pra ćenje stanja populacije orla štekavca, patke njorke ... · pdf filecrni lug, dok...

Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode Croatian Society for Bird and Nature Protection

Poštanska adresa: Gundulićeva 19a; HR-31000 Osijek tel:+385 31 202 796; Mobilni: +385 95 909 87 53

Praćenje stanja populacije orla štekavca, patke njorke, vidre i dabra na području ribnjaka Poljana

Konačno izvješće za 2010. godinu

Tibor Mikuska, dipl.ing. biologije-ekologije

Predrag Livak, nadzornik JU PSZ

Osijek, studeni 2010.


Mikuska T. Livak P. 2010. 2

SADRŽAJ

Uvod 3 Metode rada 3 Rezultati 4

• Orao štekavac Haliaeetus albicilla 5 o Biologija vrste 5 o Rezultati istraživanja 6 o Preporuke za zaštitu 7

• Patka njorka Aythya nyroca 8 o Biologija vrste 8 o Rezultati istraživanja 10 o Preporuke za zaštitu 10

• Euroazijska vidra Lutra lutra 12 o Biologija vrste 12 o Rezultati istraživanja 14 o Preporuke za zaštitu 16

• Dabar Castor fiber 17 o Biologija vrste 17 o Rezultati istraživanja 18 o Preporuke za zaštitu 19

Literatura 21 Zahvala 22 Preporuka za citiranje: Mikuska T. i Livak P. (2010) Praćenje stanja populacije orla štekavca, patke njorke, vidre i dabra na području ribnjaka Poljana. Konačno izvješće za 2010. godinu. Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode, Osijek. 22 str. Provedbu projekta financiralo je Ministarstvo kulture u okviru „Javnog poziva za prijavu projekata iz područja zaštite prirode u svrhu financiranja iz sredstava državnog proračuna raspoloživih u 2010. godini.“



Uvod

Uredbom Vlade Republike Hrvatske 19. listopada 2007. godine proglašena je Nacionalna ekološka mreža (Narodne novine br. 109/2007). Člankom 4. Uredbe propisano je da područjima ekološke mreže izvan zaštićenih područja upravljaju odgovarajuće javne ustanove regionalne samouprave, a člankom 8. Uredbe je propisana obveza praćenja stanja i prikupljanja podataka u svrhu popunjavanja baze podataka.

Osnivanjem Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavnoske županije stekli su se uvjeti za započinjanje monitoringa nekoliko ključnih svojti ptica i sisavaca, te je 2010. prva godina ovog, nadamo se dugogodišnjeg programa praćenja njihovih populacija.

Provedbu projekta financiralo je Ministarstvo kulture u okviru „Javnog poziva za prijavu projekata iz područja zaštite prirode u svrhu financiranja iz sredstava državnog proračuna raspoloživih u 2010. godini.“

Metode rada

U sklopu ovog projekta težište praćenja stanja četiri ključne svojte izvršeno je na ribnjacima Poljana, kao najznačajnijem vlažnom i močvarnom području na području županije koje je dio nacionalne ekološke mreže HR1000010 – Poilovlje s ribnjacima Končanica, Garešnica i Poljana, te HR2000438 – Ribnjaci Poljana. Dio istraživanja vezanih za orla štekavaca i dabra obuhvatio je i okolna područja zapadnog dijela županije.

Ribnjaci Poljana smješteni su duž rijeke Ilove od sela Hrastovac do Marinog Sela

koja se nalaze na istočnoj strani ribnjaka. Pružaju se u pravu sjeveroistok-jugozapad na ukupnoj površini od 1300 hektara, a sastoje se od četiri ribnjaka većih od 100 ha, 5 ribnjaka površine od 50-100 ha, 6 ribnjaka površine 20-50 ha, te niza manjih rastilišta površine ispod 1 ha smještenih uz upravnu zgradu.

Sa sjeverne strane ribnjaka nalazi se poplavna šuma hrasta lužnjaka Međuvođe, te dio ribnjaka Garešnica koji je izgrađen na mjestu nekadašnje Cigleničke šume. Duž zapadne granice ribnjaka proteže se uređeni inundacijski pojas rijeke Ilove koja je u cijelosti kanalizirana, te ribnjaci Garešnica s ukupnom površinom od 476 ha. S južne i jugo-zapadne strane nalazi se značajni kompleks poplavnih šuma Ilovski i Crni lug, dok se sa istočne strane ribnjaka nalazi Marino Selo sa pripadajućim obradivim površinama Pašnjaci i Potkućnice. Sjeverno od Marinog sela nalazi se manji šumski kompleks Budžak, te obradive površine Hrastovačkog polja koje se proteže između rječica Nova Toplica i Čavlovica sve do sela Hrastovac. Ribnjake po sredini presijeca cesta Marino Selo – Kaniška Iva duž koje se nalazi naselje Ribnjaci s pripadajućom Upravom ribnjačarstva Poljana i gospodarskim zgradama (Mikuska 2005).

Osnovni izvor vode ribnjacima predstavlja rječica Ilova, te njene istočne pritoke Stara Toplica, Nova Toplica i Čavlovica. Popis staništa ribnjaka Poljana naveden je u djelu „Međunarodna i nacionalna ornitološka vrijednost Ribnjačarstva Poljana“ (Mikuska 2005).



Praćenje stanja patke njorke i ostale ornitofaune na ribnjacima Poljana izvršeno je standardnim metodama osmatranja ptica sukladno «Priručniku za praćenje stanja populacija ptica (AVES) u aluvijalnim nizinama Hrvatske» (Mikuska et al. 2007). U periodu trajanja projekta, od srpnja do listopada, ribnjaci su obilaženi jedan puta u mjesečno, dva dana po izlasku (tablica 1). Pri takvim izlascima su pješke obilaženi svi ribnjaci, te su se bilježili podaci o zapaženim svojtama i njihovoj brojnosti po pojedinom ribnjaku. Promatranja su izvršena dalekozorom Nikon 8x40 i teleskopom Kova povećanja 20x30.

Tablica 1. Datumi terenskih izlazaka tijekom 2010. godine Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad

09. 06. i 07. 26. i 28. --- 21. i 22. Poznata gnijezda orla štekavaca pregledana su početkom lipnja, još tijekom

sezone gniježđenja kako bi se utvrdio uspjeh gniježđenja. Nakon toga je bilježeno koliko jedinki orlova štekavaca koristi ribnjake Poljana kao hranilište.

Praćenje stanja obične vidre je vršeno tijekom obilaska ribnjaka Poljana.

Prisustvo vidre (trag, izmet, ostaci ishrane) zabilježeno je pomoću GPS uređaja Garmin GPSMap 60, a dobiveni podaci su nakon toga obrađeni i prebačeni pomoću GoogleEarth programa na odgovarajuću satelitsku podlogu.

Lokacije pojavljivanja dabra su također zabilježene pomoću GPS uređaja.



Rezultati

1. Orao štekavac Haliaeetus albicilla Biologija vrste

Orao štekavac Haliaeetus albicilla je dugoživuća ptica grabljivica s dugom

(sporom) reprodukcijskom strategijom i vrlo malom godišnjom produkcijom mladih. U prirodi može doživjeti starost do 36 godina, a prosječno trajanje života je 11,2 godine (Helander i Stjenberg 2002). Dugačak životni vijek je kompenzacija za vrlo nizak godišnji natalitet što ovu vrstu čini vrlo osjetljivom na povećanje mortaliteta odraslih jedinki (Mikuska 2009, Radović A. i Mikuska 2009).

Spolnu zrelost prosječno dostiže u petoj godini života (raspon od 3-7 godina)

kada bira partnera i zauzima gnijezdeći teritorij (Helander i Stjenberg 2002). Odrasle ptice su teritorijalne i zadržavaju se na području gniježđenja tijekom cijele godine.

Sezona gniježđenja započinje krajem siječnja zauzimanjem teritorija i izgradnjom

ili popravljanjem gnijezda. Na pojedinom teritoriju uobičajeno se nalaze 2-3 gnijezda. U Hrvatskoj gnijezda gradi gotovo isključivo na velikim i starim stablima hrasta lužnjaka Quercus robur, poljskog jasena Fraxinus angustifolia, crnih i bijelih topola Populus nigra, P. alba ili bijelih vrba Salix alba. Velika i stara stabla su nužna kako bi mogla podržavati gnijezdo koje predstavlja ogromnu konstrukciju s površinom do 4 m2, visoku do 10 m i tešku nekoliko stotina kilograma (Mikuska 2009, Radović A. i Mikuska 2009).

Ženka leže od 1-3 jaja, a inkubacija traje 35-38 dana pri čemu sudjeluju oba

roditelja. Mladi su čučavci koje roditelji hrane u gnijezdu slijedećih 70-86 dana (Helander i Stjenberg 2002). Broj mladih u gnijezdu može biti 1-2, vrlo rijetko čak i 3. Kod orlova štekavaca «kainizam» tj. pojava da stariji i/ili jači ptić ubije mlađeg nije obligatan. Stoga, u sezonama kada ima dovoljno hrane i kod onih parova koji su dovoljno sposobni osigurati tu hranu mladima, nerijetko do izletanja prežive oba ili čak tri ptića (Helander i Stjenberg 2002).

Nakon izletanja, mladi ovise o ishrani roditelja slijedećih 1-2 mjeseca, a zadržavaju se na njihovom teritoriju 3-4 mjeseca nakon čega se osamostaljuju i započinju fazu lutanja i disperzije širom Panonske nizine (Ham i sur. 1990) koja će trajati do spolne zrelosti.

Na području Hrvatske orao štekavac je rasprostranjen u poplavnim dolinama

velikih rijeka (Drave, Dunava, Kupe i Save), te u nizinskim poplavnim šumama u blizini šaranskih ribnjaka (Mikuska 2009, Radović A. i Mikuska 2009; Radović i sur. 2003). Današnja (2010 godina) gnijezdeća populacija mu je procijenjena na oko 150 pari, te je u posljednjih deset godina trenutno u porastu (Mikuska 2009).

Na području Hrvatske orao štekavac ima status Ugrožene svojte sukladno

kriterijima IUCN-a, te se zbog toga nalazi na Crvenom popisu ugroženih ptica (Radović i sur. 2003). Orao štekavac je Strogo zaštićena svojta sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 70/2005 i 139/2008) i Pravilnika o proglašavanju svojti strogo zaštićenima i zaštićenima (Narodne novine br. 7/2006).



Rezultati istraživanja

Na području Požeško-slavonske županije, tijekom 2010. godine zabilježili smo gniježđenje 2 para orlova štekavaca (slika 1).

Oba para smještena su u najzapadnijem dijelu županije gdje se reljef spušta ispod 300 m nadmorske visine i gdje još postoje fragmenti poplavnih šuma hrasta lužnjaka.

Slika 1. Lokacije gniježđenja orla štekavca Haliaeetus albicilla na području Požeško-

slavonske županije tijekom 2010 godine. Brojevi označavaju uspjeh gniježđenja, a zvjezdice neuspješno gniježđenje.

Marino selo

Aktivni par orla štekavca zabilježeno je 09. lipnja u šumi Budžak, predjel Lugovi, odjel 5e, na području šumarije Lipik. Gnijezdo je smješteno na hrastu lužnjaku Quercus robur, te je u njemu viđeno jedno, već veliko, mlado (slika 2). Ispod gnijezda su pronađeni ostatci ishrane – jedne divlje patke Anas platyrhynchos, te jedan „ribnjačarski“ (maloljuskavi) šaran Cyprinus carpio.

Ovo gnijezdo je poznato još od 2004. godine kada je također zabilježeno uspješno gniježđenje, pri čemu je par othranio dva mlada (Mikuska 2005).

Prema navodima gđe. Virne Krpan iz šumarije Lipik, ovaj šumski predio je predviđen za oplodnu sječu, ali će se nastojati ostaviti odgovarajući broj stabala oko samog gnijezda.



Slika 2. Gnijezdo orla štekavca kod Marinog sela. (Foto: Tomislav Crnjac) Kukunjevci

Neaktivno gnijezdo orla štekavca nalazi se na hrastu lužnjaku u gospodarskoj jedinici Miletina rijeka u odjelu 35c. Nažalost, zimi 2009/2010. godine u ovom odjelu je vršen dovršni sijek. Iako je pri tome ostavljeno 6 stabala oko samog gnijezda, par orlova koji je još u rano proljeće bio prisutan, napustio je ovaj teritorij (Krpan, usmeno).

Požeško-slavonska županija svojim reljefnim, hidrološkim i vegetacijskim karakteristikama ipak ne predstavlja optimalno područje za gniježđenje orlova štekavaca. Županija je karakterizirana višim nadmorskim visinama i šumama koje se prostiru na Psunju, Ravnoj gori, Papuku, te sjevernim obroncima Dilja i Požeške gore. S druge strane Požeška kotlina je karakterizirana manjim vodotocima Orljave i Londže s njihovim potocima koji ne mogu osigurati dovoljno hrane za gniježđenje orlova, ali i nedostatkom odgovarajućih staništa za gniježđenje unutar Požeške kotline. Orlovi štekavci izbjegavaju planinska područja, guste šume, područja siromašna vodom, kao i otvorene predjele bez drveća (Radović i sur. 2003). Stoga bi na području ove županije, s obzirom na karakteristike okoliša, u optimalnom slučaju bilo moguće očekivati gniježđenje maksimalno 2-4 para orlova štekavaca.

Od dva aktivna para orlova štekavaca samo je par kod Marinog Sela uspješno izveo jednog mlado, dok je par kod Kukunjevaca napustio gnijezdeći teritorij zbog izvedenih radova dovršnog sijeka tj. čiste sječe šumskog odjela.

Iz toga je vrlo lako zaključiti da će glavni uzrok ugroženosti orlova štekavaca u Požeško-slavonskoj županiji biti nedostatak odgovarajućih poplavnih šuma i starih stabala u kojima bi mogli gnijezditi jer su postojeće stare sastojine u planu sječe nadležnih šumarija. Preporuke za zaštitu

Za očuvanje gnijezdeće populacije orla štekavca na području Požeško-slavonske županije Javna ustanova bi u dogovoru sa Hrvatskim šumama trebala što prije pokrenuti postupak za izuzećem šumskih odjela koji sadrže njihova gnijezda (kao i drugih rijetkih i ugroženih svojti poput crne rode ili crne lunje) iz redovitog načina gospodarenja, te njihovim prevođenjem u šume posebne namjene sukladno



odredbama Zakona o šumama. Ostavljanje manje površine ili grupice stabala oko samog gnijezda se u praksi pokazalo kao neefikasna metoda jer se preostala stabla ubrzo izvale, a orlovi zbog lake uočljivosti napuštaju gnijezdo (kao što je to bio slučaj kod Kukunjevaca).

U cilju dugoročnog očuvanja biološke raznolikosti poplavnih šuma,

uključujući i populacije orla štekavca, predlažemo postupno napuštanje jednodobnog načina gospodarenja (što rezultira dovršnim sjekom tj. čistom sječom velikih površina), te prelazak na raznodobno i raznovrsno gospodarenje sukladno ekološkim obilježjima područja.

U cilju spriječavanja uznemiravanja tijekom gniježđenja potrebno je strogo

provoditi mjeru potpune zabrane kretanja u radijusu od 500 metara od orlovog gnijezda u periodu od 01. siječnja do 15. srpnja. Ova zabrana se treba odnositi na sve korisnike, uključujući lovce i djelatnike u šumarstvu.

U cilju spriječavanja sekundarnog trovanja orlova olovom potrebno je u

vlažnim i močvarnim područjima, uključujući ribnjake, uvesti praksu lova sa streljivom koje ne sadrži olovo.

U cilju povećavanja mogućnosti preživljavanja orlova, osobito spolno nezrelih

ptica, tijekom zime na pogodnim mjestima potrebno je organizirati zimska hranilišta. Hrana koja bi se odlagala na takav način treba biti iz pouzdanih izvora radi spriječavanja izlaganja orlova štetnim tvarima.

U cilju utvrđivanja veličine gnijezdeće populacije tijekom zimskih mjeseci (od

studenog do početka veljače) potrebno je vršiti obilazak pogodnih šumskih odjela kako bi se locirala nova gnijezda i novi gnijezdeći teritoriji. U slučaju pronalaska novog gnijezda (kako orla, tako i drugih rijetkih i zaštićenih vrsta poput crne rode Ciconia nigra) djelatnici Hrvatskih šuma bi bez odgađanja trebali obavijestiti Javnu ustanovu. Jednaka procedura bi se trebala primjenjivati i u slučaju pronalaska uginule ili ozlijeđene jedinke.

2. Patka njorka Aythya nyroca Biologija vrste

Patka njorka Aythya nyroca je jedna od četiri predstavnika roda Aythya u Hrvatskoj. Pri tome samo ona i glavata patka A. ferina predstavljaju redovite gnjezdarice, dok su preostale dvije vrste (krunata patka A. fuligula i patka crninka A. marila) redovite selice i zimovalice koje gnijezde u krajevima sjevernije od nas (Kralj 1997; Lukač 2007; Scott i Rose 1996).

Patka njorka je tipična selica koja u naše krajeve sa zimovališta stiže tijekom

kasnog ožujka i u travnju. U tom trenutku je formiranje parova već završeno te one pristižu u parovima koji su monogamni tijekom jedne sezone (slika 3). Za razliku od ostalih vrsta iz porodice europskih pataka, za patku njorku je karakteristično vrlo kasno gniježđenje koje započinje krajem svibnja i početkom lipnja, koje se nerijetko



proteže duboko u kolovoz, tako da nije rijetkost vidjeti patke kako vode male pačiće krajem kolovoza i početkom rujna.

Slika 3. Par patke njorke. Lijevo se nalazi ženka, a desno mužjak. (Foto: Wikipedija) Gnijezdi u gustim tršćacima i drugoj močvarnoj vegetaciji, a gnijezda gradi na tlu

blizu vode ili iznad vode na plutajućim platformama napravljenima od vodene vegetacije. Tijekom sezone gniježđenja njorke uglavnom imaju jedno gnijezdo s 7-10 jaja (raspon od 6-14, pri čemu gnijezda s većim brojem jaja predstavljaju leglo dvije ili više ženki). Inkubacija traje 25-28 dana u čemu sudjeluje samo ženka dok je mužjak napušta. Pačići, o kojima se brine isključivo ženka, postaju letno sposobni nakon 55-60 dana, a spolno zreli u drugoj godini života (Robinson i Hughes 2006; Callaghan 1999).

Patke njorke su omnivori, iako biljna hrana prevladava u ishrani. Sjemenke

vodenog bilja, osobito Potamogeton spp., šaševa Carex ssp. ili algi (npr. Chara spp.). Hranu životinjskog porijekla predstavljaju razni beskralješnjaci, uključujući ličinke Chironomida, puževe, vodene kukce, sitne ribe i vodozemce (2-7 cm dužine). Stoga su plitka (30-100 cm dubine), vlažna staništa prekrivena gustom plutajućom vegetacijom, osobito gustim sastojinama Nymphoides peltata, ili orašca Trapa natans, s blizinom gustih tršćaka i šaša omiljena staništa za gniježđenje i ishranu (Robinson i Hughes 2006; Callaghan 1999).

Mužjaci patke njorke prolaze potpunu izmjenu letnih pera (pri čemu nisu letno

sposobni) u periodu od lipnja do kolovoza, a ženke jednako tako ali 4-6 tjedana kasnije. Pri tome se okupljaju u veća jata. Jesenska seoba sa gnijezdilišta započinje tijekom rujna i dostiže svoj vrhunac tijekom listopada. Zimi u našim krajevima patku njorku redovito možemo vidjeti, ali u vrlo malim skupinama. Najveći dio gnijezdeće populacije seli preko Jadranskog i Sredozemnog mora, te Sahare u područje pod-Saharske Afrike (Robinson i Hughes 2006; Callaghan 1999; Scott i Rose 1996).



Na svjetskoj razini patka njorka se smatra globalno ugroženom vrstom ptica u kategoriji Gotovo ugrožene svojte (engl. Near Threatened) te se nalazi na Crvenom popisu ptica (IUCN 2010, BirdLife International 2010). U Hrvatskoj ima status Rizične svojte te se nalazi na Crvenom popisu ptica Hrvatske (Radović i sur. 2003). Patka njorka je Strogo zaštićena svojta sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 70/2005 i 139/2008) i Pravilnika o proglašavanju svojti strogo zaštićenima i zaštićenima (Narodne novine br. 7/2006).

Ukupna gnijezdeća populacija joj je procijenjena na 2000-3000 parova (Robinson

i Hughes 2006; Radović i sur. 2003), pri čemu toplovodni šaranski ribnjaci imaju ključnu ulogu u njenom opstanku (Schneider-Jacoby 2003). Gnijezdeća populacija na ribnjacima Poljana je tijekom 2005. bila procijenjena na 110 parova, te su oni podržavali gniježđenje 4,49% nacionalne populacije (Mikuska 2005). Rezultati istraživanja

Krajem ljeta i tijekom jesenske seobe ponovno su utvrđene međunarodno značajne brojnosti patke njorke na ribnjacima Poljana (tablica 2).

Tablica 2. Brojnost patke njorke na ribnjacima Poljana tijekom 2004. i 2010. godine Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Izvor

2004 212 591 1569 87 Mikuska 2005 2010 363 787 --- 1591 Ova studija

Iz gore navedenih podataka možemo zaključiti da ribnjaci Poljana, nakon ribnjaka

Crna Mlaka, predstavljaju drugo najvažnije mjesto za gniježđenje i seobu patke njorke u Hrvatskoj. Iako prebrojavanja tijekom 2010. godine nisu vršena u lipnju, prema broju zabilježenih jedinki u srpnju možemo pretpostaviti da je i ove godine gnijezdilo više od 100 pari ovih ptica. Tijekom seobe, u kolovozu su ribnjaci Poljana podržavali 1,7%, a tijekom listopada više od 3,5% ukupne preletne populacije.

Uzrok velikoj brojnosti patke njorke u listopadu 2010. (u odnosu na isti mjesec 2004) treba tražiti u vrlo lijepom i toplom vremenu, te bogatstvu hrane koje je jata na seobi zadržalo nešto duže nego uobičajeno. Vrlo važna činjenica zbog kojih su ribnjaci Poljana tako važni za seobu patke njorke je i nedostatak lovnih aktivnosti, te stoga na njima ne postoji uznemiravanje, proganjanje i ubijanje ove vrste (kao i drugih vrsta patkarica) kao što je to slučaj na ostalim ribnjacima gdje lovna sezona započne već krajem kolovoza. Preporuke za zaštitu

Patka njorka je globalno ugrožena svojta ptice pri čemu se smatra da uništavanje i degradacija njenih staništa, prvenstveno uzrokovanih ljudskom djelatnošću, te krivolov imaju kritičan utjecaj na status njene populacije.

Uništavanje staništa je prvenstveno rezultat isušivanja prirodnih vlažnih i močvarnih područja, uključujući poplavnih područja rijeka kao rezultat regulacija vodotoka u svrhu navigacije i obrane od poplava ili melioracija sa svrhom pretvaranja močvarnih područja u obradivo tlo. Nestanak prirodnih područja je dijelom kompenziran izgradnjom toplovodnih šaranskih ribnjaka, poput ribnjaka Poljana.



U Hrvatskoj je napuštanje ribnjačarske proizvodnje na gotovo polovici ukupnih površina ribnjaka i njihovo daljnje zaraštavanje drvenastom vegetacijom prepoznato kao jedan od najvažnijih uzroka ugrožavanja nacionalne gnijezdeće populacije (Radović i sur. 2003, Schneider-Jacoby 2003).

Patke njorke ovise o strukturiranim močvarnim područjima koji sadrže stupac

vode različite dubine i bogato razvijenu vodenu vegetaciju, stoga degradacija staništa u vidu promjena vodnih režima, propadanja vodene vegetacije (održavanjem previsokih razina vode ili suviše brojnih populacija biljojedih riba poput Ctenopharyngodon idella) može znatno utjecati na mogućnost ishrane ili uspjeh razmnožavanja.

Iako je patka njorka zaštićena svojta, krivolov predstavlja treći glavni razlog

ugrožavanja njenih gnijezdećih populacija u Hrvatskoj. Lovna sezona započinje početkom rujna u trenutku dok ženke još uvijek vode mlade i prolaze proces mitarenja, a patke njorke se u letu vrlo lako mogu zamijeniti sa sličnim vrstama, osobito glavatim i krunatim patkama. Sve to rezultira značajnim odstrelom patki njorki, gdje se u hrvatskim lovištima, prvenstveno na ribnjacima, po sezoni odstrijeli između 50 i 460 primjeraka njorki (Schneider-Jacoby 2003, vlastita istraživanja). Smatra se da je najmanje 15-20% nacionalne gnijezdeće populacije godišnje uništeno pomoću krivolova (Schneider-Jacoby 2003). Problem povezan s lovstvom je i korištenje olovne sačme tijekom lova na području vlažnih i močvarnih staništa koja se rasipa po staništu, a koje patke njorke progutaju umjesto kamenčića. Tako olovo uzrokuje akutno i kronično trovanje ovih ptica.

Uznemiravanje uzrokovano ljudskim djelatnostima, utapanje u ribarskim

mrežama, te kompeticija s unešenim vrstama, osobito biljojedih riba, te propadanje staništa kao rezultat onečišćenja se smatraju razlozima ugroženosti, ali je njihov utjecaj kvalificiran kao srednje jak.

Od prirodnih uzroka ugroženosti najozbiljnijim faktorom se smatra promjena

klime kao rezultat globalnog zagrijavanja što posljedično dovodi do suša i isušivanja mnogih površinom manjih vlažnih i močvarnih područja (Robinson i Hughes 2006).

Preporuke za zaštitu patke njorke u Požeško-slavonskoj županiji temelje se na preporukama međunarodnog Akcijskog plana zaštite ove vrste (Robinson i Hughes 2006) i zaključaka međunarodne konferencije (Petkov i sur. 2003):

• Promocija i proglašenje Ribnjaka Poljana, kao najvažnijeg gnijezdilišta ove vrste u Požeško-slavonskoj županiji, zaštićenim područjem u statusu Posebnog ornitološkog rezervata

• Izrada prijedloga i uvrštavanje Ribnjaka Poljana na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja, osobito kao stanište ptica močvarica (tzv. Rasmsarsko područje)

• Uvrštanje Ribnjaka Poljana na popis pan-Europske ekološke mreže NATURA 2000 kao SPA područja temeljem EU Direktive o pticama (79/409/EEC).

• Promocija i provedba odgovarajućih mjera praktične zaštite i upravljanja ribnjacima Poljana, osobito nastavak dosadašnje ekstenzivne proizvodne ribe

• Promjena obračuna vodnih naknada za ribnjake Poljana kako bi se sačuvao nastavak dosadašnje ekstenzivne proizvodne ribe i poboljšala odgovarajuća socio-ekonomska slika lokalnog stanovništva



• Osiguravanje odgovarajućih financijskih potpora za održavanje ekstenzivne proizvodnje riba i ekološkog karaktera ribnjaka Poljana

• Očuvanje površina pod tršćacima i šaševima za gniježđenje, uključujući zabranu njihova paljenja. Manje površine se mogu održavati košnjom.

• Očuvanje površina prekrivenih emerznom vegetacijom, osobito orašcem Trapa natans na što većoj površini

• Sprječavanje ubijanja i uznemiravanja putem nedozvoljavanja lovnih aktivnosti na području Ribnjaka Poljana, te zabrane korištenja olovne sačme u ostalim vlažnim i močvarnih staništima na području županije

• Kontrola vrsta koje mogu dovesti do uništavanja gnijezdećeg staništa i hranilišta poput npr. tolstolobika Ctenopharyngodon idella

• Izrada odgovarajućeg plana upravljanja ribnjacima Poljana, uključujući zonaciju, kako bi se smanjilo uznemiravanje i izravna smrtnost uzrokovana ljudskom djelatnošću, te povećao uspjeh gniježđenja

• Izrada odgovarajućih studija utjecaja na okoliš za sve zahvate i planove koji mogu imati utjecaja na ribnjake Poljana, uključujući zahvate na uzvodnim dijelovima vodotoka koji napajaju ribnjake vodom

• Izrada prijedloga za restauraciju vlažnih staništa, osobito prirodnih vodotoka i njihovih poplavnih područja na području županije

• Nastavak provedbe redovitih praćenja stanja populacije tijekom cijele godine (najmanje jednom mjesečno) uključujući utvrđivanje brojnosti po spolu i starosti, te uspjeha gniježđenja

• Provedba istraživanja faktora koji utječu na produktivnost i mortalitet, te zahtjeva staništa i ekologije patke njorke

• Razvoj i provedba edukacijskih aktivnosti u cilju efikasne zaštite patke njorke i njenih staništa, uključujući izradu odgovarajućih promotivnih materijala i letaka, te njihovu distribuciju grupama dionika (ribolovci, lovci, lokalno stanovništvo, školska djeca itd.)

• Razvoj i provedba edukacijskih posjeta ribnjaku Poljana s ciljem upoznavanja javnosti s patkom njorkom i njenom ekologijom

• Razvoj i provedba ekološki prihvatljivih vidova turizma na ribnjacima Poljana i drugim vlažnim staništima na području Požeško-slavonske županije

3. Euroazijska vidra Lutra lutra Biologija vrste

Euroazijska vidra je zvijer iz porodice kuna prilagođena životu u slatkoj vodi i smatra se najboljim plivačem od svih kopnenih zvijeri. Vidra živi uz rijeke, jezera, ribnjake i močvare gdje joj drveće i grmlje pruža dobru zaštitu (Jelić i Oković 2010).

Prepoznaje se po dugom vitkom tijelu, kratkim nogama, te dugim, jednoliko

koničnim repom (slika 4). Veličina tijela s repom kod odrasle vidre iznosi od 80 do 120 cm ovisno o spolu i ženke su u pravilu manje. Ima plivaće kožice među prstima, mišićavi rep za pomoć kod plivanja, „brkove“ (vibrissae) osjetljive na dodir, odličan vid koji joj omogućuje lov pod vodom te debelo krzno koje čuva tjelesnu temperaturu (Jelić i Oković 2010). Vidra se u vodi može zadržati dugo, a za hvatanje plijena služi



joj oštro i snažno zubalo. Odrasle vidre plivaju brzinom od 1,5-2 km na sat i to po 7 do 8 sati po lovnoj noći, pa ukupno mogu prijeći od 3 do 10 km.

Slika 4. Euroazijska vidra Lutra lutra (Izvor: Wikipedija) U prehrani vidre prevladavaju ribe, a druge dvije skupine plijena koje imaju

znatan udio u prehrani (>33%) su rakovi i vodozemci (uglavnom žabe). Vidra se normalno hrani svakom vrstom ribe u razmjeru s njenom brojnošću te nema dokaza da izbjegava bilo koju vrstu. Rakovima se vidre hrane u ljetnim mjesecima, a žabama obično u zimskom i proljetnom razdoblju. Vidra će povremeno loviti i druge kralješnjake (vodene ptice i glodavce) te beskralješnjake ukoliko su dostupni (Jelić i Oković 2010).

Vidra je uglavnom aktivna noću, dok preko dana leži u brlogu pod zemljom (eng.

holt) ili u skloništu iznad zemlje (eng. hover, couch). Najkvalitetnije vidrino stanište je čisti vodeni tok širi od 5 m i dug najmanje 15 do 20 km, bogat obalnom vegetacijom i po mogućnosti povezan s drugim vodenim tokovima. Izabrano stanište osim dovoljne količine hrane mora imati skrivena područja na kojim će se ova životinja tijekom dana odmarati. Svoj teritorij vidra redovito kontrolira i označava izmetom (eng. spraint) i sekretom analnih žlijezda (eng. jelly) koje ostavlja na izloženim i karakterističnim mjestima poput kamena, debla kraj vode, ispod mostova, kraj napuštenih mlinova i sl. (Jelić i Oković 2010)

Veličina teritorija varira ovisno o fizikalnim značajkama vode i o dostupnosti

hrane. Prema Kruuk i sur. (1993) srednja vrijednost gustoće vidri je jedna jedinka po 15 km toka (Jelić i Oković 2010). Međutim, Lanszky (2005) je na srednjem toku rijeke Drave (Ortilos-Barcs) odredio prosječnu gustoću od jedne jedinke na svakih 6-7 km rijeke, a na rijeci Dravi i njenim mrtvajama minimalna gustoća vidre bila je procijenjena na 0,17 jedinki po km2 (Lanszky i Kovačić 2007).

Na području Hrvatske nisu rađena istraživanja vezana za životni vijek euroazijske

vidre, njeno razmnožavanje i veličinu legla, ali se pretpostavlja da pokazuje isto ili



vrlo slično ponašanje kao na područjima u Europi gdje su se pratile njene populacije. Tako prema Kruuku (1996) u divljini je vidrin životni vijek kratak, prosječno 3-4 godine te rijetko poživi više od 10 godina, a u uvjetima kontroliranim od strane čovjeka žive duže (15-tak godina). Po socijalnoj strukturi to su vrlo teritorijalne životinje koje žive kao samci i samice osim u doba parenja i prve godine života uz majku. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki, koje kad su spremne za parenje, mužjak naizmjence posjećuje tijekom nekoliko dana u njihovim nastambama. Ženke nose mlade dva mjeseca i mogu ih okotiti u bilo koje doba godine. Svoje mlade, kojih je najviše do 4 (Kruuk 1996) a najčešće 2, vidre okote u natalnim brlozima. Kako se stopa mortaliteta u prvoj godini penje i do 50% , vidra u godini najčešće podigne tek jedno mladunče, a tijekom života ima najviše tri legla. S oko godinu dana starosti, mlade vidre postaju samostalne i odlaze u potragu za vlastitim teritorijem, a sa dvije godine postižu spolnu zrelost. Neke od njih ne putuju daleko već ostaju u blizini teritorija majke dok druge mogu preći i više od 150 km u razdoblju od dva mjeseca (Jelić i Oković 2010).

Mala stopa preživljavanja i kratka životna dob, glavni su limitirajući faktori oporavka populacije s malim brojem jedinki (Kruuk 1996). Istraživanja su pokazala usku povezanost broja okota i obilja hrane na nekom području tako da vidru smatramo vrstom ograničenom hranidbenim resursima staništa (eng. food limited species) (Kruuk i Carss 1996). Metabolizam vidre je brži u odnosu na kopnene životinje koje ne pripadaju kunama, a s obzirom na malo tijelo i nemogućnost pohranjivanja masti, vidra je visoko energetski limitirajuća vrsta i stoga je proces razmnožavanja vezan za period dovoljne količine hrane u staništu (Jelić i Oković 2010).

Na svjetskoj razini euroazijska vidra se smatra globalno ugroženom vrstom

sisavaca u kategoriji Ugrožene svojte (engl. Vulnerable) te se nalazi na Crvenom popisu sisavaca (IUCN 2010). U Hrvatskoj ima status Nedovoljno poznate svojte te se nalazi na Crvenom popisu sisavaca Hrvatske (Antolović i sur. 2006). Vidra je Strogo zaštićena svojta sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 70/2005 i 139/2008) i Pravilnika o proglašavanju svojti strogo zaštićenima i zaštićenima (Narodne novine br. 7/2006). Rezultati istraživanja

Tijekom istraživanja na ribnjacima Poljana tragovi vidre su redovito bilježeni (slika 5).

Najćešće su nalaženi prelazi preko nasipa između dva ribnjaka, uglavnom i

odgovarajuće označeni svježim izmetom, tragom u blatu, ili izlučevinom analne žlijezde, a u pojedinim slučajevima su nađeni i ostaci plijena, prvenstveno riba. Osim samih ribnjaka, vidre koriste i obližnje vodotoke za komunikaciju, osobito rijeku Ilovu na južnom dijelu ribnjaka. U zapadnom dijelu ribnjaka prema Ilovi i ribnjacima Garešnica nismo našli tragove vidre, a vrlo vjerojatni razlog tome je svakodnevno prisustvo sportskih ribolovaca duž vodotoka (što predstavlja izvor uznemiravanja), kao i činjenica da je Ilova u tome dijelu potpuno regulirana i opasana nasipima, te duž rijeke nema niti jedne drvenaste biljke koja bi vidrama služila kao zaklon.



Slika 5. Lokacije pronalaska tragova euroazijske vidre na ribnjacima Poljana. Tijekom 2004. godine u sjeverozapadnom dijelu ribnjaka su viđena dva mladunca

vidre što je dokaz da se one i razmnožavaju na samim ribnjacima. Stalan i stabilan izvor hrane, te staništa sa odgovarajućim zaklonom čine ribnjake Poljana jednim od najvažnijih lokaliteta za očuvanje i zaštitu vidre na području županije.

Vidre nesumnjivo koriste i ostale manje vodotoke za kretanje po području, osobito

one koji posjeduju prirodnu obalu i odgovarajuću vegetaciju (grmlje i drveće) koje osigurava zaklon. Detaljno rasprostranjenje vidre po cijeloj Požeško-slavonskoj županiji bi bilo potrebno utvrditi dodatnim istraživanjima.

Recentna istraživanja rasprostranjenosti vidre u Hrvatskoj pokazala su da se u

slijevnom području Ilove i Pakre nalazi jedna od najgušćih populacija vidri koja je za Ilovu i pripadajuće šaranske ribnjake procijenjena na 33 jedinke (tj. 2,3% nacionalne populacije) (Jelić i Oković 2010). Iz tih razloga su rijeka Ilova i rječica Toplica predložene za jedno od 31 važnog područja za vidre u Hrvatskoj (slika 6) (Jelić i Oković 2010).



Slika 6. Važna područja za vidru u Hrvatskoj (prema Jelić i Oković 2010). Preporuke za zaštitu

Osnovni čimbenici koji ugrožavaju euroazijsku vidru su fragmentacija i uništavanje vlažnih i močvarnih staništa, uklanjanje vegetacije s obala vodotoka (uključujući melioracijskih kanala), napuštanje ribnjačarske proizvodnje na šaranskim ribnjacima, onečišćenje voda toksičnim tvarima (pestidicima, herbicidima, teškim metalima i polikloriranim ugljikohidratima), krivolov, te stradavanja u prometu (Lanszki i Kovačić 2007, Jelić i Oković 2010).

Regulacije rijeka i prirodnih vodotoka, uključujući modificiranje obala i korita vodotoka, izgradnju vodno-tehničkih objekata i kanaliziranje vodotoka, uklanjanje vegetacije s obala vodotoka tijekom provedbe projekata tzv. „uređivanja i održavanja“ vodotoka i „čišćenja“ melioracijskih kanala su ocijenjeni od kritične važnosti za opstanak vidre u Hrvatskoj (Jelić i Oković 2010).

U cilju zaštite euroazijske vidre potrebno je onemogućiti projekte regulacije rijeka i

prirodnih vodotoka, kao i uklanjanje prirodne vegetacije na svim lokacijama gdje se vidra pojavljuje. Kako je dio postojećih vodotoka već kanaliziran i reguliran Javna ustanova bi trebala inicirati suradnju s Hrvatskim vodama i resornim ministarstvom projekte restauracije takvih dionica kako bi se odgovarajuća staništa za vidru ponovno omogućila.

Populacije vidre na ribnjacima Poljana je uz današnji način gospodarenja

trenutno sigurna. Slično kao u slučaju patke njorke, potrebno je samo osigurati nastavak ekstenzivne proizvodnje ribe te isplatu odgovarajućih naknada za održavanje ekološkog karaktera područja.



Onečišćenje staništa i vodotoka potrebno je spriječavati dosljednom provedbom već postojećih zakonskih propisa o zaštiti voda, prirode i okoliša. To uključuje i izradu odgovarajućih ocjena utjecaja na ekološku mrežu za one zahvate za koje se može predvidjeti da mogu putem slijevanja vodotokom ili ispiranja s tla dospijeti u područje ekološke mreže i staništa vidre.

Potrebno je nastaviti na sustavnoj inventarizaciji prisustva vidre na području

županije, kao i nastaviti pratiti stanje na najvažnijim područjima duž Ilove i Pakre. 4. Europski dabar Castor fiber Biologija vrste

Europski dabar Castor fiber je vodena i kopnena životinja, te predstavlja najvećeg glodavca sjeverne polutke (Kryštufek i sur. 2006). Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac što mu omogućava građa tijela (slika 7). Dužina tijela dosegne do 1 metar, visina u hrptu je do 30 cm, a karakterističan rep je širok i plosnat dužine do 30 cm. Težina odrasle jedinke je 25 – 30 kilograma.

Slika 7. Europski dabar Castor fiber (Izvor: Wikipedija) Vlažna i močvarna slatkovodna staništa, poput jezera te obala rijeka i rječica,

predstavljaju glavna staništa dabra (Kryštufek i sur. 2006, Mitchell-Jones i sur. 1999). Prisutnost poplavnih šuma i drvenaste vegetacije duž vodotoka je nužna kako radi ishrane, tako i radi izgradnje legla i brloga. Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali, a zimi grančicama, izdancima i korom stabala koje sruši pored vode. Koristi za hranu preko 300 zeljastih



i drvenastih biljnih vrsta. Na mjestima gdje razina vode u vodotoku nije dovoljna, dabrovi rade brane kako bi osigurali stalnu razinu vode (optimalno 2-4 metra dubine) koja prekriva ulaz u brlog i time omogućuje sigurnost od napada kopnenih predatora.

Dabrovi su monogamni i žive u obiteljima. Spolna zrelost nastupa sa 2,5 godine

starosti kada se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju novu obitelj. Pari se od siječnja do ožujka, a parenje se odvija se u vodi. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ima jednu generaciju godišnje. Ženka okoti 1 – 5 mladih. Brojnost mu se procjenjuje na 0,2 kolonije po km2 vodotoka (Antolović i sur. 2006).

Zbog svog utjecaja na okoliš, koji nastaje pregrađivanjem vodotoka, porastom

razine voda i posljedičnim zamočvarivanjem okolnog područja, kao i obaranjem stabala dabra smatraju jednom od ključne ekološkom svojtom u području na kojem je prisutan.

Na svjetskoj razini europski dabar se smatra ugroženom vrstom sisavaca u

kategoriji Gotovo ugrožene svojte (engl. Near threatened) (IUCN 2010). Jednak status ima i u Hrvatskoj te se nalazi na Crvenom popisu sisavaca Hrvatske (Antolović i sur. 2006). Vidra je Strogo zaštićena svojta sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 70/2005 i 139/2008) i Pravilnika o proglašavanju svojti strogo zaštićenima i zaštićenima (Narodne novine br. 7/2006). Rezultati istraživanja Još tijekom istraživanja 2004. godine postojale su indicije o prisutnosti dabra nedaleko sela Hrastovac (Mikuska 2005). Iako je i tijekom 2010. godine postojala usmena predaja djelatnika ribnjaka o pojavljivanju dabra duž istočne strane ribnjaka Poljana njihovo prisustvo nije potvrđeno. Međutim, na zapadnom dijelu Požeško-slavonske županije tijekom 2010. godine potvrđena su dva legla / porodice dabra (slika 8). Prvu lokaciju nam je tijekom lipnja pokazala gđa. Virna Krpan, djelatnica Hrvatskih šuma. Ona se nalazi oko dva kilometra od sela Janja Lipa na ušću Pakre. Prilikom obilaska naišli smo na brlog koji je zatvarao odušak na obali, te na nekoliko strušenih stabala duž vodotoka.

Drugu lokaciju zabilježio je gosp. Livak također na rijeci Pakri u Pakračkom polju neposredno pored Lipika. I ovdje je nađen brlog, tragovi glodanja i srušena stabla, a viđena je i jedna jedinka koja je odgovarajuće snimljena fotoaparatom i video-kamerom.



Slika 8. Lokacije pojavljivanja dabra u Požeško-slavonskoj županiji

Dabar je u kontinentalni dio Hrvatske reintroduciran u periodu 1996-1998. te je ispušten na tri odvojene lokacije: Žutica i Česma u savskom slivu, te kod Legrada u dravskom slivu (Antolović i sur. 2006, Grubešić i Krapinec 1998). Suprotno očekivanjima, on se sa ovih lokaliteta počeo širiti uzvodno (Grubešić i sur. 2006, Kryštufek i sur. 2006), te je do danas kolonizirao Muru, Bednju i Dravu do Virovitice, kao i Kupu, Odru, Lonju, Česmu i Ilovu (Antolović i sur. 2006). Do sada nije bio zabilježen u rijeci Pakri, te su ovo prvi zabilježeni nalazi za ovo područje. Preporuke za zaštitu

Glavni uzroci današnje ugroženosti dabra u Hrvatskoj su krivolov i mogući konflikti s poljoprivrednicima i šumarima, te stradavanje na prometnicama. Današnja populacija u Hrvatskoj se procjenjuje na 130-150 jedinki i smatra se da je u blagom porastu (Antolović i sur. 2006).

Sadašnji lokaliteti pronalaska dabra u Požeško-slavonskoj županiji nisu dio nacionalne ekološke mreže. Stoga bi Javna ustanova trebala pokrenuti zakonski postupak za njihovo uvrštanje u nacionalnu ekološku mrežu. Poznato je da jedna porodica dabrova zahtjeva oko 3 km vodotoka sa šest metara širokim pojasom drveća ili u močvarnim područjima oko 10 ha staništa (Kryštufek i sur. 2006). Određivanje granica lokaliteta buduće ekološke mreže bi trebalo ove zahtjeve dabra za staništem uzeti u obzir, tj. nije dovoljno proglasiti samo postojeće brloge kao točkaste lokalitete zaštite.

Regulacije i kanaliziranja vodotoka, te „uređivanje“ njihovih obala tj. uklanjanje

drvenaste vegetacije, dovodi do nestanka odgovarajućih staništa za dabra. Iz tih



razloga takve projekte izvan naselja i građevinskih područja u potpunosti treba obustaviti i zabraniti, a svi ostali projekti koji utječu na staništa dabra trebaju proći odgovarajuću procjenu utjecaja na prirodu.

Iz rezultata ovih istraživanja je evidentno da je dabar naselio i rijeku Pakru te da

se širi uzvodno. Stoga bi bilo potrebno nastaviti praćenje stanja postojeće dvije obitelji, te proširiti istraživanja na ostale dionice Pakre i njenih pritoka koje ovim istraživanjima nisu bile obuhvaćene.



Literatura Antolović J., Flajšman E., Frković A., Grgurev M., Grubešić M., Hamidović D., Holcer

D., Pavlinić I., Vuković M., Tvrtković N. (autor i urednik) (2006) Crvena knjiga sisavaca Hrvatske. Ministarstvo kulture i Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

BirdLife International (2010) Species factsheet: Aythya nyroca. Downloaded from http://www.birdlife.org on 23/9/2010

Callaghan D.A. (Compiler) (1999) Ferruginous Duck (Aythya nyroca). In: Schaffer N. & Gallo-Orsi U. (eds.) European Union action plans for eight priority bird species: Bittern (Botaurus stellaris), Ferruginous Duck (Aythya nyroca), Steller's Eider (Polysticta stelleri), Lammergeier (Gypaetus barbatus), Greater Spotted Eagle (Aquila clanga), Lesser Spotted Eagle (Aquila pomarina), Bonelli's Eagle (Hieraaetus fasciatus), Little Bustard (Tetrax tetrax). Office for official publications of the European Communities, Luxembourg. Downloaded from: http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/action_plans/docs/aythya_nyroca.pdf

Grubešić Marijan; Krapinec K. (1998) Naseljavanje europskog dabra (Castor fiber L.) u Posavinu. Šumarski list 122: 11-12; 515-524.

Grubešić M., Margaletić J., Krapinec K. i Trupčević M. (2006) Dinamika i tijek rasprostranjenja dabrova (Castor fiber L.) u Hrvatskoj. Nafta 57-3; 101-106.

Ham I., Mikuska J.,Schneider M. & Gec. D. (1990): Nalazi i promatranja prstenovanih i krilnim markicama obeleženih orlova štekavaca, Haliaeetus albicilla, u Jugoslaviji u godinama 1985-1988. – 1. izveštaj - Larus, 41-42: 69-86.

Helander B. & Stjenberg T. (2002) Action plan for the conservation of the White-tailed Sea Eagle (Haliaeetus albicilla). Convention for the conservation of European wildlife and natural habitats, Strasbourg. 42 pp.

IUCN (2010) IUCN Red List www.redlist.org. Jelić M. i Oković P. (2010) Znanstveno-stručna podloga za potrebe izrade akcijskog

plana zaštite vidre (Lutra lutra L.). Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. Kralj J. (1997) Ornitofauna Hrvatske tijekom posljednjih 200 godina. Larus 46: 1-112. Kruuk H. (2006) Otters: ecology, behaviour, and conservation. Oxford University

Press. Kryštufek B., Hudoklin A. i Pavlin D. (2006) Beaver (Castor fiber) in Slovenia.

Scopolia, 59: 1-41. Lanszki J. (2005) Otter monitoring between 2000 and 2004 in the Drava region

(Hungary). Natura Somogyiensis, 7: 169-178. Lanszki J. i Kovačić D. (2007) Protokol za praćenje vidre Lutra lutra L. uz rijeku

Dravu. Str. 235-248. U: Purger J.J. (Ur.) Priručnik za istraživanje bioraznolikosti duž rijeke Drave. Sveučilište u Pečuhu, Pecs.

Lukač G. (2007) Popis ptica Hrvatske. Natura Croatica 16, Suppl. 1: 1-148. Mikuska T. (2005) Međunarodna i nacionalna ornitološka vrijednost Ribnjačarstva

Poljana. Studija. Ribnjačarstvo Poljana, Osijek-Poljana, 2005. Mikuska T., Fenyosi L., Tomik A., Eichner K., Mikuska A. & Šalić V. (2007) Protokol

za praćenje stanja (monitoring) ptica (Aves) u aluvijalnim nizinama kontinentalnog dijela Hrvatske. Str. 189-202. U: Purger J.J. (Ur.) Priručnik za istraživanje bioraznolikosti duž rijeke Drave. Sveučilište u Pečuhu, Pecs.



Mikuska T. (2009) A review of recent knowledge on White-tailed Eagles in Croatia. Denisia, 27: 115-126.

Mitchell-Jones A.J., Amori G., Bogdanowicz W., Kryštufek B., Reijnders P.J.H., Spitzenberger F., Stubbe M., Thissen J.B.M., Vohralik V. i Zima J. (1999) The Atlas of European Mammals. Academic Press.

Petkov N., Hughes B. & Gallo-Orsi U. (Eds.) (2003) Ferruginous Duck: from Research to Conservation, Conservation Series no. 6. BirdLife International – BPSB – TWSG, Sofia. pp 44-53.

Radović A. & Mikuska T. (2009): Population size, distribution and habitat selection of the white-tailed eagle Haliaeetus albicilla in the alluvial wetlands of Croatia; - Biologia 64 (1) :156-164.

Radović D., Kralj J., Tutiš V., & Ćiković D. (2003): Red book of Endangered Birds in Croatia. - Ministry of Environmental Protection and Physical Planning, 179 pp. (in Croatian)

Robinson J.A. & Hughes B. (Compilers) (2006) International Single Species Action Plan for the Conservation of the Ferruginous Duck Aythya nyroca. CMS Technical Series no. 12 & AEWA Technical Series no. 7. Bonn, Germany. http://www.unep-aewa.org/publications/technical_series/ts7_ssap_ferruginous_duck_complete.pdf

Schneider-Jacoby M. (2003) Lack of Ferruginous Duck protection in Croatia: A reason for the decline in Central Europe? In: Petkov N., Hughes B. & Gallo-Orsi U. (Eds.) Ferruginous Duck: from Research to Conservation, Conservation Series no. 6. BirdLife International – BPSB – TWSG, Sofia. pp 44-53.

Scott D.A. & Rose P.M. (1996) Atlas of Anatidae populations in Africa and Western Eurasia. Wetlands International Publication no. 41. Wetlands International, Wageningen, The Netherlands.

Zahvala Zahvaljujemo se gosp. mr.sc. Tomislavu Crnjac, ravnatelju Javne ustanove za

upravljanje zaštićenim područjima Požeško-slavonske županije na osiguravanju financijskih sredstava za provedbu monitoringa.

Zahvaljujemo se Ribnjacima Poljana d.d. na čelu s direktorom mr.sc. Milanom Božićem, dr. vet. met., što nam je omogućio neometani pristup ribnjacima i provođenje istraživanja.

Osobita zahvala ide gosp. Siniši Papaik-u na osiguravanju logističke pomoći cjelokupnom istraživanju.

Zahvaljujemo se i gosp. Dragi Kurucu na logističkoj pomoći i sudjelovanju u dijelu istraživanja populacije dabra.

Zahvaljujemo se Javnom poduzeću Hrvatske šume d.o.o., te gđi. Virni Krpan u lociranju postojećih gnijezda orla štekavca, legla dabra, te nesebičnoj pomoći prilikom terenskog rada.

U ovom projektu u dijelu terenskog rada sudjelovao je član Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode – Dario Horvat.

pra ćenje stanja populacije orla štekavca, patke njorke ... · pdf filecrni lug, dok...

Documents