnojstraniiispodmuškarčevedesneruke,akrozrupunasredvelikogudubljenjacurilajenekakvaružičastatekućina,alinekrv.Trudećisedabudeštopažljiviji,Druzjeizvukaočasnikaizhrpetijelaistavioga

naugaženu travu,papočeootkopčavatioklopna lijevombokugdje su se spajaleprednja i stražnja strana. Vojnikove su oči bile zatvorene, ali bilo mu je snažnokucaloikadamujeDruzmaknuooklopsprsaitrbuha,glasnojevrisnuo.Zatimsezačuobijesanglaskojijenanajčišćemlatinskomrekao:»Polakše!«Druzjezastaonatrenutak,azatimnastaviootkopčavatikožnatukošulju.»Miruj,

budalo!«rekaoje.»Pokušavamtipomoći.Želišlinajprijevode?«»Vode«,ponoviojemarskičasnik.Druzgajenapojiovodomizkacigeizatobionagrađenotvaranjemžutozelenih

očiju što ga je podsjetilo na zmije. Maržani su bili štovatelji zmija, plesali su snjimaihipnotiziraliih,čakseijezicimaljubilisnjima.Gledajućiuteoči,nijemubiloteškopovjerovatiuto.»KvintPopedijeSilo«,rekaojemarskičasnik.»Nekiirrumator,visokotpriliketri

metra,udariomesleda.«Zatvoriojeoči.»Mojiljudi–svisumrtvi,zarne?«»Bojimseda jesu«,blago jeodvratioDruz.»Kao imoji, i sviostali,činise.Ja

samMarkoLivijeDruz.Držisesada,skinutćutikošulju.«Ranasesamabilazatvorila,zahvaljujućivunenojtunicikojujesilinagermanskog

dugačkogmačagurnulaunjezinuzakotvor.Druzjepodprstimaosjećaopomicanjeslomljenihrebara,alisuoklop,kožnatakošuljairebraspriječilioštricudaprodredounutarnjihorganaizaprsaitrbuha.»Preživjetćeš«,rekaojeDruz.»Možešliustatiakotipomognem?Malodaljeje

prijateljizmojelegijekojemusampotreban.Zato,iliostaniovdje,padođidomenekadabudešmogao,ilisadapođisamnom.«Jošmujejedanpramenkosepaoprekokvrgenadesnojstraničelaivrisnuojeodbola.KvintPopedijeSilorazmisliojeopoložajuukojemusubili.»Ustanjuukojemse

nalazim nećeš mi moći pomoći«, rekao je. »Dodaj mi moj bodež ako možeš,

odrezat ću dio tunike i njime zaviri ranu. Ne mogu sebi dopustiti da ponovnoprokrvarimuovompaklu.«Druzmujedaobodežipošaodalje,zajednosmagarcem.»Gdjećutepronaći?«upitaojeSilo.»Ondjedolje,kodsljedećelegije«,odgovoriojeDruz.Sertorijejejošbioprisvijesti.Zahvalnosenapiovode,azatimuspiosjesti.Bilo

jeočitodajeodnjihtrojiceonnajtežepovrijeđenibilojejasnodagaDruznećemoćipomaknutibezSilovepomoći.Zatoje,dokčeka,DruzsjeopokrajSertorijaiodmaraose,pomaknuvšisetekzajedansat,kadajedošaoSilo.Suncesepodizalonanebuipostajalojevruće.»NasdvojicamoratćemopomaknutiKvintaSertorijadovoljnodalekoodmrtvih

damusenoganebizarazila«,rekaojeSilo.»Zatimpredlažemdamunapravimonekakavzaklonodsuncaividimoimalijošpreživjelih.«Sve je to učinjeno iscrpljujuće polako i uz previše bola, ali naposljetku je

Sertorijesmještennajudobniještosemoglo,aDruziSilopošlisuupotragu.Nisuodmaknuli daleko kada je Druzu pozlilo i kada je, grčeći se, pao na izgaženo,prašnjavotlo,urlajućiodbola.Silo,kojemujebilotekneštomalobolje,spustiosepokrajnjega,amagarac,idaljevezanzaDruzovpojas,strpljivoječekao.Siloseokrenuo ipregledaoDruzovuglavu.Zastenjao je.»Akomožešpodnijeti

bol,MarkoLivije,mislimdaćesebolsmanjitiakotinožemrazrežemtukvrguiispustimmalotekućine.Jesilizato?«»Izazvaobihhidrunadvobojkadabimitopomoglo!«dahnuojeDruz.Prije nego što je prislonio vrh bodeža na kvrgu, Silo je promrmljao nekoliko

čarobnihriječinadrevnomjezikukojiDruznijeuspioprepoznati.Nijebiooskičkijer njega je dobro razumio. Nekakvu zmijsku čaroliju šapće, pomislio je Druz iosjetio neobičnu smirenost. Bol ga je zaslijepila i onesvijestio se. Dok je bio unesvijesti, Silo je iscijedio što je mogao više krvi i gnoja iz otekline, upijajućitekućinusčelakomadomtkaninekojijeotrgnuosDruzovetunike.Zatimje,dokjeDruzdolazioksebi,otrgnuojošjedankomad.»Osjećašlisebolje?«upitaojeSilo.»Mnogobolje«,odvratiojeDruz.»Akotizavijemranu,samoćeteboljetijošviše,zatouzmiovoiobrišičelokada

ti počne teći u oči. Osušit će se prije ili poslije.« Silo je na trenutak pogledao unemilosrdno sunce. »Moramo semaknuti u sjenu, inače nećemo preživjeti – a toznačidaćeimladiSertorijeumrijeti«,rekaojepaustao.Štosusevišepribližavalirijeci,počelisuprimjećivativišeznakovaživota.Začuli

suseslabašnipoziviupomoć,pomicanje,stenjanje.»Ovo jeuvredabogova«,mrko jeprozborioSilo.»Nijednabitkanije tako loše

vodena.Poklanismo!Prokletbio,GnejuMalijeMaksim!NekasevelikasvijetlećaZmijaomotaokosnovaGnejaMalijaMaksima!«»Slažemse,biojetosramotanneuspjehinisunasvodiliništaboljenegoKasijeve

ljude kodBurdigale.No krivnja semora pravedno raspodijeliti,Kvinte Popedije.AkojeGnejMalijekriv,kolikolijetekkrivKvintServilijeCepion?«O,kakosugaboljeleteriječi!Tojebiootacnjegovežene.»Cepion?Kakveonvezeimastim?«pitaojeSilo.Rananaglavimnogoga jemanjeboljela i shvatio jedasebezproblemamože

okrenutiipogledatiSila.»Zarneznaš?«upitaoje.»ŠtojedanItalikznaostrateškimodlukamaRimljana?«prezirnojeSilopljunuo

napod.»Mi Italici smoovdje samodabismoseborili.Nasnitkonepitakako setrebaboriti,MarkoLivije.«»Pa,odprvogadanakada je stigaoovamo izNarbona,KvintServilijeodbio je

surađivati s GnejomMalijem.« Druz se stresao. »Nije htio primati naređenja odjednoganovogčovjeka.«Silo je zurio uDruza.Žutozelene oči probadale su crne. »Želiš reći da jeGnej

MaliježeliodaKvintServilijedođeuovajtabor?«»Naravno!To su željela i šestorica senatora izRima.NoKvintServilijenije se

želiopodreditinovomčovjeku.«»ŽelišrećidasezbogKvintaServilijavojskenisuspojile?«činilosedaSilone

vjerujeuonoštočuje.»Upravo tako.« To se moralo izgovoriti. »On je moj tast, oženio sam se

njegovom kćeri jedinicom. Kako se nositi s time? Njegov sin je moj najboljiprijatelj, u braku smojom sestrom – danas se borio ovdje sGnejomMalijem –pretpostavljamdajemrtav.«TekućinakojujeDruzbrisaoslicauglavnomsubilesuze.»Ponos,KvintePopedije!Glup,beskoristanponos!«Silo se zaustavio. »Jučer je ovdje poginulo šest marskih vojnika i dvije tisuće

marskih slugu, a timi sada kažeš da se to dogodilo zato što se nekom rimskomglupanuprevisokogpodrijetlazamjerionekirimskiglupanpreniskogpodrijetla?«Silojesiktaoitresaoseodbijesa.»NekaihvelikasvijetlećaZmijauzmeobojicu!«»Nekiodtvojihljudimoždasupreživjeli«,rekaojeDruz,nezatodabiopravdao

svoje nadređene, nego pokušavajući utješiti tog čovjeka kojimu se silno sviđao.Preplavilagajebolkojanijeimalanikakvevezestjelesnimranama,bolodgolemetuge.On–MarkoLivijeDruz–kojidotadanijepoznavaopraviživot–plakaojeodsramapripomislinaRimpodvodstvom ljudikoji subiliu stanju izazvati tolikobolasamozbogsvojihstaleškihrazmirica.»Ne, mrtvi su«, rekao je Silo. »Što misliš, zašto mi je toliko trebalo da ti se

pridružimkodKvintaSertorija?Svesampregledao.Mrtvi.Svisumrtvi!«»Imojisu«,odvratio jeDruzidaljeplačući.»Nanasnadesnomkriluudario je

glavni dio napadača, a nije bilo nijednog konjanika.«Ubrzo su u daljini ugledaliskupinusenatoraipozvaliihdaimpomognu.

MARKOAURELIJEKOTAosobnojedoveovojničketribuneuArauzio,propješačivši

osam kilometara iza volova jer je, s obzirom na sporost i prirodu zaprege, takobilo lakše putovati. Sudrugove je ostavio da pokušaju napravitimalo reda u tomkaosu.MarkoAntonijeMeminijeuspiojenagovoritinekeodtamošnjihGalakojisuživjelinaimanjima

okoArauzijadaodudobojnogpoljaipomognukolikomogu.»No«,rekaojeKotaMeminijukadajestigaouvilumjesnogmagistrata,»prošla

sutridanainekakomoramouklonitimrtve.«»Građanisupobjegli,aseljacisuuvjerenidaćeseGermanivratiti.Nemašpojma

koliko sam semorao truditi da bih ih uspio poslati da ti pomognu«, odvratio jeMeminije.»NeznamgdjesuGermani«,rekaojeKota,»ineshvaćamzaštosusevratilina

sjever. No dosada im nisam vidio ni traga. Nažalost, nemam koga poslati uizvidnicu,bojištejevažnije.«»O!«udariosepočeluMeminije.»Nekijemomakdošaoprijeotprilikečetirisata

i,kolikosamshvatio–anerazumijemgabašnajbolje–onjejedanodgermanskihtumačaizkonjičkogtabora.Govorilatinski,aliprevišenerazumljivozamene.Bilitirazgovaraosnjim?Moždabitionpošaouizvidnicu?«I tako je Kota poslao po Germana, a ono što je od njega saznao sve je

promijenilo.»Došlo je do strašne svađe, vijećepoglavica se razdvojilo i tri sunarodapošla

svakisvojimputem«,rekaoječovjek.»Dosvađeizmeđupoglavica,misliš?«»Pa, između Teutonca Teutoboda i Cimbra Bojoriksa, barem u početku«,

odgovorio je tumač. »Ratnici su se vratili da pokrenu kola, a poglavice su seokupiledapodijeleplijen.Mnogojevinauzetoiz trijurimskihtaboraionisugapopili. Teutobod je rekao da je, dok se na konju vraćao do kola svojega naroda,usnuosanukojemugajepohodiovelikibogZiuirekaomudaćenjegovnarod,nastavi lina jugu rimskezemlje,Rimljaniporaziti takostrašnodaće svi ratnici,ženeidjecabitiiliubijeni,iliprodaniuropstvo.ZatojeonodlučiodaćeTeutonceuHispanijupovestikrozgalske,anerimskezemlje.NoBojoriksjeimaozamjerketomu,optužio jeTeutoboda zakukavičluk i rekaoda ćeCimbri poći na jugkrozrimskezemlje,bezobziranaonoštoTeutonciučine.«»Siguransiu to?«upitao jeKota, jedvavjerujući svojimušima.»Kakoznaš? Iz

glasina?Ilisibioondje?«»Biosamondje,domine!«»Zaštosibioondje?Kakotodasibioondje?«»Čekaosamdameodvedudokola

Cimbra jersamisamCimbar.Svisubili jakopijani,pamenitkonijeprimijetio.ShvatiosamdavišeneželimbitisGermanima,pasampomisliokakojenajboljedačujemštovišeiondapobjegnem.«»Pahajde,čovječe!«gorljivojerekaoKota.»Pa,ostalesusepoglaviceumiješale

usvađu,aondajeGetoriks,kojivodiMarkomane,CeruskeiTigurince,predložioda spor riješe tako što će ostati živjetimeđuHeduancima i Ambarima. No nitko

osim njegovih ljudi to nije htio učiniti. Teutonske poglavice stale su naTeutobodovustranu,acimbarskenaBojoriksovu.Vijećepoglavicajučerjeprestalopostojati jer je svaki od tri naroda želio nešto drugo. Teutobod je TeutoncimanarediodapoduuGalijuprekoAlpaikrozzemljeKardurkaiPetrokoranaodudoHispanije. Getoriks i njegov narod ostat će među Heduancima i Ambarima, aBojoriks će odvestiCimbrenadruguobaluvelike rijekeRodan i rubom rimskihzemalja,anekroznjih,putovatidoHispanije.«»Znači,zatonemanitraganiglasaodnjih!«zaključiojeKota.»Da,domine!Neće

proćijužno,krozrimskezemlje«,rekaojeGerman.KotasevratiodoMarkaAntonijaMeminija,inasmijanoduhadouharekaomu

novosti.»Javisvima,MarkoMeminije,itoštoprije!Jer,morašpokopatisveleševe,inače

će vam se zemlja i voda zatrovati i bolest će stanovnicimaArauzija nanijeti višeštetenegoštobitoGermaniučinili«,rekaojeKota.Namrštioseiugrizaozausnu.»GdjejeKvintServilijeCepion?«»VećjenaputuzaRim,MarkoAurelije.«»Što?«»Otišao je sa sinom da što prije donese vijest u Rim«, zbunjeno je odgovorio

Meminije.»O,naravno,tojeučinio!«mrkojeodvratioKota.»Idelicestom?«»Naravno,MarkoAurelije.Daosammučetveropregmazgaizvlastitestaje.«Kotajeustao,strašnoumoran,aliispunjennovomsnagom.»Jaćudonijetivijesti

izArauzijauRim«,rekaoje.»Makarmimoralaizrastikriladapoletim,pobijeditću Kvinta Servilija, kunem se! Marko Meminije, daj mi najboljeg konja kojegaimaš.UzorukrećemzaMasiliju.«Odgalopirao je bez pratnje premaMasiliji, u Glanu uzeo svježega konja, pa u

AquiSextiijošjednogaisedamsatinakonštojenapustioArauziobiojeuMasiliji.Uvelikoj lucikojusuprijemnogostoljećaosnovaliGrcinitkoniječuovijestiostrašnoj bitci koja se vodila prije četiri dana.Kota je ušao u grad – tako grčki iotmjen,takosvijetaoibijel–ugrozničavustrahuoddolaskaGermana.Kada sumupokazali kuću etnarha, namjesnikapokrajine,Kota jeušaobahato i

užurbano,poputpravoga rimskogkurulskogmagistratakoji seondjenašaozboghitnaposla.BudućidajeMasilijabilauprijateljskomodnosusRimom,anijemusepodčinila, mogli su mu ljubazno pokazati vrata. No, naravno, nisu to učinili.Posebno nakon što su namjesnik i nekoliko njegovih vijećnika koji su živjeli ubliziničulikakvevijestinosi.»Želimnajbržibrodkojiimateinajboljemasilijskemornareiveslače«,rekaoje.

»Nemamteretkojibiusporiobrod,paćupovestidvijedodatnemomčadiveslača,ako budu morali veslati protiv vjetra i prema pučini. Jer, kunem ti se, etnaršeAristide, bit ću u Rimu za tri dana,makarmorali veslati cijelim putem.Nećemoveslati uz obalu, nego ravno premaOstiji, onako kako najbolji pomorac uOstijimože.Kadajesljedećaplima?«

»Dozorećešdobitibrod iposadu,MarkoAurelije,a toseslučajnopoklapa i splimom«, blago je odgovorio etnarh. Nakašljao se vrlo obzirno. »Tko će toplatiti?«PravimasilijskiGrk,pomisliojeKota,alinijetonaglasizgovorio.»Napišitemi

račun«,rekaoje.»Platitćesenatinarodrimski.«Računjeodmahnapisan.Kotajepogledaobezobraznovisokucijenuizastenjao.

»Tragično je«, rekao je etnarhuAristidu,»kada javljanje lošihvijesti stoji kolikojošjedanratprotivGermana.Pretpostavljamdanebistebilivoljnispustiticijenuzanekolikodrahma?«»Slažemse,tojezaistatragično«,uglađenojepotvrdioetnarh.»Međutim,posao

jeposao.Cijenaostaje,MarkoAurelije.Uzmiiliostavi.«»Uzimam«,rekaojeKota.

CEPIONINJEGOVSINnisuišlidoMasilijejerbizanekogatkoputujekopnomtobilogubljenjevremena.Budući da je proveogodinudanauNarbonu, a prije toga jošjednu godinu kao pretor u Hispaniji, Cepion je bolje od svih znao da prekoGalskoga zaljeva vjetrovi uvijek pušu u pogrešnom smjeru. Poći će niz ViuDomitiu, dolinom uz rijeku Druenciju, pa kroz prolaz Mons Genava prijeći uitalsku Galiju i spustiti se, što brže bude mogao, Viom Aemilijom i ViomFlaminijom.Nadaosedaće,budelidovoljnočestomijenjaoživotinje,uprosjekuprelazitistotinukilometaranadaniočekivaojedaćenjegovprokonzularniimperijto učiniti za njega. Tako je i bilo.Kako su kilometri letjeli, Cepion je bivao svesigurnijidaćeuRimstićičakiprijesenatorskogaglasnika.TolikojebrzoprešaoAlpedaniVokonci,uvijekspremnizaskočitiranjiverimskeputnikekojisuputovaliViomDomitijom,nisuuspjelipripremitinapadnadvijezapregeugalopu.DotrenutkakadajestigaodoArimina,nakrajuVieAemilije,Cepionjeznaoda

će, uz pomoć dobrih cesta imnogo svježihmazga, odArauzija doRima stići zasedamdana.Počeoseopuštati.Makolikoiscrpljenbio,makolikogasnažnoboljelaglava,njegovoćetumačenjedogađajakodArauzijabitiprvokojećeRimčuti,atoje značilo devet desetina bitke. Kada se pojavio sudbinski Fan i kada su kočijeskrenule na Viu Flaminiu, kako bi prešle Apenine i spustile se u dolinu Tibera,Cepionjeznaodajepobijedio.RimćepovjerovatiunjegovotumačenjedogađajakodArauzija.Ali,božicaFortunajeimaladrugogmiljenika.MarkoAurelijeKotapreplovioje

GalskizaljevodMasilijedoOstijeuzsavršenvjetar iputmu jeprotekaomnogobolje nego što je predvidio. Kada bi vjetar oslabio, profesionalni su veslačizauzimali svoja mjesta, hortator bi počeo bubnjem udarati ritam i šezdesetmišićavihrukuprionulobinaposao.Biojetomalibrod,izgrađendabibiobrz,anedabiprenosiovelikteret.Kotijesilnonalikovaonamasilijskiratnibrod,iakoihoni nisu smjeli posjedovati bez rimske suglasnosti. Njegova dva reda vesala,

petnaestsasvakestrane,bilasusmještenanaosloncimapodpalubamanakojesuselakomogli postaviti štitovi, tako da su se u tren okamogle pretvoriti u borbeneplatforme.Dizalicanastražnjojpalubi,pak,činilasesastavljenomnabrzinu.Moždase, pomislio je Kota, tu obično nalazi težak katapult. Gusarstvo je bilo unosno,rasprostranjenoodjednogakrajaSredozemljadodrugoga.Međutim,onnijebiojedanodonihkojibiFortuninudarugledaliuzube,takoda

jesamoklimnuoglavomkadajekapetanobjasniodasespecijaliziraozaprijevozputnikaidasuvanjskepalubebašlijepomjestonakojemuputnicimoguprotegnutinoge jer je kabinski smještaj bio prilično nedostatan. Prije nego što su otplovili,kapetan jeKotuuvjerioda sudvijedodatnemomčadiveslačapreviše– jeru tomposlunemaboljihljudiodnjegovihionićemoćizadržatinajvećubrzinuisasamojednomdodatnommomčadi. Sada jeKoti bilo drago što je pristao na to jer su smanje ljudi na brodu bili lakši, a vjetar je bio dovoljno jak da se objemomčadiodmorekadasečinilodaćeihsnaganapustiti.Brod je u zoru isplovio iz veličanstvene masilijske luke, jedanaestoga dana

listopada, i točnotridanaposlije,uzoru,doploviodoturobnoneugledneostijskeluke.Bilo je to jedandanprije Ida.A tri sataposlijeKota jeušaoukućukonzulaPublijaRutilijaRufa,rastjerujućipodanikepredsobomkaolisicakokoši.»Van!« naredio je podaniku koji je sjedio u stolcu za stolom Rutilija Rufa i

umornosebaciounjegadokjepreneraženpodanikžurnoizlazio.

DOPODNEVA je senat sazvanna izvanredno zasjedanje u kurijiHostiliji.U tom sutrenutkuCepioninjegovsinžustroprelaziliposljednjidioVieAemilije.»Ostavivrataotvorena«,rekaojePublijeRutilijeRufglavnomslužbeniku.»Ovo

zasjedanje mora čuti i narod. I želim da svaka riječ bude zapisana, a zapisniksačuvan.«Unatočtomuštojezasjedanjesazvanoutakokratkomroku,senatjebioprilično

pun. Jer, na neshvatljiv način kojim se vijesti šire i prije nego što se službenoobjave,gradomsusevećproširileglasinedaseuGalijidogodilavelikakatastrofaubitciprotivGermana.AmfiteatarkomicijaupodnožjustubakurijeHostilijebrzosepunioljudima,baškaoistubeisveostalepovršineublizini.BudućidasuznalisadržajpisamaukojimaseCepionbuniprotivMalijaMaksima

izahtijevavrhovnozapovjedništvozasebe,ikakosusebojalinovesvađe,senatorisu bili vrlo uznemireni. Odvažni Marko Emilije Skaur već tjednima nije čuo niglasaodCepionaizbogtogajebiounepovoljnupoložaju–čegajebiosvjestan.1zato,kadajekonzulRutilijeRufzapovjediodavratasenataostanuotvorena,Skaurnijeskočiousprotivivšisetomu.TonijeučinioniMetelNumidski.SvesuočibileuprteuKotukojemujedanstolacuprvomredu,ublizinipodijanakojemujestajaobjelokosnistolacnjegovašurjakaRutilijaRufa.»MarkoAurelijeKotajutrosjeuploviouOstiju«,rekaojeRutilijeRuf.»Prijetri

danabiojeuMasiliji,adanprijeuArauzijupokrajkojegasusenalazilenaševojnepostrojbe.PozivamMarkaAurelijaKotudauzmeriječiobavješćujemsenatdaćesesveizrečenonaovomzasjedanjuzapisivatizaarhiv.«Naravno,Kotaseopraoipresvukao,alinainačerumenulicujasnomusevidjelo

siviloiscrpljenosti,adokjeustajao,svakipokretnjegovatijelasvjedočiojeojačiniteiscrpljenosti.»DanprijelistopadskihNona,senatori,došlojedobitkekodArauzija«,rekaoje

Kota,neosjećajućipotrebudapovisiglasjerjesenatbiosasvimtih.»Germanisunasuništili.Poginulojeosamdesettisućanašihvojnika.«Nitkonijepovikao,nitkonijezažamorio,nitkosenijenipomaknuo.Senatorisu

sjedili u tišini dubokoj poput one u Sibilinoj špilji kod Kume. »Kada kažemosamdesettisućanašihvojnika,mislimupravoto.Poginulesujošidvadesetčetiritisućeneboraca.Atomusetrebajudodatiipoginulikonjanici.«Bezizražajnim glasom Kota je nastavio prepričavati senatorima što se točno

dogodiloodtrenutkakadajespetoricomsudrugovastigaouArauzio–bezuspješanpokušaj uvjeravanja Cepiona, zbunjenost i nemir koje je njegovo odbijanje daposlušanaredbe izazvalomeđuMalijevimčasnicimaodkojih suneki, primjericeCepionovsin,stalinaCepionovustranu,postavljanjekonzularaAurelija ikonjicepredalekodabimoglipredstavljatidiovojnečvrstecjeline.»Poginulojepettisućakonjanika, svi njihovi neborci i sve životinje u Aurelijevu taboru. Legat MarkoAurelijeSkaurjezarobljeninjegasuiskoristilikaoprimjersvimaostalima.Spalilisu ga živa, senatori. Umro je, rekao mi je jedan svjedok, vrlo hrabro idostojanstveno.«Međusenatorimajesadabiloproblijedjelihlicajervećinasuujednojilidrugoj

vojsciimalasinove,braću,nećakeilirođake.Ljudisutihoplakali,glavaskrivenihutoge,ilinagnutinaprijed,rukamaskrivajućilica.SamojeSkaur,princepssenatus,ostaouspravan,zarumenjenodbijesa,čvrstostisnutihusana.»Svivikojistedanasovdjemoratepreuzetidiokrivice«,rekaojeKota.»Uvašem

izaslanstvunijebilonijednogkonzulara.Ja–običnibivšipretor!–biosamjedinikurulski magistrat od nas šestorice. Zbog toga je Kvint Servilije Cepion odbiorazgovaratisnama,porođenjuidostojanstvujednakimanjemu.Čakipoiskustvu.Umjesto toga, našu je bezvrijednost, naš nedostatak utjecaja shvatio kao porukusenata kojom mu pokazuje da je uz njega u borbi protiv Gneja Malija. I bio jeupravu,senatori!DasteseozbiljnonamjeravalipobrinutidaKvintServilijepoštujezakon podređivanjem ovogodišnjem konzulu, vaše bi izaslanstvo bilo punokonzulara!Noniste.Namjernosteposlalipetoricupedariaijednogabivšegpretoradaseobračunajusjednimodnajtvrdoglavijih,najuglednijih,najstarijihčlanova!«Nijednaseglavanijepodignula,asveihjevišeivišebilospuštenounaboretoga.

AliSkaur,princepssenatus,nastavio jesjeditiuspravno,plamenapogledauprtauKotinolice.

»Sukob između Kvinta Servilija Cepiona i Gneja Malija Maksima spriječio jespajanje njihovih snaga. Umjesto čvrsto povezane vojske od sedamdeset legija iviše od pet tisuća konjanika, Rim je na bojište doveo dvije vojske međusobnoudaljenetridesetpetkilometara,stimdajemanjavojskabilabližaGermanima,aikonjica jebilaodvojena.KvintServilijeCepionosobnomi je rekaokakone želidijelititrijumfsGnejemMalijemMaksimomidajezatonamjernopostaviosvojuvojsku previše sjeverno od Gneja Malija, kako on ne bi mogao sudjelovati unjegovojbitci.«KotajehrapavoudahnuoštojeuonojtišinizazvučalotakoglasnodajeRutilije

Rufposkočio.Skaurnije.MetelNumidski,koji jebiopokrajSkaura,polagano jepodignuoglavuiztogeiizvirilojenjegovokamenolice.»Čakiakonastranustavimonjihovupogubnusvađu,istinaje,cijenjenisenatori,

da ni Kvint Servilije ni Gnej Malije nisu imali dovoljno vojničkoga dara dapobijedeGermane!Ipak,oddvojicezapovjednika,KvintServilijejeonajkojimorapreuzeti mnogo veći dio krivice. Jer on je, ne samo što je bio jednako lošvojskovođakaoiGnejMalije,prekršiozakon.Stavioseiznadzakona,mislećikakoon obvezuje samo smrtnike običnije od njega! Pravi Rimljanin, Marko EmilijeSkaure,princeps senatus«– to je izgovoreno predsjedavajućem senatoru u lice –»zna da je zakon iznad svega, da pred zakonom ne postoje nikakve društvenerazlike, samo sustav ograničenja i ravnoteže koji smo namjerno osmislili kakonijedančovjeknebimisliodajeiznadsebiravnih.KvintServilijeCepionponašaosekaoprvičovjekRima.Ali,premazakonunepostojiprvičovjekRima!ZatovamkažemdajeKvintServilijeprekršiozakon,aGnejMalijejebiosamonesposobanvojskovođa.«Ukočenost i tišina su se nastavili.Kota uzdahne. »Arauzio je veća katastrofa od

Kane,sudrugovisenatori.Cvijetnašegaljudstvajeizginuo.Znamjersambioondje.Preživjelo je možda trinaest tisuća vojnika, a oni su – najneiskusniji od svih –pobjegli prije naređenja da se povuku, ostavivši za sobom na bojištu oružje ioklopetepreplivavšinadruguobaluRodanaitakosespasivši.Jošuvijekraštrkanilutajunegdjepozapadnojobali i,premanekimizvješćimakojasamdobio, tolikosebojeGermanadaćeseprijezakopatinegoizložitiopasnostidaihokupeivrateurimskuvojsku.Kadajepokušaozaustavitinjihovbijeg,tribunaSekstaJulijaCezarasasjeklisunjegovivlastitivojnici.Dragomiještovammogurećidaježivjersamgaosobnopronašao.Germanisumislilidajemrtav.Jaimojisudrugovi–ukupnosmobilidvadesetdevetorica–jedinismomoglipritećiupomoćranjenimaigotovotridananitkodruginijedošaopomoći.Iakojegolemavećinaonihkojisuležalinabojnompoljubilamrtva,nemasumnjedasuumrliinekikojibipreživjelidasmoimaliljudekojibiimposlijebitkepružilipomoć.«Unatoč čeličnu samonadzoru, Metel Numidski se pomaknuo, podignuvši ruku

kakobipostaviostrašnopitanje.KotajetoprimijetioipogledaojeneprijateljaGaja

Marija,asvojegaprijateljajerKotanijevolioGajaMarija.»KvinteCecilijeMeteleNumidski, tvoj je sin živ i zdrav, ali nije se ponio kao

kukavica.SpasiojekonzulaGnejaMalijainekolikonjegovihosobnihpomoćnika.Međutim, poginula su oba sina Gneja Malija. Od dvadesetčetvorice izabranihvojničkihtribunapreživjelasusamotrojica:MarkoLivijeDruz,SekstJulijeCezariKvintServilijeMlađi.MarkoLivijeiSekstJulijeteškosuranjeni,aKvintServilijeMlađi, koji je zapovijedaonajneiskusnijom legijom,najbližom rijeci, neozlijeđenjepreplivaonadruguobalu,neznampodkojimokolnostimakadjeriječoosobnojčestitosti.«Kota je zastao kako bi pročistio grlo, pitajući se je li razlog golemu olakšanju

koje je vidio u očimaMetela Numidskog to što je njegov sin živ, ili što se nijepokazaokukavicom.»Notajbrojžrtavablijediuusporedbisčinjenicomdanijedancenturionsikakvimiskustvomizobijuvojskavišeniježiv.Rimjeostaobezčasnika,senatori!VelikavojskaizGalijeprekoAlpavišenepostoji.«Pričekaojetrenutakpadodao:»ZbogKvintaServilijaCepionanikadainijepostojala.«Sdruge stranevelikihbrončanihvratakurijeHostilijeonikoji subili dovoljno

blizudasvečujuprenosilisuvijestionimakojisubilipredaleko,mnoštvukojeseidaljeokupljalo iširilopoArgiletu iClivusuargentariusu,prekodonjegaForumaRomanuma,izaamfiteatrakomicija.Masajebilanepregledna.Notiha.Čuosesamozvuk plača. Rim je izgubio odlučujuću bitku. Italija je ostala bespomoćna predGermanima.PrijenegoštojeKotastigaosjestiprogovoriojeSkaur.»AgdjesuGermanisada,

MarkoAurelije?KolikosujužnijeodArauzijabilikadasitiotišaodanamdonesešvijesti?Ikolikobijužnijesadamoglibiti?«upitaoje.»Iskreno,neznam,princepssenatus.Jer,kadajebitkazavršila–atrajalajesamo

jedan sat–Germani su sevratilina sjever,najvjerojatnijedapokupekola, žene idjecukojesuostavilimalosjevernijeodnašegakonjičkogtabora.Utrenutkukadasam ja odlazio nisu se još bili vratili. Razgovarao sam i sGermanom kojega jeMarkoAurelijeSkaurzaposliokaotumačakadasugermanskepoglavicedošlenapregovore. Taj je čovjek bio zarobljen, ali shvatili su da je German, pa su gapoštedjeli. Prema njegovim riječima, Germani su se posvađali i – bar zasada –podijeliliutriskupine.Činisedanijednaodnjihnemadovoljnosamopouzdanjadase sama uputi na jug i dođe na naše područje. Stoga su pošli prema Hispaniji,različitim putovima kroz Galiju s onu stranu Alpa čiji su stanovnici nosili dugukosu. Svađu je izazvalo rimsko vino koje su zaplijenili. Koliko će dugo njihovraskoltrajati,nitkonemožepredvidjeti,kaoštonemogubitisiguranniutojelimičovjekskojimsamrazgovaraogovorioistinu.Pačaknidioistine,kadjeotomeriječ.Kaže da je pobjegao i vratio se jer više ne želi živjeti kao German. NomogućejeidasugaGermaniposlalikakobiumirilinašestrahoveiučinilinasjošlakšimplijenom.Jedinoštovamuovomtrenutkusasigurnošćumogurećijestdau

trenutku kada sam odlazio nije bilo nagovještaja germanskog pokreta na jug«,rekaojeKotaisjeo.RutilijeRufjeustao.»Sadanijevrijemezarasprave,senatori.Nizaoptuživanjei

novesvađe.Danastrebamodjelovati.«»Takoje!«začuoseglasizzadnjihredova.»Sutra su listopadske Ide«,nastavio jeRutilijeRuf»Toznačida je sezonavojnihpohoda pri kraju.Međutim, ostalo nam je vrlomalo vremena želimo li spriječitigermanskipohodna Italijukadgod topožele.Napravio samplandjelovanjakojivamsadanamjeravampredstaviti,alinajprijećuvasozbiljnoupozoriti.Naprvi inajmanji znak prepirke, negodovanja ili bilo kakve druge podjele ovoga senataiznijetćusvojplanprednarodominaskupuplebejacadobitiodobrenjezanjega.Timećuvas,cijenjenisenatori,lišitipravadavoditeriječusvimpitanjimakadajeriječoobraniRima.PonašanjeKvintaServilijaCepionaukazujenanajvećuslabostnašegasenatorskogstaleža, točnije,nespremnostdasepriznakakoseslučajnost isrećakatkad spoje i iz nižih staleža iznjedre ljudemnogo sposobnijeod svihnaskojimislimo da rođenjem i tradicijom imamo pravo vladati narodom rimskim izapovijedatirimskojvojsci.«Okrenuo se prema otvorenim vratima i podignuo glas tako da je njegov zvuk

zaploviozrakomiznadkomicija.»Bit će nam potreban svaki sposoban muškarac u Italiji, to je sigurno. Od

najsiromašnijih,prekosvihstaleža,dosenata,svaki sposobanmuškarac!Stogaodvaszahtijevamodlukukojomćeseplebsunareditidonošenjehitnazakonakojimćese svim muškarcima između sedamnaest i sedamdeset pet godina – dakle svimmuškarcima,biloRimljanima,biloLatinima,biloItalicima–zabranitidaotploveizItalije,prijeđuArno iliRubikon iuduu italskuGaliju.Želimdadosutraglasniciodgalopirajuusvelukenanašempoluotokusnaredbomdanijedanbrodiličamacnesmijeprimititjelesnosposobnamuškarcakaočlanaposadeiliputnika.Kaznaćebitismrt,izaonogatkopokušavaizbjećivojnuobvezu,izaonogatkogapriminabrod.« Nitko u senatu nije progovorio – ni Skaur, princeps senatus, ni MetelNumidski, ni Metel Dalmatik, pontifex maximus, ni Ahenobarb stariji, ni KatulCezar,niScipionNazika.Dobroje,pomisliojeRutilijeRuf.Tomsezakonuionakonećeusprotiviti.»Sve raspoloživo osoblje počet će unovačivati vojnike iz svih staleža, od

najsiromašnijeg puka do senata. A to, senatori, znači da će oni među vama kojiimajutridesetpetilimanjegodinaautomatskibitiraspoređeniulegije,bezobzirana broj pohoda u kojima su prije toga sudjelovali. Budemo li taj zakon strogoprimjenjivali, dobit ćemo vojnike. Ali, strahujem da ih nećemo dobiti dovoljno.KvintServilijeuzeojeiposljednjemeđuonimakojiuItalijiimajuimovinu,aGnejMalijeuzeojegotovosedamdesettisućaljudiizsiromašnapuka,bilokaovojnike,bilokaoneborce.Stogamoramo vidjeti kojim još vojskama raspolažemo. UMakedoniji – samo

dvjema legijama, obje su savezničke i nikako ih ne smijemo odande povući. UHispaniji–dvjemalegijamaudaljojijednomlegijomubližojprovinciji–dvijeodnjihsurimske,jednajesaveznička–onenesamodamorajuostationdjenegosuim potrebna i pojačanja jer Germani kažu da namjeravaju napasti Hispaniju.«Zašutioje.ASkaur,princepssenatus,napokonježivnuo.»Nastavi,PublijeRutilije!«rekaojerazdražljivo.»SpomeniAfriku–iGajaMarija!«RutilijeRufjezatreptao,glumećiiznenađenje.»O,pa,hvalati,princepssenatus,

hvala!Datitonisispomenuo,moždabihzaboravio!O,tisizaistapasčuvarsenata!Štobismomibeztebe?«»Poštedimesarkazma,PublijeRutilije!«zarežaojeSkaur.»Samonastavi!«»Naravno!UzAfrikusuvezanetristvarizakojevjerujemdaihvaljaspomenuti.

Prva je uspješno završen rat – neprijatelj potučen do nogu, neprijateljski kralj injegova obitelj upravo čekaju suđenje ovdje u Rimu, kao osobni gosti našegaplemenitogKvintaCecilijaMetelaSmrdljivka–oprosti,molimte,KvinteCecilije!–htiosamrećiNumidskog!–pa,svakako,ovdjesu,uRimu.«»Drugastvar«,nastavioje,»jestvojskaodšestlegija–sastavljenaodsiromašna

puka,doduše!–alivrhunskiosposobljena,smionaisbriljantnimzapovjednicima,odnajmlađegacenturiona i tribunakadeta–svedo legata.Njezindio je ikonjicakojabrojidvijetisućevojnika,jednakotakoiskusnihihrabrihljudi.«RutilijeRuf jezašutio, zaljuljao senapetama i iskesio sepoputvuka.»Treća je

stvar,senatori, jedančovjek.Samojedančovjek.Naravno,govorimoprokonzuluGajuMariju, vrhovnom zapovjedniku afričke vojske i jedinom istinskom tvorcupobjede, tako potpune da se može mjeriti s pobjedama Scipiona Emilijana.Numidija se više neće uzdignuti. U Africi više ne postoji prijetnja Rimljanima,njihovoj imovini, posjedima i žitnim poljima. Zapravo, GajMarije ostavlja namAfriku tako podjarmljenu i primirenu da ondje ostavljati garnizon – više nijepotrebno.«Napustiojepodijnakojemusustajalikurulskistolci,sišaonacrno-bijelepločice

drevnogapodaipošaopremavratima,stojećitakodamujeglasjasnodopiraodoForuma. »Potreba Rima za zapovjednikom veća je čak i od njegove potrebe zavojnicima i centurionima. Kao što je Gaj Marije jednom rekao upravo u ovomsenatu,tisućeitisućerimskihvojnikaizginulesuuonihnekolikogodinaodsmrtiGajaGrakha,samozbognesposobnostiljudikojisuihvodiliinjihovihcenturiona!AudobakadajeGajMarijegovorioItalijajebilabogatijazastotisućaljudinegoštoihsadaima.Kolikojevojnika,centurionaineboracaizgubiosamGajMarije?Pa, cijenjeni senatori, gotovo nijednoga! Prije tri godine sa sobom je u Afrikupoveošestlegijaitesulegijeisadaživeizdrave.Šestveteranskihlegija,šestlegijascenturionima!«Zastao je, a onda zagrmio iz svega glasa: »GajMarije odgovor je na potrebe

Rima–zavojskomisposobnimvojskovođom!«Njegov sitan i mršav lik na trenutak se ukazao gusto zbijenim slušateljima na

trijemu,azatimseokrenuoiponovnodošaodopodija.Ondjejezastao.»Čuli ste da jeMarkoAurelijeKota rekao kako jemeđuGermanima došlo do

svađe ida seuovom trenutkučinida suodustaliodnamjeredaprođukroznašuprovinciju Galiju s onu stranu Alpa. No, mi ne možemo sebi dopustiti da seopustimozbogtogizvješća.Moramobitisumnjičavipremanjemu,aneohrabreniinapraviti još neku glupost. Jedno je prilično sigurno. Pred nama je zima tijekomkoje se možemo pripremiti. A prvi stupanj pripremamora biti imenovanje GajaMarija prokonzulom u Galiji, s neopozivim ovlastima koje će imati dok neporazimoGermane.«Začuo se žamor, najava nadolazećih prosvjeda. A zatim je progovorio Metel

Numidski.»Da damo Gaju Mariju namjesništvo u Galiji preko Alpa, s prokonzulskim

ovlastimananeograničenbrojgodina?«upitaojenevjerujući.»Samoprekomenemrtvog!«Rutilije Ruf udario je nogom o pod i zamahnuo stisnutom šakom. »O, bogovi,

opet ti!«viknuo je. »KvinteCecilije,KvinteCecilije, zar još ne shvaćaškoliko jenezavidan položaj u kojemu smo se našli? Treba nam vojskovođa poput GajaMarija!«»Trebaju nam njegovi vojnici!« rekao je Skaur,princeps senatus, glasno. »Nije

nampotrebanGajMarije!Ovdjeimaidrugih,jednakovrijednihljudi.«»MislišnasvojegaprijateljaKvintaCecilijaSmrdljivka,MarkoEmilije?«ispustio

jeRutilijeRufnepristojanzvuk.»Glupost!KvintCecilijejedvijegodinedangubiopoAfrici–znamjerbiosamondje!RadiosamsKvintomCecilijemiSmrdljivkojeprikladannadimakzatogagospodinajerjesmradkojiseodnjegaširinesnosan...Aradio sam i sGajemMarijem. Imožda ne očekujempreviše ako se nadamda senekiodčlanovaovogsenatasjećajudasamijaugledanvojničovjek!JasamtrebaodobitizapovjedništvouGalijisonustranuAlpa,aneGnejMaksim!Notojesadaprošlostineželimgubitivrijemenaoptužbe.«»Ponovitću,cijenjenisenatori!NezavidanpoložajukojemuseRimnašaopreviše

je velik i strašan da bismo mogli sebi dopustiti da ugađamo nekolicini našihnajviših plemića! Ponavljam, cijenjeni senatori – vi koji sjedite u srednjimredovimasobijustranaovogadomaivikojisjediteustražnjimredovimasobijustrana ovoga doma! – postoji samo jedan čovjek koji je sposoban izvesti nas iznezavidnaineugodnapoložajaukojemusmosenašli!AtajčovjekjeGajMarije!Zaštojevažnotoštonemarodovnik?ZaštojevažnoštonijepraviRimljanin?KvintServilije Cepion je pravi Rimljanin, a pogledajte u kakvom smo se stanju zbognjeganašli!Znateliukakvom?Ugovnimadogrla!«RutilijeRufjegrmio,ljutipreplašen,uvjerendanećeprihvatitinjegovprijedlog.

»Časničlanoviovogadoma–dobri ljudi–sudrugovisenatori!Preklinjemvasdabarem jedanput odbacite predrasude! Moramo Gaju Mariju dati prokonzulskeovlasti uGaliji s onu stranuAlpa na onoliko vremena koliko bude trebalo da seGermaneotjeranatraguGermaniju!«Taposljednja,strastvenamolbaurodila jeplodom.Imao ih je.Skaur je toznao,

MetelNumidskijeznao.PretorManijeAkvilije,čovjekdovoljnoplemenitapodrijetla,aliizobiteljikojaje

bila više obilježena pohlepnimnego slavnimdjelima javio se za riječ.Njegov jeotac bio onaj koji je, u ratovima nakon što je Atal, pergamski kralj, svojekraljevstvo prepustio Rimu, prodao cijelu Frigiju Mitridatu V., kralju Ponta, zavelikusvotuzlataitakotajanstveniOrijentprepustiozapadnojMalojAziji.»PublijeRutilije,tražimriječ«,rekaoje.»Govori!«rekaojeRutilijeRufisjeo,bezsnage.»Jatražimriječ!«ljutitojepovikaoSkaur,princepssenatus.»PoslijeManijaAkvilija«,rekaojeRutilijeRufumilno.»PublijeRutilije,MarkoEmilije,cijenjenisenatori«,počeojepropisnoAkvilije,

»slažemseskonzulomdajesamojedančovjekdovoljnosposobandanasizvučeizovoga nezavidna položaja i da je taj čovjekGajMarije. No rješenje koje je našcijenjenikonzulpredložionijeonoštonamjepotrebno.NemožemoopteretitiGajaMarijaprokonzulskimovlastimaograničenimsamonaGalijuprekoAlpa.Prvo,štoćesedogoditiakoseratproširiizvangranicaGalijesonustranuAlpa?Štoakoseproširi na italskuGaliju, ili Španjolsku, ili čak Italiju? Zapovjedništvo će samimtime prijeći na odgovarajućeg namjesnika ili trenutačna konzula! Gaj Marije uovomsenatuimamnogoneprijatelja.JaprvinisamuvjerendaćetakvimaRimbitivažniji od njihova zamjeranja. Odbijanje Kvinta Servilija Cepiona da surađuje sGnejom Malijem Maksimom savršen je primjer onoga što se događa kada jepripadnikustarogaplemstvavažnijevlastitodostojanstvooddostojanstvaRima.«»Griješiš,ManijeAkvilije«,prekinuogajeSkaur.»KvintServilijedržaojesvoje

dostojanstvojednakimdostojanstvuRima!«»Hvala ti što sime ispravio, princeps senatus«, rekao je Akvilije uglađeno, uz

lagan naklon koji nitko ne bi mogao nazvati ironičnim. »U pravu si što meispravljaš.DostojanstvoRimaidostojanstvoKvintaServilijaCepionajesujednaki!No zašto držiš dostojanstvo Gaja Marija nižim od dostojanstva Kvinta ServilijaCepiona.SigurnojedajeosobniugledGajaMarijajednakovisok,akoneiviši,bezobziranatoštonjegoviprecinisuimaliništausvojemvlasništvu!VojniživotniputGajaMarija je besprijekoran!Misli li zaista ijedan član ovog senata da je GajuMarijuArpinvažnijiodRima?Svimiimamopretkekojisunekoćbilinoviljudi!ČakjeiEneja–kojije,nakrajukrajeva,uLacijdošaoizdalekogaIlija!–bionovičovjek!GajMarijebiojepretorikonzul.Prematome,samjesebeučinioplemićeminjegovićepotomcizauvijekbitiplemeniti.«

Akvilije je pogledom preletio preko redova odjevenih u bijelo. »Ovdje vidimnekolikosenatorakojinoseimePorcijaKatona.Njihovjedjedbionovičovjek.Nodržimo li mi danas te Porcije Katone ičim drugim do stupovima ovog senata,plemenitimpotomcimačovjekakoji jeudobakada ježivio imaogotovojednakotolikoutjecajanaljudeizobiteljiKornelijaScipionakolikodanasGajMarijeimanaljudeizobiteljiCecilijaMetela!«Slegnuo je ramenima, sišao s podija, pa kao i Rutilije Ruf prije njega, stao uz

otvorenavrata.»Gaj Marije je onaj koji mora zadržati vrhovno zapovjedništvo u ratu protiv

Germana. Bez obzira na to gdje se on vodio! Stoga mu nije dovoljno datiprokonzulskeovlastiograničenesamonaGalijuprekoAlpa.«Okrenuosepremasenatorimaizagrmio:»Kaoštojesvimajasno,GajMarijenije

ovdjeinemožeiznijetisvojemišljenje,avrijemeodmičebrzopoputdivljegkonja.GajMarijemora biti konzul! Jedinomu takomožemo datimoć koja ćemu bitipotrebna.Moramogakandidiratizakonzulanapredstojećimizborima–onmorabitikandidatinabsentia!«Senatori su zagundali, počeli prigovarati, aliManijeAkvilije je samo nastavio,

uspjevši zadržati njihovu pozornost. »Može li itko ovdje zanijekati da su ljudi ucenturijama najplemenitiji cvijet naroda? Stoga, kažem vam, neka odluče ljudi izcenturija – tako što će ili izabratiGajaMarija za konzula inabsentia, ili to nećeučiniti!Jer, taodlukaovrhovnomzapovjedništvuprevelikajedabi jedonioovajsenat.Prevelika je izaskupplebejaca,pačak ičitavnarod.Kažemvam,cijenjenisenatori, odluka o vrhovnom zapovjedništvu u ratu protiv Germana mora sepovjeriti najvažnijem dijelu rimskoga naroda – muškarcima iz prve i drugegrađanske klase koji glasuju u centurijama, na vlastitoj skupštini – centurijatskojskupštini!«O,evoOdiseja!pomislio jeRutilijeRuf.Nikada se toganebihdosjetio.Niti to

odobravam.NoonipakSkaurovufrakcijudržiušaci.Ne,postavitispornopitanjedavanja ovlasti Gaju Mariju narodu podijeljenom na plemena nikako ne bi bilodobro,padaglasovanjemrukovodeplebejski tribuniuatmosferiurlanja,vikanja,čaknasilnerulje!ZaljudepoputSkauraplebejskajeskupštinaisprikazatodaruljaupravlja Rimom. No ljudi iz prve i druge klase? O, to je sasvim drukčija vrstaRimljana!Pametni,pametniMarijeAkvilije!Najprije napraviš nešto nečuveno – tako što predložiš da se za konzula izabere

čovjekkoji čaknijeninazočan,azatimSkaurovoj frakcijidašdoznanjakakosispreman na to da o tom pitanju odlučuju najugledniji Rimljani! Ako oni ne želeGajaMarija,jedinoštomorajuučinitijestpripremitiprvuidruguklasucenturijadaglasuju za drugu dvojicu kandidata. Ako žele Gaja Marija, onda samo morajuglasovati za njega i još jednog čovjeka.Amogu se kladiti da treća klasa neće nidobitiprilikudaglasuje!Povlaštenostjezadovoljena.

Pravo pravno nadmudrivanje je u kandidaturi in absentia. Doduše, ManijeAkvilije će zbog togamorati izići pred plebejsku skupštinu jermu senat to nećeodobriti. Pogledaj samo kako se plebejski tribuni radosno meškolje na svojimklupama! Nijedan od njih neće staviti veto – iznijet će pitanje o kandidatu inabsentia pred puk i puk će, očaran prizorom sloge među desetoricom pučkihtribuna,donijetiposebanzakonkojićeGajuMarijuomogućitidabudeizabranzakonzula in absentia. Naravno, Skaur, Metel Numidski i ostali pozvat će se naobvezujućumoćkojuimalexVilliaannalis,aukojemustojidasenitkonemožeponovno kandidirati za konzula dok ne prođe deset godina od posljednjegamandata.ISkaur,MetelNumidskiiostalićeizgubiti.TogaManijaAkvilija trebaimatinaoku,pomislio jeRutilijeRuf,okrećućiseu

stolcu kako bi promotrio stanje. Nevjerojatno, pomislio je. Mogu tako sjeditigodinama, pokorni i poslušni poput tek zaređenih malih vestalka, a onda seodjedanputukažeprilika,skinesemaskaovceipojavivuk.Tisi,ManijeAkvilije,vuk!

DOVOĐENJE U RED stanja u Africi bilo je zadovoljstvo, ne samo za GajaMarija nego i za Lucija Kornelija Sulu. Administrativne su dužnosti zamijenilevojne, ali obojici se zapravo sviđao izazov pripremanja nove rimske provincijeAfrikeisdvajukraljevstavakojasujeokruživala.Gauda je postao kraljem Numidije. Sam i nije bio velik čovjek, ali imao je

dobroga sina, kraljevićaHijempsala koji će,mislio jeMarije, dosta brzo postatikralj. Ponovno dobivši službeni naslov prijatelja i saveznika rimskog naroda,mauretanski kralj Bokh na dar je dobio veći dio zapadne Numidije i tako silnopovećao svoje kraljevstvo. Njegova istočna granica nekoć se nalazila na rijeciMuluhi,asadajesezalaidosedamdesetakkilometarazapadnoodCirteiRusikade.VećidioistočneNumidijepostaojedijelommnogovećeprovincijeAfrikekojomćeseupravljatiizRima,pajeMarijesvimsvojimvitezovimaizemljoposjednicimameđu svojim podanicima mogao dodijeliti bogata obalna područja Male Sirte,uključujućiistari,aliidaljemoćanpunskigradLeptisMagna,jezeroTritonilukuTakape.Zasebejezadržaovelike,plodneotokeMaleSirte.Zanjihjeimaoplanove,posebnozaotokeMeninksiCercinu.»Kada dođemo do toga da raspustimo vojsku«, rekao jeMarije Suli, »nastat će

problem što učiniti s vojnicima. Svi su iz siromašna puka što znači da nemajuimanja ili zanate kojima bi se vratili. Moći će se prijaviti u druge vojske ipretpostavljamdaćemnogiodnjihtoihtjeti,alinekineće.Ali,njihovajeopremauvlasništvudržaveštoznačida jenećemoćizadržati,a topakznačidaćesemoćiprijavitisamouvojskekoječinisiromašanpuk.BudućidaseSkaur iSmrdljivkoprotive financiranju takvih vojska, postojimogućnost da će oneu budućnosti biti

vrlorijetke,baremnakonštoseobračunamosGermanima–o,LucijeKornelije,nebilibilodivnosudjelovatiutompohodu?Nonikadanećepristatinato,nažalost.«»Daobihneznamštodatovidim«,rekaojeSula.»Svesvojeiskustvo!«»Baremtogaimašnapretek«,odgovoriojeMarije.»Nastavi s onim što si govorio o vojnicima koji će htjeti otpust iz vojske«,

poticaogajeSula.»Mislim da država duguje vojnicima iz siromašna puka malo više od dijela

plijenanakrajupohoda.Mislimdabisenattrebaosvakomeodnjihdarovatikomadzemljenakojemućesenaselitikadaseodlučipovući izslužbe.Drugimriječima,stvoritiodnjihpristojne,umjerenoimućnegrađane.«»VojnainačicazemljišnereformekojusupokušaliuvestibraćaGrakho?«upitao

jeSula,malosenamrštivši.»Točnotako.Titoneodobravaš?«»Razmišljaosamoprotivljenjuusenatu.«»Pa,menisečinidabisemnogomanje

protivili kada zemljište o kojemu je riječ ne bi bilo ager publicus – u javnomvlasništvuRima.Samospomeniraspodjeluagerapublicusaivećsiuproblemima.Previšemoćnihljudidajejeuzakup.Ne,janamjeravamdobitidopuštenjeodsenata–ilinarodaakogasenatnebudehtiodati–iakosenadamdadotoganećedoći–dasmjesti vojnike iz siromašna puka na lijepim velikim parcelama na Cercini iMeninksu, upravo ovdje u afričkoj Maloj Sirti. Daj svakome od njih, recimo,stotinujugeraiučinitćedvijestvarizaRim.Prvo,oninjegovisudrugovičinitćejezgru osposobljenih ljudi koje možemo pozvati na dužnost ako dođe do nekogbudućegratauAfrici.Idrugo,oninjegovisudrugovidovestćeRimuprovincije–rimskemisli,običaje,jezik,načinživota.«NoSulasenamrštio.»Neznam,GajuMarije–činimisepogrešnimželjetiovo

drugoštosispomenuo.Rimskemisli,običaji,jezik,načinživota–topripadaRimu.Usaditi ih u punsku Afriku, s njihovim Berberima i Maurima – meni se to činiizdajomRima.«Marije je zakolutao očima. »Nema sumnje, Lucije Kornelije, da si pravi

aristokrat! Možda jesi živio na dnu, ali na sve gledaš s visine.« Vratio setrenutačnomzadatku.»Imašlipopisespojedinostimaoratnomplijenu?Nekanambogovi pomognu zaboravimo li navesti i posljednji zlatni čavao – i to u petprimjeraka!«»Službenici državne blagajne,GajuMarije, posljednji su šljamRima«, rekao je

Sula,prekapajućipopapirima.»NesamoRima,LucijeKornelije.«NAIDEUstudenomeuAtikujestiglopismokonzulaPublijaRutilijaRufa.Mariju

jeprešlounavikudijelititapismasaSulomkojijeuživopisnomstiluRutilijaRufauživaoivišeodnjegajersumuriječiboljeišle.NaMarijevozadovoljstvobioje

sam kada su mu u ured donijeli to posljednje pismo. Odgovaralo mu je da ganajprije sampročita iupozna se snjegovimsadržajem jer smetalomu jekadabiSulasjedioslušajućigakakosemrmljajućiprobijakrozbeskonačneretkenečitkarukopisa,pokušavajućiihrazdijelitiuzasebneriječi.Tekjezapočeonaglasčitatisamomesebi,kadjeposkočio,zadrhtaoinagloustao.

»Jupiteramu!«povikaojeiotrčaopremaSulinuuredu.Uletiojeuprostorijublijedulicu,mašućisvitkom.»LucijeKornelije!Pismood

PublijaRutilija!«»Štosedogodilo?Stojebilo?«»Što tisućapoginulihRimljana«,počeo jeMarije, čitajućibitneodlomkeonoga

što jeveć sampročitao.»Osamdeset tisućapoginulih suvojnici...Germani sunasuništili...OnabudalaCepionodbiojespojitisvojtaborstaboromMalijaMaksima...Ustrajaojenatomedaostanetridesetpetkilometarasjevernije...MladiSekstCezarteško je ranjen, kao i mladi Sertorije... Samo su trojica od dvadesetčetvoricevojničkihtribunapreživjela...Nijedancenturionniježiv...Vojnicikojisupreživjelisu najneiskusniji, a preživjeli su zato što su pobjegli iz vojske... Cijela je legijaMaržana, koji su vlasnici zemljišta, izginula imarski je narod već uložio protestsenatu...tražegolemuodštetuiprijetedaćeićinasudbudelipotrebno...ISamnićanisustrašnobijesni...«»Jupiteramu!« dahnuo je Sula i bacio se natrag u stolac.Marije je na trenutak

nastaviočitatiusebi,mrmljajućimalopretihodabigaSulamogaočuti.Aondajeproizveovrloneobičanzvuk.PomislivšidajeMarijedobionekakavnapadaj,Sulajebrzoustao,alinijeimaovremenaobićistolprijenegoštoječuozaštoseMarijeuznemirio.»Ja–sam–konzul!«promucaojeGajMarije.Sulaseukipio,nalicumujebio

izraziznenađenja.»Jupiteramu!«ponovioje,nemogavšisesjetitiničegadrugog.MarijejepočeoSulinaglasčitatipismoRutilijaRufa,baremjedanputzaboravivši

natokolikomujeteškorazabratiriječinapisanenečitkimrukopisom.

Dan još nije završio, a narod se već odlučno prihvatio posla. ManijeAkvilijenijeseimaovremenanivratitinasvojemjestoprijenegoštosusvadesetoricapučkih tribuna skočila sa svojeklupe i jurnulakrozvrata prematribini gdje se oko amfiteatra komicija guralo barem pola Rima, a drugapolovica ispunila je donji dio Foruma. Naravno, svi su senatori pošli zapučkimtribunima,ostavivšiSkaurainašegadragogprijateljaSmrdljivkadavičuprednekolikostotinaprevrnutihstolaca.Pučki su tribuni sazvali plebejsku skupštinu i u tren oka su donesena dva

plebiscita.Uvijekme iznenadikakou takokratkom rokuuspijemo sastavitinešto bolje uobličeno i sažetije nego kada se svi redom time bave ponekolikomjeseci.Tojedokazda,baremuovomslučaju,vrijediona:mnogobabica–kilavodijete.

KotamijerekaodajeCepionpojuriouRimkakobiprvimogaoispričatisvojetumačenjedogađaja,alinamjeravaojezadržatiovlastidržećiseizvanpomeriuma,idasunjegovsininjegoviljudiradilizanjegaugradu.Misliojedaće takobitisiguran,zaštićenovlastimakoje je imao,svedoknjegovotumačenjedogađajanepostaneslužbenim tumačenjem.Pretpostavljamda jemislio – i siguran sam da je bio u pravu – da će uspjeti dobiti produženjemandataizadržatisvojeovlastiiupravljanjeGalijomsonustranuAlpadoksestvarineslegnu.Aliplebsmujepomrsiokonce!Gotovojednoglasnoodlučilisudamuse

ovlastiodmahoduzmu.Takodaće,kadastignedopredgrađaRima,bitinagkao Odisej na obali Skerije. Drugi plebiscit, Gaju Marije, naložio jeodgovornom za izbore – meni – da unese tvoje ime među kandidate zapoložajkonzula,unatočtomuštonisimogaobitinazočanuRimuzavrijemeizbora.

»TojedjeloMarsaiBelone,GajuMarije!«rekaojeSula.»Darbogovarata.«»Marsa? Belone? Ne! To je djelo Fortune, Lucije Kornelije. Tvoje i moje

prijateljice,LucijeKornelije.Fortune!«Nastavioječitati.

Budućidami jenarodnarediodapripremimsveza izbore,nisammogaonegoposlušati.Nakonštosuplebiscitiusvojeni,nitkodrugidoGnejDomicijeAhenobarb

–kojiseosobnozanimazasveovoštosedogađa,vjerojatnozatoštosebedržiosnivačemnašeprovincijeGalijeprekoAlpa–pokušaojesgovornicegovoriti protiv plebiscita koji ti omogućuje da se kandidiraš za konzula inabsentia.Tidobroznaškolikojeosornataobitelj–drskagomilasvadljivih,danekažemkoga, svi oni! –doslovno sepjenioodbijesa.Kada jegomilidosadio i kada su ga vikom ušutkali, on je vikom pokušao ušutkati njih!Mislimdaje,zatoštojeonajkojijest,čakipostojalamogućnostdautomeuspije.Nonešto jepopustilounjegovusrcu iliglavi jer sezagovornicomprevrnuo i odmah umro. To je prilično umirilo strasti, skup se prekinuo igomilaserazišlakućama.Ononajvažnijejeionakoučinjeno.Plebisciti su doneseni sljedećeg jutra, nijedno pleme nije se usprotivilo.

Nakon toga sam jamogao početi s izborima.Nisam odugovlačio,mogu tiodmahreći.Pristojanzahtjevupućenkolegijuplebejskihtribunapokrenuojesve.Zanekolikodanaizabralisunovikolegij.Kandidiralisuseodličniljudikoji mnogo obećavaju, pretpostavljam da je tomu bilo tako zbog pitanjaratnih zapovjednika. Imamo starijeg sina pokojnoga Gneja DomicijaAhenobarbaistarijegsinapokojnogaLucijaKasijaLongina.Pretpostavljam

daKasije želi dokazati danisu svi unjegovojobitelji neodgovorni ubojicerimskih vojnika i zato mislim da bi od njega trebao imati koristi, GajuMarije.IzabranjeiLucijeMarcijeFilip,ai–pazisad!–KlodijeizbrojnogačoporaKlaudija-Klodija.Bogovamu,kakolisesamotirazmnožavaju!Centurijatska skupština glasovala je i jučer i rezultat je – kao što sam ti

maloprije napisao – da jeGajMarije izabran za višega konzula glasovimabaš svih centurija prve, pa i druge klase koji su bili potrebni kako bi pribiranju upotpunili broj. Neki stariji senatori bili bi ti rado uništili svemogućnostiizbora,alipredobrosipoznatkaočastanpatroniiskrenpristašavelikih poslovnih interesa (posebno nakon što si savjesno ispunio svaobećanja u Africi). Vitezove koji su glasovali nije pekla savjest u vezi spojedinostimakaoštosuzabranadasekandidirašzakonzuladrugipututrigodineiliinabsentia.

Marije je oduševljeno podignuo pogled sa svitka. »Što ti kažeš na takvo

povjerenje naroda, Lucije Kornelije? Drugi put konzul, a nisam ni znao da samkandidiran!«Podignuojerukeiznadglavekaodaposežezazvijezdama.»Povestćuproročicu Martu s nama u Rim, Lucije Kornelije. Svojim će očima istoga danavidjetimojsvečaniulazakuRimiustoličenjezakonzula.Jer,upravosamodlučio.SvečanoćuućiuRimprvogadananovegodine.«»A onda krećemo u Galiju«, rekao je Sula kojega je to mnogo više zanimalo.

»Akouopćeželišdaidemstobom,GajuMarije.«»Dragomomče,nebihmogaobeztebe!IlibezKvintaSertorija!«»Pročitaj pismodokraja«, rekao jeSula, shvativši damu treba još vremena da

prihvati sve te nevjerojatne vijesti prije nego što postane neizbježno o njimapotankoporazgovaratisMarijem.

Dakle, kada se sljedeći put sretnemo, Gaju Marije, bit će to zato da tipredamdužnost.Voliobihdatimogurećikakomijezbogtogaodsvegsrcadrago.ZadobrobitRimapotrebnojedatizapovijedašvojskomuratuprotivGermana,alikakobimisamodragobilodasetomogloučinitinaispravnijinačin!Razmišljamonovimneprijateljimakojećeš,uzvećpostojeće,stećiisav dršćem. Uzrok si prevelikom broju promjena u načinu na koji našzakonodavni sustav djeluje. Da, znam da je svaka od njih bila nužna da biopstao.KaoštosuGrcigovoriliosvojemOdiseju,strunanjegovaživotabilaje toliko jaka da je strugala o sve druge životne strune sve dok one nisupuknule. Mislim da je Marko Emilije Skaur, princeps senatus, u ovomtrenutkudjelomičnoupravu jer nepati odograničene zadrtosti ljudi poputNumidskog Smrdljivka. Kao i ja, i Skaur osjeća da Rim čekaju nekepromjene.I,da, jasnomijedaRimsamomesebipravipogrebnulomačute

da sve ove zapanjujuće, neobične, neuobičajene, nove mjere ne bi bilepotrebne samoda te senatpustioda senamiru ina svojnačinobračunaš sGermanima.Noipakžalimzbogsvegatoga.

Marijevglasnijezadrhtao,aniodlukadasvepročitaSulinijesepromijenila,bez

obzira na to što s krajempismanije bio zadovoljan i što je on umanjio njegovozadovoljstvo.»Imajošmalo«,rekaoje.»Pročitatćudokraja.«

Tvojakandidatura,moramnakrajudodati,preplašilajesveugledneičasnemogućekandidate.Nekisusepristojniljudikandidiralizakonzula,alisvisusepovukli.Kao,primjerice,KvintLutacijeKatulCezarkojijeizjaviodatineželi biti sudrug, kao što to ne bi želio biti ni svojem psiću da je izabran.Posljedica toga jeda je tvojkonzulski sudrugobičnaništarija.To timoždaneće pretjerano smetati jer ti se ni on ni u čemu neće protiviti. Znam daumireš od želje da čuješ tko je to, ali dopustimi da semalo zabavljam!Onjemu ti mogu reći samo da je potkupljiv, iako to vjerojatno i sam znaš.Njegovoime?GajFlavijeFimbrija.

Sula je prezirno otpuhnuo. »O, znam ja njega«, rekao je. »Tražio je jeftina

uzbuđenjauRimukojijeutodobabiomoj,anenjegov.Pokvarenkaošupljizub.«Pokazali su se bijeli Sulini zubi koji bi na imalo tamnijem licu bili mnogodojmljiviji. »To znači, Gaju Marije, da ne smiješ dopustiti da se njegovapokvarenostpreneseinatebe.«»Nebojse,držatćugapodaljeodsebe«,odvratiojeGajMarijeozbiljno.Pružio

je ruku Suli, a on ju je odmah prihvatio. »Zavjet, Lucije Kornelije! Da ćemopobijeditiGermane,tiija.«

AFRIČKA VOJSKA i njezin zapovjednik otplovili su iz Utike za Puteol krajemstudenoga, odlično raspoloženi. More je bilo mirno za to doba godine i niseptentrio, sjeverni vjetar, ni corns, sjeverozapadnjak, nisu zasmetali njihovojplovidbi.Marijejeupravotoočekivao.Njegovjenapredakuslužbibiouuzlaznojputanji, potpuno je zapovijedao Fortuni, baš kao i svojim vojnicima. Osim toga,sirijskaproročicaMartapredvidjelamujebrzo i lakoputovanje.Bila jena istombrodu na kojemu je bio i Marije, obasuta počastima, hihoćući se krezuba, staravreća kostiju koju su mornari – praznovjeran svijet – gledali ispod oka iprestrašeno izbjegavali.KraljuGaudi nije bilo drago rastati se od nje, ali ona jepljunulanamramornipodprednjegovimtronomizaprijetiladaćeprokletiinjegaisvenjegove.Nakontoganijemogaodočekatidaode.U Puteolu je Marija i Sulu dočekao jedan od novoizabranih kvestora državne

blagajne, vrlo užurban i nestrpljiv da napravi popis plijena, ali i punstrahopoštovanja.Njimajeodgovaralodamudostojanstvenopomognu,akakosuimalisavršenepopise,svisubilizadovoljni.VojskaseutaborilaizvanKapue.Bilajeokruženanovimvojnicimakojesuuvježbavaligladijatori,unovačeniodRutilijaRufa.SadasuimpomagaliiMarijeviiskusnicenturioni.Međutim,najtužnijejebilošto je tih novih vojnika bilo vrlo malo. Italija je bila vrelo koje je presušilo itakvomćeiostatisvedoknestasadovoljnosedamnaestogodišnjakaiponovnonepopuni redove. Čak je i ljudi iz siromašna puka jedva preostalo, barem međurimskimgrađanima.»Ajaiskrenosumnjamdaćesenatodobritinovačenjemeđuitalskimsiromašnim

pukom«,rekaojeMarije.»Nemajumnogoizbora«,odgovoriojeSula.»Istina.Akoihjapritisnem.Notrenutačnoodtoganemamkoristi,akoristinema

niRim.«MarijeiSulasuserazdvojilidoNovegodine.Naravno,Sulajesmioućiugrad,

aliMarije, koji je još imao prokonzulske ovlasti, nije smio prijeći svetu granicugradakako ihnebi izgubio. I tako jeSulaotišaouRim, aMarijeu svojuviluuKumi.

MIZENSKIRT činio je zastrašujući sjeverni dioKraterskoga zaljeva, golema i vrlosigurnasidrištanačičkanalukama–Puteolom,Neapolom,Herkulanejem,Stabijomi Sorentom.Tradicija tako stara da je sezala daleko u prošlost, prije nego što supredajailisjećanjagovorilidajeKraterskizaljevnekoćbiodivovskivulkankojijeeksplodirao ikoji jepreplavilomore.Postojali sudokazi tevulkanskeaktivnosti,naravno. Vatrena polja mrzovoljno su osvjetljavala noćno nebo iza Puteolaplamenovimakojisuiskakaliizpukotinautlu,blatnajezeratihosuisporoključala,a jarkožute naslage sumpora nalazile su se svuda naokolo.Ondje je bio iVezuv,šiljatastrmanakupinakamenjavisokamnogotisućastopazakojusegovorilodajenekoć bila aktivan vulkan – iako nitko nije znao kada je to bilo jer jeVezuv odpamtivijekamirnospavao.Dva su gradića ležala sa svake strane uskoga Mizenskog rta, i nekoliko

tajanstvenih jezera.Nastranikoja jegledalapremamorusmjestilaseKuma,anastraniKraterskoga zaljevaBaja. Postojale su dvije vrste jezera: u prvima je vodabilatakočistaimlakadajebilasavršenazauzgajanjekamenica,audrugimavrelaisnjezinesusepovršinedizalivijugavipramenovisumpornepare.Odsvihrimskihodmaralištauzmore,Kumajebilonajskuplje,aBajagotovonerazvijeno.Zapravo,Baja je, činilo se,postajala središteuzgajanja školjaka jer jenekolikopoduzetnihljudipokušavalopronaćinačindanavelikouzgajajukamenice.GlavnimeđunjimabiojeosiromašenpatricijskiaristokratLucijeSergijekojisenadaodaćeuzgojemiprodajom kamenica bogatim rimskim epikurejcima i gastronomima vratiti staro

bogatstvosvojeobitelji.MarijevavilanalazilasenavrhuvelikeliticekodKumeigledalapremaotocima

Enariji, Pandatariji iPonciji čija su se tri vrha, s brežuljcima i udolinama, nizalajedan iza drugoga poput planinskih vrhova koji se probijaju kroz blijedoplavuizmaglicu.Itu,uMarijevojvili,Julijaječekalasupruga.Prošlo jevišeoddvije ipolgodineotkakosu seposljednjiputvidjeli. Julija je

uskorotrebalanavršitidvadesetčetirigodine,aMarijepedesetdvije.ZnaojedagaželjnoiščekujejerjeizRimadošlauKumuudobakadajenaobalibilohladnoivjetrovito, a u Rimu najugodnije. Običaji su joj zabranjivali da s mužem ikamoputuje,posebiceakosutaputovanjabilaslužbena.Nijegamoglapratitiunjegovuprovinciju,aninaputovanjimapoItaliji,osimakojenebislužbenopozvao,atosedržaloneprikladnim.Premarimskomobičaju,kadabisuprugerimskihplemićaljetiodlazilenamore,onibiimsepridružilikadgodbimogli,aliputovalisuodvojeno.Aakobinekiplemićpoželionekolikodanaprovestinaseoskomimanjuiliunekojod svojihbrojnihvila izvanRima, rijetkobi sa sobomvodio suprugu. Julijanijebaš bila zabrinuta zbog njihova susreta. Otkad je Marije otišao, pisala mu jejedanputnatjedan,aonjojjejednakoredovitoodgovarao.Nijednosenijeupuštalouogovaranje,pasuimpismabilakratkaiunjimasamoobiteljskestvari,aliuvijeksubilanježnaitopla.Naravno,njunijezanimalojelimožda,dokjebiodaleko,biosdrugimženama,abila jeprevišedobroodgojenadabi jojuopćepalonapamettakvoštopitati.Istotako,niodnjeganijeočekivaladaćejojsamtoreći.Tosubilamuškaposlainisuimalanikakvevezesasuprugama.Zatoje,kadajeotomeriječ,kaoštojojjeMarcija,njezinamajka,objasnila,imalasrećeštoseudalazačovjekatrideset godina starijega od sebe. Naime, kao što je Marcija rekla, njegova ćeseksualnagladbitimnogomanjanegoumlađihmuškaraca,baškaoštoćenjegovozadovoljstvoštojeponovnovidibitivećeodzadovoljstvamladihljudi.Noipakjojjesilnonedostajao,nesamozatoštogajevoljelanegoizatoštojuje

činio zadovoljnom. Zapravo, sviđao joj se i upravo joj je zbog toga njihovarazdvojenost bila tako teška – nedostajao joj je i prijatelj, a ne samo suprug iljubavnik.Kadajenenajavljenušaounjezinudnevnusobu,nespretnojeustalaishvatilada

jojkoljenaklecaju,paseponovnobacilaustolac.Kakolijesamovisokbio!Kakopreplanuo,zategnutipunživota!Nijeizgledaonidanstariji–zapravo,činiojojsemlađimnegoštogajepamtila.Uputiojojješirok,blistavosmijeh–zubisumubilizdravi kao uvijek – one čudesno bujne obrve svjeducale su od svjetlosti tamnihočiju skrivenih pod njima i velike, lijepo oblikovane dlanove ispružio je premanjoj.Aonasenijemoglapomaknuti!Stolićeonpomisliti?Činilo se da je pomislio nešto lijepo jer je prišao njezinu stolcu i nježno je

podignuonanoge,nepokušavajućijezagrliti,samostojećiigledajućije,smiješećise širokim,blještavimosmijehom.Onda joj jedlanovimaobuhvatio lice i nježno

joj poljubio kapke, obraze, usne. Ona je ovila ruke oko njega, prislonila se izaronilaliceunjegovorame.»O,GajuMarije,takomijedragoštotevidim!«reklaje.»Ništa draže nego što jemeni drago da vidim tebe, ženo!«Rukama je prelazio

prekonjezinihleda,aonajeosjećalakakodršću.Podignulajeglavu.»Poljubime,GajuMarije!Poljubimesnažno!«Itakojenjihovsusretbioonakavkakvomsuseobojenadali–topaoodljubavi,

strastven. Inesamo to, ispunilaga je radostkoju im jepružaopoglednamalogaMarijaitugakojojsusesadamogliobojeprepustitizbogsmrtidrugogasina.Navelikoočevo iznenađenje, koje je svakakobilo vrlo ugodno,mali jeMarije

bioveličanstven–visok,snažan,priličnosvijetlatenaikrupnih,sivihočijukojesuga neustrašivo promatrale.Marije je pretpostavljao da u životu njegova sina nijebilo dovoljno discipline, ali to će se sve promijeniti.Mali nestaško vrlo će brzootkriti da otac nije netko kime može vladati i upravljati. Otac je netko koga seobožava i poštuje, baš kao što je i on,GajMarije, obožavao i poštovao svojegavoljenaoca.Bilo je i drugih tuga osim one zbog smrti drugoga sina. Znao je da je Julija

izgubilaoca,alisadaje,iznjezinihobzirnihriječi,saznaodajeumroinjegovotac.Ne prije vremena, i ne prije izbora na kojima je njegov najstariji sin drugi putpostaokonzul,itopodtakonevjerojatnimokolnostima.Njegovajesmrtbilabrzaimilosrdna,udarkojigajezadesiodokjesprijateljimarazgovaraoodobrodošlicikojućeArpinprireditisvojemnajslavnijemgrađaninu,MarijejezaronioliceuJulijinaprsaizajecao.Ondjejenašaoiutjehuibiojeu

stanju shvatitida se svedogodiloupravovrijeme. Jer,prije sedamgodinamu jeumrlamajka,Fulcinija, i njegov jeotacbiousamljen.AkadmuFortunavećnijedopustiladaponovnovidisina,baremmujedopustiladasaznazanjegovuvelikuslavu.»Zato nema smisla da idem u Arpinum«, rekao je Marije Juliji poslije. »Ostat

ćemoovdje,ljubavimoja!«»UskorostižePublijeRutilije.Nakonštosenoviplebejskitribunimalouhodaju,

kaže.Mislim da strepi kako bi semogli pokazati teškima – neki su od njih vrlosposobni.«»Stoga,dokPublijeRutilijenestigne,najdraža,najdražesnija,najljepša,predraga

ženo,ozamornimstvarimapoputpolitikenećemonirazmišljati.«

SULIN POVRATAK kući bio je sasvim drukčiji. Ponajprije, nije mu se radovaojednostavno,neprikriveno,željnokaoMarije.Iakoniježelioznatizaštojetakojerse i on, kao i Marije, suzdržavao od spolnih odnosa tijekom dviju godinaprovedenihuprovincijiAfrici–nezbogljubavipremasupruzi,doduše,aliipaksesuzdržavao. Nova stranica koju je okrenuo i kojom je prekrio svoj bivši život

nikadanesmijebitizaprljana.Nesmijebitimita,neodanostipremanadređenome,spletkaiborbezavlast,nitragovaslabostipremaputenimužicima!ČastKornelijanesmijebitiokaljana!Glumac do srži, zdušno se bacio u novu ulogu koju mu je pružio položaj

Marijevakvestora. Igrao ju je svakogadana, iumislima, iudjelima,pogledima,riječima. Zasad je u tome uspijevao jer mu je pružala stalno djelovanje, golemeizazoveisilnozadovoljstvo.Iakonijemogaonaručitivlastitivoštaniimagodoknepostanekonzulilinanekidruginačindovoljnoslavaniliistaknut,idaljesemogaoradovatitomuštoćeodMagijaizVelabranaručitiveličanstvenopostoljezasvojeratne trofeje, zlatnu krunu, falere i torkvese te s veseljem iščekivati trenutak ukojemućeosobnonadgledatipostavljanjetogsvjedočanstvavlastitihsposobnostiuatrijusvojekuće.Jer,godineprovedeneuAfriciposlužilesuzasamodokazivanje.Iakonikadanećepostatijedanodnajboljihkonjanikanasvijetu,postaojejedanodnajnadarenijihsvjetskihvojnikaiotomećeMagijevtrofejunjegovuatrijugovoritiRimu.Aipak...sveonoiznjegovabivšegživotaidaljejepostojaloionjetoznao.Žudnja da vidi Metrobija, ljubav prema neobičnome, nakaznome – patuljcima,

transvestitima, istrošenimstarimkurvama i čudnim likovima–neukrotivamržnjapremaženamakojesuseslužilesvojimmoćimadabinjimevladale,sposobnostdanekomeoduzmeživotkadasenadeuopasnosti,netrpeljivostpremabudalamaionauvijek prisutna, sveprožimajuća, gladna želja za uspjehom...Glumačka turneja poAfrici jezavršila,alionnije tražiodugodmor.Budućnost jedonosila jošmnogouloga.A ipak...Rim jebiopozornicanakojoj jenjegovostaro ja stasalo.Rim jesadržavaosve,odpropastiinemoćidootkrivenja.IzatojeputovaouRimoprezno,svjestandubokihpromjenausebi,alisvjestanitogadasezapravonijemnogotogapromijenilo. Glumac između dviju uloga, stvorenje kojemu nikada nije zaistaugodno.JulilajenjegačekalapotpunodrukčijenegoštojeJulijačekalaMarija,sigurnada

gavolimnogovišenegoštoJulijavoliMarija.ZaJulilujesvakitragdisciplineilisamonadzora bio dokaz manje vrijedne ljubavi. Prava ljubav trebala bi čovjekapreplaviti, obuzeti, srušiti njegove duhovne zidine, istjerati i posljednju primjesurazumnihmisli,olujnogrmjeti,gaziti svepredsobompoputkakvagolemaslona.Zato je čekala grozničavo, nemirna uz sve osim uz bocu vina, presvlačila senekoliko puta na dan, podizala pa spuštala kosu, češljala se čas na jednu, čas nadrugustranu,izluđujućitakoslužavke.SvejetobacilanaSulu,kaoprekrivačizvezenodnajljepljivijepaučine.Kadaje

ušao u atrij, raširenih ruku i izobličena lica divlje je potrčala preko sobe premanjemu. Prije nego što ju je uspio pogledati ili se dovoljno sabrati kako bi ištaosjetio,zalijepilajeusneonjegovepoputpijavice,sišući,proždirući,izvijajućise,vlažna, sva od krvi i tame. Zgrabila ga je za genitalije, ispuštala zvukove

najpohotnijegzadovoljstva, aonda je jošpočelaokonjegaobavijatinogedoksustajali na tom javnom mjestu, izloženi prezirnim pogledima desetak robova odkojihmujevećinabilapotpunonepoznata.Nije simogaopomoći – zgrabio ju je za ruke i odvojio ihod sebe, odmaknuo

glavukakobiseoslobodionjezinihusana.»Saberise,gospodo!«rekaoje.»Nismosami!«Zgranuto je izdahnula, pogledavši ga kao da joj je pljunuo u lice, ali to ju je

dovoljnootrijeznilodasepočnemalosmirenijeponašati.Žalosnomnespretnošćuuhvatilagajepodrukuipošlasnjimdoperistila,paksvojojdnevnojsobi,udijelukućekojijenekadpripadaoNikopolis.»Jeliovodovoljnointimno?«upitalaje,pomalozlobno.No njegovo je raspoloženje bilo pokvareno mnogo prije toga zlobnog ispada.

Niježeliodanjezineusneirukebezobzirnoprodruunajskrivenijekutkenjegovabića.»Poslije,poslije!«rekaojeprimaknuvšisestolcu.Jadna preplašena i zaprepaštena Julila stajala je kao da je došao smak njezina

svijeta.Ljepšanegoikadaprije,alinanajkrhkiji,najlomljivijinačin,odtankihrukukoje su virile iz haljina za kojemu je odmah bilo jasno da sumodni vrhunac –čovjekSulineprošlostinikadanijegubioosjećajzaotmjenost i stil–dogolemihočijuusađenihdubokouočnešupljinemeđugustimiplavocrnimsjenamaipomaloluđačkogpogleda.»Ne–razumijem!«viknulajetada,neusuđujućisepomaknutismjesta,upijajući

gapogledomkojivišenijebiooduševljen,negovišenaliknapogledmišakojizuriunacerenolicemačke:jesiliprijateljilineprijatelj?»Julila«,rekaojenajstrpljiviještojemogao,»umoransam.Nisamimaovremena

naviknutisenakopno.Gotovoinepoznajemlicauovojkući.Akakonisamnimalopijan,osjećamsuzdržanosttrijeznačovjekaprematomekolikobitjelesneslobodebračniparsebiujavnostismiodopustiti.«»Alijatevolim!«pobunilase.»Nadamsedajetako.Kaoštoijavolimtebe.Nograniceipakpostoje«,rekaoje

ukočeno,želećidasveunjegovurimskomživotubudebaškakotreba,odsuprugeidomadonapretkauslužbinaForumu.KadajeuovedvijegodinekolikoganijebilorazmišljaooJulili,nijesezapravo

sjećaokakvajeonaosobabila,negosamokakojeizgledalaikakojeneobuzdano,uzbudujućestrastvenabilaukrevetu.Zapravo,onjoj je razmišljaoonakokakobičovjekrazmišljaooljubavnici,aneosupruzi.Sadajepromatraomladuženukojamujebilasupruga,zaključivšidabibilamnogopoželjnijaljubavnica–netkokogabiposjećivaokadabimutoodgovaralo,skimnebimoraodijelitikuću,koganebitrebaopredstavljatiprijateljimaisuradnicima.Nisamsetrebaovjenčatisnjom,mislioje.Zanijelamevizijabudućnostikojusam

vidiokroznjezineoči– jer to jebilosvešto jeonaučinila–bila je teksredstvokrozkojejeprošlavizijaodFortunedoFortuninaizabranika.Nisampomislionatodaćeminaraspolaganjubitidesetcimladihplemkinja,mnogoprikladnijihzamenenego što je to ovo jadno, siroto stvorenje koje se zbog ljubavi prema menipokušalo izgladnjeti do smrti. Već je i sam taj čin pretjerivanje. Ne smeta menipretjerivanje, ali smeta mi pretjerivanje čiji sam predmet ja. Prihvaćam samopretjerivanjekojejačinim,hvalalijepo!Zaštosecijeliživotpetljamsaženamakojemeželeugušiti?Julilinoselicepromijenilo.Pogledjojjeskliznuosdvijublijedihočnihšupljina

izkojihsujeneumoljivoishladnimzanimanjempromatraleočiukojimanijebiloni tragaljubavi.Ilipožude.Tako!O,štoćeonabeztoga?Vino,vjerno,pouzdanovino... Ne zastavši da promisli što bi on mogao pomisliti o tome, otišla je dostolčića,nalilapunvrčnerazvodnjenavinainaiskapgapopila.Teksetadasjetiladajeonuprostoriji,paseokrenulaiupitnogapogledala.»Vina,Sula?«upitalaje.Namrštiose.»Odmahdasitomaknula!Iinačetakoločeš?«»Trebalomijepiće!«odvratilajerazdražljivo.»Vrlosihladanimračan.«Uzdahnuo je. »Rekaobihda si u pravu.Nije važno, Julila.Popravit ću se. Ili bi

moždatitrebala...Da,da,dajmivina!«Gotovojojjeistrgnuoizrukevrčkojimuješutkepružilaiotpio.Nonebrzo,inesve.»Kadasimiseposljednjiputjavila...nisisebašpretrgnulaodpisanjapisama,zarne?«Suzesu joj se slijevalenizobraze,alinije jecala, samo je tihoplakala.»Mrzim

pisatipisma!«»Tojepriličnojasno«,suhojerekao.»I, štos tim?«upitala je,nalijevajući jošvinauvrč i ispijajućiga jednakobrzo

kaomaloprije.»Htiosamrećidasam,kadasimiseposljednjiputjavila,misliodaimamodvoje

djece.Djevojčicu idječaka, je li tako?Timisenisipotrudila javitizadječaka, tosammoraosaznatiodtvojegaoca!«»Bilasambolesna«,odvratilaje,idaljeplačući.»Zarnemoguvidjetisvojudjecu?«»Ma,doljesunegdje!«povikalaje,priličnodivljemahnuvšipremadnuperistila.Ostaviojujedokjerupčićembrisalalice,nalijevajućijošjedanvrčvina.Najprijeihjeugledaokrozotvorenprozordječjesobe,alioninjeganisuvidjeli.

Iz pozadine je dopirao tih ženski glas, ali ženu nije vidio – vidio je samo dvojemalenihljudikojejeonnapravio.Djevojčicu–da,sadavećimadvijeipolgodine–nagnutuiznaddječaka–da,da,njemujevećjednaipol!Ona je bila čarobna, najsavršenija sićušna lutka koju je ikada vidio – glave

okrunjene bujnim crvenkastozlatnim uvojcima, kože boje mlijeka i ruža, sjamicama na punašnim ružičastim obrazima i najvećim plavim očima koje su se

pod mekanim crvenkastozlatnim obrvama smiješile, vedre i pune ljubavi premamlađembratu.Onjebiojoščarobniji,sinkojegaSulanikadanijevidio.Hodaoje–tojedobro–

golgolcat–zbogtogamujesestrakrozsmijehprigovaralaštoznačida točestoradi–igovorio–uzvraćaojojistommjerom,nestaško.Ismijaose.IzgledaojekaonetkoizobiteljiCezara–istoonodugačko,privlačnolice, istagusta,zlatnakosa,isteživahneplaveočikaoočiSulinapokojnogtasta.IuspavanosrceLucijaKornelijaSulenijesesamoprobudilouzlijenoprotezanje

izijevanjenegojeiuskočilousvijetosjećajaonakokakojeAtenasigurnoiskočilaizZeusovačela,odraslaiupunojratnojspremi,izvikujućibojnipoklik.Navratimajekleknuo iblistavihočiju ispružio rukepremanjima.»Tata je stigao«, rekao je.»Tatasevratiokući.«Nisunitrenutkaoklijevali,ajošsemanjeustručavali,negosumuodmahpohrliliuzagrljajinjegovooduševljenoliceprekrilipoljupcima.

PUBLIJERUTILIJERUFnijebioprvimagistratkojijeposjetioMarijauKumi.Junakse nakon povratka jedva uspio priviknuti na svakidašnji život, kadamu je došaoupraviteljkućeiupitaogaželiliprimitiplemenitogLucijaMarcijaFilipa.Budućida ga je zanimalo što Filip želi – jer nikada ga nije upoznao, a obitelj mu jepoznavao tek letimice–Marije je sluzidopustiodaposjetiteljadovedeunjegovuradnusobu.Filip nije okolišao nego je odmah prešao na razlog posjeta. Prilično salast

momak, pomislio je Marije – previše sala oko struka, prevelik podbradak – aliposjedujesvubahatostisamouvjerenostklanaMarcijakojisutvrdilidasupotomciAnkaMarcija,četvrtogrimskogkraljaigraditeljaDrvenogmosta.»Ne poznaješ me, Gaju Marije«, rekao je i tamnosmedim se očima zagledao

ravnouMarijeve,»pasampomisliodabihtomoraoštoprijeispraviti–sobziromnatodasitivišikonzulzasljedećugodinu,ajasamnovoizabranplebejskitribun.«»Lijepoodtebeštoželišispravititajpropust«,rekaojeMarijeinasmiješiosebez

imaloironije.»Da,pretpostavljamdajest«,odvratiojeFilipbezizražajno.Naslonioseustolcui

prekrižio noge što se Mariju nikada nije pretjerano sviđalo jer je to smatraonemuževnim.»Štomoguučinitizatebe,LucijeMarcije?«»Zapravo, mnogo«, nagnuo je Filip glavu naprijed, a lice mu je odjedanput

postalo tvrde, izrazito divlje. »Našao sam se u određenim financijskimpoteškoćama,GajuMarije, imislimdabibiloprikladnoda ti– recimo to tako–ponudimsvojeuslugeplebejskogtribuna.Pitaosamse,primjerice,postojilikakavzakončić za koji bi želio da se donese. Ili bi možda samo želio znati da međuplebejskim tribunima u Rimu imaš odana pristašu dok tjeraš germanskog vuka snašihvrata.BudalastiGermani!JošnisushvatilidajeRimzapravovuk,zarne?No

shvatitćeonito,uvjerensam.AkoimitkomožepokazativučjupriroduRima,ondasitoti.«Tijekom tog uvodaMarijev je um radio vrlo brzo. I on se naslonio na naslon

stolca, ali nije prekrižio noge. »Zapravo, dragimojLucijeMarcije,postoji jedanzakončićkojibihvolioproguratikrozplebejskuskupštinuuzštomanjegalame iprivlačenjapozornosti.Radoću tipomoćida se izvučeš iz financijskihpoteškoćaakotimenepoštedišzakonodavnihmuka.«»Štovećibudetvojprilog,GajuMarije,toćemojzakonstvoritimanjegalamei

privućimanjepozornosti«,odvratiojeFilip,nasmiješenoduhadouha.»Izvrsno! Odredi cijenu«, rekao je Marije. »O, bogova mu! Kakva izravnost!«

»Odredi cijenu«, ponovio jeMarije. »Polamilijuna«, rekao jeFilip. »Sestercija«,zaključiojeMarije.»Denara«,objasniojeFilip.»O, za polamilijuna denara želimmnogo više od jednog zakončića«, rekao je

Marije.»Za polamilijuna denara,GajuMarije, i dobit ćešmnogo više.Ne samomoje

uslugedokmitrajemandat,negoiposlijetoga.Dajemtiriječ.«»Ondasmosedogovorili.«»Kako je to bilo lako!« viknuo je Filip, opuštajući se. »A sada reci što trebam

učinitizatebe.«»Trebamiagrarnizakon«,rekaojeMarije.»E,paovovišenijelako!«uspravioseFilip,djelujućizaprepašteno.»Zaštotije,

takotibogova,potrebnaagrarnareforma?Menitrebanovac,GajuMarije,alisamoakoćudoživjetidapotrošimonoštomiostanenakonštoplatimdugove!NijemiželjadamenasmrtprebijunaKapitolujer,uvjeravamte,GajuMarije,jaTiberijeGrakhonisam!«»Zakon u osnovi jest agrarni, da, ali nije sporan«, umirivao ga je Marije.

»Uvjeravamjatebe,LucijeMarcije,danisamnireformatornirevolucionar,idauplanu za rimsku sirotinju imam nešto bolje nego da joj na dar dam dragocjenrimskiagerpublicus!Unovačitćuihulegije–iprisilitiihdazaradezemljukojućuimdati!Nitkonebitrebaodobitineštonizaštojerčovjeknijezvijer!«»Nokojaimdrugazemljišta,osimjavnih,možešdati?Osimakonenamjeravaš

postići da država kupi još zemljišta? Ili stekne?No za to bi trebalo naći novca«,rekaojeFilipidaljevrlonapet.»Nema razloga za strah«, rekao je Marije. »Zemlja o kojoj je riječ već je u

vlasništvuRima.DokgodbudemimaoprokonzulskeovlastiuAfrici,imampravoodređivatikakoće seupotrebljavati zemljaoduzetaneprijatelju.Mogu jedavatiunajam svojimpodanicima, ili je prodati onomekojiminajvišeponudi, ili je datinekomstranomkralju.Jedinoštomitrebapotvrdajesenata.«Marije se promeškolji, nagne naprijed, pa nastavi. »No nemamnamjeru izložiti

svojuguzicupredljudimapoputMetelaNumidskogdaunjuzarijuzube,takodaću

učinitionoštosamidosadradio–strogoćusepridržavatizakonailiuobičajenihpraksa i presedana. Stoga ću se prvoga dana nove godine odreći prokonzulskihovlasti u Africi ne dopustivšiMetelu Numidskom da ni na trenutak ugledamojugoluguzicu.Sve glavne odluke o podjeli područja koje sam stekao u ime senata i naroda

rimskoga već su dobile odobrenje senata. No postoji još nešto čega se ne želimosobno prihvatiti. Zapravo, riječ je o pitanju toliko osjedjivom da namjeravamostvaritisvojplanudvakoraka.Prvićebitiove,adrugisljedećegodine.Tvojzadatak,LucijeMarije,bitćedaizvedešprvikorak.Ukratko,držimda,ako

Rim namjerava nastaviti osposobljavati sposobnu vojsku, priključivanje legijamamora postati privlačnim čovjeku iz siromašna puka, a ne samo jedna od dvijumogućnostinakojupristajezbogdomoljubnazanesenjaštvaukriznimvremenima,ili zbog dosade u ostalim prilikama. Ponude li mu se uobičajeni poticaji –malaplaćaimaliudiouratnomplijenu–moždagatoneprivuče.Noakomusezajamčikomaddobrezemljenakojojćesemoćinaselitikadasepovučeizslužbe,poticajdapostanevojnikbit će snažniji.Ali, to nemožebiti zemlja u Italiji.Anevidimzaštobiimoralabiti.«»Mislimdapočinjemshvaćati štoželiš,GajuMarije«, rekao jeFilip,grickajući

punudonjuusnu.»Zanimljivo.«»Imenisečini.«OdvojiosamotokeuafričkojMalojSirtikaopodručjanakoja

ćunaselitisvojsiromašanpukkadaimprestanevojnaslužba–štozbogGermananeće biti tako brzo. To ću vrijeme iskoristiti da osiguram odobrenje naroda zadodjeljivanje zemlje na Meninksu i Cercini vojnicima. No, imam mnogoneprijateljakojićemepokušatizaustaviti,akonizbogčegadrugog,zbogtogaštosunatomeizgradilisvojnapredakuslužbi«,rekaojeMarije.Filip je klimao glavom poput mudraca. »Svakako je točno da imaš mnogo

neprijatelja,GajuMarije.«Budućidanijebiosiguranskrivaliseutojprimjedbisarkazam,GajMarijegaje

ošinuo pogledom, pa nastavio. »Tvoj zadatak, Lucije Marcije, jest da plebejskojskupštinipodnesešprijedlogzakonapremakojemuseotociuMalojSirti,kaodiorimskoga javnogazemljištanećemoći iznajmljivati,dijelitiniprodavati,osimnatemelju nekoga kasnijeg plebiscita. Nećeš spominjati vojnike i nećeš spominjatisiromašanpuk.Jedinoštomorašučinitijest–vrlonenametljivoitiho–pobrinutisedase tiotocispremeuostavu iondjezaključajukakopohlepnerukenebimogledoćidonjih.Odlučujuće jevažnodamojineprijateljineposumnjajuda jastojimizatvojegzakončića.«»O,mislimdaćemitouspjeti«,vedrijejerekaoFilip.»Dobro. Onoga dana kad zakon stupi na snagu moji će bankari uplatiti pola

milijunadenaranatvojračun,itotakodasetuuplatunikakonećemoćipovezatisamnom«,rekaojeMarije.

Filip je ustao. »Upravo si kupio plebejskog tribuna, Gaju Marije«, rekao je ipružio ruku. »Štoviše, ostat ću tvoj čovjek tijekom cijeloga mojeg političkogživotnogputa.«»Dragomiještotočujem«,rekaojeMarijeprihvativšiispruženuruku.Nočimje

Filipotišao,Marijejeposlaopotopluvoduiopraoobjeruke.

»TOŠTOSEneustručavamodpodmićivanjaneznačidamisemorajusviđati ljudikoje podmićujem«, rekao je Gaj Marije Publiju Rutiliju Rufu kada je pet danaposlijedošaouKumu.LiceRutilijaRufa poprimilo je bezvoljan izraz. »Pa, održao je riječ«, rekao je.

»Sastavio je prijedlog tvojega skromna agrarnog zakona, i to tako da je zvučaotolikosmislenodanitkonijenipokušaoraspravljationjemu.Pametanmomak,tajFilip,nanekiljigavnačin.Rekavšiskupštinikakomislidajedansitan,nevažandionovoosvojenih afričkih posjeda treba biti sačuvan – >stavljen u banku<, tako seizrazio!–zabudućnostrimskoganaroda,stekaojemišljenjeosebikaodomoljubu.Međutvojimneprijateljimačakjebiloionihkojisumislilidatoradikakobiteberazdražio.Zakonjebezproblemaizglasovan.«»Odlično!«rekaojeMarije ispustivšiuzdaholakšanja.»Nekovrijememogubiti

sigurandaćemeotocičekatinedirnuti.Trebamivremenadadokažemvrijednostlegionaraizsiromašnapukaprijenegoštoseusudimdarovatiimzemljištekadasepovukuizslužbe.Možešlizamislitištoćegovoriti?Tradicionalnerimskevojnikenije trebalo podmićivati darovanim zemljištima, pa zašto bi novi vojnici bili uboljem položaju?« Slegnuo je ramenima. »Uglavnom, dosta o tome. Što se jošdogodilo?«»Donio sam zakon koji konzulu daje ovlasti da i bez izbora imenuje dodatne

vojničketribunekadasedržavanalaziuneposrednojopasnosti«,rekaojeRutilije.»Uvijekmislišnabudućnost!Ajesi liodabraonekevojničketribuneprematom

tvojemzakonu?«»Dvadesetjednoga.OnolikokolikoihjepoginulokodArauzija.«»Uključujući?«»MladogaGajaJulijaCezara.«»E,tosudobrevijesti!Akadajeriječorođacima,tosenedogađačesto.Sjećašli

seGajaLusija?ZakojegaseudalaGratidija,sestramojegašurjaka?«»Mutno.Numancija?«»Tako je. Pravi gad! Ali jako bogat. Uglavnom, on i Gratidija imaju sina,

nasljednika,kojemujesadadvadesetpetgodinaipreklinjumedagapovedemuratprotivGermana.Malogajošnisamniupoznao,aipaksammoraoprihvatiti jerbiinačestimgnjavilimojegabrataMarka.«»Kadasmovećkodtvojihmnogobrojnihrođaka,bitćetidragočutidajemladi

KvintSertorijekodkućeuNersijismajkomibitćespremanićistobomuGaliju.«

»Odlično! Kao što je Kota ove godine otišao u Galiju, ha?« Rutilije Ruf jeproizveovrlonepristojanzvuk.»Štodatikažem,GajuMarije!Jedanbivšipretoripetmanje istaknutihsenatorau izaslanstvukoje je trebalourazumitinekogapoputCepiona? No, za razliku od Skaura, Dalmatika i Smrdljivka, ja poznajem Kotu.NijednogtrenutkanisamposumnjaodaćeKotaspasitištosespasitida.«»ACepion,sadakadsevratio?«»O,glavamujenapovršini,ali,kažemti,morasilnomlataratirukamainogama

da ne potone. Predviđam da će se s vremenom toliko umoriti da ćemu se samonosnice vidjeti. Javno mnijenje mahom je protiv njega, tako da mu prijatelji navažnim položajima u senatu ne mogu pomoći ni približno onoliko koliko biželjeli.«»Odlično!TrebalobigabacitiuTulijandaondjekrepaodgladi«,rekaojemrko

Marije.»Ali tek nakon što svojim rukama nacijepa dovoljno drva za osamdeset tisuća

pogrebnihlomača«,dodaojeRutilijeRufiskešenihzuba.»ŠtojesMaržanima?Jesulisestišali?«»Mislišnanjihovzahtjevzaodštetom?Naravno,senatnijedopustiodatoodena

sud, ali tim postupkomRimu baš nije pomogao da stekne prijatelje. Zapovjednikmarske legije – zove se Kvint Popedije Silo – došao je u Rim s namjerom dasvjedoči,akladimsedanikadanećešpogodititkojejošbiospremansvjedočitizanjega«,rekaojeRutilijeRuf.Marijesenacerio.»Upravusi,neću.Tko?«»Nitkodrugidomojnećak–mladi

Marko Livije Druz! Čini se da su se sreli nakon bitke – Druzova je legija bilaodmah do Silove. No Cepion se zaprepastio kada se moj nećak – koji je usto injegovzet–dobrovoljnoprijaviodasvjedočiuslučajukoji je izravnopovezansCepionovimpostupcima.«»On je štene oštrih zuba«, primijetio je Marije, prisjetivši se mladog Druza u

sudnici.»PromijenioseodArauzija«,rekaojeRutilijeRuf.»Mislimdajeodrastao.«»OndajeRimmoždadobiodobrogčovjekazabudućnost«,odvratiojeMarije.»Tako se čini. No primijetio sam velike promjene kod svih koji su preživjeli

Arauzio«,tužnojeprimijetioRutilijeRuf.»Znaš,jošnisuuspjeliskupitisvevojnikekojisupobjeglipreplivavšiRodan.Sumnjamdaćetoikadauspjeti.«»Jaćuihpronaći«,rekaojeMarijemrko.»Onisuizsiromašnapukaštoznačida

samzanjihjaodgovoran.«»Naravno, to je Cepionov način ponašanja«, rekao je Rutilije Ruf. »Pokušava

prebaciti krivnju na Gneja Malija i rulju iz siromašna puka, kako on naziva tuvojsku.MaržanimaiSamnićanimanimalosenesviđaštoihsenazivasiromašnimpukom, a mojmladi nećakMarko Livije javno se zakleo da siromašan puk nijeimaovezestim.Onjedobargovornik,ajošboljiustvaranjuuzbudljivaprizora.«

»Kako to da kritizira Cepiona kada mu je zet?« znatiželjno je upitao Marije.»Pomislio bih da će čak i najveći Cepionovi protivnici biti zgroženi takvimnedostatkomobiteljskeodanosti.«»NekriviCepiona,baremneizravno.Svejetozapravovrloumjesno.Uopćene

spominjeCepiona!SamopobijanjegoveoptužbedajezaporazkrivsiromašanpukGnejaMalija.Noprimijetio samdamladiMarkoLivije iCepionMladinisuvišeonakobliskikaoštosubili,atojepriličanproblemjerjeCepionoženjenmojomnećakinjom,Druzovomsestrom«,rekaojeRutilijeRuf.»Pa, štoočekuješkad sevi,nesretniplemići, stalnoženite iudajetemeđusobno,

umjesto da pustitemalo svježe krvi?« rekao jeMarije i slegnuo ramenima. »No,dostaotome!Imalijoškakvihnovosti?«»SamooMaržanima, odnosno, točnije, italskim saveznicima.Bijesni su na nas,

GajuMarije.Kaoštoznaš,većmjesecimapokušavamunovačitinovevojnike.Aliitalski saveznici odbijaju surađivati. Kada sam od njih zatražio italski siromašanpuk – jer tvrde kako više nemaju ljudi s imovinom u dobi prikladnoj za vojnuslužbu–reklisudavišenemajunisiromašnapuka!«»Patosuseljačkinarodi,pretpostavljamdajetomoguće«,rekaojeMarije.»Glupost!Napoličari,pastiri,putujućinadničari–ukojemseoskomdruštvunema

mnogo takvih?No italski savezniciustraju na tomedanema italskoga siromašnapuka!Zašto?Upitaosamihupismu.ZatoštosusviItalicikojibimoglibitidržanisiromašnimpukomsada rimski robovikoji su topostaliuglavnomzbogdugova.Tako kažu. O, puno je žuči sve to!« rekao je Rutilije Ruf ozbiljno. »Sva italskaplemenauputilasusenatuvrlooštrapismaukojimasebuneprotivnačinanakojiseRimodnosi prema njima. I to, pazi, ne samo službeniRim, nego imoćni rimskigrađani također. Maržani, Pelignjani, Picenci, Umbrani, Samnićani, Apuljci,Lukanci,Etruščani,Marucini,Vestinci,svioni,GajuMarije!«»Pa, znamoda seodavno spremajunevolje«, rekao jeMarije. »Nadamseda će

zajedničkaopasnostodGermanapovezatirastrganenitinanašempoluotoku.«»Mislim da neće«, rekao je Rutilije Ruf. »Svi narodi govore da je Rim držao

njihoveljudekojiimajuimovinutolikodugoodvojeneodkućadasuimimanjairadionice propali jer ih nije imao tko voditi, a svi muškarci koji su imali srećupreživjetiratoveukojimasuseborilizaRim,kadasusevratilikućama,utvrdilisudasuudugovimapremarimskimzemljoposjednicimailimjesnimprivrednicimasrimskimgrađanskimpravom.Stoga,kažu,Rimvećposjedujenjihovsiromašanpuk–kao robove rasute s jednogakrajaSredozemlja nadrugi!Posebno, kažu, ondjegdjesuRimupotrebnirobovikojipoznajuradupoljima–uAfrici,naSardinijiiSiciliji.«Marijejesadapočeopokazivatiznakovenelagode.»Pojmanisamimaodajedotle

došlo«,rekaoje.»IsamposjedujemmnogozemljeuEtruriji,ananjojjeimnogozemljišnihposjedakojisuzbogdugovaoduzeti.Noštosamdrugomogaoučiniti?

Daihnisamkupio ja, kupiobi ihSmrdljivko ilinjegovbratDalmatik!PosjedeuEtrurijinaslijediosamodmajčineobitelji,pasamsezatoiusredotočionanju.Nonemogupobjećiodčinjenicedasamondjevelikizemljoposjednik.«»Kladim se da i ne znaš što su tvoji ljudi učinili u vezi s tim ljudima čije su

posjedeoduzeli«,rekaojeRutilije.»Upravusi,neznam«,odvratio jeMarijekojemujebilonelagodno.»Nisamni

znao da postoji toliko Italika koji su naši robovi. To je kao da su namRimljanirobovi!«»Pa,itomepribjegavamokadaRimljaniupadnuudugove.«»Svemanjeimanje,PublijeRutilije!«»Istina.«»Čim stupim na dužnost, posvetit ću se italskim pritužbama«, odlučno je rekao

GajMarije.

ITALSKO SE NEZADOVOLJSTVO toga prosinca nadvijalo u daljini poput teških crnih

oblaka. U njegovu su se središtu nalazila ratoborna plemena sa središnjeg gorjaizmeđudolinaTibera iLire,apredvodili su ihMaržani iSamnićani.Nobilo je idrugih nezadovoljstava, nezadovoljstava zbog povlastica rimskoga plemstvanastalihoddrugihrimskihplemića.Noviplebejskitribunibilisuzaistavrloučinkoviti.LucijeKasijeLonginkojemu

jeponosbiopovrijeđenzbogtogaštojenjegovotacbiojedanodonihnesposobnihzapovjednika na koje je u ovom trenutku javnost bila tako silno bijesna, iznio jezapanjujući zakonski prijedlog za raspravu na zasjedanju plebejske skupštine(contio).Svionikojimaskupštinaoduzmeovlastimorajuizgubitiimjestousenatu.To jebilapravaobjava rataCepionu! Jer,naravno, svi suznalidaćeCepionbitioslobođenbudelimusezaizdajusudiloposadašnjemsustavu.Zahvaljujućisvojojmoćiibogatstvu,previšejevitezovaizprveidrugeklaseimaouvlastitakodanijepostojala mogućnost da ne bude oslobođen. No zakon donesen u plebejskojskupštinikojimmuseoduzimamjestousenatubiojeneštosasvimdrugo.IiakosuseMetelNumidskiinjegovisudrugovipokušaliboritiprotivtogprijedloga,onjeipak bio na najboljem putu da bude usvojen. Lucije Kasije nije namjeravao bitiomraženpoputsvojegaoca.A onda je počela i vjerska oluja, raznijevši svojom silinom sva ostala pitanja.

Kako je imala i smiješnu stranu, to je bilo neizbježno. Jer Rimljani su uživali usvemukomičnome.Kada jeGnejDomicijeAhenobarbpaomrtavzagovornicomtijekom svađe o kandidaturi GajaMarija in absentia, ostavio je za sobom jedannedovršenposaokojinijeimaomoćriješiti.Onjebiopontifex,rimskisvećenik,injegovom se smrću otvorilo prazno mjesto u kolegiju pontifexa. U to je dobavrhovnisvećenikbioostarjeliLucijeCecilijeMetelDalmatik,ameđusvećenicimasu bili i Marko Emilije Skaur, princeps senatus, Publije Licinije Kras i ScipionNazika.Nove svećenike birali su živući članovi kolegija – plebejca je zamjenjivao

plebejac,apatricijapatricij.Plebejci ipatricijiobičnosuukolegijimasvećenikaiaugura bili ravnopravno zastupljeni. Prema tradiciji, novi bi svećenik bio iz isteobitelji kao i pokojni, tako da su položaji prelazili s oca na sina, ili sa strica nanećaka, ili s rođaka na rođaka. Cast i dignitas obitelji morali su biti sačuvani. Inaravno, Gnej Domicije Ahenobarb Mlađi, koji je sada bio glava svojeg dijelaobitelji,očekivaojedaćebitipozvandazauzmeočevomjestoukolegijusvećenika.Međutim, postojao je jedan problem, a nazivao se Skaur. Kada se kolegij

pontifexasastaodaodaberenovogčlana,Skaurjeizjaviokakoseneslažestimdase mjesto pokojnog Ahenobarba dodijeli njegovu sinu. Jedan od razloga takvastava, razlog koji nije javno iznio, iako se provlačio kroz sve što je govorio iprijetećinadvijaonadglavamatrinaestoricesvećenikakojisugaslušali,biojetajdajeGnejDomicijeAhenobarbbiozadrt,svadljiv,nagaoinesimpatičančovjek,anjegovsin jošgoriodnjega.Nijednomrimskomplemićunijesmetalaosebujnostnjegovihsudrugovaisvisubilispremnitrpjetiširokrasponnebašhvalevrijednihosobina značaja, naravno, pod uvjetomda su te sudrugovemogli izbjegavati.Nosvećenički kolegiji bili su blisko povezani i sastajali su se u skučenom prostoruRegije, maloga ureda pontifexa maximusa – a mladi Ahenobarb imao je samotridesettrigodine.Onimakojisu,poputSkaura,tolikegodinetrpjelinjegovaoca,

pomisao da ćemorati trpjeti i sina nije bila nimalo privlačna. Srećom, Skaur jeimao dva dobra razloga koja je mogao iznijeti pred svoje sudrugove svećenikekadajetražiodasenovomjestonedodijelimladomAhenobarbu.Prvi je bio to što nakon smrti cenzora Marka Livija Druza njegov svećenički

naslov nije prešao na njegova sina kojemu je u to doba bilo devetnaest godina.Držalosedabiutojdobitojošjednostavnobiloprerano.DrugijerazlogbiotoštojemladiMarkoLivijeDruziznenadapočeopokazivatiuznemirujućusklonosttomuda napusti naslijeđene krajnje konzervativne stavove, a Skaur je mislio da će seDruzvratiti tradicionalnimvrijednostimabude limudanočevsvećeničkipoložaj.Njegov je otac bio zakleti neprijatelj Gaja Grakha, a mladi je Druz svojimgovorima na ForumuRomanumu sve više zvučao kaoGajGrakho! Postojale suolakšavajućeokolnosti,tvrdiojeSkaur,posebnotraumadoživljenauArauziju.Štobi, dakle, bilo ljepše i bolje od toga da semladoga Druza odabere u svećeničkikolegijnjegovaoca?Ostalatrinaestoricasvećenika,uključujućiDalmatika,pontifexamaximusa,složila

susedajetoodličnorješenjedvojbeoAhenobarbovunasljedniku,pogotovozatošto je stari Ahenobarb neposredno prije smrti za svojega mlađeg sina Lucijaosiguraomjestoaugura.Stogaobiteljnećemoći tvrditida joj je sasvimuskraćensvećeničkiutjecaj.No kada je Gnej Domicije Ahenobarb čuo da će svećenički položaj na koji je

računaopripastiMarkuLivijuDruzu,nijemubilodrago.Zapravo,biojeizvansebeod bijesa. Na sljedećem zasjedanju senata izjavio je da će tužiti Marka EmilijaSkaura,princepsasenatus,zbogsvetogrđa.Povod tomubilo jeusvajanjeplebejcaod patricija, a taj složeni postupak zahtijevao je odobrenje kolegija pontifexa iliktoratridesetkurija.MladijeAhenobarbtvrdiodaseSkaurpritomnijedržaosvihpravila. Itekako svjesna pravoga razloga koji se skrivao iza te iznenadne provalevjerske sitničavosti, senata se to nije nimalo dojmilo. Kao ni Skaura koji jejednostavnoustaoiprezirnopogledaopobjesnjelogAhenobarba.»Zar ti to,GnejuDomicije–kojičaknisinipontifex!–optužuješmene,Marka

Emilija, pontifexa i predsjedavajućeg u senatu, za svetogrđe?« upitao je Skaurledenim glasom. »Bježi odavde i igraj se svojim novim igračkama u plebejskojskupštinidoknapokonneodrasteš!«Činilo se da je to kraj priče. Ahenobarb je izletio iz senata praćen salvama

smijeha,podrugljivimpovicimaidobacivanjimakakoneznagubiti.No on još nije bio pobijeđen. Skaur mu je rekao da pobjegne i ode se igrati

svojimnovim igračkamauplebejskoj skupštini– ionga jeposlušao!U rokuoddvadanaizniojenoviprijedlogzakonaiprijekrajagodineuspiogaproguratikrozraspravu i glasovanje, postigavši na kraju da je stupio na snagu. U tom novomzakonu,kojisezvaolexDomitiadesacerdotiis,stajalojedanovečlanovevjerskihkolegija ubuduće neće birati trenutačni članovi tih kolegija nego posebna

plemenskaskupštinaisvićesemoćikandidirati.»Krasno«,rekaojeSkauruMetelDalmatik,pontifexmaximus.»Baškrasno!«No

Skaur se samo smijao. »O, Lucije Cecilije, priznaj da nam je lijepo zavrnuosvećeničkim vratovima!« rekao je brišući oči. »Moram reći da mi je zbog togaodmahpostaodraži.«»Kada sljedeći među nama umre, on će se kandidirati na izborima«, mrko je

zaključioMetelDalmatik,pontifexmaximus.»Zaštoinebi?Zaslužiojeto«,rekaojeSkaur.»Alištoakotobudemja?Ondaćeonpostatiipontifexmaximus!«»Tadabismosvidobiliupravoonoštozaslužujemo!«zaključiojeSkaurprkosno.»ČuosamdasesadaokomionaMarkaJunijaSilana«,rekaojeMetelNumidski.»Takoje.ZatoštojenezakonitozapočeoratprotivGermanauGalijisonustranu

Alpa«,rekaojeDalmatik,pontifexmaximus.»Da,natemeljutogamožepostićidaSilanusudiplebejskaskupština,anasuđenju

zaizdajumoralebivoditicenturije«,rekaojeSkaurizazviždao.»Dobarje,znaš!Počinjemžalitištoganismopostavilinaočevomjesto!«»Gluposti! Ne žališ ti nimalo!« rekao je Metel Numidski. »Uživaš u svakom

trenutkuovogaodvratnogfijaska.«»A zašto ne bih?« upitao je Skaur, praveći se da je iznenađen. »Ovo je Rim,

cijenjenisenatori!Rimkakavbitrebaobiti!Svimiplemićikojisebavimozdravimmeđusobnimnadmetanjem!«»Glupost, glupost, glupost!« viknuo jeMetelNumidski i dalje kipteći od bijesa

zbog toga što će Gaj Marije uskoro postati konzulom. »Rim kakav smo mipoznavali umire!Ljudebiraju za konzule podrugi put, a da se nisu ni pojavili uRimu odjeveni u togu candidu, siromašan puk unovačuje se u legije, svećenici iauguri biraju se na izborima. Narod poništava odluke senata o tome tko čimeupravlja, država plaća silan novac da bi opremila rimsku vojsku, novi ljudi iskorojevićiupravljajustvarima–uf!«

PRILOZI

RJEČNIKCOGNOMEN

RJEČNIK

ABSOLVO Latinska riječ koju izriče porotnik kad glasuje o oslobođenjuoptuženika.AcademiciSljedbeniciakademijskeiliPlatonovefilozofije.adamas(dijamant)Uanticisuznalidajetonajtvrđatvar,pasusenjomeslužili

zarezanjekadgodsumogli.DijamantesunabavljaliizSkitijeiIndije.aedesKućabogovakojanijehramzatoštoseunjojnijeproricalokada jebila

posvećena.Primjerice,hramVestejezapravoaedessacra,anepravihram.Aedui ili Haedui (Heduanci) Moćan savez keltskih plemena koja su živjela u

središnjojGalijisonustranuAlpačijisustanovnicinosilidugukosu.KadajeGnejDomicije Ahenobarb 122. i 121. g. pr. Kr. pokorio njihove stare neprijateljeArverne, Heduanci su postali manje ratoborni, postupno su romanizirani te suuživalizaštituRima.AenusRijeka,danasrijekaInnuBavarskoj.AetnaMonsDanasplaninaEtna.SlavnivulkannaSiciliji koji jeu antici, kao i

danas,bioaktivan,azemljaokonjegabilajejakoplodnaiobrađena.Afrika U doba rimske republike riječ »Afrika« se rabila za dio sjeverne obale

okoKartage,danastuniskeobale.AfričkaprovincijaRimskaprovincijaAfrikakojajeudobaGajaMarijabilajako

mala, zemljište na kojemu je bilaKartaga.Rimsku provinciju okruživala je punovećaNumidija.agerpublicusZemljaujavnomrimskomvlasništvu.Stečenajepravomosvajača

ili je bila oduzeta prvim vlasnicima koji su kažnjeni zbog neodanosti. To seuobičajilonaApeninskompoluotoku.Državajezemljištedavalaunajam(tojebiladužnost cenzora), prednost dajući velikim imanjima. Najpoznatiji i najveći odbrojnih italskihagera publicusa bio je agerCampanus, zemlja koja je pripadalagraduKapui,aRimjujeoduzeonakonnjihovepobune.aggerDvostrukezidineiutvrdekojesuštitilegradRimnanajslabijojstrani,kod

CampusaEsquilinusa.AgerjebiodioServijevihzidina.AlbaLonga Kod današnjegaCastelGandolfa.U antici središte Lacija i zavičaj

najstarijih rimskih patricijskih obitelji, npr. Julijevaca. Napao ju je, osvojio i sazemljom sravnio rimski kralj Tulije Hostilije u sedmom stoljeću pr. Kr., astanovnicisupreseljeniuRim.AlbisRijeka,danasElba,uNjemačkoj.AleksandarVelikiKraljMakedonije,trećikojisezvaoAleksandar.Rođenje356.

g.pr.Kr.,aumroutridesettrećojgodini.UdvadesetojgodininaslijediojenatronusvojegaocaFilipaII.OpsjednutPerzijancima,odlučiojezauvijekuklonitiopasnostod perzijskog prodora na Europu. Godine 334. pr. Kr. poveo je vojsku preko

Helesponta da pokori Perziju. Od tog vremena do smrti od groznice u Babilonuredao je pobjede na bojnom polju, a stigao je čak do rijeke Indus u današnjemPakistanu.KaodječakapoučavaogajeAristotel.Umrojebezpravognasljednika,njegovocarstvonijepreživjelokaoMakedonija,anjegovisuvrhovnizapovjednicikao helenski kraljevi između sebe podijeliliMalu Aziju, Egipat, Siriju,Mediju iPerziju.AlobroziSavezkeltskihplemenakoji jezauzeozemlju južnood jezeraLemana

između vrhova zapadnih Alpa i rijeke Rodan, sve do rijeke Isare. Žestoko su seopiraliprodoruRimljanaibilineumoljivineprijatelji.AmbariDiosavezakeltskihplemenapoznatkaoAedui,izsredišnjeGalijesonu

stranuAlpačijisustanovnicinosilidugukosu.ŽivjelisukodArara(Saone).Ambroni Germansko pleme, zvano Teutonci. Izginuli su do posljednjega kod

AquaeSextiae102.g.pr.Kr.(vidiTeutonci).ambrozijaHranabogova.AmisiaRijeka,danasEmsuNjemačkoj.amorDoslovno»ljubav«.Čitanounatrag, to je»Roma«(Rim),pasuRimljaniu

dobaRepublikevjerovalidaje»Amor«tajnoimeRima,posebnovažno.amphora,amphorae(mn.)Posudaodgrnčarijeuoblikulukovice,uskogagrla,s

dvijevelike ručkenagornjemdijelu i zašiljenim ili zaobljenimdnomkakonebistajala uspravno na du. Rabila se za prijevoz vina ili žita na veliko (najčešćemorem),pasezbogzašiljenadnamoglapostavitiupiljevinuskojomsuprekrivalibrodsko spremište ili dno kola. Tijekom prijevoza stajala je uspravno i bila jedobro zaštićena. Zbog takva dna mogla se vrlo lako vući po du, utovarivati iistovarivati.Amforajenajčešćesadržavalaoko25litara.AnasRijeka,danasGuadianauŠpanjolskoj.AnatolijaOtprilikedanašnjaazijskaTurska.ProstiralaseodjužneobaleCrnoga

mora (Euksina) do Sredozemlja i od Egejskoga mora na zapadu do današnjeArmenije,IranaiSirijenaistoku.UunutrašnjostisubileplanineTauriAntitaur,pajeimalanepristupačnuobalu.Klimajebilakontinentalna.AncusMarciusČetvrtikraljRima,aobiteljMarcije(posebicegranakojasetako

prozvala) uzela ga je za svojega pretka-utemeljitelja. To nije uvjerljivo jer suMarcijevci bili plebejci. Ancus Marcius je navodno Ostiju pretvorio u koloniju,iakopostoje sumnje u to, i rudnike soli na ušćuTibera oduzeoEtruščanima.Podnjegovom je vlašću došlo do procvataRima.Njegova trajna zadužbina jeDrvenimost, Pons sublicius. Umro je 617. g. pr. Kr., a njegovi sinovi nisu naslijediliprijestolje.AnioRijeka,danasAniene.AnnaPerenna Jednaodbrojnih rimskihbožicakojenisu imalenikakveveze s

Grčkom(vidinumen).Nije imala ni lice nimit o sebi, a vjerovalo se da je žena.NjezinasvetkovinaodržavalasezaprvogpunogmjesecanakonstareNovegodine

(1.ožujka),aslaviojujecijeliRim.AntiohijaGlavnigradSirijeinajvećigradutomdijelusvijeta.Apenini Planinski lanac koji Italiju dijeli na trimeđusobno izolirane pokrajine:

italsku Galiju (sjeverna Italija u dolini rijeke Po), jadransku obalu te goleme,plodneravnice idolinenazapadupoluotoka.Lanacse račvauAlpesMaritimaeuLiguriji koji se prostire od zapada prema istoku, a onda ide duž poluotoka doBrutiuma,nasuprotSicilije.Najvišivrhvisokjeoko3000m.aquaAkvedukt,udobaGajaMarijačetiriakveduktaopskrbljivalasuvodomRim.

NajstarijijeAquaAppia(312.g.pr.Kr.),zatimjeizgrađenAquaAnioVetus(272.g.pr.Kr),paAquaMarcia(144.g.pr.Kr.)inakrajuAquaTepula(125.g.pr.Kr.).Udoba Republike, za akvedukte i vodu bile su zadužene tvrtke koje su sklapaleugovorescenzorima.AquaeSextiaeDanasAix-en-Provence.TopliceurimskojprovincijiGalijisonu

stranuAlpa.Aquileia (Akvileja) Kolonija koja je uživala rimsko pravo u istočnoj italskoj

GalijikojaještitilatrgovačkeruteprekoKarnskihAlpaizNorikaiIlirije;tojebilo181.g.pr.Kr.NakontogaizgrađenojenekolikocestakojesujespajalesRavenom,Patavijem, Veronom i Placencijom, pa je ubrzo postala najvažnijim gradom nasjeveruJadrana.aquiliferVjerojatnonovostkojujeuveoGajMarijeudobakadjelegijamadao

srebrne orlove.Najbolji u legiji, aquilifer, izabran je da nosi srebrnog orla i odnjega se očekivaloda ćegabraniti odneprijatelja.Nosio je vučju ili lavlju kožukakobiseizdvajaoodostalih.Aquitania (Akvitanija)Zemlja jugozapadnoodGalije sonu stranuAlpačiji su

stanovnici nosili dugu kosu, između rijeke Carantonus i Pireneja, prostirala seistočno duž rijekeGarumne sve doTolose. Tu se nastanio keltski savez plemenakojasuzvaliAkvitani.NajvećaakvitanskautvrdabilajeBurdigala,najužnojstraniušćaGarumne.ArarRijeka,danasSaoneuFrancuskoj.ArausioDanasOrange.ManjenaseljepodutjecajemRimanaistočnojobalirijeke

RodanuGalijiprekoAlpa.ArduennaDanasšumauArdenima,usjevernojFrancuskoj.UdobaGajaMarija

ArduenaseprostiralasveodMožedoMozeleibilajeneprohodna.areaFlacciana Marko Fulvije Flak, poznati pobornik Gaja Grahka, ubijen sa

svojadvasina121.g.pr.Kr.,kadsusenatorinapaliGajaGrakha.Njegovazemljaicjelokupnovlasništvoposthumnosuoduzeti,kaoinjegovakućanaPalatinukojajesrušena,azemljištezapušteno.TozemljišteiznadForumaRomanumazvaloseareaFlacciana. Kvint Lutacije Katul kupio ga je 100. g. pr. Kr. i na njemu podignuokolonadeukojimajedržaovojnezastaveoduzeteCimbrimakodVercellae.ArelateDanasArles,gradkojisuvjerojatnoutemeljiliGrciuGalijisonustranu

Alpa.NalaziosenaRodanuiznadušća,avažanjepostaokadjeGajMarijeizgradiokanalzabrodove.armillae Široke narukvice od zlata ili srebra koje su kao nagradu za hrabrost

dobivalirimskilegionari,centurioni,kadetiivojnitribuni.ArnusRijeka, danasArno. Svojim tokomoznačuje granicu između uže Italije i

italskeGalije.ArpinumGraduLaciju,nedalekoodgranicesaSamnijem.Upočetkusuunjemu

vjerojatno stanovali Volsci (Volštani). To je posljednja zajednica koja je uživalarimskopravo i 188. g. pr.Kr. dobila puno rimskodržavljanstvo, ali u dobaGajaMarijanijeimalamunicipalan(gradski)položaj.ArxSjevernijioddvagrebenanavrhurimskogKapitola.asNajmanja novčana vrijednost uRimu, novčići od bronce – u jednomdenaru

bilo je deset asa. As ne spominjem u knjizi zbog njegove relativne neznatnevrijednosti.AzijaProvincija.Zapadnaobala i zaleđedanašnjeTurske,odTroadena sjeveru

doLicije (Lycie)kodotokaRhodosa (Roda)na jugu.UdobaRepublikeglavni jegradbioPergamum(Pergam).AsylumDio udoline koja je razdvajala dva grebena naKapitolu.Odade drevno

značenjeazila,utočištazabjegunceodovozemaljskepravde iliodmazdeukojemsubilizaštićeniodhapšenjailipritvora.RomulgajeutemeljiokaoazilzabjeguncejerjehtiopovećatibrojstanovnikauRimu.Athesis(Ateza)Rijeka,danasAdigeuItaliji.Atrium (atrij) Prostorija za primanje u rimskoj privatnoj kući. Imala je

pravokutniotvornakrovu,aispodnjegasenalaziobazen.Izvornojebazenslužiokaorezervoarzavoduzakućanstvo,audobaGajaMarijapostaojesamoukras.AtalIII.PosljednjikraljPergamaivladarvećegdijelaegejskeobaleuzapadnoj

Anatoliji i Frigiji. Umro je mlad 133. g. pr. Kr., bez bližih rođaka. Njegova jeoporukaodnesenauRimitusesaznalodajeAtalcijelokraljevstvoostavioRimu.Izbio je rat u kojemu je 129. i 128. g. pr. Kr. pobijedioManije Akvilije. Kad jeuspostavio rimskuprovincijuAziju,veći jedioFrigijeprodaokraljuMitidratuV.pontskom,azlatozadržaozasebe.atičkakacigaUkrasnakacigakojusunosilirimskičasnici,najčešćevišegčinaod

centuriona. Takvu kacigu najčešće nose holivudske zvijezde u filmskimspektaklima, iako sumnjam da je u doba Republike atičku kacigu ikad krasilonojevoperje!Atuatuci iliAduatuci (Aduaćani)SavezplemenakojasuživjelauGalijičiji su

stanovnicinosilidugukosu,kodušćaSabisaiMože.PopodrijetlusuvišeGermaninegoKelti,atvrdilisudasuurodusGermanimakojisusezvaliTeutonci.auctoritasLatinskariječkojujejakoteškoprevestijerznačenjenijeograničeno

samo na »autoritet«.Ona znači i ugled, utjecaj, vodstvo i, ponajprije, sposobnost

utjecaja na događaje samo zbog javnog ili osobnog ugleda. Svi sumagistrati ponaravi imali auctoritas, bez obzira na one koji obavljaju te dužnosti: princepssenatus,pontifexmaximus,rexsacrorum,konzulari,painekipojedincimoglisujeimati.augur Svećenik čija je dužnost bila obavljanje obreda, a ne proricanje. S

kolegama augurima osnovao je kolegij augura, a u doba GajaMarija bilo ih jedvanaest,šestpatricijaišestplebejaca.Auguresubiraličlanovikolegija,akadjenasnagustupiolexDomitiadesacerdotiiskojije104.g.pr.Kr.donioGnejDomicijeAhenobarb,augurisujavnobirani.Augurnijepredviđaobudućnostnitisepovodioza svojim hirovima. On je pregledavao određene predmete ili znakove kako biodlučio jesu lidogađajodobrilibogovi,primjericesastanak,rat,prijedlognovogzakonaidrugedržavneposlove.Postojaojeisvojevrsnipriručnikzatumačenje,pase čovjek nije trebao pretvarati da je vidovit kako bi bio izabran za augura.Zapravo,rimskadržavanijevjerovalaonimakojisutvrdilidasuvidoviti,prednostjedavanapoštivanjupravila.Augurjenosiotogutrabeu(vidinatuknicu)ištapkojisezvaolituus.auxiliarPripadniklegijeusastavurimskevojskekojinijeimaopoložajrimskih

građana. To je bila riječ i za pripadnika konjice. U doba Gaja Marija većinuauksilijarnepješadiječinilisupopodrijetluItalici,aukonjicisuvećinombiliGali,Numiđani ili Tračani iz zemalja u kojima su vojnici jahali konje, za razliku odrimskihvojnika.aveatquevaleLat.»zdravoizbogom«.Baetis (Betis) Rijeka, danas Guadalquivir, rijeka u Daljoj Hispaniji (Hispania

ulterior). Grčki geograf Strabon kaže da je dolina Baetisa bila najplodnija nasvijetu.Bagradas Rijeka, danas Mellegue. Najpoznatija rijeka u rimskoj afričkoj

provinciji.Baiae (Baja) Gradić u zaljevu pokraj Misenuma (Mizena), sjevernog rta

današnjegNapuljskogzaljeva.UdobaRepublikenijebilopopularnoljetovalište,alipoznatjepouzgajalištimaoštriga.baldrik (balteus?) Pojas, prebačen preko ramena i uvučen ispod jedne ruke, ili

nošenokostruka,ukojemsedržaomač.Rimskigladius,kratakmač,nosiosenabaldrikuokopojasa,azagermanskidugimačbiojepotrebanpojasprekoremena.basilica,basilicae(mn.)Velikagrađevinajavnenamjene,npr.zasuđenja,aliiza

trgovineiurede.Bazilikajeimalaprirodnosvjedo,audobaRepublikegradnjusuplaćalirimskiplemićidobrotvori,najčešćekonzuli.PrvubazilikusagradiojeKatonCenzor naClivusu argentariusu uz senat, a zvali su je bazilika Porcia. Tu su bilismještenibankariitujebiostožerkolegijapučkihtribuna.UdobaGajaMarijauzdonjidioForumaRomanumapostojalesubazilikeSempronija,EmilijaiOpimija.

Belgae(Belgijani)Zastrašujući savezplemenakojasuživjelausjeverozapadnojGaliji.Mješovitarasnogpodrijetla,vjerojatnosubilivišeGermaninegoKelti.Tusu bila plemena Treveri (Treviri), Aduaćani, Kondrsci, Belovaci, Atrebaćani iBatavci.ZaRimljaneudobaGajaMarijabilisuvišelegendanegostvarniljudi.BenacusLacus(Benačkojezero)DanasjezeroGardausjevernojItaliji.bigaKočijakojusuvukladvakonja.Bithynia (Bitinija)Pokrajinakoja jesazijskestranegraničila sPropontidom,a

prostiralase istočnodoPaflagonije iGalacije, južnodoFrigije i jugozapadnodoMizije. Bila je plodna i napredna, pod vlašću tračkih kraljeva. Njihov starineprijateljbiojePontus(Pont).BližaHispanijaRimskaprovincija.NalatinskomHispaniaciterior.Obuhvaćalaje

priobalnesredozemneravniceibrdovitozaleđe,južnoodNoveKartageisjevernosvedoPireneja.Južnagranicaizmeđudvijeprovincijestalnosemijenjala,ačinisedajeišlaizmeđuplaninskoglancazvanogOrospedaivišeglancaizaAbderekojise zvaoSolorij.UdobaGajaMarija najveće je naselje bilaNovaKartaga (danasCartagena)jersuuplaninamaOrospedevadilisrebrnurudaču,arudnikesu,nakonpada Kartage, zauzeli Rimljani. Rimljane je zanimao samo jedan dio provincije:dolina rijeke Iber (danas Ebro) s pritocima jer je bila jako plodna.Namjesnik jestolovaoudvagrada:NovojKartaginajuguiTarakunasjeveru.ProvincijaBližaHispanijaRimunikadnijebilatolikovažnakaoDaljaHispanija.Boiohoemum,Boihemum,BohemijaDanasRepublikaČeškaiSlovačka.boni Doslovno »dobri ljudi«. Prvi put se spominju u Plautovoj komediji

»Zarobljenici«,apolitičkoznačenjedobivajuuvrijemeGajaGrakha.Zanjegasutonjegovi sljedbenici, ali u tom značenju tu riječ rabe i njegovi neprijatelji Druz iOpimije.Nakontogaprelaziuopćuuporabu.UdobaCiceronabonisuoničlanovisenatakojisupolitičkibilikrajnjekonzervativni.Bononia(Bononija)DanasBolognausjevernojItaliji.Borysthenes(Boristen)Rijeka,danasDnjepar,uUkrajini.Brennus(Bren)(1)VođaGala(iliKelta).OnjepoharaoRimiosvojiobiKapitol

da Junonine sveteguskenisupočelegraktati teprobudilekonzulaMarkaManlija.Kada je vidio da seGali uspinju liticom, otjerao ih je. Rim nikada nije oprostiosvojim psima (što nisu lajali), pa su nakon toga štovali guske. Kad im je gradspaljen i poharan i nisu imali hrane, branitelji Kapitola pristali su platiti Brenutisućutalenatazlata.Zlatosumudonijelinaforum,ongajeizvagaonanamještenojvagitesepožaliodajeprevaren.Rimljanisumuodgovorilidajevaralica,aBrenjeizvukaomačispreziromgabacionavagu,rekavši:»Teškoporaženima!«(»Vaevictis!«)AliprijenegoštojepobiohrabreRimljanekojisugaoptužilidaihvaradok su s njim pregovarali o svojim životima, na forum je s vojskom došaonovoizabrandiktatorMarkoFurijeKamilteBrenuzabraniodauzmezlato.UprvojbitcinaulicamaRimaGalisuizbačeniizgrada,audrugoj,13kilometaranizViu

Tiburtinu,Kamil je poklao osvajače. Zbog toga (i zbog govora kojim je uvjerioplebejcedanebježe izRima tedase trajnonastaneuVejima) jeprozvandrugimutemeljiteljemRima.LivijenekažeštosedogodilokraljuBrenu.Tojebilo390.g.pr.Kr.Brennus(Bren)(2)KasnijivodaGala(iliKelta).Načeluvelikogsavezakeltskih

plemena 279. g. pr. Kr. upao je uMakedoniju i Tesaliju, porazio Grke u klancuTermopileipoharaoDelfe,autojjebitciiranjen.ZatimjeupaouEpir,opljačkaobajoslovno bogato Zeusovo proročište kodDodone, a onda poharao i opljačkaonajbogatije Zeusovo proročište kod Olimpije na Peloponezu. Grčka se gerilasnažnoodupiralatesevratiouMakedoniju.Tujeumroodstarerane.BezBrenanačelu, Gali su bili izgubljeni. Neki su prešli Helespont (Tolistobogi, Trocimi idijeloviVolkaTektosaga),ušliuMaluAzijuinaselilisenazemljikojajenazvanaGalatia.Volci Tektosagi koji nisu otišli uMaluAziju vratili su se u zavičaj, kodToloze na sjeverozapadu Galije. Sa sobom su odnijeli cjelokupan Brenov ratniplijenkojisučuvalidopovratkasvihnjegovihljudijerjetoblagopripadalosvima.Brundisium (Brindizij) Danas Brindisi. Najvažnija luka u južnoj Italiji, jedina

dobro zaštićena luka na italskoj obali Jadrana. Godine 244. pr. Kr. postala jekolonijom koja je uživala latinska prava jer je Rim htio zaštititi produžetak VieAppijeodTarentadoBrindizija.BurdigalaDanasBordeauxujugozapadnojFrancuskoj.Velikagalskautvrdakoja

jepripadalaAkvitaniji.campus,campi(mn.)Ravnica,poljana,polje.capitecensiDoslovno»poglavamapopisani«,najsiromašnijigrađani.Tosubili

punopravni rimski građani koji su bili presiromašni da pripadaju jednoj od petklasa,panisumogliglasovatinacenturijatskojskupštini.Popodrijeduiboravištubilisugrađani,većinomsupripadalijednomodčetirigradskaplemena,ukupnoihje bilo trideset i pet, ali nisu imali utjecaja na rad plemenskih, narodnih niplebejskihskupština(vidiisiromasi,proletarii).carbunculusDragikamenrubininazivzacrvenigranit.Carinae (Karina) Jedan od bogatijih dijelova Rima između celijskog i

eskvilinskog brežuljka, odnosno između Velije, na vrhu Foruma Romanuma iClivusapublicusa.Carskirez(cezarskirez)Kirurškipostupakkojiseprimjenjujekadženanemože

roditikrozzdjelicu.Trbuhsezareže,azidmaterniceseprorežekakobi sedijeteizvadilo. Navodno je na taj način rođen Gaj Julije Cezar diktator po kojemu jepostupak nazvan. Odlučila sam zanemariti tu priču jer sada znamo izvan svakesumnjedajeCezarovamajka,Aurelija,doživjelasedamdesetgodinaikadjeumrlabila jedobrogzdravlja,apovijestcarskogrezauantici jemračna. Iakosekatkadobavljao, pa bi dijete katkad bilo spašeno, majka je uvijek umrla. Prvi potpuno

uspješancarskirezzabilježenjeuPaviji,uItaliji,utravnju1876.godine,kadjedr.EdoardoPorroizvadiozdravodijeteizmaterniceJulijeCovallini.Majkaidijetesupreživjeli.Cebena Visoravan u južno-središnjoj Galiji, prostirala se na zapad do rijeke

Rodan. Cebena bi danas uključivala Cevennes, Auvergne, Ardeche, pa i cijeliSredišnjimasiv.cella,cellae(mn.)Doslovno»soba«.Sobeukućanstvimaimalesuposebnenazive

prema tome čemu su služile (sobica, spremnica, komora, hambar), a soba beznazivabilajesamocella.Prostorijeuhramuuvijeksucellae.centurija Svaka skupina od stotinu ljudi, izvorno je riječ bila o stotini vojnika.

Centurijeucenturijatskojskupštininisuimalestoljudi,kaonivojnoznačenje,iakosupopodrijetluvojnepostrojbe.Ucenturijamalegijaidaljejebilopostoljudi.centurijatskaskupštinaVidiskupštinacenturion, lat. centurio, centuriones (mn.) Vojni časnik, ne treba ga brkati s

današnjimčasnikom.Centurionisubiliprofesionalciinjihovsepoložajneuklapaudanašnjedruštvenepodjele.Poraženrimski imperatornijemarioakobiostaobezvojnogtribuna,alibezcenturionajebioizgubljen.Položajcenturionaimaojevišestupnjeva: najniži centurion zapovijedao je skupinom od osamdeset vojnika idvadeset pomoćnih vojnika koja se zvala centurija. U vojsci Republike koju jepreustrojioGajMarije svaka je kohorta imala šest centuriona, a najviši po činu,pilusprior,zapovijedaojevišomcenturijomusvojojkohortitecijelomkohortom.Desetoricakojasuzapovijedalanaddesetkohortakojesučinile legiju takođersuimala različite činove. Najviši časnik, primus pilus, bio je odgovoran jedinozapovjedniku svoje legije (to je bio izabran vojnički tribun ili jedan odimperatorovihlegata).UdobaRepublikenapredovalosepohijerarhijičinova.cenzorNajvišiodsvihrimskihmagistrata,iakonijeimaoimperium,panijeimao

nipratnjuliktora.Zacenzorasemogaokandidiratisamoonajtkojevećbiokonzul,a tosučinili samoonikonzulikojisu imaligolemeosobneauctoritas idignitas.IzborzacenzorabiojevrhunacpolitičkogaživotnogputajersedržalodajejednaodnajvažnijihosobauRimu.Cenzor(biranasudvojicaistodobno)jeimaomandatodpetgodina,alidužnostjeobnašaosamoosamnaestmjesecinapočetkusvojegamandata.Sasvojimjesudrugomnadziraoiuređivaočlanovesenata,ordoequester(vitezove)iposjednikedržavnihkonja(tisućuosamstovišihvitezova)teprovodioopći cenzus (raspoređivanje prema imovini) rimskih građana, ne samo u RimunegoucijelojItalijiiuprovincijama.Biojezaduženzaprovjeruimetka.Izdavaojedržavneugovoreibioovlaštenzajavneradoveiizgradnjujavnihgrađevina.Cercina Kerkenna, otok na području afričke Male Sirte. Ondje je bila prva

kolonijaGajaMarija za vojne veterane.Marije je poslao ocaGaja Julija CezaradiktatoradaosnujenaseljenaCercini.Ceres (Cerera) Prastara italsko-rimska božica plodnosti zemlje i poljodjelstva

(usjevi, osobito žitarice).NjezinhramnaobronkuAventinanaForumuboariumu(dakle,biojeizvanpomeriuma)biojenajljepšiudobaRimskerepublike,sagrađenza plebejce u doba kad suRimomvladali patriciji, a plebejci često prijetili da ćenapustitiRimiodselitise.Zaprvogmasovnogodlaskaplebejcisu,494.g.pr.Kr.,došli samodoAventina, ali ipak su izborili određena prava.UdobaGajaMarijahram Cerere je bio stožer plebejskog reda. U njemu su bili uredi i pismohranaplebejskihedila.CimbriGolemsavezgermanskihplemenakojasuživjelanasjeveruCimbrijskog

hersoneza,aondasuoko120.g.pr.Kr.zbogklimatskekataklizmenapustilizavičaj.Sa svojim južnim susjedima, Teutoncima, uputili su se na epsko putovanje dapronađunovizavičaj.Putovalisugotovodvadesetgodina,prešlitisućekilometarainakrajusesukobilisRimom–iGajemMarijem.CimbrijskihersonezDanasuDanskoj,poznatkaopoluotokJylland(Jiitland).cinikSljedbenikfilozofskeškolekojujeosnovaoDiogenizSinope.Tonijebila

školauakademskomsmislu,nitisupravilazaživotbilasložena.Uosnovi,cinikjevjerovao u jednostavnost i odbacivanje tvarnih dobara. Cinici su bili vrlosumnjičavi prema ljudskim pothvatima i svjetovnim težnjama, pa su ih držalisamoživima.Circei,Circeii (Circej)Rtkoji jepredstavljaoprirodnugranicu izmeđuLacija i

Kampanije. Istoimeni grad nalazio se na circejskom poluotoku i bio omiljenoljetovališteudobaRepublike.circus(cirkus)Trkalište,mjestonakojemususeodržavaleutrkedvokolica.Staza

jebiladuga iuska,podijeljenauzdužsredišnjompreprekom,zvalasespina, a nanjezinimkrajevimanalazili susekamenistošci,metae,okokojihsusedvokoliceokretale.Bilajeokruženadrvenimsjedištima.Sedamkrugovauutrcioznačavalosesasedamjajauposudamaisasedamdupina.Vjerojatnosuoduvijekbilitamo,aliAgripa je Circusu Maximusu dao nove i bolje dupine. Utrka je trajala otprilikedvadesetpetminuta.Danassedržidasučetiriboje–crvena,zelena,bijelaiplava–bilesastavnidioutrkeudobasrednjeikasneRepublike,kaoiudobaCarstva.Činimisedasučetiribojeoznačivalečetirinatjecatelja.Circus Flaininius Cirkus smješten na Marsovoj poljani nedaleko od Tibera i

Foruma holitoriuma. Sagrađen je 221 g. pr. Kr., katkad je služio kao mjesto zasastanke komicija kad su plebejci ili narod morali održavati skupštinu izvanpomeriuma. Na njemu je bilo nekoliko hramova, jedan posvećen Vulkanu, iprekrasan,poznathramposvećenHerakluiMuzama(devetMuza).Circus Maximus Stari cirkus, sagradio ga je kralj Tarkvinije Prisko prije

uspostave Republike. Prostirao se u cijeloj Vallis Murcia, između Palatina iAventina.IudobaRepublikemogaojeprimitiod100000do150000posjetitelja.Ulazjebiosamozarimskegrađane,apostojedokazidasuslobodnjacibilisvrstanikaorobovikadjeriječbilaoulazuucirkus.Činimisedasubiliisključenikakobi

seograničiobrojposjetitelja.Ženesusmjelesjeditismuškarcima.citadela Utvrda na brdu, ili dio veće utvrde na uzvisini, okružen zasebnim

zidinama.Clitumnus(Klitumna)RijekauUmbrijiuItaliji.clivusObronak,brežuljak,strmaulica,aRim,kaogradnabrežuljcima, imaoje

mnogoulicanastrminama.CloacamaximaKanalizacijskisustavzaSuburu,gornjiEskvilin,Kapitol,Forum

RomanumiVelabrum;TiberseizlijevaoizmeđuPonsaAemiliusaiDrvenogmosta(Ponsa subliciusa),malobližePonsuAemiliusu.Stara rijekaukojoj su izgrađeniprvikanalizvalaseSpinon.CloacaNodinaKanalizacijski sustav zaPalatin, donjiEskvilin iOpia, područje

CircusaMaximusa i dijelaAventina. Slijedio je tok stare rijekeNodine i njezinihpritoka,uTiberseizlijevaouzvodnoodDrvenogmosta(Ponsasubliciusa).Cloaca Petronia Kanalizacijski sustav zaViminal,Kvirinal iMarsovu poljanu,

pratio je početni tok stare rijekePetronije i njezinihpritoka.UTiber se izlijevaouzvodnoodotokanaTiberu,aondanizvodno,akoseTibernijerabiokaokupalište.Comum(Kom)DanasComousjevernojItaliji.CONDEMNO PROGLAŠUJEM KRIVIM, jedna od dvije riječi koje su izricali

porotnicikadsuodlučilidajeoptuženi»kriv«.DrugajeDAMNO(vidinatuknicu).confarreatio Najstariji i najstroži od tri oblika rimskog braka. U doba Gaja

Marijaprihvaćalisugasamopatriciji,alinesvijernijebioobvezatan.Mladenkujeuconfarreatiuotacosobnodavaonjezinumužu,panijemoglapostatisamostalnom.Zbog toga nije bio omiljen jer su drugi oblici braka dopuštali ženi da posluje iodlučujeosvojemmirazu.Drugirazlogneomiljenostijerastava(diffarreatio)kojajebilanaporan,vjerskiipravnomukotrpanposao,pasenjemupribjegavalosamoukrajnjojnuždi–kadnijebilodrugemogućnosti.consul suffectus Kad bi izabrani konzul umro u službi ili nijemogao obnašati

dužnost, senat je imenovaozamjenikakoji sezvaosuffectus.Onnije bio izabran.Katkadabisenatpostaviosuffectusanazavršetkukonzulskegodine,akatkadnebiimenovali zamjenika niti na početkukonzularne godine.Te su razlike govorile oraspoloženjuusenatuuodređenomvremenu.Imesuffectusauklesanojenapopisurimskihkonzula,anakontogajeimaopravonatajnaslov.consultum,consulta(mn.)Ispravannazivzasenatorskiukaz.Tiukazinisuimali

snagu zakona, a da bi postali zakonom, trebalo ih je predložiti na narodnoj iliplebejskoj skupštini koja ih je proglašavala zakonima. Međutim, mnogi nisupredloženinaplemenskimskupštinama,aipaksuprihvaćenikaozakon,primjericeodlukesenatoraoimenovanjunamjesnika,objavaratailiimenovanjezapovjednikavojske. Inozemna politika najčešće se vodila pomoću ugovorom neprihvaćenihsenatorskihconsulta.contio,contiones(mn.)Pripremnisastanaksvihkomicijskihskupštinazaraspravu

oprijedloguiliusvajanjuzakona.Sazivaogajesamomagistratkojijeimaoovlastizasazivanjeskupštine,alijedinojepučkitribunmogaosazvatiplebejskuskupštinu.contuhernalis Latinska riječ za kadeta, najniži čin u hijerarhiji vojnih časnika,

koji nije uključivao centurione. Centurion nikada nije bio kadet, nego prekaljenvojnik.coronaKruna.Riječ zavojnaodličja koja su sedavala za iznimnepodvige.Od

najnižihdonajvišihkrunezahrabrostbilesu:corona gramima Kruna od trave koju je dobivao vojnik koji je spasio cijelu

legiju,akatkadicijeluvojsku–štojebilovrlorijetko.coronacivicaGrađanskakruna,odobičnahrastova lišća.Nagradaosobikoja je

spasiladrugovevojnikeiostalanabojištu.coronaaurea Prva od nižih kruna koja je ipak bila vrednija od dvije navedene

(koje su bile novijeg datuma). Tu zlatnu krunu dobio bi čovjek koji je ubioneprijateljaubitciidokrajabitkeostaonabojištu.coronamuralisZlatnakrunaskruništemkoju jedobioonajkojibiprviprešao

zidineunapadunautvrđenneprijateljskigrad.coronanavalisZlatna krunaurešena brodskimpramcem, nagrada za hrabrost u

pomorskojbitci.coronavallarisZlatnakrunazavojnikakojibiprviprešaobedemneprijateljskog

tabora.cuirassDvaštitnikaodbronceiličelika,katkadodstavljenekože,jedanzagrloi

prsa,adrugizaledaodramenadokriža.Vezivalisusenaramenimaiispodpazuha.Neki subili fantastično skrojenipomjeri, adrugi subili jedneveličine.Nositeljinajvišihčinova,osobitoimperatori,nosilisuprekrasneoklopesreljefima,akatkadsu bili i pozlaćeni. Imperator i njegovi legati nosili su i tanke crvene trake okooklopa,izmeđubradavicaipojasa,kojesuritualnovezivaliučvor.Cumae(Kuma)PrvagrčkakolonijauItaliji,utemeljenapočetkomosmogstoljeća

pr. Kr. Nalazila se na morskoj strani poluotoka Mizena i vrlo je popularnoljetovališteudobaRepublike.curatorannonaeOsobazaduženazaopskrbuRimažitomizprovincija.curiaHostilia(kurijaHostilija)Kućasenata.NavodnojujesagradiokraljTulije

Hostilije,trećikraljRima,odaklenaziv(»Hostilijevosastajalište«).cursushonorum »put časti«.Ako je netko htio postati konzul,morao je obaviti

određenekorake:najprijebitiprimljenusenat(izabrankaokvestor,ilipristankomcenzora, a u dobaGajaMarija cenzori su uvijek imali posljednju riječ), zatim jemorao služiti kao kvestor, iako je već bio senator, a nakon toga je morao bitiizabran za pretora i na kraju se mogao kandidirati za konzula. Četiri koraka –senator,kvestor,pretorikonzul–činilisucursushonorum.Unjeganisuulaziliniedili(plebejskiilikurulski),nitipučkitribun,alionikojisuhtjelibitikonzuliznalisu da glasovemogu dobiti samo ako su služili kao pučki tribuni ili edili. I ured

cenzora,dostupansamoonimakojisuvećbilikonzuli,biojeodvojenodcursusahonorum(vidiimagistrati).Čelik (naziv »željezno doba« je pogrešan jer željezo nije upotrebljivmaterijal)

zamijeniojebroncukadsudrevnikovačismislilikakodobitičelik.Nakontogatojenajpoznatijasirovinaza izradualata,oružja idrugihspravakojesu trebalebititvrde, trajne, oštre i zašiljene. Aristotel i Teofrast, koji su živjeli u Grčkoj učetvrtom stoljeću pr. Kr., govore o »čeliku«, a ne »željezu«. Postupak preradeželjezaukoristanmetalrazvijenjeneovisnookemijiimetalurgiji.Osnovnarudačabio je hemat, a pirit se rijetko rabio jer je vrlo škodljiv zbog toga što sadržisumporne spojeve. Strabon i Plinije Stariji opisuju metodu pečenja (oksidacije)rudačeuzatvorenojpeći,alivisokapeć(redukcija)jeučinkovitija,moguseistopitiveće količine rudače, pa je bila poznatija.U kovačnicama su se najčešće rabile izatvorene i visokepeći, a proizvodila sedrozgakoja se zatimopet ugrijavalanatemperaturuiznadvrelištakakobipomoćukovanjaupilaugljikizugljena.Takoseizbacivala onečišćena tvar, iako u antici nije bilo čelika koji nije bio onečišćen.Rimskisukovačidobropoznavalitehnikekaljenja,hlađenja,ugrijavanjaičeličenja(s ovim posljednjim se željezu dodavao ugljik). Na svakom se koraku mijenjaobazični čelik obogaćen ugljikom na drukčiji način, kako bi se dobio čelik zaodređenunamjenu:britve,oštricemačeva,noževa,dlijetazadrvo ikamen,čavle,vrhove koplja itd. Čelik za oštrice bio je dragocjen, pa je bio posebno zavaren(Rimljanisupoznavalisvojemetodezavarivanja:pritiskomistapanjem)zajeftinijuosnovu.Međutim, oštrica rimskogmača izrađivala se samo od čelika, pa je bilavrlo oštra. Izrađivala se ugrijavanjem do temperature oko 280°C. (Stariji čitateljimoždasesjećajukuhinjskihnoževailimačetaodčelikakojinijebionehrdajući,pamoždaunašedobanehrdajućegčelikačeznuzanjimajersubilivrlooštriilakosuseoštrili–tesuoštricevrlosličnerimskima.)Hvataljke,nakovnji,čekići,mjehovi,topionici,vatrostalnecigleiostalikovačevialatibilisuuopćojuporabi.Mnogesuantičketeorijebilepogrešne:primjerice,držalosedaprirodatekućinekojaserabizahlađenjeutječenahlađenje, anitkonije shvatioda seodželjezne rudekoja sekopalauNorikuizrađivaovrhunskičelikzatojerjesadržavalavrlomalomanganakoji nije bio onečišćen fosforom, arsenom ili sumporom, dakle, to je biomanganskičelikusirovustanju.DaljaHispanija,Hispania ulterior Jedna od dvije hispanske provincije koja je

bilaudaljenijaodRima.UdobaGajaMarijagranicaizmeđuBližeiDaljeHispanijenijebilajasna,audaljenijajeobuhvaćalaslivrijekeBetis,planinebogaterudamaukojima su izvirale Betis i Anas, adantsko primorje od Olisipa na ušću Taga doHeraklovih stupova i luke Abdere. Najveći grad bio je Gad, danas Cadiz, alinamjesnikjestolovaouCordobi.

DAMNO OSUÐUJEM, jedna od dvije riječi koje su izricali porotnici kad suodlučivali o »krivnji«.Vjerojatno je postojao razlog zbog kojega bi se porotnikodlučiozaDAMNO,aneCONDEMNO.MoždajeDAMNObilooštrije,preporukadasepremaosuđenomnemamilosti.DanastrisRijeka,danasDnjestaruMoldaviji.UanticipoznataikaorijekaTiras.Danuvius rijeka Danas Dunav, Danube, Donau, Dunarea. Grci su je zvali Ister,

znalisudajegolemarijeka,alinisujeistraživalidaljeodgrčkihkolonijaokoušćauEuksinskomore.RimljanisuudobaGajaMarijaistražiligornji,alpskitok,a,kaoiGrci,znalisudatečekrozPanonijuiDaciju.Delfi Veliko svetište boga Apolona na obronku planine Parnas, u središnjoj

Grčkoj.Oddrevnihvremenapoznato središte štovanja i proročište, aApolonu jeposvećeno tek u šestom ili sedmom stoljeću pr. Kr. Tu se nalazio omphalos,odnosnozaglavnikamen(posvemusudeći,meteorit),pasevjerovalodasuDelfisredištesvijeta.Unjemujeboravilanadalekopoznataproročicakojajeproricalaudubokutransu,azvalisujePitija.demagogIzvornogrčkipojam,političarkojipodilazimasama.Rimskidemagog

višejevoliokomicijnegosenat,alinjegovapolitikanijebila»oslobađanjemasa«nitisugaslušalisamonižislojevi.Riječsurabilekrajnjekonzervativnefrakcijeusenatuzazadrtepučketribune.denarius, denarii (mn.) Denar, osim vrlo rijetkih zlatnika, to je bila kovanica

najvećevrijednostiuRimskojrepublici.Odčistogsrebra,težiojeoko3,5grama.Ujednomtalentubiloje6,250denara.DertonaDanasTortonausjevernojItaliji.diadema Dijadem, široka bijela traka (oko 25 mm) izvezena i porubljena.

Vezivalaseokoglave,prekočelailiispodkoseivezivalaispodzatiljkatakodajepadala po ramenima. Isprva obilježje perzijskih kraljeva, zatim znak helenskihkraljevanakonštojujeAleksandarVelikiskinuostijareperzijskihkraljevajerseGrcimavišesviđalanjezinaskromnostodkruneilitijare.dignitas Poseban rimski pojam, to nije današnje »dostojanstvo«. To je osobni

zaloguugleduuzajednici,sadržavaojemoralnuietičkuvrijednost,ugledipravona poštovanje i dolično postupanje. Rimljanin je bio najviše osjetljiv na svojudignitas, pa ju je branio čak i odlaskom u rat ili progonstvo, samoubojstvom iliubijanjemvlastiteženeilisina.DisDrugoimezaPlutona,bogapodzemlja.diverticulum, diverticula (mn.) Zaobilaznica, cesta koja je povezivala glavne

prometnicekojesuvodileizRima,»kružnitok«.dobriljudiVidiboni.Dodona Hram i proročište Jupiterovo, smješteno u planinskom zaleđu Epira,

dvadesetak kilometara jugozapadno od jezera Pamboris. Nadaleko je poznato pohrastikuukojemususvećeniciproricalipremašuštanjulišća.

dominus Doslovno »gospodar«. Domina je »gospodarica,« a dominilla »malagospodarica«.domus,domi(mn.)Doslovno»dom«.Tojeriječzagradskukuću,boravišteonih

kojisuimalisvojukuću,anisuživjeliustanu.domuspublicusKućauvlasništvusenatainarodarimskog,dakledržave.Biloih

jenekoliko,ačinisedasuunjimastanovalisvećenici.Pontifexmaximus,vestalke,rex sacrorum i tri glavna flamina – Dialis, Martialis i Quirinalis – živjeli su udržavnim kućama.Nalazile su se na ForumuRomanumu. Postoje dokazi da su udobaRepublikepontifexmaximusivestalkeživjeliuistojkući(nalazilasenamjestupunoposlijeizgrađenaatriumaVestae,agledalajenasjever).Natosemislilokadbi se reklo »domus publicus«. Kuća rexa sacrorum nalazila se u Veliji i zvala se»kraljevomkućom«.DravusRijeka,danasDravauHrvatskoj.Druentia(Druencija)Rijeka,danasDuranceuFrancuskoj.druidi Svećenički stalež uKelta uGaliji čiji su stanovnici nosili dugu kosu i u

kojoj su živjeliKarnućani te uBritaniji.Njegovali sumističan kult prirode, vrloodbojanzasredozemnenarodekojisugadržaličudnim.DuriamaiorRijeka,danasDoraBaltea,usjevernojItaliji.DuriaminorRijeka,danasDoraRiparia,usjevernojItaliji.edil Jedan od viših upravnih rimskih činovnika koji je svoje dužnosti obavljao

samougraduRimu.Postojalasudvaplebejskaidvakurulskaedila.Plebejskiediliimenovani su 493. g. pr. Kr., kako bi pomagali pučkim tribunima u obavljanjunjihovihdužnosti,azapravosuštitilipravapučanauodnosimasvišominstancijom,hramom božice Cerere. Zatim su postali ovlašteni za nadzor nad gradskimgrađevinamatezaarhiviranjezakonakojejedonosilaplebejskaskupština,kaoizasenatorskedekretekojisuodređivaliplebiscite.Plebejskeedilebirala jeplebejskaskupština.Dvakurulskaedila imenovanasu367.g.pr.Kr.kakobipatricijimoglinadzirati javne građevine i arhive, ali i plebejci su mogli postati kurulski edili.Kurulskeedilebirala jenarodnaskupština.Nakontrećegstoljećapr.Kr.svačetiriedila bila su ovlaštena za rimske ulice, opskrbu vodom, kanale, promet, javnegrađevine,tržnice,mjernejedinice, igrei javnuopskrbužitom.Moglisunovčanokažnjavatigrađanezbogkršenjapropisa.Prikupljenimnovcemfinanciralisuigre.Dužnost edila, plebejskih i kurulskih, nije ulazila u cursus honorum, ali zbogutjecajanaigrepretorjemogaopostatijakopoznat.Eneja Sin kralja Anhiza i božice Venere (Afrodite), pobjegao je iz zapaljene

Troje (Ilija) noseći na leđima svojega ostarjelog oca i Paladin kip ispod ruke.Nakonbrojnih avantura stigao je uLacij i utemeljio rododkojegapotječupraviRimljani.Vergilijekažeda jenjegovsin JulijezapravoAskanijekojega je rodilanjegova trojanska ženaKreuza koju je sa sobompoveo izTroje. S druge strane,

Livijekažeda je Julusnjegov sinkojega je rodilanjegova rimskaženaLavinija.Nije poznato što sumislili Rimljani u dobaGajaMarija jer su Livije iVergilijepisalistoljećenakontoga.ElizijRimljani u dobaRepublike nisu vjerovali da će čovjek nakon smrti ostati

neizmijenjen, iako su vjerovali u podzemni svijet i »sjene«, a to su bile bezličneprikazenaliknapreminulog.Ali,pomišljenjuGrka iRimljana,bogovi sumogliodlučitidanekeljudekojisuzaživotabilijakoslavni(anezaslužni)nakonsmrtipošaljuuElizijgdjeprovodeblaženživot.Aipak,itepovlaštenesjenebilesusamoduhovi,aljudskeosjećajeiželjenisuposjedovali.Emporium (emporij) Riječ koja ima dva značenja. Označuje morsku luku i

prometno čvorište (otok Delos bio je emporium), ili tržište, sajmište, velikugrađevinuuluciukojojuvozniciiizvozniciimajusvojeurede.epikurejac Sljedbenik filozofske škole koju je početkom trećeg stoljeća pr.Kr.

osnovaogrčkifilozofEpikur.Epikurejcisuzagovaralijedinoprofinjenouživanjeunasladama koje je graničilo gotovo s pustinjaštvom. Zadovoljstva su se moralacijeniti i u njima je trebalo uživati, pa je svako pretjerivanje uništavalo njihovusvrhu. Javni život i druga strasna zanimanja bila su zabranjena. U Rimu su tepostavkebitnoizmijenjene,pajerimskiplemićmogaorećidajeepikurejaciakojeimaopolitičkozvanje.EpirMoloska i tesprotijska pokrajina u zapadnojGrčkoj, izdvojena od glavnih

tijekova grčke kulture Korintskim kanalom i visokim planinama u središnjojGrčkojjerjebilomaloprijevojazaTesalijuiliBeotiju.KadajeEmilijePaul167.g.pr.Kr.porazioMakedonce,150000prognanojeizEpira,azemljajeostalapustaibespomoćna. U doba GajaMarija to je posjed velikih rimskih zemljoposjednikakojisuuzgajalivelikastadazbogvuneikože.EporediaDanasIvreausjevernojItaliji.Ethnarch(etnarh)Grčkariječzanamjesnika,upraviteljaupokrajini.Etruria (Etrurija) Antička pokrajina u središnjoj Italiji u kojoj su živjeli

Etruščani. Sastojala se od velikih priobalnih ravnica na sjeverozapadu Italije, odTiberanajugudoArnanasjeveruiodApeninadogornjegtokaTiberanaistoku.Euksinsko more Danas Crno more. Grci su područje oko njega u sedmom i

šestomstoljećupr.Kr. temeljitoistražili inaselili,alizaledenaeuropskoj(zemljaSarmata)iazijskojstrani(područjenakojemusuživjeliSkiti)ostalojebarbarsko.Međutim,postojalisumnogidobrozaštićenitrgovačkiputovi.OnajtkojenadziraotračkiBospor,PropontiduiHelespontmogaojenaplaćivatiprolazodEuksinskogdoEgejskogmora.UdobaGajaMarijabiojepodnadzorompokrajineBitinije.frakcija Pojam koji suvremeni znanstvenici rabe za političke skupine u doba

Rimske republike. To nisu bile političke stranke jer su bile vrlo kolebljive, ačlanstvoseneprestanomijenjalo.Nisuseokupljaleokoideologije,negookoosobekojajeimalaiznimneauctoritasidignitas.

FanijevpapirRimljaninFanijekojiježiviooko150.i130.g.pr.Kr.izmisliojepostupakspomoćukojegasepapirnajslabijekakvoćepretvaraouvrhunski.BraćaGrakhoslužilasuseFanijevimpapiromipotomeznamokadajeFanijeizumiotajpostupak.Biojepunojeftinijiodegipatskogilakšesenabavljao.FanumFortunaeSvetišteFortune.fasces Svežnjevi od brezova pruća, kićeno vezani crvenim kožnim vrpcama.

Izvornosimbolidrevnihetruščanskihkraljeva,zadržalisuseujavnomživotuRimaudobaRepublike svedoCarstva.Nosili su ih liktorikoji su išli ispredkurulskihmagistrata(kaoiprokonzulaipropretora)kaosimbolnjihovaimperiuma.URimujeusnopovestavljanosamopruće–kakobisepokazalodapravokažnjavanjaimajedinokurulskimagistrat,aizvanRimausnopovesestavljalasjekira–kakobisepokazalodakurulskimagistratsmijeoduzetiživot.Brojsvežnjevaukazivao jenastupanj imperiuma.Diktator je imao dvadeset četiri, konzul i prokonzul dvanaest,pretoripropretoršest,akurulskiedildva.fasti Latinska riječ za »blagdane« koja je označivala i kalendar u cijelosti.

Kalendarjebiopodijeljennadiesfastiidiesnefasti,aobjavljivanjeisticanjemnazidovima raznih građevina. Pokazivao je Rimljanima kojih dana u godini moguposlovati,kadazasjedaskupština,kadasublagdani,kojisunesretnidaniikadasublagdani koji nisu imali stalan datum. Godina je imala 355 dana, pa je kalendarrijetkobiousklađensgodišnjimdobima–osimkad jekolegijpontifexa ozbiljnoshvaćaosvojudužnosttesvakedrugegodinenakrajuveljačedodaodvadesetdana.Kolegij se inače time nije bavio jer je Rimljanima to bilo besmisleno. Dani umjesecunisuseračunalikaodanas,jednostavnimnabrajanjem–1.ožujka,2.ožujkaitd. – nego unatrag od jednog od tri bitna dana umjesecu: Kalenda, Nona i Ida.Umjesto da kaže »treći ožujka«, Rimljanin bi rekao »četiri dana prije MartovihNona«,aumjesto»28.ožujka«rekaobi»četiridanaprijeAprilskihKalenda«.Nastovrlozbunjuje.AlineiRimljane.

felix »onaj koji ima puno sreće«, ali ne ono što je za nas danas »sreća« koja

opisujetrenutačnoraspoloženje.Latinskariječfelixnerazdvojnajeodbožicesreće,Fortune.fellatorOpscenalatinskapsovka,čovjekkojemsišupenis.Tojeipakbiočasniji

položajodpoložajaonogakojijesisao(irrumatora).Ferentinum(Ferentin)DanasFerentinouItaliji.FirmumPicenum(Firmupicenskojpokrajini)DanasFermouItaliji.flamen,flamines(nm.)Svećenikposebneskupinekojajeslužilanajstarijerimske

bogove. Bilo ih je petnaest, tri za velike i dvanaest za manje bogove. Flaminesmaioresslužilisu(1)Jupitera,(2)Marsai(3)Romula.SamojeflamenDialisimaozahtjevnudužnost,aipaksusvatrojicadobivalikućeoddržave,sigurnozatoštosubilinajstarijirimskisvećenici.flamenDialis Poseban Jupiterov svećenik, bio je najviši.Životmunije bio lak.

Morao je biti patricij te u braku sklopljenu confarreatiom sa ženom patricijskogroda,obaroditeljamoralasumubitiživakad jepostaosvećenikom,adužnost jeobavljao doživotno. Flamen Dialis je bio sputan mnogim zabranama, nije smiovidjeti ni dodirnuti mrtvo tijelo, nije smio dodirnuti željezo, na tijelu nije smioimatičvor,željezomsenijesmiošišatinipotkresivatibradu,nijesmionositikožusubijenih životinja, nije smio dotaknuti konja, jesti grahorice ni kruh s kvascem.Njegovažena,flaminicaDialis,bilajejednakostrogosputana.Florentia(Florencija)DanasFirencauItaliji.flumenRijekanalatinskom.Zatosurijekenamapioznačenekao»VolturnusF.«,

»IsaraF.«itd.Fortuna Rimska božica sreće, jedno od najobožavanijih božanstava rimskog

panteona.PostojalisumnogihramoviFortuni,svakiposvećenodređenomoblikuililikubožice.NaklonostFortunebilajeiznimnovažnapolitičarimaivojskovođama,asvisu–uključujućivrlopametne,poputGajaMarija,LucijaKornelijaSuleiGajaJulijaCezaradiktatora–vjerovalidajenjezinutjecajgolem.forum Otvoreno javno mjesto za skupove svih vrsta, poslovne, političke i

privatne.ForumboariumTržnicamesa,nalazilasenasjevernom(Velabrum)rubuCircusa

Maximusa.Riječboarium znači»goveđi«,aliudobaGajaMarija tu seprodavalomesosvihživotinja.forum castrum Sastajalište unutar rimskog vojnog tabora. Nalazilo se pokraj

zapovjednogšatoraimperatora.Forum frumentarium Tržnica žita. Na mojoj mapi locirano je hipotetički, a

razmišljalasamovako:nevjerujemdasuprivatnitrgovcižitom(biloihjemnogo)trgovaliublizinimjestanakojimasedijelilojavnožito.Bilasudvatakvamjesta:PorticusMinucia naMarsovoj poljani na kojoj su edili imali štandove i urede iizdavaližetonezažito i javnežitnice ispodaventinskihgrebena,kodrimske luke.Znamo da je uz Vicus Tuscus, ispod litica Palatina, bilo žitnica koje je obnovioAgripauvrijemeprincipata, ali u dobaRepublikevjerojatno subile u privatnomvlasništvu. Zbog toga sam Forum frumentarium smjestila u Velabrum, pokrajžitnicanaVicusuTuscusu.Forum holitorium Zelena tržnica. Nalazila se na desnoj obali Tibera, dijelom

unutar Servijevih zidina, a dijelom izvan njih, iako je u početku vjerojatno bilaizvanzidina.TojemjestoodgovaraloonimakojisupovrćeuzgajalinaMarsovojpoljaniivatikanskimpoljima.ForumpiscinumRibarnica.Nijepoznatogdjesenalazila,aliCiceronkažedaje

vjetar donosio smrad ribe do nižega Foruma Romanuma i senata. Zato sam jesmjestilazapadnoodVienove,uVelabrum.ForumRomanumSredište javnogživotauRimu,dugotvorenprostorposvećen

politici,zakonima,poslovanjuivjeri.ČinimisedaudobaGajaMarijanaForumuRomanumu nije bilo štandova i trgovina koje nisu bile povezane s bazilikama.Političko djelovanje, da ne spominjemo pravne poslove, sigurno bi ugrozilograđevinekojebistajalenasredforuma,abilobitovrlonepraktično.Ublizinisubiledvijevelike tržnice,Macellumnadrugoj stranibazilikeAemilije iMacellumcuppedenis iza Clivusa orbiusa na kojima je sigurno bilo dovoljno mjesta zaštandoveitrgovine.Fregellae (Fregela) Volštanski grad u Laciju čiji su stanovnici uživali latinska

prava,smještennaViiLatiniirijeciLiris,kodgranicesaSamnijem.OdanjeRimusvedo125.g.pr.Kr.,kad sepobunio, abunu jebezmilostiugušiopretorLucije

Opimije.Gradjesravnjensazemljomivišesenikadanijeoporavio.RimjenakontogapodignuogradFabrateriaNovanasuprotnojobaliLirisa.FrigijaJednoodnajdivljijihinajslabijenastanjenihpodručjaMaleAzije,uantici

držano boravištem nimfa (osobito Drijada), satira i drugih mitskih šumskihstvorenja te seljaka koji su bili bespomoćni te su vrlo lakoporobljeni. Frigija senalazila u zaleđu Bitinije, južno od Paflagonije i zapadno od planina Galacije.Brdovita i šumovita,dio jePergamskeDržave.Nakon ratovakoji su izbilikad jekraljevstvooporučnoostavljenoRimu,rimskiprokonzulManijeAkvilijedoslovnojeprodaonajvećidioFrigijekraljuMitridatuV.izPonta,azlatojezadržaosebi.Gallia Comata Galija čiji su stanovnici nosili dugu kosu. Izdvojena iz rimske

provincije Galije s onu stranu Alpa, Gallia Comata bila je na području današnjeFrancuske i Belgije te dijela Nizozemske južno od Rajne. Golema, ravničarskazemlja,sgustimšumama,najvećimdijelomneobrađena,anavodnjavalesujevelikerijeke:Liger (Loire), Sequana (Seine),Mosa (Meuse),Mosella (Moselle), Scaldis(Schelde),Samara(Somme),Matroma(Marne),Duranius(Dordogne),Oltis(Lot)iGarumna(Garonne).UdobaGajaMarijauglavnomneistražena,osimupohodimaGneja Domicija Ahenobarba 122. i 121. g. pr. Kr. Većinsko stanovništvo bili suKelti, a s njima se miješaju germanska plemena koja su prodrla preko Rajne,primjericeuplemenimakojaseskupnonazivajuBelgi.IakosusviGalidugekose(otuda latinski naziv zemlje) znali zaRim, uvijek su izbjegavali bilo kakvuvezu,osim kad su živjeli na granicama rimske provincije. Oni su bili pastiri i ratari,prezirali suživotugradu i živjeli suna imanjima iu selima.Gradili su,kakosuRimljani govorili, oppidume, utvrde za zaštitu plemenskog blaga, kralja i žita.Vjerski su pod utjecajem druida, osim onih koji su držali do germanske vjere.DugokosiGalinisubiliratobornijerihratsamposebinijezanimao,alikaoratnicisubilistrašni.Višesuvoljelipivoodvina,mesoodkruha,pilisumlijekoirabilimaslac,anemaslinovoulje.Bilisuvisokastasaisnažnegrađe,svijetlekose,plavihilisivihočiju.GalliaTransalpinaGalijasonustranuAlpa,rimskaprovincijakojusamnazvala

Galija preko Alpa kako ne bih zbunila čitatelje koji ne poznaju antičke klasike.Pokorio ju je Gnej Domicije Ahenobarb 120. g. pr. Kr. kako bi rimskoj vojsciosiguraonesmetanprolazodItalijedoHispanije.Ležalajenaobali,odLigurijedoPireneja,sdvaprolazauzaleđe:doTolozeuAkvitanijiiuzvodnodolinomRodana(Rhone)svedotrgovačkoggradaLugdunuma(Lugduna),današnjegLyona.Getuli (lat. Gaetuli) Getuljani, nomadsko pleme Berbera, živjeli su u zaleđu

sjeverneAfrike,odMaleSirtedoMauritanije.garumVrlo cijenjen i omiljen umak od ribe. Pripravljan je na način koji bi se

suvremenu čovjeku smučio.Vjerojatno je zaudarao jer je bio vrlo zgusnut.Ali uantici su ga obožavali. Pripremao se na Sredozemnom i Euksinskom moru, a

najboljisenabavljaoizribarskihlukauDaljojHispaniji.GarumnaRijeka,danasGaronneuFrancuskoj.gens,gentes (mn.) Rimska obitelj ili rod koji ima isto ime – primjerice Julije,

Domicije,Kornelije,Emilije,Fabije,ServilijeiJunije.Pripadniciistoggensamoglisuslijeditisvojepodrijetlodozajedničkogpretka.Imenicagensježenskogroda,pajenalatinskomgensJulia,gensCornelia.GenuaGraduLiguriji,danasGenova.Getoriks Pravo keltsko ime. Nosilo ga je nekoliko poznatih keltskih kraljeva.

Uzela sam ga za ime nepoznatog keltskog kralja koji je bio na čelu plemenaTigurinaca,MarkomanaiHeruščanakadsupošliizGermanije.IzpovijestiznamojedinodajepripadaokeltskomplemenuTigurinaca.gladijatorUantičkomRimu isprvamačevalacunatjecanjima,aposlijeboracu

cirkuskim igramakoji je zabavljaopuk.Etrušanskogpodrijetla, omiljenu cijelojItaliji, pa i Rimu. Mogao je biti ratni zarobljenik, dezerter iz legije, osuđenizločinac, rob ili slobodnjak koji je svojevoljno odabrao taj poziv. Svakako semorao izjasniti da želi biti gladijator, inače ga ne bi uvježbavali. Gladijatori suživjeliuškolama(udobaRepubliketesuseškolenalazilekodKapue),nisubilipodključemnizlostavljani.Tojebilounosnoiprivlačnoulaganjenovčanihsredstava.Vježbejenadgledaoliječnik,aravnateljškoleipoučavateljbiojelanista.Postojalesučetirivrsteboraca–mirmilon(nakacigiznakribe),Samnićanin(naoružanpoputSamnićana), retiarije (sa slabozaštitnom odjećom) i Traks (trački naoružan), arazlikovali su se po naoružanju. U doba Republike služili su između četiri i šestgodina,auprosjekusuimalipetborbagodišnje.VrlosurijetkostradaliuborbijerpresudaizdobaCarstva–»palacgore-palacdolje«tadanijepostojala.Umirovinisu najčešće radili kao tjelohranitelji i izbacivači. Škole su bile u vlasništvupoduzetnika koji su masno zarađivali iznajmljujući parove gladijatora po cijelojItaliji,najčešćekaoglavnuzanimljivostpogrebnihigara.Mnogisenatoriivitezoviposjedovalisugladijatorskeškole,katkadsvišeodtisućupolaznika,paiviše.građanstvo U ovoj knjizi rimsko građanstvo. Omogućivalo se glasovanje u

plemenuiklasi(akojebiozadovoljengospodarskiuvjetpripadnostiklasi)nasvimgradskimizborima.Građaninasenijesmjelobičevati,imaojepravonasuđenjeporimskom pravu i pravo na žalbu. Katkada su oba roditelja trebali biti rimskigrađani,akatkadasamootac(odatlenadimakMješanac).Građaninjemoraoslužitivojsku,aliprijeGajaMarijasamoakojemogaokupitisvojeoružjeiuzdržavatiseu ratnom pohodu, uz manju svotu koju je dobio od države, najčešće na krajupohoda.Grakho Braća. Kornelija, kći ScipionaAfričkog i Emilije Paule, udana je oko

172.g.pr.Kr.uosamnaestojgodinizačetrdesetpetogodišnjegTiberijaSempronijaGrakha, a Scipion Afrički umro je prije dvanaest godina. Tiberije SempronijeGrakhobiojekonzul177.g.pr.Kr.,cenzor169.g.pr.Kr.ikonzulpodrugiput163.

g. pr. Kr. Kad je 154. g. pr. Kr. umro, za sobom je ostavio dvanaestero djece,nažalost slabog zdravlja (neka su već bila i umrla), pa je Kornelija, iako je bilabrižnamajka, odgojila samo troje djece.Najstarija je bila djevojčica Sempronijakoja se, čim je stasala, udala za svojega rođakaScipionaEmilijana. Imala je dvamladabrata.TiberijeGrakhorođenje163.g.pr.Kr.,anjegovbratGajtekkadaimjeumrootac,154.g.pr.Kr.Dječakejeodgojilanjihovamajka,asvikažudajebilasjajna. BraćaGrakho služila su kod prvogmajčina rođaka, Scipiona Emilijana –Tiberijeutrećempunskomratu,aGajkodNumancije.Bilisuvrlohrabri.TiberijejeposlanzakvestorauBližuHispaniju137.g.pr.Kr.tejeosobnosklopiomirovnisporazum, izbavio poražena Hostilija Mancija iz Numancije i spasio njegovuvojsku.Međutim,ScipijeEmilijandržaojetajčinsramotnimtejeuvjeriosenatdasporazumnepotvrdi.Tiberijenikadnijeoprostiosvojemrođakuizetu.Godine133.pr. Kr. izabran je za pučkog tribuna te počeo ispravljati nepravde koje je senatpočinioiznajmljujućiagerpublicus.Usprkosžestokuprotivljenju,doniojeagrarnizakonkojijeograničiopovršinujavnogzemljištakojejednaosobamožeiznajmitina500jugera(plus250jugeraposinu),pajepostaviokomisijuzaraspodjeluviškazemljišta gradskoj sirotinji uRimu.Htio jeRimosloboditi beskorisnihgrađana iosigurati damu budući naraštajimogu davati sinove sposobne za vojsku.Kad jesenat počeo odugovlačiti, Tiberije Grakho je prijedlog zakona stavio predplebejskuskupštinu,astimjedirnuouosinjegnijezdojerjetobiopresedan.Jedanod njegovih sudrugova, pučki tribun (i rođak)MarkoOktavije, stavio je veto nazakon u plebejskoj skupštini, a onda je protiv zakona smijenjen s dužnosti – jošjednagolemapovredamosmaiorum (odnosnonaslijeđenihobičaja).Zakonitost tihnačina postupanja u nadmetanju nije bila važna protivnicimaTiberijaGrakha, alismetalaimječinjenicaštosusekosilisustaljenimnepisanimzakonima.Kadjetegodine umroAtal III., pergamski kralj, te kad se saznalo da je svoje kraljevstvooporučnoostavioRimu,TiberijeGrakhojezanemariopravosenatadaodlučiotojostavštini te donio zakon da se na toj zemlji nastani rimska sirotinja. NjegoviprotivniciusenatuinaForumuizdanasuudanbilisveogorčeniji.Prikraju133.g.pr.Kr.njegovprogramnijezavršennazadovoljavajućinačin,pajeTiberijeGrakhoprekršiojošjednostaropravilopokojemujepučkitribunmogaoimatisamojedanmandat. Kandidirao se za drugi mandat. U obračunu sa senatorima koje jepredvodio njegov rođak Scipion Nazika, Tiberije Grakho je sa svojimsljedbenicima zatučen naKapitolu. Njegov rođak Scipion Emilijan, koji je bio uNumanciji kada je počinjeno ubojstvo, javno je podržao ubojice i rekao da seTiberijeGrakhohtioproglasitikraljemRima.Neredi su jenjali nakon deset godina, kada je njegovmladi bratGaj izabran za

pučkogtribuna123.g.pr.Kr.GajGrakhobiojeistogkovakaoinjegovstarijibrat,aliučiojenabratovimpogreškamaibiosposobniji.Njegovereformebilesupunoopsežnije–tonisubilisamoagrarnizakoninegoizakonizanabavujeftinogžitaza

gradske siromahe, uređivanje vojne službe, osnivanje rimskih kolonija uinozemstvu,započinjanjejavnihradovadiljemItalije,oduzimanjesenatuovlaštenjanadsudomzaprisilukakobinjihimalivitezovi,ubiranjeporezauAzijispomoćujavnih ugovora koje bi izdavali cenzori i davanje latinskih prava italskimsaveznicima. Taj program nije bio ni izbliza ostvaren kada je završio njegovjednogodišnjimandat,pajeGajGrakhoučinionemoguće–uspiojedrugi'putbitiizabran za pučkog tribuna. Suočio se sa strašnim bijesom i stekao trajneneprijatelje,alinijeodustaoodsvojihreformakojenisuprovedenekrajem122.g.pr. Kr. Stoga se i treći put kandidirao za pučkog tribuna. Međutim, on i njegovprijateljMarkoFulvijeFlakbilisuporaženi.Kadsu121.g.pr.Kr.njegovezakoneiprogramenapalikonzulLucijeOpimijeibivšipučkitribunMarkoLivijeDruz,GajGrakhojepribjegaonasilju.Senatjeodgovoriotakodajeprviputupovijestidonio»ukaz o krajnjim mjerama« kako bi suzbio sve veće bezakonje. Stoga su ubiliFulvijaFlakainjegovadvasina,aGajGrakhojepobjegaoipočiniosamoubojstvou Furinskoj šumi na obroncima brda Janikula. Rimska politika zauvijek sepromijenila,mosmaiorum, drevna utvrda, konačno je uzdrmana. I privatni životibraće Grakho bili su tragični. Tiberije Grakho prekršio je obiteljske običaje(ženidbasKomelijomScipion)testupioubraksKlaudijom,kćeriApijaKlaudijaPulhera,konzula143.g.pr.Kr.,ljutogprotivnikaScipijaEmilijana.Imalisutrisinakoji nisu preživjeli da bi ostvarili politički životni put. Gaj Grakho oženio seLicinijom,kćeri svojegapristašePublijaLicinijaKrasaMucianija. Imali su jednukćer,Semproniju,kojaseudalazaFulvijaFlakaBambalija,arodilajejednukćer,Fulviju, koja je bila ženaPublijaKlodijaPulhera, zatimGajaSkribonijaKurija iMarkaAntonija.grammaticus To nije učitelj gramatike, nego osnova retorike ili javnog

govorništva(vidiretorika).HanibalNajslavnijipunskivojskovođaidržavnik,vodiojekartažanskuvojskuu

ratovimaprotivRima.Rođenje247.g.pr.Kr.uHispanijiukojojjeodrastaoigdjega uvježbavaju za vojnika. Godine 218. pr. Kr. upao je u Italiju i neočekivanimnačinom iznenadio Rim. Sa slonovima je prešaoAlpe, šesnaest godina harao poitalskojGalijiiItalijiipobjeđivaorimskuvojskukodTrebije,Trazimenskogjezerai, napokon, kod Kane. Ali, Kvint Fabije Maksim Kunktator razvio je strategijukojomjeuspioiscrpitiHanibala.Neumornojepratiokartažanskuvojsku,alinijeseupuštao u bitku niti je svojoj vojsci dopustio da je se namami u bitku. FabijeMaksim je uvijek bio u blizini, pa se Hanibal nije mogao odlučiti napasti Rim.Ubrzosugaitalskisaveznicipočelinapuštati,azbogFabijasemoraopovlačitisvedubljenajug,nakončegajeizgubioKampaniju.ZatimjeizgubioTarent,anjegovjebratHazdrubalnasjeveruUmbrijeporaženkodrijekeMetaur.Stiješnjenuzemljibrutijskoj,navrhučizme Italije,203.g.pr.Kr.premjestio je

svoju neporaženu vojsku uKartagu. Kod Zame ga je potukao ScipionAfrički, anakon toga, kao glavar punske države, urotio se sa sirijskim kraljem AntiohomVelikim protiv Rima. Rim je pokorio kralja, pa je opet pobjegao, a utočište jepotražiokodkraljaPruzijeuBitiniji.Kadje182.g.pr.Kr.RimPruzijinarediodaim predaHanibala, on je počinio samoubojstvo. Nepomirljivi neprijatelj Rima uRimujeuvijekštovaniveličan.Haribda Mitološki vir koji se vjerojatno nalazio u prolazu između Italije i

Sicilije, ili kod Herkulovih stupova, ili negdje drugdje. Haribda je uvijek bila upratnjisvojedružice,Scile,čudovištakojejeuzsebevodilobijesnepse,aživjelojeuzHaribdu,paihmornarinisumogli izbjećiakosutimputemplovili.Uantici jeizrekabiti»izmeđuScileiHaribde«značilabiti»izmeđučekićainakovnja«itd.hersonezGrčka riječzapoluotok, rabljenauopćenitijemsmislu,odadeTaurski

hersonez,Tračkihersonez,Cimbrijskihersonezitd.hasta Staromodno koplje rimske pješadije u obliku lista. Kad je Gaj Marije

usavršiopilum,hastajepovučenaizvojneuporabe.Heraklovi stupovi Prolaz između Atlantika i Sredozemlja bio je poznat kao

Heraklovistupovizbogdvijegolemelitice.OnanahispanskojstranizvalaseKalpa(danasGibraltar),anaafričkojAbid.herma Postolje na koje je isprva bila postavljene glava boga Hermesa.

Tradicionalno je na polovici prednje strane bila urešena muškim genitalijama, spenisom u erekciji.U helenističko doba bio je običaj da se sve biste stavljaju nahermu, pa je ta riječ označavala postolje s muškim genitalijama. Posjetiteljidanašnjih muzeja u kojima se nalaze antičke biste na postoljima zamijetit ćekvadratni otvor na polovici prednje strane. Tu su se nekad ponosno kočila dvatestisaipenisuerekciji.Ukršćanskodobatojeizbrisano.Heruščani Savezgermanskihplemenakoji su živjeli oko rijekeAmizija (danas

Ems)irijekeVisurgis(danasWeser).Nekaplemenanapustilasuzavičajoko113.g.pr.Kr.ipridružilaseseobigermanskihTeutonacaiCimbra.HippoRegiusDanasAnnabauAlžiru.HispaniaDanasŠpanjolska,zvanaiIberia.himetskimedMedkojiseskupljaoodpčelanaplaniniHimet,kodAtene.Bioje

čuveniskupocjennezbogcvijećazaispašupčela,negozbogtogaštosehimetskipčelarinisuslužilidimomzaskupljanjemeda.HypanisRijeka,danasBuguUkrajini.IcosiumStarorimskigradudanašnjemAlžiru.igreRimska razbibriga, potječu iz doba raneRepublike, pa i prije. Isprva su se

igre,odnosnoludi,održavalesamozatrijumfvojskovođe,alisu366.g.pr.Kr.ludiRomani, kako su nazvane prve igre, postale važan godišnji događaj koji seodržavaoučastJupiteraOptimusaMaximusa,anjegovasesvetkovinaodržavala13.rujna.UskorosuseludiRomaniprotegnulinanekolikodana,audobaGajaMarija

trajalisudesetdana.Počinjalisuvjerojatnopetogarujna.Bilojeslabihpokušajadasepriredenatjecanjaušakanjuihrvanju,alirimskeigrenikadanisubilesportska,tjelesnanatjecanja,zarazlikuodgrčkih.Isprvasutobileutrkedvokolica,zatimsupriređivali lov na zvijeri i predstave u posebno izgrađenim teatrima. Prvog danaigara održavala se izvanredna, navodno vjerska procesija u cirkusu, zatim utrkedvokolica, a taj je dan završavao natjecanjemu šakanju i hrvanju. Idućih su danabilepredstaveuteatrima.Komedijesubilepopularnijeodtragedija,asvremenomsuuRepublicifarseimimipostalipopularnijiodstaromodnihkomedija.Prikrajuigara utrke su dvokolica opet glavna zanimljivost, kao i lov na divlje zvijeri. UdobaRepublike gladijatorske borbe nisu bile na programu.One su održavane naposebnim igrama, na forumu, a ne u cirkusu i plaćane privatnim, a ne državnimnovcem.Međutim,onikojusuhtjelistećinaklonostbirača,poputedila,dubokosuposezali u džep kako bi igre bile još zanimljivije i kako bi popunile ograničenedržavnefondove.PrveigreugodininazvanesuludiMegalenses iodržavalesusepočetkom travnja,azatimsu,krajem travnja ipočetkomsvibnja,priređivane ludiCereris i ludiFloriae. Početkom lipnja održavale su se ludi Apollinares, zatim jebila stanka, pa početkom rujna ludi Romani. Na listopadske Ide održavale su sejednodnevne ludiCapitolini koje je priređivao privatni kolegij. Posljednje igre ugodini bile su ludi Plebeii, početkom studenoga, a trajale su nekoliko dana.Slobodni rimski građani sa suprugama nisu plaćali ulaz za igre, žene su u teatrusjedile odvojeno, ali ne i u cirkusu. Ulaz je bio zabranjen robovima ioslobođenicima.IliumRimskinazivzaTroju.IlirijaDivljiplaninskikrajuzaleđuistočneobaleJadrana.Ilva Otok, danas Elba. Bogata nalazišta željezne rude koju su stanovnici

iskopavali.RudačusutopiliizatimdrozgubrodomprevoziliuPišuiPopulonijunarafiniranje.imago, imagines (mn.)Lijepooslikanemaskepredaka s perikompretka rimske

obiteljikojijebiokonzulilipretor.Izrađeneodpčelinjegvoska(posjetiteljimuzejaMadameTussaudznajudasevoštanolicečinistvarnim),apotomcisuihčuvaliukutijama u oblikumalenih hramova. Kutije su držali u atriju kuće, pokraj oltarakućnim bogovima Larima i Penatima, a ugledne su obitelji imale više slavnihpredaka,dakleviše tihkutija.Maska i kutijabudile sudubokopoštovanje.Kadbimuški član obitelji umro, unajmljen je glumac koji je stavljao imago i oponašaopretka. Ako je riječ bila o konzulu, napravili bi njegovu masku i pohranili je uobiteljsku zbirku.Katkad semaska izrađivala za iznimnemuškarce koji nisu bilikonzuli.imperatorDoslovno »vrhovni zapovjednik« rimske vojske.Međutim, riječ se s

vremenompočelarabitisamozazapovjednikakojijeizvojevaovelikupobjedu.Kako bi od senata dobio dopuštenje da održi trijumfalni mimohod, morao je

dokazatidasumunakonbitkenjegovivojniciklicalikaoimperatoru.Imperium(imperij)Stupanjvlastikojijeimaokurulskimagistratilipromagistrat.

Imati imperium značilo je raspolagati vlašću koju donosi određena služba i bitinedodirljiv (ako se djelovalo u granicama određena imperiuma i u skladu sazakonom). Dodjeljivao se uz pomoć lex curiata, a trajao je samo godinu dana.Produljenjejemogaoodobritisenati/ilinarod,akopromagistratiutojgodininisudovršilipovjerenposao.Liktorikojisunosilifascesoznačivalisudataosobaimaimperium.insula, insulae (mn.) Doslovno »otok«, ali i stambena zgrada okružena sa svih

stranaulicamaiprolazima.Rimskesuinsulaebilevisoke(do30m),anekesubiletoliko velike da su imale nekoliko krovnih prozora, ne tek jedan kako je bilouobičajeno.Kaoidanas,većinastanovnikaRimatadaježivjelaustanovima.IolDanasChercheluAlžiru.IsaraRijeka.PostojalojevišerijekakojesunazvaneIsara.JednajedanašnjaIsere

(pritokRajne),drugajedanašnjaIsar(pritokDunava),atrećadanašnjaOise(pritokSequane).IsarcusRijeka,danasIsarcousjevernojItaliji.isonomia Grčka riječ za »jednakost, ravnopravnost«. Međutim, Klisten, atenski

državnik iz šestog stoljeća pr.Kr. koji je navodno razvio oblik vladavine koji suGrci nazvali demokracijom, upotrebljavao je pojam isonomia za zamisaodemokracije.ItalijaNazivzadioApeninskogpoluotokajužnoodrijekaArnoiRubikon,iako

je teško povjerovati da su Rimljani plemena na poluotoku ikad shvaćalijedinstvenomnacijom,makarsupolutokzvaliItalijom.italskaGalija,GalliacisalpinaZemljesjevernoodrijekaArnoiRubikon,sjužne

straneupečatljivapolukrugaAlpakojeItalijuiitalskuGalijurazdvajajuodEurope.Od zapada prema istoku dijeli jemoćna rijekaPadus (danasPo), pa se priroda sobje strane Poa oštro razlikovala. Južno od rijeke narod i gradovi bili suromanizirani,amnogisuimalilatinskaprava.Sjevernoodrijekenarodigradovibilisuvišekeltskinegorimski,audobaGajaMarijasamosuAkvilejaiKremonauživale latinskaprava.Politički, italska jeGalijabilau limbu jernije imalapravipoložajprovincijenikoristikoje suuživali italski saveznici.UdobaGajaMarijamuškarcinisunovačeniurimskupješadiju,čakniupomoćnejedinice.italski saveznici Narodi i plemena koji su živjeli na Apeninskom poluotoku, a

nisuimalipunorimskograđanstvonitisuuživalirimskaprava.Moralisuzarimskuvojskudavatipropisnoopremljenevojnikeiplaćatinjihovouzdržavanje,azauzvratsuimalivojnuzaštituRima.UdobaGajaMarijaplaćalisunajvišeporezauItalijiičesto sumorali davati zemljište za sve veći rimskiagerpublicus. Cesto su dizalioružjeprotivRima(primjericeSamnićani),ilisustaliuzHanibalaidrugeosvajačeprotiv Rima (primjerice dijelovi Kampanije). Rim ih je nastojao nadzirati

osnivanjem na njihovu području »kolonija« čija su jezgra bili rimski građani idrugi stanovnici koji su uživali najčešće latinska prava ili puna građanska prava.Imalesuvelikutjecajnaživot ipolitikususjednihsavezničkihdržava.Naravno,ubrojnim razmiricama i trvenjima koja su obilježavala život na Apeninskompoluotoku bile su na strani Rima. Italski saveznici neprestano su nastojali zbacitirimskijaramilistećipunagrađanskaprava.TekuposljednjemstoljećuRepublikeRim se opametio i učinio nešto prije nego što je bilo prekasno. Posljednji velikiustupakprijeizbijanjasavezničkogratabiojezakoniz123.g.pr.Kr.–doniogajenepoznatRimljanin–kojijeonimakojisuimalimagistrateuzajednicamakojesuuživale latinskapravaomogućioda trajnodobijupunagrađanskaprava za sebe isvojepotomke.iugerum,iugera(mn.)Juger,rimskamjerazapovršinu.Jedanjugerjebio0,623

(petosmina)ara,ili0,252(četvrtina)hektara.Udanašnjemmetričkomsustavubrojhektaramožesedobitiakosebrojjugerapodijelisčetiri.JadranskomoreMorekojerazdvajaApeninskipoluotokodIlirije,Makedonijei

Epira.NanjegasenastavljaJonskomore.jaramNapravaokovrata volova i drugih teglećih životinja upregnutih da vuku

teret.Uljudskimodnosimaoznačivaojepodčinjenostipokornostdrugima.URimuje postojao jaram ispod kojega sumorali proći mladi oba spola, a nalazio se uKarini.ZvalisugaTigillum, avjerojatno je simboliziraopodčinjenostozbiljnom,zrelomživotu.Međutim,jaramjenajvažnijemetaforičkoznačenjeimaouratu.Vrlorano rimske (ili možda etruščanske) vojske tjerale su poraženog neprijatelja daprođe ispod jarma. Dva su koplja zabijena u tlo, a treće je pod pravim kutompostavljenoniskonanjih,paodraslaosobanijemoglaispodnjegaproćiuspravno,negosemoralasagnuti.Nažalost,neprijateljskajevojskausvojilatajobičaj,pasuirimskevojskekatkadmoraleproćiispodjarma.Tojebilonajtežeponiženje,pajesenatu bilo draže da vojska izgine do posljednjeg čovjeka, nego da žrtvuje čast idignitas. IobičniRimljani,pa ioni sdnadruštva,držali suprolazak ispod jarmanajgorim poniženjem te su htjeli znati zašto se poražena vojska nije borila doposljednjegčovjeka.Julus Jul, sin trojanskog junaka Eneje. U antici je, kao i danas, vladala velika

zbrka u mišljenjima je li njegova majka bila Trojanka Kreuza ili RimljankaLavinija.VergilijejepisaooKreuzi,aLivijeoLaviniji.NijenampoznatokojujerodJulijevacadržaosvojommajkom.JulasuzvaliiAskanije,atojeimeKreuzinusinu sigurno daoHomer. Vergilije je bio službeni pjesnik pod zaštitomAugusta,pripadnikarodaJulijevaca,pajeAugustmoždaželiodasviznajukakojenjegovojulijanskopodrijetlopotpunotrojanskosobjestrane.TkoznaštojemislionjegovpraujakCezardiktator jer jeAugustčesto izvrtaomisli idjela svojegauzvišenogpretka. Međutim, nije važno tko je bila majka Julijevaca, važno je da je rod

vjerovao da su izravni potomci Enejina sina, dakle potomci božice Venere(Afrodite)kojajebilaEnejinamajkaiJulovabaka.Akosesjetimodaserazdobljeod Enejina dolaska u Italiju i rođenja Cezara diktatora 100. g. pr. Kr. poklapa srazdobljemoddolaskaWilliamaOsvajačauEngleskuiEnglezakojidanastvrdedapotječuodnjegovihvojvoda,ondasuiJulijiCezarisvojepodrijetlomoglipronaćiudavnojprošlosti.Julila U ovoj knjizi mlađa kći Gaja Julija Cezara. Nema dokaza da Cezar nije

imaodvijekćeri,ačinjenicadaseuantičkimizvorimaspominjesamoJulijanijenikakavdokaz.Neizmjernomezadivljujeonoštosuantičkiizvoridržalivažnimzazapisivanje,aštonevažnim.Namanajbližiantičkiizvor,Ciceron,pisaojezasvojesuvremenike, pa je zamnoge činjenice pretpostavljao da su općepoznate te ih nespominje. Julija je doživjela duboku starost, bila je jedna od najpoznatijih inajuglednijihženasvojegavremena,suprugavelikogGajaMarijaimajkasinakojije ostavio trag u rimskoj povijesti. Nije ni čudo da je njezino ime sačuvano upovijesti, a druge suCezarovekćeri i njegova supruga,Marcija,manje istaknute.OdPlutarhaznamodajeSulinaprvaženaJulija,dajenakonnjeimaojoštrižene,asamosedvijeposljednjespominjuuantičkimizvorima.AkosesjetimojazakojijeposlijenastaoizmeđuMarijaiSule,razumljivojedajeSulaumemoarima(kojimasekaoizvoromslužekasnijipovjesničari,primjericePlutarh)prešutiosvojuženuiz obitelji Julija. Julija, udovica Gaja Marija bila je živa i zdrava kada je Sulaobjaviomemoare.Možemi se oprostiti ako sam zbog pripovjedačkog toka bilaslobodna,pa sam izmislilamlađu sestruMarijeve supruge Julijekoja seudala zaSulu. Ali to nije sve. Povijesna je činjenica da je Sulino političko i vojnonapredovanjeupočetkubilouskopovezanosGajemMarijem.Tražitekolikoželite,aliugodinamakoje seopisujuuovojknjizinemanagovještajao tomedaSula iMarije nisu bili bliski suradnici. Svi nagovještaji o tome da je Sula sebi htiopripisatizaslugezapobjedeuratuzatoštojeosobnozarobioJugurtupotječuizdvamemoarskadjelaobjavljenapunoposlije,iznekihSulinihmemoarateizmemoaraKvintaLutacijaKatulaCezara.Kadsuobjavljeni,obojicijeodgovaralodaumanjeugledGajaMarija.Ipak,kadsepogledajuisprepletenepolitičkeivojneslužbeGajaMarija i Sule između 107. i 100. g. pr. Kr., nemoguće je iz stvarnih događajazaključitidajetadapostojalopravoneprijateljstvo.Naprotiv,događajigovoredasubilibliski suradnici idasuvjerovali jedandrugome.Da jepostojalanetrpeljivostzatoŠtojeSulanavodnotvrdiodajezaslužanzapobjedunadJugurtom,zaštobigaGajMarije,kaosvojegalegata,poveosasobomuGaliju?AondaseSulaodjednompojavljuje u italskoj Galiji s KatulomCezarom, i to u doba kad je GajMarije sdruge strane Alpa poveo bitku s Teutoncima. Ali ne, čini mi se, zbog sukoba sGajemMarijem.KatulCezarbrzopletonapredujeuzvodnorijekomAtezom,aondaizbijaneobjašnjivapobunaunjegovojvojsci,pasemorabrzopovući.UmjestodauRimudigneuzbunu,onmirnosjediuPlacencijiscijelomsvojomvojskomičeka

GajaMarija.UtojsepričiSulanespominje,iakojebiostarijilegatKatulaCezara.Ne možemo sa sigurnošću reći, ali logično je da je Gaj Marije poslao Sulu daspriječi gubitak vojske Katula Cezara koju Rim nije smio izgubiti, kao što jelogičnopretpostaviti i da su seposvađali.Ako sevratimonagodinu108.pr.Kr.,kadajeGajMarijedošaouRimkandidiratisezakonzula,možemozaključitidajesigurnoosobnozamolioSuludamubudekvestorjer,kadamujeisteklagodinauNumidiji,Sula jeostaosGajemMarijem,a tobiučiniosamoonaj tko jeosobnoprivržen svojem zapovjedniku. Sula se tek bio s njim vratio kući. I njega je GajMarijeosobnoizabraozakvestora.AkakojeGajMarijetakodobroupoznaoSuluda mu je želio povjeriti tu zadaću? Nisu bili zajedno u ratnim pohodima, međunjima jesedamnaestgodinarazlikeudobi,vodili supotpunodrukčiježivote,akovjerujemoPlutarhu.APlutarhkažedajeSulinaprvaženabilaizobiteljiJulija.Akoje Sulina prva žena, Julija, bila sestra Marijeve žene Julije, imamo odgovor namnoga pitanja. A možda su njih dvije bile u rodu, ili bliske prijateljice. Ali,romanopiscu koji mora priču i likove prilagoditi užem kontekstu jer je temapregolema,savršenoodgovarazamisaodasuonebilesestre.HvalaPlutarhuštojenaveo ime prve Suline žene! Ako se uzme u obzir neosporna činjenica da jeRimljanimaobiteljbilanaprvommjestu,logičnojedasuGajMarijeiSulabiliuuskimobiteljskimvezamaidaježeninaobiteljodstarijegMarijatražiladamlađemSulipomognesvladatiprvikorakucursusuhonorum!ItakojenastalaJulila,mladakćiGajaJulijaCezaraisuprugaLucijaKornelijaSule.JuturnaNimfa,jednaodrimskihautohtonihbožicakojanijeimalaniliknimitu

grčkom smislu (iako je poslije dobilamit, zahvaljujućiVergiliju). Bila je božicavode, imala je svoj bazen i hram uz Vestalske stube koje su vodile na Palatin.Vjerovalosedajetavodaljekovita,pasuhramposjećivalimnogihodočasnici.KalabrijaZbunjujućezapoznavateljedanašnjeItalije!DanasjeKalabrijanavrhu

čizme,aliuanticijebilanapeti.KampanijaBajoslovnobogata iplodnapokrajina,vulkanskapopodrijetlu i tlu,

nalaziseizmeđusamnitskihApeninaiToskanskog(Tirenskog)mora,aprostireseodTarracinenasjeverudojužnogarubadanašnjegNapuljskogzaljeva.NatapajujerijekeLiris,Volturnus/Calor,KlanaiSam,patujesveveće,boljeiplodnijenegousvimdrugim italskimpokrajinama.Grci su je ranonastanili, zatim je pod vlašćuEtruščana,pasepripajaSamnićanima,anakraju jeuvlastiRima.Zboggrčkog isamnitskogpodrijedadijelastanovništva,uvijekjebilasklonabunamainemirima.Gradovi Kapua, Tejan Sidicin, Venafar, Acera, Nola i Interamna bili su važnasredištauunutrašnjosti,alukePuteol,Neapol,Herkulanej,SorentiStabijanajboljesu na zapadnoj obali Italije. Puteol je bila najveća luka s najvećim prometom ucijelojItaliji.KroznjusuprolazileViaCampana,ViaAppiaiViaLatina.kolaVozilonadvakotačakojesuvukledvijeiličetirizaprežneživotinje,najčešće

mazge. Lagane i savitljive grade, drevno vozilo. Rimljani su ga rabili kad su se

žurili jer jebilo jednostavnozaupravljanje ibrzo.Međutim,nijebilonatkriveno.Latinski je naziv cisia. Natkrivena kola na dva kotača, teža i sporija, zvali sucarpentum.KanaApulijskigradnarijeciAufidu.Tuse216.g.pr.Kr.Hanibalnačeluvojske

Kartažana sukobio s rimskom vojskom koju su vodili Lucije Emilije Paul i GajTerencijeVaro.Rimskajevojskapotučena.SvedoArauzija105.g.pr.Kr.tojebionajteži vojni poraz Rima. Poginulo je između trideset i šezdeset tisuća vojnika.Preživjelisumoraliproćiispodjarma(vidinatuknicu).Kapitol,MonsCapitolinusJedanodsedamrimskihbrežuljaka,jedininakojemu

su se nalazile gotovo samovjerske i javne građevine.Na vrhuKapitola nije biloprivatnih prebivališta, a u doba Gaja Marija na njegovim su obroncima bilenajraskošnijekućeucijelomRimu.GajMariježiviojeutojčetvrti.Kapua Najvažniji grad u unutrašnjosti Kampanije. Nakon učestalih kršenja

prisege na odanostRimudošlo je do odmazde, aKapua je ostala bez prostrana iiznimnovrijednajavnogzemljišta.SvelasenaagerpublicusKampanije,aimalaje,primjerice, slavne vinograde u kojima se proizvodilo falerijansko vino. U dobaGajaMarijagospodarskadobrobitKapueovisilajeobrojnimvojnimtaborimazaosposobljavanje,gladijatorskimtaborimailogorimazaroboveukojimasudržalizarobljenikeizobližnjihgradova.Narodježivioopskrbljujućitegolemeustanoveislužećiunjima.KarnskeAlpeTajnazivrabimzadioAlpskoglancakojisistočnestraneokružuje

sjevernuItaliju,izapriobalnihgradovaTergesteiAkvileje.Teseplaninenajčešćezovu Julijske Alpe, a naziv Karnske Alpe odnosi se na planine u današnjemaustrijskom Tirolu. Međutim, nisam pronašla dokaz da je po nekom iz obiteljiJulijevaca prije Gaja Julija Cezara diktatora nazvan planinski lanac, papretpostavljamdasuprijenjegaJulijskeAlpebilepoznatepoddrugimimenom.Unedostatku dokaza iz antike (možda ipak postoji, ali ja ga nisampronašla), nazivKarnskeAlpeupotrebljavamizaJulijskeAlpe.Karnućani Jedan od najvećih i najvažnijih keltskih plemenskih saveza uGaliji.

NjihovazemljaprotežesedužrijekeLiger,aprotežesepomeridijanudodanašnjegPariza.Karnućanisvojugleddugujučinjenicidasusenanjihovojzemljinalazilasredištakultovaigalskeškolezaizobrazbudruida.Kastor Stariji od bogova blizanaca Kastora i Poluksa (za Grke Kastor i

Polydeukes), a zvali su ih iDioskuri.NjihovhramnaForumuRomanumubio jegolemi jakostar,dakle,uRimusu ihštovalibaremoddobakraljeva.Stoganisu»uvezeni« iz Grčke, poput, primjerice, Apolona. Posebno značenje u Rimu(pretpostavlja se da su zato poslije povezani s Larima) imali su vjerojatno zbogtogaštojeRomul,utemeljiteljRima,bioblizanac.KeltiSuvremena,aneantičkariječzaskupinuindoeuropskihnarodakojisudošli

izsjeverneisrednjeEuropeuprvimstoljećimaprvogmilenija.Nakon500.g.KeltisunapadalizemljeueuropskomSredozemlju.UHispanijiiGalijisubiliuspješni,au Italiji i Grčkoj nisu.Međutim, u sjevernoj Italiji,Makedoniji, Tesaliji, Iliriku iMezijipustilisukorijeneipomiješalisesastarosjediocima.UGalaciji,usrednjojzapadnojAnatoliji,stoljećimasegovoriokeltskijezik(vidiBrennus[2]).RasnoseKeltirazlikujuodkasnijihGermana.Zasebekažudasupovučeniljudi.Jezikimjedoneklesrodanlatinskom.Rimljaninsevrlorijetkoslužioriječju»Kelt«,rekaobi»Gal.«KeltiberiPripadnicikeltskerasekojajeprešlaPireneje,ušlauHispanijuinaselila

seusredišnjim,zapadnimisjeverozapadnimpodručjima.UdobaGajaMarijabilisuodavnoudomaćeni,paseopćenitodržalodasuurođenici.klasePetskupinarimskihgrađanapodijeljenihpoimetkuizaradi.Najbogatijisu

bili pripadnici prve, a najsiromašniji pripadnici pete klase. Capite censi nisupripadaliklasama.klijent, lat. cliens Podanik, štićenik. Riječ koja označuje slobodnog ili

oslobođenogčovjeka(nijemoraobitirimskigrađanin)kojisezavjetovaočovjekukojega je zvao svojim zaštitnikom, patronom (patronus). Podanik je na svečan imoralnoobvezatannačinprisezaodaćeslužitiislušatisvojegzaštitnika,azauzvratje dobivao razne usluge (najčešće novac, položaj ili pravnu pomoć).Oslobođenirobovisubilipodanicisvojegabivšeggospodarakadihjeonoslobodioteobveze.Ponašanje podanika prema zaštitniku određivao je sustav časti koji se strogopoštivao.Akosibiopodanik,tonijeznačilodanisimogaobitiizaštitnik,atvojisupodanici bili i podanici tvojega zaštitnika. Postojali su zakoni koji su uređivaliodnosesastranimpodanicimaizaštitnicima.Kadjeriječostranimkraljevstvima-podanicima ili državama kojima jeRim bio zaštitnik, postojala je pravna obvezaplaćanjaotkupazaoteterimskegrađane,atosugusaričestoiskorištavalikakobiseobogatili. Dakle, podanici nisu bili samo pojedinci nego i cijeli gradovi, pa izemlje.kloaka,lat.cloaca,cloacae(mn.)Odvodnikanal,kanalizacija.Poznatojedajeu

Rimu vrlo rano sagrađen golem sustav kloaka. Livije kaže da nakon što suGaligotovo do temelja razorili grad 390. g. pr.Kr., nije dobro obnovljen jer je senatstrahovao da će se plebejci odseliti u Veje ako se njihovi zahtjevi ne ispime. Ustaromsugraduulicebilešire,pratilesuglavnukanalizaciju,aunovomsubileužeizavojiteinaglavnimsuodvodimaizgrađenemnogekuće.Koan Riječ povezana s otokom Kos, u skupini Sporada uz obalu Male Azije.

»Koan« je bila poznata izvozna koskoanska svila. To nije bila prava nego divljasvila (prava svila stigla je u Sredozemlje tek u ranom Carstvu). Koansku svilucijenilesuprostitutke,pasuihjednostavnozvaliKoan.kohorta Taktička jedinica u rimskoj legiji, imala je šest centurija, a legija je

najčešće imala deset kohorta. Ako je rimska vojska imala manje od tri ili četiri

legije,njezinasesnagamjerilapobrojukohorta.kolegij Skupina stvorena udruživanjem ljudi sa zajedničkim ciljem. Postojali su

svećenički kolegiji, politički kolegiji, primjerice pučkih tribuna, vjerski kolegiji,primjerice liktora i kolegiji po djelatnostima i zvanjima. Neke su se skupine izraznih područja života (pa i robovi) udruživale u kolegije koji su se brinuli zarimskaraskrižjaiodržavaligodišnjesvetkovine,kompitalije.konzul Najviši rimski magistrat koji je imao imperium i konzulat, (suvremeni

znanstvenicinegovore»konzulat«jerjetosuvremenadiplomatskaustanova),atojebionajvišipoložajucursusuhonorum.Centurijatska je skupština svake godinebirala dvakonzula koji su služili jednugodinu.Viši popoložaju, koji je najprijetrebaoimatipotporuodređenabrojacenturija,nosiojefasceszamjesecsiječanj,amladi sudrug je samo gledao. Konzul je na dužnost stupao na Novu godinu, 1.siječnja.Imaojepratnjuoddvanaestliktora,alisamosuliktorikonzulakojijetogmjeseca bio na dužnosti nosili fasces na ramenu.U dobaGajaMarija konzuli sumogli biti patriciji ili plebejci, ali dva patricija nisu mogla istodobno obnašatidužnost. Konzul je trebao imati četrdeset dvije godine, dvanaest godina nakonulaskausenatutridesetojgodini.Njegovimperiumnijebioograničen,obuhvaćaoje cijelu Italiju i provincije i bio nadređen imperiumu namjesnika prokonzula.Konzuljemogaozapovijedativojskom.Kotabus (cottabus) Društvena igra. Ostatak vina u peharu bacao se u veliku

zdjelu, a pobjednik se određivao po broju krakova na prolivenu vinu, iako neznamokakosetotočnoigralo.kurija, lat. curia, curiae (mn.) U početku jedna od trideset najstarijih skupina

rimskognarodaprijeuspostaveplemenaiklasa.Prvirimskirodovisastajalisuseuposebnim dvoranama, na čelu kurije bio je curio ili načelnik koji je birandoživotno.Curiae veteres, odnosno drevne dvorane za sastanke bile su na rubuPalacija uz Palatin, pokraj Vie triumphalis. U doba Gaja Marija kurija je bilapotpunozaboravljenakaopolitičkaidruštvenaustanova.Kodusvajanjapatricijauplebejsku obitelj, ili dodjele imperiuma starijem magistratu, prema lex curiata,trideset jekurijabilopotrebnoza sazivanje sastanka, apredstavljalo ih je tridesetliktora.kurulski stolac, lat. sella curulis Stolac od bjelokosti rezerviran za najviše

magistrate.Nanjemujesjediokurulskiedil,alineiplebejskiedil.Pretorikonzulimali su kurulske stolce. Na njih su pravo imali samo magistrati s imperiumom.Stilski, to je prekrasno izrezbaren stolac, zakrivljenih i ukrštenih nogu, s niskimnaslonima za ruke, ali bez naslona za leđa. Rimljanin u togi sjedio je uspravno,kakosenebiporemetilisloženinaborinaruci,leđimairamenima.kvestor Najniži stupanj u senatorskom cursusu honorum. U doba Gaja Mafija

izborzakvestoranijesamposebi jamčiomjestousenatu,alibilojeustaljenodacenzorinovoizabranekvestoreprimeusenat.Nijepoznattočanbrojkvestorakoji

su bili izabrani, vjerojatno ih je bilo između dvanaest i šesnaest. Osoba sekandidirala za kvestora s trideset godina, a to su bile godine za ulazak u senat.Kvestorove su glavne dužnosti bile financijske naravi, vjerojatno je radio udržavnoj riznici u Rimu, ili manjim riznicama, ubirao poreze i lučke namete(sigurnosuutodobabilabaremtrikvestora,zaOstiju,Puteolizaostaleluke),ilijevodiofinancijeuprovinciji.Konzulkojijeupućendavodiprovincijumogaojetražiti da mu kvestor bude određena osoba. To je bila velika čast za budućegkvestoraisigurannačindaosiguramandat.Uuobičajenimjeokolnostimamandatkvestoratrajaogodinudana,aliakogaje tražiokonzulosobno,moraojeostatisnjim u provinciji do isteka njegovamandata.Na dužnost su stupali petog dana uprosincu.Kvirin Jedan od latinskih bogova, božansko utjelovljenje zamisli. Možda je

sabinjanskog,anelatinskogpodrijetla.StanovaojenaKvirinalu,aondjejedavnobilo naselje Sabinjana. Kasnije je to dio Romulova latinskog grada, pa je bogKvirinspojensbogomRomulom.Neznaseštojeonbio,adržisedajeoličenjerimskog građanina, bog rimske skupštine. Njegov posebni svećenik, flamenQuirinalis,jedanjeodtrinajviša,flaminesa,imaojeisvojusvetkovinu,kvirinalije.Ispred njegova hrama rasla su dva stabla mirte, jedno za patricije, a drugo zaplebejce.kviritiPunopravnirimskigrađani.Tomseriječioznačujedagrađaninnikadnije

služio kao vojnik u rimskoj vojsci. To se može zaključiti iz nekih primjedabaCezara diktatora jer je svoje pobunjene vojnike nazvao kviritima, a nakon togizrugivanja oni su od njega odmah zatražili oprost. Međutim, mnogo se togapromijenilooddobaGajaMarijadovremenaCezaradiktatora.Umojojknjizi,udobaGajaMarija»kviriti«sučasniljudi.Lanuvium(Lanuvij)GraduLaciju,danasLanuvio.Lar, Lares (mn.) Rimski bogovi bez oblika, spola i mitova. Oni su numina.

PostojalesubrojnevrsteLara–najčešćesuzaštitnicikuće,kućnibogovi,moglisubiti duhovi zaštitnici ili nekogmjesta (primjerice raskrižja i granica), društvenihskupina(npr.Lar familiaris,obiteljskiLar),djelatnosti (primjericemoreplovstva),ili cijelognaroda (primjericeLariRima).UdobakasneRepublikeprikazivani su(na kipićima) kao dvamladića s psom, aliRimljani su vjerojatno vjerovali da ihimavišeidanemorajutakoizgledati–zacijelojesloženživotnametnuonjihovu»konkretizaciju«.LarespermariniLarizaštitnicimoreplovaca.LarespubliciLarizaštitnicidržave,zvalisuihiLarespatrii.Larius,lacusJezeroLarij,danaslagodiComo.latinskapravaPosjedovalisuihpripadnicisrednjeggrađanskogstaleža,između

pravaitalskihsaveznikairimskihprava.Onikojisuuživalilatinskapravadijelilisu

mnogepovlastice s rimskimgrađanima: jednako jedijeljen ratniplijen, sklapanjeugovora s građanima i pravna zaštita tih ugovora, sklapanje braka s građanima,žalba na smrtne presude. Ali, nisu imali suffragium, pravo glasa na rimskimizborima,nitisumoglibitirimskiporotnici.NakonpobuneuFregeli125.g.pr.Kr.magistratigradovaipokrajinakojisuuživalilatinskapravadobilisupunarimskagrađanskapravazasebeisvojeizravnepotomke.Latium(Lacij)ItalskapokrajinaukojojjeRim.SasjeverajeograničujeTiber,na

jugu se proteže u zaleđe do Circeja, a na istoku graniči sa zemljom Sabinjana iMaržana.LectisterniumGozbabogova–vjerskiobredkojisenajčešćeobavljaouopasnim

vremenima.Naležajesustavljalikipovebogovaumuško/ženskimparovima,prednjihstavljalijeloitakoizražavalištovanje.legat, lat. Legatus Najviši pripadnik rimskog zapovjednog stožera. Da bi bio

legat,moraojebitisenator,ačestoikonzul(činisedasustarijidržavnicičeznuliza vojničkim životom, pa su svoje usluge nudili zapovjednicima koji su pošli uzanimljivpohod).Legatisuodgovaralisamozapovjednikuibilisunadređenisvimvojnimtribunima.legijaNajmanjarimskavojnajedinicasposobnazasamostalnoratovanje(iakoje

to rijetkomoralačiniti), tj.bila jedostatnapo ljudstvu,opremi inamjeni.UdobaGajaMarija rimska vojska koja je sudjelovala u većem pohodu rijetko je imalamanje od četiri legije i rijetko više od šest. Pojedine legije koje nisu očekivalepojačanjeimalesugarnizonskedužnosti,primjericeuHispanijigdjesuplemenskebune izbijale rijetko, ali su bile žestoke. Legija je imala oko petsto vojnikapodijeljenihudeset kohortakoje su imalepo šest centurija. Imala je i oko tisućuneboraca, a najčešće i manju konjičku jedinicu. Svaka je legija vodila svojetopništvoipopudbinu.Akojojjenačelubiokonzul,imalaješestizabranihvojnihtribuna,aakojeimalazapovjednikakojitadanijebiokonzul,načelujebiolegatilizapovjednikosobno.Časnicisubilicenturioni,biloihješezdesetšest.Iakosutrupeulegijizajednotaborovale,nisusezajednohranileniživjele.Bilesupodijeljeneujediniceodosamdesetljudi(centurijajeimalasamoosamdesetvojnika,uzdvadesetneboraca).LemannaDanasLemanskoiliŽenevskojezero.lex, leges (mn.) Zakon. Poslije se rabi za plebiscite koje je donosila plebejska

skupština.Lexnijebionasnaziakonijebiourezanubronciilikamenuipohranjenu prostoriji ispod Saturnova hrama. Logično je da se zakon u tom hramu vrlokratko zadržavao jer nije bilodovoljnomjesta zapohranjivanjemnogih tablica srimskimzakonima,čakniudobaGajaMarija,osobitozatoštojeidržavnaRiznicabilaispodtoghrama.Tablicesusigurnopremještanenanekoodmnogihmjestazakojaseznadasubilaskladištatablica.

LexApuleiaagrariaPrvioddvaagrarnazakonaLucijaApulejaSaturnina,kakobisezemljišteujavnomrimskomvlasništvudaloveteranimaMarijevevojske.PrvizakonurediojezemljuuGrčkoj,Makedoniji,naSicilijiteuAfrici.BilobilogičnodajetazemljadugobilauvlasništvuRimaidasenijedržalavažnom.LexApuleiaagraria(secunda)Tajsamzakonobilježilakaosecundakakobise

razlikovao od prvoga i da ne navodim puni naziv kako ne bih zbunila čitateljeneupućene u antičku povijest. Drugi zakon propisivao je prisegu na vjernost inaišao na žestok otpor u senatu, a o razlozima se još uvijek raspravlja uakademskim krugovima. Pretpostavila sam daje sukob izbio zbog novih zemalja,GalijesonustranuAlpaiBližeHispanije.Sigurnosumnogetvrtkeivelikistočariželjeli tu jakobogatuzemlju,osobito zato što sumislili da jebogata rudama.Nazapadu je uvijek bilo novih rudnika. Zacijelo su se razbjesnili kad je ta zemljaobećanasiromasima.LexApuleiademaiestate Zakon o uvredi veličanstva koji je Saturnin donio za

svojega prvog mandata pučkog tribuna. Centurijatska skupština ostala je beznadzora nad tim zakonom, a dotada je donošenje presude bilo blokirano jer jeokrivljeni morao glasno priznati da se zaratio s Rimom. Zakon je određivaostupnjeve uvrede i razrezivao kaznu za tzv. »neznatne uvrede«. Poseban quaestio(sud), za predmete povezane jedino s uvredom, predan je vitezovima koji su biliporotniciipredsjedavalisudom.Lex Apuleia frumentaria Saturninov zakon o žitu, pretpostavila sam da je

donesenunjegovudrugom,aneprvommandatupučkogtribuna.Drugasicilijanskabunarobovatrajalajevećčetirigodine,pajeuRimuzavladalanestašicažita.Zakonseboljeuklapaudruginjegovmandatzatošto jeSaturnintadasnažnozagovaraosiromahe.Lex Domitia de sacerdotiis Zakon je 104. g. pr. Kr. donio Gnej Domicije

Ahenobarbudrugommandatupučkogtribuna.Određivaoječlanstvousvećeničkimkolegijimapontifexa iaugura iznadonihkoji su iznovabirani,a tradicionalnosuprimali nove članove. Po novom su zakonu novi članovi oba kolegija birani naposebnojplemenskojskupštininakojojjezasjedalosedamnaestplemenaizabranihkockom.LexLiciniasumptuariaZakonprotivraskošikojijedonionepoznatLicinijeKras

nakon 143. g. pr. Kr. Zabranjivao je posluživanje određenih jela na gozbama,primjericepoznat tiberskigrgeč, ostrige i riječne jegulje, teneumjerenuuporabugrimizneboje.Lex sumptuaria Zakon koji je određivao količinu raskošne i skupe robe i/ili

hranekojujeRimljaninmogaokupitiiliposjedovatibezobziranasvojebogatstvo.UdobaRepublikezakonsenajvišebavioženama,propisivaojekoličinunakitakojiježenasmjelanositi,zabranjivaovožnjuunosiljciiliukočijamaunutarServijevihzidina.Nekisukonzulishvatilidaženesputanezakonommogubitivrloneugodni

protivnici.LexVilliaannalisDoniogaje180.g.pr.Kr.pučkitribunLucijeVilije.Određivao

jenajnižudobzacurulesmagistratus(vjerojatnotridesetdevetgodinazapretoraičetrdesetdvijezakonzula),ačinisedajeodređivaodatrebajuproćinajmanjedvijegodineizmeđuobnašanjajedneidrugedužnostitedamoraproćidesetgodinakakobiseistaosobamoglaopetkandidiratizakonzula.LexVoconiademulierumhereditatibusUsvojen169.g.pr.Kr.,tajjezakonoštro

ograničiopravaženanaoporučnonasljedstvo.Ženanikakonijemoglabitiglavnanasljednica, čak ni ako je bila jedino dijete. Ispred nje je bio najbliži rođak poočevojstrani.Ciceronnavodislučajukojemuse lexVoconiaosporio jer imovinapreminulog nije bila procijenjena na cenzusu. Ali pretor (Gaj Ver) odbacio jeprigovorinijedopustiodaženabudenasljednica.Zakonjenajvjerojatnijekršenjernam je poznato nekoliko velikih nasljednica (primjerice Antonijeva treća ženaFulvija).UovojjeknjiziKornelija,majkabraćeGrakho,uspjeladobitidopuštenjesenata,atojebilomogućejernijebilomuškihnasljednika,paseprimjenjivaostarizakontesunasljednicibiladjecabezobziranaspol.Činisedajepraetorurbanusimao znatnu slobodu u tumačenju zakona o nasljeđivanju. Nije bilo sudova zasaslušavanjestranakakojebiseparničilezbognasljedstva,daklegradskijepretorbiokonačnisudac.LibijaDiosjeverneAfrikeizmeđuEgiptaiCirenake.liktor Jedan od malobrojnih javnih službenika koji je radio za senat i rimski

narod.Postojaojekolegij liktora,neznamokolikoječlanovaimao,alibiloihjedovoljno da budu pratnja svim nositeljima imperiuma, u Rimu i izvan njega, teobavljajudrugedužnosti.Liktor jemogaobiti rimskigrađanin,alisigurno jebioniskog podrijeda jer je plaća bila mala, pa je prihode uglavnom stjecaodarežljivošćuonihkojejepratio.Ukolegijusuliktoribilipodijeljeninaskupineoddeset (dekurije), svaka jenačelu imalaprefekta,abilo je inekolikopredsjednikakolegija koji su bili nadređeni prefektima. U Rimu je liktor nosio običnu bijelutogu,aizvanRimagrimiznutunikusaširokimcrnimpojasomukrašenimbroncom.Na pogrebima je nosio crnu togu. Kolegij liktora smjestila sam iza hrama LaraPrestia,naistočnojstraniForumaRomanuma,iakozatonemastvarnihdokaza.LigerRijeka,danasLoireuFrancuskoj.Ligurija Planinski kraj između rijekaArno iVar, prostirala se u zaleđu sve do

vrhovaprimorskihAlpa i ligurijskihApenina.Glavna lukabila jeGenua,najvećigrad u zaleđu Dertone. Siromašan kraj jer je bilo malo obradive zemlje.Najpoznatijapomasnojvuniodkojesuseizrađivalinepromočiviogrtačiiplaštevi,paisagum–vojničkekabaniceiliogrtači.Osimtoga,bilojerazvijenogusarstvo.lihnitSpominjegaPlinijeStarijikaodragikamenizzapadneNumidije.Danasse

držidajetobioturmalin.LilybaeumLilibej,najvećigradnazapaduSicilije.

LirisrijekaDanasGariglianouItaliji.Lugdunum(Lugdun)DanasLyonuFrancuskoj.lustrum Latinska riječ koja je označivala šestogodišnji mandat cenzora i

ceremoniju s kojom su cenzori završavali census (popis građana prema imutku)običnarimskognarodanaMarsovojpoljani.magistrati Izabrani predstavnici senata i naroda rimskog, poglavari, državni

činovnici . U srednjem razdoblju Republike svi su magistrati bili članovi senata(izabranekvestorenajčešćesuzasenatoreimenovalinovicenzori),pajesenatimaoprevagu nad narodom sve dok narod (kao plebs) nije počeo donositi zakone.Magistratisubiliizvršnavlast.Najmlađijebiovojnitribunkojinijeimaodovoljnogodina za ulazak u senat, ali ipak je bio pravimagistrat. Njemu nadređen bio jekvestor,iznadnjegajebiopučkitribuniplebejskiedil.Kurulskiediljebionajmlađimagistratsimperiumom,iznadnjegajebiopretor,anajvišijebiokonzul.

Cenzorjeimaoposebanpoložajjer,iakonijeimaoimperium,tonijemogaobiti

čovjek koji nije bio konzul. U opasnim vremenima senat je imao pravoopunomoćitiizvanrednogmagistrata,diktatora,kojijeslužiosamošestmjeseci,anakon istekamandatanije bioodgovoran za svojedjelovanje.Diktator je osobnoimenovaozapovjednikakonjicekojijezapovijedaovojskomibionjegovzamjenik.maiestasminutaDoslovno»neznatna uvreda«, kakobi se razlikovala odvelike

uvrede, kad se teško prekrše građanska prava i zarati s Rimom. Lucije ApulejSaturninprvijemaiestasminutaurezaonazakonskepločekaokaznenodjelotejepostavioposebansudkadjeprviputbiopučkitribun103.g.pr.Kr.Utomsusudusjedilisamovitezovi,asudilosesenatorima.NakonSaturninovazakonaodbačenjestarizakonzaizdaju,perduellio,zakojijebilaovlaštenacenturijatskaskupština.

Makedonija ZaRimljane u dobaRepublikemnogo veća pokrajina od današnjeMakedonije. Započinjala je na istočnoj obali Jadrana, ispod dalmatinskog Ilirika,negdjekodgradaLisa,južnagranicabilajegranicasEpirom,advijenajvećelukenaJadranuzatrgovinusItalijombilesuDirahijiApolonija.NasjeverujegraničilasMezijom,azatimseprostiralaistočno,prekovelikihplaninaukojimasuizviralerijekeMorava,Aksij,StrimoniNest.NajugujegraničilasgrčkomTesalijom,aizaNestasTracijomtezauzimalauskipriobalnipojasuzEgejdoHelesponta.PristupMakedoniji ograničivale su riječnedoline.Barbarskaplemena izMezije iTracijenajčešćesuprodiralapodolinamaMorave,Aksija,StrimonaiNesta.UdobaGajaMarija to su uglavnom bili Skordisci i Besani. Na jugu je jedini prohodan putizmeđu Makedonije i Tesalije vodio dolinom Tempe. Prvobitni su stanovnicivjerojatno bili germansko-keltskog podrijetla. U brojnim najezdama tijekomstoljeća starosjedioci su se miješali s narodima dorskog, tračkog i ilirskogpodrijetla. Dugo je bila prirodnim preprekama podijeljena na državice koje sumeđusobno ratovale, a ujedinili su je kraljevi koji su vladali prije Filipa II.On injegovsinAleksandarVelikistvorilisumoćnudržavu.NakonAleksandrovesmrti,Makedonija je najprije iscrpljena u borbama za prijestolje, a zatim se sukobila sRimom.Posljednjegkralja,Perzeja,poraziojeEmilijePaul167.g.pr.Kr.Rimljaninisu uspjeli od Makedonije napraviti samostalnu republiku, pa je 146. g. pr. Kr.nevoljkouključenauRimskoCarstvokojeseširiloprovincijama.Malaca(Malaka)Grad,danasMalagauŠpanjolskoj.Mamilijeva komisija Poseban sud koji je osnovao pučki tribun Gaj Mamilije

Limetan 109. g. pr. Kr. Bio je ovlašten da propita odnose između Jugurte izNumidijeinekihRimljana,osobitomagistrata.maniplaStarataktičkajedinicaurimskojlegiji.Imalajesamodvijecenturije,au

dobaGajaMarijabila jepremalenazasukobesvojskamaskojimajeRimpočeoratovati,pajujeMarijeukinuo.manumisijaČinoslobađanjaroba.Doslovnoznačenje je»puštanje izruke«.Kad

jegospodarbio rimskigrađanin,manumisija je sama robudavalaprava rimskoggrađanina te je uzimao ime svojega bivšeg gospodara, dodajući ga svojemropskomkaocognomen. Rob jemogao biti oslobođen na više načina – otkupomvlastitim novcem, posebnim potezom gospodara u povodu nekoga važnogdogađaja, primjerice punoljetnosti, nakon dogovorena broja godina služenja, ilioporučno. Iako je rob na neki način postao jednak gospodaru, zapravo jemoraoostati gospodarev podanik, osim ako to nije izričito poništeno. Mogućnosti zapolitičko napredovanje bile su neznatne jer je po zakonu postao pripadnikomjednogaoddva(odukupnočetiri)gradskaplemena–eskvilinskogilisuburskog–pa je njegov glas bio bezvrijedan na plemenskim izborima.Najčešće je bio jakosiromašan te nije ulazio ni u jednuod pet klasa, dakle nijemogaoglasovati ni ucenturijatskim skupštinama. Međutim, većini je robova rimsko građansko pravo

bilojakoprivlačno,neizosobnihrazlogavećzbogpotomaka.Kadajerobjednommanumisijom oslobođen, do kraja životamorao je nositi kupastu kapicu koja sezvalaKapaslobode.MarkomaniJedanodtrinarodakojisu120.g.pr.Kr.pošliuseobugermanskih

plemena. Bili su Kelti u bliskim vezama s Bojanima iz Bohemije, a izvorno suživjeli na izvoru rijeke Albis. Godine 113. pr. Kr. priključili su se Cimbrima iTeutoncimausedmogodišnjemlutanju.Maržani Jedan od najvažnijih italskih naroda. Maržani su živjeli kod jezera

Fucine koje je bilo njihovo, a proširili su se po visokim Apeninima i držaliplaninskeprijevojenazapadnoj,daklerimskojstrani.Njihovapovijestpokazujedasu uvijek bili odaniRimu, pa nisu pristupili ni Samnićanima niHanibalu.Bili sujakoratoborni,bogatiibrojni,vrlosuranousvojililatinskijezik.GlavnigradbiojeMaruvij,adrugiivažnijigrad,AlbaFucens,biojelatinskakolonijaslatinskimpravimakojujeRimpostavionanjihovupodručju.Maržanisuštovalizmijeibilisupoznatikaokrotiteljizmija.Marsova poljana (CampusMartius) Sjeverno od Servijevih zidina, na jugu

graniči s Kapitolom i na istoku s brdom Pincianom. Ostali se dio nalazio ugolemom zavoju rijeke Tiber. Na Marsovoj su poljani vojske u taboru čekalepovratakimperatorastrijumfalnogmimohoda,tujevojskavježbalaiodržavalesuse vježbe za mlade vojnike, na njoj su bile staje za konje koji su sudjelovali uutrkama kočija, održavala se skupština comitia centuriata, a povrtnjaci su semiješali s javnim parkovima. Via lata (Via Flaminia) prelazila je sjeverno prekoMarsovepoljane.MartaSirijskaproročicakojajeprorekladaćeGajMarijesedamputabitirimski

konzul.OdnjegajedobilaobećanjedaćejeodvestiuRim,pajeunjegovojkućikao gošća živjela do smrti. Redovito je sablažnjivala građane pojavljujući se ugrimiznojnosiljci.Bilasamslobodnadaproširimnjezinoproročanstvo,pauovojknjizionakažedaćeMarijevnećakbitivećiRimljaninodnjega,atosamučinilakakobidogađajiusljedećojknjizibililogičnijiirazumljiviji.Masilija DanasMarseilles. Prekrasna morska luka u južnoj Galiji s onu stranu

Alpa,nedalekoodušćarijekeRodan,utemeljenakaogrčkakolonijaoko600.g.pr.Kr.Stanovnike su zvaliMasiljani, a oni suubrzouspostavili trgovačke i kulturneveze s Galijom te potaknuli heleniziranje galskih plemena koja su živjela uztrgovačke putove. Najviše su utjecali na Volke Tektosage iz Toloze, Ligure izNicejeilukeHerculisMonoecus(danasNicaiMonako)tenanarodekojisuživjeliu donjem toku rijekeRodan.Masiljani suGalima donijeli vinovu lozu imasline.Brzo su shvatili značenje Rima, pa su u drugom punskom ratu bili na njegovojstrani.PožalilisusenakrvoločneSaluveizzapadneLigurije,paje122.g.pr.Kr.uslijedio slavni galski vojni pohodGnejaDomicijaAhenobarba nakon kojega jeosnovanaGalijasonustranuAlpa.

MauretanijaDanasMaroko.UdobaGajaMarijakrajnji zapad sjeverneAfrike.RijekaMuluhabilajegranicaizmeđuNumidijeiMauretanije,oko960kmzapadnoodCirte.StanovnikesuzvaliMaurima,aporasisubiliBerberi.GlavnigradbiojeTingis (danasTanger). Imali sukraljeve.Kada jeGajMarije ratovaos Jugurtom,kraljjebioBokh.Mediolanum(Mediolan)GradusjevernojItaliji,danasMilano.mentula,mentulae(mn.)Lat.opscenariječzapenis.mentulamcaco»Seremtisenakurac!«merdaLat.opscenariječ–govno,priježivotinjskinegoljudskiizmet.Metela Kalva Sestra Lucija Cecilija Metela Dalmatika, pontifexa maximusa, i

KvintaCecilijaMetelaNumidskog.UdalasezaLucijaLicinijaLukula,majkabraćeLukul.Rijetkaženasvojegadobakojasespominjeuantičkim izvorima.Naglasuzbogljubavnikaiznižihklasaisablažnjivihpreljuba.mini,mimus Isprva grčki igrokaz. Najveće pristaše stekao je u Rimu, pa mu

nakontrećegstoljećapr.Kr.popularnostneprestanoraste.Glumciu tragedijamaikomedijamanosilisumaskeipoštivalistrogenaglaskeimetrikuizvornogteksta,aglumciumirnimanisunosilimasketesurazvilitehnikukojubismodanasnazvaliimprovizacijom.Rasporedzapletaisituacijabiojezadan,aliizvedbeglumacanisuse oslanjale na upamćene dijaloge.Mim je za ljubitelja pravog teatra tragedije ikomedije bio vulgaran, prostački, to je bilo loše kazalište i još štošta, ali zboggolemepopularnostinarimskimigramapolakojeistisnuoformalnudramu.Mimisusigurnobilijakosmiješni.Činisedajepreživiouzadanimlikovimacommediedell'arte, primjerice karirani kostim Harlekina podsjeća na centunculus lude izmirna.minim Svijetlocrven pigment kojim je zapovjednik koji je išao u trijumfalnom

mimohodu bojio lice, čini se zbog toga da izgledom podsjeća na kip JupiteraOptimusaMaximusakojijeimaoliceodterakote.Mitridat Tradicionalno ime kraljeva Ponta. Šest kraljeva Ponta zvali su se

Mitridat,aposljednjijebionajvećiodsvih.KraljevskakućaMitridatatvrdilajedapotječeod starih iranskihkraljeva,posebiceodDarijaVelikog, aliosobekoje suprikazanenaprekrasnimkovanicamaizPontasugermansko-tračkogpodrijetla.modius,modii(mn.)Rimskamjerazažito.Jedanmodijimaoje6kg.MonsGenavaPrijevoj.NeznamkakosuRimljanitočnozvalidanašnjiplaninski

prijevojMont-Genevre koji je vodio od izvora Dore Riparije u Italiji do izvoraDurance u Francuskoj. Slobodno sam latinizirala suvremen francuski naziv,sukladnonazivimazaalpskeprijevojejersenalazinaViiEmilijiDomiciji.MosaRijeka,danasMeuse(nizozemskiMaas).MoselaRijeka,danasMoselle.MuluhaRijeka,danasMoulouyauMaroku.MutulRijekausrednjojNumidiji.Jošseuvijekraspravljaotomegdjesetarijeka

nalazila.Kodmene je to pritok rijekeBagradas, a to samnašla uAtlasuklasičnepovijesti(uredioRichardJ.A.Talbert).MutinaGrad,danasModenauItaliji.nadimak,lat.cognomen,cognomina(mn.)Drugoimerimskihmuškaracakojisu

sehtjelirazlikovatiodsvojihimenjakaiprezimenjaka.Unekimobiteljimabilojenužno, primjerice, Kvint Cecilije Metel Pobožni, Scipion Nazika! Najčešće seukazivalo na tjelesno ili duševno obilježje (klempave uši, ravni tabani, grba), iliveliki podvig, recimo Ceciliji Meteli imali su nadimak Dalmatik, Balearik,Numidski.Mnogisubilisarkastičniivrlodomišljati.namjesnik Konzul ili pretor, prokonzul ili propretor koji je – najčešće godinu

dana–upravljaoprovincijomuimesenatainarodarimskog.Njegovimperium semijenjao, iako je za boravka u provinciji bio nedodirljiv vladar. Odgovoran zaobranu,administraciju,ubiranjeporezainametatejošmnogodrugoga.Narbo(Narbon)GraduGaliji,danasNarbonneuFrancuskoj.narodSvirimskigrađanikojinisučlanovisenata–patricijiiplebejci,siromasii

prvistalež.Neapol Grad, danas Napulj. Bio je jedna od najvećih i najuspješnijih grčkih

kolonija u južnoj Italiji. Pod rimskom je vlašću od kraja četvrtog stoljeća pr.Kr.Kada jeHanibal počeo stvarati probleme,Neapol jemudro ostao odanRimu, panijeostaobezzemlje.UdobaRepublikepunomanjevažnalukaodPuteola,aliipakjenapredovala.nektarPićebogova.Činisedasepravioodmeda.nefasLat.grijeh,bezbožnost,nepravda.Nemausus (Nemauz) Grad u Galiji, danas Nimes u Francuskoj. Nalazi se na

zapadnoj strani slanih močvara u delti Rodana, a od vremena Gneja DomicijaAhenobarba (oko120.g. pr.Kr.) cestompovezan sgradomArelatomna istočnojstrani delte. GajMarije je temeljito obnovio taj put dok je 104. g. pr. Kr. čekaoGermane.nemoLat.nitkoiništa.Nikomedes (Nikomed) Ime kraljeva Bitinije. Postojala su tri ili četiri kralja

Nikomeda,aznanstvenicisesporeotomekolikoihjetočnobilo.nomen, nomina (mn.) Ime obitelji ili roda. Kornelije, Julije, Domicije, Livije,

Marije,Marcije,Sulpicijeitd.bilasuimenarodova.NorikDanasistočniTirolislovenskeAlpe.StanovnikesuzvaliTaurisci,abilisu

Kelti.GlavnonaseljebilajeNoreja.nosiljkaBilajenatkrivenaiimalajenožicenakojimajestajalakadbijespustili

natlo.Sobjejestraneimalavodoravnedržačekojisustršaliisprediizanje.Nosiloju je četiri do osam ljudi, držeći je za nosače. To je bio spor, ali najudobnijiprijevozuantičkomsvijetu.

NumancijaGradićsčetiri tisućeKeltibera,nagornjemtokurijekeDujeiBližojHispaniji. Uspješno se odupirao rimskim vojskama, počevši od Katona Cenzora,195. g. pr. Kr., pa do HostilijaMancina 137. g. pr. Kr. A onda je 135. g. pr. Kr.Scipion Emilijan zadužen da ga pokori i tomu je uspjelo nakon opsade koja jetrajalaosammjeseci.JugurtaizNumidije,GajMarije,PublijeRutilijeRufiKvintCecilijeMetelNumidskibilisuustožeruScipionaEmilijana.Kadsegradnakrajupredao,ScipionEmilijandoslovnogajesravniosazemljom,pogubioilirastjeraostanovnike i iskoristio ga kao primjer drugim Keltiberima da im pokaže da nemogupobijeditiRim.numen,numina (mn.)Doslovno»božanstvo« (ali i»klimanjeglavom«).Numen

jeriječkojomseslužesuvremeniznanstvenici,anisuseslužilinjomeRimljani,zaneobičnubestjelesnupriroduizvornihitalskihirimskihbogova.Moždaihjeboljenazvatiduhovnasila.Tistaribogovibilesusilekojesuupravljalesvime,odkišeivjetradokućnogapraga,odpravilnogpostavljanjagraničnikadoonogaštodanaszovemo sreća. Riječ s kojom se danas najčešće opisuju je »numinozan«.U dobaRepublike, kad je grčki utjecaj postao stvar kulturnog ugleda, mnogi izvorninuminoznibogovidobilisuime,spol,pailik,aliozbiljnobismopodcijeniliRimkadbismorimskuvjerunazvalikrižancemiiskvarenomgrčkomvjerom.Zarazlikuodgrčke, rimska jevjerabilauskopovezanasa svimrazinamavlasti i jednobezdrugoganijemogloopstati.Topotječejošodrimskihkraljeva,kadsusvibogovibilinuminozni,izadržalosesvedokkršćanstvokojesunametnulicareviinjihovdvor nije potkopalo staru vjeru rimske države. U dobaGajaMarija, davno prijenegoštojedržavnavjerapočelaslabiti,čaksuinajbistrijiionikojisenisudržaliuobičajenihpravilaRimljanistrogopoštivalivjerskapravila,paiGajMarijeiGajJulijeCezar diktator. Ti suRimljani, vjerojatno zbog tog numinoznog čimbenikavjere,bilijakopraznovjerni.NumidijaAntičkadržavausredišnjojsjevernojAfricikojaseprostiralanazapad,

jugiistokodKartage,poslijerimskeprovincijeAfrike.Prvobitnostanovništvobilisu Berberi, a živjeli su polunomadskim životom. Nakon pada Kartage Rim iScipionipodržalisuosnivanjekraljevskedinastije,aosnivačjebiokraljMasinisa.GlavnigradbiojeCirta.oakum Grubo povezano vlakno, u antici od vunastih sjemenaka, javorova

»pamuka«iligrubihvlakanalana.Katkadseupotrebljavalozabrtvljenje,anajčešćezastijenjusvjetiljkama.oppidumUovojknjizitojeutvrđenonaselje,najčešćenavrhubrda,izkojegase

štitilo zemljište ispod njega.Rabimga za utvrde uGaliji čiji su stanovnici nosilidugukosu.opusincertumNesigurnagradnja–nazivzbognepravilnogizgledatakograđenih

zidina,najstarijiodnekolikonačinanakojesuRimljanigradilizidine.Fasadaod

nepravilna manjeg kamenja, povezana žbukom, s unutarnjom šupljinom koja jeispunjena žbukom od crnog karbida i vapnenca pomiješanih s tucanikom(caementd).Postojedokazidasuzidinetakograđenejošod200.g.pr.Kr.UdobaGajaMarija,drugadva,kasnijanačinagradnjejošnisuuspjelazamijenitiovaj.ordoZaRimljanedruštvenaskupinaistogobiteljskogpodrijetlaibogatstva.oskički jezik Jezik Samnićana, Lukanaca, Frentanaca, Apuljaca, Brutijana i

KampanacanaApeninskompoluotoku.Srodanlatinskom,aliirazličitodnjega.U doba GajaMarija živ i rasprostranjen jezik. Pravi Rimljani prezirali su one

kojimajebiomaterinski.oslobođenikOslobođenrob.Iakojebioslobodan(aakojenjegovbivšigospodar

bio rimski građanin, i on bi bio rimski građanin), ostao je pod zaštitom bivšegagospodara,audobaGajaMarijarijetkojemogaoglasovatijerjepripadaojednomoddvagradskaplemena–suburskogilieskvilinskog.Ponekadseslobodnjak,kojijebio iznimnosposoban ilibezobziran,mogao jakoobogatiti ipostatimoćan,paondaiglasovatikaopripadnikklase.OstijaLukanajbližaRimu,naušćurijekeTiber.Uranoj rimskojpovijesti tusu

bileslanemočvareizkojihsevadilanajbolja,moždajedina,sol.UdobaRepublikejeutvrđengrad,aupunskimratovimapostajerimskompomorskombazom.Zbogproblema s nanosima i sprudovimaOstija nikad nije bila dobra luka, ali ipak jeimalavelikpromet.ZbogbrzaimuljevitaTiberasamosunajmanjebrodicemogleplovitidoRima,paserobaizvelikihisrednjihbrodovaiskrcavalauOstijiislalauRim na teglenicama. Tu su bile žitnice. Imala je svojega kvestora, zadužena zaistovariprijevozžitaizaubiranjeporezaicarina.PadusRijekaPad,danasPousjevernojItaliji.Pamfilija Dio južne obaleMale Azije između Licije (nasuprot Rodu) i Cilicije

(nasuprotCipru).VisokaplaninaTaurstrmoglavljujeseumore,paimakrševituinepristupačnuobalu.Zaleđejeprekrivenogustimborovimšumama,alikrajjebiojako siromašan, stanovništvo nije imalo od čega živjeti, pa im je zbog toganajunosnijebilobavitisegusarstvom.papyrus Od debelih stabljika egipatskog močvarnog papyrusa izrađivao se na

mukotrpan i vrlo domišljat način papir. U velikim se količinama mogao dobitiupravo samo od egipatskog papyrusa. Nije poznato kada se papyrus počeoprerađivatiupapir,aličinisedanijebiouširojuporabiprijeprvogPtolemeja,oko322,g.pr.Kr.Neupitnojedajesvevećauporabapapirakaomaterijalazapisanjenakon trećeg stoljeća pr.Kr. najveći prinos pismenosti u staromvijeku. Postupakkoji je izumio Rimljanin Fanije (vidi Fanijev papir) oko 150. g. pr. Kr. zapoboljšanje kakvoće papira omogućio je lakšu njegovu dostupnost, pa je bio jošjeftiniji.PeligniNarodusredištuApeninskogpoluotoka,savezniciMaržanaiSabinjana.

pergament Kad je kralj Ptolemej V. Epifanije od Egipta oko 190. g. pr. Kr.zabranioizvozpapiraizEgipta,došlojedovelikenestašiceprikladnogmaterijalaza pisanje, pa je u azijskom Pergamu ubrzo usavršen proces za proizvodnjunadomjestkazapapirkoji jepostaopoznatkaovellum, odnosnopergament.Kožamladih životinja, osobito janjadi, ispirana je, pomno ostrugana i zatim ulaštenaplovućcem i kredom. Međutim, papyrus se opet pojavio na svjetskom tržištu, aproizvodnjapergamentauPergamunijemoglaistisnutipapirodpapyrusajerjebioskupljiisporijeseizrađivao.Rabiosezadokumentekojisubilitolikovažnidasutrebalitrajati»vječno«.prijevojBrenNazivpotječeodprvogaoddvakeltskavođekojisusezvaliBren

(vidi Bren [1]), a koji je preko njega upao u Italiju, ili od pripadnika keltskogplemenakojisusezvaliBreni,aživjelisunaAlpamakodtogprijevoja.NajnižiodalpskihprijevojazaItalijupratiojetokrijekeIzare,pritokeAteze.Rijetkoserabiojerjezemljasjevernoodnjegabilanepristupačna.prijevojSalasDanasdvaprijevoja,MaliiVelikisv.Bernard.Patavij Danas Padova u sjevernoj Italiji. Grad u italskoj Galiji koji se najbrže

razvioibionajbogatiji.paterfamiliasGlavaobitelji,mogaoječinitištojehtiosčlanovimasvojeobitelji,

atojepravobiločvrstozaštićenozakonimarimskedržave.PatraGrad,danasPatrainaPeloponezuuGrčkoj.Nalazio se izvanKorintskog

zaljeva,najužnojobaliPeloponeza,zbogvjetrovaimorskihstrujaprirodniprolazzamoreplovcekojisuuGrčkudolaziliizTarentailisaSicilije.patriciji Izvorna rimska aristokracija, ugledni građani i prije rimskih kraljeva

koji su trajno zadržali svoj obiteljski naslov i ugled, nedostupan plebejcima makolikokonzulaimaliusvojimobiteljima.AlisrazvojemRepublikeirastommoćiplebejaca razmjerno njihovu bogatstvu, patriciji su gubili posebna prava ipovlastice, a u doba Gaja Marija često su čak donekle siromašni u usporedbi sobiteljimaplebejskoga podrijetla.U antici nisu svi patricijski rodovi bili jednakostari:JulijevciiFabijevcisupoložajpatricijasigurnoimalinekolikostoljećaprijeKlaudijevaca. Patriciji su brak sklapali na posebnoj ceremoniji koja se zvalaconfarreatio,biojedoživotan,apatricijskeženenikadanisuimaleonakvuslobodukakvu su uživale plebejke. Neke svećeničke dužnosti mogli su obnašati samopatriciji,rexsacrorumi flamenDialis,anekisenatorskipoložajibili sučuvanizapatricije,interrexiprincepssenatus.UdobaGajaMarijasamosunekepatricijskeobitelji redovito davale senatore (ali ne i konzule): Emilijevci, Klaudijevci,Kornelijevci, Fabijevci (ali samo usvojenjem), Julijevci, Manlijevci, Papirijevci,Pinarijevci,Postumijevci,Sergijevci,Servilijevci,SulpicijevciiValerijevci.patron,patronus Društvo u Rimskoj republici bilo je organizirano po sustavu

zaštitnikaipodanika.IakomoždanajmanjipoduzetniciiobičniradniciuRimunisuuvijekulaziliutajsustav,ipakjeprevladavaousvimdruštvenimslojevima.Patron

jesvojimpodanicima(vidiklijent)nudiozaštituiusluge.pedagog,paedagogusUčiteljmaledjece,zaduženzaosnovnuizobrazbu,čitanje,

pisanjeiračunanje.Najčešćerobilioslobođenik,živiojesobitelji,ponarodnostiupraviluGrk,aliodnjegaseočekivalodapoučavanalatinskomigrčkom.PeloponezPoluotokkojijeimedobiopoPelopu,sinuTantalovu.JužnidioGrčke

kojijesazaleđempovezanuskimgrlom,Korintskimkanalom.UdobaGajaMarija,Peloponez je nevažan i slabo nastanjen, kao i zalede, a stanovnici su radijedobrovoljnoprodavaniurobljenegodačamekodkuće.Penati, lat. di Penates Kućni bogovi. Među najstarijim i numinoznim rimskim

božanstvima(vidinumeri), Penati {Penates) su štovani u svakom rimskomdomu,zajedno s Vestom (božicom ognjišta) i Larima (Lares familiares), posebnimobiteljskim predstavnicima Lara. Kao i Lari, Penati su prikazivani kao mladići,najčešćebrončanimkipićima.PenatespubliciIzvornodržavnidiPenateskojisubilizaštitnicirimskedržave.U

dobaRepublike,Penatespublicištovanisukaozaštitnicijavnihdobara,daklebilisuzaštitnicidržavnogblagostanjaiplatežnemoći.peripatetik Sljedbenik filozofske škole koju je osnovao Aristotel, a razvio

njegov učenik Teofrast. Nažalost, Teofrastove nasljednike nisu zanimaliAristotelovispisi,pasujediniprimjeraknjegovihdjeladaliNelejuizScepsisakojiih je odnio u Scepsis (grad u Troadi) i ostavio u svojem podrumu u kojemu suzaboravljeniležali150godina.Nazivperipatetikdobilisusljedbeniciteškolezbognatkrivena šetališta unutar škole po kojemu su šetali i raspravljali. U doba GajaMarija filozofija je bila na lošem glasu jer je izgubila širinu Aristotelovazanimanja,okrenulaseknjiževnosti,književnojkritici,pisanjunetočnihbiografijakićenimstilomimoralnimpitanjima.Pesinunt Gradić u istočnoj Frigiji, poznat po svetištu i proročištu posvećenu

božiciCybele,velikojmajcikojaseiuRimuštujekaoMagnamater(Velikamajka).phaleraeOvalni, izrezbarensrebrniilizlatnidisk,promjeraoko75do100mm.

Najprije su ih nosili rimski vitezovi kao znamenje, simbole časti i s njima kitilisvojekonje.UdobasrednjeRepubliketosuvojniordenizakonjicu,aliudobaGajaMarija i ordenzapješadiju.Phalerae koji je dobio vojnik bio je u nizu od devetkomada(potriutrireda),nanizanihnakožnojvrpcikojasenosilaprekokošuljeilicuirassa(oklopa).Picen,Picenum Pokrajinana istočnoj obaliApeninskogpoluotoka, otprilikena

listunjegovečizme.NazapadujegraničilasvisokimApeninima,nasjeverujebilaUmbrija, a na jugu i zapadu Samnij. Kako je zauzimala veći dio obale Jadrana,imalajedvijeprometneluke,AnconuiFirmumpicenum.Najvažnijigraduzaleđuiglavno središte bio je Asculum picenum. Stanovništvo je izvorno italskoga iilirskogroda,ali tijekomnavaleprvogavođeBrenamnogisuseKeltinastaniliuPicenuipomiješalisdomaćimstanovništvom.UdobaGajaMarijaPicencijancisu

bilitemeljitopomiješanisKeltima,osobitonasjeveru.pilum, pila (mn.) Rimsko pješačko koplje, usavršio ga jeGajMarije. Imalo je

vrlo malu i oštru željeznu glavu i otprilike metar dug drven nosač na koji senastavljao drugi drven dio, prilagođen lakšem držanju. Marije ga je usavršiooslabivši spoj željezna i drvena dijela, pa bi se, kad bi udarilo o štit ili tlo,prepolovilodaganeprijateljinemoguupotrijebiti.Alirimskisumajstoriulegijimoglivrlobrzopopravititeprelomljenepilume.Pisae(Piza)GraduEtruriji,danasPišauItaliji.PlacencijaGrad,danasPiacenzausjevernojItaliji.Jedanodnajvećihinajvažnijih

gradovauitalskojGaliji,kolonijaslatinskimpravimaod218.g.pr.Kr.Značenjemu naglo raste kada je cenzorMarko Emilije Skaurprinceps senatus

narediogradnjudobrecesteodtirenskeobalekrozDertonu,PlacencijuidolinomrijekePadus.plebeius(plebs)Svi rimskigrađanikoji nisubili patriciji bili suplebejci, dakle

pripadalisuplebsu.UdobaraneRepublikeplebejacnijemogaopostatisvećenikom,kurulskim magistratom, pa ni senatorom. To nije dugo trajalo – isključivepatricijskeustanovepadale supodnasrtajimaplebejaca,pa jeudobaGajaMarijavrlomalibrojnevažnihpoložajabio čuvan samozapatricije.Plebejci su stvorilinovoplemstvokakobisenjihovinajistaknutijipripadnicirazlikovaliodostalih,pasu onoga koji je postao konzulom zvali nobilis (plemić), a svi njegovi izravnipotomcitakođersubiliplemenitogroda.plebiscit Strogo govoreći, zakon koji se donosio u plebejskoj skupštini nije se

zvaolex,tj.zakon,negoplebiscitum(odatlesuvremenariječ»plebiscit«).VrloranoupovijestiRepublikeplebiscitisuimalisnaguzakona,akadje287.g.pr.Kr.uvedenlex Hortensia, postali su formalnim dokumentom. Nakon toga nije bilo gotovonikakvezakonskerazlike izmeđuplebiscituma i lexa.UdobaGajaMarijagotovosvisupravničinovnicikojisubilizaduženizaurezivanjezakonanaploče,kakobisesačuvalizapotomstvo,zaboravilinavestijesuliurezalipravilexiliplebiscitum.Onisuihjednostavnoshvaćalikaozakone.pleme, tribus U doba raneRepublike tribus za Rimljane više ne znači narodna

nego politička skupina koja je služila samo državi. Bilo je ukupno trideset petplemena–tridesetjednoseoskoičetirigradska.Šesnaestprastarihplemenaimalojeimenapopatricijskimrodovima,daklebilisugrađanipripadnicitihplemena,ilisu isprva živjeli na zemljištu u vlasništvu patricijskih obitelji. U ranoj i srednjojRepublici,kadserimskopodručjenaApeninskompoluotokupočeloširiti,stvorenasu nova plemena kako bi se u politički život uključili novi građani. I kolonijerimskihgrađanabilesujezgrenovihplemena.ČetirigradskaplemenanavodnojestvoriokraljServijeTulije,iakosečinidasunastalaposlije,udobaraneRepublike.Posljednjeplemestvorenoje241.g.pr.Kr.Svipripadniciplemenaimalisupravoglasa na plemenskoj skupštini, ali taj je glas bio nevažan.Najprije su se zbrajali

glasovi iz plemena, a onda bi pleme, kao cjelina, dalo svoj glas. Dakle, naplemenskimskupštinamagolembrojgrađanaizgradskihplemenanijeImaoutjecajnarezultatglasovanjajerjebilotridesetjednoseoskoplemekojejeimalopojedanglas, čak i ako bi samo dva pripadnika pojedinog plemena pristupila glasovanju.Pripadnici seoskih plemena nisu živjeli u graduRimu, a gotovo su svi senatori ivitezovipripadaliseoskim(odličnim)plemenima.Poluks»zaboravljenblizanac«,Kastorovbratšakač,jednoodčetverodjecekoje

jekraljTindrejimaosLedom.Bilisurođeniistodobno.DvojejezačeoTindrej,advojeZeuskojijeulikulabudaobljubioLedu.KastoriHelenapripalisuZeusu,aPoluks (Polydeukes) i Klitemnestra Tindreju. Osuđen je da se spominje nakonsvojegabrata,ačestojeprešućivan.RimljanisuhramKastoraiPoluksanaForumuRomanumuzvalisamo»Kastorov«.Pomeriun (pomerij) Zaziđe i predziđe grada Rima, prazan pojas posvećene

zemlje s obiju strana gradskih zidina. Označen kamenjem koje se zvalo cippi, anavodnogajeodrediokraljServijeTulije,nijesemijenjalosvedovremenaSulediktatora.PomeriumnijetočnopratioServijevezidine,panijesigurnodajezidinesagradiokraljServijeTulijekojibisezacijelopobrinuodazidinepratepomerium.OkruživaojecijelidrevniRomulovgradnaPalatinu,alineiAventinnitiKapitol.Popredaji sedržalodapomeriummožepovećati samoonaj tko je znatnouvećaopodručjeRima.Uvjerskomsmislu,Rimsenalaziounutarpomeriuma,asveizvannjegabilojepukorimskopodručje.ponsLat.most.pontifexNalatinskomjezikusvećenik.Mnogifilolozimisledajeunajranijedoba

Rima pontifex bio graditelj mostova jer su svećenici nadgledali gradnju svihgrađevina. Ali u doba Republike pontifex je bio poseban svećenik, imao je svojkolegijibiovjerskisavjetnikrimskihmagistratajerjerimskomvjeromupravljaladržava.Isprvasusvipontifeximoralibitipatriciji,ali300.g.pr.Kr.lexOgulnia jepropisaodapolovicačlanovakolegijamorajubitiplebejci.pontifexmaximusGlavardržavnevjereinajvišisvećenik.Činisedajesmišljenu

ranojRepublici,nadomišljatrimskinačin–kakobisezaobišlapreprekaidasenedižeprevišebukejerjerexsacrorum(naslovkojisunosilirimskikraljevi)postaovrhovnim svećenikom.Umjesto da uznemire javnost i ukinu rexa sacrorum, novivladariRima,utjelovljeniudržavi,jednostavnosustvorilinovogpontifexakojijepouloziipoložajunadvisiorexasacrorum.Nazvalisuga.pontifexmaximusibiojebiran, a ne nametnut, kako bi se istaknuo njegov državni položaj. Isprva jevjerojatnomoraobitipatricij,aliusrednjojRepublicizacijelojebioplebejac.Bioje nadređen svim članovima raznih svećeničkih kolegija, pontifexima, augurima,fecijalima,drugimnižimsvećenicimaivestalkama.UdobaRepublikeboraviojeunajvažnijemdomusu publicusu, kući u državnom vlasništvu koju je ipak dijelio svestalkama.Njegovslužbenistožer(imaojeznačenjehrama)biojeumalojstaroj

RegijinaForumuRomanumu.PopulonijaLučkigradnazapadnoj,tirenskojobaliApeninskogpoluotoka.porticus Portik, trijem, natkrivena kolonada u obliku duge i ravne arkade ili

četverokut koji je okruživao dvorište (peristil) najčešće je mjesto za sklapanjejavnih i trgovačkih poslova. Porticus Margaritaria na vrhu Foruma Romanumanazvan je po trgovcima biserima koji su tu imali prodavaonice. U PorticusMetellina uz hram Jupitera Statora na Marsovoj poljani bili su smješteni uredicenzoraimnogiposlovniuredi,uPorticusMinucia,kodCircusaFlaminiusa,urediedilazaduženihzapodjelubesplatnažita,auzPorticusAemilia,koji jegledaonadokoverimskeluke,uredesuimalitrgovciuvoznomiizvoznomrobom.praefectusfabrum»nadglednikradnika iobrtnika«.Najvažnijičovjekurimskoj

vojsci zapravo nije pripadao vojsci, bio je civil kojemu je zapovjednik dodijeliopoložaj praefectusa fabrum. Bio je odgovoran za cjelokupnu opremu i opskrbuvojske, od stoke i hrane za nju do ljudi i hrane za njih. Sklapao je ugovore strgovcimazanabavuopremeiopskrbe,pajebiojakomoćanimogaoseobogatitiakonijebiočastančovjek.praenomen,praenomina(mn.)PravoimeRimljanina.Maloihseupotrebljavalo,

moždanajvišedvadesetudobaGajaMarija,apolovicaodnjihbilasuvrlorijetka.Svaki je rod rabio samo nekapraenomina, pa je broj iskorištenih imena bio jošmanji.Suvremenipovjesničarpo imenu (praenomen)može saznati je li netkobiopravi pripadnik svojega roda. Primjerice, Julijevci su se služili samo imenima»Sekst«, »Gaj« i »Lucije«, pa ako se netko zvaoMarko Julije vjerojatnonije biopraviJulijevacpatricijskogroda.Licinijevcisuvoljeliimena»Publije«,»Marko«i»Lucije«,Pompejevci»Gnej«,»Kvint«i»Sekst«,Kornelijevci»Publije«i»Lucije«.Neke obitelji imale su praenomina koja su samo oni rabili. Tako je »Apije«pripadao samo Klaudijevcima, a »Mamercije« Emilijevcima Lepidima. Jedna odvelikih zagonetka za suvremene povjesničare je Lucije Klaudije koji je u kasnojRepublici bio rex sacrorum. »Lucije« nije praenomen Klaudijevaca, ali kako jesigurno bio patricij, Lucije Klaudije je morao biti pravi Klaudijevac. Po mojemmišljenju,postojaojeogranakrodaKlaudijevacakojijeimaopraenomen»Lucije«ikojijetradicionalnouvijekdržaopoložajrexasacrorum.pretor Ta je dužnost bila druga najstarija stuba na rimskom cursusu honorum

magistrata (osim položaja cenzora koji je nešto posebno).U ranojRepublici dvanajviša magistrata zvala su se pretori. Ali krajem četvrtog stoljeća pr. Kr. riječ»konzul«rabilasezatenajvišemagistrate.Uidućimdesetljećimapostojaojesamojedanpretor,atojesigurnobiopraetorurbanusjersepodužnostimoraobrinutizagradRim (pa sukonzulimogli slobodno ratovati).Godine242.pr.Kr. stvoren jedrugi pretor, praetor peregrinus. Ubrzo su osvojene prekomorske provincijekojima su trebali namjesnici, pa su 227. g. pr. Kr. stvorena još dva pretora, zaSiciliju iSardiniju.Godine197.pr.Kr.umjestočetiribilo ih je šest jer je trebalo

upravljati s dvije Hispanije. Nakon toga nisu stvarani novi pretori. U doba GajaMarijabrojpretoraustaljen jenašest.Moramrećidaseoko togavode rasprave.Danas postoje dvije škole povjesničara – jedni misle da je Sula kao diktatorpovećao broj pretora na osam, a drugi tvrde da ih je osam bilo u vrijeme braćeGrakho.Jasamsezadržalanabrojuodšestpretora.praetor peregrinus Prevela sam kao »pretor za strance« jer se bavio samo

sporovimaiparnicamaukojimabaremjednastrankanijebilarimskigrađanin.UdobaGajaMarijadijeliojepravdu,pajeobilaziocijeluItaliju,akatkadajeputovaojošdalje.BiojezaduženizasudskesporoveizmeđustranacaugraduRimu.praetorurbanusPrevelasamkao»gradskipretor«.UdobaGajaMarijadužnost

mujebilavezanagotovojedinouzsudskeprocese,biojeodgovoranzanadziranjepravosuđaisudovaugraduRimu.NjegovimperiumzavršavaojeosamkilometaraizvanRima,aizRimanijesmiobitiodsutanvišeoddesetdana.Akosuobakonzulabila izvan Rima, bio je najviši magistrat, pa je bio opunomoćen za sazivanjesjednicasenataipripremanjeobraneRimaakobidošlodonapada.Onjeodlučivaomoguliparničaridoćinasud,anajčešćejeodmahrješavaosporove, izvanpravasudskogprocesa.primus inter pares »prvi među jednakima«. To je bio poklik, uzrečica svih

Rimljanakojisusebavilipolitikom.Unjemujesažetasvrharimskihpolitičara–stajati ispred sebi jednakih. To znači da je morao imati sebi ravne, jednake porođenju, iskustvu, naobrazbi, obitelji, položaju, postignućima i dignitasu.Nepogrešivo ukazuje na činjenicu da rimski plemić nije želio postati kralj ilidiktator jer bi se tada izdignuo iznadostalih i nebi imao sebi ravne.Rimljani suobožavalinadmetanje.primuspilusCenturionnačeluvodećecenturijeuvodećojkohortirimskelegije,

daklenajvišicenturionutojlegiji.Tajječindobionakonnekolikopromaknuća,adržalisuganajsposobnijimucijelojlegiji.princeps senatus Najugledniji u senatu. Cenzori su birali senatora patricija

besprijekorne ispravnosti imorala koji je imao visokedignitas iauctoritas – zaobnašanjedužnostiprincepsasenatusa.Vjerojatno to nije bio doživotan naslov, aprovjeravao se svakih pet godina kada bi dva nova cenzora stupila na dužnost.MarkoEmilijeSkaurpostao je relativnomladprincepssenatus,vjerojatnodok jejošbiokonzul115.g.pr.Kr.Nijebilouobičajenoda sepostaneprinceps senatusprije izbora za cenzora (Skaur je za cenzora izabran tek 109. g. pr.Kr.), pa je tomjestodobiokaoiznimnupočast, ili je(kakodanaspovjesničarismatraju)115.g.pr.Kr.bionajvišisenatorpatricijsposobanzatajpoložaj.Skaurjenaslovzadržaodosmrti,a,kolikonamjepoznato,položajmunikadnijebioozbiljnougrožen.privatus Privatni građanin, ali u ovoj knjizi to je čovjek koji je član senata, ali

nemapoložajmagistrata.prokonzul Državni službenik s položajem konzula. Taj je imperium davan

konzulu pri kraju mandata od godinu dana kojemu je senat povjeravao vojnozapovjedništvoiliupravljanjeprovincijomuimesenatainarodarimskog.Mandatje trajao godinu dana, a često je bio produljen ako je bio u pohodu protivneporažena neprijatelja. Ako konzular nije mogao upravljati nepokornomprovincijomkojojjetrebaoprokonzul,anepropretor,poslalibipretorakojijetegodineimaomandationbidobioimperiumprokonzula.Imperiumprokonzulabioje ograničen na područje provincije ili zadatak, a gubio se u trenutku kad bi seprešaopomeriumgradaRima.proletariiDruginaziv zanajniži sloj rimskihgrađana, isto što icapitecensi ili

siromasi. Korijen riječi je proles, potomstvo, djeca u bezličnom smislu jer sunajsiromašnijigrađanijedinosvojudjecumoglidatiRimu.propretorDržavnislužbenikspoložajempretora.Tajjeimperiumdavanpretoru

koji je bio na dužnosti ili pretoru nakon isteka mandata, a davaomu je moć daupravljaprovincijomipopotrebivodirat.Kaoiimperiumprokonzula,propretorjegubio svoj imperium kad bi prekoračio pomerium Rima. Imao je manju moć odprokonzula,a imenovanjeakojenjegovaprovincijabilamirna.Dakle,mogaojevoditisamonametnutrat.Nijegasmioizazvati.provincija, lat.provincia Područjedužnostimagistrata ili promagistratakoji je

imao imperium. Ta je riječ označivala i mjesto obnašanja imperiuma, drugimriječimapodručjeiliposjedRimakojemujetrebaonamjesnik.UdobaGajaMarijasvesuserimskeprovincijenalazileizvanItalijeiitalskeGalije.pterigijKožnetrakekojesupadaleodpojasadokoljenakaokiltiodramenado

nadlaktica kao rukavi.Katkad je imao rese na krajevima. Tradicionalno obilježjevišihčasnikaizapovjednikarimskevojske,nisuganosiliobičnivojnici.Puteol Grad u Kampaniji, danas Pozzuoli. U doba Gaja Marija najvažnija i

najprometnija luka u Italiji. Njegove su tržnice nadmašile i Delos. Dobro uređengradsdobromupravom,iakovelikaluka,vrloprivlačankaoljetovalištezabogateRimljane.Najpoznatijagradskaobiteljbili suGranijikoji suvjerojatnoodržavalivezesGajemMarijemilatinskimgradomArpinom.Rea Silvija Kći Numitora, kralja Albe Longe u doba prije postanka Rima.

Numitora je s prijestolja zbacio mlađi brat Amulije, pa je Rea Silvija postalavestalkomkakonebiimaladjece.Ali,spaziojujebogMarstejujesilovao.Kadaje Amulije saznao da je trudna, strpao ju je u tamnicu, a blizance koje je rodilastavio u košaru od trske i bacio u Tiber. Košara je plovila do podnožja FicusaRuminalisa,svetesmokveuzkasnijeKakusovestubekojevodenaPalatin.Blizancejepronašlavučicaiothranilaihuobližnjojšpilji.SpasilisuihiodgojiliFaustulinjegova suprugaAkaLarencija.Blizanci,Romul iRemubili suAmulija i vratiliNumitoranaprijestoljeAlbeLonge.DrugoimeRejeSilvijejeJulija.RegiaDrevnagrađevinanaForumuRomanumu,neobičnaoblika,okrenutaprema

sjeveru.Unjojjebiouredpontifexamaximusaistožerkolegijapontifexa.Tojebioposvećenhram,imaojesvetišta,oltareiartefaktezanajstarijeinuminoznerimskebogove, Opsiconsivu, Vestu, Marsa svetih štitova i koplja (vidi numen). U njojjepontifexmaximusdržaosvojuarhivu.Tonikadanijebilonjegovoboravište,apopredajisevjerovalodajetubiodomNumePompilija,drugogakraljaRima.Rem Romulov blizanac. Pomogao Romulu utemeljiti naselje na Palatinu i

podignutizidine,aondagajeRomulubiojerjetezidinepreskočio.Činisedajeriječbilaosvojevrsnomsvetogrđu.repetundae Naknada štete. Do vremena Gaja Grakha nije se sudski progonilo

namjesnike provincija koji su zloupotrijebili svoj položaj za osobno bogaćenje.Postojalo je nekoliko posebnih sudova ili komisija za suđenje određenimnamjesnicima–itojebilosve.Članovitihranihposebnihsudova(quaestiones)bilisu samo senatori, pa su ubrzo postali predmetom izrugivanja jer suci i porotnicisenatori ne bi osudili sudrugove senatore namjesnike. A onda je 122. g. pr. Kr.ManijeAcilijeGlabro,vjernidrugGajaGrakha,doniolexAciliapremakojemusučlanovitrajnogsudazazlouporabupoložajabilivitezovi,austanovljenojeitijelood450vitezova iz kojega subirani porotnici.Godine106. pr.Kr.KvintServilijeCepionvratiojesvesudove,paitaj,senatu.Aondagaje101.g.pr.Kr.GajServilijeGlaucije vratio vitezovima i znatnopoboljšao čime je uspostavio standard za svesudove.Namapoznati slučajevi govore i o namjesnicima iz provincija koji su seobogatili,aličinisedaje,nakonštojedonesenlexAtilije122.g.pr.Kr.,tajsudbioovlaštenzasvaprotuzakonitabogaćenja.Građanidoušnicibilisunagrađeni,aonikojinisubiligrađaniiuspješnosupodignulioptužnicupredsudom,nagrađenisugrađanskimpravima.Republika Složenica od dvije riječi, res publico., dakle ono što čini narod kao

cjelinu,odnosnonačinvladavine.Danasriječ»republika«značiizabranuvlastkojanepriznajemonarhakaosebinadređena,alikadsuRimljaniuspostaviliRepubliku,vjerojatnojenisutakoshvaćali,iakojebilaalternativamonarhiji.rex sacrorum U doba Republike drugi po značenju pontifex u svećeničkoj

hijerarhiji.Mogao je biti patricij i bio je sputan brojnim zabranama kao iflamenDialis.retorika Govorničko umijeće od kojega su Grci i Rimljani napravili pravu

znanost. Pravi govornik izlagao je poštujući stroga pravila koja nisu propisivalasamo izlaganje riječima nego i tjelesne pokrete. U ranoj i srednjoj Republicipreziralisugrčkeučiteljeretorike,akatkadsuoničakbiliprognaniizRima.KatonCenzor bio je ljuti neprijatelj grčkih retora.Ali Scipionovi istomišljenici i druginaobraženirimskiplemićibilisegrkofili,pasusvladalirimskeprotivnikeiudobabraćeGrakhomlade su rimske plemiće poučavali grčki retori, a rimski su bili unemilosti.Postojeraznistiloviretorike.LucijeLicinijeKrasOratorvoliojeazijskistil, kićeniji i dramatičniji od atičkoga.Treba imati na umuda je publika koja se

okupila da sluša govornika, političara ili suca na sudu vrlo dobro poznavalaretoriku.Kritičkisugledaliislušalijersupoznavalipravilaitehnikeinijeihbilolakozadovoljiti.RhenusRijeka,danasRajna.UanticijebilaprirodnagranicaizmeđuGermanijei

germanskihplemenaiGalijeigalskihplemena.Široka,dubokaisnažna,pajenisumoglipremostiti.Rhodanus (Rodan) Rijeka, danas Rhone. U njezinoj velikoj i plodnoj dolini

živjela su keltska plemena Gala, vrlo rano pod utjecajem Rima. Nakon pohodaGneja Domicija Ahenobarba 122. i 121. g. pr. Kr., dolina Rodana sve do zemljeHeduanacaiAmbarapostajediorimskeprovincijeGalijesonustranuAlpa.RiaPlutarh(pišenagrčkom)kažedasemajkaKvintaSertorijazvalaRia,ali to

nije latinskoobiteljsko ime.Međutim, idanas je»Ria«»Marija«odmilja, a to jelatinsko obiteljsko ime, primjerice Gaja Marija. Kvint Sertorije je od početkasvojegavojnogaživotnogputabioprivrženGajuMariju,svedovremenakada jeMarijevoponašanjepostalonepodnošljivočakinjegovimnajodanijimpristašama,pasepitamotkudatozagonetnoimepomajci.Sertorije je,kažePlutarh,biojakoprivržensvojojmajci.ZaštoondanjegovamajkanebibilaMarija,Riaodmilja,ikrvnarođakinjaGajaMarija?Natajnačinrješavammnogapitanja.Kaospisateljicaromana, bila sam slobodna Sertorijevu majku učiniti krvnom rođakinjom GajaMarija.Alitojepukonagađanjejernepostojistvarandokaz.Rimska luka Rimljani su je jednostavno zvali Luka. To je bila obala Tibera

nizvodnoodPonsasubliciusa,tj.Drvenogmosta,nagradskojstranirijekenakojojsu izgrađeni dokovi i skladišta za prihvat teglenica i brodica koje su neprestanostizaleizOstije.RobakojusuiskrcaliuOstijitakojestizalauRim.RimskaselukanalazilaizvanServijevihzidinaibilajestiješnjenanauskompojasuriječneobalezbogaventinskihliticanakojimasubiladržavnaskladištažita.Romul Istaknuti blizanac (vidi Rem, Rea Silvija). Kada je podignuo grad na

Palatinu i ubio brata,Romul je okupiomuškarce iz grada i u usjeku između dvagrebenanaKapitoluosnovaoutočištezaokupljanjeizbjeglica,mahomkriminalaca.Žene za svoj grad nije mogao pronaći, pa je za gozbu pozvao sve stanovnikesabinjanskog naselja naKvirinalu, a onda im oteo žene. Nakon toga sabinjanskonaseljepostajedioRomulovagradakojisepočeoširiti,avlažna,tmurna,močvarnadolina izmeđuPalatina ibregovanasjeveroistokubila jenepristranopodručjenakojemusetrgovaloinakojemsuseodržavalijavniskupovi.PoslijejepoznatokaoForumRomanum.Romul je dugovladao.Aonda je jednogdanapošaou lovpoKozjimmočvarama naMarsovoj poljani i tu ga je zatekla strašna oluja, nije sevratiokući,pasepočelovjerovatidasugauzelibogoviiučinilibesmrtnim.rostraMnožinaod»rostrum«,kljunbrodaodbronce iliojačanehrastovine.Taj

opasan predmet stršao je ispred pramca, ispod vodene linije, a rabio se zaprobijanjeprotivničkihbrodova.Kada jekonzulGajMenije338.g. pr.Kr. napao

volštansku flotu u Ancijskom zaljevu, potpuno ih je potukao i zauvijek slomioVolske.Kakobiobilježiosvojupobjedu,skinuojekljunovesazarobljenihbrodovaistavioihnazidForuma,uzpodijzagovornikaukomiciju.Nakontogatajsepodijzoverostra.RusicadaLukaublizinigradaCirteuNumidiji.SabatiailiVadaSabatiaDanasSavona,lukanaligurijskojobali.SabinjaniNarodkoji jegovoriooskički i živio sjeverno i istočnoodRima,od

predgrađadovrhovaApenina,napodručjudrevnogputa solipremaJadranu,Viesalarie.Bilisupoznatipočestitosti,hrabrostiineovisnosti.NajvažnijigradovibilisuReata,NersijaiAmitern.SabisRijeka,danasSambreuFrancuskoj.sacro-sanctus Nepovrediv, častan, pučki tribuni bili su sacro-sancti, odnosno

njihova osoba bila je nepovrediva, nije ih se smjelo tjelesno napasti ni omesti uobavljanju dužnosti. To su svojstvo dobili od svojeg gospodara, plebsa, koji sezarekaodaćepoštivatinepovredivostsvojihmagistrata,pučkihtribuna.saepta Ograda, obor, tor – u doba Republike jednostavno otvoren prostor na

MarsovojpoljaninedalekoodVielateiVillepublice.Tunijebilotrajnihgrađevina,aliipakjetobilomjestonakojemujezasjedalacenturijatskaskupština,tj.comitiacenturiata.Nanjojseredovitoglasovalo,pajesaeptabilapodijeljenaprivremenimogradamakakobipetklasamogloglasovatiusvojimcenturijama.sagumVojničkiogrtač,kabanicazaloševrijeme.Napravljenodmasnevunekako

bibionepromočiv,skrojenkaopunikrugsrupomnasredinizaglavu,pokrivaojecijelotijelo.NajboljisuseizrađivaliuLigurijijerjenjihovavunabilanajbolja.Salašani Keltsko pleme koje se nastanilo u velikoj alpskoj dolini rijeke Durie

maior, sjeverno i zapadno od Mediolana. Nakon upada Rimljana u salašanskudolinuudrugomstoljećupr.Kr.narodsepovukaoižešćeoduproRimu.Rimljaneje privuklo zlato, a bilo ga je u izobilju u koritu rijeke Duria maior, u bliziniEporedije.Ali, ispirači zlatakojibi sezaputiliuzvodnobili su izloženinapadimaSalašana. Gaj Marije učvrstio je vlast Rima kad je svoje veterane naselio uEporediji, pa su se Salašani povukli na Alpe i Rimljanima znatno otežali prolazprekoprijevojakojesunadzirali.SamnićaniStanovniciSamniuma(Samnija),narodkojijegovoriooskičkiiživio

na području između Lacija, Kampanije, Apulije i Picena. Najvećim dijelom to jebrdovit ineplodankraj.Gradovisubili siromašni imali,anajvažniji suBovijan,Kajeta iEllan.NajvećisubiliEsernija iBenevent,kolonijekojesu imale latinskaprava,autemeljio ih jeRim.UcijelojpovijestiSamnićanisubili ljutineprijateljiRima, a nekoliko su puta u ranoj i srednjoj Republici žestoko porazili rimskuvojsku.Alinisuimaliniljudstvaninovcadazauvijekzbacerimskijaram.Oko180.g.pr.Kr.Samnićanisuoslabilitesenisumoglioduprijetinovimnaseljenicimakoje

jeRimprotjeraoizLigurijekakobismiriostanjenasjeverozapadu.Rimjemislioda je to bio dobar potez, ali pridošlice su se ujedinile sa samnitskimnarodom, aRimsumrzilikaoinjihovidomaćini,Samnićani.Nakontogasamnitskiotporjača.Sardinija Jedna od najstarijih rimskih provincija. Veliki otok u Toskanskom

(Tirenskom)moru,zapadnoodApeninskogpoluotoka,brdovitiplodan,ananjemuseuzgajaložitovisokekakvoće.PodvlašćujeKartage,aRimjeosvajazajednosKorzikom. Prepuna razbojnika i nikada do kraja pokorena u doba Republike,najmanjecijenjenopodručjeRima.RimljanisupreziraliSardinjane,grdilisuihkaookorjelelopove,nasilnikeibudale.satrapNaslovkojusuperzijskikraljevidavalisvojimnamjesnicimauprovinciji

ili na nekom području. Aleksandar Veliki rabi tu riječ, kao i kasniji arsakidskikraljeviPartskogCarstva.Područjenakojemjevladaosatrapzvalosesatrapija.SavusRijeka,danasSavauHrvatskoj.saveznici Vrlo rano u povijesti Rimske republike magistrati su dijelili naslov

»prijateljisaveznikrimskognaroda«narodimakojisupriskočiliu(vojnu)pomoćRimu kad mu je bilo najteže. S vremenom su stanovnici dijelova Apeninskogpoluotokakojinisuimalipunorimskodržavljanstvo,odnosnonisuuživalilatinskaprava, postajali »saveznicima«.Rim im je pružao vojnu zaštitu i davao određenetrgovačkepovlastice,aodnjihjedobivaonaoružanetrupekadgodsumuzatrebale.Inarodiu inozemstvudobivali su tajnaslov.Heduanci izGaliječiji sustanovnicinosilidugukosuistanovniciBitinijedržanisusaveznicima.Nakonpojavestranacaitalskesunarodezvalijednostavnosaveznicima,aprekomorskinarodidobivalisupuninaslov»prijateljisaveznikrimskognaroda«.ScilaPolovicagroznedvojbe.DrugajeHaribda(vidinatuknicu).Scipion(1)(ScipionAfrički)PublijeKornelijeScipionAfričkifodenje236.g.pr.

Kr.,aumrokrajem184.g.pr.Kr.UranojmladostiistaknuoseubitkamakodTicinai Kane, a u dvadeset šestoj godini, kada još nije bio senator, od naroda, ali ne isenata,dobiojeprokonzulskiimperiumkakobiratovaosKartažanimauHispaniji.Ondje jepetgodinauspješnoratovao,potukaojesvekartažanskevojskeizaRimosvojiodvijehispanskeprovincije.Usprkosžestokomotporusenatora,zakonzulaje izabran 205. g. pr.Kr. (imao je samo trideset jednu godinu) te je smio napastiAfriku,atojeučinioprekoSicilije.PokoriojeiSicilijuiAfriku,pajepozvandauzmecognomenAfrički.Godine199.pr.Kr.izabranjezacenzora,postaoprincepssenatus, a 194. g. pr. Kr. opet je konzul. Bio je izvrstan zapovjednik i pametančovjek,pajeupozorioRimdaćeAntiohVelikinapastiGrčku.Kadsetodogodilo,postao je legatom svojem mlađem bratu Luciju te je s vojskom ratovao protivAntioha. Ali zamjerio se Katonu Cenzoru koji je napao cijeli rod KornelijaScipiona,anajžešćeScipionaAfričkoginjegovabrata.ČinisedajeKatonCenzorpobijedio jer je 184. g. pr. Kr. Lucije (njegov cognomen bio je Azijski) izgubiopoložajviteza,anjegovbrat jekrajemtegodineumro.ScipionAfričkioženio je

EmilijuPaulu,sestruosvajačaMakedonije.Imaojedvasinakojisenisuistaknuliidvije kćeri. Starija se udala za svojega rođakaPublijaKornelija ScipionaNazikaKorkulu,amlada,Kornelija,majkajebraćeGrakho.Scipion (2) (Scipion Emilijan) Publije Kornelije Scipion Emilijan Afrički

Numancijskirođenje185.g.pr.Kr.NepotječeizgraneKornelijaScipionanegojesinosvajačaMakedonije,LucijaEmilijaPaulakojigajedaonausvojenjestarijemsinu Scipiona Afričkog. Brata mu je usvojila obitelj FabijaMaksima jer je Paulimaočetirisina.TragedijajeutomeštosuPaulovimlađisinovi,kadjestarijedaona usvajanje, umrli 167. g. pr. Kr., u razmaku od nekoliko dana.Majka ScipionaEmilijanabilajePapirija,asuprugasestrabraćeGrakho,preživjelakćiKornelije,majke te braće i njegova bliska krvna rođakinja. Nakon zapažena vojnognapredovanjautrećempunskomratu149.i148.g.pr.Kr.ScipionEmilijanizabranje za konzula 147. g. pr.Kr., iako nije bio dovoljno star za taj položaj i usprkosžestokojopozicijuusenatu.PoslalisugauAfrikudavoditrećipunskirationdjesedokazaokaoneumoljivienergičan,atosutrajnaobilježjanjegovaživotnogputa.Izgradiojedokkakobizatvoriokartažanskulukuiblokiraograd.Kartagajepala146.g.pr.Kr.,aonjujesravniosazemljom.Povjesničaridanasodbacujupričudaje preorao i posuo solju zemljište na kojemu se nalazio grad kako se Kartaganikadavišenebiobnovila,iakosuRimljaniutovjerovali.Godine142.pr.Kr.biojeneuspješancenzor(zbogneprijateljaukolegiju),a140.i139.g.pr.Kr.otplovioje na istok sa svoja dva prijatelja Grka, povjesničarom Polibijem i filozofomPanetijem.Godine134.pr.Kr.drugiputjeizabranzakonzula,pamujerečenodapokorigradNumancijuuBližojHispaniji.Tojemjestancepedesetgodinaprkosiloi pobjeđivalo mnoge rimske vojske i vojskovođe. Kada ga je napao ScipionEmilijan, izdržalo jeosammjeseci.Scipionga je razoriodo temelja tepogubio irastjeraočetiritisućestanovnika.KadasumuizRimajavilidanjegovzetTiberijeGrakho potkopava mos maiorum, ustaljeni poredak, nahuškao je protiv njeganjegoveneprijatelje,osobitozajedničkogrođakaScipionaNaziku.IakojeTiberijeGrakho bio mrtav kad se Scipion Emilijan 132. g. pr. Kr. vratio u Rim, svi sugovorilidajeonkriv.Aondaje129.g.pr.Kr.učetrdesetpetojgodininagloumrote sepričaloda jeubijen.Osumnjičena jenjegova žena,Sempronija, sestrabraćeGrakho, koja je svojega muža prezirala. Po naravi je Scipion Emilijan bionesvakidašnja mješavina. Vrlo učen, veliki ljubitelj svega grčkog, vođa skupinekojajepodržavalaosobekaoštosuPolibije,PanetijeirimskidramatičarTerencije.Kao prijatelj bio je odan, a kao neprijatelj okrutan, hladnokrvan i nemilosrdan.Izvanredanuusklađivanjudjelovanja, a počinio je krupnepogreške, primjerice uodnosu prema Tiberiju Grakhu. Naobražen i pametan čovjek istančana ukusa, amoralnoietičkizadrt.senat Lat. senatus. Rimljani su vjerovali da je Romul osnovao senat kad je

imenovaostopatricija,alivjerojatno jeutemeljenudobapoznatihkraljevaRima.

KadajeosnovanaRepublika,senatjeimaovišusavjetodavnuulogu,tristočlanovakojisujošuvijekbilisamopatriciji.Međutim,većnakonnekolikogodinaiplebejcisupostalisenatorima,alitrebaloimjeviševremenadadobijupravaipostanuvišimagistrati. Zbog starosti senata zakonsko određivanje njegovih moći, prava idužnostibilojepostupnoidjelomično.Članstvojebilodoživotno,dakleunjegajebila ugrađena mogućnost za vladavinu male skupine ljudi. U njegovoj povijestičlanovi su se žestoko borili da sačuvaju svoju, kako su je shvaćali, prirodnuprevlast.UdobaRepublikečlanovesuimenovaliismjenjivalicenzori.UdobaGajaMarija postojao je običaj da se traži imovinska sposobnost, barem milijunsestercija, ali dok je postojala Republika, to nikad nije bio zakon. Kao i mnogotoga, to je jednostavnopostojalo.Samo su senatorimogli nositi tuniku s latusomclavusom,širokomgrimiznomtrakom.Nosilisuizatvorenuobućuodsmeđekožeiprsten(izvornoodželjeza,aposlijeodzlata).Senatjezasjedaonamjestimakojasubila propisima određena jer nije uvijek zasjedao u svojoj kući, kuriji Hostiliji.Primjerice,ceremonijeiokupljanjazaNovugodinuodržavanisuuhramuJupiteraOptimusaMaximusa,araspraveoratuuhramuBelone,izvanpomeriuma.Postojalajekrutahijerarhijazaonekojusumogliuzetiriječnazasjedanjima.UdobaGajaMarija princeps senatus je uvijek bio prvi, a patriciji su imali prednost nadplebejcimaistogstatusa.Nisusvisenatorimogliuzetiriječ.Senatorespedarii (onikojisusjediliizaonihkojisuuzeliriječ)smjelisusamoglasovati,aneigovoriti.Duljinaizlaganjanijebilaograničenanivremenomnisadržajem,pajetehnikakojudanas zovemo »filibuster« – govoriti bez kraja, bila vrlo omiljena. Zasjedao jesamoodzoredosumrakainijezasjedaoakojekomicijaradila,alizasjedanjasusemogla sazvati na komicijske dane u kalendaru ako komicija nije radila. Ako jepredmetbionevažanilinijebilozainteresiranihzaraspravu,glasovaloseglasomili rukom, ali zapravo se glasovalo razvrstavanjem u senatu. Više savjetodavnonegozakonodavnotijelo,izdavaojeconsulte,odnosnouredbekojesutražilerazneskupštine. Ako je predmet bio ozbiljan, za glasovanje se tražio kvorum, ali neznamotočnokakoseudobaGajaMarijaonodređivao–moždačetvrtinačlanova?Na svim zasjedanjima sigurno nije bilo mnogo članova jer nije bilo propisa pokojemu bi senator morao biti nazočan na svim zasjedanjima. U određenimpodručjima senat je tradicionalno bio najviše tijelo, iako nije imao zakonodavnusnagu,primjericezafinancije–jer jeupravljaoRiznicom,zainozemnupolitikuirat. U vremenima građanskoga teškog stanja nakonGajaGrakha senat jemogaodobitiprevlastnadsvimtijelimavlastidonošenjemsenatusconsultumderepublicadefendenda,»ukazazaopasnostanje«.SequanaRijeka,danasSeineuFrancuskoj.ServijevezidineMurusServiiTullii iliTulli.Rimljani suvjerovalida suzidine

okogradaudobaRepublikesagrađeneuvrijemekraljaServijaTulija.Alidokazigovore da su sagrađene tek kad su 390. g. pr. Kr. Gali, predvođeni Brenom (1),

poharaliRim.ServijeTulijeŠestikraljRimaijedinikojijebioLatin,alimoždaipakRimljanin.

Iako se drži da je sagradio Servijeve zidine (nije), vjerojatno je sagradio ager,veliki dvostruki jarak na eskvilinskim poljanama. Zakonodavac i prosviječenvladar,sklopiojesporazumomiruizmeđuRimaiLatinskogsavezakojiseiudobaRepublikečuvaouDijaninuhramu.Njegova jesmrt javnasramota jersenjegovakćiTulijaurotilasasvojimljubavnikom,TarkvinijemOholim(Superbom)daubijunajprijenjezinamuža,aondainjezinaoca.SasječenjenaulicikodClivusaorbiusa,aTulijagajezatimnekolikoputapregazilasvojimkočijama.sestercij Rimska kovanica u najširoj uporabi, brojna jedinica, pa se zato vrlo

često spominje u latinskim tekstovima iz dobaRepublike.Naziv potječe od semistertius,dva ipol (asa).U latinskimtekstovimarabisekratica7/5.Srebrninovčić,vrijednostičetvrtinedenara.Sibila Proročica. Proricala je u duboku transu, kao i mnoge druge proročice.

Najslavnija je živjela u špilji kod Kume, na obali Kampanije. Rimska je državačuvalamnogazapisanaproročanstva,nazvanaSibilineknjige,avjerujesedaihjespremiokraljTarkvinijePrisko.Izvornosunapisanenagrčkomjeziku,napalminulišću (a zatim prepisane na papir). U doba Gaja Marija te su knjige bile jakoštovane, pa su povjerene na čuvanje posebnom kolegiju od deset nižih svećenika(decemviri sacris faciundis), a u doba opasnosti dostojanstveno su čitane da seprovjeripostojiliproročanstvokojeseuklapaustvarnoopasnostanje.Silenus,SilenSatir,ružan,iskešen,spljoštenanosa,rigaojevoduurimskejavne

fontanekojejeodkamenaizgradioKatonCenzor.siromasiRiječkojurabimuknjizizarimskegrađanenajnižegreda(capitecensi),

onikojisutolikosiromašnidanemogupripadatinijednojodpetklasa.Cenzorisusamo»popisivalipoglavama«.Tami jeriječdražaod»proletarijata« ili»mase«,zbog našeg postmarksističkog shvaćanja tih riječi koje bi, tako shvaćene, uantičkomkontekstubilepotpunopogrešne(vidicapitecensi,proletarii).skeptik Sljedbenik filozofske škole koju su osnovali Piron i njegov učenik

Timon, a nalazila se u graduScepsis uTroadi po kojemu je dobila ime.Skepticinisupriznavalidogme,vjerovalisudanitkonikadanećedosegnutispoznaju.Stoganisuniuštovjerovali.SkordisciPlemenski savezKelta,pomiješanihs Ilirima iTračanina.Živjeli suu

Meziji, između Dunava i planina na granici Makedonije. Snažni i ratoborni,neprestano haraju po rimskoj Makedoniji i zagorčavaju život mnogim rimskimnamjesnicima.skupština (comitia) Okupljanje rimskog naroda sazvano zbog rješavanja

upravnih, zakonodavnih ili izbornih pitanja. U doba GajaMarija postojale su triskupštine – centurijatska, narodna i pučka. Centurijatska skupština upravljala jenarodompodijeljenimuklasekoje subileustrojenepoprihodima ipo svojoj su

naravi gospodarske. Izvorno, to je vojna ustanova, pa je svaka klasa imala svojecenturije(uMarijevovrijemeunjimajebilopunovišeodstoljudijerjeodlučenoda se ograniči broj centurija). Latinski je naziv comitia centuriata, a sazivala sezbog izbora konzula, pretora i, svakih pet godina, cenzora. Sazivala se i zbogsuđenjazbogoptužbezaizdaju.Drugedvijeskupštineponaravisubileplemenske,anegospodarske.Uradunarodneskupštinesudjelovalisupatriciji, latinski joj jenaziv comitia populi tributa, a okupljala je trideset pet plemena na koja su bilipodijeljenisvirimskigrađani.Narodnuskupštinu(zvanuidemokratskaskupština)sazivaojekonzulilipretor,apredlagalajezakoneibiralakurulskeedile,kvestoreivojničke tribune.Mogla je održavati suđenja.Na latinskom je skupštinaplebsa iliplebejska skupštinabilapoznatakaocomitia plebis tributa iliconcilium plebis. Unjezinuradunisumoglisudjelovatipatriciji,asazivaojujepučkitribun.Plebejskaskupština mogla je donositi zakone (zvali su se plebisciti) i održavati suđenja.Biralajeplebejskeedileipučketribune.Urimskimseskupštinamaglaspojedincanije pripisivao njemu osobno. U centurijatskoj skupštini njegov je glas pripadaocenturiji njegove klase, a ukupan broj glasova njegove centurije pripisivao sevećini.Uplemenskimskupštinamanarodaiplebsanjegovjeglaspripadaonjegovuplemenu,aglasnjegovaplemenapripisivaosevećini.slobodnjakČovjekkoji je rođenslobodaninikadanijeprodanuropstvo(osim

kaonexus,tj.dužničkirob–udobaGajaMarijatojebilovrlorijetko,alidogađalosemeđuitalskimsaveznicima,žrtvamarimskepohlepe).smaragd Pitanje je je li današnji dragulj koji zovemo smaragd istovjetan s

antičkim,alimoždasutobilidragulji izSkitije.DraguljkojisevadionaotocimaCrvenogmoraiposjedimaptolemejskihkraljevaEgiptasigurnojebioberil.SmirimJedanodnajvećihlučkihgradovanaegejskojobaliMaleAzije.Nalazise

kod ušća rijeke Herm. Izvorno je jonska grčka kolonija koja tri stoljeća polakoizumire,odšestogadotrećegstoljećapr.Kr.KadajujeAleksandarVelikiobnovio,nijevratilastaruslavu.Bavilasenovčarstvomibilasredišeznanstvenika.Srednjemore Moj naziv za Sredozemnomore, a u doba GajaMarija još nije

dobilokasnijilatinskinaziv,»Marenostrum«.NalatinskomjeispravannazivMareinternum.stibij Crni puder na bazi antimona, topiv u vodi, upotrebljavao se za bojenje

obrvaitrepavicaicrtanjelinijaokoočiju.stoikSljedbenikfilozofskeškolekojujeutrećemstoljećupr.Kr.osnovaoZenon

iz Kitije. Kao filozofija vrlo je privlačna Rimljanima. Poučavala je samo ovrlinama(snazikaraktera)injihovimsuprotnostima,slabostimakaraktera.Vrlinajejedinodobro,aslabostkarakterajedinozlo.Pomanjkanjenovca,bol,smrtiostalestvarikojespopadajučovjekanisuvažnejerčovjekobdarenvrlinomubitijedobarčovjek,daklemorabitisretanizadovoljan,čakiakojesiromašan,trpiboliličekasmrtnupresudu.KaoisveštosuuzeliodGrka,Rimljaninisuusavršilitufilozofiju,

nego su zaobilazili neugodne zaključke vrlo zgodnim – i pogrešnim –zaključivanjem.PrimjerjeBrut.SuburaNajsiromašniji i najnapučeniji dioRima.Nalazio se istočnoodForuma

Romanuma,uudolini izmeđugrebenaOpijannaEskvilinu iViminala.Vrlodugaglavnaulicaimalajetrinaziva:napočetku,gdjesenastavljalaizArgileta,zvalaseFaucesSuburae,zatimjenazvanaSuburamaior,aposljednjidiokojisepenjaopostrminiEskvilinazvaoseClivusSuburanus.SuburaminoriVicuspatriciivodilisuod Subure maior prema Viminalu. Subura je bila četvrt u kojoj su bile samostambene zgrade {insulae), a imala je samo jednu znamenitost, Turris Mamiliu,vjerojatnonekakvukulu.Stanovnicisubilipoznatikaopoliglotiisamosvjesniljudi.Primjerice,tuježivjelomnogoZidova.SuburskoplemeNazivjednogaodčetirigradskaplemena,jednogaoddvaukoja

suprimanibivširobovi(drugojeeskvilinsko).UdobaRepubliketojejednooddvanajbrojnijaplemena,abiloihjeukupnotridesetipet.suovetauriliaPosebnažrtva,prinosila se svinja (sus), ovca (ovis) i bik (taurus).

Prinosila se u opasnim vremenima određenim bogovima: Jupiteru OptimusuMaximusu, Marsu i drugima. Ceremonija za suovetauriliju zahtijevala je da sežrtveneživotinjeprijeubijanjavodeusvečanojprocesiji.Osimposebnihprigoda,postojale su dvije redovite za suovetaurilije: prva krajem svibnja kada je zemljupročišćivalodvanaestnižih svećenikakoji susezvalibraćaArval, idrugasvakihpetgodinakadasucenzoripostavljalištandovenaMarsovojpoljani,pripremajućisezapopisstanovništvauRimu.tablinum Latinska riječ za prostoriju koju je upotrebljavao samopaterfamilias.

Uznju ječestobilanjegovaspavaonica imanjaprostorijakojamu jeslužilakaogarderobaiosobnospremište.Nazvalasamje»radnomsobom«.talentMjernajedinicazatežinu, teretkoji je jednaosobamoglaponijeti.Velika

količinaplemenitogmetalainovcamjerilasetalentima,alitojemjernajedinicaizadrugestvari.Jedantalentimaoko25kg.TanaisRijeka,danasDonuRusiji.TaprobaneOtokTaprobana,danasSriLanka(Ceylon).Uanticisuznalidajeto

kruškolik, golem otok na jugoistočnom vrhu Indije. S njega su dolazili poznatizačini,primjericepapar,iskupocjenioceanskibiseri.Tarentum Tarent, grad u južnoj Italiji, danas Taranto. Nalazio se na stopalu

apeninskečizme,akaogrčkukolonijuutemeljilisugaSpartancioko700.g.pr.Kr.To je zapravo završetak Vie Appije koji na značenju gubi kad je cesta došla doBrindizija,alioduvijekomiljenalukazaputnikeizPatreijužneGrčke.TarkvinijePriskiliTarkvinijeStariPetikraljRima.NavodnoGrk,zarobljenkod

Cere,postaojeEtruščaninom,aondaseiseliouRim.PričasedajeisušioForumRomanum, izgradio kanalizaciju, počeo gradnju hrama Jupitera Optimusa

MaximusaisagradioCircusMaximus.UbilasugadvasinaAnkaMarcijakojisuseurotilidasedočepajuprijestolja.Priskovaženaspriječila jedržavniudar,aline iubojstvo,pajeprijestoljesačuvalazašestogkralja,ServijaTulija.TarkvinijeSuperbo iliTarkvinijeOholiSedmi iposljednjikraljRima.Dovršio

jeiposvetiohramJupiteruOptimusuMaximusu,aliupamćenjeporatobornosti,anepozdanjima.Njegovusponnaprijestoljejerazvratnapričaoubojstvui jednojženi (Tuliji, kćeri Servija Tulija), kao i svrgavanje s prijestolja tog kralja. Zbogbune patricija koje je predvodioLucije JunijeBrut pobjegao je izRima i tada jeutemeljena Republika. Tarkvinije Oholi mijenjao je utočište kod nekolikoprotivnikaRima,aumrojeuKumi.Postojineobičnapričaotomekakojezavršiorat s gradomGabijem: kad su ga pitali što želi učiniti s uglednim stanovnicima,ništa nije rekao nego je otišao u vrt, isukaomač i najvišimmakovima odsjekaoglavu.Njegovjesinispravnoprotumačioporuku,pajesvimistaknutimgrađanimaodrubioglavu.Danasjeslabopoznatopodrijetlo tzv.sindromavisokihmakova,afrazaserabimetaforičkizablaćenjeiznimnouspješnihiliuglednihosoba.TarpejskastijenaNeznasetočnogdjesenalazila,aliznasedasedobrovidjelas

donjeg dijela Foruma Romanuma, pa je možda bila na vrhu Kapitola. Visoka jesamo dvadeset pet metara, pa su se sigurno ispod nje nalazile oštre stijene.TradicionalnogubilištezaRimljanekojisubiliizdajiceiubojicekojisuskakalisnje,ilisuihmoždabacali.SmjestilasamjenaosikojavodiodhramabožiceOps.TarracinaTaracina,graduLaciju,danasTerracinauItaliji.TartarDiopodzemnogsvijetaukojemusučamilinajvećigrešnicistarogsvijeta.

Sizif je neprestano gurao svoj kamen uzbrdo, Tantal se uzalud trudio dohvatitihranu i piće. Ali, to su bili ljudi kojima su bogovi, tko zna zašto, podarilibesmrtnost,panisumoglibitikažnjeninauobičajennačin,smrću.Pitagora,PlatoniAristotelraspravljalisuozamislibesmrtneduše,aliGrci iRimljanizapravonisuimalitajpojam.Smrtjebilagašenježivotnesile,anakonsmrtiostalajesamosjena,bezumnaibestjelesnakopijaumrleosobe.Zavelikefilozofedušajebilaženskogroda!Stvorenjenalikleptiru.TarzNajvećiinajvažnijigraduCiliciji,ujugoistočnojAnatoliji.Taurina ili Colonia Taurina Danas Torino. Naziv na mapama antičke Italije je

Augusta Taurinorum, ali to je sigurno naziv koji je grad dobio u dobaAugusta.NakontemeljitogistraživanjanašlasamnazivTaurasija,atojezacijelobiogradizvremenaprijeAugusta.TaurisciSavezkeltskihplemenakojijenastanioNoricum(Norik),planinskikraj,

danasuistočnomTiroluislovenskimAlpama.teatri U doba Republike bila je zabranjena gradnja stalnih teatara. Stoga su

građenioddrva ipostavljaniprije igaranakojimasuseprikazivalepredstave.Uranoj Republici držalo se da teatar izopačuje i kvari moral, a to se zadržalo dovremenaPompeja.Ženama jebilozabranjenosjediti smuškarcima.Zbogpritiska

javnosti, osobito nižih slojeva koji su obožavali farse imirne,magistrati i senatdopustilisuteatarskepredstave,atoštosuteatribiliprivremenibiojenjihovizrazprotivljenja. Drveni su teatri izrađeni kao amfiteatri, imali su prve pozornice iscenae,skrilimaiskrivenimulazimaiizlazimazaglumce,ascenae(scenografija)subilevisokekaonajviširedovicavee(gledališta).Nazavršetkusvihigarateatrisudemontirani. Građevni se materijal vjerojatno prodavao na aukciji, a novac jepohranjivanustalnefondovezagradnjuteatara(kaoidrugiantičkigradovi,niRimnijeimaodovoljnovelikihzdanjazaskladištenjedrvnegrađeteatarakojisumogliprimitiidodesettisućagledatelja).TergesteDanasTrst.Termopile ili Termopili Klanac između Tesalije i središnje Grčke. S jedne

njegovestranejeEgejskomore,asdrugelitice.Tonikakonijebilosjajnomjestoza obranu jer su iznad njega bile planinske staze kojima semoglo prići iza leđavojscikojagajebranila.NajslavnijastazazvalaseAnopeja,anajslavnijibraniteljklancabiojespartanskivojskovođaLeonida.TesalijaSjevernaGrčka.NazapadujegraničilaskrševitimplaninamaEpira,ana

istokusEgejskimmorem.UdobaGajaMarijabila jeusklopurimskeprovincijeMakedonije.TeutonciSavezgermanskihnarodakojisuupočetkuživjelinapoluotokukojise

zvao Cimbrijski hersonez, a oko 120. g. pr. Kr. pošli su s Cimbrima u veliku idugotrajnuseobu.TeutoncisukaonarodzbrisanikodAquaeSextiae102.g.pr.Kr.Tiber Rijeka koja teče kroz Rim. Izvire u visokim Apeninima, a ulijeva se u

Toskansko (Tirensko) more kod Ostije. Rim je ležao na sjeveroistočnoj obaliTibera.TvrdilosedajebioplovansvedoNarnije,alizapravojejedrenjeuzvodnobilo otežano zbog snažnih struja. Poplave su bile česte, katkada katastrofalne,osobitozaRim.Tibur Danas Tivoli. U doba Republike to je malo naselje na rijeci Anion, na

mjestunakojemuseonaobrušavasplaninaudolinuTibera.UdobaGajaMarijaTiburnijeimaopunagrađanskaprava.Tigurinci Savez keltskih plemena koja su se nastanila na području današnje

Švicarske,uzsavezplemenakojisusezvaliHelvećani.OsamgodinanakonpočetkaseobegermanskihCimbraiTeutonaca,Tigurincisustigliposljednjiipridružilisedvama savezima plemena koja su se također tu naselila, Markomanima iHeruščanima.Godine102.pr.Kr.uputilisuseunapadnasjevernuItalijunaistočnojfronti, od Norika do Akvileje, ali predomislili su se kad su saznali za porazTeutonaca kod Aquae Sextiae. Svi su se vratili u svoj stari zavičaj, pa nisuistrijebljenikaoTeutonciiCimbri.TingisDanasTanger,glavnigradiprijestolnicakraljevstvaMauretanije.Nalazio

senaobaliOceanusaAtlanticusa,izaHeraklovihstupova.TingitanijskimajmunMajmunizzemljeBerbera,makak,nemarep,aživinatlu.

MajmuniiprimatibilisurijetkinaantičkomSredozemlju,alimakakiidanasživenaGibraltaru,aoduvijeksuživjeliusjevernojAfrici.toga Odjevni predmet koji je smio nositi samo slobodni rimski građanin.

Napravljen od lagane vune, vrlo neobičnog kroja (zbog toga »Rimljani« uholivudskimfilmovimaredovitološeizgledajujerpovijesnapodlogatihfilmovajeloša,osobitokadjeriječostaromRimu).Nakondugotrajnihidomišljatihpokusadr.LillianWilsonshvatila jekoji jesavršenkroj iveličina toge.Zaosobuvisoku175 cm, s opsegom struka 89,5 cm, bila je oko 4,6m široka i 2,25m duga, podužiniseomotavalauspravnookoosobe,apoširinipoprečno.Međutim,krojnijepravokutan.Izgledaojeovako:

Akotoganijeskrojenakaona ilustraciji,nemožepadatikaonamuškarcimana

antičkimkipovima.UdobaRepublike,odnosnoudobaGajaMarijabilajegolema(veličinase jakopromijenilaodvremenarimskihkraljevado500.g.,urazdobljuodtisućugodina).Nakrajujednozapažanjedokojegasamdošlanatemeljusvojihpokusa:dokazalasamdaRimljaninutoginijemogaonositidonjerublje.Togajeonemogućivala lijevoj rucida radi išta ispodpojasa jerbiondamnoginaborinalijevoj ruci pali, pa bi se toga morala opet namještati. Ali kad je bila propisnonamještena,desna ju je rukamoglavrlo lakootvoriti, zadignuti rub tunike,pa semoglo mokriti stojeći, pod uvjetom da ne smeta donje rublje! Tu zanimljivučinjenicu navodim samo zato što se u nekim današnjim udžbenicima tvrdi da suRimljaninosilidonjerublje.Akosunosilitoge,tonijebilomoguće.MoralizdobaRepublikenikadanebidopustiodasetevrlointimneaktivnostiobavljajuuzpomoćroba.togaalba(ilipura)Običnabijelatoga,moždakrem-boje,anečistebijele.togaCandidaPosebnoizbijeljenatogakojusunosilikandidatizaslužbekadasu

podnosilikandidaturu(riječ»kandidat«potječeodtogecandide).Kandidatjenosiotogu i kada je po Rimu oglašavao svoju kandidaturu, i na dan izbora. Bila jeblještavobijela jer je danima bila izložena suncu, a zatim su je još natrljali sitno

mrvljenomkredom.toga picta Grimizna toga vojskovođe u trijumfalnom mimohodu, raskošno

izvezena(vjerojatnozlatom),sprikazimaosobaidogađaja.Rimskikraljevinosilisutogupictu,kaoikipJupiteraOptimusaMaximusaunjegovuhramunaKapitolu.togapraetextaGrimizomobrubljena togakurulskogmagistrata, a nosili su je i

muškarcikojisuobnašalitudužnostidjecaobaspola.togapullaTogazažalovanje,odvuneitamnaštojevišemoglabiti–crna.toga trabea Toga kraljeva i vitezova, prugasta toga augura, a vjerojatno i

pontifexa.Kaoitogapraetexta,imalajegrimizniobrubicrveneigrimizneprugepoduljini.togavirilisTogamuškosti,tojezapravotogaalbailitogapura.Tolosa(Toloza)Grad, danasToulouse uFrancuskoj.Nalazio se u dolini rijeke

Garumne,glavnigradsavezagalskihplemena,VolkaTektosaga.TracijaDioBalkanaizmeđuzapadnestraneHelespontaicrteistočnoodFilipija.

PripadalajojjeobalanaEgejskomiEuksinskommoru,anasjeverseprostiraladozemljeSarmata.ZaRimljane jezapadnagranicabila rijekaNest.Tracija senikadnijedobroustrojila,pajedorimskeokupacijebilapovremenisaveznikgermano-ilirsko-keltskih plemena koja su odavno živjela na njezinu području. I Grci iRimljanisuTračanedržalidivljimbarbarima.NakonzavršetkaratovazaprijestoljeAtalida u Maloj Aziji, oko 129. g. pr. Kr., egejska obala Tracije postaje dioMakedonije jer je Rim izgradio Viu Egnatiju, široku cestu od Jadrana doHelesponta, pa je morao zaštititi tu važnu kopnenu prometnicu, najkraći put zaprodor vojske iz Italije u Malu Aziju. Enij (lučki grad na ušću rijeke Hebro) iAbdera (lučki grad istočno od rijeke Nest) bila su dva najvažnija naselja naEgejskommoru.NopunojevećigradbilastaragrčkakolonijaBizantijnatračkomBosporu.tribun Tribunus, službenik koji je zastupao političke probitke jednog dijela

rimskog društva. Riječ se prvotno odnosila na predstavnike plemena (tribus –tribunus), ali s razvojemRepublikeoznačivala je službenike raznihustanovakojenisubileizravnopovezanesplemenima.tribunpučkiSlužbaustanovljenanakonutemeljenjaRepublike,kadsuseplebejci

oštrosukobljavalispatricijima.Biralogajeplemenskotijeloplebejaca,okupljenou concilium plebis, tj. plebejsku skupštinu, pa je prisezao da će štititi život ivlasništvo pripadnika plebejskog reda. Godine 450. pr. Kr. bilo je deset pučkihtribuna,audobaGajaMarijabilisutrnuokusenata,daklenesamopatricija,iakosusamiposebiulaziliusenat.Nijeihbiraocijelinarod(daklepatricijiiplebejci),panisuimalistvarnuvlastporimskom,najvećimdijelomnepisanu,ustavu.Moćimje davala prisega plebejskom redu da će braniti nepovredivost izabranihpredstavnika.Moždasuihzbogplemenskogustrojavanjaplebejskeskupštinezvalitribuni. Njihovamoć je u ovlasti da stave veto na svim razinama vlasti – protiv

djelatnosti sudrugova pučkih tribuna ili svih drugih magistrata, zatim, mogli sustavitivetonaodržavanje izbora,donošenjezakonailiplebiscita,naukazesenata,painaratiinozemnupolitiku.Jedinojediktator(imoždainterrex)biozaštićenodtribunskog veta. Na svojoj skupštini pučki je tribun bio svemoćan. Sazivao jeskupštinu,održavanjeraspravakojesusezvalecontio,predlagaoplebiscit,pačakiizvršenjesmrtnekazneakojebiospriječenuobnašanjudužnosti.UranojisrednjojRepublici pučki tribuni nisu bili članovi senata, čak ni kad su dobili ovlast dasazivajusjednicesenata.AondajelexAtiniaoko149.g.pr.Kr.propisaodaizabranipučkitribunsamposebipostaječlansenata.Dakle,tojebiodruginačinzaulazakusenat.Dotogsuzakonacenzoribilinajvišavlast.AliudobaGajaMarijapučkisutribuni priznati kao pravi magistrati, samo što nisu imali imperium, a njihov jeutjecajzavršavaonagranicamagradaRima.Bilojeuobičajenodapučkitribunimasamo jedanmandat, u službu je stupao desetog dana u prosincu, a napuštao ju jedevetog dana idućeg prosinca. Ali taj običaj nije imao snagu zakona, a to jedokazaoGajGrakhokadajeuspiodrugiputpostatipučkimtribunom.Stvarnamoćbila je pravo veta, dakle taj je položaj u službi bio češće ometajući nego što jeuvodionovosti.tribunrizniceTribunusaerarii.Nije jasnoštosu tribuniaerariizapravoradili.

Čini se da su isprva isplaćivali vojsku (lagan poslić u staroj vojsci prije GajaMarija),aliudobaGajaMarijakojijepreustrojiovojsku,tribuniaerariistimvišenisuimalivezejersunovacdijelilikvestori.Zamislilasamdasutribuniaerariibiligrađanskislužbenici.Iakojesenatinarodrimskijedvapodnosiočinovnike,pasuse žestoko suprotstavljali porastu broja javnih dužnosnika, uvećanje područjaučinilojenužnimuvećanjeonogdijelabirokracijekojajebilazaduženazariznicu(aerarium).UdobaGajaMarija sigurno jebilopunovišihgrađanskihslužbenikakojisuradiliubrojnihodjelimariznice(brojsedramatičnopovećaonakonsmrtiGaja Marija). Novac je prikupljan ubiranjem mnogih poreza, kod kuće i uinozemstvu, a trebalo ga je imati za mnoge stvari, od kupnje državnog žita dograđevinskih radova cenzora i koječega drugog, primjerice za svinje gradskogpretorakoje su sedijelilegrađanimauvrijemekompitalija (svetkovina). Izabranimagistrat mogao je odlučivati o svim tim stvarima, ali sigurno se nije baviopotankostima tih poslova.Za to sumorali biti zaduženi viši građanski službenici,nadređeni običnimčinovnicima ili pisarima.Sigurno subili iz uglednihobitelji ivjerojatnodobroplaćeni.Postojanjenjihovastaležamožesesasigurnošćupotvrditiu vrijeme Katona Utičkoga (64. g. pr. Kr.) koji je mnogima zasmetao kada jepostaviokvestorariznicejerjebilojasnodasekvestoriosobnovišenisuzamaraliradomriznicekojajetadabilagolema.tribunvojniTribunusmilitum.Svisrednjičasniciuzapovjednomlancurimske

vojske svrstani su kao vojni tribuni. Najviši je bio izabrani tribun vojnika. Akozapovjednik nije bio konzul, dakle nije imao konzulske legije, njegove je legije

mogaovoditiizabranivojnitribun.Onisuslužiliikaozapovjednicikonjice.tribunvojničkiNarodnaskupštinasvakejegodinebiraladvadesetčetirimladića

izmeđudvadesetpetidvadesetdevetgodinadaslužeukonzulovojlegijikaotribunimilitares.Izabraniodcomitiapopulitributa,cijelognaroda,bilisupravimagistrati.Dodjeljivani su četirima legijama konzula, šest po legiji, i bili su zapovjednici.Kadajekonzulimaovišeodčetirilegije,vojničkisutribunibilipreraspoređenibezobziranabrojkonzulovihlegija.triclinium Blagovaonica. U većini blagovaonica (po mogućnosti kvadratnog

oblika)bilasutrikaučapostavljenapravokutno.Slijevajebiolectussummus,ravnolectusmedius, a zdesna lectus imus. Svi subili prostrani, široki 1,25mpa i više,baremdvostruko dulji pa i više.Na jednom je kraju bilo uzglavlje. Ispred je biouzakstol,malonižiodkauča,kojisepružaocijelomduljinom.Onajtkojejeobioje naslonjen na lijevi lakat, izuven i mogao je pozvati sluge damu operu noge.Domaćin je ležao na lijevomkraju lectusamediusa, a na desnom, kod uzglavlja,ležaojepočasnigost,pase tomjestozvalo locusconsularis.UdobaGajaMarijažene su vrlo rijetko ležale s muškarcima (osim ako nisu bile sumnjiva morala).Ženesunajčešćesjedileusredini,naravnimstolcima,ulazilesukadjeposluženoprvojelo,aizlazilečimjevečerabilazavršena.Pilesusamovodu.

TridentumGrad,danasTrentouItaliji.

trijumfalnimimohodNajvećidanzarimskogzapovjednikakoji jepobjednik.Udoba Gaja Marija zapovjednika su najprije njegove trupe morale proglasitiimperatorom,anakon toga jeodsenata trebao tražitipravodapriredi trijumfalnimimohod. Samo mu je senat to mogao odobriti, a katkad je to – vrlo rijetko –neopravdanouskraćivao.To jebilaveličanstvenasvečanapovorkakoja je išlapostrogopropisanuputuodVillepublicenaMarsovojpoljani,krozposebangradskiulaz u Servijevim zidinama (zvao se Porta triumphalis), do Velabruma, ForumaboariumiCircusaMaximusa,nakontogaspuštaosepoViitriumphalisiskretaonaForumRomanum,uViuSacru.ZavršavaojenaKapitolu,upodnožjustubištahramaJupiteraOptimusaMaximusa.Zapovjedniku trijumfalnommimohoduulaziobisasvojim liktorima u hram i ponudio bogovima svoje lovorike, a nakon toga bizapočelatrijumfalnagozba.trijumfatorVojskovođakojiimatrijumfalnimimohod.Triokala (Triocala) Gotovo neosvojiva utvrda koju su pobunjeni robovi na

Sicilijisagradilinabrduuzaleđujužneobale.OpsjedaojujeLucijeLicinijeLucul103.g.pr.Kr.,apalajetek101.g.pr.Kr.trofej Oklop neprijateljskog poglavice.Običaj su uspostavili stariGrci koji su

oklop stavili na okvir od koplja, zabili ga na bojište i posvetili bogu koji im jepomogaodapobijedeubitci.Rimljanisutopromijenili–stavilibinabojnopoljetrajanspomenik,asvetrofejeodnijeliuRim.Tamoihjezapovjednikprikazivaonatrijumfalnom mimohodu, a nakon toga su posvećeni određenom bogu i trajnopohranjeniunjegovuhramu.MetelMakedonskiizgradiojeprvimramornihramuRimu (Jupiteru Statoru) u koji je pohranio trofeje. GajMarije izgradio je hramČastiiVrliniukojijepohraniosvojetrofeje.TullianumTulijan,malagrađevinaispodkojejebilaprostorijakojajeslužilakao

jedina ćelija za pogubljenja u Rimu. Svi zatvorenici koji su sudjelovali utrijumfalnommimohoduzapovjednikaodvođeni sukadbi svečanapovorka stiglana vrh Kapitola te su zadavljeni ispod Tullianuma. Nisu zadavljeni rukama negouzetom iligarotom.Lešsebacaouotvorkanalizacijeuzidudonjeprostorije.Pozakonu,zatvoreniksemogaobacitiudonjuprostorijuukojojbiumroodgladi,ahtoserijetkočinilo.TulijeHostilijeTrećikraljRima,vrlo tajanstvenuglednik.Ratoboran,napao je,

porobio i razorioAlbuLongu,a stanovnike jedoveouRim iproglasio rimskimgrađanima, pa su vladari Albe Longe postali rimskim patricijima. Sagradio jezgradusenatakojusunjemuučastnazvalikurijaHostilija.tunikaOsnovniodjevnipredmetgotovo svihdrevnih sredozemnihnaroda, pa i

Grka i Rimljana. U Rimu u doba GajaMarija pravokutna, bez nabora sa strane,izrezokovratavjerojatnojebioovalanzbogudobnosti,aneravnalinijaparalelnasramenima.Okopojasasevezivalaremenomilikonopom,aprednjikrajuvijekjebiodulji(oko75mm)odstražnjega.Rukavisubiliistkanikaopravokutnicikojisu

izlazili iz ramena, a mogli su se i zašiti. Antički krojači sigurno su znali zašitirukavejerseuantičkimizvorimaspominjudugirukavi,anjihjetrebalozašiti.Nakipovimasenevididasutunikeuglednikakojisuzaslužilikipovebilejednostavnonabokuspojenesotvoromzaruke,arukavitunikanakipovimavojnikaizgledajukaodanašnjikratki rukavi.Vitezovi suna tunikamanosili tankuprugu, a senatoriširoku. Pretpostavljam da su se nalazile na desnom ramenu, a ne na prsima. NazidnojsliciizPompejaprikazanjemuškarackojinositogupraetextu,anadesnomramenuimaširokuprugu.Prematomesuizrađenimodelidr.LillianWilson.tunicapalmataTunika trijumfalnogvojskovođe,mogla jebiti grimizneboje, a

sigurnojebilaizvezenapalminimlišćem.Tuskul(Tusculum)GradnaViiLatini,oko24kmudaljenodRima.Prvilatinski

grad koji je 381. g. pr. Kr. dobio puna rimska građanska prava, uvijeknepokolebljivoodanRimu.KatonCenzorpotječe izTuskulaukojemujenjegovaobiteljbaremtrinaraštajadržaladržavnekonjerimskihvitezova.Unovačeni očevi senata Osnovali su ih rimski kraljevi, a u senatu je bilo sto

patricija s naslovompatres, »očevi«.Kad jeuspostavljenaRepublika i plebejcimadopuštenodauduusenat,članstvojenaraslonatristotine,cenzorisubilizaduženiza imenovanje novih senatora, pa se počela rabiti riječ »unovačeni« zato što sucenzoriunovačilinovečlanove.UdobaGajaMarijarabilesuseobjeriječi,pasečlanovimasenataobraćalokaounovačenimočevimasenata.Utika Kad je Scipion Emilijan 146. g. pr.Kr. razorioKartagu,Utika je postala

najvažnijimlučkimgradomurimskojprovincijiAfrici.Bilajesjedištenamjesnika,analazilasenaušćurijekeBagradas.VallisSalasaDanasValdAosta.VediovisiliVejovisStarorimskibog,tajanstven,bezmita.Danassedržidajebio

prikazmladogaJupitera.ČakjeiCiceronludovaozaVediovisom!Onsigurnonijebiosretanbog,moždaizpodzemlja,činisedajebiozaštitnikrazočaranih.URimuje imao dva hrama, na Kapitolu i otoku na Tiberu. Koliko nam je poznato, niještovanizvanRima,osimuBoviliukojojje100.g.pr.Kr.nekiJulijesagradiooltaruimecijelogarodaJulijevaca.Vercellae Vercela, gradić u italskoj Galiji, nalazio se na sjevernoj obali rijeke

Pada,napočetkuVallisSalase.Uznjegasubiladvapolja,CampiRaudiinakojimasu101.g.pr.Kr.MarijeiKatulCezarpotukliCimbre.Vesta Drevna rimska božica, numinozna, nemamit ni lik (vidi numen). Bila je

božica ognjišta, pa je bila važna za dom i obitelj i štovana kao Penates i Larfamiliaris.Injezinslužbeniijavnikultbiojevrlovažan,anadziraogajepontifexmaximus. Njezin hram na Forumu Romanumu bio je malen, jako star i ovalan.NalazioseuzRegiju,zdenacJuturneidomuspublicuspontifexamaximusa.Utomje

hramugorjelavječnavatrakojasenikadanijesmjelaugasiti.vestalkeDjevičanskesvećenicekojesuslužileVesti,šestženakojesuprimaneu

kolegij već u sedmoj ili osmoj godini, a zavjetovale bi se na potpunu čednost islužile božici trideset godina. Nakon toga su bile oslobođene zavjeta, pa bi sevraćaleusvakidašnjiživotimoglesuseudati,iakosutočinilevrlorijetkojersevjerojalodadonosinesreću.NjihovaječednostbilasrećaRima,daklesrećadržave.Ako bi vestalka bila osumnjičena da nije čedna, nije joj se sudilo niti je sekažnjavalo kao ostale, nego je išla pred poseban sud. Suđeno je i njezinuosumnjičenu ljubavniku, ali na zasebnom sudu. Ako bi je osudili, bacili bi je uposebnupodzemnuodaju,iskopanusamozanju,kojajezatimzapečaćena,aonabiunjojumrla.UdobaRepublikevestalkesuživjeleudomusupublicususpontifexommaximusom,aliodvojenoodnjega.vexillumZastavailibarjak.viaGlavnaprometnica,cestailiulica.vicusUskagradskaulicakojanijemoralabitikratka.Alinijesamoulicanegoi

svezgradeunjoj,ariječzapravoznačizaselakukojemusekućetiskajujednauzdrugu. U svim se gradovima nazivi ulica stoljećima nisu mijenjali, osim kad bipolitičarilimonarhulicunazvaoposebikakobisebiodaopočast.ZbogtogasamnasvojojmapigradaRimanapisalanaziveulicaizdobaCarstvakojisupripadalinovim četvrtima ili nisu bili na planovima grada u doba Carstva. Vicus Insteius,Vicus Iugarius, Vicus Tuscus, Vicus patricii, Vicus longus i druge sigurno suoduvijek imale taj naziv, kao i Alta Semita i brežuljci Clivus orbius, Clivuspatricius, Clivus Capitolinus, Clivus argentarius, Clivus publicus u Tabernoli itd.Neke ulice nazvane su po djelatnostima koje su se u njima obavljale, primjericeVicus sandalarius (Obućarska ulica), Clivus argentarius (Bankarski brežuljak),Vicusfabricii(Zanatlijskaulica),drugeponazivumjesta,primjericeVicusTuscus(Etrurija),anekesujednostavnogovorilekamovode,primjericeVicusadmalumpunicum(Ulicakoja,vodidostablapunskejabuke,tj.šipka).vila Seosko boravište, u potpunosti samodostatno, izvorno namijenjeno

poljodjelstvu,daklepoljodjelskodobro.Sagrađenaokoperistilailidvorišta,isprednjesubilestaje,a izakućazastanovanje.UdobaKornelije,majkebraćeGrakho,bogatisuRimljanigradilivilezaljetovanje,anezapoljodjelstvo,paseinjihovaarhitekturaprilagodila.Mnogesubilenaobalimora.Villa publica Park na Marsovoj poljani, uz Vicus pallacinae u kojemu su se

okupljalisudionicitrijumfalnogmimohodaprijepočetkasvečanepovorke.vinoGrciiRimljaninisumogliživjetibezvina.Nisuimalispravezadestiliranje

piva,pajetobilojedinoalkoholnopićeiizvorobožavanja(odatlebogvina,Bakhoili Dioniz). Crno i bijelo vino pravili su od mnogih sorta grožđa. U doba GajaMarija vinarstvo je bilo razvijeno i odavno je nadmašilo grčko. Rimljani suoduvijekbilivještiuuzgajanjubilja,aodvremenakadsupovlaštenigrađanipočeli

putovati u inozemstvo, u Rim su stizale mnoge strane biljke, neke nove sortepoznatih,anekepotpunonepoznate.Takojebiloisvinovomlozomkojajeuvijekkrižana sa stranim sortama. Rimski su vinari bili veliki znalci u kalemljenju isuzbijanju štetočina. Primjerice, asfalrom koji se vadio iz Palusa Asphaltitesa(Mrtvogmora) u Palestini mazali su čokote da suzbiju plijesan. Zrelo grožđe jebrano,stavljanoubačveigaženo.Odsokasepravilonajboljevino.Nakongaženjagrožđesestavljaloutijeskove,sličnedanašnjimauvinarijamaukojimatehnikezamasovnu proizvodnju nisu istisnule stare običaje. Grožđe su opet cijedili iproizvodilirijedak,kiseo,trećerazredninapitakkojiseprodavaovrlojeftino,pagaje sirotinjapilaugolemimkoličinama, adavan je i robovima.Količina alkoholapovećavalasedodavanjemiskuhanamoštanakonfermentacije.Fermentacijasevišeilimanjesustavnonadgledala,ovisnookakvoćisokaiplanovimavinara.Bačvesuiznutrapremazanevoskom(zanajboljavina), ilismolom(dobivalaseodborova,pabivinoupiloaromusmole iokusompodsjećalonadanašnjiocat).Unjimasevino držalo nekoliko mjeseci, a tvar koja bi isplivala na površinu pomno jeuklanjana. Nakon fermentacije vina za potrošnju odmah su pretakana u amfore,katkadaiumješine.Avinakojasusečuvaladasazrunekolikosuputaprocijeđenakroz cjedila i platno, a zatim spremana u amfore koje su pomno zapečaćenevoskom. Na vosku je upisana godina, vinograd, sorta grožđa i ime vinara te supohranjeneuhladnimpodrumima.Boljavinačuvanasuudrvenimbačvama.Većidiovinapopiobi seuprve četiri godinenakonproizvodnje, adobro zapečaćenavina nisu opet fermentirala nego su samo sazrijevala. Nekima je bilo potrebnodvadesetgodinadabudusavršenazapiće.Tosu,naravno,bilanajboljavina.Kaoidanas, tada bi na scenu stupao enolog i kićenim riječima opisivao vino, apoznavatelja vina bilo je jako puno. Jedan je od njih slavni odvjetnik KvintHortenzijeHortalkojijeumro50.g.pr.Kr.ioporučnonepoznatukorisnikuostaviogolemu zbirku s 10 000 amfora vina. Amfora je sadržavala 25 litara, dakleHortenzijejeupodrumudržao250000litaravina.Vinosenajčešćenijepiločisto,u raznim se omjerima razrjeđivalo vodom. Rimske su žene u doba GajaMarijarijetko pile vino, a u doba raneRepublike, ako bipater familias u dahu ženskogčlanaobiteljinanjušionajmanjitračakvina,imaojujepravoodmahpogubiti.Iakosu rimske vinopije vino razrjeđivale vodom, u antici je alkoholizam bio velikiproblem,kaoidanas.VisurgisRijeka,danasWeseruNjemačkoj.vitezovi Equites, činili su Ordo equester. Počelo je kad su rimski kraljevi

najuglednijegrađaneuvrstiliuposebnukonjičkujedinicu,akonjisubiliplaćeniizdržavne blagajne.U to su doba dobri konji bili vrlo rijetki i jako skupi.Kada jeRepublika smijenila kraljeve, bilo je tisuću osamsto pripadnika tog reda,organiziranih u osamnaest centurija. Kako je Republika jačala, rastao je brojvitezova,alisvisunovivitezovisamikupovaliiuzdržavalikonje.Tisućuosamsto

ljudi koji su dobili »državne konje«, kako su nazvani, postali su stariji redmeđuonimakoji su činiliOrdo equester.Međutim, u drugom stoljeću pr.Kr.Rimvišenije imao konjicu, pa je Ordo equester postala društvena i gospodarska skupinakoja se nije bavila vojnim stvarima. Cenzori su vitezove svrstavali pogospodarskomključu, izvornihosamnaestcenturijakojesu imaledržavnekonje idalje su brojile po sto ljudi, ali ostale viteške centurije (oko sedamdeset jedne)povećalesučlanstvo,pasusvionikojisuispunjavaligospodarskeuvjetesvrstaniuprvirazred.Do123.g.pr.Kr.senatorisuseubrajaliuOrdoequester,aondaihjeGajGrakho izdvojiouposeban redkoji je imao tristo članova.Međutim,njihovisinovi i muški pripadnici obitelji koji nisu bili senatori još uvijek su svrstavanimeđu vitezove. Da bi u cenzusu (razvrstavanju građana prema imovini) koji seodržavao na posebnom tribunalu na Forumu Romanumu netko bio svrstan uvitezove,morao je imati imanje iliprihodvećiod400000sestercija. Iakoobičajnije strogo poštivan, neki su cenzori zahtijevali svečanu povorku tisuću osamstovitezovakojisuimalidržavnekonje,kakobisevidjelodaseonjimadobrobrinu.Svečana povorka državnih konja (ako se održavala) vjerojatno se održavala nasrpanjske Ide. Cenzori su sjedili na stubištu hramaKastom i Poluksu na ForumuRomanumu, a svi vlasnici državnih konja svečano su jahali pred njima.Od dobaGajaGrakhadokrajaRepublikevitezovisunaizmjencestjecaliigubilinadzornadsudovimakojisusudilisenatorimazamanjeizdajeizlostavljanjeuprovincijamairedovito su se sukobljavali sa senatom. Ništa nije moglo spriječiti viteza koji jeispunjavao uvjete za senatora da ude u senat, a razlog općeg nezanimanja za tudužnost jedino je sklonost vitezova trgovini i poslovanju, zabranjenu voću zasenatore.Onikoji su seubrajali uOrdoequester (taj službeninazivdobili su teknakonGajaGrakha)višesuvoljeliuzbuđenjaposlovnognegopolitičkogforuma.vojničovjekLat.virmilitaris.Njegovseživotniputodvijaojedinouvojsci,paje

kaovišičasnikslužiouvojsciinakonobvezatnihvojnihpohoda.Upolitičkuarenuulaziojeoslanjajućisenavojniugled,kakobipridobioglasače,amnogepolitikanije zanimala.Ali ako je virmilitaris htio zapovijedati vojskom,morao je imatipoložaj pretora. Gaj Marije, Kvint Sertorije, Tit Didije, Gaj Pomptin i PublijeVentidijebilisuvojniljudi,aliGajJulijeCezardiktator,najvećivojskovođa,nikadanijebiovirmilitaris.VokontiSavezkeltskihplemenakoja su senastanilaudolini rijekeDruencijeu

Galiji s onu stranu Alpa. Na sjeveru su graničili s Alobrozima. Uživali su unapadimana rimskeputnikenaViiDomitiji, koja jevodilaprekoAlpa i slijedilaDruencijudodolinerijekeRodan,VallisRhodani.VolciTektosagiSavezkeltskihplemenakojasusenastanilausredozemnojGaliji

izarijekeRodan,svedoNarbona.Volščani Drevni narod iz srednje Italije nastanio je istočni Lacij. Svrstan oko

naselja Šora, Atina, Circej, Taracina i Arpin, saveznici Ekva. Krajem četvrtog

stoljeća pr. Kr. u cijelosti su uklopljeni u rimski sustav, a njihova kulturna idruštvena pripadnost je nestala. Nisu govorili latinskim, nego vlastitim jezikom,srodnimumbrijskom.

COGNOMEN(PREZIME,PRVOIMEILINADIMAK)

Tasuimenaimalastvarnaznačenja,panavodimonakojasunampoznata.Agelast,»onajkojisenikadnesmije«Ahala,nepoznatoAhenobarb,»crveneilibrončanebrade«Albin,»izrazitobijelebojekože,koseitrepavica«Balearik,»bakarski«Bambalije,nepoznatoBeštija,»zvijer«Brokh,»naliknazub«Brut,»glup«Cek,»slijep«Cepion,»trgovaclukom«Cezar,»kosat«Cezonin,nepoznatoCiceron,»slanutak«Dentat,»zubat«Dijademat,»skraljevskimdijademom«Dives,»bogat«,ili»obilan«,ili»dragocjen«Druz,nepoznatoEburn,»bjelokosni«Fimbrija,»kovrčav«Flak,»klempavihušiju«Galba,»trbonja«Geta,»skrajasvijeta«Glaucije,»plavkastosiv«Grakho,»čavka«Kald,»topao«,ili»vruć«,ili»vatren«Kalv,»ćelav«

Kamil,nepoznatoKaprarije,»jarčev«Karbon,»spaljen«ili»ugarak«Katon,»strogsudac«Katul,»štene«Kota,»vinskamrlja«(?)ili»stijena«?Kras,»grub«Kunktator,»oklijevalo«Laen,»svećeničkiogrtač«Lentul,»polagan«ili»spor«Lepid,»sjajanmomak«Limetan,»pograničan«Longin,»izdaleka«Lukul,»šumarak«Maktator,»koljač«Mancin,»kljast«Margarita,»biser«Meminije,»odGalaMeminija«Merula,»kos«Metel,»oslobođenplaćenik«Muz,»štakor«ili»miš«Nazika,»nosonja«Nerva,»žilav«Orest,»onajkojisvladavaplanine«Paul,»malen«ili»sitnica«Pipina,»penismalogdječaka«Pizon,»meljem«Porcela,»praščić«ili»genitalijemaledjevojčice«Postum,»rođennakonočevesmrti«ili»posmrče«Pulher,»lijep«Ravil,»promukao«Ruf,»crvenokos«Rufin,»izobiteljicrvenokosih«Ruso,»seljačina«

Saturnin,»Saturnov«Scevola,»ljevoruki«Scipion,»onajkojiimaštapkaoznakvlasti«Seran,»odpile«ili»nazubljen«Seskvil,»seronjaipol«ili»polovični«Sikul,»saSicilije«Silan,»ružnonamrštenolice«Silo,»prćastanosa«Skaur,»otečenihgležanja«Stih,grčkoimezarobaStrabon,»razrok«Sula,nepoznatoTubero,»grbav«ili»nemoralan«Varon,»krivonog«Vatija,»šepav«Verukozis,»prekrivenčirevima«Vopisk,»preživjeliblizanac«