F

E

s

t

i

v

a

l

n

i

j

e

m

o

g

f

i

l

m

a

7

Prikazivanje nijemih filmova u Zagrebu postalo je pravim trendom (još malo pa ćemo govoriti o bogatoj tradiciji), za što je u velikoj mjeri zaslužna i revija nijemih filmova PSSST!, na kojoj su prikazivani i Miletić i Ejzenštejn i Dreyer i toliki drugi majstori nijemofilmskog medija. Pretprošle je godine, međutim, ova revija prerasla u pravi mali festival, s nagradom Veliki Brcko stručnog ocjenjivačkog žirija (nagrada je, dakako, nazvana po prvom junaku hrvatskog nijemog igranog filma) i nagradom publike. Prvog takvog Brcka osvojio je hrvatski dokumentarist i eksperimentalist Damir Radić, a drugog bugarski animatori Radostina Nejkova i Vladislav Budinov. Konkurencija je i ove godine itekako međunarodna, pa ne znamo u koju će se zemlju Veliki Brcko ovaj put zaputiti.

Koliko se međutim, danas snima pravih nijemih filmova, netko se može s pravom zapitati. Dakako, snima ih se jako malo (premda ne možemo reći da ih nema), pa bi se moglo postaviti i pitanje – čemu konkurencija, čemu Veliki Brcko? Koncept ovoga festivala valja shvatiti medijskim eksperimentom, usklađenim s duhom heterogenosti i prikazivačkog bogatstva nijemog filma, kojem su se projekcije razlikovale ne samo od grada do grada, već i od termina do termina u istom kinu. Autori, naime, mogu poslati na PSSST! filmove za koje misle da će funkcionirati, komunicirati i kada im skinemo originalni zvuk (o čemu odlučuje selekcijska komisija), a naš je festival zadužen za osiguravanje kvalitetne zvučne potpore, žive glazbe koja će popratiti nijemu projekciju. Time, dakako, nastaje film sasvim različit od izvornog filma, s kojega smo skinuli zvučni zapis, i baš zato je PSSST! tako uzbudljiv.

Kako će točno projekcija pojedinog ostvarenja izgledati? Kao i u razdoblju nijemoga filma, to ne zna nitko, ni mi organizatori – Trešnjevčani i ostali – ni autori filmova, pa čak ni glazbenici kojima je pripala zadaća ozvučavanja projekcija, jer je živa zvučna izvedba uvijek neponovljiva, a u ovakvim je situacijama improvizacija k tome itekako dobrodošla. Srećom, PSSST! tradicionalno surađuje s vrhunskim glazbenicima (do sada smo imali najrazličitije glazbene žanrove i njihove hibride – od rocka, preko klasike do jazza i elektronike), a majstori s kojima surađuje k tome su vrhunski improvizatori, pa ponukan iskustvom prošlih revija svečano obećavam da će i ljubiteljima glazbe ovaj festival biti zanimljiv – i u konkurenciji i u popratnim programima.

Dakako, svake se godine na Trešnjevci prikazuju birani filmski klasici (samo jedne godine smo, zbog tehničkih okolnosti, bili u Kinu Europa), a ove godine PSSST! nudi klasike japanskog nijemog filma, uključujući i kultnu Kinugasinu Stranicu ludila, kao i nijeme filmove Mizoguchija i Ozua, a otkrivamo Vam i jedan neobičan austrijski nijemi film o kolonijalnim pustolovima u Africi. Hrvatska kinoteka je i ove godine zadužena za osmišljavanje i provođenje prezentacije hrvatske nijemofilmske baštine, pa ćemo vidjeti kako je izgledao Zagreb na nijemom filmu. I ove godine u informativnoj sekciji donosimo i novi nijemofilmski hit, španjolsku Snjeguljicu, pa Vas pozivam da se zajedno s našim jedinstvenim festivalom zaputite na putovanje kroz desetljeća, na razne kontinente.

dr. sc. Nikica Gilić

Dobrodosli na Tresnjevku

I ove, treće godine postojanja natjecateljske konkurencije festivala nijemog filma PSSST!, prijavljeni filmovi bili su veoma različiti, neki su sasvim novi na međunarodnoj sceni, a neki su s uspjehom prošetali kroz programe mnogih festivala, uključujući čak i festival u Cannesu, neki su prva djela mladih autora, neki ostvarenja iskusnih umjetnika. U konkurenciju je, nakon stroge selekcije, ušlo dvadeset ostvarenja iz osam zemalja s dva kontinenta. To su žanrovski i stilski poprilično različiti (a katkada i bizarni) igrani filmovi, nekoliko veoma zanimljivih eksperimentalnih filmova i čitavo obilje sjajnih, često iznimno duhovitih animiranih djela, kakvih se ne bi posramio ni zagrebački Animafest. Posebno se zanimljiv doima velik ovogodišnji izbor filmova iz Njemačke, jedne od većih europskih sila u području filma, no vjerujem da će mnogim gledateljima ugodno iznenađenje predstavljati, primjerice, filmovi iz Meksika, kao i neki drugi filmovi (iz Italije, Srbije, Španjolske, Belgije, Bugarske, a svakako i ostvarenja iz Hrvatske) s pravom će se natjecati za uspjeh i kod žirija, u natjecanju za Velikog Brcka, i kod publike. Dakako, većina ovih filmova snimljena je sa zvukom, no autori su se rado odrekli toga dijela svoje vizije kako bi nam omogućili da njihovim filmovima damo pečat specifičan za naš festival.

S obzirom na iskušanu vrijednost naših glazbenih suradnika sve nas očekuju uzbudljive varijacije, jer se filmovi kreću od žanra strave do komedije, od animiranih gegova do poetske stilizacije, od kopanja po podsvijesti likova, njihovih sanja i noćnih mora, do filmofilsko–političke satire. Kvaliteta i ugled prijavljenih i izabranih filmova još jednom pokazuju da je ovaj mladi i mali festival već prepoznat u međunarodnoj zajednici autora kratkoga filma.

dr. sc. Nikica Gilić

NATJECATELJSKI PROGRAM

R

A

Z

N

O

L

I

K

O

S

T

N

I

J

E

M

O

G

F

E

S

T

I

V

A

L

A

P

O

P

I

S

F

I

L

M

O

V

A

ESKIM / Eskimal, Homero Ramírez Tena (2011), Meksiko, 8'HOMMAGE À STEVEN SPIELBERG, Ante Kuštre (2013), Hrvatska, 1'KRATKI FILM O JEŽU / A Hedgehog's Visit / Ein Kurzer Film über den Igel, Kariem Saleh (2013), Njemačka, 5'MEMENTO MORI / Daniela Wayllace Riguera (2012), Belgija, 9'NESTALA SREĆA / Fortune Faded, Alexander Heringer (2012), Njemačka, 3'OD OCA SINU / From Dad to Son, Nils Knoblich (2012), Njemačka, 5'STATE / Ksenija Jurišić, Marko Bjelovarac (2013), Hrvatska, 3'VJETAR / Wind, Robert Löbel (2012), Njemačka, 3'HLADNA ZVIJEZDA / Cold Star, Kai Stänicke (2011), Njemačka, 7'TIHA AGONIJA / Silent Agony, Octavi Espuga (2011), Španjolska, 16'TOALETNI PAPIRKO / Toilet Paper Guy, Ognjen Ivanović (2012), Hrvatska, 1'NIJEMCI / Mutes, Petar Novak (2013), Hrvatska, 3'TRENUTAK U MENI / In the Nick of Time / Ein Augenblick in mir, David M. Lorenz (2011), Njemačka, 13'A2042 / David Castro González (2013), Španjolska, 1'ZADNJA JESEN / Last Autumn / Posledna esen, Sofija Ilijeva (2011), Bugarska, 4'NEDAVNO U ŠUMI / Recently in the Woods, Daniel van Westen (2013), Njemačka, 1'VODENIČKO KOLO / The Water Wheel/ La noria, Karla Castañeda (2012), Meksiko, 7'ALARM / Alarm, Marko Nikolić (2013), Srbija, 2'OFELIJA: LJUBAV I PRIVATNOST_POSTAVKE / Ophelia: Love&Privacy_Settings, Bin-Han To (2013), Njemačka, 3'GUBITAK DAHA / Loss of Breath / Perdita di Fiato, Edo Tagliavini (2013), Italija, 16'

NATJECATELJSKI PROGRAM

“VELIKI BRCKO”NAGRADA

Na pitanje kako nazvati nagradu hrvatskog festivala nijemih filmova odgovor je lagan. Pa prema Brcku, prvom (nijemom) junaku hrvatskih igranih filmova!Brcko u Zagrebu prvi je poznati (i izgubljeni) hrvatski igrani film, o provincijalcu Brcku koji upada u niz komičnih situacija prilikom svog boravka u Zagrebu. Pokretač filma bio je njegov scenarist Arnošt Grund, koji je 1912. napisao i u zagrebačkom kazalištu izveo kazališni komad Alaj su nas nasamarili o pustolovinama Brcka. Grund je skoro sigurno i glumio samog Brcka, a prema punašnoj ćelavoj figuri ovog češkog imigranta nastala je skulptura nagrade Veliki Brcko.

Juraj Kukoč

SNJEGULJICA / Blancanieves / Snow White, Pablo Berger (2012), Španjolska i Francuska, 105'(film se prikazuje s originalnom glazbom)

ZAGREB NA FILMU – DIGITALNO RESTAURIRANI FILMOVI IZ ZBIRKE HRVATSKE KINOTEKE:KAVANA CORSO, Josip Halla (1915), 2'GENERAL MAJSTER, Josip Halla (1918), 1'PRVI KONGRES GRADOVA KRALJEVINE SHS (1927), 2'ZAGREB I NJEGOVE ZNAMENITOSTI, Marko Graf (1927), 14'GRADSKI ZOOLOŠKI VRT, Kamilo Brössler (1933), 12'

17.00

19.00

Petak, 8. 11.Glazbena pratnja – Joe Kaplowitz & Tomb Raiders from Space

RASPORED PROGRAMA

CETVRTAK, 7. 11.Glazbena pratnja: Vitomir Ivanjek, klavir

17.00

19.00

REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA:PROLAZNI HIR / Dekigokoro / Passing Fancy, Yasujirô Ozu (1933), Japan, 100'

REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA:TOKIJSKI MARŠ / Tôkyô kôshinkyoku / Tokyo March, Kenji Mizoguchi (1929), Japan, 28'OSENIN PAD / Orizuru Osen / Downfall of Osen, Kenji Mizoguchi (1935), Japan, 90'(filmovi se prikazuju sa snimkom Benshi tumača bez glazbe uživo)

OTVORENJE FESTIVALANATJECATELJSKI PROGRAM IESKIM / Eskimal, Homero Ramírez Tena (2011), Meksiko, 8'HOMMAGE À STEVEN SPIELBERG / Ante Kuštre (2013), Hrvatska, 1'KRATKI FILM O JEŽU / A Hedgehog's Visit / Ein Kurzer Film über den Igel, Kariem Saleh (2013), Njemačka, 5'MEMENTO MORI / Daniela Wayllace Riguera (2012), Belgija, 9'NESTALA SREĆA / Fortune Faded, Alexander Heringer (2012), Njemačka, 3'OD OCA SINU / From Dad to Son, Nils Knoblich (2012), Njemačka, 5STATE / Ksenija Jurišić, Marko Bjelovarac (2013), Hrvatska, 3''

21.00

23.00 REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA:RASKRIŽJE / Jûjiro / Crossways, Teinosuke Kinugasa (1928), Japan, 74'

VJETAR / Wind, Robert Löbel (2012), Njemačka, 3'HLADNA ZVIJEZDA / Cold Star, Kai Stänicke (2011), Njemačka, 7'

CETVRTAK, 7. 11.Glazbena pratnja: Vitomir Ivanjek, klavir

Petak, 8. 11.Glazbena pratnja – Joe Kaplowitz & Tomb Raiders from Space

17.00

15.00

19.00

21.00

21.00

23.00

23.00

Subota, 9. 11.Glazbena pratnja – Oridano Gypsy Jazz Band

REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA:TOKIJSKI ZBOR / Tôkyô no kôrasu / Tokyo Chorus, Yasujirô Ozu (1931), Japan, 90'

REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA:ROĐEN SAM, ALI…/ Otona no miru ehon / I Was Born, But..., Yasujirô Ozu (1932), Japan, 90'

AUTOMOBILOM KROZ AFRIKU / Durch Afrika im Automobil / Through Africa in an Automobile, Rudi Mayer (1929), Austrija, 110'

PROGLAŠENJE POBJEDNIKASNJEGULJICA / Blancanieves / Snow White, Pablo Berger (2012), Španjolska i Francuska, 105'

TULUM ORIDANO GYPSY JAZZ BAND

NATJECATELJSKI PROGRAM IITIHA AGONIJA / Silent Agony, Octavi Espuga (2011), Španjolska, 16'TOALETNI PAPIRKO / Toilet Paper Guy, Ognjen Ivanović (2012), Hrvatska, 1'NIJEMCI / Mutes, Petar Novak (2013), Hrvatska, 3'TRENUTAK U MENI / In the Nick of Time / Ein Augenblick in mir, David M. Lorenz (2011), Njemačka, 13'A2042, David Castro González (2013), Španjolska, 1'ZADNJA JESEN / Last Autumn / Posledna esen, Sofija Ilijeva (2011), Bugarska, 4'NEDAVNO U ŠUMI / Recently in the Woods, Daniel van Westen (2013), Njemačka, 1'VODENIČKO KOLO / The Water Wheel/ La noria, Karla Castañeda (2012), Meksiko, 7'

SLIČICE SA SVESOKOLSKOG SLETA U ZAGREBU 1934., Maksimilijan Paspa (1934), 5'ZAGREB 1931., Maksimilijan Paspa (1931), 4'SPORT U ZAGREBU, Maksimilijan Paspa (1934-1937), 10'PROMET U ZAGREBU (1941), 13'ZAGREB DANAS, Mladen Burić (2012), 4'RAZGOVOR O ZAGREBU NA FILMU:Gosti: voditeljica projekta zaštite i restauracije Carmen Lhotka, pročelnica Hrvatske kinoteke; glavni restaurator filmova Tomislav Vujnović, umjetnički direktor studija VIZIJE S.F.T.; povjesničar grada Zagreba Branimir Špoljarić, autor knjige „Stari Zagreb od vugla do vugla“moderator: filmski arhivist Juraj Kukoč

REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA:STRANICA LUDILA / Kurutta ichipeiji / A Page of Madness, Teinosuke Kinugasa (1926), Japan, 59'

ALARM / Alarm, Marko Nikolić (2013), Srbija, 2'OFELIJA: LJUBAV I PRIVATNOST_POSTAVKE / Ophelia: Love&Privacy_Settings, Bin-Han To (2013), Njemačka, 3'GUBITAK DAHA / Loss of Breath / Perdita di Fiato, Edo Tagliavini (2013), Italija, 16'

Subota, 9. 11.

U duhu japanske povijesne avangarde, na prijelazu iz razdoblja Taishô u Shôwa, preciznije 1928., student francuske književnosti na carskom Tokijskom sveučilištu i filmski kritičar Tadashi Iijima, posvojivši naslov Blaisa Cendrarsa, objavio je svoju prvu knjigu "ABC filma". Njegova pohvala čistom filmu, vizualizmu, fotogeniji i ritmu uvodi u japansku mladu filmologiju nadahnuće francuskog filmskog impresionizma, manifestnu misao Jeana Epsteina, Léona Moussinaca i Abela Gancea, opirući se vodećoj struji koja je njegovala hibridnost izraza u spoju s književnošću i kazalištem, a osobito umjetnosti scenskog, izvan-filmskog pripovijedanja - benshija. Japanski nijemi film specifična je povijesna multimedijalna umjetnička praksa, a njegova verzija proširenog filma kao proširene svijesti odvijala se u spoju filmske projekcije sa "živim" scenskim pripovijedanjem i glazbom. Ta praksa spojene drame kao spojenih medija u jedinstvenoj narativnoj izvedbi razvijala se do sredine 1930-ih u širokom rasponu japanskih filmskih žanrova, od povijesnog filma, melodrama shinpa do filmova koji upućuju na avangardističke poetike te stranih nijemih filmova svih rodova i vrsta kao suštinski element japanskog gledalačkog iskustva, a opstoji u svom prezentacijskom obliku i danas. Uz temeljne funkcije benshija kao filmsko-scenskog naratora, tumača i pjesnika te predstavnika publike, slutimo odjeke usmene književnosti i kazališne poveznice njegove umjetnosti i vještine, kao i utjecaj na proizvodne uvjete japanske filmske industrije i kino-prikazivalaštva. Ustrajnost tog fenomena povezana je s ekonomskim faktorima japanske filmske industrije prije Drugog svjetskog rata, a izvedbeni efekt otkriva osnovni oblik japanske dramaturgije u kojoj je strukturalni temelj napetost s odmakom između pripovjedača i priče, a ne dramski sukob u priči.

Samo sedamdesetak, često fragmentarno sačuvanih filmova ili jedan posto filmske proizvodnje tijekom 1920-ih, preživjelo je prošlo filmsko stoljeće. Impresivna brojka od 7000 naslova u razdoblju vrhunca nijemog filma odnosi se na studijsku kinematografiju, a sretan je slučaj da su među sačuvanim filmovima i filmovima u ovom programu, dva nezavisna naslova, nastala u koprodukciji redatelja Teinosuke Kinugase s filmskom kompanijom Shôchiku, prvi film japanske povijesne avangarde Stranica ludila iz 1926. te film koji je prikazivan izvan Japana, Raskrižje iz 1928. godine. Tajna Stranice ludila, paradigmatskog slučaja čistog filma bez međunaslova, a izvorno zamišljenog za slavnog benshija Museija Tokugawu, osvjetljava neka protuslovlja i zablude vezane uz otkrivanje i recepciju japanskog filma. Iako je prvi japanski zvučni film snimljen 1931., većina je japanskih filmaša sve do sredine desetljeća odgađala izlazak iz nijemog

abc japanskog NIJemog filma

razdoblja, upravo se Yasujirô Ozu, jedan od trojice redatelja u ovoj sedmologiji, navodi kao posljednji u tom nizu, naime prvi zvučni film snimio je tek 1936. godine. Uz objektivne razloge povezane s teškoćama uvođenja nove tehnologije u japanskoj kinematografiji, uzbudljiviji razlog toj odgođenoj žudnji za zvukom krije se u samodostatnoj multimedijalnoj formi i moći spomenutih filmskih pripovjedača i pripovjedačica

Za japansku kino-publiku doživljaj nijemog filma nikada nije bio bezvučan, bez glazbe i bez glasa izvan filma, a japanski povjesničari naglašavaju i aktivno sudjelovanje gledatelja u živoj izvedbi. Scenariji svih filmova, pa čak i jedinih sačuvanih naslova koje se povezuje s povijesnom avangardom, dvaju filmova u ovom programu negdašnjeg glumca za ženske uloge onnagate ili oyame Teinosuke Kinugase, pisani su i režirani za izvedbe izvanprizornih benshija. To se odnosi i na filmske izvedbe stranih filmova u Japanu te njima prilagođen izvedbeni stil pripovjedača i pripovjedačica. Naime, prema podjeli na filmove koji su lakši i filmove koji su teži za pripovijedanje uživo, zapadnjački su bili oni teži, a slapstick komedije najteže, zato što za razliku od japanskih filmaša strani redatelji nisu ni slutili da će filmska izvedba uključiti benshije. Stoga nam za proučavanje narativnih tehnika, rekonstrukciju redateljskog stila i užitak u doživljaju malog postotka sačuvanih japanskih filmova nijemog razdoblja mogu pomoći ne samo preostali izvorni filmovi i filmski materijali poput scenarija, knjige snimanja, zapisa benshijevih libreta ili katsubena, gramofonskih ploča s njihovim nastupima, nego i suvremeni izvođači školovani u organizaciji za nijeme filmove, koju je osnovao posljednji benshi nijemog razdoblja Shunsui Matsuda.

Najprije, film treba gledati nekoliko puta kako bi se duboko ušlo u sadržaj njegovih slika, a zatim treba napisati naraciju za benshija i tijekom proba prilagoditi pripovijedanje filmskom stilu i ritmu. Tako otprilike glasi priprema za benshije, uvodnik japanskog abecedarija za gledanje i izvođenje nijemog filma, pa s njim završavamo i ovu uvodnu pripremu za pomno gledanje sedam filmova trojice majstora japanskog i svjetskog filma. Uz spomenuta dva Kinugasina filma koja nas vraćaju vrhuncu japanske avangarde i pokretu Novih percepcija Shinkankaku-ha nakon razdoblja Taishô, našu emotivnu vizualnost produbit će dvojica omiljenih japanskih redatelja Kenji Mizoguchi s neobično cjelovitim fragmentom sačuvanog tendencijskog filma Tokijski marš i melodramatskim presavijanjem emocija Osenin pad, te Yasujirô Ozu, sa samo njemu svojstvenim humorno-poetskim dramama o odrastanju, ljudskom stanju i klasnim odnosima, Tokijski zbor, Rođen sam, ali... i Prolazni hir.

Tanja Vrvilo

Prolazni hir PASSING FANCY Dekigokoro(1933, Japan)Redatelj: Yasujirô OzuPriča: James MakiScenarij: Tadao IkedaSnimatelj: Seijiro SugimotoGlume: Takeshi Sakamoto (Kihachi), Tomio Aoki / Tokkan kozo (Tomio), Nobuko Fushimi (Harue), Den Obinata (Jirô), Chôko Iida (Otome), Chishû Ryû (radnik na brodu)Produkcija: Shochiku Kamata studioTrajanje: 100'

Glazbena pratnja: Vitomir Ivanjek

Radnik Kihachi živi sa sinom Tomiom u tokijskoj donjogradskoj četvrti shitamachi, a pomaže mu prijatelj, mladi susjed Jirô i vlasnica restorana Otome. Nakon povratka s izvedbe Naniwa-bushi, obojica zapaze djevojku Harue. Sljedećeg jutra Kihachi je vidi kako pomaže Otome u restoranu i hirovito se zaljubi. No, nju privlači Jirô, kao i ona njega, pa se očajan Kihachi prepušta sakeu i zanemaruje Tomia, koji u skladu s ozuovskim poremećajima prehrane završi u bolnici. Kihachi ne može platiti bolničke troškove, pa prihvaća pomoć Harue i Jira. Jirô se priprema za posao na Hokkaidu, ali Kihachi odluči preuzeti njegovo mjesto. "Zašto ruka ima pet prstiju? Kad bi imala četiri bio bi na rukavici jedan prst viška!", jedan je od "koana" Tomija, kojeg glumi Ozuov neposlušni dječak Tokkan kozô, upućenih liku oca Kihachija koji je zaokupljen uzaludnim trudom, naime, vraća opalo lišće na grane, a kojem se Ozu vraća u seriji filmova Kihachi-mono, poput Tvrdoglavog putnika, Plutajućih trava ili Tokijske gostionice. Dijelom autobiografski lik, a dijelom nadahnut filmskim očevima, Ozuov Kihachi je glumac Takeshi Sakamoto. Vruće ljeto i vruće Kihachijevo srce Ozu rashlađuje skokom u rijeku, a majstorski razvijeni gegovi i koreografirane ponavljajuće geste oca i sina, kao i Ozuovi komentari u međunaslovima pretvaraju njegov abecedarij kadrova "jastuka" u politiku krajolika siromašnih radničkih četvrti. Libreto Shunsuija Matsude razigrava kraj filma: Kihachi: Koji je ono tamo otok? Je li to Amerika?Radnik na brodu: Jesi li ti lud? Nismo još došli ni do Choshija.Kihachi: Moj dječak, znaš, stvarno je pametno dijete. Kad bi imao bolje ocjene iz pristojnog ponašanja bio bi na čelu svog razreda.... Ne mogu otići, jednostavno ne mogu! Hoće li se brod zaustaviti? Je li ono tamo Tokio?Radnik na brodu: Možeš se kladiti da je. Kihachi: Oprosti, ali moram iskočiti prije ostalih! Zašto je more tako slano? Zato što u njemu ima toliko lososa. Jako dobro!Kihachi pliva prema obali stare donjogradske četvrti kojoj se želi vratiti. Pliva prema gradu toplog radničkog susjedstva. U svijetu bez sućuti, tamo postoji priča o ljubavi.

Tanja Vrvilo

ČETVRTAK I 7/11 I 17:00 REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA

Tokijski marsTOKYO MARCH Tôkyô kôshinkyoku(1929, Japan)Redatelj: Kenji MizoguchiScenaristi: Shuichi Hatamoto i Chiio Kimura (po romanu Kana Kakuchija)Snimatelj: Tatsuyuki YokotaGlume: Shizue Natsukawa (Michiyo / Orie), Koji Shima (Yoshiki Fujimoto), Isamu Kosugi (Yukichi Sakuma), Takako Irie (Sayuriko Fujimoto), Eiji Takagi (Fujimoto, otac), Hisako Takihana (Sumie, geisha), Takeo Sakuma (Natsuko Fujimoto), Reiji Ichiki (Nobuo Matsunami), Shôzô Nanbu (Shimazu)Produkcija: Gendai Eigasha, Nikkatsu UzumasaTrajanje: 28'

Film se prikazuje sa snimkom Benshi tumača bez glazbe uživo

"Tokio, grad kulture i napretka, ali i grad poroka i razvrata", prvi je međunatpis u sačuvanom 29-minutom fragmentu filma Tokijski marš iz 1929. godine, naslovljenom prema jazz pjesmi koja je naručena za temu Mizoguchijeva nijemog filma, a koja će postati hitom u izvedbi Sato Chiyako. Michiko radi u tvornici, a nakon majčine smrti živi sa starijim parom skrbnika. Nakon što očuh ostane bez posla u tvornici, na nagovor supruge odluči prihvatiti ponudu da Michiko radi kao geisha, kao što su već prodali njezinu mlađu sestru, koja je potom umrla. Michiko sanja majku, ali unatoč majčinom upozorenju postaje geisha Orie. U Vrtu cvijeća ponovno susreće dvojicu prijatelja Sakumu i Yoshikija koji njome obuzeti, kao i njezin stalni posjetitelj Yoshikijev otac, gospodin Fujimoto. Michiko voli Yoshikija, a njegov otac ne dopušta da oženi geishu. U kulminaciju filma uvodi nas očevo prepoznavanje prstena koji je nekoć dao Michikinoj majci.Od prvog filma 1923. godine, pa do kraja desetljeća ili filma Tokijski marš Mizoguchi je režirao četrdesetak filmova, koji većinom nisu sačuvani. U studiju Nikkatsu razrađuje dramski žanr shinpa, melodrame koje se fokusiraju na patnje i žrtvu mladih junakinja. U Tokijskom maršu njegova društveno-moralna kritičnost povezuje dokumentarnu točku gledišta u uvodnim sekvencama karakterističnu za struju gradskih filmova, tendencijski film (film s porukom) keiko-eiga o klasnim razlikama i melodramu o ženskom žrtvovanju u patrijarhalnom društvu, a lirskom vizualnošću gradi filmsku bazu osjećaja. Mizoguchi iste godine snima Simfoniju velegrada, a vrhunac tendencijskog filma ili filma s porukom keiko-eiga bile su posljednje godine nijemog filma. Mizoguchi u Tokijskim maršu ne ublažava oštricu premještanjem radnje u prošlost, u ovom je filmu njegova dokumentarna točka gledišta intenzivnija od dramaturške. Izvanfilmski materijali skrivaju tajnu o onome što je film izgubio u sekvencama koje nedostaju, je li Mizoguchi vratio melodramu nesavladivim preprekama ljubavi ili simfoniji velegrada.

Tanja Vrvilo

ČETVRTAK I 7/11 I 19:00 REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA

I ove, treće godine postojanja natjecateljske konkurencije festivala nijemog filma PSSST!, prijavljeni filmovi bili su veoma različiti, neki su sasvim novi na međunarodnoj sceni, a neki su s uspjehom prošetali kroz programe mnogih festivala, uključujući čak i festival u Cannesu, neki su prva djela mladih autora, neki ostvarenja iskusnih umjetnika. U konkurenciju je, nakon stroge selekcije, ušlo dvadeset ostvarenja iz osam zemalja s dva kontinenta. To su žanrovski i stilski poprilično različiti (a katkada i bizarni) igrani filmovi, nekoliko veoma zanimljivih eksperimentalnih filmova i čitavo obilje sjajnih, često iznimno duhovitih animiranih djela, kakvih se ne bi posramio ni zagrebački Animafest. Posebno se zanimljiv doima velik ovogodišnji izbor filmova iz Njemačke, jedne od većih europskih sila u području filma, no vjerujem da će mnogim gledateljima ugodno iznenađenje predstavljati, primjerice, filmovi iz Meksika, kao i neki drugi filmovi (iz Italije, Srbije, Španjolske, Belgije, Bugarske, a svakako i ostvarenja iz Hrvatske) s pravom će se natjecati za uspjeh i kod žirija, u natjecanju za Velikog Brcka, i kod publike. Dakako, većina ovih filmova snimljena je sa zvukom, no autori su se rado odrekli toga dijela svoje vizije kako bi nam omogućili da njihovim filmovima damo pečat specifičan za naš festival.

S obzirom na iskušanu vrijednost naših glazbenih suradnika sve nas očekuju uzbudljive varijacije, jer se filmovi kreću od žanra strave do komedije, od animiranih gegova do poetske stilizacije, od kopanja po podsvijesti likova, njihovih sanja i noćnih mora, do filmofilsko–političke satire. Kvaliteta i ugled prijavljenih i izabranih filmova još jednom pokazuju da je ovaj mladi i mali festival već prepoznat u međunarodnoj zajednici autora kratkoga filma.

dr. sc. Nikica Gilić

Osenin pad THE DOWNFALL OF OSEN Orizuru Osen(1935, Japan)Redatelj: Kenji MizoguchiRoman: Kyôka IzumiScenarij: Tatsunosuke Takashima Snimatelj: Minoru MikiGlume: Isuzu Yamada (Osen), Genichi Fuji (Matsuda), Ichiro Yoshizawa (Ukiki), Shin Shibata (Kumazawa), Daijirô Natsukawa (Sokichi Hata), Shizuko Takizawa (Osode)Produkcija: Daiichi EigaTrajanje: 90'

Film se prikazuje sa snimkom Benshi tumača bez glazbe uživo

"Potresan je njezin vrisak: 'Muškarci! Svi su muškarci zvijeri!' Sve te godine bacana je od jedne javne kuće do druge. Beznadne suze padaju iz očiju slomljene Osen dok ga zove. Sokichi je među zvucima mogao čuti kako ponavlja njegovo ime, prigušeno magličastom proljetnom kišom. Zvuk je napokon prešao u jeku, uhvaćen u tisuću sjetnih želja. Može li samo ždral od savijenog papira nedužno letjeti na nebu?"Završni je to fragment benshi naracije o žrtvi mlade žene Osen, "nedužnom papirnatom ždralu", čiju radnju je Mizoguchi preuzeo iz romana Kyôke Izumija.Mladić Sokichi želi studirati medicinu, ali nema mogućnosti sve dok ne susretne lijepu Osen, koja je kradljivica i prostitutka. Osen, ne samo da zbog njega napušta i prijavljuje policiji svoju negdašnju bandu svodnika i sitnih kriminalaca, nego se i dalje bez njegova znanja prostituira kao bi skupila novce za njegov studij medicine. Poslije, nakon izlaska iz zatvora zbog krađe mušterijinog sata, sruši se na željezničkoj stanici gdje joj priskoči u pomoć liječnik Sokichi i odvede je u beznadnom stanju u bolnicu. Mizoguchi ovim filmom započinje dramsku i narativnu igru skrivanja u naborima filma, njegova pokretna mizanscena razmješta pregibe Oseninog savijenog ždrala, orizuru preklopljenog patosa i sjećanja. Sveprisutna kamera nadzire mračni labirintski prostor, gubeći likove i ostavljajući kadrove nenaseljenima. U ulozi Osen je Mizoguchijeva stalna glumica u tom razdoblju, Isuzu Yamada, s kojom je razvijao koreografiju neužurbanog pogleda, koja se u autobiografiji prisjeća: "Rad je bio izuzetno naporan. Sigurna sa da sam u Oseninom padu satima polu-živa, polu-mrtva držala glavu u bazenu za pranje kose. Kritičari su Mizoguchija u ono vrijeme zvali sadistom. Svakako je bio ekstremno ambiciozan, a kao umjetnik strasno temeljit. No, nikad se nisam toga bojala i nisam se nikad žalila."

Tanja Vrvilo

ČETVRTAK I 7/11 I 19:00 REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA

RaskrizjeCROSSWAYSJûjiro(1928, Japan)Redatelj i scenarist: Teinosuke KinugasaSnimatelj: Kôhei SugiyamaGlume: Junosuke Bando (Rikiya), Akiko Chihaya (Okiku), Yukiko Ogawa (O-Ume), Keinosuke Sawada (Myoichiro Ozawa), Minoru Takase (Ippei Sôma)Produkcija: Kinugasa Eiga Renmei, ShochikuTrajanje: 74'

Glazbena pratnja: Vitomir Ivanjek

Mladi samuraj Rikiya opsjednut je geishom O-ume iz četvrti užitaka Yoshiwara u Edu i krade za nju kimono svoje sestre Okiku. Na streljačkom terenu, gdje O-ume nudi svoje ljubavne usluge, sukobi se sa suparnikom za njezinu naklonost, koji ga ponizi i bacivši mu pijesak u oči privremeno oslijepi. Mahniti Rikiya misleći da je u osvetničkom afektu ubio suparnika skriva se kod sestre, a njezin pokušaj pomoći dovede je do stvarnog ubojstva. Rikiyo, gonjen sjenkama Yoshiware, mora još jednom vidjeti O-ume."Chambara bez mačevanja", Kinugasin jednostavni opis filma Raskrižje upućuje na psihološki odmak od ikonografije podžanra povijesnog, samurajskog filma koji obiluje borbama s mačevima, sama riječ chambara onomatopeja je zvukova mačevanja. Slikovne odlike njegove chambare duše spajaju estetiku tradicionalnog japanskog slikarstva tintom sumi-e i simbolizam njemačkog ekspresionizma. "Tjeskoba utjecaja" koja se često pripisuje japanskim filmašima, odnosi se na stil Kammerspiela i uličnog filma za dočaravanje psiholoških stanja i subjektivne vizije likova. Upućujući na stil "zamućene harmonije", onodobni vodeći marksistički kritičar Akira Iwasaki pohvalio je Kinugasin odmak od Stranice ludila kao čistog filma prema strateškom uključivanju uobičajenih tehnika povijesne drame jidai-geki i tehnika studija Shimokamo za sustav zvijezda u eksperimentalni rad s akronološkom naracijom i filmskim izražajnim sredstvima. Iwasaki je također smatrao da će taj zamućeni spoj osigurati japanskom filmu jedinstvenost i prepoznatljivost izvan Japana. Tako je Kinugasa sa svojim drugim filmom snimljenim u nezavisnoj produkciji Raskrižje, a ne sa Stranicom ludila otputovao Transsibirskom željeznicom u Moskvu, kako bi pokazao film Ejzenštejnu i Pudovkinu, a nakon što je u Berlinu našao njemačkog distributera, film je pod naslovom Sjenke Yoshiware prikazivan u Parizu, Londonu i New Yorku.

Tanja Vrvilo

ČETVRTAK I 7/11 I 23:00 REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA

Stranica ludila A PAGE OF MADNESS Kurutta ichipeiji(1926, Japan)Redatelj: Teinosuke KinugasaPripovijest: Yasunari KawabataScenarij: Yasunari Kawabata, Teinosuke Kinugasa, Minoru Inuzaka, Bankô SawadaSnimatelj: Kôhei SugiyamaGlume: Masao Inoue (domar), Yoshie Nakagawa (supruga), Ayako Iijima (kći), Eiko Minami (plesačica), Misao Seki (liječnik);Produkcija: Kinugasa Eiga Renmei, Shochiku ShimokamaTrajanje: 59'

Glazbena pratnja: Joe Kaplowitz & Tomb Raiders from Space

Bivši mornar radi kao domar u utočištu za mentalno oboljele kako bi bio u blizini svoje supruge, koja je pokušala utopiti njihovu bebu i spriječiti vjenčanje kćeri. U posjet mu dolazi kći, koja se upravo zaručila. Domar na festivalu kupuje srećku i osvaja prvu nagradu - ormar koji nosi na leđima kao vjenčani dar, ali i dodatnu nagradu, haljinu koju daruje plesačici u utočištu. Njegov posljednji smijeh otkriva da je srećka bila samo san.

24. rujna 1926. u Tokiju premijerno je prikazana Stranica ludila, trideset i peti film Teinosuke Kinugase, negdašnjeg specijaliste za ženske uloge u shinpa melodramama, takozvanog onnagate ili oyame. Manifestni film japanske povijesne avangarde povezan je s estetikom književne škole Novih percepcija shinkankaku-ha, koja je istraživala figure prikaza osjetilnih iskustva, a po scenariju vodećeg pisca pokreta Yasunarija Kawabate. Pravi film kolektiva, sniman je nezavisnoj Kinugasinoj produkciji s pedesetak entuzijastičnih suradnika koji su spavali na setu i radili bez honorara, među njima i ugledni glumac Masao Inoue. Ovom čistom filmu bez međunaslova, podršku je pružio svojom izvedbom i slavni benshi Musei Tokugawa. Film je sniman u Shôchiku studiju Shimokama sa samo osam reflektora, a za dodatno svjetlo zidove su obojali srebrnom bojom.

Jedina sačuvana verzija filma dodatno je naglasila strukturu uronjenu u slike snova i zamišljaja, koja se većim dijelom odvija u svijesti i percepciji domara okruženog simptomima i motrištima ludila. Naime, Kinugasa je 1971. premontirao, kako se dotad mislilo, izgubljeni film koji je nakon više od četiri desetljeća pronašao u svom spremištu i skratio ga za 500 metara. Četiri sačuvana Kawabatina teksta i dio benshi naracije, otkrivaju tendencije čistog filma bez međunaslova, ali i izbačene scene. Film je eminentno montažni s više od 800 kadrova, neuobičajenom brojkom za onodobni japanski filmski stil, u duhu europske filmske avangarde. Kinugasinim riječima, "Priča je bila manje bitna od tehničkog istraživanja. Iskoristio sam gotovo sve tehnike avangarde." Upućujući na političku alegoriju, u autobiografiji je naveo da je povod filmu bio Car Taishô, Yoshihito.

Tanja Vrvilo

PETAK I 8/11 I 23:00 REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA

SNJEGULJICA / Blancanieves / Snow White, Pablo Berger (2012), Španjolska i Francuska, 105'(film se prikazuje s originalnom glazbom)

ZAGREB NA FILMU – DIGITALNO RESTAURIRANI FILMOVI IZ ZBIRKE HRVATSKE KINOTEKE:KAVANA CORSO, Josip Halla (1915), 2'GENERAL MAJSTER, Josip Halla (1918), 1'PRVI KONGRES GRADOVA KRALJEVINE SHS (1927), 2'ZAGREB I NJEGOVE ZNAMENITOSTI, Marko Graf (1927), 14'GRADSKI ZOOLOŠKI VRT, Kamilo Brössler (1933), 12'

Tokijski zborTOKYO CHORUSTôkyô no kôrasu(1931, Japan)Redatelj: Yasujirô OzuScenaristi: Kôgo Noda, Komatsu Kitamura Snimatelj: Hideo ShigeharaGlume: Tokihiko Okada (Shinji Okajima), Emiko Yagumo (Tsuma Sugako, supruga), Hideo Sugawara (Sono Chounan, sin), Hideko Takamine (Sono Choujo, kći), Tatsuo Saito (Omura sensei, učitelj), Chôko Iida (gospođa Omura), Takeshi Sakamoto (Rou-Shain Yamada, otpušteni službenik), Reikô Tani (Shachou, predsjednik kompanije), Kenichi Miyajima (Hisho, tajnik), Isamu Yamaguchi (Kaisha no Douryou, službenik)Produkcija: Shochiku Kamata studioTrajanje: 90'

Glazbena pratnja: Oridano Gypsy Jazz Band

"Tokio, grad nezaposlenih", jedan je od međunaslova i glavna zaokupljenost Tokijskog zbora, radnjom smještenog u razdoblje ekonomske krize i straha od nezaposlenosti, kao i većina Ozuovih filmova 1930-ih. Okajima, službenik tokijskog osiguravajućeg društva, raduje se godišnjem dodatku plaći, kao i njegova supruga i djeca, pogotovo dječak koji tvrdoglavo želi bicikl i djevojčica koja poput ostalih Ozuovih mališana pretjeruje sa slatkišima do otrovanja. Okajimini prioriteti su bicikl, suncobran ili kravata. Kad stariji kolega nepravedno dobije otkaz zbog nesretnih poslovnih poteza, Okajima se pokuša izboriti za njegov povratak, ali i sam ostane bez posla. Sin ne prihvaća romobil umjesto bicikla, djevojčica završi bolnici, a Okajima privremeno radi kao hodajuća reklama. Pomućenu sreću donosi mu veza sa školskim prijateljima. Humorno-lirske scene ironijskim pogledom premještaju oštricu podvrste suvremene drama gendai-geki (obiteljske drame o nižoj klasi shomin-geki i službenicima sararimen) na komediju srodnosti ninjo kigeki, a scene u kojima dominiraju apsurdni gegovi, prelaze u komediju besmislica nansensu, poput scene radoznalih službenika u pisoaru ili pompozne borbe lepezama sa šefom kojim junak-pravednik osvaja otkaz. Nakon mladenačkog prologa, film iz humornog modusa žurno ulazi u melankoliju. U duhu svojih filmova o nestalim snovima mladosti, Ozu zaokružuje Tokijski zbor nostalgičnom vezom sa školskim prijateljima u scenama neupitnog zajedništva, a njihova završna pjesma poručuje: "Vrijeme leti, tako su proletjele naše tri školske godine. Prijatelji, nedostajat će nam vaša mladenačka lica." Djevojčicu glumi Hideo Takamine, onodobna "japanska Shirley Temple" i jedna od budućih najuglednijih glumica, a lik oca glumac Tohiko Okada, čija će kći Mariko Okada tridesetak godina poslije postati Ozuova i novovalna glumica (u filmovima supruga Yoshishige Yoshide).

Tanja Vrvilo

SUBOTA I 9/11 I 15:00 REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA

Roden sam, ali... (SLIKOVNICA ZA ODRASLE)I WAS BORN BUT... (AN ADULT'S PICTURE BOOK VIEW)Otona no miru ehon - Umarete wa mita keredo(1932, Japan)Redatelj: Yasujirô OzuPriča: James Maki (Yasujirô Ozu)Scenarij: Akira FushimiSnimatelj: Hideo ShigeharaGlume: Tatsuo Saitô (gospodin Yoshii, otac), Mitsuko Yoshikawa (gospođa Yoshii, majka), Hideo Sugawara (Ryoichi), Tomio Aoki / Tokkan kozo (Keiji), Takeshi Sakamoto (gospodin Iwasaki), Teruyo Hayami (gospođa Iwasaki); Seiichi Kato (Taro), Seishi Nishimura (učitelj), Shoichi Kofujita (dostavljač)Produkcija: Shochiku Kamata studioTrajanje: 90'Glazbena pratnja: Oridano Gypsy Jazz Band

Obitelj Yoshii preselila se u tokijsko predgrađe, bliže očevom šefu, direktoru Iwasakiju. Braću, starijeg Ryoichija i mlađeg Keijija, u novoj školi maltretira stariji i snažniji dječak, siledžija i vođa bande. U strahu od njega, dječaci bježe s nastave. Ali, uvijek postoji netko veći i snažniji, pa tako braći pomogne dostavljač sakea. Ryoichi preuzme vodstvo bande u kojoj je i Taro, direktorov sin. Sve do zabave za zaposlenike u kući direktora Iwasakija, braća su bila uvjerena da je njihov otac najpametniji i najvažniji. Direktor pokazuje svoje kućne filmove u kojima se njihov otac ponižava kao klaun i ulizica. Spoznavši da ne bi imali što jesti da otac ne radi za Tarovog oca, dječaci započinju štrajk glađu. "Počeo sam raditi film o djeci, a završio s filmom o odraslima; iako sam na početku mislio napraviti malu vedru priču, tijekom rada se promijenila i postala vrlo mračna." Riječi Yasujira Oza najavljuju njegov dvadeset i četvrti film, izvornog naslova Rođen sam, ali... - Slikovnica za odrasle, varijantu japanske komedije srodnosti ninjo kigeki, čija humorna priča o odrastanju prerasta u poduku o klasnim odnosima. Geste djece podsjećaju na geste radnika, Ozu koreografira tipične radničke geste nezadovoljstva, ljutnje i protesta. "Ne želim da postanu beskorisni i bezvrijedni službenici poput mene, to je problem s kojim će morati živjeti do kraja života", očev je međunaslov u Ozuovom filma, a naracija Shunsuija Matsude zaključuje: "Svijet djeteta nije opterećen nužnošću i hijerarhijama. Iako su pravila stvorena od rođenja, jači mališan će vjerojatno povesti, a hijerarhija će se mijenjati prema tome tko je snažniji. Ali u svijetu odraslih, ne mijenjaju se pravila koja su unaprijed postavljene. Kad su ta pravila nametnuta djeci to ih ljuti i zbunjuje. Što to direktora čini tako bitnim tipom? Zašto mu se moj tata mora ulizivati kako bi zadržao svoje mjesto voditelja odjela? Te su stvari neshvatljive djetetu. Rođen sam za ovaj svijet, ali ovaj svijet nije uvijek pravedno mjesto za život."

Tanja Vrvilo

SUBOTA I 9/11 I 17:00 REMEK-DJELA JAPANSKOG NIJEMOG FILMA

ZAGREB NA FILMU

NOVI SJAJ STARE PATINE

Smatra se da je sačuvana tek oko petina cjelokupne svjetske filmske produkcije nijemog filma. Taj je prosjek u hrvatskoj kinematografiji vjerojatno još manji, a među tim „ostacima ostataka“ veliku količinu materijala čine snimci Zagreba. U sklopu programa „Zagreb na filmu“ moći ćete vidjeti izabrane nijeme filmske zapise Zagreba, koje je Hrvatska kinoteka, kao poseban odjel Hrvatskog državnog arhiva koji se brine o nacionalnoj audiovizualnoj baštini, prikupila, sačuvala, zaštitnim presnimavanjem na nezapaljivu 35mm vrpcu omogućila njihovu dostupnost široj publici te restaurirala suvremenim digitalnim postupcima. Novi sjaj staroj celuloidnoj patini dao je filmski restauratorski studio Vizije S.F.T. Premda prvi sačuvani snimci nekog hrvatskog područja sežu čak u 19. stoljeće, prvi sačuvani snimak Zagreba stvoren je tek 1915. godine. Radi se o dvominutnoj snimci kultne kavane Corso, koja je radila sve do prije nekoliko desetljeća, a između ostalog, 1960-ih bila je sastajalište slavne skupine filmskih kritičara, filmologa i redatelja zvanih hičkokovci. Stari filmski zapis ove zagrebačke kavane dragocjen je čak i na svjetskoj razini, jer su se u to doba rjeđe izrađivali dokumentarni snimci interijera. Kavana Corso, djelo prvog zagrebačkog snimatelja Josipa Halle, vrlo je sadržajan i kvalitetno napravljen filmski zapis u kojem Halla pomoću različitih rakursa i panorama uočava sve bogatstvo živahne svakodnevnice kavane, ali i njene okolice (siromašna dječurlija koja kroz izlog zadivljeno zure u klijentelu kavane). Josip Halla bio je plodan autor, ali od njega je sačuvan još samo jedan zapis Zagreba, svjedočanstvo o prisutnosti prvog svjetskog rata u glavnom hrvatskom gradu General Majster. U drugoj polovici 1920-ih naglo raste broj sačuvanih filmskih zapisa hrvatske kinematografije, a tako i snimaka Zagreba. Za program „Zagreb na filmu“ izabrali smo neke od najzanimljivijih nijemih snimaka iz tog razdoblja, sve do 1941. Film Prvi kongres gradova Kraljevine SHS iz 1927. sadržava prve sačuvane snimke zagrebačkog velesajma, tadašnjeg Zagrebačkog zbora, koji će desetljećima nakon toga biti jedan od najpopularnijih motiva filmskih kroničara Zagreba. Informativno najiscrpniji zapisi Zagreba pripadaju općenitim dokumentarcima o Zagrebu, a moći ćete vidjeti dva takva naslova, Zagreb i njegove znamenitosti iz 1927. i Zagreb 1931. U njima dominiraju

ZAGREB NA FILMU – NOVI SJAJ STARE PATINE

prizori kulturnih znamenitosti, ali tu su i dragocjeni prizori zabavišta, sajmova i „običnih“ zgrada i ulica poput Zvonimirove ulice. U dokumentarcu Mladena Burića Zagreb danas moći ćete vidjeti kako lokacije iz filma Zagreb 1931 izgledaju danas. Mali odmak od civilizacije prisutan je u živopisnom filmu Kamila Brösslera o maksimirskom zvjerinjaku Gradski zoološki vrt, kojeg su snimila dva vrhunska snimatelja, Anatolij Bazarov i Aleksandar Gerasimov, poznati po svojim doprinosima filmskom opusu Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar. Jedan od naših najpoznatijih filmskih amatera Maksimilijan Paspa u ovom programu predstavljen je s tri filma. Osim filma Zagreb 1931. tu je Sport u Zagrebu, dokumentarac napravljen od materijala znatno dužeg, ali izgubljenog Paspinog filma Zagreb kao središte sporta. U toj kompilaciji Paspa daje bogat presjek zagrebačkih sportova, od atletike do hodanja po vodi (!), a tada vrlo popularne usporene snimke sportaša u pokretu i danas izgledaju vrlo atraktivno. U Paspinom filmu Sličice sa svesokolskog sleta u Zagrebu 1934. najzanimljivija je činjenica da je Paspa ovaj sedmominutni film sam ručno obojio kvadrat po kvadrat crvenom i zelenom bojom. Svojevrsni vrhunac programa je film Promet u Zagrebu iz 1941. u kojem se na vrlo zabavan način prikazuje užurbana, kaotična svakodnevica velegrada – od prometnog kaosa, popraćenog riskantnim ponašanjem pješaka u uvjetima vrlo niske prometne kulture, do gužvi u tramvajima, popraćenih „kaskaderskim točkama“ putnika.Sljedeće godine na Festivalu nijemog filma PSSST! Hrvatska kinoteka planira vam ponovno pokazati Zagreb, ali iz iznenađujuće perspektive najpoznatijeg hrvatskog filmskog autora prve polovice 20. stoljeća – Oktavijana Miletića. Sve ove digitalno restaurirane naslove, ali i još mnoge druge, možete pronaći i na nedavno objavljenim DVD izdanjima Hrvatskog državnog arhiva Zagreb na filmu 1915-1945 I dio i II dio.

Juraj Kukoč

*Za projekcije se koristi arhivsko filmsko gradivo Hrvatskog državnog arhiva – Odjela Hrvatske kinoteke, sastavni dio Zbirke hrvatskih kratkometražnih filmova HR – HDA 1387. Filmovi se prikazuju uz dopuštenje Hrvatskog državnog arhiva.

KAVANA CORSO (1915, 2')Redatelj i snimatelj: Josip HallaDokumentarni snimak unutrašnjosti kavane Corso na uglu Ilice i Gundulićeve ulice (konobari, orkestar i mnoštvo gostiju).

GENERAL MAJSTER (1918, 1')Redatelj i snimatelj: Josip HallaNakon što austrougarski general Maister svoje časnike pozove na prisegu za borbu protiv talijanskog neprijatelja, započne mimohod jugoslavenske vojske po Zrinjevcu (konjanici, pješadija, mornari i dužnosnici grada).

PRVI KONGRES GRADOVA KRALJEVINE SHS (1927, 2')Redatelj i snimatelj: nepoznatiPredsjednik Zagrebačkog zbora (velesajma) u današnjem Studentskom centru dočekuje zagrebačkog načelnika i predstavnike ostalih gradova, nakon čega počinje obilazak paviljona (kava Meinl, umjetna gnojiva Superfosfat i ostali brendovi).

ZAGREB I NJEGOVE ZNAMENITOSTI (1927, 14')Redatelj i snimatelj: Marko GrafDokumentarni film o kulturnim znamenitostima Zagreba, ali i o njegovoj prizemnijoj strani (Hrvatsko narodno kazalište, Sveučilište, Mirogoj, katedrala, ali i zagrebačko zabavište, Margaretski sajam na današnjem Trgu žrtava fašizma i gradnja tržnice Dolac).

ZAGREB NA FILMU DIGITALNO RESTAURIRANI FILMOVI IZ ZBIRKE HRVATSKE KINOTEKE:

PETAK I 8/11 I 19:00 ZAGREB NA FILMU – DIGITALNO RESTAURIRANI FILMOVI IZ ZBIRKE HRVATSKE KINOTEKE

GRADSKI ZOOLosKI VRT(1933, 12')

Redatelj: Kamilo Brössler Snimatelji: Anatolij Bazarov i Aleksandar GerasimovRazne životinje i njihove aktivnosti u zagrebačkom zoološkom vrtu uz pokoji kadar Maksimira (medvjedi, slonovi, tuljani, deve, lavovi, tigrovi, vidre, ptice, nojevi i čuvari).

SLicICE SA SVESOKOLSKOG SLETA U ZAGREBU 1934. (1934, 5')

Redatelj i snimatelj: Maksimilijan PaspaRučno obojena snimka povorke svesokolskog sleta 1934. pod pokroviteljstvom Njegova veličanstva Kralja (sokolaši i sokolašice, seljani i seljanke u narodnim nošnjama).

ZAGREB 1931.(1931, 4')

Redatelj i snimatelj: Maksimilijan PaspaDokumentarni film sastavljen od panoramskim snimki zagrebačkih znamenitih, ali i manje znamenitih lokacija (Sveučilišna biblioteka – današnji Hrvatski državni arhiv, Glavni kolodvor, Trg bana Jelačića, Kaptol, ali i Draškovićeva i Zvonimirova ulica).

SPORT U ZAGREBU(1934-1937, 10')

Redatelj i snimatelj: Maksimilijan PaspaNakon uvodnog kadra samog redatelja slijede prizori različitih sportskih događaja, nastupa i treninga sportaša na HAŠK-ovom igralištu, u Maksimiru i na Savi (skok u vis, hodanje po vodi, veslanje, hokej na ledu i ostali sportovi)

PETAK I 8/11 I 19:00 ZAGREB NA FILMU – DIGITALNO RESTAURIRANI FILMOVI IZ ZBIRKE HRVATSKE KINOTEKE

DARIO FADLJEVIĆDario Fadljević (gitara) rođen je 1980. godine. Zahvaljujući svojoj predanosti glazbi postao je stalni predavač i voditelj tečajeva gitare u Centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu. Nastupao je s različitim pop, rock i blues bandovima u Hrvatskoj, među kojima je najznačajniji nastup u duetu s hrvatskim gitaristom Josipom Nežićem s kojim je svirao po cijeloj zemlji. Kao član Oridano Gypsy Jazz Banda osvojio je prvu nagradu na Prvom međunarodnom natjecanju jazz bandova na Liburnia Jazz Festivalu u Opatiji 2011. godine.

ORJEN RIĐANOVIĆOrjen Riđanović (prva gitara) rođen je 1985. godine. Trenutno studira na Veleučilištu VERN. Pohađao je Rock akademiju u zagrebu (1999.-2003., srednju školu za popularnu i jazz glazbu). Bio je polaznik jazz radionice Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu (2008.-2010.) s legendom hrvatskog jazza Boškom Petrovićem i drugim uglednim hrvatskim i europskim jazz glazbenicima kao što su Elvis Stanić, Ante Gelo i Emil Spanyi. Pohađao je privatne satove gitare pod mentorstvom Mate Matišića (Hot Club Zagreb). Nastupao je na festivalu “Jazz is Back” u Grožnjanu (2008.-2012.), Jazz festivalu u Kranju

PROMET U ZAGREBU (1941, 13')Redatelj i snimatelj: nepoznatiPromet vozila i ljudi po Trgu bana Jelačića, Ilici i Kazališnom trgu (autobusi, motori, kamioni, tramvaji, bicikli, pješaci, kumice i policajci)

ZAGREB DANAS (2012, 4')

Redatelj i snimatelj: Mladen BurićDok kamera Maksimilijana Paspe iz filma Zagreb 1931. polako panoramira, kadar se pretapa u prizor iste lokacije, samo 81 godinu kasnije (Sveučilišna biblioteka – današnji Hrvatski državni arhiv, Glavni kolodvor, Trg bana Jelačića, Kaptol, ali i Draškovićeva i Zvonimirova ulica).

PETAK I 8/11 I 19:00 ZAGREB NA FILMU – DIGITALNO RESTAURIRANI FILMOVI IZ ZBIRKE HRVATSKE KINOTEKE

RAZGOVOR O ZAGREBU NA FILMU:Gosti: voditeljica projekta zaštite i restauracije Carmen Lhotka, pročelnica Hrvatske kinoteke; glavni restaurator filmova Tomislav Vujnović, umjetnički direktor studija VIZIJE S.F.T.; povjesničar grada Zagreba Branimir Špoljarić, autor knjige „Stari Zagreb od vugla do vugla“Moderator: filmski arhivist Juraj Kukoč

SNJEGULJICABLANCANIEVES Snow White(2012, Španjolska/Francuska)Redatelj i scenarist: Pablo BergerKamera: Kiko de la RicaGlazba: Alfonso de Villalonga Trajanje: 105'

Glazbena pratnja: originalna glazba (petak)Oridano Gypsy Jazz Band (subota)

Lijepa posveta europskom nijemom filmu španjolskog redatelja Pabla Bergera, ova je Snjeguljica smještena u jednu od romantikom najnabijenijih europskih pokrajina, prepunu kulturalnih stereotipa, španjolsku Andaluziju, i to 20-ih godina prošloga stoljeća (u eri nijemoga filma). Iz poznate njemačke bajke kojom se nadahnjuje, odnosno iz većine njenih filmskih i ostalih varijacija, ovaj film preuzima većinu važnijih motiva – usamljenu mladu djevojku koju maltretira maćeha, lovca koji je odvodi u šumu, patuljke koji joj pomažu, otrovnu jabuku koja je baca u san... No, priča je prilagođena španjolskoj filmskoj i popularnoj kulturi, smještena u milje borbi s bikovima koje danas izazivaju velike polemike u Španjolskoj, te se nadovezuje na postmodernističku poetiku po kojoj je španjolski film najpoznatiji u razdoblju od 1980-ih godina do danas. U glumačkoj se ekipi ističu glasovita Maribel Verdú, najpoznatija po međunarodnim hitovima kao što su Belle epoque, I tvoju mamu također i Panov labirint, te nova nada europske kinematografije, Macarena Garcia u naslovnoj ulozi Snjeguljice, kćeri toreadora koja se i sama bori s bikovima, a nadimak je morala dobiti jer je zbog traume zaboravila svoje pravo ime Carmen.Vješto koristeći jezik nijemog pripovijedanja, Snjeguljica stvara dojmljivu nadrealnu atmosferu (koju vezujemo uz Španjolsku barem od filma Andaluzijski pas), istodobno koristeći stereotipe i s njima se poigravajući – osvješćujući kod gledatelja njihovu važnost, a istodobno i artificijelnost. Premda nije osvojila tolike nagrade kao Hazanaviciusova senzacija Umjetnik, za tim filmom Snjeguljica nimalo ne zaostaje, a po nekim je karakteristikama od njega i bolja – maštovitija te konceptualno čišća. Redatelj i scenarist Pablo Berger našao je i model za primjereno suvremeno prikazivanje likova patuljaka, kroz čiju će karakterizaciju izvesti i najveće odstupanje od uobičajenog narativnog razrješenja bajke, što oslobađa film mogućih optužbi za nedovoljno odstupanje od predloška.

dr. sc. Nikica Gilić

PETAK I 8/11 I 17:00 / SUBOTA I 9/11 I 21:00

AUTOMOBILOM

KROZ AFRIKUDURCH AFRIKA IM AUTOMOBILThrough Africa in an Automobile(dokumentarni, 1929, Austrija)Redatelj: Rudi MayerSudjeluju: Ferdinand Andreas Liechtenstein, László Eduard von Almásy, Rudi Mayer, Anthony Brunner, Chaplin Court TreattTrajanje: 110'

Glazbena pratnja: Oridano Gypsy Jazz Band

PUSTOLOVI BEZ GRANICA - Možete li zamisliti da na televizijskim kanalima poput Discoveryja ili Animal Planeta gledate dokumentarac o afričkoj ekspediciji čiji članovi iz zabave ubijaju divlje životinje i uče mlade domoroce pušiti cigarete? Sigurno ne, ali posjetitelju kina 1920-ih, doba neosjetljivog za očuvanje ugroženih životinja i ljudi, takav „užitak“ bio je normalna stvar. U tom razdoblju kinematografske povijesti bili su vrlo popularni filmovi o ekspedicijama u divljinu, bilo dokumentarni filmovi, bilo pustolovni igrani filmovi koji su koristili egzotične dokumentarne snimke. Zapadni gledatelji tada su bili fascinirani domorocima, koje su često promatrali kao cirkuske izloške, a sukladno s tom fascinacijom spomenuti filmovi bili su puni prizora domorodačkih plemena, danas dragocjenih etnografskih izvora. Majstori takvih filmova bili su američki bračni par Martin i Ola Johnson, a i mnoge druge nacionalne kinematografije imale su primjere takvih filmova. Jedan od njih je austrijski putopisni film Automobilom kroz Afriku (Durch Afrika im Automobil), kojeg je 1929. snimio i režirao austrijski dokumentarist Rudi Mayer. Film je tokom godina prekrila prašina zaborava, a 1990-ih pronašao ga je njegov sin, također dokumentarist, Kurt Mayer, nakon čega je film restauriran i predstavljen publici 1997. u Beču. Film prati ekspediciju princa Ferdinanda Lichtensteina i grofa Lászla Almásyja. Almásy, poznati mađarski pustolov i istraživač, još je poznatiji kao nadahnuće istoimenom liku iz romana i filma Engleski pacijent. Lichtenstein i Almásy putovali su autom od Mombase u Keniji do Kaira u Egiptu prastarom karavanskom rutom. Rudi Mayer njihovo putovanje filmski je uobličio vrlo dinamično, kroz niz kratkih vinjeta vrlo atraktivno snimljenih, pa Automobilom kroz Afriku nije dosadan ni današnjem razmaženom gledatelju. Tome treba dodati i mnoge prizore koje ćete danas rijetko vidjeti, poput spomenutih prizora nonšalantnog tamanjenja životinja i upoznavanja domorodaca s njihovom prvom cigaretom te prizora susreta s pripadnicima pobunjeničke vojske domorodačkog naroda Nueri koji je mogao završiti svakako, da nije bilo fascinacije domorodaca tehnologijom zapadnjačkih pustolova. U završnici filma nakratko se pojavljuje Chaplin Court Treat, britanski autor filma The Stampede iz 1930, još jednog od spomenutih (krvavih) pustolovnih putopisnih filmova.

Juraj Kukoč

SUBOTA I 9/11 I 19:00

HANA JUŠIĆHana Jušić rođena je 1983. Nakon završenog studija komparativne književnosti i anglistike, 2006. upisala je filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje i danas studira. Autorica je nekolicine kratkih filmova poput „Danijela“ (2008.), „Pametnica“ (u korežiji sa Sonjom Tarokić, 2010.), „Zimice“ (2011.), „Mušica, krpelja i pčela“ (2012.), te „Terarija“ (2012.). Napisala je scenarij za film „Zagonetni dječak“ (2013.)

SONJA TAROKIĆSonja Tarokić rođena je 1988. Magistrirala je filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti, smjer igrani film te diplomirala komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Autorica je nekoliko nagrađivanih kratkih igranih filmova: „Crveno“, „Pametnice“ (ko-redatelj Hana Jušić), „Kurvo!“, „Ja sam svoj život posložila“ te „Rođendan“ (ko-redatelj Hana Jušić). Piše eseje i kritike za Hrvatski filmski ljetopis te održava filmske radionice za odrasle i djecu.

JANICA TOMIĆJanica Tomić doktor je filmologije i radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje predaje kolegije iz povijesti i teorije filma i književnosti. Najviše se bavi švedskim i skandinavskim filmom te rado gostuje na Odsjeku za film i medije Sveučilišta u Stockholmu. Njeni filmološki interesi uključuju nijemi film, opuse Roya Anderssona, Carla Theodora Dreyera i Ingmara Bergmana, eksperimente s naracijom u klasičnom filmu i kriminalistički film. Uživa u tekstovima o filmu Siegfrieda Kracauera, Annette Michelson, Ante Peterlića, Maaret Koskinen i drugih. Na PSSST!-u surađuje od 2012. godine.

Ocjenjivacki sud natjecateljskog programa

VITOMIR IVANJEKVitomir Ivanjek rođen je 22. srpnja 1969. godine u Zagrebu. Već sa svojih pet godina počinje učiti glasovir kod našeg istaknutog glazbenog pedagoga, prof. Blaženke Zorić, u čijoj klasi i maturira 1987. Također maturira i u MIOC-u 1988. godine, zbog velike ljubavi prema kompjuterima, na kojima piše i neke glazbene programe. Dobitnik je „Pogorelićeve stipendije“, nagrade Udruženja jugoslavenskih kompozitora te nagrade „Mira Sakač“.Školovanje nastavlja u Beču na Hochschule für Musik und darstellende Kunst, gdje upisuje studij u klasi prof. Alexandera Jenner te uspješno diplomira 1994. godine. Usavršava glasovir u klasi prof. Klare Harrer-Baranyi i popularnu glazbu u klasi prof. Mag. Reinharda Theisera, također u Beču. Član je HDGU-a i HZSU-a te radi i djeluje kao samostalni glazbeni umjetnik. Uz klasičnu glazbu od malena svira i zabavnu glazbu te spaja popularnu glazbu i klasične harmonizacije u koncertne aranžmane. Nastupa na dobrotvornim koncertima i festivalima te koncertira u Italiji, na Cipru i u Americi. Nastupao je sa Zagrebačkim solistima, orkestrom „Gaudeamus“, orkestrima MOC-a i HGZ-a, i snimao za radio i TV. Godine 1999. izdaje i svoj prvi CD i kazetu „Pušlec”, koji je bio i nominiran za nagradu Porin. Od 2003. izdao je niz CD-a s vlastitim skladbama, među kojima je i CD „Imaginarne vedute“ iz 2005., također nominiran za Porina.www.vito.hr

GLAZBENICI

JOE KAPLOWITZJoe Kaplowitz glazbom se profesionalno počinje baviti glazbom s 15 godina u Washingtonu, SAD. Završava studij klavira, tube i kompozicije na Youngstown State University 1995. godine. Od tada svira sa prepoznatljivim imenima američke blues i jazz scene: Eddie Daniels, James Moody, Ernie Krivda, Greg Bandy, Randy Jonston, Wycli� Gordan, Ralph Bowen, and Sean Jones.Joe je nastupao s David „Fathead“ Newmanom i blues legendom Koko Taylor te Lucky Petersonom. Nakon 1999. godine Joe predvodi bendove koji nastupaju u Bijeloj kući te Blues Alley, The Knitting Factory i The House of Blues.Od 2002. do 2004. živi u New Yorku, gdje osniva Joe Kap Organ Trio (CD uradak: Joe Kap Organ Trio – Street Noise – Severn Records – 2004). Nastupa na mnogim poznatim mjestima te održava dugotrajnu suradnju s trubačem Markom Rappom. Također nastupa s imenima poput Liberty Ellmana, Avija Rothbarda, Abrahama Burtona i Wessa Andresona, Marka Ferbera, Kyle Struve i Kim Thompson.Godine 2006. seli u Hrvatsku gdje nastupa s poznatim glazbenicima poput Tamare Obrovac (Transhistria Electric – Necu više jazz kantat – Aquarius Records – 2009), Josipe Lisac (gost izvođač na Živim po svome – Croatia Records – 2009), Elvisa Stanića (Power trio band), Krune Levačića, Igora Lumperta, Klemensa Marktla, Davida Savčića (La Passion Escondida flamenco jazz group), Tončija Grabušića (LeKAP QUARTET), Rivers (Veselje ti navjescujem – Aquarius records – 2008).www.myspace.com/joekaplowitz

JOE KAPLOWITZ & TOMB RAIDERS FROM SPACE

JOE KAPLOWITZ & TOMB RAIDERS FROM SPACE

LELA KAPLOWITZLela Kaplowitz cijenjena je hrvatska jazz vokalistica sa svjetskim glazbenim iskustvom. Nastupala je u Madison Square Gardenu, Birdlandu, i Blue Noteu u New Yorku, na mnogim prestižnim jazz festivalima te s vrhunskim jazz glazbenicima diljem svijeta (Arturo „Chico“ O’Farrill Afro Cuban Jazz Orchestra, Doug Carn, Miles Gri�th, Bill Saxton, Harry Whittaker, Dick Gri�n, Charles Tolliver, Craig Handy, Gary Fritz, Bob Alberti, Ben Tucker, Ratko Divjak, Elvis Stanić, Henry Radanović, Darko Jurković). Od prosinca 2010. uspješno uređuje i vodi nedjeljnu specijaliziranu tjednu emisiju o jazz glazbi na Hrvatskom radiju, Radio Rijeka, pod nazivom „Jazzalela“. Na međunarodnom natjecanju jazz vokalistica u Finskoj 2009. osvaja prvu nagradu stručnog žirija i publike te dobiva titulu Lady Summertime. Primorsko-goranska županija 2010. dodjeljuje joj prestižnu nagradu za unapređivanje kulturnog stvaralaštva. Izdaje tri albuma: „Love me or leave me“ (2010.) sa svojim Lekap Quartetom, „Little boy with a big heart“ (2012.) kao posvetu Bošku Petroviću i „With every breath“ (2013.) - najuspješniji album autorskih kompozicija s Jazz orkestrom HRT-a. Prošlogodišnjim nastupom s Duke Ellington Orchestra u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski potvrđuje svoje kvalitete vrhunske vokalistice svjetske razine. www.lelakaplowitz.com

Borko Rupena rođen je i odrastao u Buzetu (Istra). Za glazbu i bubnjeve počeo se interesirati s deset godina, a dolaskom u Zagreb ozbiljnije i profesionalnije kreće u istraživanje improvizirane glazbe i američke jazz kulture . U Zagrebu, gdje studira i završava Fakultet političkih znanosti, upoznaje svog velikog uzora i današnjeg mentora Krunu Levačića koji određuje njegov životni put kao glazbenika. Svirao je s brojnim etabliranim hrvatskim i stranim jazz umjetnicima poput Davora Križića, Saše Nestorovića, Matije Dedića, Ivana Kapeca, Joe Pandura, Joe Kaplowitza, Deborah Carter, Jeremy Brown, Valerija Nikolovska, Big bandom HGM uz vodstvo Sigi Fiegla. Uz quintet Simon & The Vanguards aktivan je u nekoliko projekat: „4 in 3“, „Matija Dedić Youth Trio“, „Flamor“-flamenco, „la Passion Escondida“-flamenco fusion, „Jazz Busters“ i dr.

BORKO RUPENA

KAVANA CORSO (1915, 2')Redatelj i snimatelj: Josip HallaDokumentarni snimak unutrašnjosti kavane Corso na uglu Ilice i Gundulićeve ulice (konobari, orkestar i mnoštvo gostiju).

GENERAL MAJSTER (1918, 1')Redatelj i snimatelj: Josip HallaNakon što austrougarski general Maister svoje časnike pozove na prisegu za borbu protiv talijanskog neprijatelja, započne mimohod jugoslavenske vojske po Zrinjevcu (konjanici, pješadija, mornari i dužnosnici grada).

PRVI KONGRES GRADOVA KRALJEVINE SHS (1927, 2')Redatelj i snimatelj: nepoznatiPredsjednik Zagrebačkog zbora (velesajma) u današnjem Studentskom centru dočekuje zagrebačkog načelnika i predstavnike ostalih gradova, nakon čega počinje obilazak paviljona (kava Meinl, umjetna gnojiva Superfosfat i ostali brendovi).

ZAGREB I NJEGOVE ZNAMENITOSTI (1927, 14')Redatelj i snimatelj: Marko GrafDokumentarni film o kulturnim znamenitostima Zagreba, ali i o njegovoj prizemnijoj strani (Hrvatsko narodno kazalište, Sveučilište, Mirogoj, katedrala, ali i zagrebačko zabavište, Margaretski sajam na današnjem Trgu žrtava fašizma i gradnja tržnice Dolac).

Oridano Gypsy Jazz Band

DARIO FADLJEVIĆDario Fadljević (gitara) rođen je 1980. godine. Zahvaljujući svojoj predanosti glazbi postao je stalni predavač i voditelj tečajeva gitare u Centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu. Nastupao je s različitim pop, rock i blues bandovima u Hrvatskoj, među kojima je najznačajniji nastup u duetu s hrvatskim gitaristom Josipom Nežićem s kojim je svirao po cijeloj zemlji. Kao član Oridano Gypsy Jazz Banda osvojio je prvu nagradu na Prvom međunarodnom natjecanju jazz bandova na Liburnia Jazz Festivalu u Opatiji 2011. godine.

ORJEN RIĐANOVIĆOrjen Riđanović (prva gitara) rođen je 1985. godine. Pohađao je Rock akademiju u Zagrebu. Bio je polaznik jazz radionice Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu s legendom hrvatskog jazza Boškom Petrovićem i drugim uglednim hrvatskim i europskim jazz glazbenicima kao što su Elvis Stanić, Ante Gelo i Emil Spanyi. Nastupao je na festivalu “Jazz is Back” u Grožnjanu, Jazz festivalu u Kranju, na Croatian Jazz Parliament u BP Jazz klubu te na Springtime Jazz Session 2010. Kao član projekta “Balwan City Kids” snimio je CD “Nebo nad Grožnjanom – budućnost hrvatskog jazza”.

TOMI NOVAKTomi Novak (akustični bas/kontra bas/akustična gitara) rođen je 1980. godine. Trenutno radi kao glazbenik s jazz, etno i pop sastavima u Hrvatskoj. Bio je polaznik radionice akustične gitare pod vodstvom Woodyja Manna, radionice etno glazbe u Grožnjanu i Rattviku. Nastupao je na Cittanova Bluse Festivalu, na Croatian Jazz Parliament, Liburnia Jazz Festival, Ethno Festival – Ohrid, Makedonija, Kastav Blues Festival , Blues sur Seine, Francuska, World Blues Challenge, Memphis, European Blues Challenge, Berlin, Stallet Ethno, Stockholm, Ethno concert – Copenhagen i Ethno Concert – Pariz.

Oridano Gypsy Jazz Band

MELITA LOVRIČEVIĆ

HRVOJE GALLER

Melita Lovričević, jazz vokalistica iz Zagreba završila je srednju glazbenu školu “Glazbeno Učilište Elly Bašić”. S istraživanjem nastavlja putem brojnih seminara i raznih radioni-ca, putem rada s brojnim inspirativnim mentorima te preko nastupa s profesionalnim zborom KUD INA. Svjetla pozornice pronalazi kroz suradnju s brojnim jazz glazbenici-ma i sastavima u Hrvatskoj. Iz daljnjeg kreativnog i glazbenog rada nastaje gypsy jazz bend “Mel&Little Thunders”. Bend je tri puta svirao kako na ‘’Motovun Film Festivalu’’, tako i na zagrebačkom festivalu “Ljeto na Štrosu”. godine. Nedavno započinje suradnju sa vodećim hrvatskim gypsy jazz bendom, Oridano Gypsy Jazz Band.

Hrvoje Galler (klavir) završio muzičku akademiju u Zagrebu. Kroz suradnju s renomiranim jazz glazbenicima počinje se predano baviti jazzom. Projekti u kojima je sudjelovao te sastavi s kojima je surađivao ili surađuje su: Luka Udžbinac band, Zagrebački Jazz Portrait, Jazz Me-Do, Joe&Maja Kolekti�, Jelena Balent, Maja Savić, Big Band HRT-a, Big Band vojnog orkestra, Bjelovarski Big Band. Osim klasične i jazz glazbe, okušao se i u drugim glazbenim žanrovima. Svirao je u musicalima (”Chicago”, “The Full Monty”, “Mali dućan strave”, “Aida”). Također je surađivao s različitim pjevačima i sastavima (Nina Badrić, Soulfingers, Yammat...).

ORGANIZATOR:CENTAR ZA KULTURU TREŠNJEVKA

IZDAVAČ: Centar za kulturu Trešnjevka

ZA IZDAVAČA: Ljiljana Perišić

SELEKTORI FILMOVA: Nikica Gilić, Juraj Kukoč, Vedran Šuvar

UREDNICI: Veselko Leutar i Maja Mihovilović

ZAHVALE: Carmen LhotkiMladenu BurićuVladimiru JurčevićuBranimiru ŠpoljarićuTomislavu VujnovićuCathrin Stadler (Kurt Mayer Film)

OBLIKOVANJE: Marin Mimica

TISAK: Vemako

NAKLADA: 700

www.cekate.hr

SNJEGULJICABLANCANIEVES Snow White(2012, Španjolska/Francuska)Redatelj i scenarist: Pablo BergerKamera: Kiko de la RicaGlazba: Alfonso de Villalonga Trajanje: 105'

Glazbena pratnja: originalna glazba (petak)Oridano Gypsy Jazz Band (subota)

FINANCIJSKA POTPORA:

GLAVNI MEDIJSKI POKROVITELJ:

MEDIJSKI POKROVITELJI:

PARTNERI:

Centar za kulturu Tresnjevka

7-9 11 2013

www.festivalnijemogfilma.com