Za 2009. godinu planirane su slijedeće aktivnosti (projekti) koje su u skladu s odredbama članaka 65. i 66. Zakona o zaštiti prirode (N.N. br. 70/05):

►PROJEKT 1. MONITORINGA POPULACIJE ORLA ŠTEKAVCA (Haliaeetus albicilla) NA PODRUČJU VUKOVARSKO SRIJEMSKE ŽUPANIJE (Opravdanost projekta uz kratki prikaz biologije vrste)

Biologija vrste Orao štekavac Haliaeetus albicilla (Linneaus,1758) je dugoživuća ptica grabljivica s dugom (sporom) reprodukcijskom strategijom i vrlo malim godišnjom produkcijom mladih. U prirodi može doživjeti starost do 36 godina, a prosječno trajanje života je 11,2 godine. Dugačak životni vijek je kompenzacija za vrlo nizak godišnji natalitet što ovu vrstu čini vrlo osjetljivom na povećanje mortaliteta odraslih jedinki.

Spolnu zrelost prosječno dostiže u petoj godini života (raspon od 3-7 godina) kada bira partnera i zauzima gnijezdeći teritorij.

Sezona gniježđenja započinje krajem siječnja zauzimanjem teritorija i izgradnjom ili popravljanjem gnijezda. Na pojedinom teritoriju uobičajeno se nalaze 2-3 gnijezda. Gnijezda gradi gotovo isključivo na velikim i starim stablima crnih i bijelih topola, bijelih vrba ili hrasta lužnjaka. Velika i stara stabla su nužna kako bi mogla podržavati gnijezdo koje predstavlja ogromnu konstrukciju s površinom do 4 m2, visoku do 10 m i tešku nekoliko stotina kilograma.

Ženka leže od 1-3 jaja, a inkubacija traje 35-38 dana pri čemu sudjeluju oba roditelja. Mladi su čučavci koje roditelji hrane u gnijezdu slijedećih 70-86 dana. Broj mladih u gnijezdu može biti 1-2, vrlo rijetko čak i 3. Kod orlova štekavaca «kainizam» tj. pojava da stariji i/ili jači ptić ubije mlađeg nije obligatan. Stoga, u sezonama kada ima dovoljno hrane i kod onih parova koji su dovoljno sposobni osigurati tu hranu mladima, nerijetko do izlijetanja prežive oba ili čak tri ptića.

Nakon izlijetanja, mladi ovise o ishrani roditelja slijedećih 1-2 mjeseca, a zadržavaju se na njihovom teritoriju 3-4 mjeseca nakon čega se osamostaljuju i započinju fazu lutanja i disperzije širom Panonske nizine (Ham i sur. 1990) koja će trajati do spolne zrelosti. Veličina populacije Ukupna gnijezdeća populacija procijenjena je na 140-150 pari (2005) (Radović i Mikuska, u tisku), od čega se na području Vukovarsko-srijemske županije nalazi najmanje 10 pari (Radović, nepubl.).

Rasprostranjenost

Na području Hrvatske orao štekavac je rasprostranjen u poplavnim dolinama velikih rijeka (Drave, Dunava, Kupe i Save), te u nizinskim poplavnim šumama u blizini šaranskih ribnjaka (Radović i Mikuska, u tisku; Radović i sur. 2003). Nekada je živio u Primorju i Dalmaciji, ali je iz tih krajeva istrijebljen do kraja 60-ih godina prošlog stoljeća (Rucner 1998) tako da ih danas u Hrvatskoj nema južnije od Save i Kupe.

Na području Vukovarsko-srijemske županije najveći dio gnijezdeće populacije nalazi se u području Spačvanskih šuma, a nekoliko parova gnijezdi i na adama duž rijeke Dunav. Oba ova područja dio su Nacionalne ekološke mreže, te se nalaze u prijedlogu za buduća NATURA 2000 područja (DZZP, 2008).

Ishrana U srednjoj Europi su orlovi štekavci čvrsto vezani uz vlažna i močvarna područja, te im u ishrani dominira riba, ptice močvarice i srednje veliki sisavci. Tijekom gniježđenja, osobito perioda othranjivanja mladih, riba dominira u ishrani orlova jer je taj period vezan uz rano proljeće i mrijest riba. Ribe koje se mrijeste u plitkoj vodi tada postaju lak plijen ovih ptica. Ptice močvarice također aktivno lovi pri čemu ih vrlo rijetko hvata u zraku, a puno češće na ili u vodi. Zimi, kada riba miruje u dubljoj vodi i kad su otvorene stajaće vode prekrivene ledom, udio sisavaca i ptica močvarica u ishrani raste, a također se vrlo često orlovi hrane na lešinama drugih životinja. Udio strvina u zimskoj ishrani može biti vrlo značajan što ove ptice čini vrlo osjetljivim na stradavanje od trovanja teškim metalima i pesticidima, ako su uginule životinje prije toga stradale od tih uzroka. Problemi zaštite Iako se radi o strogo zaštićenoj svojti, na području Vukovarsko-srijemske županije zabilježena je većina problema zaštite ove vrste prepoznata Europskim akcijskim planom zaštite orla štekavca (Helander i Stjernberg 2003):

1. šumarstvo – gospodarenje poplavnim šumama, osobito jednodobno gospodarenje, bitno negativno utječe na gnijezdeće stanište orla štekavca. Prvo, sječiva zrelost gospodarenih sastojina (30 godina kod vrba i topola) onemogućava razvoj velikih stabala koja mogu održati gnijezdo. Drugo, sanitarna sječa (vrlo često upravo starih stabala) dodatno umanjuje broj pogodnih lokacija za gniježđenje. Osobit problem predstavlja kretanje u šumama tijekom gniježđenja kada se u kasno zimskim mjesecima tijekom inkubacije odrasli potjeraju s gnijezda, a hladnoća uzrokuje pothlađivanje jaja i propadanje legla. Šumarski radovi u blizini gnijezda dovode do napuštanja teritorija.

2. vodno gospodarstvo – regulacije rijeka i drugi vodoprivredni radovi, osobito melioracije i čišćenja kanala, dovode do isušivanja poplavnog područja, nestanka vlažnih i močvarnih staništa, a time i smanjivanja dostupnosti plijena za orlove štekavce.

3. lovstvo – intenzivno lovstvo uzrokuje prekide gniježđenja i napuštanja teritorija. Lovna sezona traje do kraja drugog mjeseca (na divlje svinje cijelu godinu) pri čemu dolazi do kretanja lovaca u blizini gnijezda. Međutim, i nakon prestanka lova stalno kretanje lovaca (zbog traženja rogova, prebrojavanja divljači, uređivanja lovišta itd.) uzrokuje konstantno uznemiravanje i utječe na uspjeh gniježđenja.

4. Trovanje i ilegalni lov – trovanje tzv. grabežljivaca (lisica itd.) i glodavaca može uzrokovati trovanje orlova štekavaca putem bio akumulacije teških metala i pesticida. Nakon 80-tih godina prošlog stoljeća (Mikuska 1983) stradavanja orlova štekavaca od trovanja nisu zabilježena, ali jednako tako nisu vršene analize uginulih jedinki. Stoga ova opasnost je i dalje realna, te treba posvetiti osobitu pažnju ovom problemu, naročito poučeni primjerom prošlogodišnje zime gdje su brojne srne (naknadno pojedene od grabljivica) stradale zbog postavljanja otrova za glodavce na poljima.

5. Sekundarno trovanje olovom – orlovi štekavci, kao i sve grabljivice, predstavljaju «čistače» u ekosustavu jer uklanjaju bolesne i uginule jedinke. Tijekom zime, dok se hrane uglavnom pticama močvaricama, vrlo često love razne vrste pataka i gusaka pri čemu najlakše dolaze do onih koje su već ranjene tijekom lova. U literaturi su već zabilježeni slučajevi sekundarnog trovanja olovom koje je u tijelo orlova dospjelo konzumacijom mesa divljači koje je sadržavalo olovnu sačmu. Novim istraživanjima ovaj problem postaje puno veći nego što se prije smatralo (Helander i Stjernberg 2003).

6. Ostalo uznemiravanje tijekom gniježđenja i ishrane – osim korisnika prostora, uznemiravanje tijekom gniježđenja i ishrane uzrokuje i nedozvoljeno kretanje posjetilaca, rekreativaca (biciklisti, šetači) te drugih osoba (sakupljači rogova, gljiva, žaba itd.). Iz toga razloga osobito važno je provođenje mjera zaštite i poštivanja zone zabrane svih aktivnosti od 500 m tijekom sezone gniježđenja.

Glavni ciljevi zaštite orla štekavca

• Dugoročno osigurati opstanak i razvoj populacije orla štekavca kao naše najveće grabljivice

• Dugoročno sačuvati gnijezdeća staništa orla štekavca, osobito stare šumske sastojine vrba, topola i hrasta lužnjaka, te stara stabla koja mogu držati gnijezda

• Omogućiti povećavanje populacije i koloniziranje nekadašnjeg područja rasprostranjenosti

• Efikasno spriječiti uznemiravanje gnijezdećih parova tijekom gnijezdeće sezone i osigurati primjenu zone od 500 m bez ljudskih djelatnosti i uznemiravanja

• Očuvati staništa za hranjenje, osobito bare i močvare cjelokupnog područja

• Reducirati mortalitet uzrokovan ljudskim aktivnostima • Spriječiti trovanje i/ili ubijanje orla štekavca • Ograničiti upotrebu pesticida i herbicida, te teških metala na području

rasprostranjenosti orla štekavca • Zabraniti upotrebu olovne sačme u cjelokupnom području

rasprostranjenosti orla štekavca • Pravovremeno osigurati odgovarajuća financijska sredstva za efektivnu

provedbu plana zaštite orla štekavca Ostvarenjem Glavnog ciljeva zaštite orla štekavca doprinosi se ostvarenju postavljenih ciljeva za zaštitu vrsta, staništa i ekosustava, te održive upotrebe prirodnih dobara, osobito putem šumarstva, lovstva, vodnog gospodarstva, poljoprivrede, turizma i rekreacije. Tablica 2. - Mjere i aktivnosti za ostvarenje glavnih ciljeva zaštite orla štekavca u 2009. godini Mjera ili aktivnost Cilj provedbe Indikator Napor

U suradnji s Hrvatskim šuma redovito kartirati i obilježiti gnijezda orla štekavaca (sukladno Radović i Mikuska, u tisku)

Dobiti uvid u rasprostranjenost gnijezdeće populacije

Broj i karta rasprostranjenosti gnijezda izrađena i redovito se dopunjava Fotodokumentacija izrađena

2 osobe 5 radnih dana godišnje (tijekom zimskih mjeseci)*

Prać

enje

sta

nja

(mon

itorin

g)

gnije

zdeć

eiz

imuj

uće

popu

laci

je

Redovito pratiti stanje gnijezdeće populacije (sukladno Postupalsky (1974) i Steenhof (1987)

Dobiti uvid u populacijske parametre (broj pari,uspjeh gniježđenja, broj mladih itd.)

Broj pari, broj mladih po leglu se redovito bilježe

2 osobe 2 radna dana tijekom ožujka i 2 radna dana tijekom svibnja godišnje

Mjera ili aktivnost Cilj provedbe Indikator Napor Izraditi redovito godišnje izvješće o stanju populacije i dostaviti ga nadležnim ustanovama (MK, DZZP, ZZO) i javnosti

Putem redovitih izvješća obavijestiti nadležne i javnost o stanju populacije

Redovita godišnja izvješća izrađena

2 radna dana godišnje

Kao logičan slijed planiranim aktivnostima za 2010. godinu se planiraju izvršiti i slijedeće radnje:

Tablica 3. - Mjere i aktivnosti za ostvarenje glavnih ciljeva zaštite orla štekavca u 2010. godini Mjera ili aktivnost Cilj provedbe Indikator Napor

Redovito provoditi međunarodni program prstenovanja u boji (sukladno Helander & Stjernberg (2003)

Dobiti uvid u procese teritorijalnosti disperzije, ključnim područjima izvan područja gniježđenja i mortalitetu

Broj prstenovanih ptica godišnje Broj nalaza u porastu

4 osobe (dva penjača, dva prstenovača) (5 radnih dana tijekom svibnja)* *=uključeno u redovito praćenje stanja gnijezdeće populacije

Prać

enje

st

anja

(m

onito

ring)

gn

ijezd

eće

i zim

ujuć

e po

pula

cije

Redovito pratiti veličinu zimske populacije u sklopu međunarodnog projekta zimskog prebrojavanja močvarica (sukladno WI 2007)

Dobiti uvid u veličinu zimujuće populacije, odnos odraslih i mladih

Broj orlova na zimovanju Starosna struktura orlova uspostavljena

2 osobe 3 dana tijekom sredine siječnja godišnje

Mjera ili aktivnost Cilj provedbe Indikator Napor Pratiti uzroke smrtnosti jedinki

Dobiti uvid u uzroke smrtnosti i mortalitet

Broj uginulih ptica

Osigurati financijska sredstva za analize po potrebi (1-2 ptice godišnje)

Fotografija jednooke ženke orla štekavca (Haliaeetus albicilla) koja je pronađena na području općine Gradište

Orlovo gnijezdo i mužjak u pozadini (Haliaetus albicilla), Općina Vrbanja

Orao štekavac (Haliaeetus albicilla) i gavran (Corvus corax)- Općina Vrbanja

►PROJEKT 2. INVENTARIZACIJA I VALORIZACIJA FAUNE SOVA (Strix aluco i Strix uralensis) U ŠUMSKIM STANIŠTIMA SPAČVANSKOG BAZENA (Opravdanost projekta)

Uvod

Sove su grabežljivci i nalaze pri vrhu hranidbenih piramida te su stoga pogodan objekt za monitoring stabilnosti različitih kopnenih ekosustava. Na području bazena Spačve do danas nisu provođena detaljna istraživanja sova vezanih uz šumska staništa. Prije 15 godina provedena su istraživanja na plohi veličine oko 6.000 ha, te se utvrdilo da u tom dijelu bazena obitava samo šumska sova (Strix aluco). Jastrebača (Strix uralensis) nije zabilježena, iako je ova vrsta registrirana u šumama hrasta lužnjaka zapadne Slavoniji (okolica Lipovljana). S obzirom da je u nekim od nama susjednih zemalja zabilježeno širenje areala ova vrste i činjenicu da se ona nalazi na Dodatku I Direktive o pticama te na Crvenoj listi ptica Hrvatske bilo bi važno, provođenjem detaljnijih istraživanja, utvrditi konačan status ove vrste u bazenu Spačve. Predloženim istraživanjima provela bi se sistematična istraživanja na dvije plohe (ukupno površine oko 12.000 ha šume) te na postajama raštrkanim po cijelom bazenu Spačve što će omogućiti da se utvrdi rasprostranjenost, relativna gustoća te procijeni brojnost (veličina populacije) šumske sove u kompleksu spačvanskih šuma te utvrditi da li, i u kojem broju, jastrebača obitava u ovim šumama.

Ciljevi projekta:

• Utvrdit rasprostranjenost, relativnu gustoću te procijeniti brojnost (veličinu populacije) šumske sove (Strix aluco) u bazenu Spačve te utvrditi da li jastrebača (Strix urlanesis) obitava u ovim šumama

Opseg istraživanja

• Područje šuma bazena Spačve; na ovom području definirati će se dvije plohe, svaka veličine oko 6000 ha, na kojima će se provesti detaljnija istraživanja

Trajanje projekta • 10 mjeseci, početak projekta prema dogovoru, ali tako da bude prilagođen

godišnjem ciklusu ptica

Dinamika istraživanja:

• 3 terenskih izlazaka: dva tijekom sezone gniježđenja (veljača-lipanj) i jedan u razdoblju rujan-listopad.

Istraživački tim

• 2 istraživača u timu

Metodologija

• Za istraživanje sova koristiti će se metoda zvukovnog vaba (engl. Playback ili Tape recording census technique). Danas je to najvažnija metoda za istraživanje rasprostranjenosti i određivanje gustoće populacija mnogih vrsta, osobito onih šumskih staništa. Osobito je značajna za izučavanje sova na velikim područjima, jer je u relativno kratkom vremenu i homogenim uvjetima moguće dobiti velik broj međusobno usporedivih podataka. Za ispravno korištenje ove metode i pravilnu analizu podataka potrebno je iskustvo i kvalitetna oprema kako se ne bi došlo do pogrešnih procjena. Za provođenje ove metode Zavod za ornitologiju posjeduje potrebno iskustvo i svu opremu. Ovom metodom Zavod se koristi već osamnaest godina i razrađena je njena primjena s obzirom na specifičnosti različitih vrsta i staništa.

Potrebna oprema:

• Zavod za ornitologiju raspolaže svom potrebnom opremom za rad (dalekozorima, CD playerom s akumulatorom, zvučnicima, kvalitetnim nosačima zvuka, terenskim vozilom s priključcima i zvučnicima za zvukovni vab).

Šumska sova (Strix aluco)

Sova jastrebača (Strix uralensis)

►PROJEKT 3. INVENTARIZACIJA I VALORIZACIJA FAUNE DJETLOVKI U ŠUMSKIM STANIŠTIMA SPAČVANSKOG BAZENA (Opravdanost projekta)

Uvod

Djetlići po mnogočemu čine jedinstvenu skupinu ptica, a vjerojatno najvažnije svojstvo koje ih izdvaja od ostalih je sposobnost dubljenja drveta. Ta sposobnost omogućuje im jedinstven način ishrane – kukcima u deblima; jedinstven način međusobnog komuniciranja – "bubnjanje"; i omogućuje im da sami izrađuju duplje za potrebe gniježđenja i noćenja ili odmora.

Zahvaljujući sposobnosti razbijanja drveta djetlići aktivno mijenjaju fizička svojstva ekosustava te o njima ovisi prisutnost drugih vrsta. Niz vrsta ptica za gniježđenje koriste duplje djetlića (npr. čvorak, mali ćuk, brgljez), a osim ptica duplje djetlića koriste sisavci (puhovi, šišmiši), gmazovi, kukci i dr. Na taj način djetlići imaju velik utjecaj na ekosustav

U Hrvatskoj se gnijezdi devet vrsta djetlovki. Među njima nalaze se i vrste koje u Europi imaju nepovoljan status. Npr. crvenoglavi djetlić je vrsta nepovoljnog statusa čija hrvatska populacija brojnošću čini jednu od najznačajnijih u Europi. Zbog toga su ekološka istraživanja crvenoglavog djetlića u Hrvatskoj od velikog značaja u planiranju zaštite ove vrste, a pri tome šume s hrastom lužnjakom čine najznačajnija staništa.

Do danas na području spačvanskih šuma nisu provedena sistematična istraživanja djetlovki te im je status nepoznat, a isto tako i važnost spačvanskih šuma za rasprostranjenost i stabilnost njihovih populacija.

Ciljevi projekta

Utvrditi gniježđenje, rasprostranjenost, relativnu gustoću te procijeniti brojnost (veličine populacija) svih vrsta djetlovki (žuna i djetlića) u bazenu Spačve. Valorizirati faunu djetlovki za zaštitu prirode.

Područje istraživanja

Šumska staništa bazena Spačve; na ovom području definirati će se dvije plohe, svaka veličine oko 3000 ha, na kojima će se provesti istraživanja.

Trajanje projekta 10 mjeseci. Početak projekta prema dogovoru, ali tako da bude prilagođen godišnjem ciklusu ptica.

Dinamika istraživanja:

2 terenskih izlazaka, oba tijekom sezone gniježđenja (veljača-svibanj).

Istraživački tim

2 istraživača u timu.

Metodologija

Metoda cenzusa u točki (Point Count) na transektima duljina oko 10 km. Teritorijalno ponašanje djetlovki provocirat ćemo zvukovnim vabom (Playback census technique), čime se pospješuje učinkovitost cenzusa. Zavod za ornitologiju provodi Cenzus djetlovki uz pomoć zvukovnog vaba deset godina. Primjena je prilagođena s obzirom na specifičnosti različitih vrsta i staništa. Već više od 5 godina uspješno se provode istraživanja istom metodom i u drugim dijelovima Hrvatske, što omogućuje komparabilnost rezultata. Danas je to najvažnija metoda za istraživanje rasprostranjenosti i određivanje gustoće djetlovki.

Potrebna oprema:

Zavod za ornitologiju raspolaže svom potrebnom opremom za rad: dalekozorima, CD playerima s pripadajućim napajanjem, zvučnicima, kvalitetne nosače zvuka, terensko vozilo prilagođeno za opisana istraživanja.

►PROJEKT 4. INVENTARIZACIJA I MONITORING STEPSKOG SOKOLA (Falco cherug) i ORLA KRSTAŠA (Aquila heliaca) - PRIORITET

Inventarizacija i monitoring stepskog sokola (Falco cherug) i orla krstaša (Aquila heliaca) u Vukovarsko srijemskoj županiji s pregledom ostataka stepskih staništa. Županija Vukovarsko-srijemska kao najistočnija u Hrvatskoj ima ponajviše ostataka stepskih staništa, te još nešto u Osječko-Baranjska. U županiji Vukovarsko-srijemskoj postoje recentno evidentirana dva para stepskog sokola i stari podatak o jedinom paru orla krstašu u Hrvatskoj kojega treba provjeriti. Dakle jedine stepske vrste ptica u Hrvatskoj gnijezde se u našoj županiji, a obje se nalaze među kritično ugroženim (orao je možda već i izumro). Stoga bi vrlo važno provesti ovaj projekt. Projekt bi se proveo pretraživanjem svih potencijalnih gnjezdilišta obiju vrsta te pretraživanjem svih preostalih stepskih livada uz Dunav. Mala je šansa da je još koja stepska vrsta ptica tu preostala, ali bi ta staništa bilo važno pregledati zbog planova za reintrodukciju stepskih vrsta. Spomenuta inventarizacija i monitoring stepskog sokola (Falco cherug) i orla krstaša (Aquila heliaca) u VS županiji s pregledom ostataka stepskih staništa je prioritetna iz više činjenica:

‐ hitan je jer su obje vrste pred izumiranjem (orao je možda već i izumro); ‐ to su jedini parovi tih vrsta u Hrvatskoj i njihov opstanak ovisi o angažiranju relevantnih

ustanova u županiji kao i ustanova na razini RH; ‐ zbog potrebe za reintrodukcijom što prije je potrebno inventarizirati i pregledati ostatke

stepskih staništa; ‐ što ranije treba početi s osmišljenim projektom zaštite stepskog sokola koji bi trebao

krenuti iz naše županije; ‐ potrebno bi bilo da se nakon provedenog projekta ili čak možda u njegovom sklopu u

Vašoj županiji održi nekakva radionica s međunarodnim sudjelovanjem o ovoj problematici. Za provođenje projekta trebalo bi dvoje istraživača tijekom 7 dana terenskog

rada

Stepski ili Sakerov sokol (Falco cherug)

                           Orao krstaš (Aquila heliaca)

►PROJEKT 5. INVENTARIZACIJA I MONITORING MALE PRUTKE (Actitis hypoleucus),KULIK SLJEPČIĆ (Charadrius dubius), MALE ČIGRE (Sterna albifrons), CRVENOKLJUNE ČIGRE (Sterna hirundo), VODOMARA (Alcedo

atthis), LASTE BREGUNICE( Riparia riparia) I BIJELE PASTIRICE (Motacilla alba) (Opravdanost projekta) - PRIORITET

Inventarizacija vrsta riječnog staništa na tokovima Dunava i Save na području Vukovarsko-srijemske županije. Projektom bi se po prvi put popisale ove vrste (štekavac Haliaeetus albicilla, mala prutka Actitis hypoleucos, kulik sljepčić Charadrius dubius, mala i crvenokljuna čigra Sterna albifrons i hirundo, vodomar Alcedo atthis, bregunica Riparia riparia te bijela pastirica Motacilla alba) i utvrdila brojnost njihovih populacija. Rezultati ove inventarizacije bi poslužili kao podloga za budući monitoring. Naime riječna staništa (goli ili slabo obrasli sprudovi, otoci i obale, strme odronjene obale, rukavci itd. su na Europskoj razini među najugroženijim staništima zbog uređivanja riječnih obala, potapanja akumulacijama, zagađivanja rijeka na razne načine, pregrađivanjem branama, vađenjem sedimenta i na još mnoge druge načine. Takav monitoring se provodi na rijeci Dravi od Legrada do ušća u Dunav i na Dunavu od Mađarske do ušća Drave.

Mala prutka (Actitis hypoleucus)

Kulik sljepčić (Charadrius dubius)

Mala čigra (Sterna albifrons)

Crvenokljuna čigra (Sterna albifrons)

Vodomar (Alcedo atthis)

Kasnije uništena nastamba vodomara isušivanjem (Alcedo atthis),Općina Andrijaševci

Dunavska kolonija lasta bregunica (Riparia riparia), Općina Borovo

Lasta bregunica (Riparia riparia)

Bijela pastirica (Motacilla alba)

►PROJEKT 6. INVENTARIZACIJA I MONITORING HERPETOFAUNE VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE (Opravdanost projekta) - PRIORITET

Hrvatsko herpetološko društvo - Hyla organizira terenska istraživanja kako bi se detaljno istražila fauna vodozemaca i gmazova Vukovarsko-srijemske županije.

Istraživanja će zajedno provesti Hrvatsko herpetološko društvo - Hyla i Hrvatsko društvo za biološka istraživanja, HDBI, pod organizacijom voditelja projekta Dušana Jelića, a u suradnji sa Državnim zavodom za zaštitu prirode (DZZP).

Područje Vukovarsko-srijemske županije nikada nije detaljnije istraženo, iako raspolaže velikom raznolikošću različitih tipova staništa a što znači i velikim bogatstvom vrsta. Tu se posebice ističe veliki kontrast između južnog dijela županije, karakteriziranog velikim bogatstvom poplavnih i močvarnih šuma i travnjaka, te suhog sjeveroistočnog dijela karakteriziranog polustepskim elementima.

Močvarna i poplavna područja uz rijeku Savu, te poplavne šume Spačvanskog bazena predstavljaju nastavak vlažnih staništa duž rijeke Save (Turopolje, Lonjsko polje, Crnac polje, Jelas polje). Na takvim staništima živi vrlo karakteristična fauna vodozemaca i gmazova od kojih mnoge nikada nisu potvrđene za Vukovarsko-srijemsku županiju: riđovka (Vipera berus), močvarna smeđa žaba (Rana arvalis), mala zelena žaba (Rana lessonae), češnjača (Pelobates fuscus) i dr.

Suhi, polustepski elementi karakteristični za područje omeđeno Dunavom i naseljima: Vukovar, Vinkovci, Tovarnik, Ilok i nastavak su prostranih stepskih i polustepskih elemenata panonske nizine, a karakterizira ih vrlo specifična fauna vodozemaca i gmazova, od kojih mnoge nikada nisu kao sigurni stanovnici zabilježene u Vukovarsko-srijemskoj županiji: ivanjski rovaš (Ablepharus kitaibelii), smičalina (Dolichopis caspius), balkanska zidna gušterica (Podarcis taurica) i dr.

Početak projekta predviđen je za 01. ožujka 2009. a trajao bi do 01. rujna 2009. Terenska istraživanja bi bila obavljena u 5 navrata u trajanju od 2-4 dana sa 4 osobe.

Riđovka (Vipera berus)

Močvarna žaba (Rana arvalis)

Močvarna žaba – mužjak u vrijeme parenja poplavi (Rana arvalis)

Mala zelena žaba (Rana lessonae)

Češnjača (Pelobates fuscus)

Ivanjski rovaš (Ablepharus kitaibelii)

Balkanska zidna gušterica (Podarcis taurica)

►PROJEKT 7. ISTRAŽIVANJE (INVENTARIZACIJA I VALORIZACIJA) FAUNE KUKACA (VRETENACA-ODONATAE I OBADA - TABANIDAE) VUKOVARSKO - SRIJEMSKE ŽUPANIJE

Budući da na području Vukovarsko - srijemske županije u proteklom razdoblju nije bilo značajnijih i sustavnih entomofaunističkih istraživanja kukaca a koja su neophodna za normalno provođenje plana i programa rada, predviđen je projekt s ciljem utvrditi faunu kukaca Vukovarsko - srijemske županije. Pri tome bi se trebalo rukovoditi slijedećim smjernicama:

1. INVENTARIZACIJA I VALORIZACIJA - na osnovi dosadašnjih istraživanja odrediti faunu navedenih skupina kukaca Vukovarsko – srijemske županije

2. ODREĐIVANJE SMJERNICA BUDUĆIH ISTRAŽIVANJA - na osnovi inventarizacije i valorizacije odrediti smjernice budućih istraživanja

3. ODREĐIVANJE METODA ZA PROVEDBU ISTRAŽIVANJA - Prikupljanje materijala vrši se entomološkim lovnim mrežama promjera 50 cm (odrasle jedinke), te mrežama strugalicama polukružnog oblika promjera 25cm (ličinke). Prikupljeni svlakovi također čine značajne podatke i trebaju biti pohranjeni u zbirci. Prilikom opažanja koristi se dalekozor Zeiss 12x40 mm, a za fotgrafiranje fotoaparati Canon A-1 i Nikon F-50 sa pripadajućim objektivima (Tokina 80 – 200 mm, Canon 5O mm, Canon 80 – 300 mm, Canon 105 mm – macro, Nikon 80 – 300 mm) i bljeskalicama (Bauer E 228 AB). Obilježavanje pojedinih istraživanih postaja

bilo bi izvršeno pomoću GPS sustava (satelitski kompas Magellan 2000) pri čemu se paralelno bilježe kako topografski tako i UTM položaji). Dobiveni podaci se zatim kompjuterski dorade satelitskim snimkama. Prilikom statističke obrade podataka koristila bi se Sørensenova metoda istraživanja populacija, a grafički prikazi bili bi obrađeni metodom najmanjih kvadrata pomoću Mathematica programa. Prikupljeni materijal bio bi prepariran u alkoholu (70%), a nakon toga kao suha zbirka determiniran pomoću binokularne lupe (Leica) pod raznolikim povećanjima, prema literaturi i ključevima (Askew 1988; Ulrich und Dreyer 1987; Maibach 1989).

4. ISTRAŽIVANJA

Tipovi istraživanja:

a) Faunistička

– utvrđivanje kvalitativnog i kvantitativnog sastava faune kukaca Vukovarsko – srijemske županije izrada karti rasprostranjenosti pojedinih vrsta najnovijim metodama pomoću GIS tehnologije, istražiti vezanost određenih vrsta za pojedine mikrobiotope, načiniti osnovnu inventarizaciju sa prikladnim hrvatskim entomološkim nazivljem te i na taj način postaviti nulto stanje faune kukaca iz navedenih skupina za istraživano područje, izrada suhe entomološke zbirke imaga vretenaca i osolikih muha, zbirke svlakova ličnki vretenaca, izrada fotografija vretenaca i osolikih muha o rijetkim i zakonom zaštićenim vrstama u Vukovarsko – srijemskoj županiji, izrada prikladnog edukacijskog materijala entomološkog sadržaja.

b) Ekološka

– utvrđivanje sezonske i dnevne dinamike onih vrsta vretenaca i osolikih muha koje obitavaju na području Vukovarsko – srijemske županije praćenje hidroloških prilika tijekom istraživanog razdoblja kao i prikupljanje i analiziranje općih ekoloških podataka vezanih uz ovu problematiku, usporedba različitih ekoloških parametara, njihova međusobna korelacija, tumačenje i značaj.

5. PREZENTACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA

- prezentacija rezultata istraživanja provodit će se na stručnim i znanstvenim skupovima, fakultetima i školama, a publiciranje rezultata u domaćim i stranim časopisima sa međunarodnom recenzijom.

6. SINTEZA REZULTATA

- objedinjavanje rezultata u budućoj monografiji Vukovarsko – srijemske županije i sl.

      

Vretenac (Odonatae spp.) Goveđi obad (Tabanus bovinus)

►PROJEKT 8. REINTRODUKCIJA PODOLSKOG SLAVONSKO-SRIJEMSKOG GOVEDA

Slavonsko - srijemski podolac kao i šire gledajući podolska goveda spadaju u skupinu dugorožnih goveda - Bos taurus te predstavljaju domesticirani oblik izvornog Bos primigenius (zadnji divlji primjerak odstrijeljen je 1627 u Poljskoj). Slavonsko - srijemskog podolca možemo pronaći na nekoliko lokacija u Hrvatskoj i to: u Križevačkom Lemešu pri Centru za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske, Parku prirode Lonjsko polje, JU za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-posavske županije i odnedavno, u ograđenom prostoru Kopačkog rita.

Podolsko govedo potječe iz Podolije i Volhinije, odnosno iz stepskih područja Rusije i Ukrajine. Iz tih krajeva ova je pasmina migrirala do srednje i južne Europe i Balkana. Smatra se da je podolsko govedo došlo do hrvatskih prostora u vrijeme velike seobe naroda. Kroz stoljeća, u različitim životnim uvjetima, oblikovali su se različiti varijeteti podolskog goveda. U Mađarskoj se uzgaja mađarsko - stepsko govedo, u Rumunjskoj moldavsko i erdeljsko govedo, a u Bugarskoj sivo istarsko govedo. Još početkom XX. stoljeća slavonsko - srijemski podolac bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Baranji, Srijemu i Slavoniji, te u Podravini do Virovitice gdje je činilo oko 90% od ukupnog broja goveda. Slavonsko - srijemski podolac je kasnozrelo, vrlo otporno i izdržljivo govedo, čvrstog kostura, "suhih" izraženih zglobova, ponešto otvorenih papaka, s blago spuštenom zdjelicom slabo do umjereno popunjenom mišićjem. Visina krava je oko 130 cm, a bikova oko 140 cm. Boja slavonsko - srijemskog podolca je sivobijela do tamnosiva, često s tamnijom pigmentacijom plahtice vrata i glave. Kod bikova je zamjetljiva pigmentacija, te veći tamni kolutovi oko očiju. Gubica, sluznica očiju i papci su

tamno pigmentirani (crni). Vime je općenito maleno. Rogovi su glavna značajka ove pasmine, izrazite su duljine, često koso položeni s vrhovima koji strše na stranu, te velikim rasponom između vrhova (oblik lire). Drugi tip su rogova rogovi postavljeni više okomito, a vrhovi povinuti unatrag pa takvi rogovi imaju oblik vila. Ova goveda su živahna, no u doticaju s čovjekom plaha i nepovjerljiva, a ponekad i nervozna. Nekada se ova pasmina goveda uzgajala uglavnom zbog korisnog rada i proizvodnje, te cijenjenog goveđeg mesa. Proizvodnja mlijeka je oko 800 do 1000 litara u laktaciji. Slavonsko - srijemski podolac vrlo je skromnih hranidbenih prohtjeva, te se veći dio godine drži na paši. U zimskim uvjetima drži se u prostoru koji ga štiti od padalina, a hrani se sijenom uz dodatak zrnja žitarica. Danas ovu pasminu možemo promatrati kao važan genetski resurs, a također je potrebno istaknuti ekološku i gospodarsku vrijednost na primjer u proizvodnji specifičnihproizvoda. Država je osigurala novčana sredstva koja se koriste za isplatu novčanih poticaja uzgajateljima, čime se znatno doprinijelo zaštiti i očuvanju ove pasmine goveda. Na području molekularno genetskih analiza, polimorfa proteina krvi i mlijeka kao izraza frekvencije genotipova u populacijama tijekom proteklih dvadesetak godina učinjen je niz istraživanja. Pregledom objavljenih radova i informacija u informacijskom sustavu FAO-a DADIS, koji značajno olakšava uvid u pojedine pasmine i načine zaštite, mogu se dobiti detaljnije informacije iz tog područja Prema službenim podacima HSC-a u objavljenim u godišnjem izvješću za 2007. godinu evidentirano je 4 bika, 98 krava i 60 grla ženskog pomlatka od kojih su 37 grla do godinu dana a 23 grla preko godine dana starosti, u vlasništvu 4 uzgajivača. Efektivna veličina populacije je 15,37, a prema klasifikaciji FAO spada u skupinu kritično ugroženih. Zaštita udomaćenih pasmina i starih sorti biljaka je u nadležnosti različitih tijela državne uprave i regulirana propisima iz područja zaštite prirode, stočarstva, veterinarstva, dobrobiti životinja, sjemenarstvu i dr. Zakon o zaštiti prirode tek je nedavno uveo kategoriju zaštićene zavičajne udomaćene svojte u koju se može proglasiti ona ugrožena baštinjena biljna svojta i/ili životinjska pasmina koja se razvila kao posljedica tradicionalnog uzgoja i čini dio hrvatske prirodne baštine. Očuvanje ugroženih zavičajnih udomaćenih svojti provodi se suradnjom između tijela nadležnih za zaštitu prirode, poljoprivrede i stočarstva, a podupire se novčanim poticajima i nadoknadama. Poticaje osigurava tijelo nadležno za poljoprivredu i stočarstvo.

Skupina podolaca na paši

U skladu s odredbama nacionalne strategije i akcijskih planova zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti za ovo govedo vrijede:

Strateške smjernice

1. Razraditi i osigurati provedbu akcijskih planova za kritično ugrožene zavičajne udomaćene pasmine i sorte,

2. Unaprijediti sustav poticaja uzgoja i korištenja zavičajnih udomaćenih svojti, 3. Poticati korištenje udomaćenih zavičajnih svojti za održavanje i unaprjeđenje

stanja ugroženih stanišnih tipova.

Akcijski planovi 1. Izraditi i provoditi akcijske planove za kritično ugrožene udomaćene zavičajne pasmine i sorte, 2. Razviti program poticaja za uključivanje zavičajnih udomaćenih svojti u svrhu unaprjeđenja stanja ugroženih stanišnih tipova u okviru Agrokolišnog programa, 3 . Poticati uzgoj i držanje zavičajnih udomaćenih pasmina i sorti in situ ako se koriste za održavanje ugroženih tipova staništa i u svrhu razvoja ruralnog turizma u zaštićenim područjima

Bik podolskog goveda u zaštićenom području Gajna, Slavonsko brodska županija

►PROJEKT 9. POSTAVLJANJE INFORMATIVNO - EDUKACIJSKIH TABLI U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije planira izraditi određeni broj informativno edukacijskih tabli koje bi bile postavljene na „strateškim“ mjestima u zaštićenim područjima. Na tablama bi se mogla pročitati značajna obilježja pojedinih zaštićenih područja te prikaz zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta (fotografija i tekst).

Izgled informativno - edukacijske table u Rezervatu prirode Kolanjsko blato, otok Pag

►PROJEKT 10. IZRADA PRIJELAZA ZA DIVLJE ŽIVOTINJE

Pojava uginuća žaba pod kotačima automobila poznata je i u Švicarskoj i drugim zemljama zapadne Europe. H. Wildermuth ( Priroda kao zadaća, priručnik praktične zaštite prirode) navodi.» U proljeće životinje iz svojih zimskih prebivališta kreću prema poznatoj bari za polaganje jaja. Ako u tom pohodu moraju prijeći cestu ,stotine ih postaju žrtve prometa. Nakon toplih kišnih proljetnih noći u nekim predjelima cijele dionice ceste prekrivene su pregaženim leševima žaba krastača. Životinje se mogu hvatati u zamke nešto slično vršama , a onda ih prenositi preko ceste u baru gdje bi mogle započeti svoj reproduktivni ciklus. Bolje rješenje su betonski propusti ispod ceste.

Na području županije živi 8 vrsta žaba: crveni mukač ( Bombina bombina L.,1758), šarena češnjača ( Pelobates fuscus Laun.,1768), smeđa krastača ( Bufo bufo L.,1758), zelena krastača ( Bufo viridis Laurn.,1768), obična gatalinka ( Hyla arborea L.,1758), rumena žaba ( Rana dalmatina Bonapar.,1839), te zelena žaba (Rana esculenta L.,1758) i obična hrženica ( Rana ridibunda Pal., 1771).

Nagon žaba da bježe iz hladne vode i rado se zadržavaju na nasipima, a posebno onima prekrivenim asfaltom u vezi je s njenom fiziologijom. Žabe su poikilotermne («hladnokrvne») životinje; tjelesna temperatura im ovisi od temperature okoline. Za razliku od sisavaca, koji su na filogenetskom stablu znatno iznad žaba , žabe imaju dvije pretklijetke i jednu klijetku zbog čega im se u klijetki miješa venska krv

(djelomice) siromašna kisikom i obogaćena škodljivim metabolitima i ugljičnim dioksidom, sa arterijskom koja prenosi kisik. To ometa metabolizam i stvaranje topline neovisne od okoliša. Osim toga žabe ,opet za razliku od sisavaca, ne mogu čuvati svoju toplinu jer im tijelo nije prekriveno niti gustim krznom niti masnim slojem kože pa se toplina odaje okolišu. Ukoliko je okoliš hladan žabe će biti znatno usporene. Ako voda naglo zahladi (hladne dunavske poplave) žabe ju panično napuštaju. Očituje se kao stanovita termotaksija imanentna svim živim bićima od bakterije naviše u stupnju evolucijskoga razvoja. Osim toga u županiji žive 4 rijetke vrste vodozemaca Hrvatske. Prema II. dodatku Bernske konvencije (Bern,1979) u strogo zaštićene ubraja se 6 vrsta vodozemaca: veliki vodenjak Triturus cristatus Lauren.,1768., crveni mukač, šarena češnjača, zelena krastača, gatalinka, rumena žaba, dok su ostale vrste : zelena žaba i obična hrženica odredbom III. stavka Bernske konvencije zaštićene europske vrste, dakle spomenutom konvencijom zaštićeni su svi vodozemci u županiji. Cilj JU biti će utvrditi migracijske prijelaze žaba u županiji, te poduzimanje aktivnosti za tehničkim rješenjima koja će omogućiti prelazak prometnica bez ugrožavanja vodozemaca (i gmazova).

Primjeri prijelaza (prolaza) ispod prometnica za male i srednje velike životinje

►PROJEKT 11. REINTRODUKCIJA EUROPSKOG DABRA (Castor fiber) - Dugoročni cilj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko srijemske županije jeste reintrodukcija što većeg broja biljnih i životinjskih vrsta u odgovarajuća staništa. Izgledna je mogućnost da se izvrši reintrodukcija europskog dabra na lokalitetima spčvanskog bazena, gdje je nekada dabar obitavao.

Europski dabar (Castor fiber)