PROGRAM KULTURE U VELJAČI 2017.

1. veljače 2017. edukativno-kreativna radionica tematski je bila vezana uz Međunarodni dan

zaštite močvara koji se obilježava 2. veljače. U prvom dijelu je učiteljica Ljerkica, voditeljica

Programa kulture pojasnila učenicima zašto se obilježava dan posvećen zaštiti močvara, zbog

čega su močvarna područja važna, koje sve biljne i životinjske vrste žive u močvarama i koja

su hrvatska zaštićena močvarna područja. Zatim je svima predstavila voditeljicu kreativne

radionice – Nikolinu Anušić, dizajnericu odjeće. Ona je ujedno i majka dvogodišnje Lee i

rado je prihvatila poučiti nas oslikavanju platnenih torbi bojama za tekstil. Motiv je bio

lokvanj i/ili lopoč, biljka koja raste upravo u močvarnim područjima – Kopačkom ritu,

Lonjskom polju… na području naše domovine. Učenici su pažljivo i s puno ljubavi oslikavali

torbe. Uz profesionalno vodstvo Leine majke, nastale su prekrasne torbe koje bi svatko

poželio nositi. Odlučili smo ih darovati našim donatorima i na taj način im pokazati

zahvalnost.

4. veljače 2017. u 11 h na svečanosti obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv raka i

50. obljetnice Hrvatske lige protiv raka koja se održala u Klinici za tumore pred

mnogobrojnim uzvanicima, učiteljica Ljerkica Vinković, voditeljica Škole u bolnici uručila je

predstavnicama Lige, gospođi Ivi Pašalić i Nadi Đurinec oslikane torbice kao znak

zahvalnosti za njihovu božićnu donaciju. Predstavnici medija fotografirali su dječje radove i

svi nazočni pohvalili su njihovu kreativnost. Potom je gospođa Đurinec posjetila učionicu

Škole u bolnici i oduševila se učeničkim radovima izloženima na panou. Fotografirala je

svaku oslikanu torbu. Upoznala je i voditeljicu radionice, Nikolinu Anušić te smo dogovorile

daljnju suradnju.

8. veljače 2017. okupili su se učenici Škole u bolnici koji vole knjige i njihovi roditelji i s

nestrpljenjem dočekali nagrađivanu književnicu, Snježanu Babić Višnjić. Došla je u pratnji

Hrvoja Kovačevića, književnika koji nam dovodi zanimljive goste u okviru projekta „Tribina

u gostima“. Snježana se uvijek rado odaziva našim pozivima i zaista se veselimo njezinom

dolasku. Pričala nam je o važnosti knjiga. Rekla je da najviše piše za djecu o temama za koje

čuje od djece da ih zanimaju. Donijela nam je neke svoje knjige i ponešto ispričala o svakoj.

Osim toga, svakome je poklonila tzv. bookmark ili knjižni označivač, knjižnu oznaku ili

straničnik i malen blok. Poklonjene knjige školskoj knjižnici u bolnici je i potpisala i učenici

su neke od njih odmah posudili. Spisateljica je naglasila da voli pisati povijesne romane poput

„Malog krapinskog pračovjeka Babua“, 2013. nagrađenog nagradom Mate Lovraka. Prošle

godine dobila je nagradu Grigora Viteza za knjigu „Krugovi na vodi“. Predstavila im je svoju

novu knjigu za djecu „Šešir od snova“. Spomenula je krimiće „Kika i tajna uklete kuće“ i

„Puhni u jedra“. Žan je predložio da sljedeća knjiga bude znanstveno fantastična. Učenicima

su se svidjele ilustracije predstavljenih knjiga. Spisateljica je rekla da joj knjige uglavnom

ilustrira Niko Barun. Mia je uočila da je knjige Sanje Pilić ilustrirao isti ilustrator. Učenici su

se složili s tvrdnjom da je knjiga prijatelj za cijeli život. Gospodin Kovačević je spomenuo

kako je jedan poznati argentinski pisac rekao da nije ponosan na knjige koje je napisao već na

one koje je pročitao. Svi smo se složili da čitajući knjigu svatko stvara svoj svijet - i spisatelj i

čitatelj. Spisateljica je potom ispričala kako je svojedobno pisala za Vjesnik te je pisala priče

svakodnevno. Stoga je pisala o svemu što joj se događalo ili što je vidjela. Naglasila je

potrebu kreativnog pisanja – primjerice – napisati motivacijsko pismo u kojem treba opisati

sebe, svoje misli, želje, tj. opisati se kao osobu. Na kraju ovog poučnog i nadasve ugodnog

susreta Fran je književnici u znak zahvalnosti uručio Zahvalnicu i poklonio joj platnenu

torbicu koju je prije tjedan dana tako lijepo oslikao. Mia je predložila gošću „Tribine u

gostima“ za ožujak pa je gospodin Hrvoje obećao da će razgovarati s njom i dovesti je.

U okviru projekta „2 muzeja iz susjedstva“ ugostili smo Ivu Meštrović iz Muzeja za

umjetnost i obrt 13. veljače 2017. Iva je upoznala učenike s postavom Muzeja i potom smo

nastavili s temom posvećenom Orašaru. Učenici su sa zanimanjem pratili detalje o baletu i

izrađivali lutke balerina koje su mogli postaviti u željene baletne poze jer su ih izradili tako da

su pokretne. Pokazali su svoju kreativnost u dizajniranju odjeće za balerine.

15. veljače 2017. učenici Škole u bolnici imali su priliku upoznati život djece u Africi.

Učiteljica Ulita Pocedić, naša stalna i rado viđena gošća u Programu kulture dovela nam je u

goste kolegu iz OŠ Botinec. Dejan Nemčić, prof. Geografije predstavio je projekt „Afrika –

možemo zajedno“ i prikazao nam život i obrazovanje u Africi kroz fotografije i filmove

snimljene za vrijeme svog boravka na tom kontinentu. Rekao je da afrička djeca, unatoč

velikom siromaštvu, svakome poklanjaju svoj široki osmijeh i da cijene mnoge stvari koje mi

uzimamo zdravo za gotovo – pitku vodu, zdravstvenu skrb, školski pribor i sl. Kroz ovaj

projekt naš gost prikuplja sredstva za djecu Afrike (5 kn za lijek za malariju) i namjerava u

kolovozu opet posjetiti daleke prijatelje. Naši učenici poslat će poruke (slike i crteže)

vršnjacima u Africi i tako ih razveseliti i pokazati im da misle na njih. Naučili su i nekoliko

riječi na swahiliju: HAKUNA MATATA! (Sretan sam što te vidim!), ASANTE! (Hvala!),

JUMBO! (Pozdrav!) i ĆEKA (osmijeh). Dejan je u Africi naučio da treba biti zahvalan za

svaku „sitnicu“ u životu i da se treba radovati svakom trenutku. Na kraju smo gledali glazbeni

spot Roberta Marekovića (Swingers): Ti traži ljubav, ti pruži ljubav. Zapjevali smo i kretali se

uz glazbu misleći na naše prijatelje u dalekoj Africi. Zahvalili smo našim današnjim gostima

na ugodnom druženju i nastavili u afričkom ritmu na satu Glazbene kulture.

Program kulture u veljači završili smo u srijedu, 22. veljače 2017. dolaskom naše stalne gošće

Martine Domaćinović iz Odjela za djecu i mladež Knjižnice Vladimira Nazora. Današnji

susret bio je posvećen godišnjoj temi matične škole „Francuska“. Najprije smo se prisjetili

jučerašnjeg dana materinskog jezika i naglasili važnost poštivanja vlastitog jezika i potrebu

njegove pravilne upotrebe u govoru i u pismu. Uz njegovanje hrvatskog jezika uvažavamo

različitost pa smo naučili i neke francuske riječi i izraze. Martina je priredila bogat materijal

iz kojeg smo naučili kako se na francuskom jeziku pozdravlja, kako nekome poželjeti sretan

put ili mu reći da ga volimo. Donijela je i dvije slikovnice francuskih autora: „Kakav

dražestan krokodil“ i „Žirafeta i Žirafon“. Mia, učenica 2. razreda učila je francuski jezik

prošle godine te nam je donijela svoj udžbenik i CD pa smo slušali francusku glazbu.

Pogledali smo prezentaciju kroz koju smo saznali puno toga o Francuskoj: gdje se nalazi, koje

su njene kulturne znamenitosti, nacionalna hrana, piće i još mnogo toga. Potom smo imali

kreativnu radionicu – oslikavali smo platnene torbe francuskim motivima. Uz ugodno i

poučno druženje vrijeme nam je brzo prošlo, a za oslikane torbice svi sudionici su dobili same

pohvale.

MALI KREATIVCI U VELJAČI 2017.

1. veljače 2017. – Kako je početak najkraćeg mjeseca u godini odlučili smo krenuti lagano

tako da je tema naše današnje radionice „Kako se opustiti?“. Za početak smo poveli razgovor

o tome što nas opušta. Za nekoga je to bila glazba, nekome su to igrice, čitanje knjiga,

razgovor, likovno izražavanje, pričanje viceva... Svatko od nas je izrazio neku glazbenu želju

koju bi volio poslušati. Dok nam je svirala glazba odigrali smo nekoliko društvenih igara,

ispričali neke smiješne dogodovštine iz našeg života, uredili pano naše učionice. Malo po

malo nam je vrijeme iscurilo ali smo isto tako zaključili kako u dobrom društvu vrijeme brzo

prolazi. Složili smo se kako bi bilo dobro ovakvu radionicu ponoviti još koji puta.

8. veljače 2017. – Današnju radionicu Malih kreativaca posvetili smo danu koji je poseban za

sve zaljubljene i za one koji se osjećaju zaljubljenima. Naime, približava nam se Valentinovo

ili Dan zaljubljenih. U cijelom svijetu obilježava se 14. veljače. kao spomendan na Sv.

Valentina. To je dan izražavanja naše ljubavi prema simpatiji, dečku, djevojci, mami, tati,

prijatelju, baki, djedu, kućnom ljubimcu,... Mnoge priče su vezane uz obilježavanje dana sv.

Valentina. Za početak smo pročitali tri priče, a djeca su morala pogoditi koja je od pročitanih

priča istinita. Zatim smo se prisjećali simbola ljubavi koji se koriste u današnjem svijetu i na

koji način mi iskazujemo ljubav. Posebno je bilo zabavno kada se pričalo o poklonima za

Valentinovo. Od klasičnih (ruže, čokolada, parfem) bilo je i nekih vrlo egzotičnih prijedloga

(zmija, konj, estetska operacija, igraonica,...). Smijeha je bilo napretek.

Radionicu smo nastavili pričom o životinjama i tome kako se životinje ponašaju kada nekoga

vole. Mnogi misle da su ljudi najvjernija vrsta na svijetu što se ljubavi tiče ali... Naime, neke

vrste u životinjskom svijetu su daleko ispred nas što se tiče ljubavi, vjernosti i privrženosti.

Djeca su se pokušala prisjetiti životinjskih vrsta koje se „zaljubljuju samo jednom u životu.

Na kraju današnje radionice otkrili smo o kojim se to vrstama radi. Riječ je o: vukovima,

rodama, labudovima, gibonima. Najpoznatiji „hrvatski“ zaljubljeni životinjski par su Malena i

Klepetan, rode koje su već godinama zajedno.

U Malim kreativcima se volimo likovno izražavati pa smo za ovu prigodu napravili likove

koje smo nazvali Ljubenko i Ljubenka. Oni su naši vodiči za „ljubavne stvari“.

15. veljače 2017. – Današnji dan obilježava se kao Međunarodni dan djece oboljele od

malignih bolesti. Vrlo je poseban za sve nas u Zavodu, kako za djecu i roditelje tako i za

djelatnike. Svrha obilježavanja ovog dana je informiranje javnosti o raku u djece, prikupljanje

sredstava kroz različita događanja i promoviranje rada lokalnih roditeljskih udruga.

Međunarodni savez organizacija roditelja djece oboljele od raka (ICCCPO-a) i Međunarodno

društvo za pedijatrijsku onkologiju (SIOP) promoviraju Međunarodni dan djece oboljele od

raka - 15. veljače s ciljem podizanja svijesti javnosti i boljeg razumijevanja poteškoća s

kojima se susreću djeca oboljela od raka i njihove obitelji. Organizatori i pokretači

obilježavanja ovoga dana vjeruju da svako dijete oboljelo od malignih bolesti zaslužuje

najbolju moguću medicinsku i psihološku skrb bez obzira na zemlju njegova podrijetla, rasu

te financijski ili socijalni status.

Odluku o proglašenju Nacionalnog dana djeteta oboljelog od maligne bolesti donio je

Hrvatski sabor 2006. godine. Djeci oboljeloj od raka može se pomoći širenjem informacija o

upozoravajućim znacima i kada je neophodno što ranije potražiti liječničku pomoć. Time će

se pomoći da se bolest što ranije dijagnosticira i prepozna te postigne bolji uspjeh u liječenju.

Međunarodni simbol borbe protiv raka među djecom je zlatna vrpca. Njome se želi ukazati

koliko je dječji život dragocjen te nas podsjetiti na male heroje koji se svakodnevno bore

protiv ovih bolesti.

Današnja radionica je bila zabavna i ispunjena smijehom. Razgovarali smo o tome koliko je

važno ostati pozitivan i nasmijan tijekom liječenja, što nas je razveseljavalo i što nas

razveseljava tijekom boravka u bolnici. Na kraju svatko od nas je na komadu papira napisao

neku pozitivnu misao koju bi volio uputiti prijatelju koji se bori s nekom teškom bolešću i

potrebna mu je podrška. Sva oboljela djeca su za nas najveći heroji.

22. veljače 2017. – Mjesec veljača nam je mjesec pun ljubavi ali i maškaranja. Idući tjedan su

maškare pa smo odlučili porazgovarati o narodnim običajima u Hrvatskoj za vrijeme maškara.

Svi ponekad poželimo da smo nešto drugo ili netko drugi. Barem na jedan dan postati netko

drugi, netko bolji, lošiji, smiješniji, čudniji, jednostavno drugačiji. Upravo smo u mjesecu

(danima) kada možemo postati bilo što. Poklade, fašnik, maškare ili mačkare, mesopust,

karneval samo su neki od naziva kojima obilježavamo vrijeme preobrazbe. Danas se fašnik

smatra zabavom za cijelu obitelj, a najviše za djecu. U različitim dijelovima Hrvatske nosi

različita imena kao i različita specifična obilježja. Postoji velika razlika između gradskih

(urbanih) i onih seoskih (ruralnih). Gradske obilježavaju velike maskirane povorke, plakati i

transparenti, pokladne novine, pojedinačno maskiranje, plesovi pod maskama,... Ruralne su

obilježene skupnim maskiranjem muškaraca u identične krznene ili runene kostime s

obješenim zvonima, djeluju opasno i zastašujuće, plaše djecu i proganjaju mlade žene, mažu

ih čađom, posipaju pepelom (zvončari). Najpoznatiji događaji karnevalskog razdoblja u

Hrvatskoj su: Riječki karneval, karneval u Opatiji, kaneval u Crikvenici, Samoborski fašnik,

Turopoljski fašnik. U svim se krajevima obilježava fašnik no svaki kraj naše zemlje ima svoje

specifičnosti. Ono što je zajedničko svima je da se traži krivac za sve nedaće iz prošle godine.

To je Fašnik, ili u primorju Pust. Njemu se sudi, on priznaje krivnju i na pokladni utorak se

spaljuje na glavnom trgu. Time završava jedno loše razdoblje, svi pjevaju, plešu i vesele se, a

dolazi nam novo proljeće, smijeh i veselje svuda oko nas. Za kraj smo napravili maske koje će

krasiti našu učionicu.

28. veljače 2017. – obilježava se Međunarodni dan rijetkih bolesti zbog potrebe

senzibilizacije društva i upoznavanja s teškoćama s kojima se susreću oboljeli. Kod nas se taj

dan obilježava kampanjom pod nazivom „Zagrli za rijetke, zagrli lijepim riječima“ koju je

pokrenuo Hrvatski savez za rijetke bolesti. Naime, cilj je prikupiti što više dobrih želja kao i

fotografija podrške oboljelima i njihovim obiteljima. U svrhu toga i mi smo dali naš mali obol

cijeloj akciji. Napisali smo naše lijepe poruke i želje koje smo zatim stavili na naše „drvo

života“.