prof. dr. jasna ajraktarević -...

Organizaciono ponašanje

• Prof. dr. Jasna Bajraktarević

1

Oblici komunikacije u organizacijama

2

Predavanje br. 3

Komunikacija u organizaciji

Značaj i aspekti interpersonalne komunikacije

3

POJAM KOMUNIKACIJE

• Komunikacija je jedna od osnovnih kompetentnosti uspješnih ljudi i obuhvata sposobnost slanja i primanja informacija, prenošenja i razumijevanja tuđih misli, osjećanja i stavova.

• Utemeljuje veze i čini ljudsku organizaciju i saradnju mogućom.

• Ljudi su svjesni da su mnogi od njihovih problema u ličnim i profesionalnim odnosima rezultat loše komunikacije.

4

ZNAČAJ KOMUNIKACIJE U POSLU

• Uspjeh osobe u životu, u velikoj mjeri zavisi od njene sposobnosti da komunicira.

• Tehničko znanje i vještine od malog su značaja, ako osoba ne zna da ih prenese na druge.

• Mnoge aktivnosti se uspješno ili neuspješno završavaju zbog kvaliteta procesa komuniciranja.

5

PROCES KOMUNICIRANJA

• Komuniciramo kad god šaljemo nekome poruku i kada razmišljamo o tome što je on

odgovorio.

• Kada se ostvari uzajamno razumijevanje, imamo efektivnu komunikaciju.

Elementi u procesu komuniciranja

6


1. Značenje

Misli, osjećaji, vjerovanja, stavovi

Kada šaljemo poruku drugoj osobi, poruka ima ono značenje koje joj da primalac

poruke.


7


Kiseljak, maj 2014.god.

2. Poruka

Podaci koji se prenose i i kodirani simboli koji daju posebno značenje pojedincima

Riječi i neverbalni simboli sami po sebi nemaju nikakvo značenje (značenje daju

pošiljalac, primalac i situacija)


8


3. Kodiranje

Prvi korak u komuniciranju

Prevode se interna razmišljanja u formu koja je razumljiva za primaoca.

Simboli mogu biti riječi i brojevi, slike, izrazi lica, signali ili akcije.


9



4. Kanali/mediji

Sredstva putem kojih poruka putuje od pošiljaoca do primaoca

Koji je najbolji medij za prijenos poruke?


11


4. Kanali/mediji

Svaki kanal ima određene prednosti i nedostastke.

Hijerarhija medija prema jačini

12


5. Dekodiranje

Primalac pokušava da rekonstruiše ideju pošiljaoca dodjeljujući značenje simbolima i

interpretirajući poruku kao cjelinu

Osnovni zahtjev u komunikaciji – da primalac efektivno sluša

Prenosa nema ukoliko željena osoba ne primi poruku ili kaže da je shvatila poruku,a

zapravo nije


13


6. Filtriranje

Utječe na prijem poruke

Ograničava sposobnost osobe da osjeti ili opazi stimulans

Filteri – fiziološki i psihološki


14



7. Feedback/povratna veza

Odgovor primaoca na poruku.

Omogućava pošiljaocu da zna da li je poruka primljena i shvaćena na pravi način.

Ako poruka nije shvaćena, potrebno je vratiti se na ovaj model kako bi se otkrio uzrok

problema.


15

ASPEKTI INTERPERSONALNE KOMUNIKACIJE


Neverbalna komunikacija

Elektronska komunikacija

2.

3.

Verbalna komunikacija 1.

16


• Odvija se putem riječi

• U zavisnosti da li se riječi prenose usmenim putem ili pisano dijelimo je na:

a) Verbalna usmena komunikacija

- Lakše i brže se utvrdi pravo značenje poruke

- Možemo posmatrati neverbalne signale i tražiti podudarnost

između verbalnih i neverbalnih komponenti

b) Verbalna pisana komunikacija

- Povećava sposobnost jezika da savlada barijere vremena i prostora

- Usmeni dogovori često završavaju pisanim ugovorima

Verbalna komunikacija 1.

17


• Uključuje fiziologiju, pojavu, gestikulaciju i artefakte okruženja.

• Određuje kako će verbalna poruka biti interpretirana.

• Ako su neverbalna i verbalna poruka kontradiktorne, ljudi više vjeruju neverbalnim.

Neverbalna komunikacija 2.

18


• Primjeri i elementi neverbalane komunikacije:

- Vrijeme – ostavljanje nekoga da čeka sastanak

- Namještaj – stolovi, blagajne ili kase

- Distanca – izraz nepovjerenja, nedopadanja

- Stav – može prenijeti brojne poruke: energičnost ili zamor, interesovanje ili dosadu,

zabrinutost ili povjerenje...

- Gestovi (pokreti) – različitog su spektra, a često se doživljavaju kao pozitivni



19


• Primjeri i elementi neverbalane komunikacije:

- Lice i glava – najjasnije lokacije govora tijela

- Oči – kontakt očima, gledanje na sat

- Ruke ili noge – udaranje nogom, igranje olovkom

- Tišina – kraća tišina može demonstrirati interesovanje i izraziti zabrinutost

- Glas – glasan i brz govor može ukazivati na ljutnju ili nedostatak interesovanja za

mišljenje druge osobe


20


• Informaciona tehnologija je radikalno promjenila mnoge aspekte komuniciranja

unutar i između organizacija

• Elektronska komunikacija se obavlja putem elektronske pošte (e-mail), online

diskusija, interneta i sl.

Elektronska komunikacija 3.

21

ZAKLJUČAK

• Uspjeh organizacije u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta komunikacije unutar i izvan organizacije.

• Menadžeri i zaposleni konstantno daju neverbalne povratne informacije drugim članovima organizacije.

• Pozitivan neverbalni feedback u značajnoj mjeri može da izgradi

dobre odnose unutar tima.

• Svaka čovjekova akcija ujedno je i komunikacija i NEMOGUĆE JE

ZAMISLITI ŽIVOT BEZ NJE!!!

22

• Komunikacija je proces prijenosa: – informacija, – ideja, – misli, – stavova – i planova između različitih dijelova

organizacije.

• Osnovni uzroci neefikasnosti organizacije najčešće je nedostatak: – ideja, – informacija, – ciljeva – i strategija.

23

• Kako bi organizacijska komunikacija bila uspješna, potrebno je: – poznavanje jezika,

– provođenje interakcijskih vježbi

– te posjedovanje kulturnog znanja svih sudionika komunikacije i zaposlenika organizacije.

• Bez komunikacije ne mogu postojati organizacije.

24

OBLICI POSLOVNE KOMUNIKACIJE

• U organizaciji postoji, paralelno živi i djeluje:

– formalna i

– neformalna komunikacija.

– jednosmjerna

– dvosmjerna

– posredna

– neposredna

25

Formalna komunikacija

• Kanali koji se koriste za prijenos poruke kod formalne komunikacije obično su usklađeni sa hijerarhiskom strukturom organizacije

• Formalna komunikacija je ona koja je: – unaprijed isplanirana, – zvanična u odnosu na kompaniju, – odvija se u tačno određenoj formi – i ima podršku ili se bazira na odlukama menadžmenta

(saopštenja kompanije, zvanični sastanci, akti kompanije)

26

Neformalna komunikacija

• Neformalna komunikacija je sve ostalo, kao naprimjer, ćaskanje uz kafu, na pauzama, tračevi i sl.

• Neformalne komunikacijske mreže imaju tri glavne karakteristike: – nije pod kontrolom rukovodstva,

– predstavlja vjerodostojniji izvor informacija od formalnih priopćenja,

– služi osobnim interesima sudionika

27

Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija

• Ukoliko poruke idu u samo jednom pravcu, bez očekivane povratne informacije, u pitanju je jednosmjerna komunikacija

• Sa druge strane, ukoliko se poruka šalje i dobija povratne informacija, u pitanju je dvosmjerna komunikacija.

28

Posredna i neposredna komunikacija

• Posredna komunikacija je ona u kojoj pošiljalac poruke i kao i primalac nisu u direktnom kontaktu nego između njih stoji neki posrednik

• Neposredna komunikacija ne podrazumjeva posrednike nego se kontakt među učesnicima u razgovoru ostvaruje direktno 29

INTERPERSONALNE KOMUNIKACIONE MREŽE

• Interpersonalna mreža je model komunikacionog toka između pojedinaca tokom vremena i ne fokusira se na same osobe, već na odnose između njih.

• Komunikacione mreže se mogu pružati: – horizontalno,

– vertikalno,

– eksterno.

30

Vertikalna komunikacija

• odvija duž vertikalne ose organizacije, odnosno između zaposlenih na višim hijerarhijskim nivoima

• Možemo govoriti o:

– silaznoj komunikaciji

– uzlaznoj komunikaciji

31

Silazna komunikacija

• Proces komunikacije od rukovodioca ka nižim nivoima, uposlenicima na nižim nivoima, je silazna komunikacija.

• Problem silazne komunikacije je što ona ne dopušta komentare, tako da menadžeri neće jasno znati kako su primaoci reagovali na poruku

32

Uzlazna komunikacija

• tok komunikacije od zaposlenih ka menadžmentu, sa nižih nivoa ka višim, jeste komunikacija nagore

• Komunikacija odozdo nagore omogućava zaposlenicima da prenesu svoja razmišljanja i ideje menadžmentu

33

Horizontalna komunikacija

• Ona obično vezuje ljude na istim hijerarhijskim nivoima unutar organizacije

• komunikacija koja se odvija među pripadnicima iste radne grupe, članovima radne grupe na istoj razini, menadžerima na istoj razini ili između horizontalno jednakih zaposlenika

• Dobra je kada se odvija uz znanje i podršku nadređenih, a loša je kada se članovi obrate osobama iznad svojih nadređenih ili kada zaobiđu nadređene.

34

Eksterne mreže

• Eksterne mreže obuhvataju kao što i sam naziv kaže kupce, dopbavljače, agencije itd.

35

• Komunikacione mreže znatno više variraju i kompleksnije su u timu sastavljenom od više osoba nego u timu sa manjim brojem osoba.

Krug Lanac

MrežaY

Zvijezda Višekanalna mreža

36

PROBLEMI I BARIJERE U KOMUNICIRANJU

• Kad bi komunikacija bila savršena, primalac bi uvijek shvatio poruku na način na koji je pošiljalac i namjeravao.

• Međutim, to se rijetko dešava.

• Ne možemo predpostaviti da je poruka koja je poslata ista kao i poruka koja je primljena, zbog barijera koje narušavaju svaku vezu u lancu komunikacije.

37

Prepreke za učinkovitu komunikaciju

1. Filtriranje

2. Selektivna percepcija

3. Pretrpanost informacijama

4. Emocije

5. Jezik

6. Strah od komunikacije

38

Mikrobarijere u komuniciranju

• Mikrobarijere se vezuju za neposrednu situaciju komuniciranja i obuhvataju:

– poruku pošiljaoca,

– opće mišljenje pošiljaoca o primaocu i obratno,

– izbor medija

– i buka

39

Makrobarijere u komunikaciji

• Makrobarijere su vezane za šire okruženje u kojem se odvija komunikacija a osnovne su:

• a) Pretrpanost informacijama • b) Brojnost medija, • c) Vremenski pritisak, • d) Departmantalizacija • e) Informacije kao novac • f) Korištenje pogrešnog kanala (medija) za prenos poruke, • g) Korištenje žargona u poruci, • h) Prenos poruke pogešnoj publici, • i) Loše slušanje, • j) Različito emotivno stanje primaoca i pošiljaoca poruke itd.

40

TROŠKOVI LOŠE KOMUNIKACIJE

• Loše napisane poruke nose brojne skrivene troškove.

• Naprimjer: – teško ih je pročitati i uzaludno troše vrijeme

čitaoca,

– ne proizvode željeni rezultat,

– ne rezultiraju prodajom, ugovorom ili lojalnošću kupca

41

UNAPREĐENJE KOMUNIKACIJE

• Da bi komunikacioni procesi neprestano funkcionisali, da bi se održavali – moraju stalno da se usavršavaju

• Razlozi za „ne komunikaciju“ u organizaciji mogu biti mnogobrojni, a najčešći su: – Nedostatno planiranje, – Loše sročene poruke, – Nepovjerenje ili strah prema pošiljatelju, – Gubitak informacija u prenosu, – Preopterećenost informacijama.

42

KORISTI OD POBOLJŠANJA KOMUNIKACIONIH VJEŠTINA

• Komunikacija je centralna u poslovanju zato što je i centralna u životu, ona postavlja odnose između ljudi i omogućava njihovo organizovanje

• Prednosti jednog efektivnog komunikatora se ogledaju u sljedećem: – Veće samopouzdanje,

– Rast efektivnosti,

– Bolji profesionalni odnosi,

– Bolji lični odnosi

43

ZAKLJUČAK

• Komunikacija nas prati cijeli život

• Svaka organizacija ima svoj način komuniciranja koji ovisi o njihovoj kulturi, politici, odnosima u organizaciji i sl

• Efikasnom komunikacijom preduzeće postaje svjesno konkurencije i potencijalnih ograničavajućih faktora iz okruženja

44

GRUPE I GRUPNO PONAŠANJE

45

Definicija grupe Grupa se može definisati kao skup dvoje ili više

ljudi koji međusobno utječu jedni na druge, koji imaju stalne međusobne odnose, dijele zajedničke ciljeve i smatraju sebe grupom.

Obilježja/karakteristike koje povezuju grupu, ciljevi, interesi i akcije određuju profil grupe i grupno ponašanje.

46

Zašto se ljudi priključuju grupama?

postizanje ciljeva status samopoštovanje pripadanje moć sigurnost

47

OSNOVNI KONCEPTI GRUPE

OSNOVNI KONCEPTI

GRUPE

STATUS

FORMALNI

NEFORMALNI

VELIČINA

VELIKI

MALENI

48

KLASIFIKACIJA I VRSTE GRUPA

• 1. Strukturisane i nestrukturisane grupe

• 2. Globalne/velike i parcijalne/male grupe (primarne, sekundarne, referentne i nereferentne)

• 3. Formalne i neformalne grupe- prema načinu formiranja i funkcionisanja grupe

• 4. Otvorene i zatvorene grupe

• 5. Organizovane i neorganizovane grupe

• 6. Stabilne i nestabilne grupe

• 7. Kratkoročne i dugoročne grupe

50

1. STRUKTURISANE I NESTRUKTURISANE GRUPE

a) Strukturisane grupe

- unutrašnja struktura, definisane i podijeljene uloge i međusobne interakcije.

Npr: radne grupe i timovi za obavljenje pojedinih djelatnosti i funkcija u preduzeću, porodice, političke partije, sportski timovi, nevladine organizacije, nacije, bratstva, odbori,….

51

• b) Nestrukturisane grupe

• – kratkotrajne, neorganizovane i uglavnom nedovoljno povezane i anonimne grupe, ne postoji direktna inteakcija, jači međusobni utjecaj, niti organizovana i kontrolisana podijeljenost uloga, članovi imaju visok stepen lične samostalnosti i inicijative, relativno su slobodni u djelovanju i ponašanju i mogu se lako odvojiti od ostalih članova grupa.

• Npr. socijalni pokreti, publika na stadionu, masa na ulici,… formiraju se kao ad hoc grupe., bliža je skupini već masi, jer unjoj postoje određeni ciljevi, podjela uloga I zaduženja, hijerarhija odnosa…

52

2.GLOBALNE I PARCIJALNE GRUPE (VELIKE I MALE GRUPE)

• a) Globalne ili velike grupe

• - su šire i zaokružene grupe ljudi u kojima se odvijaju životne i radne aktivnosti i mnogobrojni procesi.

• Npr. nacije, narodi, horde, rodovi, plemena,…

53

• b) Parcijalne ili male grupe • predstavljaju osnovu čovjekovog socijalnog ponašanje

i ukupnog funkcionisanja. To su grupe ljudi u kojima se odvija dio širih društvenih, organizacionih ili drugih životnih i radnih procesa.

• Npr. porodica, klasa, partija, preduzeće, privredne

organizacije, naučne i druge institucije.

• Dijele se na: primarne i sekundarne, te referentne i nereferentne grupe.

54

• -Primarne grupe imaju veoma značajnu ulogu u svakodnevnom životu i razvoju svake ličnosti.

• Karakteristike: intenzivni interpersonalni odnosi i međuodnosi između članova, jaka emotivna vezanost članova, snažan osjećaj pripadnosti grupi, jak utjecaj grupe na ponašanje članova i česti konflikti između članova grupe.

• -Sekundarne grupe imaju manji tjecaj na

ponašanje članova, slabije interakcije, emocije slabijeg intenziteta, povezanost članova je sporadična, a kontakti su rjeđi i na određenoj distanci.

55

• - Referente grupe su one koje aktivno utječu na ponašanje svojih članova. Svojim normama i pravilima služe kao mjerilo upoređivanja i ocjenjivanja postupaka svakog pripadnika. U ovim grupama pojedinci i članovi grupe, prihvataju pravila i vrijednosti grupe kao sopstvene.

• - Nereferentne grupe nemaju utjecaj na ponašanje svojih članova i nemaju izgrađene standarde, pravila i norme ponašanja.

56

3. FORMALNE I NEFORMALNE GRUPE

• a)Formalne grupe nastaju prema unaprijed postavljenim ciljevima, odlukom odgovarajućeg organa, ličnosti ili institucije.

• Imaju propisana i definisana pravila ponašanja,

unutrašnju strukturu i međusobno podijeljene uloge.

• Osnivaju se planski, u skadu sa koncepcijom i

propisima organizacije ili institucije.

57

• b)Neformalne grupe nastaju spontano i za njih ne postoje formalne odluke i pravila o osnivanju ili postavljanju.

• Mogu se dijeliti na prijateljske i interesne. • U prijateljske grupe se udružuju ljudi ili zaposleni sličnih

interesovanja, osobina, porijekla, profesija ili znanja. Motiv je često samo druženje, ili pak ostvarenje pojedinačnih želja i ciljeva koje nisu u stanju da ostvare kao pojedinci u formalnoj organizaciji u kojoj su zaposleni.

• Interesne grupe predstavljaju skup pojedinaca sličnih ili zajedničkih interesa. Motiv je ostvarenje ličnih interesa i aspiracija , koji se mogu jedino ostvariti u okviru interesne grupe, zajedničkim djelovanjem, a ne individualno.

• *Grupe za pritisak su čvrsto i dobro organizovane i strukturisane grupe, sa određenim i konkretnim ciljevima. One su hijerarhijski organizovne radi vršenja pritiska na menadžment preduzeća državne ili druge organe ili institucije radi postizanja određenih konkretnih grupnih ciljeva. 58

4.OTVORENE I ZATVORENE GRUPE

• a) Otvorene grupe ne postavljaju ograničenja za prijem, odnosno ulazak i izlazak novih članova i pripadnika grupe.

• b) Zatvorene grupe su postavljene na strogim kriterijima ulaska u grupu, odnosno prijema novih članova. Ulazak isto kao i izlazak iz grupe nije jednostavan i zahtijeva određene formalne procedure i druge uslove koje grupa odredi.

59

5.ORGANIZOVANE I NEORGANIZOVANE GRUPE

• a) Organizovane grupe imaju strogo definisana i uređena pravila ponašanja, procedure i formalne akte, kojima se uređuje njeno postojanje i funkcionisanje.

• b) Neorganizovana grupa nema utvrđena pravila ponašanja, unutrašnju strukturu i propisane procedure ponašanja i djelovanja. Ove grupe su uvijek pogodne za razne vrste manipulacija, utjecaja na pojedince i slično.

60

6. STABILNE I NESTABILNE GRUPE

• a) Stabilne grupe imaju definisane ciljeve i pravila, čvršću organizaciju, prepoznatljivu hijerarhiju unutrašnjih međuodnosa i utvrđena pravila ponašanja. Pojedinačne uloge u grupi su podijeljene, te su ove grupe po pravilu vremenski trajnije i postojanije.

• b) Nestabilne grupe se formiraju ad hoc i nemaju čvrstu organizaciju niti jasno postavljene i oročene ciljeve.

61

7. KRATKOROČNE I DUGOROČNE GRUPE

• a) Kratkoročne grupe nastaju sa ciljem da po završetku određenih poslova ili zadataka, izvršavanja postavljenih obaveza ili protoka vremena prestanu da postoje. Njihovo trajanje je vremenski ograničeno ili oročeno.

• b) Dugoročne grupe se osnivaju za duže vremensko razdoblje i mogu trajati u dugom periodu.

62

ORGANIZACIONE GRUPE

• U većim preduzećima postoji čitav ‘sistem’ manjih grupa: radna ili poslovna jedinica, proizvodni pogon, sektor, odjeljenje, radni i ekspertski timovi i sl.

• SYNERGY EFFECT

• 2+2=5

• Djelovanjem grupe formira se sinergetski efekat zajedničkog djelovanja koji je uvijek veći od pojedinačnih

djelovanja.

• Grupe se sastoje od tri ili više zaposlenih između kojih su odnosi neposredne interakcije i funkcionalne povezanosti i vrši se organizovano i koordinisano usklađivanje niihovih radnih i poslovnih aktivnosti.

63

PODJELA GRUPA SA ASPEKTA ORGANIZACIONOG PONAŠANJA

ORGANIZACIONE GRUPE

FORMALNE

KOMANDNE OPERATIVNE

STALNE

(KOMISIJE)

PRIVREMENE

(RADNE GRUPE)

NEFORMALNE

PRIJATELJSKE INTERESNE

64

Formalne grupe su zasnovane na formalnom ustrojstvu organizacije, tj. njenoj poslovnoj i radnoj

koncepciji .

One izvršavaju zadatke koji proizilaze iz širih

ciljeva preduzeća.

Organizovanost grupe je izraz njene postojanosti i

vremenskog trajanja.

Strukturu grupe čine njeni elementi i odnosi

među članovima grupe.

Osnivaju se u organizaciji sa ciljem da se njihovi

članovi usmjeravaju prema nekom

organizacionom cilju.

65

Grupe izvršavaju određene zadatke i rješavaju probleme vezane za proces rada, davanje novih ideja, unapređenje procesa i sl.

Druga uloga grupe je izgradnja i održavanje postavljenog reda, postupaka, pravila i harmonije u okviru i između njenih članova.

Grupna uloga označava skup tipičnih ponašanja vezanih za određenu poziciju u grupi. Svaki član grupe zauzima u njoj određenu poziciju.

Grupna uloga ne isključuje i određeno individualno ponašanje koje je primjereno poziciji člana grupe.

Uloga postavljanja i izvršenja zadataka.

Uloga izgradnje i održavanja grupe.

68

Grupna kohezija označava i određuje stepen povezanosti članova grupe.

Stepen kohezije je u obrnutoj srazmjeri sa veličinom grupe, a neposredna i otvorena komunikacija je uslov čuvanja i jačanja kohezivnosti.

Grupna kohezija zavisi od brojnih faktora: ciljeva i veličina grupe, linije komunikacije, načina vođenja i izvršavanja zadataka.

Ona je rezultat unutrašnjih interakcija i procesa ali i promjena djelovanja, odnosno razvoja grupe.

Grupna dinamika se javlja kao posljedica interakcije u okviru grupa, kao i promjena koje nastaju njihovim funkcionisanjem i razvojem.

Prema teoriji grupne dinamike grupa se posmatra kao otvoreni sistem koji se nalazi u interakciji sa ostalim grupama i okruženjem.

69

*Formiraju se u okviru organizacionih dijelova preduzeća ili formalnih grupa,

*nastaju spontano bez ikakvog uputstva od strane rukovodilaca ili menadžmenta,

* neizbježna su pojava u svakoj organizaciji,

*obezbjeđuju zadovoljenje kolektivnih potreba pripadnosti, sigurnosti i statusa pojedinca,

*doprinose intenzivnijoj komunikaciji u organizaciji,

*pogodne su za raznovrsne manipulacije, prenošenje i lansiranje glasina u preduzeću,

*norme ponašanja se uglavnom uspostavljaju na emocionalnoj osnovi između njenih članova.

Članstvo je dobrovloljno i podstaknuto potrebama

zajedničkih interesa, želja i

ambicija.

Udružuju se ljudi sličnih interesovanja, znanja i

osobina, razvija se i njeguje

prijateljstvo. 70

TIMOVI U ORGANIZACIJI

71

Tim se može definisati kao formalna grupa čiji

članovi imaju komplementarne vještine, koji su

privrženi zajedničkim radnim ciljevima i

zadacima za koje se smatraju odgovornim.

72

Savremeni uslovi poslovanja preduzeća, u kojima dominiraju

izazovi, rizici i dinamične promjene okruženja, kao i zahtjevi

za visokim radnim i drugim učincima i standardima sve više

opredjeljuju preduzeća da češće i masovnije uvode timove,

kao fleksibilne organizacione oblike, u proces svog rada i

poslovanja. Iskustvo i praksa timskog rada doprinose

smanjivanju hijerarhijskih odnosa u preduzeću,

afirmisanju uloge, znanja i stručnosti pojedinaca i

njihovog rada, stvaranju pozitivne organizacione

klime i višeg stepena humanizacije odnosa među

zaposlenima i menadžerima.

73

Osnovni elementi svakog tima

Ciljevi tima moraju biti unaprijed postavljeni, u sklopu ciljeva ili

planova šire organizacije ili poslovne cjeline u kojoj se timovi

formiraju. Zadaci pojedinaca u timu moraju biti poznati, jasno

postavljeni, povezani i koordinirani.

Vještine i sposobnosti članova tima - timske vještine se uglavnom

odnose na : oblast procesa rada ili obavljanja poslova, vještine i

tehnike odlučivanja i rješavanje konflikata i interpersonalne vještine

pojedinaca. Članovi tima treba da posjeduju raznovrsna funkcionalna

znanja i vještine neophodne za izvršenje pojedninačnih i grupnih

timskih zadataka.

74

Pristup i zajednički ”radni jezik” zajednička svrha postojanja tima i

međusobne interakcije njegovih članova zahtijevaju dobro

poznavanje i primjenu interpersonalnih vještina, poput efektivne

komunikacije,davanja podrške,razvijanja konstruktivnog konflikta i dr.

Radni ciljevi moraju uvijek biti funkcionalno povezani sa ukupnim

ciljevima organizacije ili njenog dijela u kojem je tim formiran.

Razvijanje zajedničkog pristupa i tzv. zajedničkog „radnog" jezika

predstavljaju obilježje svakog organizacionog tima. Zajednički pristup

se razvija u procesu timskog rada u kojem pojedinci, članovi tima,

ulažu vrijeme i individualne napore kako bi izgradili i održali svoj tim,

a njegov rad učinili efikasnim i djelotvornim.

75

Zajednička odgovornost je bitna odrednica svakog tima.

Nijedna organizaciona grupa ne postoji i ne može opstati kao

tim ako se ne definiše i ne realizuje kolektivna odgovornost za

njen rad i rezultate. Timska odgovornost je vezana za stepen

ovlaštenja koja posjeduju i jačinu prihvaćene obaveze koju

članovi tima daju sebi i drugim članovima tima.

Sadrži dva bitna aspekta timova :

- angažovanje i

- povjerenje.

Individualno ponašanje i osjećaj pripadnosti timu proširuju

povjerenje između članova i jačaju koheziju tima

kao organizacione cjeline.

76

Vrste i klasifikacija timova

Kriterij sadržaja rada, svrha osnivanja i radne misije

- Radni timovi

- Timovi za unapređenje posla

- Vremenski period trajanja kao kriterij

- Stepen autonomije kao kriterij

- Ostale klasifikacije timova iz teorije i prakse organizacije

- Procesni timovi

- TMT Timovi na vrhu (Top Menagement Teams)

77

Formiranje i izgradnja timova

U pristupu formiranju tima potrebno je prethodno

definisati oblast i sadržaj njegovog rada, kao i

vremenski period njegovog djelovanja.

Organizacija ili subjekt koji formira tim

(menadžment ili vođa tima) treba da poznaje

mjerila i standarde za učinak ili uspjeh tima, način i

tehnologiju njegovog funkcionisanja u uslovima

pritisaka iz organizacije ili okruženja, očekivanja i

mjerila rezultata i efikasnosti.

78

Planiranje i formiranje tima Planiranje označava početnu aktivnost izbora djelatnosti, a obuhvata

aktivnosti i izbor ljudi koji će da čine tim. Formiranje tima prate

određene faze rada i aktivnosti.

a) Polazna aktivnost je formulisanje i razrada programa rada tima.

Timovi moraju imati jasno postavljene i definisane ciljeve.

b) Postavljanje i definisanje funkcija tima, očekivanja i ograničenja.

c) Jasno postavljenje linije, uloge, ovlaštenja i odgovornosti vođe i

članova tima.

d) Definisanje strukture tima označava njegovu organizacionu

strukturu, uloge i međuodnose članova tima.

79

Izbor članova tima

Iskustvo pokazuje da je sastav tima ključni faktor uspjeha i

efikasnosti timskog rada. Ova faza podrazumijeva veći broj

postupaka i neophodnih aktivnosti.

Izrada obrasca o karakteristikama pojedinaca i svake funkcije

u okviru tima

Izbor vođe tima

Izbor članova tima

80

Modeliranje i početak timskog rada * U početnoj fazi timskog rada članovima treba predočiti sve

efekte i koristi koje će imati uključivanjem u tim.

* Dogovor oko pravila ponašanja u timu.

* Vođa tima treba da poznaje individualne sposobnosti i

sklonosti članova tima.

* Redovno održavati formalne ili neformalne sastanke

i konsultacije da bi se održao radni duh i entuzijazam

timskog rada.

* Rezultate i uspjehe tima, naročito one koji se mogu izmjeriti i

kvantifikovati treba obilježavati, isticati i proslaviti, jer to razvija

osjećaje ponosa u zaposlenicima i jača osjećaj zajedništva i

pripadnosti.

* Praktičnim postupcima omogućiti članovima tima koji su spremni i

koji su za to kvalifikovani da prihvate odgovornost za timski rad. 81

Hekmanov model sa četiri faze

Pripremne aktivnosti

Stvaranje uslova za timski rad

Formiranje tima

Pružanje asistencije i pomoći

82

Formiranje efikasnog tima je proces koji zahtijeva liderske

vještine vođe tima i razumijevanje od strane menadžmenta.

U procesu izgradnje tima se razjašnjavaju, razrađuju i dopunjuju

timski ciljevi i identifikuju pitanja i problemi koji predstavljaju

prepreku ostvarivanju ciljeva. Aktivnosti izgradnje tima se mogu

odnositi na efikasnije izvršavanje poslova, postavljanje i

poboljšanje odnosa među članovima tima, unaprjeđenje međusobnih

komunikacija, sistema odlučivanja i sl.

Praksa pokazuje da ako izgradnja tima postane sama sebi cilj i

svrha, tim neće postići očekivane rezultate u svom razvoju.

83

Prednosti i učinak timskog rada

Kada menadžment preduzeća traži brze i efikasne načine da rješava

neki strateški problem ili zadovolji potrebe kupca, unaprijedi proces

rada ili riješi neki organizacioni problem, obično pribjegava

formiranju timova.

Savremeno organizovanje ističe značaj procesnog pristupa i

timove kao ključnu performansu i prednost

buduće kompanije.

84

Evo jedne moguće liste najznačajnijih

pokazatelja uspjeha djelovanja jednog tima

a) Kvalitet

b) Poštovanje rokova

c) Ekonomičnost i racionalnost

d) Usavršavanje radnih metoda

e) Usavršavanje procedura

f) Porast fleksibilnosti zaposlenih

g) Poboljšanje kvaliteta proizvoda

h) Poboljšanje kvaliteta usluga

i) Povećanje učinaka

j) Smanjivanje osoblja za podršku timovima

k) Smanjivanje potrebe za supervizijom

l) Efektniji sistem odlučivanja 85

U praksi su uočene i određene slabosti timskog

rada, među kojima su frustracija i stres članova

tima koji nisu u stanju da prilagode svoje

ponašanje timskim pravilima i uslovima rada.

Rezultati i uspjeh timova ne postižu se uvijek

automatski i potrebno je uložiti mnogo znanja i

truda u organizaciju da timovi ostvare efikasan i

trajniji učinak. Oni mogu ostvarivati visok

učinak, ali njihovo održavanje zahtijeva stalni

napor i troškove.

86

prof. dr. jasna ajraktarević -...

Documents